tradicija

kvalitet
povjerenje

Na osnovu Odluke Komisije za računovodstvo i reviziju BiH

1/24
časopis »Računovodstvo i poslovne finansije« priznaje se
kao program KPE računovodstvene profesije u BiH.

januar
Kontinuirana edukacija računovođa i revizora
 SASTAVLJANJE I PODNOŠENJE FINANSIJSKIH
IZVJEŠTAJA ZA 2023. GODINU
 BILANS STANJA, BILANS USPJEHA, GOTOVINSKI TOK,
PROMJENE NA KAPITALU, BILJEŠKE
 (NE)OBAVEZNA PLAĆANJA I PRIJAVE POSEBNIH NAKNADA I
ČLANARINA
 OBRAČUN MINIMALNE PLAĆE ZA 2024. GODINU, OSNOVICE ZA
OBRAČUN DOPRINOSA OBRTNIKA I DRUGIH SRODNIH ZANIMANJA,
DRUGE AKTUELNOSTI

PROGRAM WEBINARA
AKTUELNOSTI IZ PRAKSE • Način prezentacije prihoda i rashoda kroz izvještaj Bilans
• Minimalna plaća u FBiH za 2024. godinu uspjeha
• Izmjene i dopune Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na • Konta 603, 613 i 623 – Odobreni popusti i rabati
dohodak • Gdje evidentirati prihode od aktiviranja roba i učinaka?
• Nove osnovice za obračun doprinosa obrtnika za 2024. godi- • Prihod od kamate prema povezanim i nepovezanim
nu • Evidentiranje dobitaka od prodaje dugoročne imovine
• Obračun doprinosa na povlaštenu osnovicu • Dobici/gubici od prestanka priznavanja imovine s pravom
• Podnošenje PDV prijave uz primjenu elektronskog potpisa korištenja
• Izmjene Pravilnika o sadržaju i formi finansijskih izvještaja za • Neto efekat prikaza prihoda i rashoda
privredna društva i banke • Ostala sveobuhvatna dobit
• Novi Pravilnik o dodatnom računovodstvenom izvještaju za IZVJEŠTAJ O GOTOVINSKOM TOKU
privredna društva – ANEKSU • Promjene na grupi konta 20 – Gotovina i gotovinski ekviva-
• PUFBiH: Poziv za dostavu poreznih prijava za 2023. godinu lenti
• Isplate pomoći radnicima prema Uredbi o isplati pomoći od • MRS-a 7 – Izvještaj o novčanim tokovima smatraju ekvivalen-
strane poslodavaca tima gotovine
• Mogućnost izlaska iz sistema PDV-a za obveznike koji su u • Informacije koje nam pruža Izvještaj o gotovinskom toku
toku 2023. godine ostvarili promet mani od 100.000,00 KM • Novčani tok od poslovnih, investicijskih (ulagačkih) i finansij-
• Izmjene pravilnika koji se odnose na računovodstvo budžet- skih aktivnosti
skih korisnika (politike, knjigovodstvo, izvještavanje i godišnji • Direktna i indirektna metoda sastavljanja Izvještaja o goto-
obračun) vinskom toku
NAČIN PODNOŠENJA FINANSIJSKIH IZVJEŠTAJA ZA 2023. IZVJEŠTAJ O PROMJENAMA NA KAPITALU
GODINU • Promjene na klasi 3 – Kapital
• Predstavnici FIA-e će učesnike webinara upoznati sa novosti- • Struktura kapitala
ma u vezi sa predajom finansijskih izvještaja za 2023. godinu • Osnovni kapital, rezerve, dobit i gubitak
• Obaveze pravnih lica u skladu sa novim Zakonom o računo- • Evidentiranje upisanog a neuplaćenog kapitala
vodstvu i reviziji • ”Negativni” kapital
• Obveznici, obrasci i rokovi za podnošenje finansijskih izvje- • Uplata/unos udjela
štaja
BILJEŠKE UZ FINANSIJSKE IZVJEŠTAJE
• Način predaje obrazaca FIA-i (excel, CD, kontrola…)
• Objavljivanje informacija u bilješkama uz finansijske izvješta-
• Uputstvo FIA-e za popunjavanje obrazaca
ja prema zahtjevima profesionalne regulative
• Podnošenje obrazaca godišnjeg obračuna elektronskim
• Praktični primjeri forme i sadržine objavljivanja u bilješkama
putem
uz finansijske izvještaje
• Naknada za predaju finansijskih izvještaja
• Objavljivanje informacija prema MRS 2 – Zalihe
• Potpisivanje, ovjera i predaja godišnjeg obračuna (kontrola
• Objavljivanje informacija prema MRS 16 – Nekretnine, po-
važećih licenci i kontrola kvalificiranih lica)
strojenja i oprema
• Mogućnost korištenja izjave o neaktivnosti pravnog lica
• Objavljivanje informacija prema MRS 24 – Objavljivanje
• Razvrstavanje na mikro, mala, srednja i velika pravna lica
povezanih strana
• Obveznici i način predaje Izvještaja o poslovanju, Odluke
o utvrđivanju finansijskih izvještaja i Odluke o prijedlogu (NE)OBAVEZNA PLAĆANJA I PRIJAVE POSEBNIH NAKNADA I
raspodjele dobiti ili pokrića gubitka ČLANARINA
• Izmjene Pravilnika o sadržaju i formi finansijskih izvještaja • Obaveze plaćanja naknada i članarina
• Obaveze plaćanja naknada za šume i članarine turističkim
BILANS STANJA I BILANS USPJEHA
zajednicama
• Prezentacija obrazaca Bilans stanja i Bilans uspjeha
• Članarina komorama (vanjsko-trgovinska i obrtnička)
• Početno i naknadno vrednovanje stalnih sredstava
• Komunalna taksa – taksa na istaknutu firmu
• Evidentiranje imovine sa pravom korištenja (MSFI 16)
• Republička taksa za RS
• Vrednovanje finansijske imovine (grupa konta 06)
UIRANA
• Specifične pozicije kratkoročne imovine, potraživanja i oba- KONTIN SIJI I
RIZNAJE KAO EN OJ PROFE
veza AR SEP VODSTV
SEMIN RAČUN
O
JIŽICE
• Računovodstvena evidencija amortizacije ACIJA U SKE KN
iH EDUK IDENCIJ
SRRF B U EV
• Računovodstveno evidentiranje finansijskog rezultata (dobit/ UPISUJE OVA/SATI
EZ RAČU
NOVOÐA,
REVIZORA
IKA FBiH KAO
7 BOD
gubitak) SAV
I FINANSIJ
SKIH RA
DN

• Način računovodstvenog utvrđivanja finansijskog rezultata

• Vanbilansna evidencija, šta se može iskazivati ?
BROJ 1 januar-siječanj 2024. GODINA LXVIII

Izdavač: SADRŽAJ
FEB – Društvo za izdavačku,
1. Dr. sc. Jozo Piljić
instruktivno-obrazovnu,
uslužnu i trgovinsku Događaji nastali nakon datuma bilance 2
djelatnost d.d. – Sarajevo
2. Mehmed Budić
ISSN 1512-7818 Amortizacija dugotrajne materijalne imovine
prema MRS-u 16 7
Direktor, 3. Jasmin Omeragić
glavni i odgovorni urednik
Računovodstvena profesija u svijetu biznisa mora
Elma Peštović, dipl. oec biti i ostati nedodirljiva svim nedozvoljenim radnjama 15
Uređuje: 4. Ahmed Aljukić
Uređivački kolegij Diskontna stopa - ključni element u procjeni
vrijednosti investicije 25
Redakcija:
5. Obračun akciza/trošarina na duhanske prerađevine
M.M. Bašeskije 11
od 01.01.2024. godine 34
Tel.: +387 33 215-802
6. Nedim Čustović
+387 33 214-874
Integrisano upravljanje rizicima je strateški alat za bolje
+387 33 210-714
upravljanje preduzećima 38
Fax: +387 33 204-676
7. Dr Mirna Pajević Rožajac
E-mail: feb@feb.ba
Definicija i principi interne revizije 48
E-mail: elma@feb.ba
E-mail: suada@feb.ba 8. Doc. dr. sc. Semina Škandro
E-mail: pitanja@feb.ba Pristup provođenju interne revizije 55
Web-site: www.feb.ba 9. Mr Safija Žilić, dipl. oec
ESG izvještavanje i uloga interne revizije 62
Knjižara:
M. M. Bašeskije 11 10. Dr. sc. Jasmina Hurić
Tel.: +387 33 203-996 Kandidatski status Bosne i Hercegovine za članstvo
u Evropskoj uniji i provedba ključnih prioriteta 73
11. Bernard Iljazović
Štampa: A dizajn d.o.o. - Sarajevo
Provođenje organizacijske procjene u poslovnim
Časopis izlazi mjesečno organizacijama 79
12. Mr iur. Mirel Mujkanović
SJEĆANJE Tendencija profesionalizacije javne uprave 84
13. Džana Kadribegović
Zakon o zaštiti na radu
- Obaveze poslodavca, prava i obaveze radnika 95
14. Prof. dr Asja Gojačić
Menadžment ljudskih resursa (HRM) 103
15. Safeta Lukačević
Karijera i profesionalna orijentacija
– važnost i pravila u razvoju karijere 117
16. Savjetodavni servis 126
17. Saopštenja za primjenu propisa 136
MERIMA KOVAČEVIĆ 18. Podaci o trgovanju vrijednosnim papirima u FBiH 146
2010 - 2024.
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Dr. sc. Jozo Piljić

Događaji nastali nakon

datuma bilance

D ogađaji nakon datuma bilance prema MRS 10 - Događaji nakon izvještajnog razdoblja, obuhva-
ćaju sve poslovne događaje koji su nastali od završetka obračunskog razdoblja pa do datuma na
koji je odobreno izdavanje financijskih izvještaja. Svi događaji nakon datuma bilance dijele se na: (a)
one koji zahtijevaju usklađivanje, i (b) one koji ne zahtijevaju usklađivanje.

1. Uvod novodstvenim standardom 10 - Događaji nakon

izvještajnog razdoblja. Temeljni cilj ovog standar-
U vrijeme sastavljanja financijskih izvješta-
da jest utvrditi uvjete kada društvo treba uskladiti
ja, koje se redovno odvija po završetku poslovne
financijske izvještaje zbog događaja nastalih na-
godine, nastaju poslovni događaji poznati u rječ-
kon datuma bilance te utvrditi podatke koje treba
niku računovodstvenih standarda kao događaji
objaviti o datumu na koji je odobreno izdavanje
nastali nakon datuma bilance te je stoga potrebno
financijskih izvještaja i događajima na datum bi-
voditi računa na koji način treba računovodstveno
lance. Također, standard upućuje na način postu-
prikazati te događaje.
panja kada događaji nastali nakon datuma bilance
Jedno od temeljnih računovodstvenih kriteri-
ugrožavaju vremensku neograničenost poslovanja
ja za priznavanje elemenata financijskih izvještaja
poduzeća.
odnosi se na vjerojatnost pritjecanja ekonomskih
koristi u poduzeće ili otjecanja iz njega te pouzda- 2. Određivanje vremenskog intervala
na procjena vrijednosti pojedine stavke koja će se
nastanka događaja nakon datuma
prikazati u izvještajima. U skladu s navedenim te-
meljnim kriterijima pitanje vjerojatnosti nastanka bilance
događaja nakon bilance i njihova utjecaja na finan- Događaji nakon datuma bilance su oni po-
cijske izvještaje određeno je Međunarodnim raču- voljni i nepovoljni događaji koji su nastali između

2

datuma bilance i datuma na koji je odobreno iz-
davanje financijskih izvještaja.
Da bi se odredilo razdoblje u kojem mogu
nastati događaji nakon datuma bilance potrebno
je utvrditi rokove sastavljanja, utvrđivanja, odo-
bravanja i prezentiranja financijskih izvještaja.
Međunarodni standardi financijskog izvještavanja
zahtijevaju od društva objavu datuma odobrenja
za izdavanje financijskih izvještaja te informacije
ko je odobrio te izvještaje, a u slučaju da vlasnici
društva ili netko drugi ima ovlast mijenjati i na-
dopunjavati financijske izvještaje nakon njihova
odobravanja i ta informacija treba prema MRS-u
10 biti objavljena.
Zakonom o računovodstvu i reviziji u Fede-
raciji BiH definirano je da poslovni subjekti vode
poslovne knjige i sastavljaju financijske izvještaje
za poslovnu godinu koja je uobičajeno jednaka ka-
lendarskoj godini.
Prema MRS-u 10 događaji nakon datuma
bilance obuhvaćaju sve događaje nastale od zavr-
šetka obračunskog razdoblja pa do datuma na koji
je odobreno izdavanje financijskih izvještaja. Iz
tog razloga, važno je utvrditi datum odobravanja
izdavanja financijskih izvještaja. Ovaj standard
upućuje na različite moguće situacije u pogledu
nadležnog tijela koje može odobriti izdavanje iz-
vještaja, što je važno za utvrđivanje datuma odo-
bravanja izvještaja. U slučaju kada uprava društva
podnosi financijske izvještaje nadzornom odboru
na usvajanje, datumom odobravanja izvještaja za
izdavanje smatra se datum kada je uprava odobrila
izdavanje izvještaja za uvid nadzornom odboru.
3. Događaji nastali nakon datuma bilance
U razdoblju nakon datuma bilance mogu na-
stati dvije vrste događaja nakon datuma bilance. To
su prema MRS-u 10:
a) događaji nakon datuma bilance koji zahti-
jevaju usklađivanje, i
b) događaji nakon datuma bilance koji ne za-
htijevaju usklađivanje.
Ova podjela događaja je značajna jer prvi
uzrokuju usklađivanja u temeljnim financijskim
izvještajima, dok drugi imaju odraz kroz objavlji-
vanje u bilješkama uz financijske izvještaje.
3.1. Događaji nakon datuma bilance koji
zahtijevaju usklađivanje
Kod događaja nastalih nakon datuma bilance
ključno je pitanje u čemu je razlika između doga-
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
đaja koji uzrokuju usklađivanje financijskih izvje-
štaja i događaja koji za posljedicu imaju jedino
njihovo objavljivanje u bilješkama uz financijske
izvještaje, te ko je odgovoran za njihovu klasifi-
kaciju. Da bi neki događaj nastao nakon datuma
bilance mogao izazvati potrebu za usklađivanjem
u financijskim izvještajima za njega društvo mora
imati dokaze da su uvjeti za priznavanje posto-
jali na datum bilance iako u to vrijeme uprava
za njih nije znala.
Računovodstveni postupak s navedenim
događajima u smislu procjene njihove vrijedno-
sti, elemenata financijskih izvještaja na koji imaju
utjecaj razlikuje se od svakog pojedinog slučaja u
kojem se poduzeće nalazi. Međutim, ono što je za-
jedničko svim društvima je to da je odluka o kla-
sifikaciji ovih događaja u ovlasti uprave društva.
Ovo je logično ako se uzme u obzir da je upravo
uprava ta koja odgovara za financijske izvještaje.
Odluka uprave da događaj nastao nakon datuma
bilance ima značajan utjecaj na strukturu imovine
ili kapitala za posljedicu ima usklađivanje financij-
skih izvještaja na koje se događaji i odnose. Pored
toga, MRS 10 je postavio strogi zahtjev prema ko-
jem je društvo dužno ažurirati informacije o uvje-
tima koji su postojali na datum bilance čak i ako
one ne utječu na iznose u financijskim izvještajima
(npr. Nepredviđena obveza koja je postojala na da-
tum bilance).
Standard navodi nekoliko primjera događa-
ja nastalih nakon datuma bilance koji uzrokuju
usklađivanje financijskih izvještaja.
• nemogućnost naplate potraživanja od
kupaca
Ovo je možda najčešći primjer događaja na-
stalih nakon datuma bilance koji izazivaju usklađi-
vanje financijskih izvještaja. Nemogućnost naplate
potraživanja od kupaca bilo iz razloga nelikvid-
nosti kupca ili njegove prijave stečaja rezultat je
neodgovarajuće prosudbe uprave da će se potraži-
vanje od kupaca moći naplatiti.
• sudski sporovi protiv poduzeća ili spo-
rovi koje poduzeće vodi protiv drugih
Ovaj primjer je vrlo zanimljiv budući u sebi
utjelovljuje nepredviđene događaje, ali s karakte-
ristikom naknadnih događaja budući da su nastali
nakon datuma bilance, ali prije objave financijskih
izvještaja. Na datum bilance ovi sporovi vjerojat-
no su bili objavljeni jedino u bilješkama uz finan-
cijske izvještaje. Dovrše li se sporovi prije objave
3
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
financijskih izvještaja smatra se da sudsko rješenje
potvrđuje da je društvo imalo sadašnju obvezu na
datum bilance, a njihove posljedice imaju značajan
utjecaj na izvještaje pa je potrebno izvršiti odgova-
rajuće ispravke.
Također, pored navedenih primjera kao do-
gađaji koji zahtijevaju usklađivanje mogu biti:
• prodaja zaliha po cijeni koja je značaj-
no niža od njezina troška nakon datuma
bilance jest događaj koji potvrđuje neto
prodajnu vrijednost takve imovine na sam
datum bilance,
• prodaja nekretnina, postrojenja i opre-
me po neto prodajnoj cijeni koja je niža
od knjigovodstvene vrijednosti dokaz je
umanjenja vrijednosti na datum bilance,
• naknadno određivanje prodajne cijene
određene dugotrajne materijalne imovine
nabavljene prije datuma bilance,
• otkrivanje prijevare ili pogrešaka koje
ukazuju da su financijski izvještaji nei-
spravni i sl.
3.2. Događaji nakon datuma bilance koji
ne zahtijevaju usklađivanje
Druga vrsta događaja nakon datuma bilance
ne zahtijeva usklađivanje izvještaja budući da su
uvjeti koji potvrđuju te događaje nastali nakon da-
tuma bilance. Oni ne uvjetuju usklađivanje finan-
cijskih izvještaja, ali se obvezno objavljuju u bi-
lješkama uz financijske izvještaje gdje se podrob-
nije objašnjavaju kako bi korisnici financijskih
izvještaja bili sposobni donijeti pravilne procjene i
odluke. Neobjavljivanje događaja ove vrste moglo
bi imati značajan utjecaj na pogrešno prosuđivanje
i stvaranje mišljenja o poduzeću na koje se finan-
cijski izvještaji odnose. U tom kontekstu je potreb-
no utvrditi imaju li ovi događaji značajan utjecaj
na društvo ili ne. Pri tome se značajnom informaci-
jom smatra upravo ona informacija koja ukoliko bi
bila izostavljena ili pogrešno prikazana ima utjecaj
na donositelja odluke.
Prilikom objavljivanja ovih događaja u bi-
lješkama poduzeće se najčešće susreće s proble-
matikom određivanja:
1. potrebne količine informacija koju treba
objaviti, te
2. načina njihova prezentiranja (obujam de-
talja, stručne terminologije...).
Kao primjer događaja nastalih nakon datuma
bilance koji uzrokuju njihovo objavljivanje u bi-
4
lješkama uz financijske izvještaje standard navodi
pad tržišne vrijednosti ulaganja u razdoblju između
datuma bilance i datuma odobravanja financijskih
izvještaja. Iako su ulaganja priznata u bilanci na
datum bilance, svaka promjena u tržišnoj vrijedno-
sti koja se dogodila nakon datuma bilance ne ispu-
njava uvjete za usklađivanje budući da takvi pro-
mijenjeni uvjeti nisu postojali na datum bilance.
Pored toga, primjeri događaja koji ne zahtije-
vaju usklađivanje jesu:
• klasifikacija imovine u kategoriju dugo-
trajna imovina namijenjena prodaji prema
MSFI 5 te prodaja imovine nakon datuma
bilance,
• stjecanje drugog poduzeća nakon datuma
bilance,
• gubici nastali uslijed prirodnih katastrofa
nastalih nakon datuma bilance,
• preuzimanje značajnih obveza ili nepred-
viđenih obveza, kao što su npr. izdana
značajna jamstva,
• početak značajnog sudskog postupka koji
je isključivo posljedica događaja nastalih
nakon datuma bilance,
• započinjanje novih vrsta poslovnih aktiv-
nosti ili proširenje postojećih, odnosno
prestanak bavljenja određenom značaj-
nom vrstom poslovnih aktivnosti odnosno
prestanak obavljanja aktivnosti u određe-
nom geografskom području.
Primjer:
Poslije datuma bilance (31. 12. 2023.), a do
datuma odobrenja financijskih izvještaja dogodili
su se sljedeći značajni poslovni događaji:
1. Izabran je novi nadzorni odbor društva;
2. Zalihe gotovih proizvoda koje su na datum
bilance bile iskazane po nižoj vrijednosti
troška i neto utržive vrijednosti u iznosu
od 500.000 KM sukladno MRS-u 2, pro-
dane su u siječnju/januaru za 400.000 KM
(bez PDV-a);
3. Radnik nije stigao ispostaviti skladišnu
primku jer je imao puno posla pa je prvi
dan kada je moguće unijeti tu primku u
računovodstveni sustav bio 5.1.2024. go-
dine za poslovni događaj nabave sirovina
i materijala koji su zaprimljeni na skla-
dište 20.12.2023. godine. Skladištar je u
trenutku zaprimanja sirovina na skladište
zaprimio i potpisao dostavnicu dobavlja-
ča. Faktura dobavljača za zaprimljene si-

rovine stigla je u poduzeće (prema urudž-
benom zapisniku) 10.1.2024.;
4. Promjena tečaja eura u odnosu na datum
bilance;
5. Nakon datuma bilance uslijed požara uni-
štena je tvornica kupca „A“ koji je objavio
svoju nelikvidnost prije datuma objavlji-
vanja financijskih izvještaja društva.
Potrebno je odrediti tretman navedenih do-
gađaja.
1. U prvom slučaju došlo je do promjene
u nadzornom odboru društva poslije da-
tuma bilance, ali prije datuma odobrenja
financijskih izvještaja, pa samim time ovi
događaji pripadaju vrsti događaja nakon
datuma bilance koji ne zahtijevaju uskla-
đenje, ali trebaju biti objavljeni u bilješ-
kama uz financijske izvještaje tekućeg
razdoblja;
2. Sukladno MRS-u 2 zalihe se vode po troš-
ku ili neto utrživoj vrijednosti ovisno koja
je niža. Zalihe koje je društvo na datum
bilance iskazalo u visini od 500.000 KM
prodane su u siječnju/januaru za 400.000
KM. Kako je prodaja ovih zaliha nastala
nakon datuma bilance sama prodaja će biti
evidentirana u 20x2. godini, ali prodajna
cijena koja je značajno niža od vrijednosti
zaliha koje su iskazane u bilanci upućuje
na potrebu provedbe vrijednosnog uskla-
đivanja zaliha i svođenja na nižu vrijed-
nost;
3. Budući je skladištar zaprimio sirovine
prije datuma bilance, a uz to još i zapri-
mio dostavnicu dobavljača na datum
20.12.2023. promijenilo se stanje imovi-
ne društva pa ova transakcija treba biti
iskazana u financijskim izvještajima te-
kućeg razdoblja. Činjenica da skladištar
iz objektivnih razloga (previše posla) nije
stigao ispostaviti primku ne odgađa pri-
znavanje ovog događaja do datuma bilan-
ce.
Isto tako, primitak fakture na dan
5.1.2024. ne mijenja situaciju budući se
faktura odnosi na isporučene sirovine pri-
je samog datuma bilance;
4. Promjena valutnog tečaja eura iza datu-
ma bilance ne predstavlja događaj nakon
datuma bilance koji bi imao učinak na fi-
nancijske izvještaje tekućeg razdoblja, a
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
za njega se ne zahtijeva objavljivanje u
bilješkama uz financijske izvještaje;
5. Budući je kupac objavio svoju nelikvid-
nost nakon datuma bilance zbog događaja
koji su nastali nakon datuma bilance ovaj
događaj ne predstavlja događaj koji zahti-
jeva usklađivanje, ali ga je potrebno obja-
viti u bilješkama uz financijske izvještaje
zbog značajne vrijednosti za samo druš-
tvo.
4. Dividende
Prema odredbama članka 196. Zakona o pri-
vrednim društvima (“Službene novine F BiH” broj
81/15 i 75/21), Skupština dioničkog društva može
donijeti odluku o isplati dividendi kada je dioničko
društvo sposobno izvršavati obveze iz poslovanja
i kada je tržišna vrijednost imovine najmanje jed-
naka iznosu ukupnih godišnjih obveza dioničkog
društva.
Dioničko društvo je obvezno isplatiti divi-
dende na osnovu prioritetnih dionica i u slučaju da
je ukupan iznos dobiti i dijela fonda rezervi iznad
obveznog iznosa, 25% temeljnog kapitala dionič-
kog društva, dovoljan samo za isplatu te dividende.
Skupština dioničkog društva može donijeti
odluku da se dividenda ne isplaćuje, kojom isto-
vremeno određuje svrhu upotrebe dobiti koja pri-
pada dioničarima.
Pored toga, politika izglasavanja dividendi
ovisi i o statutarnim odredbama društva, (kada se
mogu izglasati dividende, koliko puta, pod kojim
uvjetima, i sl.) te okolnostima na tržištu (kretanje
tržišne cijene dionica i sl.), ali prije svega ovisi o
ostvarenoj zaradi društva.
Samo izglasavanje dividendi provodi se na-
kon što su financijski izvještaji utvrđeni, tj. usvoje-
ni odnosno odobreni, a iznos izglasanih dividendi
računovodstveno će se iskazati kao obveza za di-
vidende. Prema MRS-u 10 dioničko društvo može
objaviti informaciju o dividendama nakon datuma
bilance, a te dividende ne smiju biti iskazane kao
obveze na datum bilance. Drugim riječima, divi-
dende za tekuće razdoblje koje su predložene ili
objavljene nakon datuma bilance ne predstavljaju
događaje nakon datuma bilance koji zahtijevaju
usklađenje financijskih izvještaja već se sukladno
MRS-u 10 objavljuju u bilješkama. Također, pre-
ma tački 137. MRS-a 1 - Prezentiranje financijskih
izvještaja, subjekt je dužan u bilješkama objaviti:
a) iznos dividendi predložen ili deklariran
prije nego što su financijski izvještaji odo-
5
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
breni za izdavanje, ali koji nisu priznati
kao raspodjela imateljima glavnice tokom
razdoblja, kao i odgovarajući iznos po di-
onici; i
b) iznos svakih kumulativnih povlaštenih di-
videndi koji nije priznat.
Primjer objave informacija o dividendama
“Na glavnoj skupštini društva “A” održanoj
21. ožujka/marta 2024. donesena je odluka kojom
se iz neto dobiti društva izdvaja za dividende obič-
nih dioničara u iznosu 1.000.000 KM (što iznosi
100 KM po dionici). Poduzeće će dividende ispla-
titi u razdoblju do 31. 12.2024.”
5. Vremenska neograničenost poslovanja
Prema tački 25 MRS-a 1 - Prezentiranje fi-
nancijskih izvještaja, uprava prilikom sastavljanja
financijskih izvještaja treba procijeniti sposobnost
društva da nastavi poslovati u vremenski neograni-
čenom razdoblju o čemu daje izjavu.
Financijski izvještaji trebaju biti sastavljeni
na osnovu neograničenoga vremena poslovanja,
osim ako menadžment:
a) ne namjerava likvidirati subjekt,
b) prestati poslovati ili
c) ako nema realnih alternativa nego da to
učini.
Kada se financijski izvještaji ne sastavljaju
na osnovu neograničenoga vremena poslovanja ta
će se činjenica objaviti zajedno s osnovom na ko-
joj su financijski izvještaji sastavljeni, kao i navesti
razlog zašto se za subjekt ne smatra da ima neogra-
ničeno vrijeme poslovanja.
MRS 10 navodi da u slučaju kada je nakon
datuma bilance uprava odlučila likvidirati druš-
tvo ili prestati poslovati odnosno ako nema drugih
mogućnosti kojima bi to izbjegla, uprava ne može
potpisati izjavu da je ova računovodstvena pretpo-
stavka zadovoljena. U tom slučaju, kada postoji
nemogućnost poštivanja računovodstvene pretpo-
stavke vremenske neograničenosti poslovanja ta-
kva informacija treba biti objavljena.
Da bi uprava mogla procijeniti vremensku
neograničenost poslovanja mora uzeti u obzir sve
raspoložive informacije o budućnosti (minimalno
12 mjeseci od datuma bilance). Pri tome MRS 1
navodi dva kriterija ocjene ove računovodstvene
pretpostavke:
• profitabilnost poduzeća u prošlosti, i
• mogućnost trenutačnog pristupa financij-
skim resursima.
6
U slučaju da su ova dva kriterija zadovolje-
na, prema MRS-u 1 uprava društva može bez de-
taljnije analize zaključiti da je ova računovodstve-
na pretpostavka primjerena.
Međutim, ukoliko ovi uvjeti nisu zadovo-
ljeni, uprava će u cilju ocjene vremenske neogra-
ničenosti poslovanja morati analizirati veliki broj
faktora koji utječu na:
- tekuću i očekivanu profitabilnost,
- planove otplate duga, i
- moguće izvore zamjenskog financiranja
poduzeća.
Također, čak i ako ovi faktori nisu bili upit-
ni na datum bilance već je nakon datuma bilance
došlo do pogoršanja profitabilnosti i financijskog
položaja društva to može biti razlogom da uprava
ponovno razmotri udovoljava li društvo temeljnoj
računovodstvenoj pretpostavci. Ustanovi li uprava
da promijenjena situacija nakon datuma bilance
dovodi u pitanje vremensku neograničenost poslo-
vanja odredbe MRS-a 10 nalažu temeljnu promje-
nu računovodstvene osnove, a ne samo usklađenje
iznosa koji su priznati prema izvornoj računovod-
stvenoj osnovi te objavu događaja ili okolnosti koje
dovode do značajne neizvjesnosti čija je posljedica
značajna sumnja u vremensku neograničenost po-
slovanja.
6. Zaključak
Međunarodni računovodstveni standard 10
pruža smjernice za određivanje vremenskog inter-
vala u kojem mogu nastati događaji nakon datuma
bilance te definira takve događaje. Dvije su vrste
događaja nakon datuma bilance. Za jedne postoje
dokazi o njihovom nastanku prije ili na datum bi-
lance, a s tim dokazima uprava nije raspolagala u
vrijeme sastavljanja izvještaja. S obzirom na činje-
nicu da su uvjeti za njihovo priznavanje postojali
na datum bilance logična je odredba standarda ko-
jom se ovi događaji trebaju uskladiti u financijskim
izvještajima. Druga je vrsta događaja nakon datu-
ma bilance za koje ne treba provesti usklađivanje
u izvještajima jer niti uvjeti za njihovo priznava-
nje nisu postojali na datum bilance. Ove događaje
treba objaviti u bilješkama. MRS 10 upućuje i na
događaje povezane s objavom dividendi kao i tre-
tman događaja nakon datuma bilance koji dovode
u pitanje vremenske neograničenosti poslovanja
društva.
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Mehmed Budić

Amortizacija dugotrajne materijalne

imovine prema MRS-u 16
D ugotrajna materijalna imovina je, u pravilu, ona imovina, koja u proces proizvodnje ili isporuci
robe ili pružanja usluga, ulazi svojom cjelokupnom vrijednošću, ali se pri jednom poslovnom
ciklusu ne troši u cjelini, već se njihova vrijednost uslijed fizičkog ili tržišnog umanjenja, postepeno ot-
pisuje. Posljedica korištenja dugotrajne materijalne imovine u poslovnom procesu je fizičko i ekonom-
sko trošenje njene nabavne (početne) vrijednosti. U tu svrhu, za svaku poslovnu godinu, izračunava se
“potrošeni“ dio nabavne vrijednosti dugotrajne materijalne imovine, koji se kao trošak amortizacije
iskazuje u financijskim izvještajima subjekta.
Amortizacija je trošak, odnosno rashod koji nastaje kao posljedica postepenog trošenja (iskorištava-
nja, iscrpljivanja) ekonomskih koristi sadržanih u imovini koja ima ograničen vijek upotrebe. Poste-
peno iskorištavanje ekonomskih koristi dugotrajne imovine povezano je s njenim korištenjem i ostva-
rivanjem prihoda, što znači da i sam raspored ukupnog amortizirajućeg iznosa na pojedina razdoblja
u vijeku upotrebe treba omogućiti što objektivnije sučeljavanje amortizacije kao rashoda s ostvarenim
prihodima. Stoga se amortizacijski iznos kao trošak sistematski raspoređuje tijekom procijenjenog
vijeka upotreba dugotrajne materijalne imovine.
Obračun amortizacije dugotrajne materijalne imovine i priznavanje troška amortizacije u poslovnim
knjigama subjekta uređen je računovodstvenim standardom MRS-om 16 Nekretnine, postrojenja i
oprema. Međutim, osim računovodstvenih propisa potrebno je pravilno primijeniti i porezne propise.
KLJUČNE RIJEČI: dugotrajna materijalna imovina, obračun amortizacije, osnovica za obračun
amortizacije, metode obračuna amortizacije

Uvod glavnih pitanja u računovodstvu dugotrajne ma-

terijalne imovine je obračunavanje i priznavanje
Obračun i evidentiranje amortizacije u po-
amortizacije povezano s njima.
slovnim knjigama subjekta potrebno je izvršiti
Amortizacija se može definirati kao siste-
prema zahtjevima računovodstvenih standarda.
matsko raspoređivanje amortizacijskog iznosa
Računovodstveni tretman amortizacije dugotraj-
imovine tijekom njenog korisnog vijeka upotrebe.2
ne materijalne imovine je reguliran kroz nekoliko
Suština amortizacije je postepeno trošenje određe-
međunarodnih računovodstvenih standarda. Prije
ne imovine odnosno raspodjela troškova nabavke
svega, kada se raspravlja o amortizaciji dugotraj-
imovine na buduća razdoblja tijekom procijenje-
ne materijalne imovine, mjerodavne su odredbe
nog vijeka trajanja imovine. Tako vrši se sučelja-
MRS-a 16 Nekretnine, postrojenja i oprema.1 Cilj
vanje troškova nabavke raspoređenih na razdoblja
ovog Standarda je propisati računovodstveni po-
s prihodima koje subjekt planira ostvariti upotre-
stupak za nekretnine, postrojenja i opremu, tako da
bom imovine. Iznos amortizacije se za svako raz-
korisnici financijskih izvještaja mogu razlikovati
doblje treba priznati kao rashod u bilanci uspjeha,
ulaganja subjekta u svoje nekretnine, postrojenja
osim ako je iznos amortizacije uključen u knjigo-
i opremu te promjene u tim ulaganjima. Jedno od
vodstveni iznos neke druge imovine.
1 Nekretnine, postrojenja i oprema jesu materijalna imovi-
U kontekstu obračuna amortizacije dugotraj-
na: koju subjekt posjeduje za korištenje u proizvodnji ili ne materijalne imovine i njezinog računovodstve-
isporuci roba ili usluga, za iznajmljivanje drugima ili za nog tretmana bitni su sljedeći izrazi:
administrativne svrhe, i koja se očekuje koristiti duže od
jednog razdoblja (MRS 16, odjeljak 6.). 2 MRS 16, odjeljak 6.

7
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Knjigovodstvena vrijednost je iznos po ko-
jem je neka imovina priznata nakon odbitka aku-
mulirane amortizacije i akumuliranih gubitaka od
umanjenja.
Amortizirajući iznos je trošak imovine ili
drugi iznos koji zamjenjuje trošak umanjen za pro-
cijenjeni ostatak vrijednosti.
Nadoknadivi iznos je viši iznos pri usporedbi
fer vrijednosti umanjenoj za troškove prodaje imo-
vine i njezine vrijednosti u upotrebi.
Procijenjeni ostatak vrijednosti imovine je
procijenjeni iznos koji bi subjekt trenutno dobio
prodajom imovine, umanjen za procijenjene troš-
kove prodaje, ali uz pretpostavku da starost imovi-
ne i stanje odgovara onom koje se očekuje na kraju
korisnog vijeka upotrebe.
Vijek upotrebe je:
a) razdoblje u kojem se očekuje da će imo-
vina biti na raspolaganju za upotrebu su-
bjekta, ili
b) broj proizvoda ili sličnih jedinica koje su-
bjekt očekuje ostvariti od te imovine.
Osim računovodstvenih propisa, obračun
amortizacije uređuju i porezni propisi i to Zakon
o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH“, broj: 15/16
i 15/20) i Pravilnik o primjeni Zakona o porezu
na dobit (“Sl. novine FBiH“ broj: 88/16, 11/17,
96/17, 94/19, 87/20 i 33/22). Razlika u obračunu
između iznosa amortizacije po računovodstvenim
propisima i amortizacije po poreznim propisima,
predstavlja privremenu poreznu razliku koja se u
poslovnim knjigama subjekta iskazuju kao odlože-
na porezna sredstva ili odložene porezne obveze.
Obračun računovodstvene amortizacije se
vrši u sljedećim slučajevima:
- na kraju poslovne godine, a prije sačinja-
vanja financijskih izvještaja;
- prilikom sačinjavanja“vanrednih“ finan-
cijskih izvještaja u slučaju statusnih pro-
mjena (spajanje, podjela i odvajanje) i
prodaja subjekta;
- prilikom sačinjavanja“vanrednih“ finan-
cijskih izvještaja prilikom otvaranja i
okončanja postupka stečaja odnosno li-
kvidacije;
- za imovinu otuđenu ili rashodovanu u ti-
jeku godine zaključno s mjesecom, odno-
sno danom s kojim je određena imovina
otuđena odnosno rashodovana.
Kako bi obračun amortizacije bio pravilno
izvršen, neophodno je računovodstvenim politika-
ma (aktom o računovodstvu) utvrditi sljedeće:
8
- grupu imovine;
- imovinu koja podliježe obračunu amorti-
zacije;
- osnovicu za amortizaciju;
- korisni vijek trajanja dugotrajne materi-
jalne imovine, odnosno stope amortizaci-
je;
- metode obračuna amortizacije koja će
se primjenjivati (linearni, degresivni ili
funkcionalni);
- način preispitivanja korisnog vijeka traja-
nja imovine na dan sastavljanja financij-
skih izvještaja;
- početak obračuna amortizacije.
Predmet, početak i prestanak obračuna
amortizacije
Dugotrajna imovina predstavlja po pravilu
značajan dio ukupne imovine pravne osobe, čijim
se iskazivanjem u financijskim izvještajima bavi
nekoliko računovodstvenih standarda. Koji će se
od navedenih standarda primijeniti ovisi o statusu
koji dugotrajna imovina ima, koristi li se, iznaj-
mljuje, drži za daljnju prodaju ili drži do neke slje-
deće poslovne odluke.
Tri su standarda koji se detaljno bave dugo-
trajnom imovinom, a to su MRS 16 – Nekretnine,
postrojenja i oprema, MRS 40 – Ulaganje u ne-
kretnine i MSFI 5 – Dugotrajna imovina namije-
njena prodaji i prestanak poslovanja.
Dugotrajna materijalna imovina3 je, u pravi-
lu, ona imovina, koja u proces proizvodnje ili ispo-
ruci robe ili pružanju usluga, ulazi svojom cjelo-
kupnom vrijednošću, ali se pri jednom poslovnom
ciklusu ne troši u cjelini, već se njihova vrijednost,
uslijed fizičkog ili tržišnog umanjenja, postepeno
otpisuje.
Svaki dio pojedine imovine koji je značajan u
odnosu na ukupne troškove pojedine imovine treba
amortizirati zasebno.4 Poslovni subjekt raspoređu-
je početno priznati iznos svake pojedine imovine
na njihove značajne dijelove i amortizira zasebno
svaki dio (na primjer, zasebno će se amortizirati
avionski motori, liftovi u zgradama). Slično tome,
ako subjekt stekne nekretninu, postrojenje i opre-
mu u sklopu poslovnog najma u kojem je davatelj
3 Zemljište, građevinski objekti, postrojenja i oprema, ala-
ti, pogonski inventar i transportna imovina, predujmovi
za materijalnu imovinu, materijalna imovina u pripremi,
ostala materijalna imovina.
4 MRS 16, odjeljak 43.

najma, može biti potrebno odvojeno amortizirati
iznose koji su uključeni u trošak te stavke i odnose
se na povoljne ili nepovoljne uvjete najma u odno-
su na tržišne uvjete.5
Značajni dio predmeta imovine može imati
jednak vijek upotrebe i metodu obračuna amortiza-
cije kao neki drugi predmet imovine. Takvi pred-
meti se mogu grupirati zajedno u svrhu utvrđivanja
visine amortizacije.6
Rezervni dijelovi i oprema za pružanje uslu-
ga obično se knjiže kao zaliha i priznaju se kao
rashod kada su utrošeni. Međutim, veći rezervni
dijelovi i oprema u pričuvi kvalificiraju se kao
nekretnina, postrojenje i oprema kada ih subjekt
očekuje koristiti duže od jednog razdoblja. Slično
tome, ako se rezervni dijelovi i oprema za pružanje
usluga mogu upotrebljavati samo uz neki predmet
nekretnine, postrojenja i opreme, oni se smatraju
kao nekretnina, postrojenje i oprema.7
Iznos amortizacije za svako razdoblje treba
priznati u dobit ili gubitak, osim ako je uključen u
knjigovodstvenu vrijednost druge imovine. Iznos
amortizacije za neko razdoblje obično se priznaje
kao rashod. Međutim, u nekim okolnostima buduće
ekonomske koristi sadržane u imovini apsorbiraju
se u imovini koja je priznata. U tom slučaju iznos
amortizacije dio troška drugog sredstva i uključuje
se u njegovu knjigovodstvenu vrijednost. Primje-
rice, amortizacija proizvodnog postrojenja i opre-
me uključuje se u troškove zaliha (vidjeti MRS 2).
Slično tome, amortizacija nekretnina, postrojenja i
opreme koja se koristi za aktivnosti razvoja može
se uključiti u trošak nabave nematerijalnog sred-
stva koji se priznaje u skladu s MRS – om 38 Ne-
materijalna imovina.8
Amortizaciji ne podliježe dugotrajna imovi-
na koja ima neograničeni vijek upotrebe, kao što
je zemljište, šuma, obnovljivi prirodni resursi i sl.9
Međutim, pojedina zemljišta (kamenolom i odla-
gališta otpada) iznimno za računovodstvene svrhe
mogu se amortizirati jer im je namjena vremenski
ograničena.10
Nadalje obračunu amortizacije ne podlije-
žu materijalna imovina u pripremi sve dok se ne
5 MRS 16, odjeljak 44.
6 MRS 16, odjeljak 45.
7 MRS 16, odjeljak 8.
8 MRS 16, odjeljak 48. i 49.
9 članak 41. stavak 2. Pravilnika o primjeni Zakona o
porezu na dobit (“Sl. novine FBiH“ broj: 88/16, 11/17,
96/17, 94/19, 87/20 i 33/22).
10 MRS 16, odjeljak 58.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
prenesu u upotrebu, avansi za nabavku materijalne
imovine, kao i imovina koja je u cijelosti otpisana.
Računovodstveni postupak s dugotrajnom
imovinom koja je namijenjena prodaji određen je
zahtjevima MSFI-5 Dugotrajna imovina namije-
njena prodaji i prestanak poslovanja. U trenutku
kada se zadovolje uvjeti da dugotrajna imovina
bude priznata kao imovina namijenjena prodaji,
što rezultira njenom reklasifikacijom u kratkotraj-
nu imovinu, prestaje obračun amortizacije takve
imovine.
Početak obračuna amortizacije je bitan ele-
ment koji treba urediti računovodstvenim politika-
ma. S računovodstvenog aspekta, u skladu s odred-
bama definiranim odjeljkom 55. MRS-a 16 amor-
tizacija imovine počinje kad je imovina spremna za
upotrebu, tj. kad se nalazi na lokaciji i u uvjetima
potrebnim za korištenje koje je namijenila uprava.
Dakle, nije bitno da li se imovina koristi ili ne. Pre-
poruka je pripremiti zapisnik kojim će se definirati
datum kada je imovina spremna za upotrebu.
S poreznog aspekta, prema članku 42. stavak
1. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na do-
bit, obračun rashoda na ime amortizacije počinje u
mjesecu u kojem je dugotrajna imovina stavljena
u upotrebu.
Amortizacija prestaje da se obračunava kada:
- je imovina u potpunosti amortizirana,
- se imovina na bilo koji način otuđi (proda,
rashoduje i dr.),
- je imovina prema odredbama Međuna-
rodnog standarda financijskog izvješta-
vanja MSFI-ja 5 Dugotrajna imovina na-
mijenjena prodaji i prestanak poslovanja
klasificirana kao imovina namijenjena
prodaji.
Samo u ova tri slučaja prestaje obveza obra-
čuna amortizacije imovine. Za imovinu koja je pri-
vremeno stavljena van upotrebe, postoji obveza da
se i dalje obračunava amortizacija.
Osnovica za obračun amortizacije
Mjerenje je proces utvrđivanja novčanih
iznosa po kojima bi trebalo priznati elemente finan-
cijskih izvještaja i iskazati u bilanci stanja i bilanci
uspjeha. To uključuje izbor određene osnovice za
mjerenje.11 U financijskim izvještajima se upotre-
bljava mnoštvo različitih osnovica za mjerenje, u
različitom opsegu i u različitim kombinacijama.
11 Konceptualni okvir za financijsko izvještavanje, odjeljak
4.54.
9
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Dugotrajna materijalna imovina, u skladu
sa zahtjevima računovodstvenih standarda, u po-
slovnim knjigama subjekta početno mjeri po svom
trošku nabavke.
Prema odjeljku 16. MRS-a 16, trošak nabav-
ke dugotrajne materijalne imovine uključuje slje-
deće:
a) kupovnu cijenu, uključujući uvozne pri-
stojbe i nepovratne poreze nakon odbitka
trgovačkih popusta i rabata,
b) sve troškove koji se izravno mogu pripi-
sati dovođenju sredstva na mjesto i u rad-
no stanje za namjeravanu upotrebu,
c) početno procijenjene troškove demon-
taže, uklanjanje sredstva i obnavljanja
mjesto na kojem je imovina smještena,
za koje obveza za subjekt nastaje, kada
je imovina nabavljena ili kao posljedica
korištenja sredstva tijekom razdoblja, za
namjene različite od proizvodnje zaliha
tijekom razdoblja.
Neki primjeri troškova koji se direktno mogu
alocirati na troškove nabavke dugotrajne materijal-
ne imovine uključuju:
- troškove naknada zaposlenika (prema
MRS-u 19 Primanja zaposlenih) koji
izravno proizilaze iz stavljanja imovine u
radno stanje (npr: izgradnja ili nabavka),
- profesionalne naknade stručnjacima koje
izravno proizilaze iz stavljanja imovine u
radno stanje,
- početni troškovi pripreme mjesta, isporu-
ke, rukovanja, instaliranja i montaže, te
- troškovi testiranja pravilnog funkcionira-
nja imovine.12
Troškovi posudbe13 koji se mogu izravno pri-
pisati stjecanju, izgradnji ili proizvodnji kvalifici-
rane imovine,14 odnosno koji se mogu kapitalizira-
ti, također se priznaju u trošak nabavke dugotrajne
imovine. Troškovi posudbe koji su prihvatljivi za
kapitalizaciju dugotrajne imovine određeni su za-
htjevima MRS-a 23 Troškovi posudbe. Za imovinu
izgrađenu u vlastitoj režiji trošak se utvrđuje na isti
način kao i kupljena imovina.15 Ako je imovina na-
12 MRS 16, odjeljak 17.
13 Troškovi posudbe su kamate i drugi troškovi koji nastanu
subjektu u vezi s posudbom novčanih sredstava.
14 Kvalificirana imovina je ona imovina kojoj je potrebno
znatno razdoblje da bi bila spremna za namjeravanu
upotrebu ili prodaju.
15 MRS 16, odjeljak 22.
10
bavljena zamjenom za nenovčanu imovinu, trošak
nabavke se mjeri po fer vrijednosti ili po knjigo-
vodstvenom iznosu date imovine (ako se fer vri-
jednost ne može utvrditi).16
Primjeri troškova koji se ne uključuju u knji-
govodstvenu vrijednost dugotrajne materijalne
imovine su:
- troškovi otvaranja novih poslovnih jedini-
ca,
- troškovi uvođenja novog proizvoda ili us-
luge (uključujući troškove oglašavanja i
promocije),
- troškovi premještanja poslovanja na novu
lokaciju ili usmjeravanja na novu grupu
kupaca (uključujući troškove obučavanja
zaposlenih),
- administrativni i opći troškovi,
- troškovi nastali u razdoblju kada je imo-
vina osposobljena za rad na način koji je
namjeravala uprava, ali nije stavljena u
upotrebu ili radi ispod razine punog kapa-
citeta,
- početni gubici poslovanja, koji nastaju u
vrijeme niske potražnje za proizvodima i
uslugama korištenja imovine, te
- troškovi premještanja ili reorganizacije
dijela i cijelog poslovanja.17
Za obračun amortizacije, jedan od najvažni-
jih elemenata, je osnovica na koju se primjenjuje
odgovarajuća stopa za obračun amortizacije i ona
zavisi od metoda po kome se imovina iskazuje u
poslovnim knjigama subjekta (nabavna vrijednost
ili revalorizirana vrijednost).
Osnovicu za obračun amortizacije čini na-
bavna vrijednost umanjena za preostalu (rezidual-
nu) vrijednost.
Preostala (rezidualna) vrijednost predstav-
lja, suglasno odredbama MRS-a 16, procijenjeni
iznos koji bi pravno lice primilo danas ako bi otu-
đilo imovinu, pod pretpostavkom da će imovina na
kraju svog vijeka upotrebe biti u takvom stanju da
se može dobiti neka tržišna vrijednost za njega.18
Procijenjena vrijednost se utvrđuje na dan stje-
canja imovine i ne povećava se naknadno ako se
imovine u poslovnim knjigama subjekta vode po
nabavnoj vrijednosti. Ako je preostala (rezidualna)
vrijednost beznačajna, ne uzima se u obzir prilikom
utvrđivanja osnovice za obračun amortizacije. Pre-
16 MRS 16, odjeljak 24.
17 MRS 16, odjeljak 19-20.
18 MRS 16, odjeljak 6.
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

ostala vrijednost se ne knjiži, već se na analitičkoj tako da ako je obezvrjeđenje imovine utvrđeno
kartici imovine evidentira i uzima u obzir prilikom na dan 31.12. tekuće godine to će utjecati tek na
utvrđivanja osnovice za obračun amortizacije, od- obračun amortizacije za naredna razdoblja, jer se
nosno za taj iznos se umanjuje nabavna vrijednost iznos obezvrjeđenja utvrđuje tek poslije obračuna-
imovine subjekta. te amortizacije. U takvim slučajevima treba preis-
Primjer 1: Transportno društvo nabavilo pitati korisni vijek trajanja imovine, jer postoji mo-
je kamion čija nabava vrijednost iznosi 150.000 gućnost da ranije procjena nije više odgovarajuća.
KM. Politika društva je takva da ne koriste kami- Primjer 2: Na dan 31.12.2022. godine za
one koji su stariji od pet godina. U tom slučaju opremu čija je nabavna vrijednost 500.000 KM, a
društvo ima obvezu da utvrdi preostalu vrijednost godišnja amortizacija iznosi 50.000 KM, utvrđen
osnovnog sredstva. Korisni vijek trajanja kamio- je iznos obezvrjeđenja u iznosu od 40.000 KM.
na iznosi pet godina. U momentu nabavke takav Vijek upotrebe mašine je 10 godina. Mašina je na
kamion nakon pete godine može na tržištu da se dan 31.12.2023. godine bila u upotrebi 5 godina,
proda za 30.000 KM (preostala vrijednost). Iznos tako da je preostali vijek trajanja opreme, prema
od 30.000 KM društvo evidentira na analitičkom ranijoj procjeni pet godina. Po novoj procjeni pre-
kontu u okviru konta 024 - Transportna sredstva. ostali vijek trajanja je sedam godina.
Prilikom utvrđivanja osnovice za obračun amor-
R.
tizacije za kamion, nabavna vrijednost od 150.000 br.
Opis
KM umanjuje se za 30.000 KM. Osnovica za obra- 1. Nabavna vrijednost 500.000
čun amortizacije, u ovom slučaju iznosi 120.000 2. Ispravka vrijednosti 250.000
KM (150.000-30.000). Na ovaj način izbjegava se 2a. Iznos obezvrjeđenja 40.000
iskazivanje značajnih dobitaka od prodaje osnov- Neotpisana vrijednost
nih sredstava. 3.
(r.br.1.–r.br.2.–r.br.2a.) 210.000
S poreznog aspekta, osnovica za obračun 4. Preostali vijek trajanja 7
amortizacije je trošak nabavke imovine, a amorti- 5. Godišnja amortizacija (r.br.3/r.br.4) 30.000
zacija se obračunava na svaku pojedinačnu dugo- Osnovica za amortizaciju
trajnu imovinu koju porezni obveznik ima u svom 6.
(r.br.1.–r.br.2a.) 460.000
vlasništvu i upotrebljava u svom poslovanju.19 7. Stopa amortizacije (r.br.5./r.br.6.) 6,521%
Ako se vrednovanje materijalne imovine Obračunata amortizacija
vrši primjenom metode revalorizacije u skladu s 8.
(r.br.6.xr.br.7.) 30.000
MRS-om 16, shodno čemu se materijalna imovina
iskazuje po revaloriziranoj vrijednosti, osnovicu za Knjiženje:
obračun amortizacije čini revalorizirana vrijednost Iznos
R.
umanjena za preostalu vrijednosti. S obzirom na br. Opis Konto
Duguje Potražuje
to da se nabavna vrijednost imovine revalorizira, 1. Troškovi amor-
istovremeno se revalorizira i preostala (rezidualna) tizacije 540 50.000,00
vrijednost. Za imovinu koja se revalorizira, u raz- Ispravka vrijed-
doblju u kojem se vrši revalorizacija prije revalo- nosti opreme 0292 50.000,00
rizacije se obračuna amortizacija za to razdoblje, Obračunata amortizacija za 2022.
a revalorizirana vrijednost je osnovica za obračun 2. Umanjenje vrijed-
amortizacije za naredna razdoblja. nosti opreme 581 40.000,00
Ako je dugotrajna materijalna imovina obez- Vrijednosno
vrijeđena, u skladu s MRS-om 36 Umanjenje vri- usklađivanja op-
jednosti imovine, osnovicu za obračun amortizaci- reme 0282 40.000,00
je u narednim razdobljima čini nabavna vrijednost Obezvrjeđenje opreme na dan 31.12.2022.
umanjena za iznos obezvrjeđenja i za preostalu 3. Troškovi amor-
vrijednost, ako je ta vrijednost značajna. Po pra- tizacije 540 30.000,00
vilu, obezvrjeđenje se utvrđuje na dan bilance, Ispravka vrijed-
nosti opreme 0292 30.000,00
Obračunata amortizacija za 2023.
19 članak 41. stavak 3. Pravilnika o primjeni Zakona o
porezu na dobit (“Sl. novine FBiH“ broj: 88/16, 11/17, Poslovni subjekt kao računovodstvenu poli-
96/17, 94/19, 87/20 i 33/22). tiku naknadno mjerenja može izabrati: a) metodu
11
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
troška ili b) metodu revalorizacije.20 Odabranu po-
litiku potrebno je primijeniti za cjelokupnu skupinu
dugotrajne materijalne imovine. Također, na svaki
datum izvještavanje potrebno je razmotriti postoje
li indikatori umanjenja imovine, te je li potrebno
priznati gubitke od umanjenja imovine.
Primjenom metoda troška, dugotrajna mate-
rijalna imovina se nakon početnog priznavanja na
datum izvještavanja mjeri po trošku umanjenom za
akumuliranu amortizaciju i akumulirane gubitke
od umanjenja vrijednosti.
Dakle, imovinu je potrebno amortizirati od-
nosno amortizirane iznose sistemski rasporediti ti-
jekom korisnog vijeka upotrebe imovine.
Primjenom metoda revalorizacije, pojedina
dugotrajna materijalna imovina se naknadno mjeri
po revaloriziranom iznosu koju čini fer vrijednost
na datum revalorizacije umanjena za kasnije aku-
muliranu amortizaciju i kasnije akumulirane gubit-
ke od umanjenja. Revalorizacija se treba provoditi
tako da se knjigovodstvena vrijednost značajno ne
razlikuje od fer vrijednosti na datum izvještavanja
o financijskom položaju.
Korisni vijek upotrebe i stope amortizacije
Korisni vijek upotrebe imovine određen s
vremenom u kojem subjekt očekuje koristiti imo-
vinu, a odnosi se na:
a) razdoblje u kojem subjekt očekuje da će
koristiti imovinu i da će mu ona biti dos-
tupna za upotrebu ili je
b) određen brojem proizvoda ili sličnih jedi-
nica koje subjekt očekuje ostvariti od te
imovine.21
Visina stope za obračun amortizacije i kori-
sni vijek trajanja imovine nisu utvrđeni propisima,
jer je to isključivo, normativna regulativa subjekta.
Poslovni subjekt procjenjuje korisni vijek trajanja
imovine, a stope za obračun amortizacije se izvode
iz procijenjenog korisnog vijeka trajanja imovine
po formuli:
Godišnja stopa 100
= Korisni vijek trajanja imovine treba preispi-
amortizacije Korisni vijek trajanja u godinama
Prema odredbama definirane odjeljkom 56.
MRS 16-a, prilikom utvrđivanju korisnog vijeka
imovine, potrebno je razmotriti sve sljedeće fak-
tore:
- očekivana iskorištenost sredstva. Iskori-
štenost se procjenjuje na osnovu očekiva-
20 MRS 16, odjeljak 29-31.
21 MRS 16, odjeljak 6.
12
nog kapaciteta sredstva ili fizičkih učina-
ka,
- očekivano fizičko habanje koje zavisi od
faktora poslovanja, kao što su broj smjena
u kojima će se sredstvo koristiti, program
popravljanja i održavanja i briga o sred-
stvu i njegovom održavanju dok se ono ne
koristi,
- tehnička ili komercijalna zastarjelost koja
nastaje zbog promjene ili poboljšanja u
proizvodnji, ili zbog promjene u tržišnoj
potražnji za proizvodom ili uslugom koji
se pružaju uz pomoć tog sredstva,
- zakonska ili slična ograničenja korištenja
sredstva, kao što je istek roka najmova.
Preispitivanje korisnog vijeka trajanja imo-
vine značajan je postupak prilikom utvrđivanja vi-
sine amortizacije i ravnomjerno terećenje rashoda
poslovanja tijekom korištenja imovine.
Prema odredbama odjeljka 51. MRS-a 16,
korisni vijek trajanja imovine treba preispitivati
najmanje na kraju svakog izvještajnog razdoblja,
a samim tim se korigira i stopa amortizacije. Preis-
pitivanjem korisnog vijeka upotrebe imovine može
se utvrditi da ranije utvrđeni korisni vijek trajanja
imovine nije realno utvrđen i da se mora korigira-
ti, a samim tim su troškovi amortizacije previsoki
odnosno preniski.
U skladu s odredbama MRS-a 8 – Računo-
vodstvene politike, promjene računovodstvenih
procjena i pogreške, korigiranje korisnog vijeka
trajanja imovine utječe samo na obračun amortiza-
cije za tekuću i naredne godine, jer ovaj postupak
znači promjenu računovodstvene procjene, a ne
promjenu računovodstvene politike. Prema odred-
bama MRS-a 8, učinak promjene računovodstvene
procjene može utjecati samo na rezultat izvještaj-
nog razdoblja u kojem je izvršena promjena i na
buduća razdoblja. To praktično znači, da preispiti-
vanje korisnog vijeka trajanja imovine, nema utje-
caja na ranija razdoblja, odnosno nema retroaktiv-
nu primjenu.
tati prilikom nastanka sljedećih okolnosti:
- neadekvatna procjena vijeka upotrebe
imovine;
- u tijeku godine izvršena su dodatna ulaga-
nja u imovinu kojim se produžuje korisni
vijek upotrebe;
- u tijeku godine došlo je od obezvrjeđenja
imovine (fizičkog oštećenja, kvara i sl.),
čime je skraćen korisni vijek upotrebe;

- zamjena značajnih rezervnih dijelova;
- u skladu s poslovnom politikom, poslovni
subjekt planira otuđenje imovine u skori-
jem razdoblju;
- nastupanje tehnoloških promjena ili pro-
mjena na tržištu.
Ako se mijenja prvobitno procijenjeni ko-
risni vijek trajanja imovine, te subjekt primjenju-
je linearnu metodu obračuna amortizacije, stopa
amortizacije za tekuća i buduća razdoblja može se
izračunati na sljedeći način:
Sadašnja vrijednost/nabavna vrijednost
x 100
Preostali korisni vijek upotrebe
Primjer 3: Privredni subjekt ima opremu
nabavne vrijednosti 100.000 KM. Vijek upotrebe
je 4 godine odnosno stopa amortizacije je 25 %
(100/vijek upotrebe), te je obračunata amortizaci-
ja za 2 godine. Knjigovodstvena vrijednost opreme
je 50.000 KM. Privredni subjekt preispituje vijek
upotrebe u trećoj godini i procjenjuje da preosta-
li vijek upotrebe iznosi 4 godine, odnosno da je
ukupni vijek trajanja opreme iznosi 6 godina jer
je smanjena iskorištenost kapacitet opreme zbog
smanjenog obima proizvodnje.
Stopa po kojoj će se vršiti obračun amorti-
zacije za naredna razdoblja poslije preispitivanja
korisnog vijeka upotrebe imovine utvrđuje se na
sljedeći način:
R.
br.
Opis
1. Nabavna vrijednost 100.000
2. Ispravka vrijednosti 50.000
3. Knjigovodstvena vrijednost (1–2) 50.000
4. Preostali vijek trajanja 4 jedinici učinka x broj proizvedenih jedinica
5. Nova stopa amortizacije (3/1/4x100) 12,5%
Metodi obračuna amortizacije
U skladu s računovodstvenim propisima po-
stoji nekoliko metoda obračuna amortizacije koje
se mogu koristiti za sistematsko raspoređivanje
amortizacijskih iznosa imovine tijekom njenog ko-
risnog vijeka upotrebe. Primjenom različitih meto-
da obračuna amortizacije dobiva se različiti iznos
godišnjeg troška amortizacije za pojedinu imovinu.
Međutim, ukupni trošak amortizacije obračunat za
cijeli vijek upotrebe imovine bit će isti bez obzira
na primijenjenu metodu.
Metod koji će se koristiti za obračun amorti-
zacije osnovnih sredstava, utvrđuje se računovod-
stvenim politikama.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Prilikom odluke koju metodu obračuna
amortizacije koristit, subjekt mora odabrati onu
metodu koja će odražavati okvir očekivanog troše-
nja ekonomskih koristi imovine od strane subjekta.
U skladu s odredbama definiranim odjeljkom 62.
MRS-a 16, korištene metode za obračun amortiza-
cije mogu biti:
1.) linearna metoda – jednak iznos troška
amortizacije tijekom vijeka upotrebe
imovine uz uvjet da nije promijenjen
ostatak vrijednost, a izračunava se na
sljedeći način:
a) trošak amortizacije = amortizirajući
iznos / vijek upotrebe imovine; ili
b) stopa amortizacije = 100 / vijek upo-
trebe; trošak amortizacije = stopa
amortizacije x amortizirajući iznos
2.) degresivna metoda (metoda opadajućih
salda) – smanjenje troška amortizacije
tijekom vijeka upotrebe imovine, a izra-
čunava se na sljedeći način:
v-(n-1)
Stopa amortizacije =
v(n+1)/2
v - vijek trajanja imovine
n - godina za koju se obračunava amortizacija
3.) funkcionalna metoda (metoda jedinice
proizvoda) – trošak amortizacije teme-
lji se na očekivanoj upotrebi ili na proi-
zvodnom učinku (količini proizvodnje),
a izračunava se na sljedeći način:
amortizacija po jedinici učinka = amortizirajući
iznos/procijenjeni broj jedinica učinka u vijeku
upotrebe; trošak amortizacije = amortizacija po
Važno je da se odabrana metoda za obračun
amortizacije dosljedno primjenjuje iz jednog obra-
čunskog razdoblja u drugi, osim ako ne dođe do
promjene očekivanog trošenja budućih ekonom-
skih koristi imovine. Zbog toga je metodu amor-
tizacije potrebno preispitati barem na kraju sva-
kog izvještajnog razdoblja.22 Ako postoji značajna
promjena očekivanog okvira trošenja ekonomskih
koristi u imovini, potrebno je promijeniti metodu
obračuna amortizacije, a efekte promjene iskazati
kao promjenu u računovodstvenim procjenama u
skladu s MRS-om 8.
U skladu s poreznim propisima porezno pri-
znata je amortizacija obračunata po linearnoj meto-
di primjenom godišnjih stopa propisane Zakonom
22 MRS 16, odjeljak 62.
13
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH“, broj: 15/16
i 15/20). U slučaju da subjekt koristi neku drugu
metodu amortizacije, za porezne svrhe potrebno
je utvrditi trošak amortizacije primjenom linear-
ne metode. Međutim, na izbor metoda obračuna
amortizacije ne treba da utječe porezna politika.
Objavljivanja u financijskim izvještajima
Što se tiče dugotrajne materijalne imovine
subjekt između ostalog, objavljuje sljedeće (odje-
ljak 73. MRS-a 16):
- korištene metode amortizacije;
- bruto knjigovodstvenu vrijednost i aku-
muliranu amortizaciju (zajedno s akumu-
liranim gubicima od umanjenja) na počet-
ku i na kraju razdoblja;
- povezivanja na početku i na kraju razdo-
blja kojim se prikazuje amortizacija.
Obveznici primjene MSFI-a u vezi amorti-
zacije u svojim bilješkama objavljuje i dodatne in-
formacije na temelju zahtjeva MRS-a 16 (odjeljci
75., 76. i 79).
Zaključak
Nabavkom i korištenjem dugotrajne imovi-
ne u poslovnom procesu subjekt očekuje priljev
budućih ekonomskih koristi. Posljedica korištenja
dugotrajne imovine u poslovnom procesu je fizič-
ko i ekonomsko trošenje njene nabavne (početne)
vrijednosti. U tu svrhu, za svaku poslovnu godinu,
izračunava se potrošeni dio nabavne vrijednosti
dugotrajne imovine, koji se kao trošak amortiza-
cije iskazuje u financijskim izvještajima subjekta.
Ekonomska načela o amortizaciji dugotraj-
ne materijalne imovine sadržana su u MRS-u 16
– Nekretnine, postrojenja i oprema. Budući da su
u navedenom standardu sadržane opće definicije i
izražena načela o obračunu amortizacije svaki su-
bjekt u svojem općem aktu uvažavajući i ova eko-
nomska načela mora odrediti sve potrebne elemen-
te za obračun amortizacije.
S obzirom na postepeno trošenje dugotrajne
imovine, s računovodstvenog aspekta je potrebno
postepeno prenositi njezinu vrijednost iz bilance
stanja na rashode u bilancu uspjeha. Takav pristup
proizilazi i iz Okvira odjeljak 4.4 (a) Konceptu-
alni okvir za financijsko izvještavanje u kojem je
definirano da je imovina resurs kojeg kontrolira
subjekt kao rezultat prošlih događaja i od kojeg se
očekuje priljev budućih ekonomskih koristi. Da-
kle, prema MRS/MSFI, dugotrajna imovina treba
14
biti u bilanci stanja sve dok se od nje očekuje eko-
nomske koristi u narednim razdobljima.
Amortizacija je trošak koji nastaje upotre-
bom dugotrajne imovine s ograničenim korisnim
vijekom trajanja. Stoga se amortizacijski iznos kao
trošak sistematski raspoređuje tijekom procijenje-
nog vijeka upotrebe dugotrajne imovine.
Iz navedenog proizilazi da je osnovica za
amortizaciju pojedine dugotrajne imovine njen
amortizirajući iznos. Amortizirajući iznos dugo-
trajne imovine definiran je kao trošak nabavke imo-
vine umanjen za preostalu (rezidualnu) vrijednost
predmetne imovine. Preostala (rezidualna) vrijed-
nost dugotrajne imovine je procijenjeni iznos koji
bi subjekt dobio sada prodajom imovine, umanjen
za procijenjene troškove prodaje, ali uz pretpo-
stavku da starost imovine i stanje odgovara onom
koje se očekuje na kraju korisnog vijeka upotre-
be. Za svrhe realnog obračuna troška amortizacije
odnosno rashoda, subjekt treba uvažiti procijenjeni
ostatak vrijednosti ako je ostatak značajan i ako je
procjena pouzdana.
Prema zahtjevima odnosnih računovodstve-
nih standarda subjekti mogu koristiti nekoliko
metoda obračuna amortizacije. Odabrana metoda
obračuna amortizacije trebala bi što točnije raspo-
rediti troškove amortizacije na obračunska razdo-
blja korisnog vijeka trajanja neke imovine.
Izbor metode koja se koristi za obračun
amortizacije zasniva se na očekivanom okviru tro-
šenja ekonomskih koristi, što naravno ovisi o pro-
cjeni samog subjekta. Svaki subjekt treba svojim
internim aktom odrediti kriterije za izbor metoda
obračuna za određenu vrstu ili skupinu dugotrajne
imovine.
Metodu amortizacije primijenjenu za neku
dugotrajnu imovinu potrebno je preispitati barem
na kraju svakog izvještajnog razdoblja i ako posto-
ji značajna promjena očekivanog okvira trošenja
ekonomskih koristi u toj imovini, treba je promi-
jeniti kako bi odražavala promjene okvira. Svaku
promjenu korištenja metoda obračuna amortizacije
subjekt iskazuju kao promjenu računovodstvene
procjene u skladu sa zahtjevima MRS-a 8.
Literatura
- Međunarodni računovodstveni standard 16 – Ne-
kretnine, postrojenja i oprema;
- Zakon o porezu na dobit (“Sl. novine FBiH“, broj:
15/16 i 15/20);
- Pravilnik o primjeni Zakona o poreza na dobit (“Sl.
novine FBiH“ broj: 88/16, 11/17, 96/17, 94/19,
87/20 i 33/22).
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Jasmin Omeragić

Računovodstvena profesija u svijetu

biznisa mora biti i ostati nedodirljiva
svim nedozvoljenim radnjama

1. Uvod naknadno razotkrivenih (i sankcioniranih) epiloga,

još uvijek imaju sva obilježja nemoći zajednice
Vječiti kritičari računovodstvene profesije
da tu „poslovnu pošast“ iskorijeni. Mnoge priče o
sigurno nikada neće prestati spominjati već odav-
poštenju, vjeri i nevjeri, prepoznaju se kasnije kao
no povijesnu priču o bankrotu Enrona i neslavnoj
nevješto skrojen paravan za običnu (ali opasnu)
ulozi glavnog finansijskog direktora u računovod-
ljudsku strast koja se zove - pohlepa. I, koliko god
stvenoj prevari koju je on „smislio u saradnji“ ni s
se struka i izvršitelji zakonskih kazni trudili da po-
kim drugim – već sa revizorima! Upućeniji, narav-
javu poslovnih prevara i kriminala svedu bar na re-
no, znaju kako se sve odvijalo (i kako je završila
zumnu mjeru, utoliko se pojavljuje sve više novih
priča o Enronu), no činjenica jeste da je tada to
i „maštovitijih shema“.
stavilo ružnu značku i mrlju na kompletnu raču-
I, opet, i po ko zna koji puta, u svemu tome
novodstvenu profesiju, te se stoga dešava da i u
nezaobilazna je uloga računovođa, jer (izgleda) da
trenutno aktuelnim vremenima nečije se (ne)na-
je svima (osim profesionalnim računovođama) u
mjerne greške, koje su doista smiješne u odnosu na
lancu kreiranja poslovnih događaja „dopušteno“
Enron, uspoređuju sa Enronom, pa makar to bilo
da nekada i pogriješe, a samopodrazumijevani
samo u ironičnom kontekstu.
profesionalizam računovođa stalno je „dežurni kri-
A nedozvoljene radnje u poslovanju bilo koje vac“. Ali, ipak je važna spoznaja da samo i jedino
firme (nažalost) o(p)stale su kao svevremena zbilja profesionalizam računovođa sigurno će doprinjeti
i izvjesna planirana ili slučajna budućnost poslo- tome da educirani profesionalci-forenzičari mogu
vanja nekih firmi, a poslovne prevare raznih vrsta i lakše identificirati sve namjerno učinjene propu-
različitih sadržaja, i pored niza blagovremeno i/ili ste, da mogu lakše prikupiti dokaze, rastumačiti ih

15
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
pravilno, te objektivno utvrditi sve finansijske as-
pekte, te da mogu sve relevantne instance ispravno
izvjestiti o tome.
Međutim, kao i uvijek do sada, autor se ogra-
đuje od bilo kojih i bilo čijih apsolutističkih tvrdnji,
jer činjenica je da prilikom istraživanja informacija
iskazanih u finansijskim izvještajima određeni ne-
tačni podaci nisu baš uvijek rezultat krivotvorenja
i namjerne obmane, jer se u većini slučajeva ipak
radi samo o grešci.
Ali, kako se u smislu sankcija i namjera kao
i slučajna greška u konačnici vrlo često tretiraju na
isti način (jer organi nadzora i kontrole ne funk-
cioniraju na načelima humanitarno-socijalno-ema-
tijske udruge), ipak je važno istaći da ono što ih
bitno diferencira je – baš namjera. Jer, kada do-
ista postoji sigurna potvrda da su u finansijskim
izvještajima prezentirani netačni podaci kojima se
eventualnoj (pa i obaveznoj) reviziji i kontroli želi
svjesno otežati put razotkrivanja takvih namjera, to
je već samo po sebi dovoljan indikator i očigledan
dokaz da iza toga stoje - „iskusni poznavaoci“ ne-
dozvoljenih i kažnjivih radnji.
Stoga bi bilo zakonski obavezujuće da se,
uporedo sa odgovornim djelovanjem računovodstve-
ne profesije, moraju tako ponašati i ostale zakonodav-
ne, inspekcijske, sudske i izvršne funkcije sistema, jer
se jedino na takav način može i mora svima staviti
do znanja da neće biti tolerantnog odnosa prema po-
javama zloupotrebe finansijskog i računovodstvenog
izvještavanja, bez obzira na to iz kojih on pobuda i
krugova dolazio.
Mora se priznati da organizirana edukacija
u oblasti računovodstvene i revizijske profesije do-
prinosi trendu postepenog i sigurnog iščezavanja
nemara, neznanja i izbjegavanja odgovornosti, ali i
podizanja lične svijesti o postojanju stalnog rizika od
prevara u poslovanju. Na već ionako „teško breme“,
koje računovodstvena profesija trpi svakim novim
propisom, uputstvom i/ili instrukcijom, računovod-
stveni radnici sve više su okupirani u smislu pojedi-
načne i kolektivne odgovornosti i za svaku drugu ak-
tivnost firme (nebitno da li se to radi o radnom pravu,
kadrovskim pitanjima, formiranju i ažuriranju raznih
paralenih evidencija, te „teledirigiranoj“ odgovorno-
sti računovođe pred svakim mogućim inspektorom
koji se pojavi na vratima firme.
No, priznajmo, i mi računovođe dobrim di-
jelom smo „krivi“ što niti jedan posao, obavezu ili
„tamo nečiju“ nesuvislu zamisao ne znamo „otresti“
od sebe, a to je valjda i zbog toga što smo kao struka
najsvjesniji činjenice da je sve što nam se događaipak
16
produkt ovoga vremena, složenosti političkog siste-
ma i tranzicije, te da se neke stvari još uvijek rade,
rekli bismo, „po svaku cijenu“.
2. Nedozvoljene radnje u poslovanjuza
neke ljude uvijek imaju „izazov“
ekvivalentanposlovnoj šansi
Modernizacija u poslovanju većine firmi po-
digla je informatički nivo i pojednostavila mnoge
(u ne tako davnoj prošlosti) veoma teške, spore i
matematički nesigurne poslove organizacije i mo-
nitoringa procesa poslovanja, ali je ta ista moder-
nizacija omogućila širok prostor za kreiranje i ši-
renje raznovrsnih shema privrednog kriminala, što
izvršiocima takvih (ne)djela predstavlja određeni
cilj ili potrebu da zadovolje svoje (ponajčešće fi-
nansijske) apetite. S aspekta većinskog privatnog
vlasništva nad mnogim firmama koje egzistiraju
u poslovnom svijetu, gotovo da je postalo sasvim
svejedno da li su nedozvoljene radnje u korist, ili
pak na štetu firme, jer se u takvim slučajevima ide
na opciju ostvarivanja bespravne koristi za vlasni-
ka firme, a štetu trpi uglavnom – državani budžet.
Motivi za činjenje nedozvoljenih radnji u po-
slovanju svih subjekata uglavnom su opredijeljeni
prema statusu, položaju, ovlastima i ingerencijama
počinilaca, bilo da je u pitanju firma ili osoba. Me-
đutim, kada se kao počinilac nedozvoljene radnje
u poslovanju tereti neka firma, to zazvuči nelogič-
no, jer ipak osobe koje rukovode tom firmom su
zapravo glavni počinioci, ali su te iste osobe isko-
ristile pravni status vlastite firme kako bi ostvarili
kriminalne ciljeve. Možda u tome treba tražiti pra-
vi odgovor na pitanje mnogih poslodavaca: zašto
„dvostruka“ kazna za isto djelo (jedna za firmu,
a druga za odgovorno lice u firmi?). A suštinski,
radi se zapravo o posrednom ostvarivanju koristi,
jer onda kada se izvršenjem nedozvoljene radnje
u poslovanju firme očekuje da će firma ostvariti
određenu korist kao što je privlačenje investitora,
povoljno kreditiranja i sl., stvarni motiv za osobe
koje su svojim djelovanjem omogućile firmi da to
ostvari je zapravo ostvarivanje koristi za sebe, i to
kroz veće zarade, razne na nezakonit način ostva-
rene bonuse, kao i ostale benefite.
Znači, na sceni je sprega lične koristi i op-
ćedruštvene štete, a neopravdano stečene koristi,
ili nedozvoljenim radnjama prouzročene štete
obično su dugog trajanja, te su i posljedice takvih
radnji dalekosežne i vrlo često pogubne za opsta-
nak i budućnost firme, pogotovo što ljudima koji

vode takve firme i nije u fokusu prosperitet, uspje-
šan razvoj i opstanak firme na tržištu. Osim toga,
ništa se ne dešava, a da nije nečim izazvano, pa
tako kada je u pitanju poslovna prevara isključivo
na štetu firme, nije rijedak slučaj da to čine upra-
vo osobe izvan te firme, ali su, opet, na neki na-
čin povezane sa poslovanjem firme.„Pomažu“ im,
naravno, osobe koje su zaposlene u dotičnoj firmi,
osobe koje dobro poznaju sistem rada takve firme,
te tako zloupotrebljavaju neuvezanu organizaciju i
manjkavosti internih kontrola u poslovanju firme,
te se svestrano „ugrađuju“ u svrhu lične koristi. U
praksi je najčešća pojava kombinacije djelovanja
osoba izvana firme „u sadejstvu“ sa uposlenicima
te firme, pa nije ni čudo što se zapravo ne zna da
li je teže identificirati ili pak prevenirati nedozvo-
ljene radnje u poslovanju. S druge strane, brzo i
pouzdano se sazna kakve su i kolike su finansijske
štete, jer žrtve takvih rabota budu pogođene „u pa-
ketu“: - firma za umanjenu ili uskraćenu dobit u
poslovanju, zatim radnici te firme kroz umanjena
ili u cjelosti neisplaćena lična primanja, a nekada
ček i gubitkom posla, država kroz smanjene ili pot-
puno nenaplaćene javne prihode, te banke-kredito-
ri, dobavljači i ostali povjerioci kroz neizvjesnost
naplate potraživanja zbog eventualne nelikvidnosti
i nesolventnosti firme u kojoj su se desile nedozvo-
ljene radnje i poslovne prevare.
U današnjim vremenima, izgleda da je naj-
manji problem što će otkriće nečijeg kriminogenog
poslovanja proizvesti određeni poslovni skandal,
jer većini savremenika u bilo kojoj formi izgleda
„do obraza“ baš i nije puno stalo. Veći problem
je upravo epilog takvih događanja, jer razmjere
nekada znaju biti i reda veličina bankrota, a broj
onih koje pogađa šteta zbog nečijeg nesavjesnog
i nepoštenog rada mnogo je veći nego što se i za-
misliti može. I u uređenim državnim sistemima
bankrot neke firme ima sva obilježja veoma nega-
tivnog multiplikatora nepovoljnih poslovnih i ži-
votno važnih faktora, a stanjem i situacijom u BiH,
po ovome pitanju trebalo je odavno pozabaviti se
vrlo ozbiljno, jer mi u BiH permanentno na dje-
lu imamo pojave privrednog kriminala, korupcije,
poslovnih prevara, namještenih tendera, lažiranja
dokumentacije, itd.
Motivi za bilo kakvu nedozvoljenu radnju u
poslovanju po pravilu su bazirani na želji za brzom
i lakom zaradom novca na način da to nije otvore-
na krađa, provala ili neki drugivid brutalnog krimi-
nalnog djelovanja. Znači, radi se o „prefinjenim“
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
metodama poslovnih prevara, pravnim špekulaci-
jama, finansijskim špekulacijama, informatičkim
špekulativnim operacijama i (naravno) povezanim
poreznim špekulacijama, pa stoga i ne čudi da je
akcenat istražnih radnji iz toga domena po pravilu
fokusiran na finansijkim izvještajima i računovod-
stvenim evidencijama.
U praksi, svaka nedozvoljena radnja u poslo-
vanju neke firme, bez obzira da li ta firma u kojoj
je takva radnja učinjena ima od toga neke koristi
ili trpi određenu štetu, ima finansijski cilj, a za po-
stizanje toga cilja izvršioci ponajprije posežu za
finansijskim špekulacijama i modificiranim infor-
matičkim „cakama“ koje će u konačnim finansij-
skim izvještajima reproducirati željenu ilustraciju.
Nažalost, tek nakon otkrivanja efekata nedozvo-
ljenih poslovnih radnji dođe se do saznanja da su
paralelno sa finansijskim špekulacijama djelovali
i „pravni timovi“ osmišljavajući takve poslovne
odnose koji su u cilju postizanja prividnog legali-
teta temeljeni na lažnim i izmišljenim ugovorima,
falsificiranim dokumentima, i to uglavnom izdatim
od strane fiktivnih firmi.
Svemu tome doprinosi i ovovremena zloupo-
treba savremene elektroničke i informatičke podrš-
ke, što vinovnicima nedozvoljenih radnji “otvara”
široke mogućnosti da različite podatke i informa-
cije „dovedu“ u takve korelacione odnose koji
bez dublje analize „imaju“ sve karakteristike sa-
svim normalnog i potpuno regularnog poslovanja
i fininsijskog izvještavanja. Naravno da u ovakvim
slučajevima, tek ozbiljna inspekcijska kontrola,
ako do nje dođe, će ustvrditi netačnost, neistitost i
nelogičnost računovodstvenih i poreskih evidenci-
ja, iza čega se krije utaja poreza, poreska evazija,
pranje novca, a ponekada i smišljeno iskazivanje
veće porezne obaveze kao prividnog zakonitog po-
slovanja ili kao „paravana“ koji bi ove i ovakve
radnje trebao „zaštiti“ od očiju inspekcijskih orga-
na.
3. Za sve što (u)radi - profesionalni
računovođa mora posjedovati dokaze
Svako ko je u svojstvu zaposlenika bar na
mjesec dana kročio u neku firmu spoznao je vrlo
brzo da i u najmanjoj firmi postoje različite vrste
poslova i zaduženja, ali ako se iole zadubio u tu
problematiku mogao je zaključiti da veliki broj
vlasnika i menadžera firmi, upravo zbog nepo-
znavanja vrsta i različitosti poslova, sve što ima
veze sa „papirologijom“ olako i bez razmišljanja
17
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
svrstavaju u posao računovođe. Istina, postoje i ta-
kvi računovodstveni servisi, koje za svoje klijen-
te obavljaju i one usluge koje nisu direktno vezane
za računovodstvene poslove, a što se može svrstati
pod pravne, administrativne, finansijske poslove,
što se naravno naplaćuje kao dodatna usluga. Sto-
ga je dobronamjerna preporuka, kako pružaocima
računovodstvenih usluga, tako i korisnicima istih
da prije ugovaranja angažiranja računovodstvenih
servisa dobro razmisle i razluče koji su to poslovi
koje korisnik računovodstvenih usluga može obav-
ljati samostalno u svojoj firmi, a za koje poslove je
najbolje da se pobrine računovodstveni servis.
Istina, nije uvijek sasvim jasno za koje po-
slove unutar firme su zaduženi određeni odjeli i/ili
izvršioci. To je za mnoge sasvim dovoljan razlog
da u posao računovođe, računovodstvene funkcije,
ili angažirane računovodstvene servise svrstava-
ju i one zadatke koji baš ni po čemu ne spadaju u
njihove opise poslova. Prije svega, ako firma vodi
računovodstvo u internim okvirima mora se raz-
graničiti šta radi knjigovođa, šta su zaduženja ra-
čunovođe, čime se bave finansijeri (a da se pritom
uopće ne ulazi u zaduženja drugih administrativnih
poslova i struka), ali ako se angažira eksterni raču-
novodstveni servis, onda se ugovorom strogo mo-
raju definirati obostrane obaveze i prava ugovornih
strana. Korisnicima računovodstvenih usluga mora
biti u startu jasno da „osnovni paket“ računovod-
stvenih usluga u pravilu „pokriva“ evidentiranje
dokumentacije kroz glavnu knjigu, uključujući
knjiženje izvoda, blagajne (bez vođenja i svakod-
nevnog ažuriranja blagajne putem blagajničkih
naloga i dnevnika). Tu naravno spada i knjiženje
kompenzacija, cesija, evidencija stalnih sredsta-
va, obračun plata i doprinosa, evidencija poreznih
obaveza po osnovu direktnih i indirektnih poreza,
raznih taksi, naknada i sl., kao i obračun amortiza-
cije, te izrada godišnjih obračuna i poreznih bilan-
sa i prijava.
Ipak, većini vlasnika malih firmi je znano da
bez kvalitetnog računovođe, bilo da ga zaposle u
svojoj firmi ili da za takve usluge angažiraju raču-
novodstveni servis, neće se moći ravnopravno suo-
čiti sa poslovnim izazovima računovodstvene pri-
rode. „Problem“ je što je zakonska obaveza imati
računovođu, te stoga valja odlučiti da li je za bolje
(čitaj: isplatnije) zaposliti računovođu ili zatražiti
usluge knjigovodstvenog servisa?
I, odluka najčešće pada na knjigovodstve-
ni servis; Ako ništa drugo, bit’ će jeftinije (što je
18
nažalost često i neopravdan razlog), ali pošto su
očekivanja da se „možda zalomi i neki“ dobar ra-
čunovođa koji doista može pomoći firmi, ne samo
sa ažurnim i tačnim knjiženjem svakodnevnih po-
slovnih aktivnosti nego i sa dugoročnim poslov-
nim planiranjem, pogotovo kada je poreska politi-
ka firme u pitanju, onda je to još jedan razlog više
da se ide upravo na tu opciju. Istina, većina malih
firmi nema dovoljno prihoda kojima bi mogli da
„pokriju“ zapošljavanje sopstvenog računovođe,
pa ni na samo pola radnog vremena. Tada je nei-
zbježna odluka angažirati računovodstveni servis.
Takva odluka često košta mnogo manje nego pla-
ta, doprinosi i ostale naknade jednog zaposleni-
ka, a istovremeno, mogu se očekivati (i dobijati) i
kvalitetni savjeti od nekoga ko ima dugogodišnje
iskustvo u radu sa finansijama i porezima različitih
profila firmi.
Međutim, preporuka zlata vrijedna pri izboru
eksternog računovođe bi se mogla sistematizirati u
samo nekoliko bitnih elemenata:
- uopće nije nevažno prethodno stečeno
obrazovanje certificiranog računovođe,
jer (bez podcjenjivanja bilo čijega znanja,
zvanja, sposobnosti i/ili drugih kvalite-
ta), prema važećim uslovima za sticanje
certifikata računovođe uslov isključivo
ekonomskog obrazovanja nije elimina-
toran, a nije svejedno ni to da li je neko
sticao ekonomsko znanje na smjeru mar-
ketinga, menadžmenta, bankarstva, i tako
dalje, ili je pak ekonomsko znanje sticao
na smjeru finansijsko-računovodstvenom.
Šta onda (opet uz dužno poštovanje) reći
o predispoziciji certificiranih računovođa
koji uopće nisu studirali ekonomiju;
- znamo da se niko nije rodio sa radnim
iskustvom, ali je sigurno da se, bez go-
leme rezerve, poslovne knjige ne mogu
povjeriti osobi bez radnog iskustva na
poslovima računovodstva. Stoga, mora se
prihvatiti pogubna činjenica da početnici
u dosta slučajeva upravo uče na greškama
i pokušajima, što može imati visoku cije-
nu, a iskusan računovođa će sigurno na
vrijeme „skenirati“ finansijsku situaciju
svoga komitenta, te će mu blagovremeno
ukazati na načine prevazilaženja određe-
nih poslovnih problema;
- certificiranje i licenciranje računovođa,
kao i registracija istih u skladu sa odred-

bama propisanim u Zakonu o računovod-
stvu i reviziji za korisnike računovodstve-
nih usluga je određena garancija da takav
računovođa, samim time što je obavezan
ispunjavati i obaveze kontinuirane eduka-
cije i zanavljanja svoje licence, sigurno je
i dovoljno educiran da se suoči sa potre-
bama adekvatnog vođenja računovodstva,
te da posjeduje iskustva i znanja koja su
mu na koncu omogućila sticanje ovog
certifikata;
- na birou rada nema certificiranih računo-
vođa, ali je sigurno i to da i u najmanjem
gradu postoje bar dva računovodstvena
servisa ili agencije. O velikim gradskim
centrima u smislu ponude računovodstve-
nih usluga nije potrebno posebno ni govo-
riti jer tu, osim malih agencija sa jednim
angažiranim penzionisanim računovo-
đom (koji po sistemu dopunskog rada)
vodi nekoliko malih firmi ili obrtnika),
bez muke se mogu pronaći i velike inter-
nacionalne računovodstvene kompanije
koje vode poslovne knjige i za nekoliko
stotina klijenata. Može se po oglasima za
posao primijetiti da u velikim računovod-
stvenim kompanijama vlada prilično veli-
ka fluktuacija zaposlenika, pa ta činjenica
bi mogla „isprovocirati“ razmišljanja o
pouzdanosti u kvalitet pruženih računo-
vodstvenih usluga, jer računovodstvene
firme koje pružaju usluge velikom broju
klijenata uglavnom su samo po tome –
velike, a većina njihovih zaposlenika za-
pravo nisu certificirane računovođe, nego
zaposlenici koji rade po već definiranim
shemama, sa nedovoljno znanja, iskustva
i (nažalost) bez istinskog razumijevanja
onoga što rade. Na drugoj strani, prednost
„uzimanja“ računovodstvenih usluga od
strane manjih servisa značajno diže lje-
stvicu personalizacije odnosa: pružalac
usluga naspram korisnik usluga, a to kod
svakoga klijenta stvara poseban osjećaj
posvećenosti i dobre poslovne saradnje;
- cijena računovodstvenih usluga najčešće
će „presuditi“ prilikom izbora pružaoca
računovodstvenih usluga, no najpovoljni-
ja cjenovna ponuda uglavnom nije i naj-
bolja. Ništa nije vrijedno dovođenja u pi-
tanje kvaliteta, pa tako i nešto viša cijena
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
usluge, pogotovo ako je ista ponuđena od
strane respektabilnog pružaoca računo-
vodstvenih usluga koji ima dovoljno zna-
nja i iskustva (a i vremena) da se posveti
svakom svome klijentu.
Svaka dodatna usluga, kao što je (primjera
radi) robno-materijalno knjigovodstvo, posebne
analize, savjetovanje, planiranje, tenderi, zastupa-
nje pred sudom ili organima nadzora i kontrole po-
sebno se ugovara, a cijene računovodstvenih uslu-
ga inače su specifične za svaku firmu, jer doista
je teško pronaći i samo dvije firme koje imaju iste
baš sve poslovne odlike, to jest da su u potpunosti
identične.
Zašto sva ova razmatranja?
Upravo stoga što svaki odgovoran i dovolj-
no profesionaliziran računovođa, prije uknjižava-
nja bilo kakve poslovne promjene morao bi za istu
imati i odgovarajući dokument, iz kojega se jasno
i nedvosmisleno može dokazati validnost iste. To
zapravo znači stoprocentni „ulazak“ u srž računo-
vodstvenih poslova, odnosno to ponajviše govori
o težini obaveze koju računovođa mora ispunjava-
ti činom insistiranja na dokazima, jer računovođa
mora prije svih te dokaze izanalizirati, mora izvesti
valjane zaključke o logičnosti i regularnosti odre-
đene poslovne promjene, jer baza bilo koje vrste
poslovanja upravo i jesu poslovne promjene koje
potvrđuje dokumentacija u smislu nastanka te po-
slovne promjene.
Nadalje, činom knjiženja poslovnog događa-
ja u poslovne evidencije, isti za firmu praktično po-
staje kako računovodstveni-finansijski, tako i prav-
no legitiman dokaz, a dokument na temelju kojega
je poslovni događaj proknjižen poslužit će kako u
aktuelnom vremenu tako i kasnije kao dokazni ma-
terijal ispravnog, ili pak nedozvoljenog poslovanja
firme. Računovođe sa dugogodišnjom praksom
potvrdit će da u većini firmi ipak postoji i znatan
broj dokumenata koji su sadržajno bitni, no zbog
određenih opravdanih okolnosti isti se ne arhivira-
ju u poslovnim evidencijama firme. Za računovo-
đe je, međutim, itekako bitno, uputno i opravdano
takve dokumente fizički vezati za dokumentaciju
na osnovu koje je knjižena poslovna promjena, jer
će se time obezbjediti dodatni dokaz u kasnijim
redovnim revizijama, ili kontrolama druge vrste i
namjene. Svaka poslovna promjena nastala je kao
posljedica pojedinačne, grupne ili parcijalne od-
19
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
luke menadžmenta ili vlasnika firme, tako da će
iskusan i analitičan računovođa uvijek moći iz toga
dobiti uvid u ekonomsku logičnost upravljanja fir-
mom. To ujedno znači da se analitičnim pristupom
formi poslovne transakcije iz dokumentacije može
odgonetnuti da li je ta transakcija u korelacionom
odnosu sa ekonomskom suštinom, jer su upravo tu
(naravno ukoliko ih ima) nalaze temelji netačnih
podataka koji u kasnijoj fazi grade lažne finan-
sijske izvještaje. Računovođa – profesionalac ne
bi smio dozvoliti tolerantan i površan stav prema
određenim odstupanjima i neusaglašenostima, jer
kasniji razvoj događaja obično pokaže da su to bili
(ali i da su ignorirani) signali određenih nepravil-
nosti u poslovanju firme.
Nedozvoljene, ili zakonom zabranjene rad-
nje u poslovanju (baš kao i svaka druga sasvim
regularna poslovna promjena) ne mogu se nikada
„izvesti tako savršeno“ da ne ostave baš nikakvog
traga. Drugim riječima, ako za nešto nemate od-
mah dokaza, onda će se (ali uz primjerenu cijenu)
potruditi „neko drugi“ da (protiv vas) pribavi i -
protudokaze.
4. A dokazi koje računovođa mora imati
su: samo regularna i zvanična poslovna
dokumentacija
Dakle, sve je jasno; Računovođa „ne smije
čekati“ organe nadzora i kontrole, ili istražne orga-
ne, policiju i sudske vještake da oni u nekom istraž-
nom ili sudskom postupku „prikupljaju“ dokumen-
taciju koja će poslužiti kao materijalni dokaz, jer u
tom slučaju i na takav način prikupljeni dokazi bit
će sigurno upotrijebljeni protiv kontrolirane firme,
ali i protiv - računovođe. Stoga se,
- moraju posjedovati elektronski memori-
rani podacikoji sadrže ažurne liste, uku-
pne promete i kartice kupaca i dobavljača,
preglede obavljenih transakcija, preglede
elektronske pošte, sve finansijsko-raču-
novodstvene evidencije, kao i sve druge
podatke koji se arhiviraju u elektronskoj
formi,
- mora omogućiti uvid u potpuni uticaj
ljudskog faktora, jer je činjenica da ipak
samo ljudi kreiraju dobre, fer i poštene
poslovne događaje, ali da i iza kriminal-
nih shema uvijek stoje (opet) ljudi, pa
stoga se moraju stalno analizirati svi sa-
radnici, dužnici i povjerioci, valja kroz-
monitoring konkurencije stalno motriti
20
na kupce i dobavljače, pa na koncu (ili
pak na početku) obratiti dobro pažnju i
na „kreativnu“ ulogu menadžmenta svih
hijerarhijskih nivoa, te „pod lupu“ treba
staviti i djelovanje samih vlasnika kapita-
la,
- mora se dobro i „pod ključem“ čuvati
izvorna dokumentacija, čije (ne)posje-
dovanje po pravilu ima presudan zna-
čaj, jer izvršioci nedozvoljenih radnji u
poslovanju zasigurno će se potruditi da
dokumentacija naprosto „nestane“, ili će
pakkreirati takvu dokumentacionu bazu
koja je tako „čista, jasna i kompletna“ da
iskusnom inspektoru već na prvi pogled –
izaziva sumnju.
U praksi uopće nije nemoguća situacija da
nekoga dokumenta (ili i cijeloga registratora nekih
dokumenata) jednostavno „nigdje“ nema, a poprat-
na pojava neposjedovanja dokumentacije uglav-
nom se ogleda u krivotvorenju finansijskih i raču-
novodstvenih izvještaja, što s aspekta štete koju taj
čin proizvodi, „zauzima prvo mjesto“ na neslav-
noj tabeli, pogotovo ako se uzme u obzir i činje-
nica da je stvarne štetne posljedice, koje nastaju
krivotvorenjem finansijskih izvještaja, u mnogim
slučajevima vrlo teško ili nemoguće tačno utvrdi-
ti. Nedozvoljeno poslovanje firme, koje za epilog
ima krivotvorenje finansijskih i računovodstvenih
izvještaja (što je obavezni uvod u friziranje pore-
znih bilansa i poreznih prijava) vrlo često „polazi“
iz rukovodnih i/ili vlasničkih struktura firme, i to
sa osnovnim ciljem da se skrene pažnja sa loših
poslovnih odluka, zatim da bi se fiktivno umanjili
stvarno nastali troškovi, ili čak i da bi se u očima
radnika, povjerilaca i zainteresirane javnosti stvo-
rio dojam dobre, stabilne i profitabilne firme.
Finansijski izvještaji sačinjavaju se u rokovi-
ma i na način propisan Zakonom o računovodstvu
i reviziji. Ili prema ukazanoj vanrednoj potrebi
firme (tenderi, krediti, prodaja i/ili kupovina fir-
me i sl.), naravno nakon izvršenih svih knjiženja,
a u skladu sa zakonskim i podzakonskim aktima,
te na osnovu pravila i standarda za priznavanje i
vrednovanje finansijskih pokazatelja poslovanja.
Svaki standard je vrlo ozbiljna materija, te suklad-
no tome propisuje određena pravila u izvršavanju
računovodstvenih radnji, međutim zahvaljujući
pristupu u tretmanu ove doista kompleksne materi-
je, kao i korištenoj terminologiji u prijevodu raču-
novodstvenih standarda, pravila koja isti propisuju

nekima se čine i vrlo pogodnim za prezentaciju fi-
nansijskih izvještaja na nedozvoljen i neispravan
način. Samo primjera radi, pristup precjenjivanja i/
ili potcjenjivanja bilansnih pozicija je možda i naj-
više rabljen model zloupotrebe finansijskih izvje-
štaja kao sredstva za nedozvoljene poslovne rad-
nje, kao i prikazivanje istih u sasvim drugačijem
svjetlu od stvarnoga.
„Model“ je vrlo jednostavan i bazira se na
„tehnici“ precjenjivanja, odnosno potcjenjivanja
imovine, obaveza, vremenskih razgraničenja, pri-
hoda (čime se u konačnici operira sa neistinitom
dobiti) i/ili fiktivnim uvećavanjem rashoda (čime
se postiže efekat lažnog gubitka u poslovanju, te
se tako izbjegava plaćanje poreza na dobit). Me-
đutim, ono što je teško postići (a što obično razot-
kriva krivotvorenje finansijskih izvještaja) je mate-
matička i logička međuzavisnost pozicija u bilansu
stanja, bilansu uspjeha, kao i u novčanim tokovima
i promjenama u kapitalu, jer pravilna interakcija i
logičnost podataka samo je moguća u finansijskim
izvještajima koji su zasnovani na fer i poštenim
knjiženjima.
Sa računovodstvenog stajališta, ovoj materiji
se s razlogom i s potrebnim respektom mora po-
svetiti vrijeme i trud, jer:
- precijeniti imovinu, znači iskazati uveća-
ne vrijednosti bilansnih pozicija koje čine
aktivu, što se posebno odnosi na građe-
vinske objekte, opremu, zalihe i potraži-
vanja;
- precjenjivanje pojedinih pozicija stalnih
sredstava će imati direktni efekat u bilan-
su uspjeha, što će se odraziti na poslovni
rezultat, te će posredno opet uticati na po-
većanje kapitala;
- prilikom kontrola često se uočava i poja-
va „naručenog“ procjenjivanja vrijednosti
nekretnina u svrhu stvaranja značajnijih
iznosa revalorizacionih rezervi, što se čini
upravo s određenim ciljem planiranog
otuđenja te nekretnine po cijeni koja će
rezultirati vrlo malom dobiti ili čak gubit-
kom, a krajnji cilj ovakvih radnji je: da
se tako stvorene revalorizacione rezerve u
nekom budućem vremenu kroz bilans sta-
nja neoporezivo prenesu u – dobit;
- povećanje vrijednosti zaliha u proizvod-
nim firmama dvojako je zanimljivo za
krivotvorenje finansijskih izvještaja, s
obzirom da se takva aktivnost direktno
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
odražava na bilansne pozicije rezultata
poslovanja, ali i kapitala;
- „šminka i uljepšavanje“ bilansa uočeni su
kao forma fiktivnog fakturisanja izmišlje-
nih i neizvršenih usluga koje se vežu za
intelektualni, projektni, istraživački, mar-
kentiški i sličan domen, i to ponajčešće od
strane agencija i samostalnih poduzetnika
koji nisu u sistemu PDV-a, a sa ovakvim
vidom friziranja finansijskih izvještaja
povezuju se i fiktivni prihodi, pa osim već
uobičajenih shema zadovoljavanja ličnih
interesa, u pozadini se vrlo često skriva i
mogućnost pranja novca;
- potcjenjivanje imovine znači umanjivanje
revalorizacionih rezervi na kontima kapi-
tala, što je zapravo smišljeno „stvaranje“
rashoda obezvređivanjem, pa bilo to u
svrhu smanjenja dobiti u bilansu uspjeha
ili s namjerom „pripreme terena“ za bu-
duće prometovanje potcijenjene imovine
(kako bi se takva imovina što jeftinije
„izvukla“ iz firme);
- potcjenjivanje imovine često se koristi u
transakcijama izmirivanja obaveza ili na-
plate potraživanja;
- iskazivanje friziranih gubitaka sa svrhom
namjernog potcjenjivanja imovine firme,
znak je upozorenja da se nakon toga si-
gurno sprema neka nova štetna transakci-
ja;
- bilo kakvo precjenjivačko ili potcjenji-
vačko vrednovanje imovine neizostavno
će imati dugoročan efekat na finansijske
izvještaje firme;
- precjenjivanje obaveza ima svrhu da se
iskazanim uvećanim obavezama namjer-
no povećaju i rashodi, odnosno da se
umanji poslovni rezultat, ili čak iskaže
gubitak;
- svjesno precjenjivanje obaveza iskaziva-
njem istih u nivou planiranih odliva nov-
čanih sredstava način je da menadžment
firme stvara sebi prostor za finansijski
manevar;
- nepriznavanje obaveza u finansijsim iz-
vještajima u stvarnim i realnim iznosima
manifestira se kroz rashode koji se „ukal-
kulisavaju“ umanjenim obračunom ličnih
primanja zaposlenih, izostavljanjem knji-
ženja obračuna neplaćenih kamata, kao
i fiktivnim i pravno neutemeljenim otpi-
21
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
som obaveza, što rezultira prihodom od
umanjenja obaveza;
- potcijeniti obaveze, ujedno znači i „pri-
premiti“ bilanse samo iz razloga što isti
„moraju“ impresionirati kreditore i po-
tencijalne investitore, a to je prilično čest
slučaj čak i u praksi nekih banaka koje
žele plasirati određene kredite, također
određenim firmama;
- zloupotreba vremenskih razgraničenja,
kao aktivnih i pasivnih bilansnih pozicija,
koje na poseban način ostvaruju međuza-
visnost bilansa uspjeha i bilansa stanja,
je „način“ da se u segmentu vremenskih
razgraničenja iskazuju prihodi i rashodi
koji se akrualno ne odnose na tekući pe-
riod. Znači, svjesno se „zaobilazi“ pravi-
lo da se u prihodima i rashodima tekućeg
(izvještajnog) perioda knjiži samo ono
što u suštini i pripada tom izvještajnom
periodu, bez obzira da li je isto naplaće-
no ili plaćeno. Visoki iznosi na aktivnim
vremenskim razgraničenjima znak su
razgraničenih troškova ili nefakturisanih
prihoda (što može imati vrlo blisku vezu
sa namjerno neispravno iskazanim pore-
zom na dodanu vrijednost), dok s druge
strane visoko iskazana pasivna vremen-
ska razgraničenja znak su da je firme
iskazala razgraničene prihode, odnosno
da je razgraničila rashode. Dakle, u oba
slučaja imamo situaciju neobjektivno i
nerealno iskazanog poslovnog rezultata,
jer vremenska razgraničenja zapravo su
tranzitorne pozicije i, kao takve, dobar i
provjeren su metod da se prihodi i rasho-
di „uvezu“ u bilans uspjeha, ili iz njega
„izvezu“, to jest da se zloupotrijebe za
lažno prezentiranje računovodstvenih i
finansijskih izvještaja;
- precjenjivanje i potcjenjivanje prihoda,
što se direktno reflektira na rezultat poslo-
vanja (dobit) uglavnom ima „direktnu re-
laciju“ sa manipulacijom kontima stalnih
sredstava firme, kao i zaliha, potraživanja
i obaveza, a vrlo često je povezano i sa
vremenskim razgraničenjima, dok;
- precjenjivanje i potcjenjivanje rashoda,
što se reflektira na rezultat poslovanja
u smislu gubitka, ide paralelno sa pret-
hodno izloženim. Modificiranje rashoda,
odnosno gubitka, pored pozicija bilansa
22
uspjeha, ujedno znači i modificiranje po-
zicija bilansa stanja, što na koncu uvijek
rezultira i friziranim smanjenjem ili pove-
ćanjem kapitala.
Sve u svemu, nedovoljna ali i nepotpuna
objavljivanja određenih podataka naredni su slijed,
ili završetak svake od prethodno nabrojanih meto-
da krivotvorenja finansijskih i računovodstvenih
izvještaja.
Međutim, nije sporno da sve prethodno po-
brojano može imati i odlike sasvim normalnog i re-
gularnog sistema rada koji je u primjeni u računo-
vodstvu velikog broja firmi, ali su nažalost tačne i
činjenice koje potvrđuju da iza svakog razotkrive-
nog i rasvijetljenog slučaja privrednog kriminala,
kao strukturni i nezaobilazni dio, stoji vrlo ozbilj-
na, studiozno razrađena i dugo pripremana „she-
ma“ koja je kreirana baš tako da buduće korisnike
finansijskih izvještaja navede na željeni zaključak,
odnosno da nekoj budućoj kontroli i/ili inspekciji
skrene pažnju sa bitnih detalja.
5. Dobronamjerna i pravovremena
preporuka računovođama: prije
zaključivanja obračunskog perioda
„prođite“ analitično kroz svoje bilanse
Svaka od transakcija koje su izvršene u po-
slovanju bilo koje firme kauzalna je veza u smislu
bilansnih promjena u finansijskim izvještajima,
dakle sve se po pravilu manifestira kroz određena
povećanje ili smanjenja vrijednosti nekih podataka
u bilansu stanja, te povećanja ili smanjenja drugih
(vezanih) podataka u bilansu uspjeha. Nadalje, me-
đuzavisnost podataka iskazanih u bilansu uspjeha
i u bilansu stanja, po pravilu se reflektira na izvje-
štaj o novčanim tokovima, jer koncem poslovnog
perioda iskazani realizirani obrt imovine i kapitala
u upravo završenom periodu poslovanja u bilan-
su uspjeha doslovce se prenosom rezultata vraća u
bilans stanja. No, neovisnom analizom više finan-
sijskih izvještaja o poslovanju neke firme u perio-
du od pet godina (kako to obično rade inspektori
organa nadzora i kontrole poslovanja), ukazati će
na dinamiku promjena određenih bilansnih pozici-
ja, to jest stvoriti će mogućnost uvida u vremenski
aspekt izvršenja eventualne nedozvoljene radnje u
smislu početaka, trajanja i stupnja do kojega je sve
došlo.
Samo primjera radi: ne može izgledati baš
sasvim logično i normalno (a u praksi se dešava i
to) da neka firma iz godine u godinu u svome bi-

lansu uspjeha iskazuje dobit kao pozitivan rezul-
tat poslovanja, i tako u bilansu stanja kontinuirano
stvara akumulaciju neraspoređene dobiti, dok na
drugoj strani ta ista firma iz godine u godinu bilježi
pad prihoda od prodaje.
Poznavanje interakcijskog djelovanja poda-
taka u finansijskim izvještajima veoma je drago-
cjena referenca jednog računovođe.
Zakon spojenih posuda, kao pojam iz fizike,
čini se da toliko liči na načelo dvojnog knjigovod-
stva; Naime, svaka poslovna promjena iskazuje se
najmanje na dva konta, te ukoliko ta poslovna pro-
mjena umanjuje saldo nekoga konta, to znači da će
saldo nekoga drugog konta za istu vrijednost biti
povećano, a da je pri tome zadržana bilansna rav-
noteža, što jednostavno znači da svaku poslovnu
promjenu moramo imati proknjiženu najmanje na
dva konta.
Svaki proknjiženi poslovni događaj, bar u
nekom segmentu, po pravilu ima traga i u eksternoj
evidenciji, a to se odnosi na računovodstvene evi-
dencije naših kupaca, dobavljača, zatim na banke,
na evidencije koje vode porezni i carinski organi i
tako dalje, tako da nije ništa novo ako ustvrdimo
da u postupku kontrole i otkrivanja eventualnih
(ne)dozvoljenih radnji svaku poslovnu promjenu
moguće je „uvezati“, te tako ući u trag poslovnim
prevarama, malverzacijama, krivotvorenju i slič-
nim nedjelima u poslovanju bilo koje firme. Zadr-
žimo se ovdje samo na jednom banalnom primjeru:
zalihe robe i materijala u smislu njihove tačnosti
i vjerodostojnosti (pri kontroli zatečenog) stopo-
stotnog slaganja robnih, materijalnih, finansijskih
i stvarnih (popisanih) stanja postaju veoma „zani-
mljive“ pogotovo ako se radi o robi i/ili materijalu
koji su u toku nekog perioda poslovanja imali zna-
čajan promet, jer se uvijek može utvrditi isprav-
nost „putovanja“ određene robe i/ili materijala od
narudžbe, preko nabavke, zatim isporuke robe sve
do ulaska iste u skladišta i evidencije materijalnog
i finansijskog knjigovodstva, ali se isto tako dotič-
na roba i/ili materijal može „propratiti“ od izlaska
iz skladišta, prodaje kupcu, također preko isporuke
i evidencije u materijalnom i finansijskom knjigo-
vodstvu. Ako navedene ulazne i izlazne evidencije
u poređenju sa stanjem te robe u skladištu i sa evi-
dencijom dobavljača i kupaca te iste robe nemaju
određenu logičku i računsku usaglašenost, onda je
sasvim jasno da se ne radi s čistim i regularnim
poslovnim aktivnostima.
Načelo dvojnog knjigovodstva podrazumi-
jeva i logičku identifikaciju kontrastava u knjiže-
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
nju bilo koje poslovne promjene, što ujedno znači
da se identifikacijom kontrastava u knjiženju te
poslovne promjene u svako doba može objasniti
opravdanost i dokumentarno utemeljenje te po-
slovne promjene.
I, opet možemo navesti jednostavan primjer;
Ako želimo potvrdu da je povećanje imovine doi-
sta regularno nastalo, to jest dugovnim knjiženjem
na kontima stalnih sredstava, kontrastav na potraž-
noj strani trebao bi biti: nabavka stalnog sredstva
(kontrastav u knjiženju je dobavljač), izgradnja -
investiranje u objekte (kada je ponovo kontrastav
dobavljač), dokapitalizacijom (u kojem slučaju
nam je kontrastav kapital), procjenom ili usklađi-
vanjem sa tržišnim cijenama (gdje nam kontrastav
mogu biti revalorizacione rezerve), te i primljenom
donacijom (u kojem slučaju ćemo kao kontrastav
imati prihod).
Posebnu pažnju treba posvetiti storno knji-
ženjima, jer se ista i ne koriste baš samo za isprav-
ku pogrešnih knjiženja (čime se zapravo ispravlja
prvobitno knjiženi stav), a stanje konta na koja se
to knjiženje odnosi na taj način dovodi se u pre-
đašnje. Međutim, kada se želi „zavarati“ trag, onda
se jednostavno brišu prvobitna knjiženja, te se na
taj način i u saldu, a i u prometu tih konta gubi
kontinuitet, što prouzrokuje sasvim novu situaciju
u kojoj „sve štima“, a zapravo imamo određene ne-
jasnoće jer ne možemo nikakvom analizom utvrdi-
ti iz čega nam se sastoji saldo nekog konta.
Ono, čemu također treba posvetiti izuzetnu
pažnju čine konta na kojima su knjižene određene
poslovne promjene, no ta konta u konačnici nika-
da – nemaju salda; U ovakvim slučajevima treba
provjeriti promet u bruto bilansu, kako na proma-
tranim kontima tako i na onim kontima koja po pri-
rodi poslovne promjene čine kontrastavke kontima
čije promete provjeravamo. Praksa revizijskih or-
gana posebno ukazuju na to da se ovakva knjiženja
smišljeno i namjerno provode kada se potraživanja
ili obaveze (najčešće pozajmice) žele konvertira-
ti u kapital, s ciljem da se tako „zatvori“ obaveza
prema vlasniku ali i da se uveća kapital, što je na-
ravno u suprotnosti sa propisima iz oblasti raču-
novodstva, MRS-a, kao i Zakonom o privrednim
društvima.
Kako se sve gore nabrojano ne bi dešavalo,
te kako to isto ne bi bio konstantan „spisak želja“
vlasnika i top menadžmenta firme, profesionalne
računovođe u smislu poznavanja bar elementarnih
stvari (nažalost) imaju dodatnu obavezu „konti-
nuirane doedukacije“ svojih poslodavaca. Naime,
23
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
ako u fokusu imamo samo bilans stanja, koji je za
računovodstvene znalce sigurno sveobuhvatan i
kompleksan finansijski izvještaj jer pruža mnoštvo
korisnih informacija i daje uvid u „zdravstveno sta-
nje“ firme, moramo istovremeno sa žaljenjem kon-
statirati da se ovaj izvještaj rijetko koristi od strane
menadžera i vlasnika mikro, malih i srednjih firmi.
Fokus vlasnika firme i menadžmenta uglavnom je
na poslovnom rezultatu, na stanju transakcijskog
računa i na iznosu poreza i doprinosa koje mora
platiti, što ni u kojem slučaju nije odlika dugoročne
poslovne politike. Stoga, računovođa, pored svih
drugih poslova, konstantno mora upućivati vlasni-
ka firme i njegov menadžment na činjenice da se
i oni moraju služiti podacima koji se nalaze u bi-
lansu stanja, jer bilans stanja zapravo na očigledan
način predstavlja pregled njihove, kako imovine
tako i izvora finansiranja te imovine. Savršen je
to uvid u neto vrijednost firme u određenom (da-
tom) trenutku, pogotovo ako i takvi ljudi, koji po
vokaciji ne pripadaju ekonomskoj struci, shvate
(bar toliko) da se:
- u aktivi po pravilu nalaze stalna sredstva
i obrtna sredstva, te da su stalna sredstva
ona sredstva za koja se očekuje da će biti
korištena dugoročno, to jest duže od 12
mjeseci i da ista obuhvataju zemljište,
građevine, opremu, nematerijalna sred-
stva, a da u obrtna sredstva spadaju zali-
he, potraživanja i gotovina, te da
- pasivu čine kapital i obaveze, a da to
predstavlja izvor finansiranja sredstava iz
aktive, ali da izvor finansiranja može biti
i pozajmljivanje (stvaranje kreditne oba-
veze prema bankama i drugim pravnim i/
24
ili fizičkim licima), ali i ulaganjem (po-
zajmljivanjem svojoj firmi) sopstvenih
sredstava.
Osim toga, podaci iz bilansa stanja zapravo
su odgovor na niz važnih pitanja: kakva je finan-
sijska snaga firme, kakva je likvidnost firme, može
li firma podmiriti svoje obveze na duži period, te
kakav je položaj naše firme u odnosu na druge iz
iste grupacije, itd, itd.
6. I, samo kratki zaključak
Mjesto i uloga profesionalnih certificiranih i
licenciranih računovođa ne može se podvojiti od
negativnih uticaja nedozvoljenih radnji u poslova-
nju firmi, niti od učinilaca i vinovnika poslovnih
prevara, krivotvorenja i krivotvoritelja dokumen-
tacije, pranja novca i drugih „pošasti“ koje prate
poslovanje nekih firmi, jer sve su to zapravo mje-
sta, ljudi i događaji koje računovođa u svome poslu
ne može izbjeći, preskočiti i/ili zaobići. To znači
da je i na računovodstvenoj profesiji značajan dio
odgovornosti, pogotovo ako na vrijeme ne odgo-
vorimo i ukoliko propustimo adekvatno reagirati
na uočene nepravilnosti u poslovanju firme, te ako
ignoriramo i zanemarujemo nedosljednost ostalih
učesnika u poslovanju glede njihovog pristupa u
pravovremenom obezbjeđivanju odgovarajuće do-
kumentarne osnove za knjiženja koja odgovorne
računovođe provode u poslovnim knjigama firme.
A profesionalno djelovanje računovođe se
upravo očituje i u preventivnim aktivnostima, to
jest (između ostalog) i uspostavom djelotvornog
regulatornog sistema u primjeni zakona i ostalih
podzakonskih akata u poslovanju firme.
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Ahmed Aljukić

Diskontna stopa - ključni element

u procjeni vrijednosti investicije

D iskontna stopa je ključni element u finansijskom modeliranju i procjeni vrijednosti investicija.

Predstavlja stopu kojom buduće novčane tokove smanjuje na njihovu sadašnju vrijednost, uzi-
majući u obzir vrijeme vrednovanja i rizik investicije. Ova stopa ima najznačajniju ulogu u donošenju
odluka o investicijama, ocjeni vrijednosti imovine i određivanju isplativosti projekata.

Diskontna stopa je ključni element u finansijskom modeliranju i procjeni vrijednosti investicija.

Predstavlja stopu kojom buduće novčane tokove smanjuje na njihovu sadašnju vrijednost, uzimajući u
obzir vrijeme vrednovanja i rizik investicije. Ova stopa ima najznačajniju ulogu u donošenju odluka o
investicijama, ocjeni vrijednosti imovine i određivanju isplativosti projekata.
1. Značaj Diskontne stope
Diskontna stopa je esencijalna u procjeni vrijednosti novčanih tokova koji će se generisati u bu-
dućnosti. Budući da vrijednost novca opada s vremenom zbog inflacije i drugih faktora, diskontna stopa
omogućava investitorima da usklade sadašnju vrijednost novčanih tokova sa njihovom budućom vrijed-
nošću. Diskontna stopa je kamatna stopa koja se koristi za sadašnju vrijednost budućih novčanih tokova.
Ova stopa odražava vrijeme vrijednosti novca, tj. koliko je vrijedan novac danas u odnosu na budući pe-
riod. Kada se budući novčani tokovi diskontuju, to znači da se prilagođavaju na sadašnju vrijednost kako
bi se uzeli u obzir rizici i vrijeme. Diskontna stopa i WACC (eng. Weighted Average Cost of Capital) nisu
isti pojam, ali su povezani. Diskontna stopa se koristi za procjenu vrijednosti budućih novčanih tokova,
dok je WACC (prosječni ponderisani trošak kapitala) mjera prosječnog troška kapitala koji kompanija
ima. WACC uključuje troškove duga, kapitala i preferencijalnih dionica, a diskontna stopa se koristi za
diskontovanje budućih novčanih tokova kako bi se odredila sadašnja vrijednost. Dakle, WACC obuhvata
diskontnu stopu, ali se ne može direktno koristiti kao zamjena za diskontnu stopu.

25
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Važno je razlikovati koja se diskontna stopa zaista primjenjuje. Ukoliko se mjeri slobodni novčani
tok koji je raspoloživ i za dužnike i za vlasnike, onda je to WACC, a ukoliko mjerimo slobodni novčani
tok koji je raspoloživ samo za vlasnike, onda je to trošak obične glavnice, eng. Cost of Equity (CoE). U
slučaju da koristimo WACC, onda mjerimo vrijednost cjelokupnog društva, a kada koristimo trošak obič-
ne glavnice onda mjerimo vrijednost vlasničkog kapitala. Kada želimo iz cjelokupne vrijednosti društva
izračunati vrijednost vlasničkog kapitala, potrebno je izuzeti vrijednost duga.
Na primjer, ako očekujemo da ćemo primiti određeni iznos novca za godinu dana, diskontna stopa
se koristi za određivanje koliko je taj iznos vrijedan danas. Viša diskontna stopa obično znači manju
sadašnju vrijednost budućih novčanih tokova, jer se više vrednuje novac danas u odnosu na budućnost.
Diskontna stopa se često koristi u finansijskim analizama, procjenama vrijednosti i donošenju investici-
onih odluka.
Osim toga, diskontna stopa uzima u obzir i rizik investicije. Investitori traže odgovarajući prinos
kako bi nadoknadili rizik koji preuzimaju. Stoga, diskontna stopa odražava ne samo vrijeme vrednovanja
novčanih tokova već i očekivani prinos investitora u odnosu na taj rizik.
Tržišna vrijednost kapitala je ukupna vrijednost otvorenih dionica kompanije, koja se lako može
pronaći množenjem cijene dionice sa brojem dionica. Međutim, ako je kompanija u privatnom vlasništvu
ili ima više klasa dionica, onda se trebaju koristiti druge metode procjene, kao što su Metoda diskontova-
nih novčanih tokova (DCF), metoda usporedivih kompanija ili metoda na osnovu prethodnih transakcija
(tržišna metoda). Također bi trebalo da se prilagode tržišne vrijednost kapitala za bilo koju neoperativnu
imovinu ili obaveze, kao što su gotovina, investicije ili manjinski interesi.

2. Izračun Diskontne stope

Postoji nekoliko metoda za izračun diskontne stope, a odabir odgovarajuće metode zavise od spe-
cifičnosti investicije ili projekta.
U praksi često korištena metoda je Ponderisani prosječni trošak kapitala WACC (Weighted Avera-
ge Cost of Capital).
WACC je metoda koja uzima u obzir težinsku prosječnu stopu kapitala koju korporacija koristi
za finansiranje svojih aktivnosti. Ova stopa uključuje troškove duga i troškove kapitala. WACC je pro-
sječna stopa prinosa koju kompanija plaća za finansiranje svoje imovine, uzimajući u obzir izvore duga
i kapitala. Odražava rizik i oportunitetni trošak ulaganja u kompaniju, kao i strukturu kapitala i tržišne
uslove. Da bi se izračunao WACC, potrebno je pomnožiti trošak svake vrste kapitala njegovim udjelom
u ukupnom kapitalu, a zatim ih sabrati.
Formula je: WACC= D/(D+E) ∗ Re + E/(D+E) ∗ Rd ∗ (1−t); gdje je:
D – Vrijednost duga (dužničkih izvora sredstava)
E – Vrijednost kapitala (vlasničkih izvora sredstava)
Re - očekivani prinos na kapital (trošak kapitala)
Rd - kamatna stopa na dug (trošak duga)
t - stopa poreza na dobit.
Formula predstavlja zbir troškova dužničkih izvora sredstava (učešće duga u ukupnim izvorima
sredstava pomnoženo sa troškom duga), korigovanog za vrijednost porezne stope na dobit, te troška
vlasničkih izvora sredstava (učešće dioničkog kapitala u ukupnim izvorima sredstava pomnoženo sa
troškom kapitala).
WACC je ključna mjera koja reflektuje trošak kapitala koji je potreban za finansiranje kompanije.
Kroz formulisanje WACC-a, analitičari uzimaju u obzir rizik i troškove svakog izvora kapitala, prida-
jući bitan značaj svakom dijelu ukupne strukture kapitala. Diskontna stopa, sa druge strane, predstavlja
ključni faktor u procjeni vrijednosti budućih novčanih tokova. Povezana je sa konceptom vremenske
vrijednosti novca, gdje se budući novčani tokovi prilagođavaju sadašnjoj vrijednosti kako bi se uzeli u
obzir rizici i inflacija.

26
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

WACC se često koristi kao diskontna stopa u procjenama vrijednosti kompanije. Upravo ovakva
praksa omogućava analitičarima i procjeniteljima da jednostavno diskontuju buduće novčane tokove,
koristeći ukupni trošak kapitala kao adekvatnu mjeru rizika i šansi.
Ko koristi WACC?
- Menadžeri i rukovodioci: korištenje WACC-a kao diskontne stope za izračunavanje budućih
novčanih tokova (NPV) iz projekata ili akvizicija za poređenje interne stope rentabilnosti (IRR).
- Investitori i analitičari: korištenje WACC-a za vrednovanje kompanija i njihovih dionica, pro-
cjenu rizika i prinosa kompanije i ulaganja.
- Povjerioci i zajmodavci: korištenje WACC-a za procjenu kreditne sposobnosti i solventnosti
kompanije, te mjerenje sposobnosti kompanije da servisira svoje dužničke obaveze i da pokrije
svoje troškove kamata, kao i da odredi odgovarajuću kamatnu stopu i uslove za kreditiranje
novca kompaniji.
Šta je dobar WACC?
Ne postoji adekvatan odgovor na to šta čini dobar WACC, jer se razlikuje od kompanije do kom-
panije i s vremena na vrijeme.
Opšte smjernice za ocjenu WACC-a su:
- Niži WACC je obično bolji od većeg WACC, jer ukazuje na to da kompanija može prikupiti
kapital po nižoj cijeni i da ima veći potencijal za profitabilnost.
- WACC blizu ili niži od industrijskog prosjeka se obično smatra dobrim, jer ukazuje da je kom-
panija konkurentna i efikasna u svojim finansijskim odlukama.
- WACC koji je u skladu sa stopom rasta kompanije i profilom rizika obično se smatra dobrim, jer
ukazuje na to da kompanija ulaže u projekte koji odgovaraju njenim mogućnostima i ciljevima.

3. Trošak kapitala (Re)

Trošak kapitala je povrat koji dioničari očekuju da će zaraditi ulaganjem u kompaniju. To zavisi od
rizičnosti kompanije i tržišta, kao i od preferencija i očekivanja investitora. Jedna od uobičajenih metoda
za procjenu cijene kapitala je model određivanja cijene kapitala (CAPM), koji pretpostavlja da je trošak
kapitala jednak nerizičnoj stopi plus premija rizika. Trošak kapitala je očekivani prinos koji dioničari
kompanije zahtijevaju da ulože u kompaniju, što predstavlja rizik i oportunitetni trošak ulaganja u kom-
paniju.
Formula za izračun troška kapitala je: Re = Rf + β x (Rm - Rf), gdje je:
Rf - nerizična stopa,
Rm - je tržišni prinos (premija za rizik),
β - beta koeficijent koji mjeri osjetljivost prinosa kompanije na tržišne prinose,
3.1. Nerizična stopa (Rf)
Nerizična stopa određuje se kao kamatna stopa koja se postiže na nerizičnim ulaganjima, gdje se
može odrediti kategorija nerizičnog ulaganja, jer ne postoji nerizična investicija. Po pravilu se s neri-
zičnim investicijama izjednačavaju ulaganja u državne vrijednosne papire, jer je najčešće zanemariva
činjenica da država neće moći izmiriti svoje obaveze.
Nerizična stopa može se i označiti kao cijena vremena, jer su pojedinci motivisani s mogućnošću
zadovoljavanja potreba odnosno mogućnošću potrošnje. Oni će odrediti potrošnju pod uslovom da im
štednja u budućnosti osigurava veću potrošnju. Upravo je ta nerizična stopa cijena vremena po kojoj su
investitori spremni odgoditi svoju potrošnju, a sve uz pretpostavku da se ta kamatna stopa utvrđuje na
efikasnom finansijskom tržištu. Onda će sadašnja vrijednost potrošnje investitora biti ista, bez obzira na
moguće kombinacije potrošnje i štednje.
Drugačiji naziv za nerizičnu stopu u procjeniteljskoj profesiji je i “povrat na bezrizično ulaganje”.
Ovdje se radi o povratu koji pruža investicija u instrument koji je lišen bilo kakvog rizika osim sistem-
skog rizika koji je impliciran u svakoj investiciji u buduće novčane tokove. U praksi se najčešće koriste

27
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

dugoročni dužnički vrijednosni papiri (obveznice) emitovane od strane država, jer ovi instrumenti su
izloženi jedino riziku da će država emitent bankrotirati. Iako BiH ima emitovane dugoročne obveznice,
treba istaći da njihova emisija nije izvršena na slobodnom tržištu, već su dodijeljene dekretom, osobama
koje su imala određena potraživanja od države. Zbog toga se smatra da je korištenje povrata na obvezni-
ce emitovanih od strane vlasti u BiH neodgovarajuće. Radi procjene stvarne nerizične stope, neophodno
je izabrati obveznice stabilnih država, čiji je rizik bankrotstva (default spread) nizak, kao što su vodeće
ekonomije EU, SAD i članice Grupe 7. U svrhu analize podataka najbolje je koristiti prilikom procjena
pravnih lica, imovine kapitala i obaveza, stopu povrata na 10-godišnje obveznice Vlade SR Njemačke,
koje su denominirane u EUR, te je time eliminisan valutni rizik, zbog činjenice da je KM fiksno vezana
za EUR na principu currency board-a.

Izvor: http://www.worldgovernmentbonds.com/bond-historical-data/germany/10-years/
U procjeniteljskoj praksi u BiH pored kalkulacije nerizične stope na 10-godišnje obveznice Vla-
de SR Njemačke, procjenitelji koriste prosječnu kamatnu (kuponsku) stopu na obveznice Vlade FBiH.
Obzirom da u BiH postoje dva tržišta kapitala na kojima se trguje entitetskim obveznicama i koje se
u mnogome razlikuju po kamatnoj stopi, ovaj podatak uzimanja u kalkulaciju samo jednih entitetskih
obveznica može dovesti do pogrešnog izračuna nerizične kamatne stope, a samim time i do pogrešnog
obračuna diskontne stope. U procjeniteljskoj praksi može se vidjeti da se nerizična stopa ne računa, te da
se uzima kao gotova jer je u „Službenom glasniku RS“ br. 29/04 objavljena je stopa prinosa na bezrizična
ulaganja od 3,00%. Uzimajući u obzir posljednja dešavanja na tržištu kapitala RS i zaduživanja manjeg
bh. entiteta po mnogo većim stopama (prosjek 6,00%), a navedena Uredba je objavljena 2004. godine,
te uzimanje nerizične stope od 3,00% i pozivanje na navedenu objavu u „Službenom glasniku RS“, br.
29/04 dovodi do pogrešnog obračuna diskontne stope iz same činjenice da se protekom vremena tržište
kapitala u RS znatno izmijenilo u visini samog zaduživanja.
3.2. Tržišni prinos (premija za rizik) Rm
Ukoliko investitor želi povećati sadašnju vrijednost svoje potrošnje mora investirati uz prihvata-
nje određenog stepena rizika. Sam rizik se sastoji od volatilnosti rezultata prema onome očekivanom.
Volatilnost znači da bi neka investicija u državni vrijednosni papir predstavljala nerizičnu investiciju uz
pretpostavku da se drži do dospijeća i da ne nosi kamate, već se prodaje uz diskont. Što su veća odstu-
panja od očekivanog rezultata, rizik je veći pa će investitori zahtijevati od takve investicije veće prinose
kroz premiju rizika iznad nerizične kamatne stope. Premija rizika je nagrada u vidu dodatnih mogućnosti
zarađivanja za preuzeti rizik. U tom smislu cijena kapitala može se odrediti kao i cijena vremena uvećana
za rizik, što znači da su investitori osjetljivi na veličinu preuzetog rizika pa njihova premija raste brže od
samog porasta.

28
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Ulaganje na tržišta različitih država nosi specifične rizike koji tjeraju investitore da traže/očekuju
veći povrat na ulaganja u te države. Ustaljena metodologija je korištenje obveznica ili sličnih dužničkih
instrumenata koje emituju fiskalni organi države, Adjustment Default Spread (ADS) i rejtinga države koji
dodjeljuju rejting institucije (S&P, Moody’s i slične).
Kada govorimo o kalkulaciji premije rizika u finansijskim analizama, i vrednovanju kompanija
dvije ključne komponente su “Adjustment default spread” i “Equity risk premium,” i one se odnose na
različite aspekte rizika. Njihove osnovne razlike su:
Adjustment Default Spread (ADS):
ADS predstavlja prilagodljivi raspon koji se dodaje na referentnu kamatnu stopu kako bi se odra-
žavao kreditni rizik izdavatelja obveznice. Koristi se prilikom određivanja kamatne stope za obveznice s
određenim kreditnim rejtingom. Kada se procjenjuje kreditni rizik izdavatelja, ADS pomaže prilagoditi
referentnu kamatnu stopu kako bi se odražavala stvarna razina rizika.
Equity Risk Premium (ERP):
ERP predstavlja dodatak kamatnoj stopi koji odražava očekivani povrat na dionice iznad bezri-
zične kamatne stope. Koristi se u procjeni potencijalnog prinosa investitora na dionicama. Ova premija
rizika odražava očekivanja tržišta o tome koliko će investitori biti nagrađeni za preuzimanje dodatnog
rizika ulaganja u dionice umjesto sigurnijih oblika investicija.
Ukratko, dok ADS fokusira na kreditni rizik i prilagodbe kamatnim stopama za obveznice, a ERP
se odnosi na premiju koja se dodaje na kamatnu stopu kako bi se odrazila očekivanja tržišta o povratu na
dionice. Ove dvije komponente su ključne u određivanju cjelokupne premije rizika za određeni investi-
cijski instrument ili projekat.
Country Risk Premium
Moody’s Adj. Default Equity Risk
Country (added to mature market
rating Spread Premium
premium)
Bosnia and
Herzegovina B3 6,95% 14,86% 9,86%
Izvor: http://pages.stern.nyu.edu/~adamodar/New_Home_Page/datafile/ctryprem.html

U slučaju Bosne i Hercegovine, Moody’s je potvrdio rejting B3 sa stabilnim izgledima u julu 2023.
godine. U vrednovanju kompanija prihvatljivo je koristiti Moody’s rejting kao mjeru Adjustment Default
Spread (ADS) kao polaznu osnovu za mjerenje premije rizika.
3.3. Beta koeficijent β
Beta koeficijent je mjera rizika jednog vrijednosnog papira (najčešće dionice) u odnosu na tržište u
cjelini. Ovaj koeficijent pruža uvid u to koliko je određeni vrijednosni papir volatilan u odnosu na tržište.
Konkretno, Beta koeficijent se izračunava kao odnos promjena cijene tog vrijednosnog papira pre-
ma promjenama na tržištu.
U slučaju da je β>1 Vrijednosni papir je volatilniji od tržišta,
U slučaju da je β<1 Vrijednosni papir je manje volatilniji od tržišta,
U slučaju da je β=1 Vrijednosni papir ima istu volatilnost kao i tržište;
Beta koeficijent može biti koristan alat za investitore kako bi procijenili rizik određenih investicija
u odnosu na veće tržište. Ukoliko je Beta koeficijent kod vrednovanja kompanija povezan s ovim koncep-
tom, to bi moglo ukazivati na proučavanje Beta koeficijenta kao dio analize vrijednosti kompanija. U tom
kontekstu, procjenitelji i analitičari bi mogli koristiti Beta koeficijent kako bi bolje razumjeli rizik po-
vezan s određenom investicijom. Važno je napomenuti da se analiza vrijednosti obično ne oslanja samo
na jedan pokazatelj, već koristi više metoda kako bi se dobila sveobuhvatna slika vrijednosti kompanije.

29
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Na razvijenim tržištima Beta koeficijent se računa kao odnos kovarijanse između dnevnih prinosa
vrijednosnog papira i indexa tržišta i varijanse dnevnih prinosa indexa tržišta.
Izračunavanje Beta koeficijenta uključuje analizu historijskih cijena vrijednosnih papira i indeksa
tržišta kako bi se utvrdila veza između kretanja cijena vrijednosnog papira i kretanja tržišta.
Osnovni koraci za izračunavanje Beta koeficijenta na razvijenim tržištima su:
 Prikupljanje podataka,
 Izračunavanje dnevnih prinosa,
 Kovarijansa i varijansa,
 Izračunavanje Beta koeficijenta,
Ključno je napomenuti da Beta koeficijent zavisi od vremenskog perioda koji se analizira, pa se
rezultati mogu razlikovati u zavisnosti od izabranog perioda. Također, Beta koeficijent je samo jedan od
mnogih faktora koje treba razmotriti prilikom analize investicija.
Na prostorima bivše Jugoslavije ovlašteni procjenitelji imovine, kapitala i obaveza Beta koeficijent
najviše koriste iz tablica prof. Aswatha Damodarana i tablica industrija za koeficijent Beta, obzirom da
je za svaku analiziranu industriju uzeto u razmatranje više kompanija.
Average Average Levered
Industry Name Number of firms
Unlevered Beta Beta
Advertising 58 1,35 1,63
Aerospace/Defense 77 1,23 1,41
Air Transport 21 0,69 1,42
Apparel 39 1,02 1,32
Auto & Truck 31 1,23 1,54
Auto Parts 37 1,20 1,47
Bank (Money Center) 7 0,74 1,08
Banks (Regional) 557 0,41 0,50
Beverage (Alcoholic) 23 0,88 1,01
Beverage (Soft) 31 1,20 1,30
Broadcasting 26 0,70 1,32
Brokerage & Investment Banking 30 0,69 1,20
Building Materials 45 1,10 1,28
Business & Consumer Services 164 1,02 1,17
Cable TV 10 0,71 1,26
Chemical (Basic) 38 0,96 1,25
Chemical (Diversified) 4 1,09 1,41
Chemical (Specialty) 76 1,12 1,28
Coal & Related Energy 19 1,43 1,45
Computer Services 80 0,99 1,17
Computers/Peripherals 42 1,23 1,29
Construction Supplies 49 1,08 1,26
Diversified 23 0,94 1,04
Drugs (Biotechnology) 598 1,20 1,24
Drugs (Pharmaceutical) 281 1,18 1,27
Education 33 0,99 1,10
Electrical Equipment 110 1,43 1,59
Electronics (Consumer & Office) 16 1,61 1,54
Electronics (General) 138 1,12 1,20
Engineering/Construction 43 1,02 1,20
Entertainment 110 1,25 1,45

30
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Environmental & Waste Services 62 0,86 1,02

Farming/Agriculture 39 0,93 1,14
Financial Svcs. (Non-bank & Insurance) 223 0,11 0,89
Food Processing 92 0,77 0,92
Food Wholesalers 14 0,85 1,12
Furn/Home Furnishings 32 0,95 1,27
Green & Renewable Energy 19 0,88 1,60
Healthcare Products 254 1,10 1,16
Healthcare Support Services 131 1,07 1,16
Heathcare Information and Technology 138 1,37 1,47
Homebuilding 32 1,33 1,50
Hospitals/Healthcare Facilities 34 0,72 1,17
Hotel/Gaming 69 1,06 1,46
Household Products 127 1,06 1,16
Information Services 73 1,33 1,40
Insurance (General) 21 1,03 1,23
Insurance (Life) 27 0,67 0,94
Insurance (Prop/Cas.) 51 0,73 0,80
Investments & Asset Management 600 0,54 0,62
Machinery 116 1,09 1,22
Metals & Mining 68 1,22 1,29
Office Equipment & Services 16 0,84 1,18
Oil/Gas (Integrated) 4 0,95 0,98
Oil/Gas (Production and Exploration) 174 1,14 1,26
Oil/Gas Distribution 23 0,66 0,99
Oilfield Svcs/Equip. 101 1,19 1,38
Packaging & Container 25 0,67 0,95
Paper/Forest Products 7 1,13 1,38
Power 48 0,46 0,73
Precious Metals 74 1,19 1,23
Publishing & Newspapers 20 0,91 1,11
R.E.I.T. 223 0,69 1,06
Real Estate (Development) 18 0,88 1,52
Real Estate (General/Diversified) 12 0,66 0,79
Real Estate (Operations & Services) 60 0,81 1,35
Recreation 57 1,08 1,42
Reinsurance 1 0,83 0,83
Restaurant/Dining 70 1,17 1,41
Retail (Automotive) 30 1,08 1,52
Retail (Building Supply) 15 1,57 1,79
Retail (Distributors) 69 1,01 1,28
Retail (General) 15 1,22 1,36
Retail (Grocery and Food) 13 0,47 0,67
Retail (Online) 63 1,36 1,49
Retail (Special Lines) 78 1,19 1,48
Rubber& Tires 3 0,27 0,84
Semiconductor 68 1,53 1,61
Semiconductor Equip 30 1,69 1,76
Shipbuilding & Marine 8 0,78 0,94

31
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Shoe 13 1,29 1,33

Software (Entertainment) 91 1,36 1,36
Software (Internet) 33 1,42 1,55
Software (System & Application) 390 1,41 1,47
Steel 28 1,21 1,34
Telecom (Wireless) 16 0,71 1,03
Telecom. Equipment 79 1,18 1,23
Telecom. Services 49 0,47 0,88
Tobacco 15 1,74 2,00
Transportation 18 0,92 1,06
Transportation (Railroads) 4 0,93 1,11
Trucking 35 1,23 1,55
Utility (General) 15 0,41 0,64
Utility (Water) 16 0,87 1,15
Total Market 7165 0,88 1,16
Total Market (without financials) 5649 1,12 1,29
Izvor: https://pages.stern.nyu.edu/~adamodar/New_Home_Page/datafile/totalbeta.html

4. Trošak duga (Rd)

Trošak duga je kamatna stopa koju kompanija plaća kako bi posudila novac od zajmodavaca. Za-
visi od kreditne sposobnosti kompanije, dospijeća i karakteristika duga, te od preovlađujućih kamatnih
stopa na tržištu. Jedan od jednostavnih načina za procjenu troškova duga je korištenje prinosa do dos-
pijeća (eng. Yield to Maturity - YTM) postojećih ili uporedivih dužničkih instrumenata. YTM je godišnja
stopa prinosa koju bi kompanija zaradila ako bi držala dug dok ne dospije. Međutim, budući da se kamate
odbijaju od poreza, potrebno je pomnožiti trošak duga sa (1 - t) kako bi dobili trošak duga nakon opore-
zivanja, koji je relevantan trošak za WACC.
Za trošak duga možemo reći da je to zahtijevani prinos na dugove kompanije. U slučaju da se radi
o utrživim dugovima formiranim emisijom utrživih obveznica, trošak duga je prinos do dospijeća. Ovdje
se radi o prinosu uz koji je kapitalizirana vrijednost utrživih dugova određene kompanije. Ukoliko dugo-
vi nisu utrživi diskutabilno je stvaranje pretpostavki za izračun prinosa do dospijeća. U takvim uslovima
za trošak duga moguće je koristit realiziranu kamatnu stopu na dugove, ako nije došlo do velikih promje-
na na tržištu kredita u odnosnu na vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. U slučaju da je došlo do velikih
promjena, potrebno je prilagođavanje realizirane kamatne stope sa standardnim kamatnim stopama.
Za trošak duga u Bosni i Hercegovini možemo koristit prosjek efektivnih kamatnih stopa u po-
sljednja tri mjeseca na dugoročne kredite privredi koje su denominirane u KM, a koje odobravaju banke
u Bosni i Hercegovini sa promjenljivom kamatnom stopom. Ovi podaci se mogu preuzeti i javno su
dostupni na web stranici Agencije
za bankarstvo FBiH, te se iste in-
formacije objavljuju na kvartalnom
nivou.
Prema posljednjem izvješta-
ju koji je objavljen na web stranici
Agencije za bankarstvo FBiH kao
“Informacija o subjektima ban-
karskog sistema Federacije Bosne
i Hercegovina sa stanjem na dan
30.09.2023. godine” prosječna pon-
derisana efektivna kamatna stopa
za privredu iznosi 2,52%.

32
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Prosječne ponderisane NKS i EKS na kredite po periodima

5. Zaključak:
U finansijskom modeliranju i ocjeni vrijednosti investicija, diskontna stopa predstavlja ključni ele-
ment. Ova stopa omogućava usklađivanje budućih novčanih tokova sa sadašnjom vrijednošću, uzimajući
u obzir vrijeme vrednovanja i rizik investicije. Diskontna stopa je od suštinskog značaja za donošenje
odluka o investicijama, procjeni vrijednosti imovine i određivanju isplativosti projekata.
U procesu vrednovanja, diskontna stopa odražava vrijeme vrijednosti novca, uzimajući u obzir
inflaciju i druge faktore. Povezana je sa konceptom vremenske vrijednosti novca, gdje se budući novča-
ni tokovi prilagođavaju sadašnjoj vrijednosti kako bi se uzeli u obzir rizici i inflacija. Diskontna stopa
i ponderisani prosječni trošak kapitala (WACC) nisu isti, ali su povezani. WACC se koristi za procjenu
vrijednosti budućih novčanih tokova, dok diskontna stopa odražava trošak kapitala potreban za finansi-
ranje kompanije.
U izračunu diskontne stope postoji nekoliko metoda, a WACC je često korištena. Ova metoda
uzima u obzir prosječnu stopu kapitala koju kompanija koristi za finansiranje svojih aktivnosti. WACC
obuhvata troškove duga, kapitala i preferencijalnih dionica. Metoda reflektuje rizik i oportunitetni trošak
ulaganja u kompaniju.
WACC se koristi u različitim kontekstima od strane menadžera, investitora, analitičara, povjerilaca
i zajmodavaca. Njegova vrijednost može varirati od kompanije do kompanije i zavisi od različitih fak-
tora. Niži WACC obično se smatra povoljnijim jer ukazuje na niže troškove kapitala i veći potencijal za
profitabilnost. Važno je da WACC bude u skladu sa stopom rasta kompanije i profilom rizika.
Pored diskontne stope, u procjeni vrijednosti koriste se i druge komponente poput troška kapitala,
nerizične stope, premije za rizik i Beta koeficijenta. Svaka od ovih komponenti doprinosi cjelokupnom
razumijevanju troška kapitala i rizika povezanog sa investicijom.
U zaključku, razumijevanje i pravilna primjena diskontne stope i povezanih elemenata od suštin-
skog su značaja za donošenje ključnih finansijskih odluka i za samu procjenu vrijednosti kompanije.

www.feb.ba
33
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Obračun akciza/trošarina na
duhanske prerađevine od
01.01.2024. godine

Zakonom o akcizama u BiH (“Službeni glasnik BiH”, broj: 49/09, 49/14, 60/14, 91/17 i 50/22),
definirano je da se duhanskim prerađevinama smatraju:
a) cigarete
b) cigare i cigarilosi
c) duhan za pušenje
- rezani duhan za motanje cigareta
- ostali duhan za pušenje.
Cigaretama se smatraju:
 smotuljci duhana prikladni za pušenje, obavijeni omotom koji nije od prirodnog duhana;
 proizvodi slični cigaretama koji se sastoje od smotuljaka duhana obavijeni jednostrukim i dvo-
strukim omotačem. Vanjski omotač izrađen je od materijala koji nije list prirodnog duhana i
postavljen je u pravoj liniji uzdužno;
 duhanski štapići koji su jednostavnim neindustrijskim postupkom stavljaju u papirni omot za
cigarete ili se
 umotavaju u papirne listiće;
 duhanski proizvodi stavljeni u promet pod nazivom cigarete.
Cigare i cigarilosi su smotuljci duhana koji su obavijeni vanjskim zaštitnim listom od duhana.
Duhan za pušenje obuhvaća:
 rezani ili na drugi način usitnjeni, pleteni ili u blokove presovani duhan koji je prikladan za pu-
šenje bez daljnje industrijske obrade;

34
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

 ostali duhan za pušenje koji je prikladan za pušenje i stavljen u maloprodaju, a koji se ne smatra
cigaretama, cigarama, cigarilosima i duhanom za pušenje. Ostalim duhanom za pušenje smatra-
ju se i ostaci listova duhana i nusproizvodi nastali preradom duhana ili proizvodnjom duhanskih
prerađevina.
Proizvođačem duhanskih prerađevina u smislu ovog zakona smatra se svaka fizička osoba, po-
duzetnik ili pravna osoba nastanjena/sa sjedištem u Bosni i Hercegovini koja duhan prerađuje u duhanske
proizvode namijenjene za maloprodaju.
Porezni obveznik koji se bavi proizvodnjom i/ili uvozom akciznih proizvoda, dužan se registrirati
kod Uprave za indirektno/neizravno oporezivanje (UINO), a prije početka obavljanja djelatnosti iz koje
može proizići porezna obveza prema ovome Zakonu.
Člankom 21. Zakona regulirani su iznosi plaćanja akcize:
 na cigarete se plaća proporcionalna akciza u procentu na maloprodajnu cijenu i specifična ak-
ciza na 1.000 cigareta, odnosno za pakovanje od 20 komada,
 na cigare i cigarilose plaća se proporcionalna akciza u procentu na maloprodajnu cijenu i
 na duhan za pušenje plaća se akciza po kilogramu.
Na cigarete se plaća akciza, i to:
 proporcionalna, po stopi od 42% na maloprodajnu cijenu i
 posebna utvrđena od Upravnog odbora UINO, kako bi se osigurala dinamika usklađivanja sto-
pa akciza s relevantnim europskim direktivama.
Ako je ukupno obračunata akciza (proporcionalna i specifična) na cigarete manja od minimal-
ne akcize utvrđene ovim zakonom, plaća se minimalna akciza. Minimalna akciza na cigarete iznosi
najmanje 60% prosječne ponderirane maloprodajne cijene cigareta za period od 1. jula prethodne
godine do 30. juna tekuće godine. Prosječna ponderirana maloprodajna cijena izračunava se na način da
se ukupna vrijednost cigareta, sa svim uključenim porezima, za koje su izdate akcizne markice za period
od 1. jula prethodne godine do 30. juna tekuće godine, podijeli s ukupnom količinom cigareta za koje su
izdate akcizne markice na osnovu podataka UINO za isti period.
Na cigare i cigarilose plaća se proporcionalna akciza po stopi od 42% na maloprodajnu cijenu
Akciza na duhan za pušenje utvrđuje se u visini od najmanje 80% minimalne akcize na cigarete
za 1.000 cigareta.
Upravni odbor Uprave za neizravno/indirektno oporezivanje 27.10.2022.godine donio je Odluku o
utvrđivanju specifične i minimalne akcize na cigarete i iznos akcize na duhan za pušenje za 2024. godinu
koja je objavljena u „Službenom glasniku BiH“, broj 87/23, a primjenjivat će se od 01.01.2024. godine.
Na cigarete se plaća akciza i to:
 proporcionalna akciza po stopi od 42% na maloprodajnu cijenu i
 posebna akciza u iznosu od 82,50 KM za 1.000 komada, odnosno 1,65 KM za pakiranje od 20
komada (kao i u 2020.-oj 2021.-oj 2022.-oj i 2023.-oj godini).
Sukladno članku 21b. stav (4) Zakona prema evidencijama o izdanim akciznim markicama UINO,
prosječno ponderirana maloprodajna cijena cigareta u razdoblju od 01.07.2023. godine do 30.06.2023.
godine iznosi 5,76 KM za pakiranje od 20 komada.
Minimalna akciza se izračunava u visini od 60% na prosječnu ponderiranu maloprodajnu cijenu
cigareta i iznosi 173,00 KM za 1.000 komada, odnosno 3,46 KM (5,76 x 60%) za pakiranje cigareta
od 20 komada.
Za pakiranja od 20 komada minimalna akciza iznosi 3,46 KM, a za različita pakiranja minimalna
akciza utvrđuje se proporcionalno broju komada u pakiranju.
Znači ako je ukupna akciza na cigarete manja od minimalne akcize 3,46 KM za pakiranje od 20
komada, tada se minimalna akciza obračunava i plaća 3,46 KM za pakiranje od 20 komada.
Akciza za duhan za pušenje utvrđuje se u visini od 80% minimalne akcize utvrđene u na 1.000
komada cigareta i iznosi 138,40 KM (173,00 x 80%) po kilogramu.
Porezni obveznici i druge osobe koje se bave prometom cigareta i duhana za pušenje dužni su
popisati zalihe na dan 01.01.2024. godine, obilježene akciznim markicama izdanim od 01.01.2010. do
31.12.2023. godine i popisne liste dostaviti nadležnom regionalnom centru do 07. 01. 2024. godine.

35
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Porezni obveznici i druge osobe koje se bave prometom cigareta i duhana za pušenje dužni su na
zatečene zalihe utvrđene u popisnim listama obračunati akcizu u skladu s Odlukom Upravnog odbora:
 za cigarete ( 42% na maloprodajnu cijenu + 1,65 KM), što ne može biti manje od 3,46 KM)
 za duhan za pušenje 138,40 KM/kg
Porezni obveznici i druge osobe koje se bave prometom cigareta dužne su do 17.01.2024. godine
uplatiti razliku između obračunate i već uplaćene akcize, na Jedinstveni račun UINO.
Porezni obveznici i druge osobe koja se bave prometom duhanskih prerađevina, dostavljaju popi-
sne liste koje sadržavaju podatke sukladno odredbama članka 67. Pravilnika o primjeni Zakona o akci-
zama u Bosni i Hercegovini (“Službeni glasnik BiH”, br. 50/09, 80/11, 48/12, 74/14, 85/1, 4/18, 3/21,
62/21 i 85/22) :
za cigarete: za duhan za pušenje:
1) vrsta duhanske prerađevine; 1) vrsta duhana za pušenje;
2) količina; 2) količina;
3) stara maloprodajna cijena; 3) veličina pakiranja izražena u gramima;
4) stara maloprodajna vrijednost {2) x 3)}; 4) količina u kilogramima {2)x3)/1000}
5) iznos specifične akcize propisane ranije va- 5) stara maloprodajna cijena;
žećim propisima; 6) iznos akcize propisane ranije važećim pro-
6) iznos proporcionalne akcize {4) x 42%}; pisima;
7) ukupna akciza obračunata prema ranije va- 7) nova maloprodajna cijena;
žećim propisima {5)+6)}; 8) iznos akcize po važećem propisu;
8) nova maloprodajna cijena; 9) razlika akcize za uplatu (8) - 6)}
9) nova maloprodajna vrijednost {2)x 8)};
10) specifična akciza po važećem propisu;
11) proporcionalna akciza {9) x 42%};
12) ukupni iznos akcize {10)+ 11)};
13) razlika akcize za uplatu {12)- 7)}.
Ukoliko je ukupna akciza na cigarete (proporcionalna + specifična) veća od minimalne akcize,
(3,46 KM po kutiji cigareta ili pakiranju od 20 komada, odnosno razmjerno broju komada u pakiranju
različitom od 20 komada), a kod kojih ne dolazi do povećanja cijene na dan 01.01.2024. godine, nema
obveze dostavljanja popisne liste imajući u vidu da je specifična akciza na cigarete prema odluci ostala
nepromijenjena i da je vezano za cigarete promijenjena samo minimalna akciza.
Prema odredbama članka 67. stav (4) Pravilnika o primjeni Zakona o akcizama u Bosni i Herce-
govini porezni obveznici i druge osobe koja se bave prometom duhanskih prerađevina dužni su izvršiti
popis prilikom svakog povećanja visine akcize i/ili povećanja maloprodajne cijene za sve duhanske
prerađevine koje se nalaze kod istih na stanju u trenutku povećanja visine akcize i/ili povećanja
maloprodajne cijene, načiniti popisne liste i iste dostaviti UINO u roku od sedam dana od dana iz-
vršenog popisa, te izvršiti obračun razlike akcize na utvrđene zalihe i istu platiti u roku od 10 dana
od dana dostave popisnih lista.
Registrirani proizvođači duhanskih prerađevina (akcizni obveznici) uplatu će izvršiti na isti na-
čin kako plaćaju akcizu po mjesečnoj prijavi tj. u skladu sa Aneksom VI Pravilnika o uplaćivanju in-
direktnih poreza i ostalih prihoda i taksi koje naplaćuje UINO („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“
broj 21/20, 23/20 i 87/22).
Ostali obveznici koji se bave prometom duhanskih prerađevina uplatu će izvršiti kao jednokratnu
u skladu sa Aneksom V Pravilnika o uplaćivanju indirektnih poreza i ostalih prihoda i taksi koje napla-
ćuje UINO (Prilog 1) .
Zalihe duhanskih prerađevina od 01.01.2024. godine za koje je plaćena razlika akcize mogu se
prodavati, sve do isteka zaliha, po novim maloprodajnim cijenama, koje moraju biti istaknute na vid-
nom mjestu maloprodajnog objekta.
Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 200.000 KM kaznit će se za prekršaj pravna osoba,
a novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 20.000 KM poduzetnik ako:
 ne prijavi maloprodajne cijene duhanskih prerađevina UINO-u prije puštanja u promet ili ako ih
prodaje po višim cijenama od prijavljenih;

36
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

 duhanske prerađevine, stavi u promet, a da akcizni proizvod nije obilježen akcizskom markicom
na propisani način;
 akcizske proizvode stavi u promet bez vjerodostojne dokumentacije;
 ne plati akcizu u roku predviđenim člankom 23. Zakona;
 ne vodi evidencije propisane člankom 26. Zakona;
 ne obavi popis zaliha u smislu članka 45. Zakona.
Za navedene prekršaje kaznit će se i odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u izno-
su od 300 KM do 10.000 KM.
Novčanom kaznom u iznosu od 1.000 KM do 3.000 KM kazniti će se fizička osoba koja stavi u
promet duhanske prerađevine, a da akcizni proizvodi nisu na propisan način označeni akciznom marki-
com i/ili bez vjerodostojne dokumentacije.
Uz novčanu kaznu pravnoj osobi, poduzetniku i fizičkoj osobi izreći će se zaštitna mjera odu-
zimanja akciznih proizvoda ako stavi u promet duhanske prerađevine, a da akcizni proizvodi nisu na
propisan način označeni akciznom markicom i/ili bez vjerodostojne dokumentacije.
Prilog 1: Uputstvo za popunjavanje platnog naloga za jednokratne uplate
Popunjavanje platnog naloga:

Vrsta prihoda: 715412

Aneks III Pravilnika o uplaćivanju
Broj općine:
indirektnih poreza
Budžetska organizacija:
RC Banja Luka 0094005
RC Sarajevo 0010900
RC Mostar 0010700
RC Tuzla 0010300
Poziv na broj: 0000000000
Brojevi bankarskih računa
Broj bankovnog računa za
plaćanje obveza pri
uvozu i izvozu, koje se
Naziv i adresa banke ne plaćaju na temelju
carinske prijave, kao i
ostalih prihoda i taksi i
jednokratnih uplata
NLB BANKA D.D. Ul. Džidžikovac 1 - 71000 Sarajevo 1320000000000252
ADDIKO BANK A.D. Ul. Aleja Svetog Save 13 - 78 000 Banja Luka 5520020001634512
NOVA BANKA A.D. Ul. Kralja Alfonsa XIII 37 A - 78000 Banja Luka 5550000107469810
UNICREDIT BANK A.D ul. Marije Bursać 7 - 78000 Banja Luka 5510010002066517
UNICREDIT BANK D.D. Ul. Kardinala Stepinca bb - 88000 Mostar 3380002200046014
BANKA POŠTANSKA ŠTEDIONICA A.D. BANJA LUKA Jevrejska 69 - 78 000 Banja Luka 5710100000276514
INTESA SANPAOLO BANKA A.D. Ul. Obala Kulina Bana 9/A - 71000 Sarajevo 1540012000335037
NLB RAZVOJNA BANKA A.D. Ul. Milana Tepića 4 - 78000 Banja Luka 5620990001785294
ATOS BANK AD Banja Luka Jevrejska 71 - 78000 Banja Luka 5671628202222272
RAIFFEISEN BANK D.D. BIH Ul. Zmaja od Bosne bb - 71000 Sarajevo 1610000046470189
ADDIKO BANK D.D. Trg solidarnosti 12 - 71000 Sarajevo 3060190000594134
BBI BOSNA BANK INTERNATIONAL D.D. Trg djece Sarajeva bb - 71000 Sarajevo 1411965320010512
MF banka a.d. BanjaLuka Aleja Svetog Save 61 - 78000 Banja Luka 5721030000016929
ASA Banka D.D. Sarajevo Trg međunarodnog prijateljstva 25 - 71000 Sarajevo 1340010310000533

37
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Nedim Čustović

Integrisano upravljanje rizicima

je strateški alat za bolje upravljanje
preduzećima

Uvod ba dodijeliti ovlasti i odgovornosti za upravljanje

rizicima.
Proces integrisanog upravljanja rizicima kao
U članku se također analizira proces provo-
holistički pristup kojim se prepoznaju i procjenjuju
đenja integrisanog upravljanja rizicima u nekoj
rizici na svim nivoima preduzeća sa svrhom mi-
organizaciji uz korištenje alata poslovne i financij-
nimiziranja potencijalnih negativnih uticaja na po-
ske analize preduzeća i njegovog okruženja, preko
slovni rezultat i vrijednost preduzeća. Budući da se
identifikacije, kvantifikacije rizika i njihovog pri-
s porastom kompleksnosti i neizvjesnosti nepresta-
kazivanja u mapi rizika, odluka o upravljanju rizi-
no javljaju nove prilike i prijetnje koje mogu bitno
cima pa sve do nadzora, komunikacije i izvještava-
uticati na poslovanje preduzeća, u ovom članku
nja te kontinuiranog revidiranja procesa.
se želi ukazati na važnost implementacije sistema
Često se koristi termin „Ko ne riskira, ne
integrisanog upravljanja rizicima koji može omo-
profitira!“ Upravo u njoj sadržan je smisao raspra-
gućiti sticanje značajnih konkurentskih prednosti
ve o riziku, jer bez odvažnosti donošenja rizičnih
te doprinijeti ostvarenju poslovnih ciljeva i rastu
odluka nema razvoja pojedinca, niti društva u cje-
vrijednosti preduzeća.
lini. Izolacija od rizika zapravo nema smisla iz ra-
Glavni cilj pisanja članka je analizirati pro-
zloga što je nemoguće izbjeći sve rizike koji nas
ces integrisanog upravljanja rizicima, kroz kritički
okružuju.
pregled savremene literature te smjestiti ovu temu
Stoga rizike ne treba izbjegavati, već ih treba
unutar teorijskih okvira definirajući pojam rizika
na vrijeme identificirati, izmjeriti njihov uticaj na
i opravdanost funkcije upravljanja rizicima, po-
željene ciljeve, odrediti vjerovatnoću nastupanja te
tom suprotstavljajući tradicionalno nasuprot inte-
odrediti efikasne mjere njihova upravljanja, te se
grisanog upravljanja rizicima, pri čemu se navode
može isključiti da se rizicima treba upravljati.
glavne prednosti i nedostaci uvođenja integrisanog
Postojeće nesavršenosti tržišta poput po-
upravljanja rizicima te se daje preporuka kome tre-
stojanja poreza, troškova financijskih poteškoća,

38

posebno mogućeg bankrota, asimetričnosti infor-
macija, troškova agenata i transakcijskih troškova
temelj su različitih pozitivnih teorija o ekonomskoj
opravdanosti funkcije upravljanja rizicima.
Ako se pretpostavi da je povećanje kapitala
vlasnika temeljni cilj poslovanja preduzeća, tada
se funkcija upravljanja rizicima treba posmatrati
kroz njezin doprinos ovom cilju. Pomenute teorije
dokazuju kako upravljanje rizicima u krajnjoj liniji
može povećati vrijednost kapitala preduzeća i bo-
gatstvo njegovih vlasnika
Tradicionalno nasuprot integrisanog
upravljanja rizicima
Tokom 90-ih godina prošloga stoljeća došlo
je do prelaska od operativnog upravljanja rizicima
prema strateškom integrisanom upravljanju rizič-
nom izloženošću preduzeća.
Prije tog razdoblja nedovoljno pažnja posve-
ćivala se harmonizaciji prakse upravljanja rizicima
na razini preduzeća s osnovnim ciljem poslovanja
preduzeća – povećanjem tržišne vrijednosti i bo-
gatstva vlasnika.
Takav način upravljanja rizicima poznat je
kao tradicionalno upravljanje rizicima ili upravlja-
nje rizicima po metodi funkcionalnih silosa i po-
drazumijeva upravljanje svakim od rizika odnosno
područjem rizika, zasebno ne sagledavajući među-
sobni uticaj rizika kao i njihov uticaj na vrijednost
cijelog preduzeća.
Upravljanje rizicima posmatra se fragmenti-
rano, svaka funkcija i svako područje se analizira
odvojeno s obzirom na rizike.
Na primjer, finansijska služba preduzeća je
zadužena za upravljanje kursnim i kamatnim rizi-
kom te rizikom likvidnosti,
 odjel nabave upravlja rizikom promjene cijena
inputa,
 odjel prodaje i marketinga brine o promjenama
cijena završnih proizvoda te upravlja rizikom
gubitka kupaca,
 odjel proizvodnje nadgleda operativne rizike,
 IT sektor brine se o rizicima kibernetičke
sigurnost,i
 dok Odjel upravljanja ljudskim potencijalima
upravlja rizicima vezanim za zaposlenike.
U ovakvoj funkcionalnoj podjeli ne bi bilo
ničeg lošeg kada bi upravljanje pojedinačnim ri-
zicima bilo dijelom jednog dobro izgrađenog po-
slovnog sistema, a u kojem bi se integrisala ukupna
izloženost jedne organizacije različitim rizicima, u
kojem bi se posmatrala povezanost između različi-
tih rizika te u kojem bi menadžeri koji upravljaju
pojedinim rizicima (tzv. vlasnici rizika, engl. Risk
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Owners) intenzivno komunicirali i razmjenjivali
informacije.
Temeljni problemi tradicionalnog upravlja-
nja rizicima i razlozi zašto su sistemi upravljanja
rizicima prije financijskih kriza bili neefikasni su
nedostaci modela procjene rizika i nerealnih pret-
postavki modela, ali još i više neodgovarajuće pro-
cedure korporativnog upravljanja.
Informacije o izloženosti rizicima nisu bile
uključene u proces donošenja odluka, a svrha
upravljanja rizicima bila je primarno zadovoljava-
nje zahtjeva regulatora.
Sada znamo da, ako prenos informacija o
izloženosti rizicima nije efikasan, mjerenje i uprav-
ljanje rizicima neće uticati na uspješnost organiza-
cije, čak i ako je tehnički dobro implementirano.
Tradicionalno upravljanje rizicima je ope-
rativnog karaktera, što se pokazalo nedovoljno
uspješnim za nošenje s izazovima globalne finan-
cijske krize.
Kao odgovor na neefikasnost postojećih si-
stema i modela upravljanja rizicima, javlja se novi
pristup pod nazivom integrisano upravljanje rizici-
ma (engl. Integrated risk management ili Enterpri-
se risk management) koji nastoji ispraviti pogreške
prethodnog razmatrajući jesu li odluke o upravlja-
nju rizicima kompatibilne s poslovnom strategijom
preduzeća.
Na upravljanje rizicima počelo se gledati
kao na strukturirani proces koji povezuje poslovnu
strategiju, ljudske resurse, tehnologiju i znanje. U
obzir se uzimaju sve interesne skupine uključujući
dioničare, kreditore, menadžere, zaposlenike, kup-
ce i širu zajednicu u kojoj preduzeće posluje.
Tako se integrisano upravljanje rizicima
definira kao proces u čijem provođenju sudjeluju
Uprava društva, menadžment i ostali zaposlenici, a
koji sistemski i cjelovito identificira i kvantificira
poslovne rizike, financijske, operativne i strateške,
te s njima efikasno upravlja s ciljem povećanja vri-
jednosti preduzeća i ostvarenja kratkoročnih i du-
goročnih poslovnih ciljeva.
Prema COSO ERM okviru, integrisano
upravljanje rizicima preduzeća provodi se od stra-
ne Uprave preduzeća, ostalih nivoa menadžmen-
ta, ali i svih zaposlenika, primijenjen je u cijelom
preduzeću u skladu sa strategijom preduzeća, di-
zajniran u cilju identificiranja potencijalnih doga-
đaja koji mogu uticati na preduzeće, a sve u svrhu
ostvarenja ciljeva preduzeća.
Prema COSO ERM okvirnim načelima in-
tegrisano upravljanje rizicima sastoji se od osam
međusobno povezanih komponenti:
• internoga okruženja koje obuhvata stajalište
prema rizicima, dodjelu ovlaštenja i odgovor-
nosti, filozofiju upravljanja rizicima, apetit za
39
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
preuzimanje rizika, integritet i etičke vrijedno-
sti,
• postavljanja ciljeva koji podupiru misiju predu-
zeća i toleranciju rizika,
• identifikacije događaja prilikom čega se posma-
traju interni i eksterni događaji koji mogu uti-
cati na ostvarenje ciljeva preduzeća, razlikujući
prilike i prijetnje,
• procjene rizika što obuhvata analizu rizika kako
bi se odredila vjerovatnoća nastupanja i njihov
uticaj kao podloga za donošenje odluke o stra-
tegiji upravljanja rizicima,
• odgovora na rizik gdje menadžment izabire iz-
među različitih opcija – izbjegavanje, prihvata-
nje, smanjenje ili transfer rizika
• kontrolnih aktivnosti odnosno politika i proce-
dura koje su uspostavljene radi efikasnijeg pro-
vođenja upravljanja rizicima,
• informacija i komunikacije to jest identifikaci-
je, prikupljanja i dostavljanja relevantnih infor-
macija u zadanoj formi i vremenskim rokovima
koji korisnicima omogućavaju izvršavanje od-
govornosti i
• nadgledanja cijelog procesa te modifikacije
prema potrebi što se postiže konstantnim aktiv-
nostima upravljanja, zasebnim evaluacijama ili
njihovom kombinacijom.
Prema iznesenoj analizi, može se zaključiti
kako upravljanje strateškim, operativnim i finan-
cijskim rizicima kroz model integrisanog upravlja-
nja predstavlja novu paradigmu kojom se uprav-
ljanje rizicima pretvara u strateški alat donositelja
odluka. Bez obzira radi li se o profitnoj ili neprofit-
noj organizaciji, sistemu ili nekoj još većoj cjelini,
cilj modela integrisanog upravljanja rizicima jest
identificirati i kvantificirati one rizike koji mogu
ugroziti postavljene ciljeve (kratkoročne i dugo-
ročne) te implementirati mjere (instrumente) efika-
snog upravljanja faktorima rizika kako bi se pove-
ćala vjerovatnoća ostvarivanja planiranih ciljeva.
U tom kontekstu, integrisano upravljanje rizicima
treba biti dio strategije, strateškog planiranja te po-
slovnog odlučivanja.
Vršenje procjene rizika u preduzeću
Najvažnija faza, u okviru pristupa za stra-
teški plan, podrazumijeva vršenje procjene rizika
u preduzeću (ERM). Pored plana za reviziju, zako-
nodavstvo zahtijeva dokument o procjeni rizika, a
Odjel za internu reviziju odgovoran je za njegovu
izradu.
Mogući model procjene rizika u preduzeću
(ERM) bazira se na pristupu Committee on Spon-
soring Organizations (COSO). Skraćeni generalni
pregled procesa ERM, koji se zasniva na COSO
modelu, bit će prezentiran ovdje.
40
ERM je sistematičan pristup u odlučivanju
koji osigurava da rizici budu eksplicitni i podiže
upravljanje rizikom na strateški nivo. Kao što je
ranije rečeno, rizik je mogućnost dešavanja nekog
događaja koji će ugroziti ostvarivanje ciljeva or-
ganizacije. Događaji sa potencijalnim negativnim
uticajem mogli bi se definirati kao rizici.
Rizici se uglavnom sastoje od dva dijela:
mogućnost dešavanja i ozbiljnost/uticaj njegovih
posljedica.
Upravljanje rizikom je evoluiralo do toga da
podrazumijeva poduzimanje promišljene akcije u
cilju povećanja vjerovatnoće dobrih ishoda i sma-
njenje vjerovatnoće loših ishoda.
Ova definicija odražava određene fundamen-
talne koncepte.
Upravljanje rizikom preduzeća:
• Jeste proces - to je sredstvo za postizanje cilja, a
nije cilj sam po sebi,
• Na njega utiču ljudi – ne predstavlja samo poli-
tike, istraživanje i obrasce, već uključuje ljude
na svakom nivou organizacije,
• Primjenjuje se u strateškom okruženju,
• Primjenjuje se u cijelom preduzeću (glavno sje-
dište, odjeli, i radne jedinice),
• Kreirano je da identificira događaje koji poten-
cijalno utiču na preduzeće i da upravlja rizikom
u okviru raznih vrsta rizika,
• Pruža razumnu garanciju vodstvu, upravi i oso-
blju preduzeća.
Može se očekivati da će vodstvu, upravi i
osoblju biti pružene razumne garancije za postiza-
nje ciljeva u pogledu pouzdanosti izvještavanja i
usklađenosti sa zakonima i propisima.
Postizanje ovih kategorija ciljeva općenito
se nalazi pod kontrolom preduzeća i ovisi o tome
kako dobro se izvode aktivnosti koje se odnose na
preduzeće.
Međutim, postizanje strateških i operativnih
ciljeva nije uvijek pod kontrolom preduzeća. U po-
gledu tih ciljeva upravljanje rizicima u preduzeću
će pružiti razumnu garanciju da se uprava na vri-
jeme upozna u kojoj mjeri se preduzeće kreće u
pravcu postizanja svojih ciljeva.
Klasično strateško planiranje obuhvata iden-
tifikaciju jednog broja elemenata koji definiraju
preduzeće ili organizaciju i rezultate unutar okvira
koji osigurava da se postigne svrha organizacije.
Ti elementi su:
· MISIJA: „Zašto postojimo?”
· VIZIJA: „Šta želimo postati?”
· VRIJEDNOSTI: „Kako ćemo se ponašati?”
· OPĆI /POJEDINAČNI CILJEVI: „Šta moramo
postići da bismo ostvarili viziju?
· ISHODI: „Kakve rezultate očekujemo?”

Ispravno određivanje ciljeva predstavlja dio
cjelokupnog strateškog okvira.
Na primjer, preduzeće može odrediti sljedeći
cilj - „Iskoristiti planirani profit za reinvestiranje i
obnavljanje postojeće imovine i opreme (kapitalna
investicija)“.
Posljedični cilj Odjela bio bi - „Obnoviti i
modernizirati imovinu i opremu preduzeća“.
Izrada strateškog plana revizije (SAP)
Treća faza je izrada strateškog plana revizije
koji predstavlja ključni dokument za efikasne ak-
tivnosti interne revizije.
Svrha plana je da:
· Identificira sva područja rada preduzeća koja
zahtijevaju reviziju tokom trogodišnjeg perio-
da;
· Navede kako će glavni sistem internih kontrola
preduzeća, aranžmani korporativnog upravlja-
nja i procesi za upravljanje rizicima biti provje-
ravani;
· Navede kako će usluge interne revizije biti date
i da odredi resurse i vještine koje su potrebne da
se postignu ciljevi revizije;
· Napravi relativnu podjelu korištenja resursa
između rada da bi se postigla aktivnost uvjera-
vanja o sistemu interne kontrole i drugog rada
savjetodavne prirode;
· Da pomogne cjelokupnu kontrolu i usmjeri rad-
ne aktivnosti.
Strateški plan revizije je sačinjen sa sljedećim
ciljevima:
· Da se vrši revizija glavnih finansijskih sistema
na cikličnoj osnovi;
· Da se vrši provjera sistema glavnih odjela ba-
rem jednom u trogodišnjem ciklusu;
· Da se vrši revizija visokorizičnih područja sva-
ke godine:
· Da se pružaju savjeti o aktivnostima uprav-
ljanja javnim preduzećem kao što su najbolje
vrijednosti, upravljanje učinkom, korporativno
upravljanje i upravljanje rizicima;
· Da ispuni zahtjeve menadžmenta u pogledu po-
sebnih ispitivanja;
· Da pruža savjet menadžerima o finansijskim pi-
tanjima i pitanjima kontrole.
Strateški plan revizije (SAP) bazira se na in-
formacijama o glavnim ciljevima Uprave javnog
preduzeća, smjernicama direktora Odjela interne
revizije, trogodišnjem strateškom poslovnom pla-
nu preduzeća, izvještajima/preporukama interne
revizije i procesu analize rizika za tekuću godinu.
Kao što je ranije rečeno, SAP ne može biti
završen dok se ne završi zakonski obavezno trogo-
dišnje poslovno planiranje i dok se ne uradi procje-
na ERM-a.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Tri primarna proizvoda rada koji proizilaze
iz provođenja procesa strateškog planiranja revizi-
je zasnovanog na ERM obuhvataju:
(1) ERM profil rizika organizacije,
(2) trogodišnji strateški plan revizije i
(3) godišnji plan revizije.
Faza Određivanja zahtjeva u pogledu
kadrova
Finalna faza u procesu planiranja SAP-a je
da se izvrši pregled raspoloživih kadrovskih resur-
sa. Funkcija interne revizije se obezbjeđuje inter-
no, a popunjavanje kadrovima interne revizije odo-
brava Uprava preduzeća.
Strateški plan revizije pretpostavlja da će
potpuna popunjenost kadrovima tima za internu
reviziju biti održavana tokom trogodišnjeg perioda
plana.
Trebalo bi izvršiti procjenu nivoa kadrova
koji su neophodni da se osigura da revizija pokri-
je ključna područja u okviru trogodišnjeg ciklusa.
Ukoliko sadašnji resursi Odjela za internu reviziju
nisu dostatni za obavljanje potrebnih revizija, gru-
pa za internu reviziju trebala bi se sastati sa Upra-
vom i Direktorom interne revizije da bi zatražili
potrebne resurse.
Ako resursi ne budu odobreni, strateški plan
revizije treba ažurirati da bi se mogao provesti sa
odobrenim resursima za internu reviziju.
Rezultat sastanka za odobrenje resursa treba
dokumentirati i ugraditi u planove rada godišnje
revizije i izvještaje o rezultatima.
Izvještaji o reviziji
Član 32. Zakona o javnim preduzećima u
Federaciji BiH nalažu da Odjel za internu reviziju
dostavi Odboru za reviziju izvještaj o završenim
revizijama i svoje preporuke.
Ovi zakoni ne navode više detalja o sadržaju
i formatu revizorskih izvještaja. Prema tome, javna
preduzeća bi trebala slijediti međunarodne stan-
darde revizije prilikom izrade izvještaja o reviziji.
Međunarodni standardi interne revizije
koji tretiraju proces upravljanja rizicima
2000 – Upravljanje funkcijom interne revizije
Glavni revizor mora efikasno upravljati
funkcijom interne revizije kako bi osigurao njezin
doprinos stvaranju dodane vrijednosti za organiza-
ciju.
Tumačenje: Funkcijom interne revizije efi-
kasno se upravlja:
- ako postiže svrhu i odgovornost iz povelje o in-
ternoj reviziji
41
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
- ako je usklađena sa Standardima
- ako pojedinci koji su dio interne revizije postu-
paju u skladu s Etičkim kodeksom Standardima
- ako uzima u obzir trendove i novonastale situ-
acije koje bi mogle imati uticaj na organizaciju.
Funkcija interne revizije dodaje vrijednost or-
ganizaciji i njezinim dioničarima kada razma-
tra strategije, ciljeve i rizike, nastoji predložiti
načine unaprjeđenja korporativnog upravljan-
ja, upravljanja rizicima i kontrolnih procesa te
objektivno pružiti relevantno uvjerenje.
2020 – Saopćenje i odobrenje
Glavni revizor mora obavijestiti viši menad-
žment i odbor o planovima izvršenja funkcije in-
terne revizije i potrebnim resursima, uključujući
važne promjene do kojih je došlo u međuvremenu,
kako bi ih mogli uzeti u obzir i odobriti. Obavijest
mora uključivati i mogući uticaj ograničavanja re-
sursa
2060 – Izvještavanje višeg menadžmenta i
Odbora
Glavni revizor mora periodično izvještavati
viši menadžment i Odbor o svrsi funkcije interne
revizije, ovlastima, odgovornostima i ostvarenjima
u odnosu na plan, kao i o njezinoj usklađenosti s
Etičkim kodeksom i Standardima. Izvještavanje
također mora uključivati pitanja ključnih rizika i
kontrole, uključujući rizike prevare, pitanja korpo-
rativnog upravljanja te ostala pitanja koja zahtije-
vaju pažnju višeg menadžmenta i/ili Odbora.
Analiza okruženja i poslovanja preduzeća,
određivanje poslovnih ciljeva, apetita i
tolerancije prema riziku
Preduzeće ne bi trebalo započinjati s uprav-
ljanjem rizicima prije nego što je jasno definiralo
svoje ciljeve u terminima rizika i prinosa. Bez ja-
snih ciljeva i strategije kako ih ostvariti, preduzeće
ne može uspješno poslovati.
Također, identifikacija i analiza rizika koji
mogu nastupiti i onemogućiti ostvarenje ciljeva i
poslovnih planova nije moguće provesti bez po-
stavljenih ciljeva. U tom procesu važan je korak
određivanje sklonosti/ apetita prema riziku odno-
sno davanje odgovora na pitanje kojim rizicima
kompanija treba ostati izložena kako bi ostvarila
planirane ciljeve. Na taj način se odlučuje koje ri-
zike je preduzeće spremno tolerirati i u kojoj mjeri
jer su dio poslovne strategije, a od kojih će se rizi-
ka zaštititi.
Razumijevanje okruženja preduzeća, indu-
strije u kojoj preduzeće posluje te njegovog po-
slovanja i konkurentske strategije u velikoj mjeri
određuje kvalitetu provedene analize koja omogu-
42
ćuje identifikaciju rizika. Analiza poslovanja pre-
duzeća osigurava kvalitativnu podlogu relevantnih
informacija kako bi analize i kvantifikacije rizika
imale realno uporište. Analiza poslovanja tako-
đer omogućava identifikaciju osnovnih stvarate-
lja vrijednosti u preduzeću, a onda i uticaja koji
identificirani rizici imaju na vrijednost preduzeća.
Analiza poslovanja preduzeća može se sagledati iz
dvije perspektive – perspektive okruženja u kojem
preduzeće posluje ili obilježja poslovanja samog
preduzeća.
Prva perspektiva poznata je pod nazivom
„odozgo prema dolje“ (engl. top-down), a druga
pod nazivom „odozdo prema gore“ (engl. bottom-
up). Drugim riječima, top-down pristup polazi od
makroekonomskog okruženja, analizira industriju
odnosno industrije u kojima preduzeće posluje te
ocjenjuje njegovu poziciju i perspektivu unutar
istih, a informacije dobivene analizom okruženja i
industrije stavlja u kontekst poslovne i financijske
analize preduzeća. Bottom-up pristup polazi od po-
slovanja preduzeća, njegovih aspiracija, poslovnih
planova i strategije koje stavlja u kontekst industri-
je i okruženja.
Prema provedenim istraživanjima, top-down
pristup je objektivniji jer omogućuje, preko razi-
ne makroekonomske aktivnosti, projekciju ukupne
vrijednosti prodaje za industriju kao i tržišni udio
preduzeća unutar industrije kako bi se izračunale
projekcije prihoda od prodaje analiziranog predu-
zeća.
Korištenje bottom-up pristupa podrazumije-
va agregiranje financijskih prognoza analiziranog
preduzeća u prognoze cijele industrije i konačno
u makroekonomske prognoze. Obzirom da su po-
slovni planovi preduzeća, a onda i rizici kojima je
poslovanje izloženo, u velikoj mjeri određeni upra-
vo makroekonomskom situacijom, kao i stanjem
industrije te da preduzeće ne može u većoj mjeri
utjecati na ove faktore, top-down pristup nameće
se kao logičniji izbor ako se želi objektivizirati
analiza i identifikacija rizika.
Analiza vanjskog okruženja
Savremena preduzeća imaju značajnosti
otvorenog dinamičkog sistema, što znači da pod-
liježu uticajima iz okoline s kojom su u stalnoj in-
terakciji. S jedne strane preduzeće utiče na okoli-
nu, a s druge strane ona utiče na njega. Kad uticaj
okoline postane dominantan u odnosu prema uti-
caju preduzeća, tada preduzeće zapada u krizu. Za
sprječavanje razvoja takve situacije, menadžment
preduzeća mora neprestano nadzirati okolinu kako
bi identificirao sadašnje i buduće prilike i prijetnje
koje proizlaze iz vanjske okoline te snage i slabosti
iz interne okoline koje mogu utjecati na ostvarenje
ciljeva preduzeća. Potrebno je prikupljati i razma-

trati implikacije koje se odnose na važne faktore
iz okruženja, posebno iz razloga što se u buduć-
nosti očekuju još veće promjene u svim aspektima
te rast neizvjesnosti. Stoga je spoznaja okoline vi-
talna za uspjeh preduzeća. Okruženje preduzeća se
može podijeliti na makro-okruženje koje se sastoji
od ekonomskih, političkih, socio-kulturnih, demo-
grafskih, tehnoloških, zakonskih i drugih uticaja te
na mikro-okruženje odnosno industriju koju čine
postojeći i potencijalni konkurenti, kupci i dobav-
ljači. Potencijalni ekonomski uticaji rezultat su
ekonomskih kretanja u smislu konjunktura i rece-
sija, nezaposlenosti, kupovne moći stanovništva,
stope inflacije, promjene deviznih tečajeva, kamat-
nih stopa i sl.
Politički i pravni uticaji se mogu posmatrati
zajedno jer su usko povezani, a odnose se na stabil-
nost vlade, moguća trgovinska ograničenja i spora-
zume s drugim zemljama, sprječavanje diskrimina-
cije, razinu korupcije, zaštitu tržišnog natjecanja,
uticaj politike na obrazovanje, zdravstveni sistem
i infrastrukturu te donošenje i stabilnost različitih
zakona koji utječu na poslovanje preduzeća, na
primjer: Zakona o privrednim društvima, Zakona
o radu, Zakona o javnim preduzećima, Zakona o
javnim nabavkama, Zakona o zaštiti potrošača i
poreznih zakona i propisa. Društveni faktori poput
demografskih promjena, društvenih uvjerenja, sto-
pe rasta stanovništva, dobne strukture, vrijednosti,
normi i obrazovanja stanovništva su isto tako važni
za poslovanje preduzeća i procjenu rizika. Ovdje
se najviše ističu smanjenje stope nataliteta, pro-
duljenje životnog vijeka, iseljavanje stanovništva
i nedostatak određenih kategorija radne snage. Na
preduzeće značajno utječu i tehnološki faktori po-
put porasta automatizacije, brzine uvođenja novih
proizvoda, inovacija, tehnoloških poticaja, ulaga-
nja u istraživanje i razvoj, stupnja zaštite intelek-
tualnog vlasništva te razina tehnološke svijesti i
informatičke pismenosti koju tržište posjeduje. U
novije vrijeme sve se više pažnje posvećuje, digi-
talizaciji, umjetnoj inteligenciji, ekološkim fakto-
rima i očuvanju okoliša, kao i konceptu društveno-
odgovornog poslovanja.
Identifikacija, subjektivna procjena rizika i
rangiranje u mapu rizika
Identifikacija rizika ključna je aktivnost pri-
likom izgradnje i implementacije procesa integri-
sanog upravljanja rizicima. Da bi se provela kako
treba, potrebno je utvrditi postojeću situaciju koja
uključuje analizu odnosa preduzeća i njegovog
vanjskog okruženja te analizu unutarnjeg okru-
ženja koje započinje shvaćanjem ukupnih ciljeva
preduzeća, strategija i ključnih indikatora stvaranja
vrijednosti.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Drugim riječima, kako bi se Rizici objektiv-
nije i lakše procijenili, potrebno je provesti sve ele-
mente analize koji su prethodno pojašnjeni u ovom
članku.
Identifikacijom rizika nastoje se identifiko-
vati izvori rizika i predvidjeti razvoj budućih doga-
đaja te mogući uzroci i posljedice takvih događaja.
Cilj identifikacije rizika je izraditi listu odno-
sno registar rizika temeljenih na događajima koji
mogu imati značajne posljedice te određenu vjero-
vatnoću nastupanja. Ta lista bi trebala uključivati
rizike koje preduzeće kontrolira, kao i one koji su
izvan kontrole preduzeća, rizike koji su otprije po-
znati te nove rizike koji su otkriveni prilikom iden-
tifikacije.
Potrebno je, dakle, identificirati sve rizike
koji su relevantni za poslovanje preduzeća od tržiš-
nih rizika, rizika likvidnosti, operativnih rizika, ri-
zika proizvoda i gubitka kupaca, rizika rasta cijena
inputa, kreditnog rizika pa sve do zakonskog rizika
i rizika gubitka reputacije, kao i mnogih drugih vr-
sta rizika svojstvenih za industriju i organizaciju
u kojoj se provodi proces integrisanog upravljanja
rizicima.
Identifikacija rizika kao proces identifikacije
i dokumentacije potencijalnih rizika zahtijeva te-
meljno poznavanje organizacije preduzeća, tržišta
i okruženja u kojem ono djeluje i razumijevanje
njegovih operativnih i strateških ciljeva te opasno-
sti i prijetnji povezanih s tim ciljevima, čemu puno
pridonosi provođenje PESTLE analize, analize pet
konkurentskih sila i SWOT analize.
Za procjenu izloženosti poslovanja preduze-
ća različitim rizicima angažiraju se grupe stručnja-
ka iz različitih odjela koji poznaju preduzeće i nje-
govu okolinu, no isto tako postoji mogućnost anga-
žiranja vanjskih stručnjaka čija prednost se očituje
u većoj objektivnosti. ERM radionice su mjesto
identificiranja, vrednovanja i rangiranja poslovnih
rizika koji imaju ili bi mogli imati značajan uticaj
na sposobnost ostvarivanja poslovnih ciljeva. Kod
usuglašavanja oko konačne liste rizika kojima je
poslovanje izloženo te njihovog pozicioniranja u
mapu rizika koriste se različite uglavnom kvalita-
tivne metode i tehnike procjene rizika poput delfi
metode, panela stručnjaka, brainstorminga, fokus
grupa, analize “što ako”, intervjuiranja zaposleni-
ka i ankete o rizicima. Ipak, treba napomenuti da
su dobiveni rezultati odraz subjektivne procjene
panela stručnjaka, a veća mjera objektivnosti po-
stiže se pravilnim odabirom stručnjaka različitih
profila koji sudjeluju u procesu, kao i postizanjem
njihovog konsenzusa.
Nakon što je postignut konsenzus oko liste
rizika, rizici se ocjenjuju na mjernim ljestvicama
značajnosti te mjernim ljestvicama vjerovatnoće
43
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
koje su razvijene za specifične potrebe te organi-
zacije.
Na primjer, često se za ocjenu značajnosti
koristi ljestvica od 1 do 10 s obzirom na uticaj
pojedinog rizika na novčane tokove, zarade i/ili
vrijednost kompanije. Rizik ocijenjen ocjenom 10
predstavlja rizik najvećeg uticaja, a rizik ocijenjen
s 1 predstavlja rizik s najmanjim uticajem na po-
stavljene ciljne vrijednosti.
Nakon toga se prelazi na procjenu vjerovat-
noće nastupanja događaja kojoj se pripisuju ocjene
od 1 do 5. Ako se smatra da je nastupanje štetnog
događaja gotovo nemoguće, riziku se daje ocjena
1, dok ocjena 5 upućuje na sigurnu realizaciju ri-
zika.
Rizici rangirani prema značajnosti i vjero-
vatnoća nastupanja prikazuju se u koordinatnom
sistemu u četiri kvadranta odnosno mapi rizika.
Značajnost rizika prikazuje se na vertikalnoj osi, a
vjerovatnoća nastupanja na horizontalnoj osi. Ma-
piranje rizika ujedinjuje identifikaciju poslovnih
rizika preduzeća u svim njegovim dijelovima te
pomaže menadžerima pri donošenju odluka kojim
od tih rizika treba upravljati na razini preduzeća,
a koje treba prenijeti na ostale sudionike tržišta te
koju kombinaciju instrumenata i mjera treba primi-
jeniti kako bi se ostvarili optimalni učinci upravlja-
nja rizicima.
Okvir za upravljanje rizikom u preduzeću
Osnovna premisa za upravljanje rizikom u
preduzeću je da svaki subjekt, bilo profitni ili ne-
profitni, ili vladino tijelo, egzistira da pruži vrijed-
nost svojim interesnim stranama.
Neizvjesnost predstavlja i rizik i priliku, sa
potencijalom da se erodiraju ili unaprijede vrijed-
nosti. Stoga, upravljanje rizikom preduzeća pruža
okvir za menadžment preduzeće da se efikasno
bavi sa neizvjesnošću i povezanim rizikom i prili-
kom, te tako unaprijedi svoj kapacitet da bi ispunio
svoju misiju i strateške ciljeve.
Neizvjesnost proizlazi iz nesposobnosti da se
precizno odredi vjerovatnoća da će se potencijalni
događaji desiti i povezani ishodi.
Upravljanje rizikom u preduzeću će pružiti
pomoć kapacitetu preduzeće da kreira održivu vri-
jednost i da stvorenu vrijednost prenese svojim kli-
jentima i interesnim stranama.
Također, prema članu 32. Zakona o javnim
preduzećima u Federaciji BiH („Službene novine
FBiH“, br. 08/05, 81/08, 22/09) zahtijeva se strate-
gija rizika, a u skladu s kojom obim poslova Odje-
la za internu reviziju u preduzeću obuhvata sve ak-
tivnosti kompanije, a interne revizije se baziraju na
procjeni rizika.
44
Odjel za internu reviziju zajedno sa pred-
stavnicima višeg menadžmenta preduzeća mora
zajednički izvršiti procjenu upravljanja rizikom u
preduzeću.
Kao što je ranije opisano, ova procjena ERM
se bazira na COSO ERM radnom okviru. Primje-
njujući na preduzeće COSO definiciju o upravlja-
nju rizikom u preduzeću mi smo definirali sljedeće:
Upravljanje rizikom u preduzeću je proces
kojeg provodi upravno tijelo, menadžment i osoblje
preduzeća, primjenjuje se na određivanje strategi-
je u cijelom preduzeću, kreiran je da identificira
potencijalne događaje koji mogu djelovati/uticati
na preduzeće i upravlja rizicima u okviru defini-
rane izloženosti riziku u cilju pružanja razumnog
uvjeravanja u pogledu ostvarenja ciljeva.
Ova definicija reflektira određene fundamen-
talne koncepte. Upravljanje rizikom preduzeća:
• Jeste proces – to znači do kraja, ne kraj sam po
sebi;
• Provode ga ljudi – ne predstavlja puke politike,
ankete i obrasce, već involvira ljude na svakom
nivou organizacije;
• Primjenjuje se na određivanje strategije;
• Primjenjuje se u cijelom preduzeću (glavnom
sjedištu preduzeća, odjelima i radnim jedinica-
ma);
• Kreiran je da identificira događaje koji potenci-
jalno djeluju na preduzeće i upravlja rizicima u
okviru izloženosti riziku preduzeća;
• Pruža razumno uvjeravanja vodstvu, menad-
žmentu i osoblju preduzeća.
Može se očekivati da će vodstvu, menad-
žmentu i osoblju biti pružano razumno uvjeravanje
o postizanju ciljeva koji se odnose na pouzdanost
izvještavanja i usklađenosti sa zakonom i propisi-
ma. Postizanje ovih kategorija ciljeva je u okviru
kontrole i ovisi o tome kako dobro se izvode aktiv-
nosti koje se odnose na preduzeće. Međutim, po-
stizanje strateških i operativnih ciljeva nije uvijek
pod kontrolom preduzeća. Za ove ciljeve, uprav-
ljanje rizikom u preduzeću će pružiti razumno
uvjeravanje tako da menadžment bude svjestan, na
pravovremeni način, o tome do koje mjere se pre-
duzeće kreće u pravcu ostvarivanja tih ciljeva.
Ova definicija se fokusira direktno na posti-
zanje ciljeva preduzeća, što pruža osnovu za defini-
sanje efikasnog upravljanja rizikom u preduzeću.
Ovaj okvir posmatra ciljeve preduzeća u
kontekstu pet kategorija i osam komponenti u ci-
jelom preduzeću.
Najbolje prakse za ERM preporučuju da pre-
duzeće klasificira svoj strateški cilj u kategorije:

• Strateške
• Operacije
• Izvještavanje
• Usklađenost
• Zaštita imovine.
Kategorizacija ciljeva preduzeća omogućila
bi menadžmentu preduzeća da se fokusira na za-
sebne aspekte upravljanja rizikom preduzeća. Ove
distinktivne, a u nekim slučajevima preklapajuće
kategorije (neki poseban cilj može biti u sklopu
više od jedne kategorije) tretiraju različite potrebe
i mogu predstavljati direktnu odgovornost za više
izvršilaca. Ova kategorizacija također omogućava
distinkciju između onog što se može očekivati iz
svake kategorije ciljeva.
Preporučujemo da preduzeće ne koristi ovu
naprednu karakteristiku ERM sve dok ne bude
implementirao osnovni ERM i institucionalizirao
osnovni ERM u cijeloj organizaciji.
Pomoću upotrebe ovog okvira, glavni rizici
će biti predstavljeni u portfoliu perspektive koji
pruža integrisani pogled na rizik u cijelom predu-
zeću i omogućit će da rizici budu kolektivno eva-
luirani u strateškom kontekstu, koji će omogućiti
menadžmentu preduzeća da stavi rizike u međuso-
ban odnos iz odjela i radnih jedinica.
U okviru konteksta misije preduzeća , me-
nadžment planira uspostaviti strateške ciljeve u ci-
jelom preduzeću kao komponentu svog poslovnog
planiranja 2023-2025. godine ERM bi trebao biti
vođen kao nastojanje za strateško poslovno plani-
ranje preduzeća.
Niže u tekstu su aktivnosti koje bi se trebale
voditi kao dio sljedećeg ciklusa strateškog planira-
nja u preduzeću.
• Analizirati interni ambijent preduzeća;
• Izraditi strateške ciljeve;
• Identificirati događaje za svaki cilj;
• Procijeniti rizik za svaki događaj koji utiče na
svaki cilj;
• Odrediti reakciju na svaki rizik;
• Ako je reakcija na rizik “kontrola rizika”, razvi-
ti kontrolne aktivnosti;
• Izraditi proces za informiranje i saopćavanje o
riziku;
• Implementirati proces za praćenje rizika (moni-
toring).
Trebalo bi da odjeli i radne jedinice u predu-
zeću usklade svoje specifične ciljeve i strategije sa
strategijom preduzeću. Iako su mnogi ciljevi speci-
fični za određenu radnu jedinicu, neki od tih ciljeva
su zajednički.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Prednosti i nedostaci uvođenja integrisanog
upravljanja rizicima
Procesom integrisanog upravljanja rizicima
ne može se u potpunosti kreirati okruženje bez rizi-
ka, no ERM omogućuje efikasnije upravljanje po-
slovanjem u dinamičnom okruženju bez obzira na
promjenjivostima profila rizika preduzeća. Integri-
sano upravljanje rizicima donosi brojne koristi za
preduzeće među kojima su povećanje vjerojatnoće
ostvarivanja poslovnih ciljeva identificiranjem po-
slovnih prilika, ali i rizika koji dolaze s potencijal-
nim prilikama.
Isto tako doprinosi izgradnji povjerenja kod
stakeholdera i investitora, posebno nakon globalne
financijske krize kada je poraslo zanimanje institu-
cionalnih investitora, regulatora i rejting agencija
za upravljanje rizicima unutar preduzeća gdje se
investitori posebno usmjeravaju na nivo izloženo-
sti riziku njihovih investicija i odgovarajuću stopu
prinosa. Njegovom ugradnjom u organizacijsku
kulturu kroz planiranje, uspostavu okvira, politika i
procesa te educiranjem zaposlenika omogućava se
uključenost cijele organizacijske strukture u proces
upravljanja rizicima od Uprave pa do posljednjeg
zaposlenika. Razumijevanjem rizika s kojima se
preduzeće suočava povećava se efektivnost upo-
trebe vremena i resursa menadžmenta, dok se kroz
uspješnu primjenu praksi u upravljanju rizicima
usavršava organizacijsko učenje i unapređuje or-
ganizacijska otpornost, što je ključno za opstanak
u stalno promjenjivom okruženju.
Tako se navode tri ključne prednosti uvođe-
nja integrisanog upravljanja rizicima:
Povećanje efektivnosti organizacije, bolje
izvještavanje o rizicima i poboljšanje performansi
preduzeća, stoga ih treba ukratko objasniti.
Iako mnoga preduzeća već upravljaju rizi-
cima i imaju uspostavljene nadzorne funkcije po-
put finansija, kontrolinga i revizije, angažiranje
glavnog menadžera za rizike i uvođenje funkcije
integrisanog upravljanja rizicima omogućit će po-
trebnu koordinaciju i koheziju različitih odjela i
funkcija te time direktno uticati na organizacijsku
efikasnost.
Takvi multifunkcionalni timovi mogu bolje
adresirati ne samo individualne rizike, već i ukaza-
ti na njihovu međusobnu ovisnost.
Jedan od bitnih zahtjeva ERM-a odnosi se
na pravovremeno izvještavanje uprave i vrhovnog
menadžmenta o rizicima, što nije bio slučaj kod
tradicionalnog upravljanja rizicima gdje niko nije
preuzimao tu odgovornost ili su različiti odjeli če-
sto dostavljali kontradiktorne izvještaje. Izvještaj
mora sadržavati relevantne i sažete informacije o
45
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
akumuliranim gubicima, očekivanjima, indikatori-
ma rizika, ključnim područjima izloženosti riziku
i indikatorima ranog upozorenja, a glavni cilj iz-
vještavanja je podizanje nivoa transparentnosti u
organizaciji.
ERM također podržava menadžment u dono-
šenju ključnih odluka o alokaciji kapitala, razvoju
novih proizvoda, određivanju cijena te odlukama o
spajanjima i preuzimanjima.
Među brojne prednosti ERM sistema mogu
se navesti:
(1) bolje poznavanje poslovanja preduzeća te pre-
poznavanje prijetnji i prilika,
(2) efikasnije donošenje odluka,
(3) vjerojatnije ostvarenje poslovnog i finansi-
jskog plana, odnosno smanjenje očekivanog
poslovnog rezultata,
(4) razvoj pozitivne organizacijske kulture, klime
i komunikacije,
(5) bolji kreditni rejting,
(6) povećanje vrijednosti preduzeća kroz ostva-
renje većih novčanih tokova te manji trošak
kapitala,
(7) kao i snažna poruka drugim preduzećima
da kompanija ima konkurentsku prednost u
upravljanju rizicima.
Međutim, integrisano upravljanje rizicima
ima i svojih nedostataka odnosno ograničenja.
Česta kritika je upućena prenaglašenoj funk-
ciji kontrole gdje se ERM opisuje kao formalno
proširenje interne revizije, čijim uvođenjem se želi
udovoljiti zahtjevima regulatora.
Iako različita tumačenja ERM-a naglašavaju
važnost razvoja upravljanja rizicima u kontekstu
cjelokupne strategije preduzeća i kao dijela temelj-
nog poslovnog procesa, činjenica je da je svima
zajednička svrha realizacija namjeravane strategi-
je i ostvarenje postavljenih ciljeva, što znači da se
prioritet daje upravo kontroli. Isto tako ne daju se
savjeti kako točno identificirati i procijeniti nove
poslovne prilike, niti kako evaluirati alternativne
strategije. Kao posljedica toga, praksa upravljanja
rizicima u većini organizacija još uvijek nije inte-
gralni dio procesa oblikovanja strategije i utvrđiva-
nja ciljeva, što je možda kritični nedostatak budući
da je vrednovanje rizika sastavni dio strateškog
odlučivanja.
Potencijalni navedeni nedostaci ne iznena-
đuju s obzirom da su se različiti okviri ERM-a po-
javili kao odgovor na široko rasprostranjene skan-
dale, pogotovo u velikim korporacijama zadnjih
nekoliko desetljeća.
Prema tome, ERM je bez dileme ojačao kon-
trolu unutar preduzeća i na taj način uticao na sma-
46
njenje gubitaka proizašlih iz nastanka brojnih ne-
povoljnih događaja. Opasnost može proizaći iz na-
metanja obimnoga i kontroli orijentiranog procesa
ERM-a koji se time može pretvoriti u kontrolnu
listu koja služi ispunjenju restriktivnih zakonskih
odredbi i kao opravdanje menadžerima da su iz-
vršili svoju dužnost ako stvari krenu u neželjenom
smjeru.
Time se može ograničiti kreativnost i razvoj
inovativnih rješenja. Na taj način uvođenje ERM-
a može se pretvoriti u zahtjevnu birokraciju gdje
se moguće koristi zamjenjuju pretjeranim admini-
strativnim troškovima. Takva kompletna i doku-
mentirana kontrola može zahtijevati znatne ljud-
ske i druge resurse. U nekim slučajevima iskusni
menadžeri i ostali zaposlenici moraju simultano
brinuti o upravljanju rizicima uz svoja dnevna za-
duženja, što može dovesti do predviđanja novih ri-
zika i opasnosti na koje se naprosto zaboravlja kod
ovakvog previše formalnog načina izvještavanja.
Istraživanja su također pokazala da je preventivan
način razmišljanja pridonio smanjenju rizičnog
ponašanja. Tako se smanjio udio prihoda koji se
izdvaja za istraživanje i razvoj, što se pak negativ-
no odrazilo na sklonost inoviranju bez koje nema
daljnjeg ekonomskog napretka.
Razni ERM okviri implicitno sugeriraju po-
stojanje hijerarhijske organizacijske strukture s
direktnim linijskim izvještavanjem vrhovnog me-
nadžmenta, što može voditi centralizaciji moći i
visokom nivou centralizacije u koordinaciji aktiv-
nosti čime se može uticati na neangažiranje važnih
aktera i stručnjaka. Sve nabrojeno smanjuje flek-
sibilnost preduzeća, usporava proces donošenja
odluka te reducira sposobnost efikasnog odgovora
na rizike i neizvjesnost koji okružuju savremene
organizacije.
Nametanje hijerarhijske organizacijske
strukture i kontrole može biti nekonzistentno s
postojećom poslovnom praksom, stoga se učesta-
lo navodi kao jedna od glavnih prepreka u imple-
mentaciji procesa ERM-a uslijed otpora koji može
nastati među menadžerima.
Na kraju se postavlja pitanje je li uspostava
formaliziranog upravljanja rizicima na nivou cije-
le organizacije prikladan način upravljanja raznim
vrstama rizika koji pogađaju različite strateške po-
slovne jedinice.
Kao što je ranije raspravljeno, mnogi rizici s
kojima se preduzeće suočava su višeznačni. Neki
rizici se mogu identificirati, mjeriti i kvantificirati
što ih čini relativno predvidljivim i jednostavnijim
za upravljanje.

Značajnost
Vjerojatnost nastupanja
Drugi rizici su neizvjesni, njihove ishode je
teško predvidjeti i kvantificirati, a možda se baš
među njima kriju najznačajniji poslovni rizici. Kao
primjeri takvih nepredvidivih rizika mogu se nave-
sti promjene u ponašanju i preferencijama kupaca
te razvoj nove tehnologije.
Dok se kod predvidljivih rizika može primje-
njivati centralizirana kontrola, isto kao i decentra-
lizirana, čini se kako je nepredvidive rizike koje
obilježavaju kompleksnost i neizvjesnost nemo-
guće centralizirano kontrolirati, već je potrebno
decentralizirano upravljanje kako bi se omogućile
pravovremene reakcije. Zato organizacija upravlja-
nja rizicima u preduzeću poziva na uravnoteženje
između centralizirane kontrole i decentraliziranog
upravljanja rizicima.
Mapa rizika - Primjena modela integrisanog up-
ravljanja rizicima
Prema položaju rizika u koordinatnom siste-
mu, tj. određenom kvadrantu, preduzeće donosi od-
luku kojim rizicima treba posvetiti najviše pažnje
u procesu upravljanja rizicima, a koji rizici nemaju
toliko značajan uticaj na poslovanje preduzeća. Sa
slike iznad, vidljivo je da se u prvom kvadrantu
nalaze rizici kojima je dat visok prioritet zbog vi-
soke značajnosti i velike vjerovatnoće nastupanja.
Ako se njima primjereno ne upravlja, predstavljaju
ozbiljnu prijetnju za poslovanje preduzeća i ostva-
renje njegovih ciljeva.
Drugi kvadrant sadrži rizike sekundarnog
prioriteta koji su značajni, ali je mala vjerovatnoća
njihova nastupanja. Kako bi se ona osigurala nuž-
no je provoditi kontinuirani nadzor nad tim rizici-
ma. U trećem kvadrantu nalaze se manje značajni
rizici, velike vjerovatnoće nastajanja što zahtijeva
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
aktivno upravljanje kako se značajnost ne bi pro-
mijenila uslijed promjena uvjeta poslovanja. Rizici
iz četvrtog kvadranta nisu značajni i imaju malu
vjerovatnoću nastanka. Zahtijevaju minimalnu
kontrolu, osim ako kontinuirana procjena rizika ne
pokaže da je zbog promjene značajnosti ili vjero-
vatnoću nastanka došlo do premještanja rizika u
drugu kategoriju.
Analiza i objektivna kvantifikacija rizika/
revidiranje mape rizika
Izrada mape rizika iz prethodnog koraka kao
subjektivna metoda predstavlja polazište za dalj-
nju objektivizaciju i kvantifikaciju uticaja rizika.
Objektivna procjena rizika odnosi se na kvanti-
tativno određenje njegova uticaja na poslovanje i
vrijednost preduzeća.
Prilikom kvantitativne procjene rizika koriste
se izabrane metode kao što su: analiza osjetljivosti,
analiza scenarija, rizična vrijednost (VaR), rizični
novčani tok (CFaR) te različite simulacijske teh-
nike. Takve procjene omogućuju bolje razumijeva-
nje važnosti pojedinih rizika i pokazuju doprinos
svakog pojedinačnog rizika ukupnom profilu rizi-
ka. Isto tako omogućuju izradu objektivnije mape
rizika koja osim kvalitativnih elemenata sadrži i
kvantifikaciju uticaja identificiranih rizika.
Na taj način se subjektivno izrađena mapa
rizika prilagođava dobivenim rezultatima kvanti-
tativnih analiza i kao takva predstavlja kvalitetnu
informacijsku osnovu za određivanje prioriteta i
mjera upravljanja rizicima te uspostavljanje cjelo-
vite strategije integrisanog upravljanja rizicima na
nivou kompanije.
Zaključak
Prema iznesenoj analizi, može se zaključiti
kako upravljanje strateškim, operativnim i finan-
cijskim rizicima kroz model integrisanog upravlja-
nja predstavlja odličnu paradigmu kojom se uprav-
ljanje rizicima pretvara u strateški alat donosioca
odluka. Bez obzira radi li se o profitnoj ili neprofit-
noj organizaciji, sistemu ili nekoj još većoj cjelini,
cilj modela integrisanog upravljanja rizicima jest
identificirati i kvantificirati one rizike koji mogu
ugroziti postavljene ciljeve (kratkoročne i dugo-
ročne) te implementirati mjere (instrumente) efika-
snog upravljanja faktorima rizika kako bi se pove-
ćala vjerovatnoća ostvarivanja planiranih ciljeva.
U tom kontekstu, integrisano upravljanje rizicima
treba biti dio strategije, strateškog planiranja te po-
slovnog odlučivanja.
47
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Dr Mirna Pajević Rožajac

Definicija i principi interne revizije

R iječ revizija je nastala od latinske riječi “revidere” što znači ponovno vidjeti, te u skladu s tim
revizija predstavlja naknadni pregled i preispitivanje procesa i stanja. Uloga interne revizije je
osigurati nezavisno uvjerenje da su procesi upravljanja i nadzora nad rizicima kompanije efikasni, te
da je sistem internih kontrola učinkovit.
Interni revizori doprinose razvoju odgovarajućih kontrola unutar kompanija, kao dijela šire strategije
rizika i pružaju uvjeravanja o pouzdanosti kontrola. Interni revizori imaju profesionalnu obavezu da
osiguraju nepristrasan i objektivan pregled, te isti trebaju biti nezavisni od poslovnih procesa koje
procjenjuju i izvještavati prema najvišem nivou kompanije. Da bi bili učinkoviti, potrebno je da interni
revizori budu kvalifikovani, vješti i iskusni, te obavljaju svoj posao u skladu sa Kodeksom etike i Me-
đunarodnim standardima interne revizije. Interni revizori se bave pitanjima koji su izuzetno značajni
za opstanak i prosperitet bilo koje kompanije. Za razliku od eksternih revizora, interni revizori se bave
i pitanjima koji se ne tiču samo finansijskih rizika i izvještaja, nego se tiču tematike kao što je reputa-
cija kompanije, rast i razvoj, utjecaj okruženja, upravljanje procesima i rizicima, kao i način na koji
kompanije tretiraju svoje zaposlenike.
Uloga interne revizije je i pružanje usluga savjetovanja u dijelu dizajniranja procesa i sistema unutar
kompanija, da bi se osiguralo da kompanije posluju u skladu sa standardima i dobrim praksama po-
slovanja. Interni revizori stoga imaju savjetodavnu ulogu s ciljem unaprjeđenja sistema i procesa unu-
tar kompanija. Općenito, interni revizori pomažu kompaniji u ostvarivanju ciljeva kako na strateškom
tako i na operativnom nivou, kombinacijom osiguranja kvaliteta i savjetovanja.

Definicija interne revizije i nadzora nad rizicima kompanije efikasni, te da je

sistem internih kontrola učinkovit.
Riječ revizija je nastala od latinske riječi “re-
Tradicionalno uloga interne revizije je bila
videre” što znači ponovno vidjeti, te u skladu s tim
pregled finansijskih transakcija. Prelaz s detaljnih
revizija predstavlja naknadni pregled i preispitiva-
provjera velikog obima finansijskih transakcija
nje procesa i stanja. Uloga interne revizije je osigu-
na rad interne revizije na unapređenju strategija
rati nezavisno uvjerenje da su procesi upravljanja

48

upravljanja korporativnim rizikom je bio izuzetno
značajan.
Promjena stava, pristupa i vrijednosti u okvi-
ru procesa interne revizije se dešavala tokom godi-
na i trebao je biti već izvršen prelaz u svim kom-
panijama u odjelima interne revizije, s aktivnosti
provjere na posao konsultacija i uvjeravanja, sa
pregleda blagajne na procjenu rizika strateških od-
luka, sa provođenja pravila na savjetovanje ruko-
vodstva i stvaranja novih vrijednosti u kompaniji.
Interna revizija se kao profesija kontinuirano
mijenja, što se najviše odražava u ulogama i odgo-
vornostima, području djelovanja, ali i poziciji koju
interni revizori imaju u kompaniji.
Savremeno poimanje interne revizije obu-
hvata ulogu interne revizije u procesu upravljanja
usmjerenu na postizanje ciljeva kompanije, uprav-
ljanje rizicima, te aktivno sudjelovanje u procesu
korporativnog upravljanja i dodavanju novih vri-
jednosti.
Uvažavajući djelokrug rada, odgovornost i
poziciju interne revizije u kompaniji, neosporan je
doprinos interne revizije povećanju kvalitete rada
kompanije, a time i postizanje ciljeva kompanije.
Misija interne revizije je poboljšati i zaštititi
vrijednosti kompanije pružanjem na riziku uteme-
ljenog i objektivnog angažmana s izražavanjem
uvjerenja, savjeta i uvida.
U tradicionalnom poimanju interne revizi-
je interni revizor je bio fokusiran na nivo pojedi-
načnih transakcija. Aktivnosti koje je obavljao su
obuhvatale obimne provjere transakcija kako bi se
uvjerio da je su iste ispravne. Savremeni interni re-
vizor provodi dosta vremena u razmatranju pristu-
pa kompanije prema korporativnom upravljanju,
upravljanju rizikom, procesima i kontroli.
Uređenje korporativnog upravljanja, uprav-
ljanje rizikom i kontrolama u kompaniji zajedno
s formulisanjem doprinosa ključnim aktivnostima
kompanije od strane internih revizora se može us-
porediti s najboljom praksom i s onim što bi ključ-
ne zainteresirane grupe (uprava, nadzorni odbor,
odbor za reviziju i drugi) željele od odjela za in-
ternu reviziju.
U okviru savremeno postavljenog kontek-
sta proizašla je opšte prihvaćena definicija interne
revizije, objavljena od Instituta internih revizora,
koja glasi: „Interna revizija je nezavisno, objek-
tivno uvjeravanje i konsultantska aktivnost kreira-
na s ciljem dodavanja vrijednosti i unaprijeđenja
poslovanja kompanije. Ona pomaže kompaniji da
ostvari svoje ciljeve osiguravajući sistematičan,
discipliniran pristup ocjeni i poboljšanju efikasno-
sti upravljanja rizikom, kontrolama i procesima
upravljanja.“
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Iz definicije Instituta internih revizora mogu
se izvesti sljedeće ključne karakteristike i principi
interne revizije:
1. Nezavisnost i objektivnost,
2. Usluge uvjeravanja i savjetovanja,
3. Procjena i unapređenje (poslovanja,
upravljanja rizicima, kontrole i upravlja-
nja) i
4. Sistematičan i discipliniran pristup.
1. Nezavisnost i objektivnost
Koncept nezavisnosti i objektivnosti je ugra-
đen u definiciju interne revizije. Rad revizora i iz-
vještaji koje isti objave trebaju biti pouzdani. In-
terna revizija treba biti nezavisna, a interni revizori
objektivni prilikom obavljanja posla revizije.
Interni revizori su nezavisni ako mogu da-
vati nepristrasna i objektivna mišljenja. Sve što
negativno utječe na sposobnost revizora da bude
nepristrasan i objektivan zapravo ugrožava njego-
vu nezavisnost.
Kako bi zadržali svoju objektivnost, interni
revizori ne smiju biti lično ili profesionalno uklju-
čeni niti povezani s područjem nad kojim vrše re-
viziju, trebaju imati nepristrasan i objektivan pri-
stup u odnosu prema svim zadacima.
Ističu se dva glavna stupnja nezavisnosti:
– Dobro pozicionirani odjel za reviziju i
– Revizori koji su objektivni u svom radu.
Veliki dio rada internih revizora se bazira na
tome da odjel za reviziju zadovolji sljedeće krite-
rije:
– Adekvatnost pozicije i linije izvještavanja
u kompaniji,
– Profil planiranja i neograničeni pristup
svim aspektima kompanije uz dovoljno
resursa za realizaciju strategije bazirane
na rizicima,
– Standarde izvođenja koji podrazumijeva-
ju da su revizori u mogućnosti raditi siste-
matično i bez prepreka,
– Profesionalni revizijski kadar opremljen i
osposobljen za obavljanje rada bez suko-
ba interesa ili pristranosti,
– Prezentacija nalaza bez favoriziranja ili
odgovarajućih vremenskih ograničenja,
– Upornost, koja znači da će se principijel-
no raditi tokom revizije sve dok se ade-
kvatno ne razriješe sva pitanja, i
– Pravilno usklađivanje uloge uvjeravanja i
konsultantske uloge da bi se zadržala ade-
kvatna mjera objektivnosti prilikom pru-
žanja revizijskih uvjeravanja.
49
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Dakle ne samo da revizijsko uvjeravanje
mora biti nezavisna aktivnost, već se aktivnosti in-
terne revizije trebaju smatrati nezavisnim od strane
svih interesnih grupa (uprava, nadzorni odbor, za-
posleni, vlasnici i drugi).
U prošlosti su neki revizori nezavisnost po-
smatrali kao apsolutnu poziciju koju treba ostvariti
i zadržati je. Smatralo se da je važno imati što ma-
nje kontakta sa kompanijom u kojoj se vrši revizija.
Savremenim poimanjem se smatra da neza-
visnost više predstavlja sposobnost da se posao
obavi dobro i da direktori i rukovodstvo generalno
ozbiljno shvaćaju rezultate rada interne revizije.
Savremena norma je približenost klijentu u
cilju razumijevanja onoga što se događa u svakom
dijelu kompanije, pod uslovom da u svakom tre-
nutku postoji profesionalni stav internog revizora.
Potreba da se osigura apsolutna nezavisnost od
kompanije u kojoj se vrši revizija nerijetko bude
prepreka ka dobrom revizijskom radu. Istovreme-
no postoji izvjesna potreba za zadržavanjem profe-
sionalne suzdržanosti čak i kada se radi uz klijenta.
Zaključno, uravnoteženost i zdravo rasuđivanje su
važniji od detaljnih pravila.
Nezavisnost je važna jer revizoru omogu-
ćava da donosi sudove na osnovu dokumentacije
i stručne procjene bez prijetnje od odmazde poje-
dinaca nad kojima vrši reviziju. Nezavisnost inte-
resnim grupama koje se oslanjaju na rad revizora
omogućuje da budu uvjereni da su rezultati revizije
nepristrasni, istiniti i pouzdani.
Neki od izazova za očuvanje nezavisnosti
i objektivnosti su da rukovodstvo kompanije ne
shvata važnost nezavisnosti revizora i da kompa-
nije nemaju resurse potrebne za uspostavljanje od-
govarajućih upravnih tijela.
Primjeri situacija koje mogu ugroziti nezavi-
snost su sljedeće:
– „Glavni rukovodilac revizije je funkcio-
nalno podređen finansijskom direktoru.
Struktura nagrađivanja revizorskog oso-
blja je takva da njihove plate u bitnoj mje-
ri zavise od finansijske uspješnosti kom-
panije.“
– „Revizor dobiva zadatak u okviru kojeg
treba izvršiti reviziju posla kojeg je on
uradio. Ovo se odnosi na situacije kada su
u odjelu za reviziju zaposlene osobe koje
su ranije radile u poslovnom području
koje podliježe reviziji.“
– „Revizor ima finansijski interes u subjek-
tu revizije.“
Instrumenti koji pomažu u ostvarivanju stra-
teške i operativne nezavisnosti su Pravilnik i Pove-
50
lja interne revizije koji trebaju jasno definisati nad-
ležnosti i odgovornosti. Idealno bi bilo da glavni
rukovodilac revizije u funkcionalnom smislu od-
govara Odboru za reviziju, a u administrativnom
smislu generalnom direktoru ili nekom drugom
odgovarajućem pojedincu.
Odbor za reviziju treba svake godine vršiti
ocjenu linija izvještavanja i odgovornosti funkci-
je revizije. Generalni direktor treba imati nesme-
tan pristup Odboru za reviziju. Idealno bi bilo da
generalni direktor održava sastanak s Odborom za
reviziju svaka tri mjeseca. Taj sastanak treba biti
zatvoren i predstavljati forum na kojem generalni
direktor može o svemu otvoreno razgovarati s Od-
borom za reviziju.
U povećanju nezavisnosti potpomažu i lične
izjave o nepostojanju sukoba interesa. Neki odjeli
za reviziju od svakog revizora zahtijevaju da pot-
piše Izjavu o nepostojanju sukoba interesa na po-
četku svakog zadatka kako bi potvrdili da nemaju
nikakav zamišljeni ili stvarni sukob interesa koji bi
mogao ugroziti njihovu nepristrasnost i objektiv-
nost u radu. Ovakve izjave omogućuju revizorima
da ocijene svoju nezavisnost u odnosu na svaki za-
datak.
Politike kompanije o sukobu interesa pojedi-
naca treba da budu jasno formulisane i saopštene
revizorskom osoblju. Trebaju se predvidjeti poslje-
dice u slučaju kada je ugrožena nezavisnost nekog
revizora, a isti o tome blagovremeno ne obavijesti
upravu. Ove posljedice mogu obuhvatati disciplin-
ske mjere kao što su pismene opomene, uslovno
otpuštanje ili prekid radnog odnosa.
Revizori trebaju biti obavezni da pohađaju
stručno usavršavanje, koje obuhvata i pojam neza-
visnosti i posljedice neblagovremenog prijavljiva-
nja sukoba interesa.
2. Usluge uvjeravanja i konsultantske
(savjetodavne) usluge
Interna revizija podrazumijeva usluge uvje-
ravanja i konsultantske usluge. Usluge uvjeravanja
čine glavnu ulogu internog revizora i one podra-
zumijevaju davanje objektivnog mišljenja o stanju
upravljanja procesima, upravljanja rizikom i kon-
trolom u kompaniji.
Definicija usluga uvjeravanja je da iste pred-
stavljaju objektivno ispitivanje dokaza u svrhe
obezbjeđenja nezavisne ocjene o upravljanju kom-
panijom, upravljanju rizikom i procesima kontrole
za potrebe kompanije. Usluge uvjeravanja mogu
uključivati revizije koje se odnose na finansije,
usaglašenost, sigurnost sistema i dubinsko snima-
nje.

Pružanje konsultantskih (savjetodavnih)
usluga je važna uloga revizije. Konsultantske us-
luge se mogu definisati kao savjetodavne i srodne
usluge za klijenta čija se priroda i obuhvat određu-
ju u dogovoru sa klijentom, a čija je svrha dodava-
nje vrijednosti i unapređenje upravljanja kompa-
nijom, upravljanje rizikom i procesom kontrole u
kompaniji, a da pri tom interni revizor ne preuzima
odgovornosti rukovodstva. Primjeri konsultantskih
usluga uključuju zastupanje, savjetovanje, potporu
i trening. Priroda i obuhvat savjetodavnih usluga
su predmet dogovora sa klijentom koji traži uslu-
gu. Prilikom pružanja savjetodavnih usluga interni
revizor treba da zadrži objektivnost i ne treba da
preuzima na sebe odgovornosti rukovodstva.
Revizori u praksi rade u raznim dijelovima
kompanija da bi pomogli u rješavanju problema,
da bi davali savjete u vezi s rizikom i pitanjima
kontrole i, često, da bi provodili posebne projekte
na zahtjev višeg rukovodstva. Primjeri ovih anga-
žmana mogu biti angažovanja u vezi s finansijama,
performansama, usklađenošću, sigurnošću sistema
i potvrđivanjem i sl.
Veza između usluga uvjeravanja i konsul-
tantskih usluga je veoma bitna za kvalitetu interne
revizije. Balansiranost i kvalitet revizijskih usluga
određuju da li rukovodilac revizije može ispuniti
povećana očekivanja kompanije i sve zahtjeve ak-
tera korporativnog upravljanja, da bi se dao puni
doprinos uspješnoj misiji i viziji kompanije.
Interna revizija daje pouzdani uvid u ono što
se zaista dešava u smislu da li postoji adekvatno
upravljanje u kompaniji i pouzdane kontrole. Re-
vizori koriste svoj uvid u rizike i kontrolu da bi
pomogli rukovodiocima uspostaviti proces uprav-
ljanja rizikom i baviti se posljedicama kada se ri-
zici materijaliziraju. Aspekt konsultantskog posla
je vezan za potrebu da se u kompaniji kreira što
veća dodatna vrijednost. Konsultantski posao pru-
ža uvid u mnoga područja poslovanja kompanije
i znači da se mnogo projekata na visokom nivou
baziranih na savjetovanju može izvoditi, u vrijeme
i na način kako se to traži.
Usluge uvjeravanja su važne jer se one
obično odnose na pitanja koja predstavljaju rizik
za kompaniju. Usluge uvjeravanja pružaju važne
informacije rukovodstvu i drugim upravljačkim
funkcijama poput pravne ili funkcije koja se bavi
zakonitošću rada o tome da li kompanija ispunjava
zahtjeve u smislu internih politika, kao i regulator-
ne zahtjeve.
Usluge savjetovanja su važne jer revizo-
ri mogu dati objektivno i utemeljeno mišljenje o
poboljšanjima koja se mogu ostvariti u pogledu
upravljanja kompanijom, upravljanja rizicima,
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
kontrolom i u nekim slučajevima, cjelokupnog po-
slovanja kompanije.
Izazovi kod usluga uvjeravanja i savjetova-
nja je osiguranje da osoblje bude osposobljeno za
obavljanje pomenutih poslova. Interni revizori tre-
baju posjedovati znanje, vještine i druge sposob-
nosti koje su im potrebne za obavljanje pojedinih
zadataka. Potrebno je da interni revizori razumiju
potrebe uprave i definišu jasni obim posla za svaki
zadatak.
U načelu su tri strane uključene u usluge
uvjeravanja:
1. Lice ili grupa direktno povezana sa su-
bjektom, operacijom, funkcijom, proce-
som, sistemom ili drugim predmetom –
vlasnik procesa,
2. Lice ili grupa koja daje ocjenu – interni
revizor i
3. Lice ili grupa koja koristi ocjenu – korisnik.
Savjetodavne usluge u načelu uključuju dvi-
je strane:
1. Osobu ili grupu koja nudi savjet – interni
revizor i
2. Osobu ili grupu koja traži i dobija savjet –
klijent.
Primjeri usluga uvjeravanja obuhvataju pre-
gled mjesečnih, kvartalnih i godišnjih usklađiva-
nja, pregled uobičajenih računovodstvenih funkci-
ja (dugovanja, potraživanja, knjiženja, izdvajanja,
poštivanje finansijskih propisa, poštivanje politika
kompanije itd.). One se obično zasnivaju na godiš-
njoj procjeni rizika i uključuju se u godišnji plan
revizije kojeg odobrava Odbor za reviziju.
Usluge savjetovanja podrazumijevaju na za-
htjev uprave unapređenje internih kontrola, unap-
ređenje procesa upravljanja rizicima, ocjenjivanje
produktivnosti rada, procjena troškova poslova-
nja itd. Savjetodavne usluge se obično pružaju na
osnovu ad hoc zahtjeva uprave. Međutim, interna
revizija može tokom procesa procjene rizika pre-
poručiti određene savjetodavne revizije ako usta-
novi da su one neophodne u nekom području.
Instrumenti za unapređenje usluga uvjerava-
nja i savjetovanja su:
– Blagovremeno dostavljanje izvještaja i
analiza,
– Vođenje anketa kako bi se procijenilo da
li usluge odjela za reviziju ispunjavaju
potrebe uprave,
– Otvorena vrata svim zaposlenima,
– Zaposleni trebaju na glavnog rukovodio-
ca revizije gledati kao na saveznika i oso-
bu kojoj mogu vjerovati,
– Revizori trebaju biti otvoreni prema ide-
jama i zabrinutostima zaposlenih,
51
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
– Potrebni je uključiti funkciju revizije u što
je moguće više aktivnosti unutar kompanije,
– Ako se održavaju sastanci cijele kompa-
nije, potrebno je odvojiti vrijeme u okviru
dnevnog reda za prezentaciju glavnog ru-
kovodioca revizije o odjelu revizije i na-
činima na koje se s njima može stupiti u
kontakt.
3. Procjena i unapređenje
Interna revizija ima ulogu u provođenju pro-
vjera i mjerenja kojima pomaže upravi da utvrdi
način na koji se može poboljšati upravljanje rizici-
ma, kontrolama, te upravljanje i poslovanje kom-
panije. Uprava treba iz rada interne revizije dobiti
značajne informacije.
Upravljanje rizikom predstavlja logičan i
sistematičan proces identifikacije, analize, procje-
ne, evaluacije, nadzora i upravljanja rizicima koji
se odnose na sve aktivnosti, funkcije i procese na
način koji kompaniji omogućuje da gubitke svede
na najmanju moguću mjeru, a prilike maksimalno
poveća.
Interna revizija pomaže u procesu upravlja-
nja rizicima na razne načine, uključujući potpoma-
ganje procesa kroz prikupljanje i analizu podataka,
saradnju s upravom pri utvrđivanju ključnih rizika
i njihovom rangiranju, izradi plana za praćenje od-
govora na rizik, mjerenju rizika po godinama, te izra-
di plana revizije koji obuhvata najznačajnije rizike.
Kontrole unutar kompanije se zovu interne
kontrole. Interne kontrole su mjere koje kompanija
poduzima kako bi zaštitila svoje resurse, osigurala
tačnost i pouzdanost finansijskih i operativnih po-
dataka, te osigurala poštivanje pravila kompanije i
vanjskih propisa. Interna revizija ima ključnu ulo-
gu u procesu internih kontrola kroz uključivanje
ocjene internih kontrola u svaki revizijski zadatak.
Upravljanje se najčešće odnosi na nadzorna
tijela kompanije (zakonitost rada uprave i drugih).
Interna revizija pruža uvid u to kako organizacio-
na tijela kompanije mogu unaprijediti nadzor nad
kompanijom tako što će sve interesne grupe oba-
vještavati o nalazima revizije, rizicima sa kojima
se kompanija suočava i potencijalnim neuspjesima
internih kontrola.
Interna revizija daje nepristrasno mišljenje
o tome gdje se u kompaniji mogu izvršiti pobolj-
šanja. Kada se koristi u maksimalnom kapacitetu,
funkcija interne revizije može biti ključni partner
upravi u ostvarivanju ciljeva kompanije, te time
funkcija interne revizije postaje bitna za kompani-
ju i opravdava troškove svog rada.
Neki od izazova procjene i unapređenja po-
slovanja kompanije u kontekstu interne revizije
mogu biti:
52
– Uprava nerado prihvata savjete interne re-
vizije,
– Revizori trebaju biti vrlo pažljivi pri
uključivanju u provođenje preporuka, jer
to može ugroziti njihovu nezavisnost ili
objektivnost u budućnosti,
– Definisanje i određivanje obima revizije
kako bi se osiguralo da ona bude izvršena
blagovremeno i u okviru budžeta,
– Kako osigurati da revizija pruži upravi
vrijednost koja se može koristiti u posti-
zanju poboljšanja,
– Kako osigurati da revizija bude relevan-
tna u odnosu na aktuelne preokupacije
kompanije.
4. Sistematičan i discipliniran pristup
Sistematičan i discipliniran pristup proizlazi
iz sljedećih principa:
1. Upravljanje aktivnošću interne revizije
– Glavni rukovodilac revizije mora dje-
lotvorno upravljati aktivnošću interne re-
vizije kako bi osigurao da ista pruža do-
datnu vrijednost.
2. Priroda posla – Aktivnosti interne revizi-
je moraju doprinijeti poboljšanju procesa
upravljanja rizicima, kontrole i upravlja-
nja kompanijom, primjenom sistematič-
nog i discipliniranog pristupa.
3. Planiranje revizije – Interni revizori mora-
ju razraditi i dokumentovati plan za svaku
reviziju, uključujući obim aktivnosti, vre-
menski raspored i dodijeljena sredstva.
4. Obavljanje revizije – Interni revizori mo-
raju utvrditi, analizirati, ocijeniti i doku-
mentovati dovoljno informacija kako bi
se ostvarili ciljevi revizije.
5. Saopštavanje rezultata – Interni revizori
moraju saopštiti rezultate revizije.
6. Praćenje napretka – Glavni rukovodilac
revizije mora uspostaviti i održavati si-
stem praćenja postupanja po rezultatima
koji su saopšteni Upravi.
7. Rješavanje prihvatanja rizika od strane
Uprave.
Sistematičan i discipliniran pristup je važan
jer isti osigurava da svi ključni elementi funkcije
interne revizije budu obuhvaćeni, a ciljevi funkcije
interne revizije ostvareni, kao što su da revizorsko
osoblje primjenjuje dosljedne kriterije u svojim
evaluacijama i da rad revizorske funkcije zadovo-
ljava potrebe kompanije pružajući blagovremeno
svim interesnim grupama bitne informacije.
Izazovi primjene sistematičnog i disciplini-
ranog pristupa su uspostavljanje standardizovanih

politika, postupaka, radnih dokumenata i revizor-
skih izvještaja, istinsko razumijevanje revizora o
predmetu revizije i kontrolne liste.
Neki od primjera sistematičnog pristupa su:
– Godišnja procjena rizika služi kao osnova
za izradu godišnjeg plana revizije,
– Odbor za reviziju vrši pregled i odobrava
inicijalni godišnji plan revizije i sva ažuri-
ranja plana koja glavni rukovodilac revi-
zije izvrši u toku godine,
– Glavni rukovodilac revizije prati napre-
dovanje Odjela za reviziju u ostvarivanju
ciljeva plana revizije i o njemu izvještava
Odbor za reviziju,
– Revizorsko osoblje (uključujući i glavnog
rukovodioca revizije, direktore odjela,
vođe timova i revizore) je kvalifikovano
i osposobljeno za obavljanje dodijeljenih
zadataka,
– Revizorsko osoblje je edukovano o pita-
njima povjerljivosti, integriteta, nezavi-
snosti i objektivnosti,
– Postoji standardni format za sve radne
dokumente sa jasno dokumentovanim ci-
ljevima, svrhom, obimom i koracima za
provjeru,
– Rukovodioci revizije i/ili vođe timova
blagovremeno pregledaju radna doku-
menta koja su sačinili revizori kako bi
osigurali da radna dokumenta u dovoljnoj
mjeri potkrepljuju odgovarajuće nalaze i
zaključak,
– Revizorsko osoblje blagovremeno finali-
zira i pregleda nalaze i preporuke revizije
s operativnim upravljačkim kadrom,
– Revizorsko osoblje blagovremeno vrši
praćenje nalaza i preporuka,
– Postoje instrumenti za sistematičan i dis-
cipliniran pristup,
– Radi se godišnja procjena rizika,
– Godišnji plan revizije se tokom godine
ažurira,
– Vrši se stalno praćenje napredovanja u re-
alizaciji plana revizije,
– Revizorsko osoblje se redovno usavrša-
va (povjerljivost, integritet, nezavisnost i
objektivnost),
– Postoje standardizirane politike i postupci
revizije,
– Format izvještaja o reviziji je standardizi-
ran,
– Standardizirani su postupci osiguranja
kvaliteta (sistem pregleda/revizije rada
revizora),
– Standardizirani su vremenski rokovi za
finalizaciju revizije i
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
– Standardiziran je metod za praćenje nala-
za i preporuka revizije.
Povelja interne revizije
Povelja interne revizije je ključni dokument
u kojem se rezimira uloga revizije i odgovornosti
u kompaniji. U našim uslovima sam termin „pove-
lja“ nije u potpunosti prihvaćen ali često se u prak-
si koristi izraz „pravilnik odjela interne revizije“
koji sadrži sve bitne elemente povelje u skladu sa
međunarodnim standardima.
Povelja aktivnosti interne revizije je zvanični
pisani dokument u kojem se definše svrha, nadlež-
nosti, odgovornosti i aktivnosti interne revizije.
Poveljom je potrebno:
– Utvrditi položaj aktivnosti interne revizije
u kompaniji uključivo opći pristup i defi-
niciju,
– Definisati svrhu i cilj, nezavisnost uloga
i djelokrug interne revizije, odgovornosti
i ovlasti, pristup dokumentaciji, kadrovi-
ma i fizičkoj imovini koja je relevantna za
obavljanje angažmana, i
– Definisati obim aktivnosti interne revizi-
je uključivo i izvještavanje te postupke u
slučaju identifikacije prevara.
U praksi, povelja odražava prirodu ravnoteže
između posla uvjeravanja i konsultantskog posla i
usklađenost interne revizije sa sistemima upravlja-
nja, rizika i kontrole.
Samu povelju (ili pravilnik) predlaže ruko-
vodilac interne revizije, a potpisuje ili odobrava sa
druge strane najviši mjerodavni organ. Zavisno od
vrste kompanije i internog pravnog okvira najvi-
ši mjerodavni organ može biti Odbor za reviziju,
Nadzorni odbor ili Uprava.
Bitno je da sve zainteresirane strane unutar
kompanije upoznaju i prihvate odredbe povelje ili
pravilnika.
U prošlosti je povelja revizije bila stalni do-
kument koji je, nakon potpisa odbora, trajno osta-
jao u arhivi kompanije. Danas većina odjela za in-
ternu reviziju pokušava preusmjeriti svoje napore
kako bi izašla u susret savremenim izazovima i
ispunila očekivanja zainteresiranih strana. Povelja
revizije je sada „živi“ dokument koji se nepresta-
no revidira i mijenja. Sugeriše se da rukovodilac
interne revizije treba periodično procijeniti da li
su svrha, nadležnost i odgovornost, onako kako su
definisani u povelji i dalje adekvatni i da li omogu-
ćavaju internoj reviziji postići svoje ciljeve. Rezul-
tat ovakvih periodičnih procjena treba biti saopšten
višem rukovodstvu i Odboru za reviziju.
53
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Povelja također osigurava formalni, pisani
sporazum s rukovodstvom i odborom o ulozi i od-
govornostima aktivnosti interne revizije u okviru
kompanije.
Etički kodeks
Kako bi se u potpunosti ispoštovala defini-
cija interne revizije potrebno je da interni revizori
poštuju principe i pravila profesije interne revizije.
Minimum obaveznih zahtjeva koji se očekuje od
internog revizora je sadržan u etičkom kodeksu (ili
kodeksu etike) koji je objavio Institut internih re-
vizora.
Svrha Etičkog kodeksa/Kodeksa profesi-
onalne etike jeste da promoviše etičku kulturu u
profesiji interne revizije.
Osnovni principi Etičkog kodeksa su:
1. Princip poštenja (integritet) koji po-
drazumijeva da poštenje internih revizo-
ra osigurava temelj povjerenja u njihovu
prosudbu.
2. Princip objektivnosti prema kojem in-
terni revizori trebaju pokazivati najveći
stepen profesionalne objektivnosti prili-
kom prikupljanja, procjene i izvještavanja
informacija o aktivnostima ili procesima
koji se ispituju. Interni revizori trebaju
dati usklađenu ocjenu svih relevantnih
okolnosti, a prilikom donošenja mišljenja
na njih ne smiju utjecati neprimjereni vla-
stiti interesi ili interesi drugih strana.
3. Princip povjerljivosti koji zahtjeva da
interni revizori poštuju vrijednost i vla-
sništvo nad informacijama koje dobiva-
ju, i te informacije ne otkrivaju bez od-
govarajućih ovlasti, osim ako ne postoji
zakonska ili profesionalna obaveza da to
učine.
4. Princip kompetentnosti prema kojem
interni revizori primjenjuju znanje, vješti-
ne i iskustvo.
Pravila ponašanja internih revizora
Interni revizori trebaju da ispunjavaju pravi-
la ponašanja definisana Etičkim kodeksom, a ista
podrazumijevaju integritet, objektivnost, povjerlji-
vost i kompetentnost.
Integritet podrazumijeva da interni revizori
obavljaju rad pošteno, vrijedno i odgovorno, da
poštuju zakonske propise i objelodanjuju činjenice
u skladu sa propisima i profesijom, da ne učestvuju
svjesno u bilo kakvoj kriminalnoj radnji, niti uče-
stvuju u djelima koja diskreditiraju profesiju inter-
ne revizije ili instituciju i da poštuju i doprinose
legitimnim i etičkim ciljevima kompanije.
54
U vezi sa objektivnošću interni revizori ne
smiju biti umiješani u bilo kakve radnje ili odno-
se koji mogu ometati ili se pretpostavlja da mogu
ugroziti nepristrasnost procjene. Učestvovanje in-
ternih revizora uključuje one aktivnosti ili odnose
koji se mogu kositi sa interesima kompanije. Inter-
ni revizori neće prihvatati poslove koji mogu naru-
šiti ili za koje se može pretpostaviti da narušavaju
njihove profesionalne prosudbe. Potrebno je obje-
lodaniti sve materijalne činjenice koje su poznate
u procesu interne revizije, a koje bi, ako ne bi bile
objelodanjene, mogle iskriviti izvještavanje o ak-
tivnostima koje su predmet pregleda.
Načelo povjerljivosti nalaže da interni revi-
zori trebaju biti oprezni prilikom korištenja i zašti-
te informacija do kojih su došli tokom obavljanja
svojih dužnosti. Informacije se ne smiju koristiti za
ličnu dobit ili na sličan način koji bi bio suprotan
zakonskim propisima ili štetan za legitimne etičke
ciljeve kompanije.
Kompetentni interni revizori pružaju samo
one usluge za koje imaju potrebna znanja, vještine
i iskustvo i pružaju usluge interne revizije u skla-
du sa međunarodnim standardima profesionalne
prakse interne revizije. Isti kontinuirano unapređu-
ju svoju stručnost, efektivnost kao i kvalitet svojih
usluga.
Zaključak
Savremeno poimanje interne revizije obu-
hvata ulogu interne revizije u procesu upravljanja
usmjerenu na postizanje ciljeva kompanije, uprav-
ljanje rizicima te aktivno sudjelovanje u procesu
korporativnog upravljanja i dodavanja novih vri-
jednosti kompaniji.
Interna revizija nije aktivnost inspekcije,
sredstvo kojim se upravljanje dovodi u red ili inter-
ni nadzor, već je izvor stvaranja dodatne vrijedno-
sti kompaniji, te u partnerstvu sa upravom dopri-
nosi i radi na ostvarivanju strateških i specifičnih
ciljeva kompanije.
Interna revizija je izvor vrijednosti za kom-
paniju koji kroz saradnju sa upravom doprinosi
djelotvornijem upravljanju rizikom, kontroli i kor-
porativnom upravljanju. Interna revizija predstav-
lja nepristrasan izvor evaluacije s ciljem zaštite
imovine kompanije.
Interna revizija je nezavisno, objektivno
uvjeravanje i konsultantska aktivnost kreirana s
ciljem dodavanja vrijednosti i unaprjeđenja po-
slovanja kompanije. Ista pomaže kompaniji da
ostvari svoje ciljeve osiguravajući sistematičan,
discipliniran pristup ocjeni i poboljšanju efikasno-
sti upravljanja rizikom, kontrolama i procesima
upravljanja.

Doc. dr. sc. Semina Škandro
Pristup provođenju interne
revizije
1. Uvod
Pristup provođenja interne revizije mora se
temeljiti na odrednicama postupaka za provođenje
interne revizije, Standardima interne revizije, Ko-
deksom profesionalne etike za interne revizore i
drugim važećim pravilima.
Prema standardima interne revizije, “posao
interne revizije mora biti planiran, kontinuiran i na
odgovarajući način dokumentiran u svrhu utvrđi-
vanja prioriteta, oblikovanja i ostvarivanja ciljeva,
te efikasne alokacije i korištenja revizijskih resur-
sa”.
Cjelokupni postupak interne revizije može se
podijeliti u nekoliko faza revizijske aktivnosti:1
 planiranje,
 ispitivanje informacija i procjena putem
testiranja i prikupljanja dokaza,
 priprema i priopćavanje rezultata ispitiva-
nja,
 praćenje rezultata rada interne revizije.
1 Filipović, I:. Revizija, Sinergija, Zagreb, 2009, str.26.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Pored navedenih faza, neophodno je također i osig-
urati kvalitetu i unapređenje rada interne revizije,
te definisati radnje koje interna revizija poduzima
u slučaju nepravilnosti i prevara u poslovanju.
Postoji dosta faktora koji utiču na faze provođenja
postupka interne revizije, kao što su npr. zahtjevi
menadžmenta, vještine i znanje internih revizo-
ra, pravila odbora interne revizije, profesionalno
ponašanje internih revizora.
2. Planiranje interne revizije
U prvoj fazi postupka provođenja interne re-
vizije, revizor mora pažljivo da isplanira aktivnosti
da bi što efikasnije i efektivnih ostvario postavlje-
ne ciljeve revizije. Cilj planiranje interne revizije
je da se:
a) definišu prioriteti za rad interne revizije,
b) definisati ciljeve i mjere za njihovo ostva-
rivanje,
c) efikasno i efektivno upravljanje resursima
revizije.
55
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Planiranje interne revizije kao jedna od faza
aktivnosti rada interne revizije, odnosi se na utvr-
đivanje plana rada odjela interne revizije. Interni
revizori trebaju planirati svaku svoju pojedinačnu
aktivnost, a plan je potrebno sastaviti u pismenom
obliku. Plan interne revizije podrazumijeva utvr-
đivanje ciljeva revizije, kao i potrebnih resursa za
ostvarivanje postavljenih ciljeva.
Prema Standardu interne revizije 2010 – Pla-
niranje: Rukovodilac odjela interne revizije mora
ustanoviti planove zasnovane na ocijeni rizika
kako bi odredio prioritete aktivnosti interne revi-
zije, koji su usaglašeni sa ciljevima organizacije.
Plan angažmana aktivnosti mora se temeljiti na
dokumentiranoj procijeni rizika, koja se vrši naj-
manje jednom godišnje. Potrebno je identifikovati
i razmotriti očekivanja višeg rukovodstva, odbo-
ra i drugih interesnih strana u pogledu mišljenja
i drugih zaključaka interne revizije. Rukovodilac
odjela interne revizije treba odlučiti o prihvatanju
predloženih savjetodavnih angažmana i na osnovu
potencijalnog doprinosa tog angažmana unapređu-
je upravljanje rizicima, dodaje vrijednost i unapre-
đuje poslovanje organizacije.
Planovi rada interne revizije, razvrstani su u
tri kategorije i to:
 Strateški plan;
 Godišnji plan;
 Planovi revizijskih postupaka u pojedi-
načnim revizijama.
2.1. Strateški plan
Strateški plan je plan koji se odnosi na duži
vremenski period i to obično na period od tri do
pet godina, unutar kojeg bi bila revidirana sva po-
dručja poslovanja u preduzeću. Rukovodilac inter-
ne revizije, svake treće godine, izrađuje strateški
plan kao prijedlog koji upućuje Odboru za revizi-
ju (javno preduzeće) ili rukovodiocu organizacije
(budžet) na odobrenje (do 15-og decembra). Tek
nakon što je strateški plan odobren, može se pristu-
piti aktivnostima interne revizije.
Moguća struktura strateškog plana je
sljedeće:2
 Uvod
 Misija i ciljevi interne revizije
 Planiranje interne revizije:
2 Interna revizija, priručnik za interne revizore- nacrt, Per-
tnership for Advancing Reforms in the Economy (PARE),
Bosnia-Herzegovina, 2011.
56
 podloga za izradu strateškog plana,
 raspodjela resursa,
 Plan aktivnosti interne revizije (pre-
gled planiranih revizija u trogodišnjem
periodu prikazano po godinama)
 Organizacija i razvoj odjela interne re-
vizije:
 postojeća organizacija i organizacija
rada interne revizije,
 plan razvoja interne revizije,
 stručna usavršavanja internih revizo-
ra,
 ostale planirane aktivnosti interne re-
vizije,
 Izvještavanje (polugodišnji i godišnji
izvještaji o radu interne revizije)
 Zaključak.
2.2. Godišnji plan
Godišnji plan, je plan koji obuhvaća pregle-
de po pojedinačnim područjima revizije, a svrha
ovog plana je provjeravanje rada funkcija koje se
obavljaju unutar pojedinih odjela, službi, sektora
i sl, uključujući i računovodstvo i druge kontrol-
ne postupke, te usklađenost sa zakonskim propi-
sima. Odnosno godišnji plan rada interne revizije
pokazuje koji dijelovi i funkcije u preduzeću će
biti predmet revizije u narednoj godini. Definisani
godišnji plan rada interne revizije potvrđuje Od-
bor za reviziju. Sve aktivnosti koje provodi odjel
interne revizije trebaju biti planirane, nadgledanje
i izvještavanje. Godišnji plan uključuje detaljan
opis neophodnih resursa (kadar i drugi resursi) vo-
deći računa o broju i profesionalnoj kompetenciji
kadrova. Osnov za donošenje godišnjeg plana je
strateški plan, a u obzir se moraju uzeti prioriteti u
procjeni rizika, broj internih revizora i nepredviđe-
ne okolnosti.
Lista i raspored obavljanja revizorskih zada-
taka treba da definiše prioritete koji će se revidirati,
vrijeme obavljanja revizije i potrebno vrijeme, pa
shodno navedenom prilikom određivanja prioriteta
za reviziju treba razmotriti sljedeća pitanja:
 Kad je vršena posljednja revizija i kakav
je izvještaj;
 Procijenjeni rizik, upravljanje rizikom i
kontrolne aktivnosti;
 Zahtjeve višeg rukovodstva, odbora za re-
viziju i menadžmenta;
 Način organizacijskog rukovođenja;

 Promjene u poslovnoj politici, operacija-
ma, IT, sistemima i kontrolama;
 Mogućnosti i šanse za ostvarivanje po-
slovnih koristi;
 Profesionalnost i stručnost osoblja interne
revizije.
Moguća struktura godišnjeg plana interne re-
vizije je sljedeća:3
 uvod,
 uloga i svrha interne revizije,
 planiranje i odobravanje godišnjeg plana
interne revizije,
 provođenje interne revizije,
 pregled planiranih revizija koje uključuju;
ciljeve, obim i metodologiju pojedinačnih
revizija, raspodjelu resursa, te ostale pla-
nirane aktivnosti interne revizije,
 organizacija rada interne revizije, uklju-
čujući neophodnu edukaciju,
 izvještavanje,
 zaključak.
2.3. Planovi pojedinačne revizije
Planovi revizijskih postupaka u pojedinač-
nim revizijama su sastavni dio godišnjeg plana
interne revizije i realiziraju se u skladu sa pro-
gramom rada ili po posebnom zahtjevu. Sve ak-
tivnosti i sve funkcije u organizaciji treba da budu
obuhvaćene internom revizijom. Nijedna aktivnost
koja se sprovodi, niti i jedna funkcija u organizaciji
ne mogu biti izuzete od vršenja revizije.4
Proces planiranja interne revizije najčešće
obuhvata sljedeće aktivnosti:5
 utvrđivanje ciljeva i djelokruga rada in-
terne revizije,
 prikupljanje informacija o aktivnostima
koje se ispituju,
 utvrđivanje potrebnih resursa za obavlja-
nje interne revizije,
 saradnja svih pojedinaca koji bi trebali
biti upoznati s obavljanjem interne revizi-
je,
 provođenje ispitivanja na mjestu događa-
ja radi upoznavanja aktivnosti i ugrađenih
3 Interna revizija, priručnik za interne revizore- nacrt, Per-
tnership for Advancing Reforms in the Economy (PARE),
Bosnia-Herzegovina, 2011.
4 Škando. S:.Savremena revizija, Bugojno, 2020
5 Tušek. B, Žager. L, Rička. Ž:. Revizija podrška poslov-
nom upravljanju, Revicon, Sarajevo, 2006., str.317
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
kontrola, odnosno identifikacije područja
revizije, te radi dobivanja obrazloženja i
sugestija ispitanika,
 razvijanje programa revizije,
 utvrđivanje kako, kada i kome saopćiti re-
zultate revizijskog ispitivanja,
 pribavljanje odobrenja plana interne revi-
zije.
3. Kritičko ispitivanje i ocjena poslovanja
pravnog subjekta
Nakon usvojenog plana interne revizije, pri-
stupa se fazi ispitivanja informacija i procjena pu-
tem testiranja i prikupljanja dokaza u nekoj od služ-
bi u organizaciji, ali obično se taj postupak obavlja
bez prethodne najave. Interni revizori informacije
neophodne za ispitivanje nekog područja, priku-
pljaju koristeći se raznim pristupima i metodama,
koje se mogu svrstati u dvije glavne kategorije:6
 transakcijski pristup,
 sistemski pristup.
Transakcijski pristup je takav revizijski
pristup koji ne razmatra organizaciju kao cjeloku-
pan sistem sa ugrađenom internom kontrolom, već
je ovaj pristup usmjeren na identifikaciju pogreš-
nih transakcija.
Sistemski pristup, za razliku od transakcij-
skog pristupa, razmatra funkcionisanje sistema or-
ganizacije sa svim internim kontrolama, pa je kod
ovog pristupa zadatak interne revizije da ispita da
li interna kontrola dobro funkcioniše i da li je nje-
no djelovanje učinkovito. Zastoji i nepravilnosti u
aktivnostima interne kontrole dovode do raznih ne-
povoljnih odstupanja u poslovanju.
Kako bi interna revizija donijela ocjenu o
poslovanju, u postupku prikupljanja, analiziranja,
interpretiranja i dokumentovanja informacija, ko-
risti se raznim metodama i tehnikama, kao što su
npr:
Zabilješke (Narrative notes)- predstavlja
jednostavno dokumentovanje određenih činjenica
koje se odnose na funkcionisanje unutrašnjeg si-
stema. Svrha ovih zabilješki je da se opiše i obja-
sni kako funkcioniše sistem, te da istovremeno uz
date komentare i napomene pomaže da se jasnije
i razumljivije dobije što je moguće bolja slika o
6 Tušek. B, Žager. L, Rička. Ž:. Revizija podrška poslov-
nom upravljanju, Revicon, Sarajevo, 2006.,str.334
57
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
sistemu, te ukaže na njegove prednosti i slabosti.
Svaka zabilješka, koju interni revizor sačini, treba-
la bi odgovoriti na sljedeća pitanja:7
Koje su funkcije provedene i tko ih je pro-
veo?
Koji se dokumenti koriste?
Odakle dokumenti potiču i kome su nami-
jenjeni?
Kojim su redoslijedom pohranjeni doku-
menti?
Koje su evidencije i gdje se vode?
Dijagrami toka (Flovcharts)- su grafički
prikazi aktivnosti koje se odvijaju prilikom izvr-
šenja nekog posla, a obično se pripremaju za poje-
dine službe. U praksi se najčešće koriste dijagrami
toka dokumenata i dijagrami toka informacija.
Upitnici o internoj kontroli (Internal con-
trol Questionnaires)- predstavljaju korisno sred-
stvo za istraživanje određenih područja. Sastoji se
od popisa pitanja koja su internom revizoru neop-
hodna u procijeni na brz i jednostavan način. Upit-
nici se mogu sastavljati za različita područja, kao
npr: prodajni ciklus (prihodi), nabavni ciklus (troš-
kovi), plaće, zalihe, dugotrajna materijalna imo-
vina, investicije, menadžerske informacije i opće
mjere kontrole itd.
Intervju (Audit Interviewing) je usmeno
ispitivanje o činjeničnom stanju sistema, koje se
ostvaruje putem direktnog kontakta sa ispitanici-
ma. Intervjuisanje je metoda koja najčešće nailazi
na otpor i poteškoće, jer ispitanici u dosta slučaje-
va se ponašaju nekooperativno, pogotovo ako se
prije intervjua nisu sprovele određene pripremne
radnje. Ispituju se svi uposlenici, od rukovodioca
do običnih zaposlenika, te se traži da iznesu svoj
stav i mišljenje o određenoj problematici.
Prikupljanje, ispitivanje i procjenjivanje in-
formacija obavlja se testiranjem kojim interni re-
vizor potvrđuje ili ne potvrđuje svoje inicijalno
mišljenje o funkcionisanju sistema. Testovi su rad-
ni papiri koji čine radnu dokumentaciju revizora.
Na osnovu tih testova interni revizor provjerava
funkcionisanje sistema internih kontrola, procjena
i upravljanje poslovnim rizicima, usklađenost po-
slovanja sa zakonskim propisima i aktima, ostvari-
vanje ciljeva i zadataka poslovne politike preduze-
ća, zaštita i sigurnost informacionog sistema i dr.
7 Tušek. B, Žager. L, Rička. Ž:. Revizija podrška poslov-
nom upravljanju, Revicon, Sarajevo, 2006.,str.339
58
Nakon što interni revizori koristeći se raznim
metodama prikupe dovoljan broj informacija, pro-
vedenog testiranja, te prikupljenih dovoljnih do-
kaza, pristupa se fazi sastavljanja i prezentiranja
izvještaja o obavljenoj internoj reviziji.
4. Izvještaj internog revizora o obavljenoj
reviziji
Izvještaj internog revizora predstavlja ko-
načni rezultat ili proizvod cjelokupno provedenog
procesa interne revizije. Izvještaj interne revizije
je završni proizvod i pisani dokument o provede-
noj reviziji, u kojem interni revizori iznose ciljeve,
svrhu, obim i rezultate do kojih su došli tokom pro-
vođenja revizije. Interna revizija sastavlja i dostav-
lja izvještaj upravi, nadzornom odboru, izvršnim
direktorima službi i sl. Ovaj izvještaj nema stan-
dardizovanu formu i jedini je opipljivi dio interne
revizije, ali najčešće ima sljedeće elemente;
 Uvodni dio - u kojem se navode opće
informacije o organizaciji, te području,
aktivnosti, funkciji ili organizacijskoj je-
dinici koja se ispituje;
 Dio u kojem se ističe svrha i cilj izvje-
štaja - u ovom dijelu se opširnije razra-
đuju područja ili aktivnosti koje interni
revizori ispituju;
 Dio u kojem se navodi djelokrug rada
internog revizora, te period na koje se
odnosi revizijsko ispitivanje;
 Dio u kojem se navodi mišljenje, te daju
preporuke upravi (mišljenja mogu biti
različita);
 Dio koji sadržava priloge koji potkreplju-
ju istaknuto mišljenje i navedene preporu-
ke.
Ne postoji propisan izgled revizorskog iz-
vještaja, kao što je to slučaj sa izvještajima koje
sastavljaju eksterni revizori, ali dosadašnja praksa
generalno izvještaj interne revizije dijeli na tri di-
jela i to:
 Sažetak izvještaja (skraćeni izvještaj) -
u kratkim crtama ukazati na suštinu i na-
laze obavljene revizije, ne zanemarujući
bitne elemente. Preporučuje se da sadrži
2-5 stranica.
 Detaljni izvještaj o obavljenoj revizi-
ji - treba biti podijeljen na odgovarajuća
poglavlja, poredana po hronološkom redu

i to; uvod, obim revizije, nalaz i mišljenje
revizora, pismeni osvrt revidirane jedini-
ce i sl..
 Dodatak – prilozi – čine svi prilozi za
koje se ocijeni da su neophodni za pot-
puno razumijevanje revizorskog anga-
žmana, kao i prijedlog plana aktivnosti po
preporukama interne revizije.
S obzirom da interna revizija ima i savjeto-
davnu ulogu, u izvještaju koji sastavlja i prezentira
interni revizor nastoji da;
 Predloži i potiče promjene unutar organi-
zacije,
 Osigura razumijevanje interne kontrole i
njeno jačanje,
 Osigura akciju u skladu sa preporukama
interne revizije – suočiti upravu sa proble-
mima u kojima se nalazi organizacije,
 Dokumentirati rezultate revizorskog rada,
 Osigurati povjerenje uprave vezano za
aktivnosti interne revizije,
 Pokazati upravi kako se problem mogu ri-
ješiti, dati savjete,
 Osigurati informacije za potrebe poslov-
nog odlučivanja,
 Zaštititi internog revizora od moguće od-
govornosti za izostanak nekih od revizij-
skih postupaka.
Ovaj izvještaj, uobičajeno se dostavlja oso-
bama koje mogu inicirati korektivne akcije, a to su
obično rukovodioci službi i njihovi nadređeni. In-
terna revizija nakon provedenih aktivnosti sastav-
lja izvještaj o svome radu koji mogu biti različiti,
pa shodno tome izvještaji interne revizije mogu
biti:
 Godišnji izvještaj interne revizije- sa-
stavlja se jednom godišnje i dostavlja
Odjelu za internu reviziju i isti se upore-
đuje sa godišnjim planom.
 Kvartalni izvještaj interne revizije –
detaljnija verzija izvještaja u odnosu na
godišnji.
 Mjesečni izvještaj interne revizije – sa-
stavlja se kako bi se osigurao stalni nad-
zor nad provođenjem revizije i blagovre-
meno reagovalo na utvrđene nedostatke.
 Izvještaj o rezultatima preliminarnog
ispitivanja – ovi izvještaji pomažu ruko-
vodiocu odjela interne revizije u pripremi
plana obavljanja revizije.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
 Privremeni izvještaj interne revizije –
priprema se kada se radi o velikim, slo-
ženim i dugotrajnim revizijskim postup-
cima. Potreba sastavljanja ovog izvještaja
je informisanje menadžmenta o toku revi-
zije.
 Sažeti izvještaji – sastavlja se za top me-
nadžment, kako bi imali brži uvid u revi-
zorsko mišljenje i nalaze.
 Izvještaj o praćenju ostvarenih rezulta-
ta – sadrži informacije o tome da li je me-
nadžment usvojio prethodno dogovorene
korektivne aktivnosti i savjete interne re-
vizije (follow - up report).
 Izvještaj o otkivanju prevara – sve više
dobija na značaju.
 Usmeni izvještaj – skraćuje se vrijeme
potrebno sa saopštavanje informacija.
 Izvještaj o ocjeni rada internih revizo-
ra – rad svakog člana interne revizije tre-
ba se na odgovarajući način pratiti i ocje-
njivati.
Standardi koji se odnose na izvještavanje o
obavljenoj reviziji su:
 2400 – Izvještavanje o rezultatima - In-
terni revizori moraju saopćiti rezultate an-
gažovanja.
 2410 – Kriteriji izvještavanja - Izvje-
štaji moraju uključiti ciljeve i obuhvat
angažovanja, kao i odgovarajuće zaključ-
ke, preporuke i plan aktivnosti. Konačni
izvještaji angažmana moraju, kada je to
primjereno, sadržavati mišljenje revizora
i/ili zaključke. Kada je izdato mišljenje ili
zaključak mora uzeti u obzir očekivanja
višeg rukovodstva, uprave i drugih zain-
teresiranih strana i mora biti pokrepljeno
dovoljnim, pouzdanim, relevantnim i ko-
risnima informacijama. Interni revizori se
ohrabruju da u izvještaju o rezultatu anga-
žmana izvijeste kada je poslovanje zado-
voljavajuće.
 2420 – Kvalitet saopćavanja - Izvještaji
moraju biti tačni, objektivni, jasni, konci-
zni, konstruktivni, potpuni i blagovreme-
ni.
 2421 – Greške i propusti - Ukoliko ko-
načno saopćenje sadrži značajne greške i
propuste, rukovodilac jedinice za internu
reviziju, mora saopćiti korigovane infor-
59
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
macije svim stranama, koje su dobile ori-
ginalno saopćenje.
 2430 – Upotreba navoda “Izvršeno u
skladu s Međunarodnim standardima
za profesionalnu praksu interne revizi-
je” - Interni revizori mogu obavijestiti da
su njihovi angažmani „izvršeni u skladu
sa Međunarodnim standardima za profe-
sionalnu praksu interne revizije“, samo
ukoliko rezultati programa osiguranja i
unapređenja kvaliteta potkrepljuju takvu
izjavu.
 2431 – Objelodanjivanje neusklađeno-
sti angažovanja - Kada neusaglašenost
sa Definicijom interne revizije, Etičkim
kodeksom i Standardima utiče na kon-
kretno angažovanje, u izvještaju o rezul-
tatima mora se objelodaniti: princip ili
pravilo ponašanja iz Etičkog kodeksa ili
Standarda, sa kojim nije postignuta pot-
puna usaglašenost, razlog/i neusaglašeno-
sti i uticaj neusaglešenosti na angažova-
nje i na saopćene rezultate angažmana.
 2440 – Saopćavanje rezultata - Izvršni
rukovodilac revizije mora saopćiti rezul-
tate odgovarajućim stranama.
 2450 – Sveobuhvatna mišljenja - Kada
se izdaje sveobuhvatno mišljenje, ono
mora uzeti u obzir očekivanja višeg ruko-
vodstva, odbora i drugih zainteresiranih
strana i mora biti potkrijepljeno dovolj-
nim, pouzdanim i korisnim informacija-
ma.
5. Praćenje rezultata nakon obavljene
interne revizije
Kada se govori o fazama provođenja inter-
ne revizije, praćenje rezultata rada interne revizije
može se svrstati u posljednju fazu revizorskih ak-
tivnosti. U ovoj fazi vrši se praćenje provođenja
preporuka od strane rukovodstva, koje su interni
revizori predložili u izvještaju o provedenoj revizi-
ji. Plan aktivnosti po preporukama interne revizije
je od vitalne važnosti za evidentiranje i praćenje
mjera koje je rukovodstvo poduzelo na osnovu
preporuka interne revizije.
Rukovodstvo ima primarnu odgovornost za
praćenje napretka u provođenju preporuka, odno-
sno treba pratiti preduzimaju li se predviđeni ko-
raci u cilju provođenja prihvaćenih preporuka koje
60
su predložili iz odjela interne revizije. Interni revi-
zori, nakon što su dostavili izvještaj o provedenoj
reviziji, treba da prate i ispituju da li su preuzete
odgovarajuće mjere i aktivnosti u vezi sa prezen-
tiranim rezultatima pojedinačne revizije, jesu li
postignuti željeni rezultati, te da li je menadžment
svjestan rizika nepoduzimanja korektivnih radnji
koje na preporuke interne revizije treba da uradi.
Praćenje aktivnosti u toku koje interna revizija
utvrđuje efikasnost, primjerenost i pravovreme-
nost radnji koje poduzima rukovodstvo na osnovu
nalaza, preporuka i prijedloga koji su navedeni u
revizorskom izvještaju.
U standardu 2500 – Praćenje napretka se
navodi: Izvršni rukovodilac revizije mora ustano-
viti i održavati sistem praćenja rezultata o kojima
je podnijet izvještaj rukovodstvu. Mora uspostaviti
proces naknadne provjere radi nadzora i osiguranja
da su korektivne aktivnosti efektivno provedene ili
da je više rukovodstvo prihvatilo rizike nepreduzi-
manja aktivnosti.
Interni revizori daju dvije vrste korektivnih
mjera koje treba poduzme rukovodstvo, a to su:
 korekcije i
 korektivne akcije.
Korekcije su mjere koje se poduzimaju s
namjerom ponovnog izvođenja neke operacije i
ispravljanja uočenih odstupanja, dok korektivne
akcije su mjere koje se poduzimaju radi elimini-
ranja uzroka utvrđenih odstupanja.8 Za kvalitetno
provođenje preporuka i prijedloga koje su dali in-
terni revizori, neophodno je poduzimati određene
aktivnosti kao što su npr:9
 Poslije dostave izvještaja, odgovorni me-
nadžment korisnika izvještaja i revidi-
ranog područja i svi ostali koji su dobili
izvještaj po službenoj dužnosti, u skladu
sa aktima, moraju poduzeti aktivnosti iz
svoje nadležnosti i o tome sačiniti plan
djelovanje, te obavijestiti direktora inter-
ne revizije;
 Uprava i menadžment odgovorni su za
provođenje i primjenu svih revizijskih
nalaza, preporuka, prijedloga i dogovore-
nih aktivnosti. Međutim, budući da je u
8 Tušek. B, Žager. L, Rička. Ž:. Revizija podrška poslov-
nom upravljanju, Revicon, Sarajevo, 2006.,str.371
9 Interna revizija, priručnik za interne revizore- nacrt, Per-
tnership for Advancing Reforms in the Economy(PARE),
Bosnia-Herzegovina, 2011.

provođenju revizije najviše bilo uključen
menadžment korisnika izvještaja i revidi-
ranog područja, a za njih se prvenstveno
provodila revizija, oni prije svega trebaju
raditi na njihovoj primjeni;
 Aktima organizacije i dokumentima in-
terne revizije utvrditi način izvještavanja
i provedbe nalaza, preporuka, prijedloga i
dogovorenih aktivnosti;
 U planu aktivnosti se treba naznačiti na-
čin praćenja i izvještavanja o provođenju
dogovorenih aktivnosti;
 Interna revizija mora osigurati komunika-
ciju svih odgovornih za provođenje dogo-
vorenih aktivnosti, te povremeno ispitati
provedbu prihvaćenih aktivnosti;
 Interni revizori zajedno sa stručnim radni-
cima iz poslovnih funkcija koji su radili u
reviziji, trebaju povremeno izvršiti uvid u
provođenje plana dogovorenih aktivnosti;
 Direktor interne revizije u svojim godiš-
njim izvještajima mora dati procjenu pro-
vođenja dogovorenih aktivnosti i bitnih
problema u njihovoj provedbi. Direktor
interne revizije podnosi izvještaj o provo-
đenju dogovorenih aktivnosti Odboru za
reviziju i Upravi.
Zaključak
Interna revizija ima važnu ulogu u poslova-
nju i koristan je alat menadžmentu za unapređenje
poslovanja. Neovisna je u radu u odnosu na osta-
le funkcije u preduzeću, samostalno i objektivno
obavlja svoje zadatke, poštujući kodeks profesio-
nalne etike. Prema tome, interna revizija ima sa-
vjetodavnu ulogu i cilj joj je da kroz savjete koje
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
daje menadžmentu doda vrijednost poslovnom su-
bjektu. Provodi se kroz nekoliko faza i veoma je
važna dosljednost u provođenju tih faza. Interna
revizija treba utvrditi kriterije za ocjenjivanje po-
slovanja i definisati postupke za obavljene revizi-
je. Izrada plana rada interne revizije, prikupljanje
dostatnih i dovoljnih informacija, provođenje ispi-
tivanja i utvrđivanje programa prva je faza u pro-
cesu provođenja interne revizije. Interni revizori
moraju voditi računa da je upravo prva faza pro-
cesa interne revizije ključna za ostale faze rada,
ispitivanje, ocjenjivanje, izvještavanje i praćenje
provođenja preporuka od strane odgovornih lica.
Izvještaji koje objavljuje interna revizija namije-
njeni su upravi, nadzorom odboru, menadžmentu,
eksternom revizoru.
Literatura
 Interna revizija, priručnik za interne revizore-
nacrt, Pertnership for Advancing Reforms in the
Economy(PARE), Bosnia-Herzegovina, 2011
 Filipović, I.: Revizija, Zagreb, Sinergija naklad-
ništvo d.o.o., 2009
 Metodologija rada interne revizije
 Priručnik za internu reviziju
 Standardi za profesionalnu praksu interne revi-
zije sa pojašnjenjima
 Škandro. S:, Savremena revizija, Bugojno, 2020
 Tušek, B., Žager, L., Rička, Ž.: Revizija podrš-
ka poslovnom upravljanju, Revicon, Sarajevo,
2006
 Zakon o internoj reviziji u javnom sektoru
FBiH, Službene novine FBiH, broj 47/08
61
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Mr Safija Žilić, dipl. oec

ESG izvještavanje i uloga

interne revizije

Uvod nerazvijeno te u ovom području ne postoji puno

konačnih smjernica za preduzeća. Na primjer, ne
Globalne klimatske promjene predstavljaju
postoji jedinstveni standard koji definiše šta treba
značajne društvene, ekološke i ekonomske rizike
izvještavati.
za čovječanstvo, a finansije su prepoznate kao do-
Ono što je jasno jest da snažno upravljanje
minantna snaga kojom se može uticati na promje-
ESG-om – kao što je slučaj s efektivnim korpora-
ne. Akronim ESG znači E: „Environmental / Oko-
tivnim upravljanjem u cjelini – zahtijeva usklađi-
lišna/Životna sredina”, S: „Social / Društveno”, G:
vanje među glavnim igračima kao što je navedeno
„Governance / Upravljanje“ a odnosi se na način
u IIA Modelu tri linije. Kao sa svim rizičnim po-
upravljanja koji uzima u obzir okoliš, društveno i
dručjima, interna revizija treba biti dobro pozicio-
korporativno upravljanje. ESG je globalna tema,
nirana tako da daje podršku upravljačkom tijelu i
kompleksna u svojoj primjeni na nižim nivoima,
menadžmentu objektivnim uvjerenjem, uvidima i
ali istovremeno potrebna. Razvojem globalne eko-
savjetima vezanim za ESG tematiku.
nomije razvila se svijest o posljedicama postojećeg
Bitno je ukazati na globalni poslovni rizik
načina proizvodnje, prodaje i potrošnje dobara, kao
povezane sa ESG izvještavanjem, te kontekst ve-
i potrebi promjene postojećih načina radi opstanka
zan za sve veći rast pokreta za održivost. Također,
i dobrobiti budućih generacija.
bitno je prepoznati ulogu interne revizije u ESG
U prvom planu ovog novog područja rizi-
izvještavanju, te razumjeti kako interna revizija
ka je pritisak na preduzeća da se javno izjasne o
može podržati ESG ciljeve i stvoriti dodanu vri-
održivosti, te da redovno pružaju tačne i relevan-
jednost preduzeću. Ključno pitanje je na koji način
tne informacije vezane uz ESG strategije, ciljeve i
mjeriti kvalitet ESG-a, je li uopće moguće razviti
metrike. Međutim, ESG izvještavanje je još uvijek
pouzdano mjerilo, može li se standardizovati ovo

62

izvještavanje na način koji je ekonomski opravdan
i da li bi obavezno objavljivanje pomoglo preduze-
ćima i ostalim korisnicima kod donošenja odluka.
Navedeno predstavlja nove prilike za pro-
fesiju interne revizije na način da povećaju vrijed-
nost svojih usluga. Međutim, do sada je doprinos
interne revizije tome neznatan, s obzirom na njenu
višedimenzionalnu ulogu. Trenutna uloga funkcije
interne revizije u preduzećima je pružanje uvjere-
nja te savjetodavna. Iako je dosadašnja uloga in-
terne revizije po pitanju ESG-a bila dosta pasivna
i nerazjašnjena, buduća uloga interne revizije treba
dati odgovore na pitanja jesu li dosadašnje aktiv-
nosti na zadovoljavajući način iznijeli zahtjeve o
ESG-u, obzirom da interni revizori imaju znanja i
vještine razumijevanja procesa i rizika specifičnih
za preduzeće, zajedno sa kontrolama za postizanje
ciljeva povezanih s ESG-om.
ESG putu preduzeća
Napori za ublažavanje ubrzanih efekata kli-
matskih promjena i rješavanje uočenih društvenih
nejednakosti koje datiraju iz istorije su dva snažna
pitanja koja pokreću globalne promjene. Ovi po-
kreti su podigli svijest o efektu, uticaju i interakciji
svih vrsta preduzeća sa društvom i okolinom.
Oni su takođe ohrabrili preduzeća da bolje
prepoznaju i upravljaju ESG rizicima (tj. rizicima
povezanim sa načinom na koji preduzeća rade u
odnosu na njihov uticaj na svijet oko sebe). Ova
široka kategorija rizika uključuje područja koja su
dinamična i često vođena faktorima koje je teško
objektivno izmjeriti, kao što su inkluzija, etičko
ponašanje, korporativna kultura i prihvatanje odr-
živosti u preduzeću.
Međutim, sve je veća potreba da preduzeća
razumiju i upravljaju rizicima ESG-a, posebno jer
se investitori i regulatori fokusiraju na preduzeća
koje nude visokokvalitetno izvještavanje o napo-
rima za održivost. Čak, ovaj pritisak se sve više
odražava na performanse izvršnog menadžmenta
jer sve više preduzeća vezuje ocjenu efekata njiho-
vog rada i isplate bonusa sa ESG ciljevima.
Dodatna područja rizika vezana za ESG su
različita i mogu uključivati: oslanjanje na podatke
trećih strana, potencijalnu štetu reputaciji od ne-
tačnog izvještavanja i stvarnu mogućnost da se ek-
splicitno obavezivanje preduzeća da ispuni speci-
fične ciljeve održivosti može pretvoriti u značajan
nedostatak.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Kako ESG izvještavanje postaje sve češće,
treba ga tretirati sa istom pažnjom kao i finansij-
sko izvještavanje. Preduzeća moraju prepoznati da
ESG izvještavanje mora biti izgrađeno na strateš-
ki dizajniranom sistemu internih kontrola i mora
tačno odražavati kako organizacijski ESG napori
utiču jedni na druge, na finansije preduzeća i stva-
ranje vrijednosti.
Interna revizija može i treba da igra značaj-
nu ulogu u ESG putu preduzeća. Može dodati vri-
jednost u svojoj savjetodavnoj ulozi pomažući u
identifikaciji i uspostavljanju funkcionalnog kon-
trolnog okruženja ESG-a. Takođe može ponuditi
izuzetno važnu pomoć pružanjem garancije zasno-
vane na nezavisnom i objektivnom pregledu efi-
kasnosti ESG procjene rizika, odgovora na rizik i
kontrola. Pored toga, funkcije interne revizije koje
rade u skladu sa globalno priznatim standardima
IIA su u dobroj poziciji da pomognu preduzećima
da primjene uspostavljene okvire interne kontrole
u ESG aktivnostima.
Traženje objektivnog uvjeravanja o svim
procesima upravljanja rizicima u vezi sa ESG-om
od strane kvalifikovane, nezavisne i odgovaraju-
će resorne funkcije interne revizije trebalo bi da
bude dio svake ESG strategije. Iako „bijela knji-
ga“ opisuje kako i zašto interna revizija treba da
igra ključnu ulogu u naporima preduzeća u vezi
sa izvještavanjem o održivosti, vrijedi naglasiti da
je izvještavanje samo dio efikasne ESG strategije.
Interna revizija treba da pruži sigurnost i savjete o
svim aspektima upravljanja rizikom ESG-a.
Šta su ESG standardi i zašto su potrebni u
poslovanju preduzeća?
ESG standardi ocjenjuju održivost preduze-
ća i njihov uticaj na pitanja životne sredine, druš-
tva i upravljanja, te prevazilaze njihovu finansijsku
uspješnost. Neki od standarda nametnuti su zako-
nima i propisima zemlje u kojoj preduzeće poslu-
je, a drugi proizlaze iz očekivanja aktera i pritiska
investitora zbog sve već́e zabrinutosti u pogledu
pitanja ljudskih prava i zaštite životne sredine. Ali
prvo moramo raščlaniti i objasniti šta stoji iza ovog
akronima.
Okolišni standardi odnose se na uticaj pre-
duzeća na okoliš kroz njihovu potrošnju energije
i sirovina tj. resursa koji su im potrebni za rad.
Ovi standardi pokrivaju mnoge faktore, uključuju-
ći način na koji preduzeća doprinose klimatskim
63
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
promjenama, zagađenju, otpadu, smanjenju pri-
rodnih resursa, itd. Na primjer, poslovne strategije
za smanjenje negativnog uticaja na okolinu mogu
sadržavati ciljeve smanjenja emisija stakleničkih
plinova, ulaganja u obnovljive izvore energije i
promovisanja korištenje održivih resursa. S druge
strane, svako preduzeće treba energiju i resurse i
na njega utiče stanje okoline, uključujući poplave,
suše i devastaciju biodiverziteta.
Društveni standardi se odnose na uticaj pre-
duzeća na društvo. Svako preduzeće djeluje unutar
šire, raznolike zajednice, pa su poslovanje predu-
zeća i društvena pitanja duboko isprepleteni. Ovi
faktori povezani su sa radničkim i ljudskim pravi-
ma, inkluzijom, ravnopravnošću i razvojem zajed-
nice. Na primjer, pozitivni društveni efekti mogu se
vidjeti u preduzećima koja promovišu raznolikost i
inkluzivnost u radnom okruženju, osiguravaju pra-
vedne radne prakse kroz svoje lance snabdijevanja
i saradnju sa lokalnim zajednicama.
Standardi korporativnog upravljanje se od-
nosi na varijable kao što su poslovna etika, vod-
stvo, plaća izvršnih direktora, revizije, interne
kontrole, zaštita intelektualnog vlasništva i prava
dioničara. Rizici različitosti, iako su društvene pri-
rode, također mogu potpadati pod okrilje korpora-
tivnog upravljanja, kao što su akcije za povećanje
stepena raznolikosti odbora.
Prednosti ESG standard za poslovanje
preduzeća
Standardi upravljanja odnose se na prakse i
procedure koje su usvojene i provedene unutar pre-
duzeća kako bi se osiguralo da preduzeće postupa u
skladu sa zakonom i standardima koje su postavili
relevantni akteri. Ovi standardi se mjere radnjama
koje preduzeća poduzimaju kako bi osigurala pra-
vedno i transparentno upravljanje, objavljivanje
informacija, sprečavanje korupcije, te omogućila
različitost i stvorila jednake mogućnosti (sa foku-
som na to da istorijski marginalizirane kategorije
društva imaju prilike da dođu na pozicije odluči-
vanja), transparentne procese donošenja odluka,
kibernetičku sigurnost i privatnost itd.
Dugo se vremena na te standarde gledalo kao
na ambiciju „koju je lijepo imati“ i kojoj bi predu-
zeća trebala težiti. Preduzeća sada mogu puno toga
dobiti ili izgubiti, zavisno od toga da li ć́e uspješno
primijeniti ESG standarde i prakse. Brojna istraži-
vanja pokazuju da više od 80% investitora uzima u
64
obzir ESG standarde preduzeća kada razmatra po-
tencijalna ulaganja. Sve veći broj istraživanja po-
kazuje da investicijski fondovi za održivost u pro-
sjeku dugoročno ostvaruju uporedive ili čak bolje
finansijske povrate od konvencionalnih investicija.
Preduzeća koja uzimaju u obzir ESG standarde ta-
kođer imaju veću vjerovatnoću da će identificirati i
ublažiti rizike povezane sa okolišnim, društvenim
i pitanjima korporativnog upravljanja te je također
vjerovatnije da će inovirati i razvijati nove proizvo-
de i usluge kako bi riješila te probleme. Investitori
u regiji i BiH također počinju sve više zastupati
ovu agendu, fokusirajući se na poslovnu opravda-
nost ESG standarda i uticaj na okoliš i društvo.
Nadalje, potrošači, zaposlenici i drugi akteri
očekuju od preduzeća da doprinesu ukupnim napo-
rima zbog rastuće svijesti o važnosti održivosti. Na
primjer, nedavno istraživanje pokazuje da potro-
šači preusmjeravaju svoju potrošnju na proizvode
sa ESG oznakama i spremniji su potrošiti više za
takve proizvode. Sve veći broj ljudi, posebno kada
je riječ o novim generacijama, skloniji je da svoje
odluke o tome da li ć́e ulagati, nabavljati usluge ili
proizvode od preduzeća ili raditi za njih, zasniva
na njihovoj praksi i vrijednostima.
Važnost ESG standarda vjerovatno će nasta-
viti rasti, a ona preduzeća koja ih ne primjenjuju ć́e
zaostajati.
ESG pokret već je rezultirao opipljivim ko-
racima koji su vidljivi u zakonodavstvu koje pro-
pisuje obaveze za korporativne aktere u pogledu
standarda ljudskih prava i zaštite okoline. U nekim
zemljama, poput država članica EU, oni su već po-
stali obavezni.
Čini se opravdanim i potrebnim ispitati
kako su ESG standardi operacionalizirani u BiH i
na cijelom Zapadnom Balkanu. Navedene zemlje
se suočavaju sa stalnim pritiskom da svoje zakono-
davstvo usklade sa pravnom stečevinom EU. Osim
toga, Zelena agenda za Zapadni Balkan (2020. go-
dine), Mehanizam za graničnu prilagodbu emisija
ugljika i Direktiva o korporativnom izvještavanju
o održivosti značajno će uticati na poslovanje u re-
giji. Zbog visokih stopa nezaposlenosti, privlače-
nje stranih investicija je prioritet državne politike.
Na kraju, brojni primjeri javnih skandala vezanih
za zaštitu okoline i ljudskih prava u regiji jasan su
podsjetnik da nedovoljno shvatanje negativnih efe-
kata pojedinih poslovnih operacija može rezultirati
društvenim previranjima i političkom nestabilno-

šću. Istovremeno, prisutnost velikih multinacional-
nih investitora u regiji koji dobrovoljno prihvataju
najbolje prakse i daljnja ulaganja uvjetovana EU
otvara prostor za širu integraciju i provođenje na-
čela održivosti.
Ustvari, u BiH postoji sve veća svijest o ESG
standardima i sve se više usvajaju u poslovnom
okruženju u zemlji. Međutim, nivo njihove primje-
ne varira i na nju utiče nekoliko faktora, uklju-
čujući vlasničku strukturu preduzeća i regulatorno
okruženje. S glavnim ekonomskim partnerima ze-
mlje, poput zemalja EU i u manjoj mjeri Sjedinje-
nih Američkih Država (SAD) i azijskih zemalja,
koji uvode nove propise koji utiču na poslovanje,
pritisak na primjenu ESG standarda dodatno
se pojačava.
Preduzeća u domaćem vlasništvu u BiH po-
stepeno prepoznaju važnost ESG faktora. Među-
tim, nivo njihove primjene relativno je niži u odno-
su na preduzeća u stranom vlasništvu. Ta se razlika
može pripisati raznim faktorima, budući da je vje-
rovatnije da će preduzeća u domaćem vlasništvu
imati ograničen pristup resursima i stručnosti, kao
i nedostatak svijesti o potencijalnim prednostima
integracije ESG standarda, te nedostatak domaćih
zakonskih okvira koji promovišu ESG prakse.
S druge strane, postoji više razloga zašto
podružnice stranih kompanija koje posluju u BiH
pokazuju viši nivo provedbe ESG standarda. Među
njima su uticaj ESG politika i praksi matičnih
preduzeća, poštivanje međunarodnih standarda i
smjernica i pritisak da se ispune očekivanja njiho-
vog sjedišta ili matične zemlje u pogledu primjene
ESG standarda.
Kao prednosti snažnog ESG programa u
preduzećima takstativno možemo navesti sljedeće:
 Poboljšana transparentnost i povjerenje:
otkrivanjem detaljnih informacija o svo-
joj ESG performansi, preduzeća pokazuju
transparentnost, što pomaže u izgradnji
povjerenja aktera. Ovo može biti jako
važno u modernom poslovnom okruženju
u kojem investitori, potrošači, partneri,
zaposlenici i drugi sve više zahtijevaju
održivo, etičko korporativno ponašanje.
 Smanjeni troškovi: Snažan ESG program
može smanjiti troškove. Primjeri uključu-
ju niže troškove u operacijama, npr. ener-
gije, vode, materijala i otpada, u ljudskim
resursima, npr. veća produktivnost i lakše
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
privlačenje talenata, izbjegavanje kazni
za nepoštivanje, lakši pristup kapitalu itd.
 Jača konkurentska prednost: vjerojatnije
je da će investitori ulagati u preduzeća
koja objavljuju svoju ESG performansu.
Partneri i potrošači sve više traže odgo-
vorna preduzeća sa kojima bi poslovali, a
zaposlenici žele raditi i ostati u preduze-
ćima koja su predane izgradnji pozitivnog
uticaja na ljude i planetu.
 Bolje upravljanje rizikom: priprema ESG
programa pomoći će preduzećima da pre-
poznaju i upravljaju potencijalnim rizici-
ma i mogućnostima. Na primjer, predu-
zeća koja objavljuje informacije o svojim
emisijama ugljika može identifikovati
mogućnosti za smanjenje tih emisija,
ublažavanje povezanih rizika i niže troš-
kove.
Postavljanje ESG strategije
Različiti pokretači rasta izvještavanja o odr-
živosti (investitorski, regulatorni i društveni) stvo-
rili su pritisak na preduzeća. Međutim, bez razumne
strategije upravljanja ESG rizicima koja počiva na
jasnom razumijevanju problema, loše izrađeni iz-
vještaji o održivosti mogu brzo dovesti u pitanje
usklađenost sa propisima i iskriviti očekivanja in-
vestitora. Kako bi se izbjegli takvi pogrešni koraci,
uprave se trebaju usredotočiti na efektivne interne
kontrole i efektivno upravljanje ESG temama.
Preduzeća bi prilikom izrade strategija tre-
bala voditi računa o uključivanju ESG standarda
kako bi:
 Odgovorila na rastući pritisak investitora.
 Ispunila očekivanja aktera.
 Napredovala kroz doprinos inovacijama.
 Postupila u skladu s relevantnim zakoni-
ma.
 Osigurala dugoročnu održivost.
Svako preduzeće u konačnici mora identifi-
cirati i procijeniti svoje najveće ESG uticaje i odre-
diti ciljeve kako bi istima mogla upravljati. Traženi
ciljevi trebaju biti realistični i mjerljivi zbog rizika
da se ne uspiju ostvariti.
Interna kontrola
Interna kontrola je proces, oblikovan od stra-
ne upravljačkog tijela preduzeća, menadžmenta i
drugih zaposlenih, sa svrhom postizanja razumnog
65
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
uvjerenja o ostvarenju ciljeva koji se odnose na po-
slovne operacije, izvještavanje i usklađenost.
Budući da ESG izvještavanje može sadrža-
vati širok raspon metrika, preduzeća moraju uspo-
staviti politike, procese i interne kontrole koje ge-
nerišu pouzdane informacije za donošenje odluka i
osiguravaju kvalitetne podatke koji se prezentiraju
u izvještajima. Slično finansijskom izvještavanju,
podaci koji se koriste za izradu izvještaja o održi-
vosti zasnivaju se na svakodnevnim operacijama
i odlukama koje usmjeravaju preduzeće ka posti-
zanju ciljeva. Adekvatne kontrolne aktivnosti mo-
raju se dizajnirati te moraju efikasno djelovati, od
operativnih koraka do prikupljanja i analize poda-
taka koji će se koristiti u izvještavanju. Uspostava
adekvatnog broja kontrolnih aktivnosti u praksi je
odgovornost menadžmenta, dok je interna revizija
odgovorna za pružanje nezavisnog uvjerenja da su
kontrolne aktivnosti ispravno dizajnirane i da dje-
luju efikasno.
Upravljanje
U vezi sa jakom internom kontrolom, pre-
duzeća trebaju imati uspostavljenu strukturu kor-
porativnog upravljanja koja efikasno provodi ESG
strategiju. Više od samog nadzora tačnosti ESG
podataka, dobra struktura upravljanja nadzire kako
se cjelokupna ESG strategija provodi u čitavom
preduzeću.
Upravljanje preduzećem zahtijeva odgovara-
juće strukture i procese koji će omogućavati:
 Odgovornost upravljačkog tijela prema
dionicima za nadzor nad preduzećem
kroz integritet, vodstvo i transparentnost.
 Aktivnosti (uključujući upravljanje rizici-
ma) menadžmenta usmjerene ka ostvare-
nju ciljeva preduzeća donošenjem odluka
utemeljenih na analizi rizika uz primjenu
odgovarajućih resursa.
 Pružanje uvjerenja i savjetovanje od
strane nezavisne funkcije interne revizi-
je, jasno i samopouzdano, promocijom i
usmjeravanjem kontinuiranog unaprje-
đenja kroz detaljno istraživanje i sveobu-
hvatno komuniciranje.
ESG inicijative i izvještavanje, kao stvaranje
i zaštita ukupne organizacijske vrijednosti, zahtije-
vaju od upravljačkog tijela, menadžmenta i interne
revizije da zajednički rade kako bi se uskladili jed-
ni sa drugima i prioritetima učesnika. Usklađenost
66
aktivnosti postiže se komunikacijom, kooperaci-
jom i saradnjom. To osigurava pouzdanost, kohe-
rentnost i transparentnost informacija potrebnih za
donošenje odluka na temelju rizika.
U kontekstu upravljanja, za preduzeća je od
vitalnog značaja da razmotre uloge u ESG izvješta-
vanju i upravljanju rizicima IIA-ov model tri linije
koji pruža osnov za dodjelu takvih uloga.
Model tri linije pomaže preduzećima da iden-
tificiraju strukture i procese koji najbolje pomažu u
ostvarenju ciljeva i olakšavaju snažno upravljanje
i upravljanje rizicima. Model se odnosi na sva pre-
duzeća i optimiziran je putem:
 Pristupa utemeljenog na načelima i
prilagođavanja Modela prema organizaci-
jskim ciljevima i okolnostima u kojima
preduzeće djeluje.
 Usmjerenosti na doprinos koji upravl-
janje rizicima ima u ostvarenju ciljeva i
stvaranju vrijednosti, kao i na pitanja „od-
brane“ i očuvanja stvorene vrijednosti.
 Jasnog razumijevanja uloga i odgovor-
nosti prikazanih u Modelu i odnosa među
njima.
 Mjera provedbe koje osiguravaju da su
aktivnosti i ciljevi usklađeni sa prioritet-
nim interesima učesnika.
Čitav upravljački odbor može preuzeti nad-
zor nad održivosti ili delegirati to pododboru. Re-
vizijski odbor (Odbor za reviziju) može biti najbo-
lji izbor za takvu delegaciju, budući da je obično
najiskusniji u vanjskom izvještavanju i razumije
važnost politika, procedura i interne kontrole.
Izvršni menadžment trebao bi preuzeti odgo-
vornost za planiranje i provođenje strategija ESG
rizika; stvaranje povezanih polica, procedura i in-
ternih kontrola; utvrđivanje relevantnih metrika na
kojima će se zasnivati izvještaj o održivosti i nad-
gledanje izrade tih izvješća.
Također, trebao bi biti zainteresovan za ra-
zumijevanje i praćenje svih rizika usklađenosti sa
ESG-om.
Izazovi i složenost ESG izvještavanja su oči-
gledni, a rizici povezani sa neadekvatnim uprav-
ljanjem ovim izvještavanjem mogu biti visoki u
vidu neusklađenosti sa propisima i reputacijskom
štetom. Stoga bi upravljačka tijela i izvršno ruko-
vodstvo trebali pažljivo razmotriti sve objave i na-
čin na koji se dodjeljuju odgovornosti za pružanje
uvjerenja.
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Uloga interne revizije u izvještavanju o što je „materijalno“. Odbor za međunarodne raču-

ESG-u novodstvene standarde definiše materijalnost kao:
„Pogrešne izjave, uključujući propuste, smatraju se
Interna revizija stvara dodatnu vrijednosti
materijalnim ako postoji velika vjerojatnost da bi,
kroz pružanje uvjerenja i savjetovanje s obzirom
pojedinačno ili zajedno, uticale na prosudbu razu-
da je tačnost i konzistentnost u izvještavanju ključ-
mnog korisnika na temelju finansijskih izvještaja.”
na. Interna revizija trebala bi preuzeti ključnu ulo-
Definicija prepušta mnogo tumačenju i prosudbi
gu pružanja objektivnog uvjerenja, nezavisnog o
pojedinačnih preduzeća. Međutim, preduzeća mo-
menadžmentu, o efikasnosti upravljanja ESG rizi-
raju imati jasno razumijevanje o tome kako tekući
cima, ESG izvještavanju i usklađenosti sa poveza-
napori vezani za održivost ili javne obveze vezane
nim propisima.
za postizanje ciljeva održivosti mogu porasti do ra-
Fundamentalna uloga i misija interne revi-
zine materijalnosti.
zije je nezavisno, objektivno uvjerenje i savjeto-
Uključiti ESG u planove revizije. ESG i an-
vanje, zbog čega je učešće interne revizije u ESG
gažmani povezani s održivošću trenutno čine oko
izvještavanju ključno. Zaista, definicija interne re-
1% tipičnih planova interne revizije, prema po-
vizije u IIA-ovom Međunarodnom Okviru Profe-
dacima 2021. „North American Pulse of Internal
sionalnog Djelovanja (IPPF) opisuje kako interna
Audit“. To se mora promijeniti kako ESG rizici i
revizija „dodaje vrijednost, donoseći sistem, disci-
upravljanje ESG rizicima postaju sve važniji za
pliniran pristup procjeni i poboljšanju efektivno-
preduzeća.
sti upravljanja rizicima, kontrole i korporativnog
Model tri linije koji naglašava važnost uloge
upravljanja.”
interne revizije kao savjetnika od povjerenja. Pru-
S obzirom da rizici povezani sa ESG-om po-
žanje savjetodavnih usluga po pitanju ESG-a treba
staju očigledniji i prevladavaju u donošenju odlu-
uključivati barem sljedeće komponente:
ka od strane upravljačkog tijela i izvršnog menad-
 Izgraditi ESG kontrolno okruženje. Kom-
žmenta, direktori moraju imati pouzdano uvjerenje
petentne funkcije interne revizije mogu
o efektivnosti upravljanja rizicima ESG-a, uklju-
preporučiti okvire (COSO model) za
čujući uvjerenje o ESG izvještavanju. To uvjerenje
upravljanje/ublažavanje ESG rizika. Ta-
bi trebalo doći od interne revizije.
kođer, interna revizija može savjetovati o
Pružanje uvjerenja na ESG izvještavanje
razvoju specifičnih internih kontrola nad
može pružiti pravilno finansirana, kvalificirana i
ESG izvještavanjem.
nezavisna funkcija interne revizije i treba uključi-
 Preporučiti parametre izvještavanja. O
vati barem sljedeće komponente:
čemu izvještavati, ključno je pitanje u
Pregled jesu li metrike korištene za iz-
upravljanju rizicima ESG izvještavanja.
vještavanje relevantne, tačne, pravodobne i
Interna revizija može savjetovati menad-
konzistentne. Ključno je da sva javna izvješća o
žment koje to vrste podataka (kvantitativ-
održivosti pružaju informacije koje tačno opisuju
nih i kvalitativnih) tačno odražavaju rele-
ESG napore preduzeća. Interna revizija može pru-
vantne napore za održivost unutar predu-
žiti uvjerenje o tome jesu li podaci (kvantitativni i
zeća.
kvalitativni) koji se izvještavaju tačni, relevantni,
 Savjetovati o upravljanju ESG-om. In-
potpuni i pravovremeni. To je osobito važno jer se
terna revizija može pružiti smjernice o
regulatorni nadzor povećava.
upravljanju ESG-om zbog holističkog ra-
Pregled da li je izvještavanje konzistentno s
zumijevanja rizika u cijelom preduzeću.
formalnim finansijskim objavama. Iako izvještava-
Može koristiti svoju jedinstvenu perspek-
nje o održivosti pruža nefinansijske podatke, sve
tivu da pomogne identifikovati uloge i od-
informacije koje su u suprotnosti s formalnim fi-
govornosti, kao i pružiti obuku o sistemu
nansijskim objavama podići će „crvenu zastavu“
internih kontrola.
kod regulatora i investitora.
Procjena materijalnosti ili procjena rizika Nezavisno od vrste usluge koju pruža, inter-
ESG izvještavanja. Ovo područje može biti poten- na revizija mora razumjeti uloge prve i druge linije
cijalno problematično jer se preduzeća ponekad te kontinuirano komunicirati i koordinirati aktiv-
bore s razumijevanjem i izvještavanjem o tome nosti vezane sa ESG rizicima sa ostalim linijama.

67
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Funkcije interne revizije bi trebale težiti tome da Direktiva EU o korporativnom izvještavanju

područje ESG-a prioritiziraju pri procjeni rizika te o održivosti je obavezujuća za sljedeće kompanije:
da ih uključe u planove revizije, te mogu preporu-  Kompanije uvrštene na burzu.
čiti okvire za upravljanje/ublažavanje ESG rizika.  Velike kompanije koje ispunjavaju dva od
sljedećih kriterija: više od 250 zaposlenih,
Regulatorni okviri neto promet veći od 40 miliona eura ili
Glavni pokretač ESG propisa u Evropi je ukupna imovina veća od 20 miliona eura.
Evropska unija. Sve promjene koje se događaju  Kompanije izvan EU s najmanje jednom
u EU zasnovane su na Evropskom zelenom planu podružnicom u EU i neto prometom ve-
(odobrenom 2020. godine), velikoj strateškoj pro- ćim od 150 miliona eura.
mjeni kako bi Evropa postala ugljično neutralna do
Direktiva EU o korporativnom izvještavanju
2050. Evropski zeleni plan ima za cilj potaknuti
o održivosti je bez sumnje relevantna za preduzeća
efikasno korištenje resursa prelaskom na čistu, cir-
sa sjedištem na Zapadnom Balkanu budući da se
kularnu ekonomiju i zaustavljanje klimatskih pro-
odnosi na preduzeća registrovana u trećim zemlja-
mjena, zaustaviti gubitak biodiverziteta i smanjiti
ma čiji je promet ostvaren u EU. Iako mala i sred-
zagađenje. U njemu se navode potrebne investicije
nja preduzeća nisu u direktnom području primjene
i dostupni finansijski alati te objašnjava kako osi-
Direktive, ona će ipak biti obuhvaćena ako posluju
gurati pravednu i inkluzivnu tranziciju. Evropski
s kompanijama koja su u području primjene Direk-
zeleni plan pokriva sve sektore ekonomije, poseb-
tive. Budući da je dužnost velikih kompanija da
no transport, energetiku, poljoprivredu, zgrade i
prođu zahtjeve dubinske analize kroz svoje lance
industrije, kao što su čelik, cement, informacijska
vrijednosti, mala i srednja preduzeća će sigurno
i komunikacijska tehnologija (IKT), tekstil i hemi-
osjetiti teret i pritisak da se prilagode i izgrade svo-
kalije.
ju operativnu i finansijsku sposobnost
Prema Direktivi EU o korporativnom izvje-
Zahtijevajući od kompanija da u svojim go-
štavanju o održivosti (CSRD), velika preduzeća i
dišnjim izvještajima objave informacije na finan-
subjekti od javnog interesa koji posluju u EU sva-
sijskom nivou o svojoj ESG performansi, Direk-
ke godine su obavezna objavljivati informacije o
tiva će poboljšati transparentnost, vjerodostojnost
svojim ESG performansama.
i usporedivost tih podataka. To će pomoći investi-
Usvajanjem Direktive o korporativnom izvje-
torima i drugim akterima da donesu informirane
šćivanju u održivosti (Direktiva (EU) 2022/2464,
odluke o kompanijama s kojima sarađuju, usmje-
Direktiva) obveznici primjene ESG izvješćivanja
ravajući više kapitala prema održivom poslovanju
znatno se proširuju u odnosu na obveznike nefi-
i investicijama. Također olakšava veću korporativ-
nansijskog izvještavanja. ESG donosi značajne
nu odgovornost potičući kompanije da integriraju
promjene u načinu vođenja i vrijednostima kompa-
ESG pitanja u svoje poslovne prakse.
nije, jer zahtjeva da se pitanja održivosti razmotre
Transformacija u smjeru održivosti podra-
kao ključni dio strategije i poslovanja.
zumijeva svjesnost ključnih učesnika o važnosti
Direktiva EU o korporativnom izvještavanju
ESG pitanja. Izvještavanje o održivosti provodiće
o održivosti je stupila na snagu u januaru 2022. go-
se prema evropskim standardima o održivosti. Za-
dine i bit će integrirana u nacionalne zakone kao
htjevi standarda su sveobuhvatni te je za njihovu
ESG uredba do kraja 2023. godine. Prvi izvještaji
implementaciju potrebna uključenost svih poslov-
o održivosti dostavljaće se u 2025. godini, za pe-
nih funkcija i nivoa u kompaniji. Uloga nadzor-
riod od 1. januara 2024. godine, te su obveznici
nog odbora kao pokretača promjena u određivanju
izvještavanja dužni pribaviti na njih uvjerenje re-
smjera korporativne strategije ključna je za imple-
vizora.
mentaciju i praćenje procesa izvještavanja o održi-
Cilj Direktive je da poboljša transparentnost
vosti, pri čemu je temeljni preduslov posjedovanje
i odgovornost u vezi sa korporativnom ESG per-
odgovarajućih stručnih znanja i nezavisnost člano-
formansom. To će pomoći investitorima i drugim
va nadzornog odbora.
akterima da bolje razumiju kako ta preduzeća rje-
Direktiva zahtjeva davanje uvjerenja nezavi-
šavaju ESG pitanja kako bi mogli donositi informi-
sne treće strane na izvještaj o održivosti. Zbog vi-
ranije odluke.
sokih profesionalnih zahtjeva nezavisnosti, etike,

68

stručnog usavršavanja i osiguranja kvalitete koji-
ma podliježu, revizori i revizorska društva su pre-
poznati kao pružatelji usluge izražavanja uvjerenja
na izvještaje o održivosti. Osim pružatelja usluge
zakonske revizije, uvjerenje može dati i drugo re-
vizorsko društvo odnosno revizor, zavisno o mo-
delu implementacije Direktive u zakonodavstvo
pojedine zemlje.
Izvještavanje o održivosti dovodi proces iz-
vještavanja na viši stepen te pridonosi unapređenju
kvalitete korporativnog upravljanja, budući da efi-
kasna i potpuna implementacija ESG zahtjeva nije
provodiva bez razvijenog korporativnog upravlja-
nja. Revizorovo uvjerenje na izvještaje o održivo-
sti daće dodatno povjerenje na usvojene ESG poli-
tike te tačnost i pouzdanost pruženih informacija.
Uz Direktivu EU o korporativnom izvje-
štavanju o održivosti, EU taksonomija za održive
aktivnosti i Uredba o objavljivanju povezanom sa
održivosti u sektoru finansijskih usluga (SFDR)
ključne su politike koje podržavaju Evropski zele-
ni plan i EU Akcioni plan za financiranje održivog
rasta.
Cilj im je poboljšati transparentnost i odgo-
vornost privatnog sektora u vezi sa ESG uticajima
i rizicima u cilju promovisanja održivog ekonom-
skog rasta i ulaganja u EU.
EU Taksonomija je klasifikacijski alat koji
daje jasne informacije koje su to investicije i ak-
tivnosti održive i koji pomaže investitorima i kom-
panijama da ulažu i za životnu okolinu prihvatljive
privredne aktivnosti. Taksonomija postavlja šest
okolišnih ciljeva koje kompanije moraju ispuniti
da bi se smatrale održivim.
To su:
 Ublažavanje klimatskih promjena: aktiv-
nosti koje smanjuju emisije stakleničkih
plinova i pomažu u sprečavanju global-
nog zagrijavanja.
 Prilagođavanje klimatskim promjenama:
aktivnosti koje pomažu zajednicama i eko
sistemima da se nose s efektima klimat-
skih promjena.
 Održivo korištenje i zaštita vodnih i mor-
skih resursa: aktivnosti koje koriste vode-
ne i morske resurse na način koji je održiv
i štiti životnu okolinu.
 Prelaz na cirkularnu ekonomiju: aktivno-
sti koje pomažu u stvaranju održivije eko-
nomije smanjenjem otpada i zagađenja te
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
povećanjem upotrebe recikliranih materi-
jala.
 Sprečavanje i kontrola zagađenja: ak-
tivnosti koje smanjuju zagađenje i štite
zdravlje ljudi i okolinu.
 Zaštita i obnova biodiverziteta i ekosiste-
ma: aktivnosti koje pomažu u očuvanju i
obnovi prirodnog svijeta, biljaka i životi-
nja koje u njemu žive.
Rastući regulatorni interes za održivost foku-
sira se na sljedeće stavke: odražavaju li izvještaji
adekvatno napore preduzeća ka održivosti, kako se
ti napori odnose na dugoročno stvaranje vrijedno-
sti i kako to utiče na ulagače. Mnoga se preduzeća
još uvijek bore s time šta i kako treba izvještavati.
Pomutnju povećava nedostatak jedinstvenog skupa
standarda na kojem bi preduzeća mogle izgraditi
svoje strategije izvještavanja o ESG-u.
Mala i srednja preduzeća (MSP) koja nisu
uvrštena na berzu trenutno su izuzeta od objavlji-
vanja informacija o održivosti u okviru Uredbe EU
o taksonomiji. Međutim, stručnjaci kažu da bi mala
i srednja preduzeća ipak trebala obratiti pažnju na
EU taksonomiju jer bi ona mogla uticati na njih u
budućnosti. Na primjer, banke i investitori mogu
tražiti od malih i srednjih preduzeća da prilikom
podnošenja zahtjeva za kredit ili investicije objave
informacije o svojim održivim aktivnostima.
Uredba EU o objavljivanju povezanom s
održivosti u sektoru finansijskih usluga ima za
cilj povećati transparentnost i potaknuti okolišnu
i društvenu odgovornost u finansijskoj industriji.
Prema Uredbi, banke, osiguravajuća društva, inve-
sticijske firme i druge finansijske institucije su oba-
vezne da investitorima podnesu izvještaj o svojim
praksama održivog ulaganja u standardiziranom
formatu kako bi oni mogli donositi informirane
odluke o svojim investicijama. Uredba propisuje
sveobuhvatne zahtjeve za ESG objavljivanje koji
pokrivaju širok spektar metrika na nivou subjekta
i proizvoda.
Uredba EU o objavljivanju povezanom s odr-
živosti u sektoru finansijskih usluga je namijenjena
uklanjanju prepreka koje onemogućavaju investi-
torima da dođu do podataka o održivosti koji su im
potrebni za donošenje zdravih odluka o ulaganju.
Tri primarna cilja Uredbe EU su sljedeća:
 Poboljšati objavljivanje kako bi instituci-
onalni investitori i potrošači iz kategorije
stanovništva mogli razumjeti, uporediti i
69
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
pratiti karakteristike održivosti finansij-
skih proizvoda i organizacija.
 Održati jednake uslove unutar EU, osigu-
ravajući da evropska preduzeća ne budu
izložena nelojalnoj konkurenciji firmi
izvan EU.
 Suprotstaviti se praksi „zelenog pranja“
jer ona otežava upraviteljima imovine da
predstave svoju robu kao „zelenu“ dok u
stvarnosti ona to nije; drugim riječima,
ne mogu jednostavno označiti proizvod
oznakom ESG ili oznakom održivosti bez
objavljivanja kako je to postignuto.
Iako se Uredba EU o objavljivanju pove-
zanom sa održivosti u sektoru finansijskih usluga
(SFDR) prvenstveno odnosi na finansijske institu-
cije koje posluju u EU (banke, osiguravajuća druš-
tva, upravitelji imovine i investicijska preduzeća),
ona će indirektno uticati i na preduzeća izvan EU
zbog podružnica u EU, usluga koje nude u EU i
pritiska tržišta.
Direktiva EU o dubinskoj analizi korporativ-
ne održivosti (CSDD) predlaže horizontalni okvir
za poticanje doprinosa preduzeća koja posluju na
jedinstvenom tržištu u poštovanju ljudskih prava i
zaštiti životne sredine kroz:
 uspostavljanje obaveze korporativne du-
binske analize da bi preduzeća identifici-
rala, okončala, spriječila, ublažila i obja-
snila negativne ESG uticaje na svoje po-
slovanje i lance vrijednosti.
 uvođenje obaveze za uprave preduzeća iz
EU da uspostave i nadziru provedbu pro-
cesa dubinske analize i integrišu dubinsku
analizu u korporativnu strategiju.
Ova Uredba ima uticaj na velika preduzeća
registrovana u EU ili izvan EU, a koja posluju u
EU. Mala i srednja preduzeća, uključujući mikro
preduzeća, nisu obuhvaćena ovom Direktivom, ali
bi mogla biti obuhvaćena kada su izvođači ili po-
dizvođači preduzeća koja su obuhvaćena područ-
jem njene primjene. Preduzeća čiji su poslovni
partneri mala i srednja preduzeća moraju pomoći
takvim partnerima u poštovanju mjera dubinske
analize.
Mehanizam EU za granično prilagođavanje
emisija ugljika ima za cilj osigurati da uvezena roba
ima isti trošak emisija ugljika kao i domaća roba.
Ovaj Mehanizam je odgovor EU na zabrinutost da
70
bi curenje ugljika poništilo uticaj klimatskih poli-
tika EU na globalne emisije povećanjem emisija u
drugim zemljama. Cilj Mehanizma je riješiti ovo
pitanje i stvoriti poticaje izvan EU da bi pojačala
svoje napore ka smanjenju emisija ugljika.
Period od 1. oktobra 2023. do 2026. godine
je prelazni period u kojem će obaveze CBAM-a biti
ograničene na izvještavanje i biće primjenjivane
na robu s velikim izgledima za istjecanje ugljika.
Prijelazni period se završava 2026. godine, kada
će uvoznici početi plaćati prilagodbe.
Međunarodni odbor za standarde održivosti
(engl. International Sustainability Standards Bo-
ard (ISSB)) nezavisno je tijelo privatnog sektora
koje razvija i odobrava standarde za izvještavanje
o održivosti u okviru Međunarodnih standarda fi-
nansijskog izvještavanja (IFRS). Međunarodni od-
bor za standarde održivosti je osnovan 2021. go-
dine, nakon dva kruga konsultacija o zahtjevu za
uvođenjem globalnih standarda održivosti.
Dakle, postoji mnogo pristupa na koji se
može izvještavati o održivosti. Svaki predstavlja
jedinstvene razloge za razmatranje. Iako različiti,
svaki od njih može nadopuniti ostale. Uobičaje-
no je da preduzeća usklade svoje izvještavanje o
održivosti s jednim ili više prethodno spomenuta
okvira.
Međutim, ne postoji jedinstveni standard na
kojem bi se mogao zasnovati izvještaj o održivosti
na koji se preduzeća, investitori i regulatori mogu
referirati. Postoji nada da se će se takav standard
napraviti. Pet globalnih organizacija specijalizira-
nih za održivost i integrirane okvire, te standarde
izvještavanja objavilo je svoju namjeru da će raditi
na stvaranju sveobuhvatnog pristupa o izvještava-
nju o održivosti.
Korištenje potencijala okvira „COSO
interna kontrola - integrirani okvir“ za
ESG izvještavanje
Potraga za jedinstvenim standardom za ESG
izvještavanje ne mora otežavati način na koji or-
ganizacija upravlja ESG rizicima. „Interna Kon-
trola-integrirani okvir“ iz 2013. godine Komite-
ta sponzorskih organizacija Treadway komisije
(Committee of Sponsoring Organizations of the
Treadway Commission, COSO) pruža provjereni
temelj za ocjenjivanje sistem interne kontrole.
Stvoren 1992. i revidiran 2013. godine okvir
definiše interne kontrole kao „proces koji provodi

odbor, menadžment i ostali zaposlenici, dizajniran
da pruži razumno uvjerenje za postizanje ciljeva“.
Okvir također identificira pet komponenti
koje se mogu primijeniti na bilo koji sistem inter-
ne kontrole: kontrolno okruženje, procjena rizika,
kontrolne aktivnosti, informacije i komunikacija,
te praćenje (monitoring).
Osim toga, COSO i Svjetsko poslovno vijeće
za održivi razvoj (eng. The World Business Coun-
cil for Sustainable Development WBCSD) obja-
vili su 2018. godine smjernice koje su osmišljene
da pomognu praktičarima u upravljanju rizicima
i održivosti u primjeni koncepata korporativnog
upravljanja rizicima preduzeća (ERM), odnosno
procesima vezanim uz ESG rizike. Nova izjava,
koju su potpisali izvršni direktori 181 najvećih i
najuticajnijih kompanija na svijetu, promijenila je
svrhu postojanja kompanije „da kompanije uglav-
nom postoji da bi služila interesima dioničara“, u
onu koja koristi svim stejkholderima (npr. kupci-
ma, zaposlenicima, dobavljačima, zajednicama i
dioničarima).
ESG standardi u regulatornom okviru BiH
U poslovno zajednici BiH značaj ESG stan-
darda postaje sve izraženiji. Ovaj značaj je, prije
svega, posljedica društvenog razvoja i stalnih druš-
tvenih promjena te uočavanja potrebe da se na njih
adekvatno reaguje. Jedan od načina adekvatne re-
akcije države je i stalna analiza efekata postojećeg
pravnog okvira i prilagođavanje domaćeg međuna-
rodnom pravnom okviru.
Širok je spektar ljudskih prava koja se mogu
svrstati u navedene oblasti koje pokrivaju ESG
standardi, a međunarodni izvori prava ujedno po-
stavljaju načela kojima se vode države u procesu
donošenja ili izmjene domaćih propisa. Zakono-
davna dostignuća jesu rezultat jednog procesa koji
ne staje i koji pokušava da uhvati korak s vreme-
nom i promjenama koje ukazuju na potrebu da se
univerzalne vrijednosti u svijetu zaštite. BiH je
dužna da takve univerzalne vrijednosti brani i štiti
kroz odgovarajući domaći pravni okvir. Pobrojane
međunarodne konvencije i drugi međunarodni do-
kumenti jasno ukazuju na put kojim se, u zakono-
davnom smislu, BiH treba kretati.
Postojeći pravni okvir, posebno kada je u
fokusu primjena standarda ESG, kako brojni zva-
nični izvještaji pokazuju, nije dovoljno usklađen
sa svim preuzetim međunarodnim obavezama. I u
praksi su utvrđeni propusti koji otežavaju ili mogu
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
otežati odgovorno poslovanje, kao što je sporost ili
neadekvatna reakcija nadležnih institucija.
Stoga je razumljivo da navedena načela i ja-
sne smjernice iz međunarodnih i regionalnih izvo-
ra prava, privredna društva u BiH, uglavnom, pro-
vode na dobrovoljnoj osnovi i kao rezultat vlastite
svijesti o uključenosti u rješavanje univerzalnih
problema lokalnim mjerama. Međutim, ESG pro-
ces je nezaustavljiv i predstavlja trend koji će po-
stati obavezujući onog momenta kada i BiH bude
sastavnim dijelom usklađenog zakonodavstva, od-
nosno, kada BiH praćenje ljudskih prava učini oba-
veznim i provedivim kroz svoje zakonodavstvo.
Iako je jasno da primjena načela u pogledu
ESG standarda jasnije dolazi do izražaja u okviru
evropskog zakonodavnog prostora, ne može se reći
da primjena ovih načela ne nalazi svoje mjesto i
u propisima u BiH i da se ne odražava na poslov-
ni svijet. Primjer su zakoni u oblasti finansijskog
sektora, proizvodnje ili zapošljavanja, koji su do-
bar pravni temelj odnosu na društveno odgovorno
poslovanje.
S tim u vezi, u pogledu ekološkog segmenta,
u BiH su u primjeni zakoni o zaštiti okoliša, zakoni
o zaštiti zraka, zakon o upravljanju otpadom, zako-
ni o vodama, zakoni o šumama i brojni podzakon-
ski akti na svim nivoima vlasti. Pored važećih pro-
pisa, usvojene strategije, naglašavajući smjernice
međunarodnih i regionalnih izvora, prije svega,
upućuju na obavezu poštivanja domaćih propisa.
U okviru socijalnog segmenta ističu se, pr-
venstveno, zakoni o radu, zapošljavanju, zakoni o
zaštiti na radu, propisi kojima se eliminiše diskri-
minacija na radnom mjestu, zakoni kojima se štiti
rodna ravnopravnost, propisi o socijalnoj zaštiti, i
brojni podzakonski akti, koji su u ključnom dijelu
usklađeni sa univerzalnim i regionalnim međuna-
rodnim aktima. Za ovu oblast u BiH su najznačaj-
nije konvencije i preporuke MOR-a te akti UN-a u
oblasti ekonomskih i socijalnih odnosa, akti Vije-
ća Evrope, uključujući i sudsku praksu Evropskog
suda za ljudska prava, ali i pravo Evropske unije.
U pogledu korporativnog upravljanja u BiH
je na snazi više zakona o privrednim društvima,
koji ukazuju na dugotrajnu reformu ove oblasti
u BiH u smislu ujednačavanja zakonodavstva,
imajući u vidu prepreke koje su ranije uočene za
investitore, kao i radi ispunjavanja obaveza koje
je BiH na sebe preuzela, pored ostalih, i potpisi-
vanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.
Brojni su drugi propisi iz oblasti poslovanja kom-
panija, posebno imajući u vidu raznolikost u dje-
71
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
latnostima kojima se kompanije bave. Pored toga,
nema prepreka da kompanije samostalno donose
druge interne propise kojima ć́e poboljšati odgo-
vorno korporativno upravljanje, počev od kodeksa
korporativnog upravljanja, procedura, tehničkih i
organizacionih mjera i nadzora, ali i drugih akata
kojima se transparentno pokazuje zaposlenima, ali
i javnosti, da pitanje ostvarivanja profita jeste jed-
no od ključnih, ali ne isključuje druge vrijednosti
socijalnog karaktera koje poslovni svijet prihvatio.
Regulatorni okvir u BiH predstavlja mi-
nimum koji može poslužiti kao temelj za daljnju
nadgradnju, a dodatno se u praksi uočava da kom-
panije u BiH provode niz aktivnosti koje se suštin-
ski oslanjaju, pored važećih propisa, na druga na-
čela, smjernice ili akte čija pravna snaga nadilazi
granice BiH.
Stoga, samo uz potpunu primjenu domaćih
propisa će kompanije biti u mogućnosti izgradi-
ti svijest o društveno odgovornom poslovanju i
iskazati svoju spremnost za izvještavanje po ESG
kriterijima. Drugim riječima, poslovni subjekti
koji posluju u skladu sa bh. propisima su već na
dobrom putu da posluju u skladu sa ESG standar-
dima. Izvještavanje ove vrste objektivno predstav-
lja nadgradnju, s obzirom da nije postala standard
za sve poslovne subjekte koji posluju na teritoriju
BiH. U prilog tome stoje primjeri kompanija koje
prihvataju poslovnu politiku društveno odgovor-
nog poslovanja i postaju primjeri dobre prakse koji
ukazuju svima drugima na proces kroz koji mora-
ju proći iz razloga na koje ovaj priručnik detaljno
ukazuje.
Zaključno, mnogim poslovnim subjektima u
BiH nije strano šta su ESG standardi. U zavisnosti
od potreba, u praksi, uvode strateške politike, izra-
đuju vlastite studije, imenuju odbore ili osobe koje
imaju stručna znanja na poslovima u oblasti ESG
standarda, imaju drugačiji pristup u poštivanju
principa „pristojnih uslova rada“, integrišu due di-
ligence u skladu sa ESG kriterijima u svoje politi-
ke, identificiraju stvarne ili potencijalne negativne
uticaje na ljudska prava i okolinu, provode mjere
dubinske analize, ocjenjuju učinkovitost svoje po-
litike, obavještavaju javnost o svojim aktivnostima
u svjetlu ESG i učincima, ili pak mijenjaju uprav-
ljačku strukturu u skladu sa najvišim ekonomsko-
socijalnim standardima.
Zaključak
Lideri u poslovanju i državnici sve više shva-
ćaju važnost ESG-a kao imperativa za preduzeća.
72
Dobrobit preduzeća nije vezana samo za finansij-
ske strategije i pokazatelje, već i za one koji odra-
žavaju aspekte ekologije, društva i korporativnog
upravljanja. Ovaj holistički pristup neophodan je
za dugoročno stvaranje vrijednosti. Stoga, strateš-
ko planiranje, upravljanje rizikom i sva povezana
uvjerenja moraju uključivati sve četiri dimenzije.
Kako pokreti za socijalnu pravdu i klimatske
promjene mijenjaju organizacijske prioritete, inve-
stitori i regulatori potiču preduzeća kako bi javno
izvještavale o svojim ESG strategijama, obvezama
i aktivnostima. Putem ESG izvještavanja, predu-
zeća koja efikasno integriraju ESG razmatranja u
svoju poslovnu strategiju i prakse upravljanja rizi-
cima mogu komunicirati na koji način ta razmatra-
nja utječu na njihovo poslovanje i na koji način su
relevantna su za njihove dionike.
Sposobnost preduzeća da to učine, zavisi o
dizajnu i efikasnosti internih kontrola vezanih za
računovodstvo, izvještavanje i komuniciranja in-
formacija. Primjena istog rigoroznog sistema na
mjerenje, potvrđivanje, upravljanje i izvještavanje
materijalnih informacija o održivosti koja se tipič-
no primjenjuje i na finansijsko izvještavanje treba-
la bi dovesti do većeg korporativnog i ulagačkog/
dioničkog povjerenja, organizacijske vrijednosti i
efikasnosti tržišta kapitala.
Interna revizija je dio društva u cjelini i sa-
mim time mega trendovi u društvu kao što su di-
gitalizacija, održivost, rodna promjena, zdravlje,
novi poslovi, individualizam, globalizacija, mo-
bilnost, društvo srednjih godina, kultura znanja i
urbanizacija uticaće na budućnost interne revizije.
Što se tiče održivosti, svi su razumni umo-
vi do sada shvatili da je naša planeta u opasnosti.
Savremeni mediji diljem svijeta prepuni su člana-
ka o klimatskim promjenama, sušama, toplinskim
valovima, topljenju ledenjaka te poplavama. Kli-
matske promjene imaju sveopći utjecaj na mnoge
industrije i organizacije će sve više morati prilago-
đavati strategiju i poslovanje kako bi postale održi-
ve. Funkcije interne revizije trebat će se prilagoditi
stvarnosti.
Kao i kod finansijskog izvještavanja, nezavi-
sno i objektivno uvjerenje koje može pružiti samo
interna revizija mora biti sastavni dio tog odgovo-
ra. ESG može biti prilika za interne revizore i pro-
fesiju interne revizije na način da razmotre nadila-
ženje temeljnog zadatka pružanja usluga uvjerenja
i savjetovanja, kako bi pomogli u izgradnji ESG
programa.

Dr. sc. Jasmina Hurić
Kandidatski status Bosne i Hercegovine
za članstvo u Evropskoj uniji i provedba
ključnih prioriteta
U 2024. godini Evropska unija će proslavi-
ti 20. godišnjicu svog najvećeg proširenja. Ogro-
mna prekretnica i istorijsko proširenje Evropske
unije sa 15 na 25 članica desilo se 1. maja 2004.
godine, kroz peto najveće proširenje. Tada su
članice Evropske unije postale sljedeće zemlje:
Kipar, Češka, Estonija, Litvanija, Latvija, Mađar-
ska, Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija. Bio je
to jedan poseban trenutak koji je doveo do svoje-
vrsnog ponovnog ujedinjenja Evrope. Završetak
petog proširenja zabilježen je 2007. godine, kada
su u Evropsku uniju ušle Bugarska i Rumunija.
Šesto i posljednje proširenje dolazi s pristupanjem
Hrvatske Evropskoj uniji. Buduća proširenja od-
nose se na trenutne zemlje kandidatkinje: Albani-
ju, Crnu Goru, Makedoniju, Srbiju, Bosnu i Her-
cegovinu, Tursku, Ukrajinu i Moldaviju. Nakon
podnošenja zahtjeva za članstvo u Evropsku uniju
u februaru 2016. godine Bosna i Hercegovina je
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
morala ispuniti 14 ključnih prioriteta. Pravilo je
da Evropska komisija preporučuje otvaranje pre-
govora o pristupanju Evropskoj uniji, nakon što
se ocijeni da je zemlja postigla potreban stepen
usklađenosti s kriterijima za članstvo, a posebno
da je ispunila ključne prioritete. Vijeće Evropske
unije je u decembru 2022. godine po preporukama
Evropske komisije dodijelilo Bosni i Hercegovini
status zemlje kandidata. Određeni pozitivan zamah
uslijedio je neposredno nakon dodjeljivanja kan-
didatskog statusa, ali sa ograničenim napretkom
u pogledu ključnih prioriteta. Pozitivni pomaci na
državnoj razini bili su u oštroj suprotnosti s nega-
tivnim pomacima na razini entiteta Republike Srp-
ske, koji su utjecali na državu u cjelini.
Nakon stjecanja statusa kandidata, posveće-
nost političkih stranaka strateškom cilju evropskih
integracija donijela je pozitivne rezultate. Učinjeni
su važni, ali ipak nedovoljni koraci za dobijanje
73
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
kandidatskog statusa u toku 2023. godine. Vijeće
ministara donijelo je strategije za suzbijanje orga-
niziranog kriminala, izradilo ažuriranu procjenu
rizika i prateći akcijski plan za sprječavanje pranja
novca i suzbijanje finansiranja terorizma, donijelo
strategije i akcijske planove za oblast migracija,
te imenovalo nadzorno tijelo za provedbu državne
strategije procesuiranja ratnih zločina. Svi politič-
ki i ekonomski problemi koji su se dešavali prije
svega u Republici Srpskoj uticali su na zastoj po-
trebnih reformi za ispunjenje prioriteta. To su pri-
je svega bila pitanja oko funkcionisanja Ustavnog
suda i kršenje ustavno-pravnog poretka zemlje.1
1. Bosna i Hercegovina - od Jugoslavije do
Evropske unije
Bosna i Hercegovina je jedna od bivših ju-
goslovenskih republika, koja od oktobra 1991.
godine djeluje kao suverena država. Iako se nije
ubrajala u skupinu najrazvijenijih jugoslovenskih
republika, u periodu od 1960. do sticanja svog su-
vereniteta razvijala se po prosječnoj stopi rasta od
oko 5,5% godišnje. Bosna i Hercegovina je bila
bogata raznim sirovinama koje je prerađivala i
izvozila. Najvažnije sirovine su bile iz oblasti drv-
ne industrije, uglja, magnana, soli, željezne rude
i bakra. Posjedovala je visokoobrazovanu radnu
snagu, a privreda je bila vrlo raznovrsna, gdje je
više od polovine proizvodnje i zaposlenosti stvarao
industrijski sektor. Kontinuiran ekonomski razvoj
naglo je prekinut dramatičnom političkom i eko-
nomskom situacijom nastalom 1990. godine koji
je obilježen početkom raspada Jugoslavije. U tom
periodu Bosna i Hercegovina se naglo suočila sa
padom industrijske proizvodnje, padom uvoza i
izvoza, blokadom robnog i platnog prometa, obu-
stavljanjem investicija, prekidom saobraćajnih to-
kova i općom dezintegracijom tržišta. Teška ratna
razaranja ostavila su ogromne posljedice na kom-
pletan ekonomski i politički sistem Bosne i Herce-
govine, tako da je poslijeratni oporavak bio izrazi-
to spor i dugotrajan. Oporavak je u prvom redu bio
usmjeren na postizanje političke saglasnosti oko
reformskih procesa, postizanja makroekonomske
stabilnosti, osiguranja socijalne stabilnosti i sma-
njenja siromaštva, privlačenja stranih investicija,
1 Commission Staff Working Document, Bosnia and Her-
zegovina 2023 Report, Accompanying the documen,
2023 Communication on EU Enlargement policy, Brisel,
8.11.2023, dostupno na: https://neighbourhood-enlarge-
ment.ec.europa.eu/bosnia-and-herzegovina-report-2023_
en
74
osiguranja donatorske pomoći za obnovu zemlje,
ali i uključivanja u evropske integracijske proce-
se. Zahvaljujući značajnoj međunarodnoj pomoći
i velikom broju reformi Bosna i Hercegovina je
već nekoliko godina nakon završetka rata uspjela
postići makroekonomsku stabilnost, povjerenje u
nacionalnu valutu i unapređenje fiskalnih računa.
Uvođenje Valutnog odbora u 1997. godini, pomo-
glo je u kontroliranju inflacije, ali se problem vanj-
skog duga i ukupnog javnog duga nikada nije uspio
riješiti i konstantno je to i u prošlosti i sada ključan
makroekonomski izazov za Bosnu i Hercegovinu
2. Evropska unija – stvaranje i uslovi
pridruživanja
Ideja za stvaranjem Evropske unije nastala je
nakon II svjetskog rata, kao posljedica ratom ra-
zrušene evropske privrede, ispresjecane nacional-
nim granicama i rascjepkanim tržištima suženog
prostora izazvanog dekolonizacijom i nastankom
socijalizma. Glavni cilj tadašnjih najvećih evrop-
skih zemalja bio je potreba organizovanog načina
pristupanju rješavanju zajedničkih problema2. Kao
što je bio slučaj sa stvaranjem same Evropske unije
i njenim su se proširenjima nastojali konsolidova-
ti mir i prosperitet u Evropi. Evropa je oduvijek
vođena ideologijom da je veća Evropa snažnija i
stabilnija Evropa, bolje opremljena za suočavanje
sa unutrašnjim i vanjskim izazovima.
Glavni motivi za stvaranjem Evropske unije
kao zajednice bili su ekonomski, politički i vojno-
strateški i ideološki. Tim motivima Evropska unija
se vodila kroz sva svoja proširenja do sada. Od 6
zemalja koliko ih je bilo na samom početku do 27
zemalja trenutno. Mnoge zemlje su ulazile i kroz
svoj put i proširenja postajale dio Unije, a Velika
Britanija koja je bila i jedan od osnivača je jedina
zemlja koja je zbog svojih političkih i ekonomskih
razloga izašla iz zajednice evropskih zemalja. Na-
pustila je Evropsku uniju u januara 2020., nakon
47 godina članstva.
Na samitu u Kopenhagenu 1993. godine,
Evropska unija je definisala kriterijume za pristu-
panje budućih zemalja članica Evropske unije. Oni
odražavaju vrijednosti na kojima se Evropska unija
zasniva: demokratiju, vladavinu zakona, poštiva-
nje osnovnih prava i važnost funkcionalne tržišne
ekonomije. Sve to je utrlo put istorijskim transfor-
2 Hadžiahmetović, A. (2009), Makroekonomija – predava-
nja, Ekonomski fakultet Sarajevo, str. 356

macijama i pristupanju zemalja Srednje i Istočne
Evrope, a važi i danas. Ovim su se vrijednostima
i kriterijumima vodile reforme u svim zemljama
kandidatima i potencijalnim kandidatima za član-
stvo. Trenutno su kada su u pitanju zemlje Zapad-
nog Balkana zemlje kandidati: Albanija, Bosna i
Hercegovina, Republika Sjeverna Makedonija,
Kosovo, Crna Gora, Srbija i Turska.
Kriteriji i uslovi proširenja definisani su kri-
terijima iz Kopenhagena (1993), Essena (1994) i
Brisela (1995). Ovi posljednji se odnose na Bije-
lu knjigu odnosno Bijele knjige koji su dokumen-
ti koji sadrže prijedloge za djelovanje Europske
unije u određenim području3. To su: Bijela knjiga
o umjetnoj inteligenciji – Evropski pristup izvr-
snosti i izgradnji povjerenja (2020), Bijela knjiga
o uspostavi jednakih uvjeta na tržištu u pogledu
stranih subvencija (2020) i Bijela knjiga o buduć-
nosti Evrope – Razmatranja i scenariji za EU27 do
2025 (2017).
Takozvani „kriterijumi iz Kopenhagena“ po-
drazumijevaju tri elementa koje svaka nova država
članica mora da ispuni4.
Politički kriteriji se odnose na stabilnost in-
stitucija kojima se garantuju demokratija, vlada-
vina prava, ljudske slobode i uvažavanje i zaštitu
manjina. Ekonomski kriteriji podrazumijevaju po-
stojanje funkcionalne tržišne ekonomije sposobne
da se nosi sa konkurencijom i tržišnim snagama
u Evropskoj uniji. I treći kriterij se odnosi na pri-
hvatanje zakona i regulative Evropske unije, kao i
sposobnost za preuzimanje svih obaveza članstva,
uključujući poštovanje ciljeva političke, ekonom-
ske i monetarne unije.
Sami pregovori o pridruživanju prate se po
oblastima, kojih ima 31. To su: Sloboda kreta-
nja roba, Sloboda kretanja ljudi, Sloboda kretanja
usluga, Sloboda kretanja kapitala, Korporacijsko
pravo, Politika konkurencije, Poljoprivreda, Ribar-
stvo, Transportna politika, Oporezivanje, Ekonom-
ska i monetarna unija, Statistika, Socijalna politika
i zaposlenost, Energija, Industrijska politika, Mala
i srednja preduzeća, Nauka i istraživanje, Obrazo-
vanje i obučavanje, Telekomunikacije i IT, Kultu-
ra i audiovizuelna politika, Regionalna politika i
strukturalni instrumenti, Okruženje, Zaštita potro-
šača i zdravlje, Pravni i domaći poslovi, Carinska
unija, Vanjski poslovi, Zajednička vanjska i sigur-
3 https://eur-lex.europa.eu/
4 Hadžiahmetović, A. (2009), Makroekonomija – predava-
nja, Ekonomski fakultet Sarajevo
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
nosna politika, Finansijska kontrola, Finansijsko i
budžetsko predviđanje, Institucije i Ostalo5.
Proces pristupanja je s godina postojao sve
rigorozniji i sve obuhvatniji i u direktnoj mjeri
je odražavao razvoj politika Evropske unije, ali i
mnoge greške i lekcije naučene iz prošlih proši-
renja. Napredak prema članstvu zavisi od svake
zemlje pojedinačno i njenih koraka na postizanju
ustanovljenih kriterijuma u svakoj od faza. Pored
ekonomskih kriterija koji su definisani, proces pri-
stupanja zemalja članica značajno je ovisio i ovisi
o političkim ideologijama i ciljevima pojedinih ze-
malja članica, a ponajviše onih koje su imale naj-
veći uticaj koji je u uskoj korelaciji sa njihovom
ekonomskom i političkom moći.
3. Istorija kandidatskog statusa Bosne i
Hercegovine
Neposredno nakon završetka ratnih dešava-
nja u Bosni i Hercegovini 1997. godine, kroz svoj
regionalni pristup prema zemljama Zapadnog Bal-
kana, Evropska unija uspostavlja političke i eko-
nomske uslove za razvijanje bilateralnih odnosa sa
Bosnom i Hercegovinom, a u junu 1998. uspostav-
lja se Konsultativna radna grupa „Evropska uni-
ja - Bosna i Hercegovina“. Već naredne godine u
mjesecu maju Evropska unija predlaže novi Proces
stabilizacije i pridruživanja (PSP) za pet zemalja
Jugoistočne Evrope, uključujući Bosnu i Hercego-
vinu.
Regionalna politika Evropske unije dobija na
značaju nastajanjem ideje o pokretanju Pakta sta-
bilnosti za Jugoistočnu Evropu, čija je ideja nastala
u 1998. godine, a zvanično potpisivanje uslijedilo
je godinu dana kasnije. Njegovi osnovni postula-
ti su bili stvaranje sigurnog okruženja, promocija
demokratije i uspostavljanje ekonomskog i socijal-
nog blagostanja. Najbitniji segment Pakta je sam
Proces stabilizacije i pridruživanja, a zemlje koje
ulaze u ovaj proces idu kroz svoj put prema kan-
didatskom statusu. Evropsko vijeće u junu 2020.
godine izjavljuje da su sve zemlje Stabilizacije i
pridruživanja “potencijalni kandidati” za članstvo
u Evropsku uniju.
Na Samitu u Zagrebu, koji se održao u no-
vembru 2000. godine, Evropska unija i zemlje Za-
padnog Balkana (uključujući i Bosnu i Hercego-
vinu) službeno usvajaju Sporazum o stabilizaciji i
pridruživanju. Nakon potpisivanja ovog sporazu-
5 Ibidem
75
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
ma Bosna i Hercegovina je preuzela sve pravne
obaveze koje iz njega proizlaze i kroz svoj put koji
je trajao 22 godine čekala status kandidata. Cje-
lokupna ekonomska i politička situacija u Bosni i
Hercegovini tokom svih ovih godina značajno je
uticala na ispunjavanje uslova za koje se obavezala
Potpisivanjem sporazuma o stabilizaciji i pridruži-
vanju. Pored složene političke situacije u državi na
to su u velikoj mjeri uticale i krize s kojima se svi-
jet, Evropa, pa i Bosna i Hercegovina suočavao (od
evropske dužničke krize iz 2009, krize BREXIT-a,
korona krize i mnogih drugih).
Već u prvoj godini Sporazuma o stabilizaciji
i pridruživanju počela je primjena novog CARDS6
programa. U junu 2003. godine na Samitu u Solu-
nu, Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je po-
tvrđen kao sigurna politika Evropske unije prema
Zapadnom Balkanu. Potvrđena je EU perspektiva
za zemlje tog regiona. Dalje se u novembru 2003.
godine izrađuje konkretno za Bosnu i Hercegovinu
Studija izvodivosti kojom se procjenjuje kapacitet
zemlje da provede sam Sporazum7. Studija zaklju-
čuje da se sa pregovorima treba početi kada Bo-
sna i Hercegovina ostvari napredak po pitanju 14
ključnih prioriteta.
Službeno pokretanje pregovora započelo je
krajem 2005. godine, jer je u oktobru 2005. Evrop-
ska komisija procijenila da je Bosna i Hercegovina
ostvarila zadovoljavajući napredak u provođenju
reformi iz Studije izvodivosti. Tehnički pregovori
o SSP-u između Evropske unije i Bosne i Hercego-
vine uspješno su okončani krajem 2006. godine, ali
Sporazum tada nije mogao biti parafiran i formal-
no zaključen usljed nedostatka napretka u ključnim
reformama.
Bosna i Hercegovina i Evropska komisija
potpisuju Finansijski sporazum o državnom pro-
gramu za Instrument pretpristupne pomoći (IPA) za
2007. godinu. Nakon procjene komesara za proši-
renje Ollija Rehna da između političkih vođa u Bo-
sni i Hercegovini postoji dovoljna mjera usaglaše-
nosti po pitanju reformi, u Sarajevu je u decembru
2007. godine, parafiran Sporazum o stabilizaciji i
pridruživanju sa Bosnom i Hercegovinom. Poslije
6 CARDS (Community Assistance for Reconstruction, De-
velopment and Stabilization) je program pomoći namje-
njen zemljama Zapadnog Balkana. Kroz ovaj program
utrošena su ogromna finansijska sredstva naročito u pr-
vim godinama njegove primjene (od 2001-2006).
7 Hronologija ovih događanja preuzeta je i prilagođena sa
stranice www.europa.ba
76
potpisivanja sporazuma uslijedilo je i potpisivanje
sporazuma o viznim olakšicama, zatim Okvirnog
sporazuma o IPA fondovima, pokretanje dijaloga o
ukidanju viznog režima, kao i predstavljanje Mape
puta za postavljanje referentnih vrijednosti za uki-
danje viznog režima. Bezvizni režim putovanja na
područje Šengena za sve građane Bosne i Herce-
govine koji imaju biometrijski pasoš, uveden je u
decembru 2010. godine. Sporazum o stabilizaciji i
pridruživanju (SSP) između Evropske unije i BiH
stupio je u junu 2015. godine.
Jedan od značajnijih događaja koji je Bosna
i Hercegovina imala na svom dugačkom putu ka
kandidatskom statusu bilo je uručivanje Upitnika
Evropske komisije Bosni i Hercegovini u decem-
bru 2016. godine. Ovome događaju prethodilo je
podnošenje zahtjeva za članstvo Evropskoj komi-
siji (februar 2016).
U februaru 2018. godine vlasti Bosne i Her-
cegovine uručile su predsjedniku Evropske ko-
misije Juanu Clodeu Junckeru i komesaru Johanu
Hahnu odgovore na Upitnik, a Evropska komisija
je nakon toga usvojila svoju strategiju za “Kredi-
bilnu perspektivu proširenja i pojačan angažman
sa Zapadnim Balkanom”.
Odmah poslije toga Evropska komisija
objavljuje Mišljenje o zahtjevu Bosne i Hercego-
vine za članstvo u Evropskoj uniji, uključujući i
14 ključnih prioriteta, koje se i vrlo brzo usvojilo.
U 2020. godini koja je i za Evropsku uniju i
čitav svijet snažno obilježena krizom usljed korona
virusa nije bilo značajnijih aktivnosti usmjerenih
na proces proširenja, jer su se sve članice borile
sa važnijim životnim pitanjima očuvanja zdravlja,
ali i problemima koji su se javili zbog finansijske
krize koja je zadesila sve zemlje zbog COVID 19
virusa.
Veća sa prvim znacima krize na samom po-
četku 2020. godine Evropska komisija je predsta-
vila revidiranu metodologiju kako bi se pokrenuo
proces proširenja sa snažnijim političkim vod-
stvom i na vjerodostojniji, predvidljiviji, dinamič-
niji način. Kraj 2020. ostaće zapamćen usvajanjem
Ekonomskog i investicionog plana za podršku i
približavanje zemalja Zapadnog Balkana.
Evropsko vijeće u junu 2022. zvanično potvr-
đuje svoju spremnost da Bosni i Hercegovini dodi-
jeli kandidatski status i poziva Evropsku komisiju
da izvijesti o implementaciji 14 ključnih prioriteta
navedenih u Mišljenju s posebnom pažnjom na one
prioritete koje čine značajan set reformi.

U oktobru 2022. godine Evropska komisija
kroz ocjenu reformi za Zapadni Balkan i Tursku
preporučuje kandidatski status za Bosnu i Herce-
govinu, koji joj je zvanično dodijelila nakon izbora
održanih u Bosni i Hercegovini u decembru 2022.
godine.
4. Ključne komponente Izvještaja o
napretku Bosne i Hercegovine u
ispunjenju 14 prioriteta
Izvještaj Evropske komisije o Bosni i Herce-
govini za 2023. godinu uručen je Vijeću ministara
BiH 8. novembra 2023. godine i u njemu se uvjet-
no preporučuje početak pregovora za članstvo BiH
u Evropsku uniju. U izvještaju su prema oblastima
iznesena mišljenja koja se tiču ispunjenja 14 ključ-
nih prioriteta8, pa je tako u segmentu političkih kri-
terija zaključeno da je pozitivno to što su se u ok-
tobru 2022. godine održali izbori i niz drugih inter-
vencija uključujući i intervencije visokog predstav-
nika, ali da su i dalje za ovu oblast potrebne ustav-
ne i izborne reforme kako bi se Ustav uskladio sa
Evropskom konvencijom o ljudskim pravima, kao
i rješavanju i drugih važnih političkih pitanja. U
Izvještaju je istaknuto da nisu poduzeti nikakvi ko-
raci na razradi socioekonomskih reformi u skladu
sa preporukama Evropske komisije i zajedničkim
zaključcima iz ekonomskog i finansijskog dijalo-
ga. Navedeno je da je za implementaciju Sporazu-
ma o stabilizaciji i pridruživanju prepreka konti-
nuitet u mnogim protekcionističkim mjerama, kao
i činjenica da Bosna i Hercegovina još uvijek nije
izradila program usklađivanja propisa sa pravnom
stečevinom Evropske unije, u skladu sa zahtjevi-
ma iz Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju. U
domenu reformi koje se odnose na javnu upravu
navedeno je da je u toj oblasti Bosna i Hercegovina
u ranoj fazi priprema i da je ostvarila određeni na-
predak, te da su poduzeti određeni pozitivni koraci
kada je u pitanju usvajanje aranžmana za koordi-
naciju reforme javne uprave, ali da je neophodno
da Bosna i Hercegovina finalizira suštinske korake
za poboljšanje cjelokupnog funkcionisanja javne
uprave osiguravanjem profesionalne i depolitizi-
rane državne službe uz koordiniran pristup izrade
politika na nivou cijele države.
U oblasti pravosudnog sistema u Izvještaju
se navodi da je Bosna i Hercegovina u ranoj fazi
priprema kada je u pitanju pravosuđe, što je zai-
8 Izvještaj EK o BiH za 2023. godinu.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
sta poražavajuće uzimajući u obzir sve dosadašnje
zahtjeve koji su se nametali. U ovoj oblasti je po-
stignut određeni napredak koji uključuje izmjenu
Zakon o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću s
ciljem uspostavljanja sistema za provjeru finan-
sijskih izvještaja sudija, tužilaca i članova vijeća,
koje su se desile u septembru 2023. godine.
Nije postignut značajan napredak u borbi
protiv korupcije. Određeni napredak je postignut u
borbi protiv organizovanog kriminala. U Izvještaju
se preporučuje da se nastavi sa naporima u borbi
protiv terorizma i trgovine narkoticima, uz hitno
usvajanje novog zakona o sprečavanju pranja nov-
ca i finansiranju terorizma u skladu sa pravnom
stečevinom Evropske unije.
Kada je u pitanju zakonodavni i institucio-
nalni okvir o temeljnim pravima ističe se da je on
u najvećoj mjeri uspostavljen. Tu se navodi usva-
janje Zakon o slobodi pristupa informacijama i iz-
mijene i dopune Zakona o ombudsmenu za ljudska
prava, ali u toj oblasti su nužne dodatne reforme
kako bi se osiguralo da svi građani mogu ostva-
riti svoja biračka prava i kako bi se osiguralo ne-
diskriminatorno, inkluzivno i kvalitetno obrazova-
nje. Bosna i Hercegovina je nastavila poduzimati
korake za unapređenje upravljanja migracijama,
kroz usvajanje novih strategija iz te oblasti. Me-
đutim, kada su u pitanju prioriteti u domenu eko-
nomskih kriterija, tu je istaknuta vrlo loša ocjena,
a u Izvještaj se navodi da je Bosna i Hercegovina u
ranoj fazi uspostavljanja funkcionalne tržišne eko-
nomije. Posebno važno pitanje na koje se ukazuje
je da je došlo do pogoršanja saradnje i izostanak
koordinacije kod izrade ekonomskih politika na
državnom nivou i među entitetima. Kao posljedi-
cu toga imamo izrazito fragmentirano unutrašnje
tržište zemlje, što negativno utiče na kompletno
poslovno okruženje. Ističe se da je stopa nezapo-
slenosti u Bosni i Hercegovini i dalje veoma viso-
ka, a migracija radne snage kontinuirano prisutna.
Implementacija Programa ekonomskih reformi je
vrlo ograničena i generalno Bosna i Hercegovina
ostvaruje ekonomske efekte iznad svojih potenci-
jala, što je prije svega posljedica političkog zastoja
zemlje i nedovoljnog fokusa na mjere za politike
osiguranja rasta.
Ograničen napredak u provođenju reformi
ostvaren je u oblasti statistike, te u izradi makroe-
konomske statistike koja i dalje u velikoj mjeri od-
stupa od propisa koji regulišu ovu oblast na nivou
Evropske unije. Isti slučaj je i sa javnim nabavka-
ma, gdje je napredak vrlo ograničen, a odnosi se
77
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

na usvajanje određenih podzakonskih akata koja Umjesto zaključka

regulišu ovo pitanje. Određene pozitivne promjene
Status države kandidata jedan je od koraka
su postignute u segmentu interne kontrole javnih
u procesu pristupanja Evropskoj uniji i pretho-
finansija kroz implementaciju određenih strategija
di otvaranju konkretnih pregovora o pristupanju.
iz ove oblasti na entitetskim i na državnom nivou.
Status se dodjeljuje državi koja je ostvarila odre-
U Izvještaju se navodi da je ograničen napredak
đeni napredak u ispunjavanju kriterijuma za član-
ostvaren u oblastima konkurentnosti i inkluzivnog
stvo, ali to je i dalje odvojeno od samih pregovora
rasta (oporezivanje, digitalna transformacija i me-
za članstvo. Pregovori započinju kada se članice
diji, socijalna politika i zapošljavanje, poduzetnič-
Evropske unije na sastanku Evropskog savjeta jed-
ke i industrijske politike, nauka i istraživanje, obra-
noglasno usaglase o početku pregovora. Kada je u
zovanje i kultura i carine). Pored toga, ističe se da
pitanju Bosna i Hercegovina i dalje postoji veliki
je neophodno ostvariti značajne korake kako bi se
broj mjera koje se moraju usvojiti da bi se došlo do
pravni okvir u cijeloj zemlji uskladio sa pravnom
ovog postupka. To su mjere iz mnogih oblasti kao
stečevinom EU-a na unutrašnjem tržištu (slobodno
što su: unaprjeđenja rada i organizacije institucija,
kretanje roba, radne snage, usluga i kapitala, za-
socijalnih politika, propisi o sprečavanju sukoba
kon o privrednim društvima, intelektualna svojina,
interesa, konkretne mjere za jačanje prevencije i
konkurentske politike, finansijske usluge, zaštita
borbe protiv korupcije i organizovanog kriminala,
potrošača i zdravlja), ali i uspostavilo unutrašnje
unaprjeđenje rada na obezbjeđivanju efikasne ko-
tržište zemlje. Posebno loša ocjena daje se i ispu-
ordinacije na upravljanja granicom, garancija slo-
njenju mjera za reforme koje su potrebne u drugim
bode izražavanja i medija i zaštita novinara i mno-
oblastima koje se odnose na ekonomsku i mone-
ge druge oblasti.
tarnu politiku, gdje je i u ovom slučaju ocjenjeno
Pored toga jedan od uslova je i da Bosna i
da se Bosna i Hercegovina nalazi u ranoj fazi ili
Hercegovina obezbjedi rezultate funkcionisanja
ima određeni nivo pripremljenosti. U Izvještaju se
mehanizma koordinacije o pitanjima Evropske
preporučuje da Bosna i Hercegovina treba da uve-
unije na svim nivoima vlasti, uključujući razvoj
de socioekonomske reforme kako bi riješila struk-
i usvajanje nacionalnog programa za usvajanje
turne slabosti, uključujući nisku konkurentnost i
pravne tekovine Evropske unije. Općenito sam
visoku nezaposlenost. Kada je u pitanju ispunje-
kandidatski status znači da će Bosna i Hercegovi-
nje uvjeta propisanih Zelenom agendom i klaste-
na morati prilagoditi kompletno zakonodavstvo,
ru održivog povezivanja, ističe se da se Bosna i
ekonomiju i općenito društvo sa zemljama Evrop-
Hercegovina nalazi u ranoj fazi po pitanju energije,
ske unije prije punopravnog članstva. Zemlje na
okoliša i klimatskih promjena.
putu ka Evropskoj uniji imaju pristup evropskim
Posebno zabrinjavajuće je to da Bosna i
sredstvima koja se dodjeljuju na osnovu projekata
Hercegovina nije ostvarila nikakav napredak u se-
s kojima aplicira svaka zemlja i to se može i treba
gmentu poljoprivrede i ruralnog razvoja, sigurnosti
iskoristiti. Bez obzira što je status kandidata Bosni
hrane, veterinarske i fitosanitarne politike, ribar-
i Hercegovini dodijeljen u jednom trenutku kada
stva i te finansijskih i budžetskih odredbi.
se sama zemlja suočila sa složenom i teškom poli-
S obzirom da je u 2022. godini Bosna i Her-
tičkom situacijom, popraćenom negativnim poslje-
cegovina kroz Instrument za pretpristupnu pomoć
dicama ekonomske krize zbog rata u Ukrajini (ali
za period 2021. do 2027. godine (IPA III) dobila
i drugih prethodnih i paralelnih kriza), dobijanje
oko 45,5 miliona eura podrške za podršku progra-
kandidatskog statusa za ulazak u članstvo Evrop-
mima u oblasti pravosuđa, reforme javne uprave,
ske unije je zasigurno jedan važan događaj koji će
upravljanja javnim finansijama, evropskih integra-
Bosni i Hercegovini donijeti brojne ekonomske i
cija, okoliša i klimatskih promjena, zapošljavanja i
finansijske benefite i biti jedna staza za napredak i
socijalne zaštite za očekivati je bilo veći progres u
razvoj društva i zajednice.
provođenju reformi za ispunjenje 14 ključnih pri-
oriteta.

www.feb.ba
78

Bernard Iljazović
Provođenje organizacijske procjene
u poslovnim organizacijama
Uvodno
Svaka organizacija suočava se s brojnim iza-
zovima koji se direktno ili indirektno odražavaju
na njezino djelovanje. Iako na određene vanjske
elemente u svojem okruženju ne može previše
utjecati, s druge strane postoje i elementi na koje
ima utjecaja, a koji se mogu uvelike odraziti na
način njezina funkcioniranja, a samim time i dalj-
njeg opstanka i razvoja. Prije svega tu bi se radilo
o unutarnjim, odnosno internim elementima orga-
nizacije. U slučaju kada određeni interni elementi
organizacije ne funkcioniraju kako treba, tada je
vrijeme za njihovo preispitivanje, odnosno anali-
ziranje s ciljem detektiranja mogućih uzroka, a što
u krajnjoj liniji može rezultirati i provođenjem po-
znate SWOT analize. Interni elementi organizacije
uključuju nekoliko elemenata, odnosno: strategiju,
strukturu, sustave, zaposlenike, stil upravljanja i
kulturu. Ti elementi zajednički određuju trenutni
interni kapacitet organizacije za postizanje radnih
rezultata.
Stoga ćemo u nastavku teksta obrazloži-
ti svaki od tih elemenata pojedinačno. To će biti
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
svojevrstan podsjetnik organizacijama za analizi-
ranjem internih elemenata, odnosno organizacijsku
procjenu, a na osnovu koje se mogu izvući određe-
ni zaključci za poboljšanje rada i planiranje pro-
mjena.
Strategija
Na početku ćemo krenuti od strategije koja
je značajna za uspješno djelovanje svake organi-
zacije. Naime, temeljem dobre razvijene strategije
svaka organizacija nastoji ostvariti svoju misiju,
odnosno realizirati projekte i postići željene po-
slovne ciljeve.
Strategija je zapravo plan aktivnosti organi-
zacije za dugoročnije vremensko razdoblje (npr.
tri do pet godina), pomoću kojih se nastoje postići
ciljevi organizacije uz upotrebu svih raspoloživih
resursa organizacije koji su joj na raspolaganju kao
što su: zaposlenici, prostorni kapaciteti, oprema,
financijska sredstva, stručna znanja i vještine, pri-
stup relevantnim informacijama…
Možemo reći da je strategija nit vodilja me-
nadžmentu ili rukovodećem osoblju, pod uvjetom
79
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
da su aktivnosti i ciljevi jasni, konkretni, realni, te
nadasve prihvatljivi za različite uključene dionike
kako bi se mogli lakše implementirati.
Za manje organizacije strategija se može ra-
zviti u samo nekoliko dana ako su menadžment i
zaposlenici organizacije svjesni izazova i prilika
koji su pred njima, ali i trenutnih snaga i slabosti
organizacije. S obzirom da živimo u iznimno ubr-
zanim i turbulentnim vremenima ponekad je stra-
tegiju potrebno razviti praktički odmah i to kako
bi se organizacija što brže prilagodila, odnosno što
bolje odgovorila na naglu promjenu u okruženju.
Tu velika odgovornost leži na menadžmentu orga-
nizacije koji zapravo treba u danom trenutku pre-
poznati takve okolnosti kako bi se pravovremeno
reagiralo i omogućilo daljnje djelovanje organiza-
cije.
U konačnici, kvalitetno osmišljena strategija
pomoći će organizaciji da se što bolje pozicionira
u okruženju i to na način da maksimalno iskori-
sti pružene prilike, a ujedno da se zaštiti od većih
vanjskih prijetnji u okruženju u kojemu djeluje.
Naravno, svaka strategija treba biti podložna kon-
stantnom monitoringu kako bi se izvršile određene
preinake u slučaju kada se pokaže potreba za time.
Za analiziranje postojeće strategije trebali
bi se dati odgovori na npr. sljedeća pitanja: da li
je strategija u skladu s misijom organizacije, da li
je strategija inkorporirana u realan godišnji plan,
da li se godišnji plan redovito prati i prilagođava,
da li je organizacija ostvarila prethodne godišnje
planove i proračune, da li se plan rada prati, da li
su zaposlenici uključeni na odgovarajući način u
planiranje i praćenje…
Struktura
Svaka organizacija kako u profitnom tako i u
neprofitnom sektoru ima uspostavljenu strukturu.
Prije nego li se krene u osmišljavanje struk-
ture, potrebno je ustanoviti kojoj svrsi će poslužiti
ta struktura i kako će to utjecati na uspješnije obav-
ljanje radnih zadataka.
Strukturu možemo gledati kao formalnu i
neformalnu podjelu i koordinaciju aktivnosti i od-
govornosti. To bi praktično uključivalo podjelu or-
ganizacije na pojedina njezina tijela (npr. Upravni
odbor, Nadzorni odbor, predsjednik organizacije,
izvršni direktor, administrativni odjel, računovod-
stveni odjel, odjel za programske aktivnosti…,
ovisno o veličini i preferencijama organizacije),
raspodjelu radnih zadataka, odgovornosti i ovla-
sti između zaposlenika organizacije, način na koji
80
se provodi koordinacija aktivnosti u organizaciji.
Na osnovu definirane formalne strukture iz koje
su razvidna službena ovlaštenja i odgovornosti,
odnosno određene uloge svakog zaposlenika u
organizaciji, može se odrediti način upravljanja
u organizaciji. S druge strane, ne treba zaboravi-
ti na neformalnu strukturu koja nastaje spontano,
kroz druženje između zaposlenika unutar formalne
strukture organizacije, a čiji se ciljevi uglavnom
baziraju na zajedničkim vrijednostima i interesi-
ma. Ovisno o tome dijele se u skupine/grupe. Ne-
formalna struktura zapravo određuje kako organi-
zacija funkcionira u praksi, uključujući pri tome i
neformalne odnose između zaposlenika organiza-
cije, koji određuju kako se odvija međusobna ko-
munikacija i koordinacija aktivnosti u organizaciji
u praksi.
S obzirom na česte i brze promjene u okru-
ženju u kojem djeluju, organizacije se trebaju ade-
kvatno i prilagoditi takvim promjenama, a u čemu
im uvelike mogu pomoći njihovi zaposlenici koji
će znati pravovremeno reagirati, te na osnovu vla-
stitih procjena donositi određene odluke. To za-
htijeva neformalnije strukture, što će omogućiti i
veću fleksibilnost u odlučivanju. Stoga se više pa-
žnje treba usmjeriti na neformalnu strukturu, odno-
sno razumijevanje dinamike neformalne komuni-
kacije i uzajamnih prilagodbi skupina i pojedinaca
u organizaciji jer su oni ti koji su nositelji posla u
organizaciji i koji imaju sposobnost obaviti posao,
unatoč svim definiranim formalnim procedurama,
pravilima…
Treba naglasiti da neformalna struktura
može imati značajnog utjecaja na formalnu struk-
turu organizacije, odnosno može imati pozitivan ili
negativan učinak. Naime, to će ovisiti prije svega
o tome na koji način će neformalna struktura stav-
ljati svoje interese ispred ili iza interesa formalne
strukture, odnosno organizacije kao cjeline.
Kao najčešće strukturne probleme možemo
istaknuti sljedeće: nejasna podjela zadataka i od-
govornosti, nedovoljna koordinacija između odjela
organizacije, nedovoljne ovlasti za izvršavanje za-
dataka, sve odluke se donose neformalnim putem
bez poštivanja formalne strukture…
Za analiziranje postojeće strukture trebali bi
se dati odgovori na npr. sljedeća pitanja: da li je
struktura za donošenje odluka temeljena na jasnoj
podjeli odgovornosti, da li je raspodjela zadataka i
odgovornosti jasna i da li je zaposlenici razumiju,
postoji li dovoljna koordinacija između odjela…

Sustavi
Sve organizacije moraju imati razvijene
sustave koji zapravo pomažu njihovom funkcio-
niranju, odnosno svakodnevnom djelovanju. Na
primjer sustav za obradu plaća svih zaposlenika
organizacije, sustav za vođenje personalnih dosjea
zaposlenika organizacije, sustav za postupke zapo-
šljavanja…
Naime, treba razviti one sustave koji će do-
nijeti pozitivne učinke za djelovanje organizacije i
njezin daljnji napredak. Ti sustavi trebaju omogu-
ćiti da se zadaci obavljaju brzo i efikasno, bez puno
utrošenog vremena i resursa, a kako bi u konačnici
krajnji korisnik bio zadovoljan kvalitetom pružene
usluge. Svima nam je poznato kako državni sustavi
znaju biti iznimno tromi i neefikasni kod pružanja
svojih usluga, pri čemu korisnici gube puno vre-
mena za ostvarivanje svojih prava. A uz to ih ka-
rakterizira i prevelika birokratiziranost koja dodat-
no otežava procese rada. Stoga organizacije takav
primjer zasigurno ne trebaju slijediti, a niti imaju
privilegij za tako nešto.
U praktičnom smislu sustav je uređen kroz
nekoliko procesa koji se sastoje od niza različitih
aktivnosti i odluka, a čija je svrha postizanje odre-
đenog rezultata.
Na primjer postupak zapošljavanja treba osi-
gurati da se privuku kompetentni i stručni kandida-
ti, odnosno kandidati koji će biti sposobni odraditi
zadani posao sukladno očekivanjima organizacije.
Taj proces može uključivati sljedeće aktivnosti:
objavljivanje natječaja za otvoreno radno mjesto s
uvjetima radnog mjesta, priprema popisa potenci-
jalnih kandidata, poziv na razgovor i održavanje
razgovora, evaluacija prijava nakon održanog raz-
govora, donošenje konačne odluke o odabiru naj-
kvalitetnijeg kandidata, pregovaranje o uvjetima
ugovora, prihvaćanje ugovora od strane kandidata,
definiranje početka rada. U slučaju da proces zaka-
že u bilo kojem segmentu, organizacija može riski-
rati da zaposli pogrešnu osobu što će prouzrokovati
dodatne komplikacije, a samim time i nepotrebne
troškove. Stoga bi učinkoviti procesi trebali biti što
kraći, a ujedno i osigurati traženu razinu kvalite-
te i nadasve željene rezultate u svakom segmentu
do završetka procesa. Stoga na primjeru postup-
ku zapošljavanja organizacija treba pratiti jasno
definirane procedure kod zapošljavanja novih za-
poslenika, kao npr. Povjerenstvo za zapošljavanje
provodi minimalno dva razgovora s potencijalnim
kandidatima kako bi izvršilo njihovu evaluaciju za
odabir najboljeg kandidata za potrebe organizacije.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Programski menadžeri vrše sve potrebne procjene
u pogledu zaposlenika (rad, potreba za dodatnim
usavršavanjem, nagrađivanje…) i to periodično
svaka tri mjeseca. Također, izvršni direktor obav-
lja tromjesečnu evaluaciju rada programskih me-
nadžera, a njegov radni učinak procjenjuje Uprav-
ni odbor organizacije.
Najčešći problemi koji se mogu pojaviti sa
sustavima u organizacijama, a na koje treba obra-
titi pozornost u svrhu prevencije su: nepostojanje
definiranih procedura, te zaposlenici slijede vlasti-
ta pravila, procedure su zasnovane na planovima,
a ne na stvarnim potrebama u praksi, prevelika bi-
rokratiziranost, dupliciranje procedura što izaziva
nepotrebno odugovlačenje i kašnjenje, sustavi ne
omogućavaju pronalaženje kreativnih rješenja za
teže i kompliciranije probleme…
Za analiziranje postojećeg sustava trebali
bi se dati odgovori na npr. sljedeća pitanja: da li
postoje odgovarajuće financijske/administrativne
procedure, pridržava li se organizacija svojih pro-
cedura, da li su radne metode i pristupi prikladni,
da li se zaposlenici pridržavaju radnih metoda/pri-
stupa, da li postoji odgovarajući sustav planiranja,
da li postoji dobar sustav za praćenje i evaluaciju,
da li su razvijeni realistični indikatori za praćenje,
da li se posvećuje dovoljno pozornosti kontroli
kvalitete, da li su lako dostupne dovoljno detaljne
informacije o radnom učinku…
Zaposlenici
Opće poznato je da svaka organizacija ima
svoje zaposlenike, jer bez zaposlenika nema niti
organizacije, a bez zaposlenika s uspješnim radnim
učinkom se ne mogu postići željeni poslovni cilje-
vi. Često organizacije radi utrke za osiguranjem
financijskih sredstava za financiranje projekata za-
borave na zaposlenike i njihove potrebe, a koji su
ključni nositelji procesa u organizaciji. Radi toga
je potrebno osmisliti i razviti dobru personalnu po-
litiku koja će omogućiti da se u organizaciji zadrže
najbolji zaposlenici, a za što je neophodno osigu-
rati i odgovarajuće uvjete. Naime, zaposlenici tre-
baju jasno postavljene radne zadatke, motivirajuće
okruženje koje će ih poticati na daljnji rast i razvoj,
a što će pridonijeti i daljnjem napretku organiza-
cije, primjerene nagrade za njihova postignuća u
radu, mogućnosti napredovanja i razvoja karijere,
adekvatne radne uvjete… Na primjer povećanje
plaće, dodatno zdravstveno i mirovinsko osigura-
nje, korištenje službenog vozila…
81
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Ovisno o preferencijama svake organizaci-
je, pojedine osobine zaposlenika dobiti će više na
značaju od drugih, te bi stoga u procesu zapošlja-
vanja trebalo obratiti pažnju na taj segment, odno-
sno prednost dati potencijalnim kandidatima koji
i posjeduju te osobine kao npr. kreativnost, a koja
će doći u potpunosti do izražaja tijekom obavljanja
svakodnevnih radnih obveza i tako pridonijeti ra-
zvoju organizacije.
U trenutnim ekonomskim okolnostima, do-
datne materijalne beneficije nije lako osigurati, ali
treba imati na umu da su kvalitetni i sposobni za-
poslenici zalog za budućnost, te ih se stoga treba
zadržati. To će u krajnjoj liniji ovisiti i o veličini
i financijskoj snazi svake pojedine organizacije.
Naravno, to ne moraju biti isključivo samo materi-
jalne beneficije, nego mogu biti i beneficije nema-
terijalne naravi.
Treba imati i na umu da sve ljude ne moti-
viraju iste stvari, te će jednima biti motivirajući
okidač stjecanje dodatnih materijalnih beneficija,
dok će drugima biti npr. daljnje stručno usavršava-
nje. Jedna od težih zadaća menadžmenta je postići
balans između ostvarenja individualnih i kolektiv-
nih ciljeva u organizaciji. Koliko god da se cijeni
individualnost svakog pojedinca-zaposlenika koja
može donijeti određene pozitivne učinke za orga-
nizaciju (npr. kreativne ideje za rješenje pojedinog
problema), naglasak ipak treba staviti na postiza-
nje kolektivnih rezultata organizacije gdje će na-
pori svih zaposlenika biti pretočeni u uspjeh orga-
nizacije, a što će donijeti dobrobiti za obje strane,
kako za zaposlenike tako i za organizaciju.
Kao najčešće probleme koji se mogu pojaviti
u provođenju personalne politike u organizacijama
možemo istaknuti: ne postojanje jasnih parametara
i procedura za odabir i raskid ugovora o zapošlja-
vanju, sustav nagrađivanja temelji se na osobnim
odnosima, a ne na postignutim radnim rezultatima,
favoriziranje pojedinih zaposlenika, te sankcioni-
ranje zaposlenika koji nemaju sličan način konven-
cionalnog razmišljanja, neujednačeni uvjeti za na-
predovanje i daljnji razvoj karijere, nemogućnost
evaluacije obavljenih radnih zadataka, odnosno
radnog učinka zaposlenika zbog nejasno definira-
nih poslova i odgovornosti…
Za analiziranje zaposlenika trebalo bi se
dati odgovore na npr. sljedeća pitanja: uzimajući
u obzir okolnosti da li je radni učinak zaposleni-
ka zadovoljavajući, da li su plaće i druge naknade
primjerene, da li postoje redovne periodičke eva-
82
luacije radnog učinka zaposlenika, da li su proce-
dure za provođenje postupka zapošljavanja odgo-
varajuće, da li je radno vrijeme zaposlenika dobro
iskorišteno, postoje li aktivnosti koje omogućavaju
razvoj zaposlenika, da li ima dovoljno mogućnosti
za napredovanje zaposlenika, da li postoje razlike
između spolova u pogledu vrednovanja njihovog
rada…
Stil upravljanja
Za djelovanje organizacija značajan je i stil
upravljanja, odnosno način na koji će menadžment
voditi i usmjeravati organizaciju, te kako će se op-
hoditi, odnosno ponašati prema zaposlenicima or-
ganizacije.
Naime, jedan od glavnih zadataka menadže-
ra u organizaciji je oblikovati strategije, organi-
zirati radne timove, usmjeravati, koordinirati ko-
risteći uspostavljene sustave, procedure i pravila,
rješavati probleme. Ujedno, trebao bi biti odličan
komunikator i znati kako motivirati zaposlenike
različitih osobnosti.
Kada se govori o stilu upravljanja menadže-
ra, možemo reći da će stil upravljanja prije svega
ovisiti o tome kako će menadžer postaviti priorite-
te, te kako će donositi odluke, a čije se donošenje
često bazira na vlastitom sustavu vrijednosti i vje-
rovanja. Nakon primjene određenog stila upravlja-
nja, poželjno je postaviti pitanje da li taj stil uprav-
ljanja doprinosi napretku organizacije ili s druge
strane organizaciju vodi u lošem smjeru? O vrsti
odgovora, ovisiti će da li je potrebno mijenjati po-
stojeći stil upravljanja ili ne.
Ponekad će određeni stil upravljanja trebati
primijeniti u kriznim situacijama, što će rezultirati
donošenjem teških odluka za cijelu organizaciju, s
ciljem kako bi se lakše prebrodila krizna situaci-
ja i omogućilo daljnje djelovanje. No, to ne znači
da se taj stil upravljanja koji se pokazao dobrim u
kriznim vremenima treba zadržati u primjeni i u
drugim okolnostima, na primjer kada organizaci-
ju treba više usmjeriti prema stabilnosti. Stoga je
odgovornost na menadžmentu da zna procijeniti u
kojim okolnostima i u kojem trenutku treba prila-
goditi postojeći stil upravljanja, odnosno uskladiti
ga s novonastalim uvjetima.
Kako bi se pobliže mogao dobiti uvid u stil
upravljanja možemo se poslužiti nekim od sljede-
ćih pitanja: da li je prioritet organizacije na unutar-
njim ili vanjskim odnosima, da li se na zaposlenike
gleda kao na individue ili samo kao sredstvo za po-
stizanje određenog cilja, da li su značajniji osob-

ni odnosi od postizanja radnog učinka, da li je stil
upravljanja participativan ili autoritaran, da li je
menadžer osoba koja preuzima rizike ili je sklona
izbjegavanju rizika, da li menadžer više vrednuje
formalan način rada ili neformalne odnose, da li
potencijalne konflikte vidi kao priliku za nove ide-
je ili kao narušavanje postojeće harmonije….
Za analiziranje stila upravljanja trebali bi se
dati odgovori na npr. sljedeća pitanja: da li menad-
žment posvećuje jednaku pozornost kako internim
tako i eksternim odnosima, da li menadžment po-
svećuje dovoljno pozornosti odnosima s zaposle-
nicima i učinkovitom izvršavanju radnih zadataka,
da li postoji balans između dodjele odgovornosti i
kontrole, da li se pravovremeno donose odluke, da
li su zaposlenici na odgovarajući način uključeni u
procese donošenja odluka, da li se zaposlenike na
odgovarajući način obavještava o donesenim od-
lukama…
Kultura organizacije
Kultura organizacije odnosi se na zajedničke
vrijednosti i mjerila zaposlenika, grupa, odnosno
cijele organizacije. Stoga, kako bi organizacija
mogla bolje shvatiti svoju kulturu poželjno bi bilo
definirati zajedničke vrijednosti organizacije (npr.
vrijednosti koje se odražavaju kod odabira zapo-
slenika, u smislu privrženosti, entuzijazma, krea-
tivnosti, radnih rezultata…). U većini slučajeva
formaliziranje poželjne kulture organizacije nije
lagan zadatak.
Kultura zapravo utječe na sve segmente or-
ganizacije, te se može manifestirati u načinu na
koji je organizacija strukturirana, kroz odnose iz-
među menadžmenta i zaposlenika, odnose između
zaposlenika i obrasce ponašanja prema vanjskim
dionicima. U praktičnom smislu kada uđete u neku
organizaciju odmah se može steći dojam o kulturi
te organizacije, na primjer kroz promatranje ras-
poreda ureda da li se radi o otvorenim ili zatvore-
nim uredima, vrsti namještaja, boji zidova, načinu
ophođenja sa strankama, načinu rada zaposlenika
(npr. prevelika buka ili ugodna tišina)…
Na taj način se može povući usporedba, od-
nosno paralela s drugim organizacijama koje ste
posjetili, te uvidjeti razlike u kulturama drugih or-
ganizacija.
Primjer organizacijske kulture: U određenoj
organizaciji na primjer radna atmosfera je opušte-
www.feb.ba
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
na, nema strogih autoriteta, zaposlenici su vlasnici
svojih zadataka i projekata. Potiče ih se da potraže
pomoć svojih kolega kada god naiđu na poteško-
će u rješavanju radnih zadataka, njeguje se visoka
razina kulture dijaloga i međusobnog poštovanja.
Menadžment vrednuje uspjehe svojih zaposlenika,
te daje konstruktivne kritike kada se pokaže po-
treba za time. Zaposlenici su svjesni da se od njih
očekuje da postignu pravovremeno što bolje rezul-
tate, a ujedno znaju da će biti zaštićeni i u slučaju
neuspjeha.
Svaka organizacija sve vremena na vrijeme
treba promisliti o svojoj organizacijskoj kulturi, te
kako se ta kultura zapravo održava na njezino cje-
lokupno djelovanje, te da li ima potrebe za kakvim
promjenama u tom segmentu.
Problemi koji se mogu pojaviti vezano za or-
ganizacijsku kulturu su na primjer: neformalni vo-
ditelji imaju više autoriteta nego stvarni formalni
voditelji, utjecaj ovisi više o tome koga poznajete,
nego što zapravo znate, nesklad između kulture or-
ganizacije i kulture njezinih ciljanih dionika, novi
zaposlenici su prihvaćeni isključivo ako prihvaća-
ju postojeći način rada….
Za analiziranje kulture trebali bi se dati od-
govori na npr. sljedeća pitanja: da li postoji odgo-
varajući balans između hijerarhije i participacije,
da li postoji odgovarajući balans između odgovor-
nosti pojedinca i odgovornosti tima, da li postoji
balans između pozornosti za zaposlenike i radnog
učinka, da li se pridaje dovoljno pažnje preuzima-
nju odgovornosti i transparentnosti, da li se pridaje
dovoljno pažnje nejednakostima između zaposle-
nika (npr. u pogledu razlika između spolova, na-
cionalne manjine…), da li je organizacija spremna
izvući lekcije iz vlastitih pogrešaka…
Zaključno
U konačnici, nakon provedene organiza-
cijske procjene može se dobiti uvid u snage, ali i
slabosti organizacije, odnosno gdje ima prostora
za daljnji napredak, te kako te slabosti pretvoriti u
buduću snagu organizacije. Može se postaviti pi-
tanje da li su svi zaposlenici organizacije suglasni
s zaključcima provedene procjene, a ako nisu koji
su razlozi tome? Da li se u krajnjoj liniji smatramo
stabilnom organizacijom ili se ipak trebamo suočiti
s novim izazovima koje treba što prije riješiti.
83
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Mr iur. Mirel Mujkanović

Tendencija profesionalizacije
javne uprave

Z načaj i posebnost profesionalizacije javne uprave proizilazi iz njenih osnovnih komponenata gdje
se obavljanje poslova na osnovu stručnih kvalifikacija i sposobnosti, u skladu sa zakonskim propi-
sima i uslovima zasnovanim na objektivnim kriterijima za ulazak i napredovanje u službi pojavljuje se
kao preduslov stvaranja uprave kakvu građani žele.
Osvrćući se na prisutne tendencije u javnoj upravi u radu je dat kompletan prikaz profesionalizacije
kao savremene tendencije. Definisane su i obrađene njene osnove komponente, te je utvrđeno da istu
sačinjava obrazovanje, stručnost, funkcionalnost i motivacija.
Osnivanjem SIGME kao zajedničke inicijative OECD-a i Evropske unije u cilju jačanja temelja za
poboljšano javno upravljanje, a time i podrške društveno-ekonomskom razvoju kroz izgradnju kapa-
citeta javnog sektora, jačanje horizontalnog upravljanja i provedbu reformi javne uprave, mogu se
pratiti aktivnosti Evropske unije koje doprinose značaju profesionalizacije javne uprave. U tom smislu
SIGMA je kroz usvajanje evropskih standarda službeničkog prava definisala kriterije kakvi službenici
trebaju biti i to: profesionalni, stručni, odgovorni, podložni i vezani za zakonske propise. Pored na-
vedenog, aktivnosti koje doprinose njenom razvoju mogu se pratiti i kroz druge dokumente koje je SI-
GMA usvojila, ali i kroz Preporuke Parlamentarne skupštine Vijeća Evrope i Odbora ministara Vijeća
Evrope.
Ključne riječi: profesionalizacija javne uprave, sistem zasluga, Evropska unija, SIGMA, evropski
standardi.

Uvod Obrazovanje predstavlja temeljnu osnovnu

Koncept profesionalizacije zasniva se na
obrazovanim, stručnim, funkcionalnim i motivi-
sanim pojedincima koji svoje poslove obavljaju
kao jedino i stalno zanimanje, nezavisno od uticaja
politike i pritiska koji im se nameće. Zahvaljujući
ovome, profesionalizacija se kao savremena ten-
dencija po svojoj vrijednosti i značaju ističe u od-
nosu na druge prisutne tendencije.
komponentu u procesu stvaranja profesionalnog
službenika, koji kroz proces učenja stiče znanja i
priprema se za rad u praktičnom smislu. Kvalitetan
motivacijski sistem zadovoljava određene oblike
ponašanja kao što je zadržavanje najkvalitetnijih
ljudi, poticanje kreativnosti i inovativnosti, ostva-
renje ciljeva i razvoja organizacije. Spoj znanja i
motiviranosti kroz sigurna i pristojna primanja,

84

doprinose funkcionalnosti i ispunjenju radnih za-
dataka službenika ali i cjelokupne javne uprave.
Prisutne tendencije u svojoj osnovi imaju za po-
sljedicu priznavanje značajnijeg položaja i uloge
građana kao korisnika njenih usluga, šireg katalo-
ga njihovih prava, a profesionalizacija kao jedna
od najznačajnijih savremenih tendencija omoguća-
va njihovu primjenu u stvarnosti kroz procedure i
postupke koje provode obrazovani, nezavisni, pro-
fesionalni i stručni pojedinci.
Načelo vladavine prava, pravde i pravično-
sti zajedno sa načelima moralnosti, pristojnosti,
poštovanja i uvažavanja stvara profesionalca, koji
svoju stručnost i kapacitet realizira kroz efikasnost
aparata javne uprave ali i zadovoljstvo građana. U
svemu navedenom izuzetno je bitan merit sistem
koji predstavlja sistem prijema u javnu upravu
zasnovan na zaslugama, objektivnim i stručnim
kvalifikacijama, uz potpuno isključenje politike,
potpuno suprotan sistemu poznatom pod nazivom
sistem plijena, koji se zasnivao na dodjeli radnog
mjesta u državnoj službi na osnovu predanosti
određenoj političkoj partiji koja osvoji vlast, pa
time smješta svoje partijske odane kadrove. O r i -
jentirajući se prema građanima i stepenu njihovog
zadovoljstva uslugama koje pruža javna uprava ali
i zadacima koji se pred nju postavljaju u savreme-
noj dobi, koji su mnogobrojni i veoma složeni, u
modernim državama, članicama Evropske unije
promovišu se standardi profesionalnosti službeni-
ka javne uprave. Značaj profesionalizacije javne
uprave prepoznat je od strane Evropske unije još
1997. godine, usvajanjem Preporuke 1322, Pre-
poruke R (2000) 6, te Preporuke 1617 od 2003.
godine. Da bi se osiguralo profesionalno, efikasno
i nepristrasno djelovanje javne uprave SIGMA u
svojem dokumentu iz 1999. godine pod nazivom
„European Principles for Public Administration“
utvrdila je standarde službeničkog prava i to: dje-
lovanje javne uprave u javnom interesu, depoliti-
zaciju i profesionalizaciju javne uprave, indivi-
dualne odgovornosti državnih službenika, jasno
definisana prava i dužnosti državnih službenika,
zapošljavanje i napredovanje na temelju zasluga,
odnosno merit sistem, zasnovan na sposobnosti i
znanju, uz isključenje politike i bilo kojeg drugog
vida diskriminacije.
1. Začetak savremenih tendencija
U razvoju uprave postoje određene pravilno-
sti koje nazivamo tendencijama.1 Pod tendencijom
1 Tendencija-lat. Tendentia, težnja (u određenom smjeru,
za nekim ciljem); sklonost; smjer; stremljenje; namje-
ra, cilj (npr. knjige); na burzi: sklonost cijena (skakanju
ili padanju), http://www.onlinerječnik.com (20. august
2015.)
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
podrazumijevamo slijed pojavnih oblika u razvoju
kod kojeg su vremenski bliži oblici sličniji sadaš-
njem izgledu pojave od vremenski udaljenijih obli-
ka.2 Postojanje tendencija omogućava predviđanje
razvoja uprave sa određenom mjerom vjerodostoj-
nosti, koja je veća ukoliko je veći broj faktora u
pravilnosti kretanja. Zbog toga tendenciju treba
shvatiti šire od statističkog trenda, jer se ona može
očitovati i u promjenama koje nisu statistički mjer-
ljive.3 Posmatrajući je kao takvu možemo pratiti
njen razvoj, gdje državna uprava kao vlast, prera-
sta u upravu kao „servis građana“.4 Ovakvo shva-
tanje uprave, gdje građani imaju centralnu ulogu,
odnosno kvaliteta zadovoljavanja njihovih potreba
nameće različite savremene tendencije u razvoju
uprave, koje se u postojećoj teoriji svrstavaju u če-
tiri grupe i to:
1. Tendencija diferencijacije upravnih orga-
nizacija čiju prisutnost u smislu razliko-
vanja, isticanja i odvajanja uočavamo u
svim njenim komponentama, od državne
uprave, preko lokalne i regionalne samo-
uprave i javnih službi do novih načina
upravljanja ljudskim potencijalima u jav-
noj upravi.5 Diferencijacijom savremene
uprave dolazi do stvaranja različitih agen-
cija i javnih službi6 koje obavljaju poslove
koje su nekada isključivo obavljali držav-
ni organi.
2. Tendencija prema ograničenju prinude
u upravi koja se kao rezultat javlja prije
2 E. Pusić, Uprava, Školska knjiga, Zagreb 1961, 38.
3 S.Ivaništević, „Pusićeva teorijsko-metodološka polazišta
u istraživanju javne uprave: kontinuitet i/ili diskontinui-
tet“, Hrvatska komparativna javna uprava, 2012, 469.
4 F. Otajagić, „Savremene tendencije u javnoj upravi“,
Anali Pravnog fakulteta Univerziteta u Zenici, 8/2011,
269.
5 I. Koprić, „Savremena javna uprava i njeno proučavanje-
kompleksnost i integracija“, Zbornik radova u čast prof.
dr. Simeona Gelevskog, 2014, 1.
6 Pojam „javna služba“ (service public) razvio se krajem
19. stoljeća kroz praksu francuskog Državnog savjeta
(Conseil d’Etat), a izvorno je označavao aktivnost uprave
po načelima javnog prava., I. Borković, Službeničko pra-
vo, Informator, Zagreb, 1999, 37-38.
Javna služba je svaka djelatnost čije obavljanje mora biti
obezbijeđeno, regulisano i kontrolisano od strane onih
koji vladaju jer je obavljanje ove djelatnosti neophodno
za ostvarivanje i razvoj društvene uzajamnosti i ujedno
je takve prirode da ne može biti ostvareno bez interven-
cije vladajuće sile., D. Leon, Preobražaj javnog prava, I.
Knjižara Gece Kona, Beograd, 1929, 51.Veliki broj auto-
ra dao je svoje određenje pojma javne službe, kao što je
prof. Ivo Krbek, Nikola Stjepanović, Pavle Dimitrijević,
Andre Lobader, Marsel Valin idr.
85
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
svega razvojem države u smjeru većeg
poštovanja i djelotvornije zaštite osnov-
nih ljudskih prava.7
3. Tendencija prema informatizaciji uprave
smatra se glavnim elementom i instru-
mentom za reformu javne uprave kako
zbog povećanja učinkovitosti, tako i zbog
poboljšanja isporuke državnih usluga.8
4. Profesionalizacija kao savremena tenden-
cija javne uprave po svome značaju se iz-
dvaja od drugih prisutnih tendencija kojim
uprava treba da teži, a kako sam predmet
istraživanja glasi na ovu temu, u nastavku
ćemo, kroz posebna poglavlja, detaljno
obraditi i izložiti sve specifičnosti koje
sa sobom nosi ova tendencija, ukazujući
da samo školovan, stručan, funkcionalan
i motivisan kadar može obezbjediti da
cjelokupan administrativni sistem uprave
bude istinski servis građana. Zbog toga
ćemo se na ovome mjestu zadržati samo
na davanju osnovnih određenja profesio-
nalizacije.
Prema tome profesionalizaciju javne upra-
ve možemo posmatrati kroz obavljanje poslova
na osnovu stručnih kvalifikacija i sposobnosti u
javnoj upravi, u skladu sa zakonskim propisima i
uslovima zasnovanim na objektivnim kriterijima
za ulazak i napredovanje u službi, te ostvarenja
plate odnosno obezbjeđenje uslova za egzistenciju
službenika i njegove porodice.9
2. Pojam profesionalizacije javne uprave
Profesionalizacija je proces kroz koji poje-
dina zanimanja razvijaju zajedničke obrasce obra-
zovanja, ponašanja, rada i profesionalnog nadzo-
ra.10 Kao organizacijski oblik, profesionalizacija
uključuje regulacijsko tijelo kojim se osiguravaju
standardi obavljanja poslova od strane članova,
kodeks ponašanja, upravljanje znanjem u odnosu
na ekspertizu što čini temelj profesionalnih aktiv-
nosti, te kontrolu broja, odabira i obrazovanja no-
vih kandidata. Profesionalizacija se može odrediti
i kao proces kojim neko organizovano zanimanje
7 F. Otajagić (2011),275
8 L. Huskić, Kako poboljšati pružanje osnovnih javnih
usluga građanima Bosne i Hercegovine? Fond otvoreno
društvo Bosne i Hercegovine, 2007, 12. www.parco.gov.
ba,( 15. novembar2013.)
9 A. Musa,“ 6. Forum za javnu upravu“,Friedrich Ebert
Stiftung, ured za Hrvatsku, Institut za javnu upravu,
2014, 13.
10 A. Abbott, The System of Professions: An Essay on the
Division of Expert Labor, University of Chicago Press
edition, USA, 1988, 86-91.
86
što raspolaže posebnim sposobnostima i koje vodi
brigu o kvaliteti vlastitoga rada i svom doprinosu
društvenom blagostanju osigurava ekskluzivno
pravo na izvođenje posebne vrste rada, kontrole
obrazovanja i kontrole prava određivanja i vred-
novanja načina obavljanja posla.11 Bitne karakte-
ristike profesionalne javne službe uključuju zna-
nje, stručnost, mogućnost procjene, postupanje u
skladu sa standardima, predanost koja se u javnoj
upravi ogleda kroz prijem na osnovu ispitivanja
zasluga koje provode nezavisna tijela u skladu sa
propisima koja garantuju nezavisnost i odvojenost
od politike, iskustvo, radni staž kao i rezultate koji
se moraju uzeti u obzir prilikom napredovanja, te
obukom i obrazovanjem kojom se povećava profe-
sionalnost uprave u cjelini.12
Pojam profesionalizacije sadrži više eleme-
nata i prije svega se odnosi na ljudske potencijale
angažovane u njoj, misleći na njihovu stručnost,
osposobljenost i znanje za obavljanje javnog posla.
Međutim za profesionalnog službenika pored na-
vedenih vežemo još neke elemente kao što su mo-
tivacija, koja se u današnjem smislu ogleda u pri-
jemu plate u novcu, zatim napredovanja na osnovu
objektivnih kriterija i ostvarenih rezultata u izvrše-
nju postavljenih ciljeva koje se također u krajnosti
ogleda kroz prijem veće plate.
Profesionalizaciju javne uprave odlikuje:
poštivanje sistema zasluga, obučenost ili speci-
jaliziranost za određene zadatke, organizacijske
vrijednosti učinkovitosti, sisteme provjera, profe-
sionalne standarde, vrijednosti i kriteriji etike, a ne
političke ili druge kriterije.13
Nivo profesionalizma, stručnost, obrazova-
nje i znanje postaju kritične varijable upravnih re-
formi u tranzicijskim zemljama.14
Profesionalni službenici garantuju kontinui-
tet u upravi, obavljaju najveći dio stručnog posla
neovisno o trenutno vladajućoj političkoj opciji,
pripremaju nacrte propisa i drugih akata neposred-
no rješavaju o pravima, obvezama i pravnim inte-
resima građana. O njihovom znanju, motiviranosti,
inovativnosti i predanosti radu uvelike ovisi kvali-
teta života građana. To je zbog toga, jer s upravom
11 E. Freidson, Professionalism Reborn: Theory, Prophecy
and Policy, Cambridge, Polity Press, in association with
Blackwell Publishers, USA, 1994 ,
12 D. Radhika, „Ethics in Public Administration“, Journal of
Public Administration and Policy Research, 2/2012, 28.
13 A. Farazmand, “Administrative ethics and professional
competence: accountability and performance under glo-
balization”, International Review of Administrative Sci-
ence, 1/2002, 309.
14 I. Koprić, “Suvremeno obrazovanje za javnu upravu”,
Anali Hrvatskog politološkog društva, 4/2007, 376.

komuniciramo gotovo svakodnevno pokušavajući
ostvariti svoja prava.15
3. Kriteriji profesionalizacije u javnoj
upravi
Da bi uopće mogli i govoriti o profesionali-
zaciji javne uprave i profesionalnim javnim služ-
benicima potrebno je da budu ispunjeni određeni
kriteriji koji se pojavljuju kao preduslovi drugim
elementima i komponentama od kojih se sastoji
profesionalizacija.
O kriterijima možemo govoriti na indivi-
dualnom i kolektivnom nivou. Kada govorimo o
kriterijima profesionalizacije u javnoj upravi, pri-
je svega imamo na umu osnovne vrijednosti javne
uprave koje se vrednuju u odnosu državnog služ-
benika spram građanina, društva u cjelini, upravnoj
organizaciji i prema radu.16 Ovakvo posmatranje
kroz kolektivne vrijednosti koje vežemo za javnu
upravu, u sebi kumulira i individualne vrijednosti
koje su vezane za državne službenike.
Vrijednosti se određuju kao načela ili kvali-
teta iz kojih se izvode norme ili standardi koji vode
prednostima razvrstavanja ciljeva, djelatnosti, po-
sljedica ili ljudi.17 One se mogu ispoljavati kao
zahtijevane i poželjne. Zahtijevane predstavljaju
stvarne okvire ponašanja koje se mogu dokazivati,
dotle poželjno ponašanje uključuje i procjenu po-
jedinca u konkretnom ponašanju ili postupanju.18
Javna uprava u svome postojanju uvijek je bila po-
vezana sa vrijednostima i ostvarivanjem određenih
ciljeva.19
U nastavku ćemo izložiti temeljne vrijedno-
sti javne uprave razvrstane u dvije velike grupe i
to: socijalne i demokratske vrijednosti i profesio-
nalne vrijednosti.
3.1. Socijalne i demokratske vrijednosti
Osnovne socijalne i demokratske vrijednosti
predstavljaju univerzalne vrijednosti kako za sva-
ku pojedinu državu tako i cjelokupno društvo.
Pravednost je najvažnije moralno načelo,
ona predstavlja uslov i izvor pravedne zajednice.20
15 O ljudima u javnoj upravi ovisi kvaliteta života građa-
na, Administratio publica, www.administratiopublica.
wordpress.com, (07. januar 2014.)
16 E. Pusić, Nauka o upravi, Školska knjiga, Zagreb 1989,
203.
17 S. Vlaj, Teorija javne uprave, Ljubljana, 2006, 78-79.
18 F. Otajagić, „Sistem osnovnih vrijednosti u javnoj upravi
s posebnim osvrtom na stanje u BiH,“ Anali Pravnog fa-
kulteta u Zenici, 7/2011 Zenica, 241.
19 J. V. Rudolf, Cilj u pravu, CID Podgorica, 1998, 26.
20 Pravednost i pravičnost se u klasičnim i stranim jezici-
ma označavaju različitim nazivima: u starogrčkom jeziku
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Pravednost je najsjajnija krepost i ljudi se po njoj
nazivaju dobrima. Aristotel je već i nagovijestio
rješenje, da pravednost i pravičnost nisu različite
vrijednosti, nego različiti putevi da se dođe do je-
dinstvene pravne vrijednosti, jer pravičnost kao i
pravednost na kraju imaju uopćavajući karakter.
Pravičnost je pravda pojedinačnog slučaja.21 Ide-
ju pravičnosti danas posebno susrećemo u pojmu
prava na pravično suđenje.22 Toma Akvinski i Ari-
stotel poistovjećuju pojam moralnosti sa pojmom
dobro. Zato je moralnost prema pravednosti super
ordinirani pojam, ali specifičnosti pravednosti je u
tome da se proteže kroz druge vrline među koje i
sama spada. Sve druge vrline stoje u određenom
odnosu s posebnom vrlinom pravednosti i upravo
pravednost kao moralno načelo su i generis takve
osobine koje će postati vrline. Iz toga razloga pra-
vednost je najvažnija, jer bez nje se ne može pro-
suditi šta je moralno a šta nije.23
Poštenje je osobina ili koncept koji uključuje
druge specifičnije koncepte kao što su poštovanje
drugih, iskrenost u odnosima, izbjegavanje laži,
govorenje istine itd.24
Kada se govori o jednakosti,25 prvenstveno
se misli na jednak odnos prema bilo kojem građa-
δικαιοσυνη- dikaiosyne znači pravednost, a pravičnost je
επιεικεια − epieikeia; latinski naziv za pravednost je iusti-
tia, dok je pravičnost aequitas; Engleski jezik koristi riječi
justice i equity; njemački jezik Gerechtigkeit i Biligkeit;
na talijanskom jeziku pravednost se naziva giustizia, a
pravičnost equita. Naziv na slovenskom jeziku vrlo je in-
teresantan jer pravičnost zapravo znači pravednost; Srp-
ski jezik u svojoj literaturi i prijevodima za pravednost
koristi riječ pravda. Međutim, riječ pravda se nerijetko
koristi i u hrvatskom jeziku kao sinonim za pravednost.
L. Vuchetich, “Pravednost i pravičnost u filozofiji prava”,
Pravnik, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 85/2007,
49.
21 G. Radbruch, Filozofija prava, Nolit, Beograd ,1980., 48
22 Pravo na pravično suđenje je neodvojivo od zaštite ljud-
skih prava i predstavlja važnu garanciju da neka osoba ne
bude nepravedeno kažnjena. I sama međunarodna zajed-
nica je ustanovila pravila i standarde za pravično suđenje,
čime je definisala zaštitu prava ljudi u svim fazama po-
stupka pred bilo kojim državnim ili sudskim organom. Na
osnovu toga pravo na pravično suđenje smatra se osnov-
nim ljudskim pravom i jednim od opštevažećih načela
sadržanih u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima,
Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravi-
ma, kako i Evropskoj konvenciji o ljudskim pravima. G
Gasmi, Pravo i osnovi prava evropske unije, Univerzitet
Singidunum, Beograd 2008, 83.
23 L. Vuchetich, 71-72.
24 www.waece.org, (15. juli 2015. godine)
25 U okviru normativne djelatnosti Ujedinjenih naroda na-
čelo jednakosti je promovisano Univerzalnom deklaraci-
jom o ljudskim pravima iz 1948. gdje se u čl. 2, navodi
“svatko može biti nosilac prava i sloboda priznatih u De-
87
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
ninu ili pravnom licu u pogledu primjene zakona,
važenja, uslova za ostvarenje prava ili nameta-
nja obaveze. Na ovaj način nastoje se izjednačiti
svi pripadnici jednog društva na koji način se želi
izbjeći stvaranje nejednakosti među njima.
Načelo zakonitosti je u središtu različitih
shvatanja načela vladavine prava širom svijeta.
Zakonitost ne predstavlja samo zahtjev da pravni
akti budu u skladu sa zakonom, već i da sami za-
koni budu usklađeni sa pravnim aktom koji je po
pravnoj snazi iznad njega, dakle sa ustavom, ali i
obavezu da se poduzme inicijativa da bi se obez-
bijedila primjena zakona.26 Srž principa pravne dr-
žave nalazi se u principu pravne države odnosno
principu zakonitosti.27 Načelo zakonitosti ima dva
aspekta-formalnu zakonitost, koja nalaže da niži
pravni akt bude donesen od strane organa koji je
višim pravnim aktom određen kao nadležan za nje-
govo donošenje, te da bude donesen po postupku
i u formi koji su također određeni višim pravnim
aktom, i materijalnu zakonitost, koja nalaže da niži
pravni akt bude sadržajno usklađen s višim aktom.
U slučaju da koji od ovih uslova nisu ispunjeni niži
pravni akt je nezakonit, formalno ili materijalno.28
Zakonitost je pravna vrijednost. Ona je u poseb-
nom odnosu sa pravednošću. Pravednost u smislu
zakonitosti je svojstvo koje se odnosi na primjenu,
klaraciji, bez obzira na razlike po bilo kojoj osnovi kao
što su rasa, boja kože, spol, jezik, vjersko opredjeljenje,
političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili socijalno po-
drijetlo, vlasništvo, rođenje ili neki drugi status”. Ista or-
ganizacija donosi 1965. godine Međunarodnu konvenciju
o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, u čijem čl. 5
stoji ”sve države članice obvezuju se poduzeti radnje ko-
jima bi se zabranila i uklonila rasna diskriminacija u svim
svojim oblicima te osiguralo pravo svakome na jednakost
pred zakonom, u pogledu uživanja određenog broja pra-
va bez razlike s obzirom na rasu, boju kože, nacionalno
ili etničko podrijetlo, uključujući ekonomska, socijalna i
kulturna prava, posebice pravo na rad, jednakost plate i sl.
Ovo načelo reafirmisano je u čl. 2 para. 1. Međunarodne
konvencije o građanskim i političkim pravima,Usvojena
Rezolucijom 2200A (XXI), Generalna skupština UN,
16.decembra 1966, stupio na snagu 23. marta 1976., kao
i u čl. 3, para. 7 Međunarodne konvencije o ekonomskim,
socijalnim i kulturnim pravima,Usvojena Rezolucijom
2200A (XXI), Generalna skupština UN, decembar 16.
1966, stupio na snagu 3. januara 1976.
26 G. Breban, Administrativno pravo Francuske, Službeni
list SRJ-CID, Beograd-Podgorica, 2002, 175.
27 N. Ademović, J. Marko, G. Marković, Ustavno pravo Bo-
sne i Hercegovine, Fondacija „Konrad Adenauer“ ,Pred-
stavništvo u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2012, 152.
28 Ž. Harašić, „Zakonitost kao pravno načelo i pravni ar-
gument“, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu,
3/2010, 745-746.
88
a ne na sadržaj pozitivnog poretka.29 Pravednost
je u smislu zakonitosti pravednost općeg pravila
koje je stvarno primjenjivo na sve slučajeve na
koje treba biti primijenjeno,30 na koji način dolazi
u suprotnost sa pravnom sigurnošću iz razloga jer
pravna sigurnost zahtijeva pozitivnost, dok pozi-
tivno pravo ima tendenciju da važi bez obzira na
njegovu pravednost i svrsishodnost.31 Nepristra-
snost je također kao i zakonitost pravno načelo. Te-
melji se na objektivnom, nepristrasnom postupanju
i odnosu prema svima, i prije svega se odnosi na
pojedince koji primjenjuju pravna pravila na kon-
kretne slučajeve. Biti nepristrasan znači isključiti
svaku moguću nejednakost, na osnovu koje svaka
osoba dobija ono što želi.32
Kada govorimo o odgovornosti prije svega
je nalazimo u pravnom području koja se svodi na
pravnu i moralnu odgovornost. Danas odgovornost
predstavlja jedan od temeljnih etičkih pojmova pri
čemu zauzima mjesto koje je u etici zauzimao po-
jam dužnosti. Odgovornost predstavlja odnos u
kome je neko nekome za nešto odgovoran.33 Pre-
ma Kelsenu pravna odgovornost predstavlja odnos
osobe protiv koje je usmjerena mjera prisile odno-
sno sankcija, prema deliktu koji je počinila ona ili
neka druga osoba.34 Ona proizilazi iz onoga za što
je neko odgovaran i uvijek se oslanja na neke vri-
jednosti koje onda vrijede kao normativni orijentir.
U ovom odnosu je posebno bitno pred kim ili pred
čime smo odgovorni? Pored suda, postoje i druge
institucije pred kojima smo odgovorni, pred javnim
mjenjem itd. Posljednje pitanje koje se postavlja je
i kada nastupa odgovornost? Postoje dvije strane
odgovornosti i to retrospektivna odgovornost koja
je okrenuta prošlosti i koja pretpostavlja preuzi-
manje odgovornosti za historiju koja i nije sasvim
naše djelo a koju mi sami preuzimamo kao našu
historiju, te perspektivna odgovornost koja zapo-
činje prije samog čina, prati ga i traje dok traju po-
sljedice. I jedna i druga se dodiruju u odgovornosti
u sadašnjosti.35
29 Ibid.,745-752.
30 H. Kelsen, Opšta teorija prava i države, Arhiv za pravne
i društvene nauke, Beograd 1951.,27.
31 G. Radbruch, 97
32 L. Vuchetich, 63.
33 A. Vučković, „Pojam odgovornosti, Odgovornost za ži-
vot“, Zbornik radova Franjevačkog instituta za kulturu
mira, 2000, 17-27.
34 H. Kelsen, preveo K. Miladinov, Čista teorija prava , Na-
klada Breza, Zagreb, 2012, 106.
35 A. Vučković, 27-28.

3.2. Profesionalne vrijednosti
Profesionalne vrijednosti su opći temelji
struke koji se najčešće izričito određuju u pream-
buli etičkog kodeksa. Etički kodeks neke profesi-
je zamjenjuje nepisane vrijednosne standarde po
kojima se podrazumijeva da će osoba djelovati u
skladu sa zahtjevima profesije i dobrobiti drugih
ljudi.36 U osnovne profesionalne vrijednosti ubra-
jamo pristojnost, uspješnost i efikasnost.
Složenost pojma pristojnosti upućuje nas
na širinu konteksta i značaja njegove primjene u
međusobnim odnosima. Pristojnost nas upućuje
na odnos prema nekome, određen ne samo druš-
tvenim statusom i ulogom, već i datom situacijom,
afektivnim odnosima, namjerama i očekivanjima,
te psihičkim stanjem sudionika komunikacije.37
Uticaj odgovarajuće organizacijske kulture
kao temeljne pretpostavke sve više možemo uo-
čiti kao odlučujući elemenat na ostvarenje uspješ-
nosti svake organizacije, a posebno na uspješnost
i efikasnost javne uprave. Efikasnost je jedno od
temeljnih pitanja svake organizacije, koju nije jed-
nostavno utvrditi u javnoj upravi kao što je to slu-
čaj u privatnom sektoru.
Uvidjevši ove nedostatke, Evropska unija
kao i mnoge druge države zadnju deceniju pridaju
posebnu važnost ovom pitanju, mijenjajući pristup
javnoj upravi, posmatrajući je sve više kroz njene
rezultate, odnosno zadovoljstvo građana na koji
način primjenjuje sve više pravila koja su prisutna
u privatnom sektoru što posmatramo kroz fazu no-
vog javnog menadžmenta u javnoj upravi.
Znajući da organizacijska kultura predstavlja
složen proces u kojem se posebna pažnja posve-
ćuje komuniciranju unutar same organizacije, za-
dovoljstvu njenih zaposlenih, motivaciji, njihovom
usavršavanju i aktivnom odnosu prema radu, njen
doprinos u postizanju efikasnosti je nemjerljiv.
Tako djelujući ona stvara i okvire za djelovanje
privatnog sektora, u vidu ulaganja, ali i djelovanja
kulture na ukupan razvoj sredine u kojoj živimo
što se ogleda kao učinkovitost javne uprave.38 U
ovakvom pristupu javne uprave, organizacijska
kultura je nezaobilazna i izuzetno bitna u postiza-
nju njene učinkovitosti i efikasnosti.
36 A.Žižak, „Pitanje profesionalne etike-jedno od temeljnih
pitanja profesionalnog identiteta socijalnog pedagoga“,
Kriminologija i socijalna integracija, 7/1999, 4.
37 D. Marot, „Uljudnost u verbalnoj i neverbalnoj komuni-
kaciji“, Fluminensia, 1/2005, 55.
38 D. Kanoti, „Informacione tehnologije i organizacijska
kultura kao čimbenici djelotvornosti javne uprave“, ma-
gistarski rad, Fakultet organizacije i informatike Varaž-
din, 2007.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Samu efikasnost državne službe možemo
posmatrati kroz dva elementa. Prvi elemenat kroz
porez koji plaćaju građani i ostali subjekti za funk-
cionisanje upravnih organizacija, a drugi elemenat
je kvaliteta usluga koju pojedina upravna organiza-
cija pruža. Prema tome efikasnost upravne organi-
zacije proporcionalna je sa kvalitetom usluge koju
pruža, a obrnuto proporcionalna s porezom utroše-
nim za njeno fukcionisanje.39
S obzirom da je javna uprava u pravilu veća
od bilo koje druge organizacije u zemlji i da se nje-
nim odlukama distribuiraju finasijski i drugi resur-
si, i da utiče na funkcionisanje društva, proučava-
njem uprave možemo utvrditi kako javna uprava
reaguje na određene promjene u skladu sa vrijed-
nosnim sistemom društva.40
Orijentacija državnih službenika na profesi-
onalne standarde, znači proaktivan odnos prema
tim standardima, zalaganje za ostvarenje ciljeva
koji su pred njih postavljeni ali i prema pravilima
struke na najbolji mogući način. Kao takva sma-
njuje dvosmislenost u djelovanju, a povećava se
privrženost organizaciji.
Upravna kultura može biti i participativna
utemeljena na ideji demokratije, političke odgo-
vornosti i odazivu građana odnosno korisnicima
usluga, dok se nasuprot nje također može pojaviti
i autoritativna kultura temeljena na poslušnosti i
diktaturi.41
4. Osnovne komponente profesionalizacije
Osnovne komponente profesionalizacije jav-
ne uprave doprinose sagledavaju njenog značaja ali
i potrebi da se svakoj ponaosob pristupi sa izuzet-
nom pažnjom. Iste zahtijevaju dugoročno detaljno
planiranje te kumulativnu primjenu, pa se ostva-
renje prethodne pojavljuje kao preduslov uspješ-
nog ostvarenja naredne. Iz navedenog razloga u
nastavku smo obradili četiri osnovne komponente
profesionalizacije: 1. obrazovanje, 2. stručnost, 3.
funkcionalnost i 4. motivacija.
4.1. Obrazovanje
Obrazovanje je dug i planiran proces sticanja
i razvoja, znanja, vještina i stavova pojedinca koji
39 A.Benazić, „Organizacijske promjene i efikasnost držav-
ne uprave“, 2008, 222-223, www.oliver.efri.hr, (10.ja-
nuar 2014.)
40 I Bačlija, Tematski slovar upravne kulture,Univerzitet u
Ljubljani, Fakultet za društvene vede, Ljubljana, 201214.
41 F. Otajagić,„Osnovne pretpostavke reforme i profesiona-
lizacija javne uprave u Bosni i Hercegovini“, Univerzitet-
ska hronika, Časopis Univerziteta u Travniku, vanredan
broj, 2011, 64-65.
89
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
mu omogućavaju da se integriše u društvo i da radi.
Obrazovanje je sticanje potrebnih znanja, a time i
sposobnosti za rješavanje različitih problema.42
Stvaranjem efikasne uprave manje se troši i
novca i vremena, a bolje stanje privrede služi kao
bolja osnova za ubiranje poreza. Obrazovanje i usa-
vršavanje predstavlja bitan elemenat upravnog ka-
paciteta, tj. sposobnosti javne uprave za učinkovito
rješavanje javnih problema, ostvarenja dugoročnih
javnih interesa zajednice, te pružanje javnih usluga
građanima i drugim društvenim subjektima.43
Polazeći od činjenice da se profesionaliza-
cija kao savremena tendencija prije svega odnosi
na ljudske potencijale angažovane u njoj, kvalitet-
no i savremeno obrazovanje predstavlja najvažni-
ju komponentu i preduslov uspješnog ostvarenja
drugih elemenata profesionalizacije. „Preduslov
je uspješnog ostvarenja svakodobnih ciljeva koji
se svakodobno postavljaju pred javnom upravom,
pa je u javnom interesu da se znanje širi“.44 Sam
pojam obrazovanja odnosi se na sticanje teorijskih
i praktičnih znanja o okruženju koje služi kao os-
nova intelektualnog razvoja, a obrazovanje unu-
tar javne uprave možemo shvatiti kao usvajanje
vještina i znanja o korištenju upravnih, političkih
i pravnih teorija i procesa sa svrhom izvršavanja
zakonodavnih, izvršnih i sudskih mandata, nami-
jenjenih vladinih regulatornih i servisnih funkcija.
Od državnog službenika se traži da bude upo-
znat sa svim vrijednostima koje stoje u pozadini
navedenih principa, a to su efikasnost, efektivnost,
ekonomičnost, odgovornost i jednakost.45 Moć dr-
žavnih službenika temelji se na znanju stečenom
stručnim školovanjem koje je u savremenim prili-
kama nužna pretpostavka za poznavanje tehničkih
sredstava i postizanje političkih ciljeva.46
Obrazovanje, stručnost i znanje predstavljaju
ključne elemente upravnih reformi u tranzicijskim
zemljama. Sve one nastoje da utemelje nove ili re-
formišu postojeće sisteme obrazovanja, temeljeći
42 S. Možina, et al., Management kadrovskih virov, Fakulte-
ta za družbene vede, Ljubljana, 1998, 177.
43 I. Koprić, „Prilagodbe hrvatske javne uprave europskim
standardima“, Godišnjak akademije pravnih znanosti Hr-
vatske, 1/2014, 9.
44 E. Pusić, „Organizacija i upravna organizacija“, Hrvatska
akademija znanosti i umjetnosti, 2005, 215.
45 M. Živanović, Reforma javne uprave u Bosni i Hercego-
vini, Procjena kapaciteta za obrazovanje i obuku u obla-
sti javne uprave, Fond otvoreno društvo Bosna I Herce-
govina, Sarajevo, 2007, 10-11.
46 R. Blažević, „Racionalizacija i hrvatska uprava“ Hrvat-
ska javna uprava, 2/2002, 277.
90
ih na specifičnoj tradiciji, finansijskim mogućno-
stima, vrijednosnom sistemu itd.47
4.1. Trendovi u razvoju savremenog upravnog
obrazovanja
S obzirom na prevladavajuću prirodu obra-
zovanja za javnu upravu, evropske se zemlje tra-
dicionalno dijele u tri grupe i to: 1. Pravna, koja
obuhvata zemlje južne i postsocijalističke Evrope
te zemlje njemačkog govornog područja čiji uprav-
ni sistemi počivaju na pravnim vrijednostima i u
kojima se javna uprava percipira kao instrument
za provođenje pravnih propisa; 2. Politička, koja
se veže za Francusku, Belgiju, Španiju i Švedsku,
gdje je naglasak na specifičnom javnom i politič-
kom značaju javne uprave i 3. Menadžerska, kojoj
pripadaju Irska i ostale skandinavske zemlje kao
i neke postsocijalističke zemlje (Bugarska, Ru-
munjska i Češka), a koje javnoj upravi pristupaju
s polazišta ekonomskih vrijednosti, smatrajući da
se javna uprava suštinski ne razlikuje od privatnog
sektora.48
Nacionalni obrazovni sistem je glavni izvor
zapošljavanja za državnu službu. Količina, kvali-
teta i specijaliteti diplomanata postaju važne va-
rijable za državnu službu i osoblje uprave. Prošlo
je vrijeme kada obrazovne ustanove u mnogim ze-
mljama u razvoju nisu mogle zadovoljiti potrebe
za vještinama. Nacionalni obrazovni sistemi sada
imaju mnogo više diplomanata, dok su druge ze-
mlje iskoristili za obrazovanje i usavršavanje u
inozemstvu.49 Profesionalizacija upravne struke
dodatno se naglašava i harmonizira kroz akredi-
taciju studijskih programa.50 Ovome naročito do-
prinosi Bolonjski proces studiranja i globalizacija
uopće. Omogućeno je da studenti javne uprave na-
kon završetka nekog od obrazovnih međustepena
ne moraju prelaziti u drugu struku kako bi stekli
najviše kvalifikacije, nego mogu napredovati u
okviru vlastite upravne struke.51 Cilj Bolonjskog
procesa je prije svega osigurati kvalitetniji način
studiranja, povećati mobilnost studenata i kompa-
tibilnost diploma visokog obrazovanja.
47 G. Marčetić, (2005), 135.
48 A. Musa,“ 6. Forum za javnu upravu“, Friedrich Ebert
Stiftung, ured za Hrvatsku, Institut za javnu upravu,
2014, 63.
49 Rethinking Public Administration: an Overview, Divisi-
on for Public Economics and Public Administration De-
partment of Economic and Social Affairs, UN, ST/TCD/
SER.E/27, 1994, 78.
50 I. Koprić, (2014 a), 9.
51 I. Koprić, (2007), 378.

Poslovi za koje se ranije tražila srednja struč-
na sprema ili su prestali postojati ili su postali slo-
ženi sada se zahtijeva bolja obrazovna priprema,
dok se za rukovodeće poslove i složene upravne
poslove danas zahtijeva i postdiplomsko obrazova-
nje. U novije vrijeme, posebno se insistira na spe-
cijalizaciji zbog veće diversifikacije poslova javne
uprave, kao što je npr. organizacijski razvoj javne
uprave, menadžment ljudskih potencijala, pozna-
vanje temeljnih sistemskih problema javne uprave
itd.
Iako u Evropi postoji izraženija sklonost te-
orijskom proučavanju i pristupu upravi, sve više
se primjenjuje i učenje praktičnih znanja, koje se
ogleda kroz prilagođavanje samih nastavnih pred-
meta stvarnim potrebama prakse do različitih obli-
ka praktične nastave koja se ogleda kroz uvođenje
vježbi za pojedine predmete, praktičan rad i bo-
ravak u upravnim organizacijama, angažovanjem
upravnih eksperata u nastavi itd.52 Kroz uticaj
promijenjenih vrijednosti i stavova okoline dola-
zi i do promjena u upravnim doktrinama.53 Tako
se mogu posmatrati dvije doktrine i to novi javni
menadžment i dobra vladavina i uprava koje su
obilježile 20. stoljeće.54 Uticaj ovakvih doktrina,
odnosno vrijednosti koje one promovišu djeluju
na upravno obrazovanje kojim se stavlja naglasak
na njihove specifične vrijednosti. Iako je potreba
za pravnom regulacijom uprave snažno vodila u
dominaciji pravnih predmeta u upravi, upravno se
obrazovanje često odvijalo u okviru studija prava
ili u okviru drugih studija na pravnim fakultetima,
gdje se nakon II svjetskog rata pojavljuju novi na-
stavni predmeti, pa se uprava ne veže isključivo za
pravo.
Prema tome kao zajednička karakteristika
savremenog upravnog obrazovanja jeste njegova
pluridisciplinarnost, multidisciplinarnost i inter-
disciplinarnost. Sa naglašavanjem ovih karakte-
ristika odvija se i proces približavanja temeljnog
upravnog obrazovanja i usavršavanja tokom rada
u javnoj upravi. Prestanak učenja nakon završetka
52 Ibid.,380-382.
53 U literaturi se upravna doktrina određuje kao „ logički
usklađeni skuo ideja o poželjnim, vrijednim načinima
organiziranja i djelovanja javne uprave. Ona se može ra-
zviti induktivnim putem, sistematizacijom dobre upravne
prakse, ili deduktivnim putem izvođenjem uputa za upra-
vu iz ključnih vrijednosti javne uprave. D. Lozina, M.
Klarić (2012 b), 24.
54 I. Koprić, „Reforma javne uprave u Hrvatskoj: okviri,
iskustva i perspektive“, X dnevni javnega prava-zbornik
radova, Portorož, Inštitut za javno upravo pri Pravni fa-
kulteti v Ljubljani, 2004, 595-598.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
temeljne obrazovne pripreme više nije moguć zbog
čega se zahtijeva cjeloživotno učenje.55 Zbog toga
su organizovani posebni sistemi osposobljavanja i
usavršavanja službenika tokom službe (tzv. post-
service i in-service training).56
4.2. Stručnost
O pojmu stručnosti ili kompetencija držav-
nih službenika, odnosno zaposlenih u javnoj upravi
mnogo se govori, naročito danas, kada su građani
sve više svjesniji svoje uloge i mogućnosti traže-
nja i očekivanja kvalitetnih usluga od strane javne
uprave odnosno njenih zaposlenih. Samo kompe-
tentan, obrazovan, odgovoran i korektno nagrađen
službenik može biti nezavisan i nepristrasan,57 i
udovoljiti ovim potrebama građana.
I bez obzira što se veoma često govori o
njoj, ne postoji jasna i određena definicija struč-
nosti, pa je prije svega potrebno odgovoriti na pi-
tanje šta je stručnost? Odgovor na ovo pitanje nije
nimalo lahko dati, s obzirom da ni među samim
autorima koji su se bavili ovim pitanjem ne postoji
konsenzus oko tačne definicije stručnosti odnosno
pojma kompetencija. Da bi dobili zadovoljavajući
i potpun odgovor na postavljeno pitanje poslužiti
ćemo se definicijama odnosno određenjima autora
Argyrisu, Caird, Nordhauga ali i određenjem koje
je dala Evropska komisija koje ćemo analizirati i
pokušati izvući osnovne elemente koji sačinjavaju
stručnost. Prema Argyrisu, stručnost obuhvata tri
međusobno povezana elementa i to: a.) znanje koje
se stiče kroz obrazovanje, b.) vještine koje se usva-
jaju kroz vršenje poslova i zadataka radnog mje-
sta ali i kroz svakodnevna iskustva iz društvenog
života, i c.) sposobnosti koje se posmatraju kroz
mogućnost primjene stečenih znanja i iskustava.58
Pojam kompetencija po Cairdu predstavlja skup
znanja, vještina i ličnih osobina koje su povezane
sa uspješnim ponašanjem u određenoj oblasti. Dok
Nordhaug u određenju kompetencija ističe njiho-
vu ulogu i značaj na ostvarenje proizvodnih svr-
55 I. Koprić(2007), 376- 386.
56 G. Marčetić, “Obrazovanje i usavršavanje javnih službe-
nika u tranzicijskim zemljama”, Revija zasocijalnu poli-
tiku, 2/2005, 136.
57 P. Kunić, „Savremene tendencije u reformi javne uprave“
Moderna uprava, Časopis za upravno-pravnu teorijui
praksu, Agencija za državnu upravu Republike Srpske,
2/2009, 12.
58 C. Argyrisu, Knowledge for Action: A Guide to Overco-
ming Barriers to Organisational Change, San Francisco,
Jossey Bass Publishers, California, 1993.
91
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
ha koje organizacija može ostvariti iskorištavajući
ljudsko znanje, vještine i sposobnosti.59
U pojednostavljenom smislu, pojam profesi-
onalnosti pojedini autori izjednačavaju sa stručno-
šću.60 Ovakvo poistovjećivanje ne možemo uzeti
kao valjano, niti se može staviti znak jednakosti
između ova dva pojma s obzirom da profesional-
nost pored stručnosti uključuje kompetencije, kva-
litetu i korektnost izvođenja posla radi ostvarivanja
prihoda.61 Profesionalnost pored navedenog u sebi
sadrži i nezavisnost i nepristrasnost službenika,
njegovu lojalnost, diskreciju i suzdržanost, ali i
materijalnu nezainteresovanost u smislu odsutno-
sti korupcije.62 Pored navedenih definicija autora,
Evropska komisija63 određuje kompetencije kao
potencijal za efektivno korištenje iskustva, znanja
i kvalifikacija.
Iz svih iznesenih definicija, odnosno njihove
osnove možemo izdvojiti pet elemenata koji su im
zajednički, i to:
1. Znanje koje u svojoj ukupnosti možemo
odrediti kao ukupnost informacija, činje-
nica i vještina koje se stiče iskustvom ili
obrazovanjem.
2. Vještine, koje se u najjednostavnijem
smislu mogu odrediti kao sposobnosti
ili mogućnosti primjene stečenih znanja,
iskustava i obrazaca na izvršavanje i rje-
šavanje radnih zadataka i drugih dužnosti,
odnosno demonstriranje ekspertize.
3. Lični koncepti, imidž, stavovi, vrijedno-
sti.
4. Osobine, orijentacije za ponašanjem na
određen način.
5. Motivi, unutrašnji elementi koji utiču i
vode pojedinca ka određenom ponašanju.
Svih pet elemenata možemo podijeliti u dvi-
je grupe, i to grupu osnovnih elemenata i grupu lič-
nih elemenata. Znanje i vještine predstavljaju dvi-
je osnovne odnosno bazne karakteristike od kojih
prije svega ovisi kvalitetno i efikasno obavljanje
poslova. Na nivo znanja i vještina može se uticati
različitim programima stručnog osposobljavanja i
usavršavanja, kroz seminare, obuke i na druge na-
59 A.Mulengani, Katwalo,.“An overview of competence
development in SMEs”,Int. J. Strategic Change Manage-
ment , Nos. 1/2/006, 89–95
60 G. Marčetić (2005),135.
61 S. Šaban, „Profesionalizam i diletantizam“, Poduzetnik,
64/2012, 74-78.
62 N. Šimac, „Europski upravni prostor i europska načela
javne uprave“, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Spli-
tu, 2/2012, 360-361.
63 www.europa.eu, (15.decembar 2013. godine)
92
čine što je lako mjerljivo. Dok lični koncept, oso-
bine i motivi predstavljaju lične karakteristike koje
su znatnije podložne promjenama i teže mjerljive
ali na koje se također može uticati na različite nači-
ne kroz povećanje plaća i druge vidove motivacije,
kao i insistiranjem na etici i kulturi u organizaciji
odnosno javnoj upravi.
Vidimo da se stručnost prije svega veže za
obrazovanje odnosno znanje koje se dobija kroz
obrazovanje i vještine koje se stiču kroz rad i isku-
stvo. U vrijeme netržišne privrede sa visokim ste-
penom zaposlenosti, zanimanje je bilo ono što je
osoba stekla školovanjem. Međutim, sa prestruktu-
iranjem privrede i uvođenjem tržišnog načina pri-
vređivanja javlja se potreba za razdvajanjem dva
pojma, stručnih kvalifikacija odnosno završene
škole u užem smislu, te zanimanja kao vrste po-
sla koji obavlja pojedinac. Nakon završenog obra-
zovnog programa određenog stepena obrazovanja
pojedinac dobija naziv profesionalnog zvanja, od-
nosno stručnog obrazovanja, a ne zanimanja.64 U
skladu s konceptom klasifikacije pojedinac se raz-
vrstava u zanimanje, odnosno u grupu zanimanja u
pogledu zahtjevnosti, kompleksnosti, vrste i drugih
karakteristika zadataka i dužnosti koje obavlja u
svom radu. Profesionalno usmjereno obrazovanje
je, dakle, nešto drugo od zanimanja na tržištu rada,
i zanimanje koje nije moguće jednostavno izjed-
načiti sa nazivom profesionalnog zvanja odnosno
stručnog obrazovanja.65
4.3. Funkcionalnost
Cilj svakog izuma, proizvoda ili naučnog
rada jeste njegova upotreba u stvarnosti. Bez prak-
tične upotrebe i njenih vidljivih rezultata kako za
pojedinca tako i za društvo ne možemo govoriti o
funkcionalnosti bilo kojeg izuma, rada, proizvoda,
a tako ni o funkcionalnosti javne uprave.
Kada je riječ o javnoj upravi koja je slože-
na društvena pojava i od koje se traži da bude po-
kretač pozitivnih društvenih napredaka i tokova,
pružajući kvalitetne usluge građanima i poslovnim
subjektima njena funkcionalnost naročito je bitna i
složena prije svega jer njena funkcionalnost u veli-
koj mjeri ovisi od njenih zaposlenih.
Zašto su zaposleni u javnoj upravi (ne)funk-
cionalni? Odgovor na ovo pitanje nije nimalo jed-
nostavno dati. Adekvatan odgovor sigurno nije,
ako kažemo da je to uslovljeno samo adekvatnim
zakonskim rješenjima. Ovdje dolazimo do svih
64 Metodološka objašnjenja KZBIH-08, Agencija za stati-
stiku Bosne i Hercegovine,www.dissemination.bhas.ba,
(12. decembar 2013.)
65 Ibid.

faktora koji utiču na nefunkcionalnost zaposlenih
u javnoj upravi što rezultira nefunkcionalnošću
cjelokupne uprave. Prema tome, do sada sve na-
vedene komponente počevši od adekvatnog obra-
zovanja, stalnog usavršavanja, učenja i stručnosti,
djeluju kao prethodni uvjeti čije uspješno ostvare-
nje uslovljava funkcionalnost zaposlenih u javnoj
upravi. Kako možemo uvidjeti, postignuća u javnoj
upravi ovise od mnogo faktora, pored nabrojanih,
ovisi i od organizacijske kulture i struktura, uslova
rada, tehnologije, upravljanja.66 Riječ je o uzroč-
no-posljedičnoj vezi gdje prethodne komponente
uslovljavaju naknade pa samo uz ostvarenje svih
navedenih možemo očekivati pozitivne rezultate.
Uz ostvarenje svake od navedenih kompo-
nenti izuzetno je bitna i organizacijska kultura, eti-
ka, moral, kao i svijest zaposlenih u javnoj upravi
o odgovornosti svoje funkcije i značaju organiza-
cije čiji su djelatnici, da bi ostvarili svoju funkciju
i funkcionalnost cjelokupne javne uprave.
4.4. Motivacija
Motivacija zauzima centralno mjesto u siste-
mu nagrađivanja zaposlenika, a može se odrediti
kao unutrašnja pokretačka snaga usmjerena na po-
stizanje ličnog zadovoljstva i uspjeha zaposlenika
sa jedne strane i postizanje uspjeha, kroz učinkovi-
tost organizacije sa druge strane. Motivacija je ono
što određuje ljude kroz različite vještine, znanje i
rad. Bez motivacije nema aktivnosti. Iz tih razloga
menadžeri je koriste kao alat za kontrolu ljudske
aktivnosti u željenom smjeru.67
Njen značaj i ulogu možemo pratiti kroz duži
historijski period i njeno istraživanje brojnih teore-
tičara od koji se Abraham Maslow smatra začetni-
kom teorije motivacije razvijajući je kroz određe-
nu hijerarhiju potreba polazeći od pretpostavke da
ljudi zadovoljavaju svoje potrebe i želje određenim
redoslijedom, a koje je moguće hijerarhijski defini-
sati i postaviti kako je to predstavljeno na slici br.1.
Potrebe za realizaciju
Poštovanje samoga sebe
Socijalne potrebe
Potrebe za sigurnost
Fiziološke potrebe
Slika 1. Maslowljeva hijerarhija potreba68
66 C. Demmke, Performance Assessment in the Public
Services of the EU Member States, Procedure for per-
formance appraisal for emplozee interviews and target
agreements, European Institute of Public Administration,
Maastricht, 2007, 10.
67 B. Lipičnik, D. Mežnar, „Ravnanje z ljudmi pri delu“,
Gospodarski vestnik, Ljubljana 1998, 184.
68 S. Marušić, Upravljanje ljudskim potencijalima, 4. izd.,
Adeco, Zagreb, 2006, 322.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Iako je ova teorija doživjela brojne kritike,
njena važnost se ogleda kroz isticanje važnosti i ra-
zličitosti potreba koje ljudi žele zadovoljiti radom,
tj. kroz zadovoljavanje ličnih potreba, upozorava-
jući da ljude motiviše, osim zadovoljenja egzisten-
cijalnih potreba i njihov kontinuiran razvoj. Tako
prema Herzbergovoj teoriji, motivacija u osnovi
počiva na obogaćivanju posla i radnih zadataka
kao najvažnijeg motivacijskog faktora. MecGre-
gorova teorija motivacija se zasniva na hipotezi da
pretpostavke rukovodioca utiču na profit. Dok se
po njegovoj teoriji „X“ polazi od negativnih ka-
rakteristika zaposlenih kao što su lijenost, nezain-
teresovanost, neambicioznost, njegova teorija „Y“
polazi od pozitivnih karakteristika zaposlenih kao
što su kreativnost, sposobnost, dinamičnost, isti-
čući prije svega odgovornost menadžera za moti-
vaciju zaposlenih.69 Kao četvrtu teoriju ističemo
MecClellandovu teoriju motivacije koja naglašava
tri ljudske potrebe i to:1.) potrebu za postignućem,
2.) potrebu za moći, i 3.) potrebu za pripadanjem.70
Teorija pravednosti J. Stacyja Adamsa ističe potre-
bu za pravednim postupanjima prema ljudima jer
suprotno ponašanje može uticati na njihovo pona-
šanje i motivaciju. Ona upozorava menadžere na
važnost percepcije i stavova, a posebno praved-
nosti nagrađivanja rada.71 Kao posljednja ističe se
teorija savremenog shvatanja motivacije, ističući
značaj motivacije i adekvatnog nagrađivanja zapo-
slenih kao zadataka i funkcija menadžmenta ljud-
skih potencijala, gdje presudan faktor u motivisa-
nju zaposlenih imaju menadžeri.
Kvalitetan motivacijski sistem zadovoljava
određene oblike ponašanja kao što je zadržavanje
najkvalitetnijih ljudi, poticanje kreativnosti i ino-
vativnosti, ostvarenje ciljeva i razvoja organizaci-
je, te zainteresiranost zaposlenih za ciljeve i razvoj
organizacije.72
Prema svemu iznesenom, motivacija kao ta-
kva predstavlja izuzetno bitan elemenat kojem se
naročito u posljednje vrijeme posvećuje sve više
pažnje, uvrštavajući je u osnovne elemente pro-
fesionalizacije u upravi koja djeluje na ostvarenje
efikasnosti i učinkovitosti. Efikasnost ukazuje na
potrebu svakog prava da se primjenjuje u relativno
kratkom roku po nastanku slučaja na koji pravna
69 Ibid., 326.
70 S.C. Certo, S. T. Certo, Moderni menadžment, 10. izd.
Mate, Zagreb, 2008, 388.
71 J.Lukić, „Motivisanje zaposlenih u funkciji poboljšanja
uspješnosti poslovanja“, magistarski rad, Univerzitet Sin-
gidunum, Departman za postdiplomske studije, 2009.
72 M. Varga, “Upravljanje ljudskim potencijalima kroz mo-
tivaciju,” Zbornik radova Međimurskog veleučilišta u
Čakovcu, 4-10
93
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
norma ima da se primijeni, jer pravo inače ostaje
neprimijenjeno, dok odnosi koje ono treba da uredi
ostaju neregulisani.73
Za efikasno upravljanje ljudskim potencija-
lima nužno je prepoznati značaj i uticaj motivacij-
skih sistema. Zadovoljan, motivisan radnik, raditi
će učinkovitije i kreativnije i s većom usmjereno-
šću prema postavljenim ciljevima.
Ukoliko motivacija izostane, javlja se opa-
snost da se izjednači rad najkvalitetnijih zaposle-
nika s prosječnim, ili čak najlošijim. To će vreme-
nom dovesti do nezadovoljstva i odraziti će se na
kvalitetu rada. Svaki zaposlenik mora vidjeti da se
njegov rad prati, vrednuje i da će njegov trud i re-
zultati biti nagrađeni.
Da bi se motivisali radnici potrebno je ocije-
niti radnu uspješnost koja predstavlja proces kojim
se mjeri doprinos zaposlenika u ostvarenju ciljeva
u nekom vremenu.
Proces ocjene radne sposobnosti sastoji se od
tri koraka i to:
1. Određivanje posla i kriterija uspješnosti,
odnosi se na utvrđivanje globalnih zada-
taka i ključnih područja rada kao i odre-
đivanje standarda radne uspješnosti te po-
stavljanje ciljeva;
2. Ocjenjivanje uspješnosti, sastoji se o od-
lučivanju o izvorima informacija za utvr-
đivanje radne uspješnosti i postupka ocje-
njivanja;
3. Razgovor o uspješnosti, u cjelokupnom
postupku ocjenjivanja razgovor o uspješ-
nosti predstavlja nezaobilazan i izuzetan
dio koji ima za svrhu dobijanja povratne
informacije o uspješnosti u prethodnom
razdoblju i postavljanje ciljeva i planova
razvoja za sljedeće razdoblje.74
Motivatori utiču na zadovoljstvo na radnom
mjestu i efikasnost rada, a povezani su sa sadrža-
jem posla, statusom, uvažavanjem, mogućnošću
ličnog napredovanja, samostalnošću, platom.
Plata predstavlja osnovni, najvažniji i naj-
stariji vid motivacije izražen kroz određenu svotu
novca dobijenu za vršenje posla u određenom vre-
menskom roku.75 Dok demotivatori utiču na lošu
komunikaciju, nebrigom za ljude, slabom platom.
Motivacija je izuzetno složenog karaktera i
traži visok nivo sposobnosti menadžmenta pri iz-
boru motivacijskih tehnika, materijalnih i nemate-
73 G. Gasmi, 88.
74 K. Buntak, I. Droždek, R. Kovačić, „Materijalna motiva-
cija u funkciji upravljanja ljudskim potencijalima“, Teh-
nički glasnik 7, 2/2013, 62.
75 Ibid., 60-61.
94
rijalnih kompenzacija, rangiranju potreba, radnoj
učinkovitosti. Pored ovoga izuzetno je bitno za po-
dizanje motivacije sudjelovanje u odlučivanju što
doprinosi kreativnosti, povećanju samopouzdanja
pojedinca na koji način se utiče na efikasnost sva-
ke organizacije. Izuzetno važno je osigurati stan-
dardizaciju postupka za svakog pojedinca, jednak
pristup u sličnim slučajevima, poštenje i vjeru u
sistem bez obzira o kojoj motivacijskoj tehnici je
riječ.76
Zaključak
Sagledavši profesionalizaciju kroz sve njene
komponente, utvrđeno je da se radi o procesu koji
mora biti pažljivo vođen, s obzirom na međusobnu
uslovljenost elemenata koji ga čine, a kojim neko
organizovano zanimanje, što raspolaže posebnim
sposobnostima i koje vodi brigu o kvaliteti vlastito-
ga rada i svom doprinosu društvenom blagostanju
osigurava ekskluzivno pravo na izvođenje posebne
vrste rada, kontrole obrazovanja i kontrole prava
određivanja i vrednovanja načina obavljanja po-
sla. Obrazovanje je prvi, osnovni, bitni elemenat
upravnog kapaciteta odnosno sposobnosti za učin-
kovito rješavanje javnih problema, pružanje javnih
usluga građanima, kao i da je preduslov uspješnom
ostvarenju drugih elemenata profesionalizacije.
Jedan od izuzetno bitnih elemenata profesi-
onalizacije koji predstavlja odraz kvalitete i efika-
snosti rada, predstavlja funkcionalnost kao poseb-
nu odliku svakog zaposlenog, koja u konačnosti
rezultira funkcionalnom ili nefunkcionalnom upra-
vom. Obrazovan, stručan i motivasan kadar biti
će funkcionalan ukoliko se ostvari dobar sistem
upravljanja, nadzora i odgovornosti.
Iako se u strukturi osnovnih elemenata pro-
fesionalizacije nalazi na posljednjem mjestu, nje-
na važnost je izuzetna s obzirom na posljedične
veze koje ona proizvodi. Kvalitetan motivacijski
sistem utiče na privlačenje i zadržavanje kadrova
u javnoj upravi, te ujedno podstiče na efikasno i
kvalitetno izvršavanje zadataka kao i na želju za
daljim napredovanjem. Evropska unija, još 90-tih
godina nameće potencijalnim članicama obave-
zu provođenja upravne reforme, a 1999. godine
SIGMA svojim dokumentima počinje regulisati
oblast službeničkog prava. Na ovaj način profe-
sionalizacija postaje jasno definisan standard koji
se mora ispuniti i zadovoljiti. Ovakvim pristupom
Evropska unija, značajno olakšava razumijevanje
potrebe provođenja upravnih reformi i načina kako
to treba učiniti, kao i šta se od uprava potencijalnih
članica očekuje.
76 D. Kanoti, „Motivacija javnih službenika kao čimbenik
djelatnosti“, Hrvatska javna uprava, 2/2009, 318-319.

Džana Kadribegović
Zakon o zaštiti na radu
- Obaveze poslodavca, prava i obaveze radnika
Uvod
Jedno od temeljnih pitanja koje se uređuje
Zakonom o zaštiti na radu (“Službene novine Fe-
deracije BiH”, broj 79/20), odnosi se na prava,
obaveze i odgovornosti poslodavca i radnika u
provođenju i poboljšanju zaštite na radu.
Poslodavac je obavezan da osigura takve uv-
jete kako bi radni proces bio prilagođen tjelesnim
i psihofizičkim mogućnostima radnika, a da radna
okolina, sredstva za rad kao i sredstva i oprema za
ličnu zaštitu ne ugrožavaju sigurnost radnika.
Istovremeno, radnik kod poslodavca je oba-
vezan da primjenjuje propisane mjere za siguran
i zdrav rad, zatim da namjenski koristi sredstva
za rad i opasne materije, da obavezno koristi sred-
stva i opremu za ličnu zaštitu, te da sa njima pažlji-
vo rukuje da ne bi ugrozio kako svoju sigurnost i
zdravlje, tako i sigurnost i zdravlje drugih radnika.
Također, važan princip na kojem se zasniva
Zakon je princip procjene rizika, čime se smatra
sistematsko evidentiranje i procjenjivanje svih fak-
tora u procesu rada, koji mogu uzrokovati nastanak
povreda na radu, oboljenja ili oštećenja zdravlja, te
način sprječavanja, otklanjanja ili smanjenja ovog
rizika.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Obaveze poslodavca
Polazeći od toga da je jedan od osnovnih
principa na kojem se temelji Zakon o zaštiti na
radu odgovornost poslodavca za sigurnost i zaštitu
zdravlja na radu, tim zakonom su precizno utvr-
đene obaveze poslodavca. Jedna od tih obaveza je,
svakako, osiguranje preventivnih mjera radi zaštite
života i zdravlja radnika kao i osiguranje potrebnih
materijalnih sredstava za njihovu primjenu.
Osiguranje preventivnih mjera obaveza je
poslodavca u svakoj fazi rada, kao i kada se radi
o izmjeni tehnološkog postupka, na način da izbo-
rom radnih i proizvodnih metoda osigura najveću
sigurnost i zaštitu zdravlja na radu, zasnovanu na
primjeni propisa iz oblasti sigurnosti i zdravlja na
radu, radnih odnosa, tehničkih propisa i standarda,
kao i propisa iz oblasti zdravstvene zaštite i dr.
Poslodavac provodi mjere zaštite na radu
poštujući opća načela prevencije koja su Zako-
nom taksativno utvrđena, a odnose se, naročito, na
procjenu rizika, izbjegavanje rizika, sprječavanje
rizika i otklanjanje rizika na njegovom izvoru, za-
mjenu opasnih materija bezopasnim, odgovarajuće
osposobljavanje i obavještavanja radnika i dr.
95
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
S tim u vezi poslodavac je dužan da, izme-
đu ostalog, organizuje poslove sigurnosti i zaštite
zdravlja na radu, utvrdi poslove sa povećanim ri-
zikom, osposobi radnike za siguran rad, osigura
periodične ljekarske preglede radnika koji rade na
poslovima na kojima postoje povećani rizici po
zdravlje i preduzima mjere za sprječavanje nastan-
ka invalidnosti i profesionalnih oboljenja radnika,
osigura periodične preglede sredstava rada i opre-
me, u skladu sa općim aktom, osigura periodične
preglede i ispitivanja fizičkih, hemijskih i biološ-
kih štetnosti i mikroklime u radnoj okolini i dr.
Također, poslodavac je dužan da svojim in-
ternim aktom o zaštiti na radu utvrdi organizaci-
ju provođenja zaštite na radu, pravila prevencije i
zaštite, poslove sa povećanim rizikom, poslove na
kojima se provodi mjera skraćivanja radnog vre-
mena, način utvrđivanja zdravstvenog stanja rad-
nika koji rade na poslovima sa povećanim rizikom,
kao i druga pitanja od značaja za sigurnost i zaštitu
zdravlja na radu.
Osnov za izradu ovog akta je akt o procje-
ni rizika na mjestu rada koji sadrži opis procesa
rada sa procjenom rizika od povreda ili oštećenja
zdravlja na mjestu rada, u radnoj okolini i mjere za
otklanjanje ili smanjivanje rizika na najmanju mo-
guću mjeru u cilju poboljšanja sigurnosti i zaštite
zdravlja na radu.
Značajna je odredba prema kojoj radnik ne
može zasnovati radni odnos ukoliko prethodno nije
utvrđeno da njegovo zdravstveno stanje i psihofi-
zičke sposobnosti odgovaraju uvjetima rada i za-
htjevima radnog mjesta.
Naime, poslodavac je dužan osigurati da pri-
stup radnom mjestu sa povećanim rizikom, na ko-
jem prijeti neposredna opasnost od povrjeđivanja
ili zdravstvenih oštećenja (trovanja, gušenja i sl),
imaju samo radnici koji su osposobljeni za siguran
i zdrav rad, koji su dobili posebna uputstva za rad
na takvom mjestu, koji ispunjavaju zdravstvene
uvjete i koji su snabdjeveni odgovarajućim sred-
stvima i opremom za ličnu zaštitu.
Propisana je obaveza poslodavca, odnosno
radnika koji organizira ili rukovodi procesom rada,
da bude upoznat sa propisima iz oblasti sigurnosti
i zdravlja na radu, a naročito ako se radi o tehno-
logijama u kojima postoji opasnost od povreda na
radu, profesionalnih oboljenja i poremećaja u teh-
nološkom procesu koji bi mogli ugroziti sigurnost
i zdravlje radnika.
96
O svakom smrtnom slučaju ili nesreći koja
zadesi jednog ili više radnika poslodavac je dužan
odmah obavijestiti nadležnu inspekciju rada.
Organiziranje poslova zaštite na radu
Zakonom je propisana obaveza poslodav-
ca da organizira poslove zaštite na radu tako što
će voditi računa o tehničko-tehnološkom procesu
rada, broju radnika, kao i opasnostima i rizicima
po zdravlje radnika.
U slučaju opravdanih razloga zbog kojih se
poslovi zaštite i prevencije, kao što je npr. nedosta-
tak stručnog osoblja, ne mogu organizirati kod po-
slodavca, poslodavac ima mogućnost da angažira
ovlaštenu organizaciju za zaštitu na radu. Tada će
biti dužan da ovlaštenoj organizaciji osigura uvid
u podatke vezane za rizike po sigurnost i zdravlje
na radu, kao i mjere i aktivnosti za sprječavanje tih
rizika na nivou radnog mjesta.
Zakonodavac je smatrao da poslove sigurno-
sti i zdravlja na radu poslodavac može da obavlja
sam u djelatnostima trgovine, ugostiteljstva i turiz-
ma, finansijsko-tehničkih i poslovnih usluga, obra-
zovanja, nauke i informacija, zdravstvene i socijal-
ne zaštite i u stambeno-komunalnim djelatnostima,
ako ima do 30 zaposlenih radnika.
Međutim, ukoliko kod poslodavca postoje
poslovi sa povećanim rizikom, obavezan je da
odredi jednog ili više radnika koji će obavljati po-
slove vezane za sprječavanje rizika na radu i zašti-
tu zdravlja radnika. Takvom radniku ili radnicima
obavezan je da osigura uvjete za rad, potrebnu
opremu i pomoć drugog stručnog osoblja, kao i
sredstva za obavljanje i organiziranje preventivnih
i zaštitnih mjera.
Radnik za zaštitu na radu ne može biti do-
veden u nepovoljniji položaj zbog poslova koje
obavlja u cilju sprječavanja rizika na radu i zaštite
zdravlja radnika.
Radnik za zaštitu na radu mora biti odgova-
rajuće osposobljen i imati položen stručni ispit koji
se odnosi na sigurnost i zaštitu zdravlja na radu.
U cilju izbjegavanja određenih nedoumica,
Zakonom su precizno definirane obaveze radnika
za zaštitu na radu, kao što su:
- učešće u izradi akta o procjeni rizi-
ka,
- izrada prijedloga internog akta o sigurno-
sti i zdravlju na radu,
- izrada plana i programa mjera sigurnosti i
zdravlja na radu,

- unutrašnji nadzor nad primjenom mjera
sigurnosti i zdravlja na radu,
- izrada uputstava za siguran rad,
- praćenje i organiziranje periodičnih pre-
gleda sredstava za rad, sredstava i opre-
me lične zaštite, praćenje i organiziranje
periodičnih pregleda hemijskih, fizičkih i
bioloških štetnosti i mikroklime u radnoj
okolini,
- priprema i organiziranje osposobljavanja
radnika za siguran rad,
- praćenje stanja i izvještavanje poslodav-
ca o povredama na radu, profesionalnim
oboljenjima i bolestima u vezi sa radom,
- analiziranje uzroka povreda na radu i pro-
fesionalnih oboljenja u saradnji sa ovla-
štenim doktorom specijalistom medicine
rada i predlaganje mjere za unaprjeđenje
sigurnosti i zaštite zdravlja na radu,
- praćenje i organiziranje periodičnih lje-
karskih pregleda radnika koji rade na po-
slovima sa povećanim rizikom, te analiza
izvještaja o obavljenim periodičnim lje-
karskim pregledima,
- saradnja sa nadležnom inspekcijom rada i
drugim ustanovama koje se bave sigur-
nošću i zaštitom na radu,
- saradnja sa sindikatom, vijećem zaposle-
nika i povjerenikom za zaštitu na radu, u
skladu sa zakonom.
Radnik za zaštitu na radu je obavezan da za-
brani rad na radnom mjestu, odnosno da zabrani
upotrebu sredstava za rad i sredstava i opreme lič-
ne zaštite u slučaju kada utvrdi neposrednu opa-
snost po život i zdravlje radnika, te da o tome u pi-
sanom obliku obavijesti poslodavca i povjerenika
za zaštitu na radu.
Bitno je, međutim, naglasiti da obavljanje
poslova zaštite na radu od strane radnika za zašti-
tu na radu ili ovlaštene organizacije koja ispunjava
zakonom predviđene uvjete, ne oslobađa poslo-
davca odgovornosti za provođenje sigurnosti rad-
nika na radu.
Obavještavanje radnika i savjetovanje sa
njihovim predstavnicima
Obavještavanje, odnosno informiranje radni-
ka o svim pitanjima važnim za njihovu sigurnost
veoma je bitan segment obaveza poslodavca.
S tim u vezi, Zakonom je propisana obaveza
poslodavca da radnicima i/ili njihovim predstav-
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
nicima daje odgovarajuća pisana uputstva koja se
odnose na rizike po njihovu sigurnost i zdravlje sa
zaštitnim i preventivnim mjerama koje se poduzi-
maju za otklanjanje ili smanjenje tih rizika.
Uputstva moraju biti istaknuta na mjestu
rada, a ukoliko prijeti iznenadna opasnost po život
i zdravlje radnika, uputstvo se može dati i usmeno.
Uputstva se daju svim radnicima, uključu-
jući i radnike drugih poslodavaca koji obavljaju
poslove kod tog poslodavca.
Poslodavac je dužan da najmanje dva puta
godišnje izvijesti povjerenika za zaštitu na radu,
vijeće zaposlenika i sindikat o rizicima po sigur-
nost i zdravlje, te mjerama koje je poduzeo i koje
će poduzeti radi unaprjeđivanja sigurnosti i zaštite
zdravlja.
Obezbjeđivanje sredstava i opreme lične za-
štite radnicima također je važna obaveza poslodav-
ca.
Pored njegove obaveze da obezbjedi radni-
cima sredstva i opremu lične zaštite, poslodavac
ne smije staviti u upotrebu sredstva i opremu lične
zaštite ako nisu izrađena u skladu sa zakonom.
Sredstva i oprema lične zaštite moraju se
održavati u dobrom stanju, odnosno isključiti ih iz
upotrebe ukoliko na njima nastanu promjene zbog
kojih postoji opasnost po sigurnost i zdravlje rad-
nika.
Poslodavac se savjetuje sa radnicima i/ili
njihovim predstavnicima i omogućava im da uče-
stvuje u raspravama o svim pitanjima u pogledu
sigurnosti i zaštite zdravlja na radu.
Povjerenik za zaštitu na radu
Zakonom je, također, predviđeno da kod po-
slodavca koji zapošljava 30 ili više radnika, radnici
biraju ili imenuju povjerenika za zaštitu na radu.
Broj povjerenika, izbor i njihov mandat utvr-
đuju se u skladu sa propisom o vijeću zaposlenika,
vodeći računa o zastupljenosti svih dijelova proce-
sa rada.
Međutim, povjerenik za zaštitu na radu će
biti izabran ili imenovan bez obzira na broj radni-
ka, ako to zahtijevaju uvjeti rada (povećana opa-
snost za sigurnost i zdravlje radnika, rad na izdvo-
jenim mjestima i sl.).
Povjerenika za zaštitu na radu imenuje sin-
dikat, ukoliko ga nisu izabrali radnici. Povjerenik
mora imati odgovarajuću stručnu spremu i radno
iskustvo.
Taksativno su utvrđena prava i dužnosti po-
vjerenika.
97
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Naime, povjerenik ima pravo da:
- dobije informacije o uvjetima rada, ana-
lizama povreda na radu, profesionalnih
oboljenja i bolesti vezanih za rad, nalazi-
ma i preporukama inspekcijskih organa,
- zahtijeva od poslodavca da poduzme od-
govarajuće mjere i dostavi mu prijedloge
za ublažavanje rizika i otklanjanja izvora
opasnosti,
- informiše radnike o provođenju mjera za-
štite na radu,
- zahtijeva inspekcijski pregled ako smatra
da mjere koje je poduzeo po- slodavac
nisu primjerene cilju prema kojem treba
osigurati sigurne i zdrave uvjete rada i
iznese svoja zapažanja u toku inspekcij-
skog pregleda,
- prisustvuje inspekcijskim pregledima i
dostavi svoja zapažanja u toku inspekcij-
skih pregleda.
Poslodavac je obavezan da povjereniku za
zaštitu na radu osigura potrebna sredstva da može
ostvarivati svoje funkcije koje proizlaze iz zakona.
Prava i obaveze radnika
Iako su obaveze poslodavca u pogledu za-
štite na radu temeljne, a u cilju efikasnije primjene
Zakona, zakonodavac je utvrdio i obaveze radnika
koje se odnose na zaštitu na radu.
Naime i radnici se moraju pridržavati utvr-
đenih pravila zaštite na radu i propisanih obaveza,
jer u suprotnom, čine težu povredu radne obaveze
u skladu sa kolektivnim ugovorom, odnosno op-
ćim aktom poslodavca. Radnik je, prije svega, du-
žan da obavlja posao u skladu sa svojom stručnom
spremom i završenom obukom, kao i uputstvima
koja mu daje poslodavac, tako da ne izlaže sebe ili
druga lica na koja mogu uticati njegove aktivnosti
ili nepažnja u toku procesa rada, opasnostima od
povrede na radu ili profesionalnog oboljenja.
Pored toga, radnici su dužni da:
- se pridržavaju utvrđenih pravila sigurno-
sti i zaštite zdravlja na radu u smislu zako-
na,
- pravilno upotrebljavaju sredstva za rad i
opremu, opasne materije i druga sredstva
proizvodnje, u skladu sa uputstvima pro-
izvođača i uputstvima za siguran rad koja
daje poslodavac,
- pravilno upotrebljavaju sredstva i opremu
lične zaštite koja su im dodijeljena i da ih
98
nakon upotrebe vraćaju na mjesto na ko-
jem se čuvaju,
- odmah obavijeste poslodavca i/ili radnika
za zaštitu na radu o svakoj pojavi na po-
slu za koju postoji opravdana sumnja da
predstavlja opasnost po sigurnost i zdrav-
lje kao i o nedostacima u postupcima za-
štite,
- obavijeste lice odgovorno za to radno
mjesto i/ili poslodavca o povredama koje
su zadobili,
- sarađuju sa poslodavcem i/ili radnikom za
zaštitu na radu u provođenju mjera koje
će obezbjediti da radna okolina i uvjeti
rada budu sigurni i ne predstavljaju rizik
po sigurnost i zdravlje u okviru njihovog
radnog mjesta,
- daju sve podatke i informacije koje traže
inspektori rada.
Radnik koji se ne pridržava utvrđenih pravi-
la sigurnosti i zaštite na radu i propisanih obaveza
čini težu povredu radne obaveze, u skladu sa ko-
lektivnim ugovorom, odnosno općim aktom poslo-
davca.
Međutim, radnik ima pravo da odbije da radi
ako smatra da mu prijeti neposredna opasnost po
život i zdravlje, te je dužan da o tome odmah oba-
vijesti svog neposrednog rukovodioca ili imenova-
nog radnika za zaštitu na radu, nadležnog inspek-
tora rada i predstavnika radnika.
Po prijemu obavijesti, nadležna inspekcija
rada obavezna je da odmah izvrši uviđaj na licu
mjesta i naredi da se provedu odgovarajuće mjere
zaštite odnosno zabrani rad dok se mjere ne pro-
vedu ili obavijesti radnika iz kojih razloga njegov
zahtjev nije osnovan.
Radnik koji se udaljio sa radnog mjesta ne
smije snositi negativne posljedice u smislu pro-
pisa o radu, osim u slučaju ako poslodavac dokaže
da se radnik neopravdano udaljio sa radnog mjesta.
Radnik ima pravo na zdravstvenu zaštitu pri-
mjerenu rizicima za sigurnost i zdravlje kojima je
izložen na radu, u skladu sa posebnim propisima
koji uređuju mjere zdravstvene zaštite u vezi sa ra-
dom.
Poslodavac je dužan da radniku koji obavlja
poslove sa povećanim rizikom, prije početka rada
osigura prethodni ljekarski pregled, kao i periodič-
ni ljekarski pregled.
Ako se u postupku periodičnog ljekarskog
pregleda utvrdi da radnik ne ispunjava posebne
zdravstvene uvjete za obavljanje poslova sa pove-

ćanim rizikom, poslodavac je dužan da ga premje-
sti na drugo radno mjesto koje odgovara njegovim
zdravstvenim sposobnostima, ukoliko takvo radno
mjesto postoji kod poslodavca.
Pitanje je u vezi sa korištenjem plaćenog i
neplaćenog odsustva za vrijeme vjerskih praznika?
Naime, da li je potrebno da radnik za korištenje
ovog prava podnese pisani zahtjev poslodavcu i u
kojoj formi je poslodavac dužan da odluči o „even-
tualnom“ zahtjevu radnika (odlukom ili rješe-
njem)? Kako tumačiti “mirovanje prava i obaveza
iz radnog odnosa“ u slučaju korištenja neplaćenog
odsustva?
 Prema članu 54. Zakona o radu („Služ-
bene novine Federacije BiH“, broj 26/16, 89/18 i
44/22), poslodavac može radniku, na njegov pisani
zahtjev, odobriti odsustvo sa rada bez naknade pla-
će-neplaćeno odsustvo. Ovo odsustvo je utvrđeno
kao mogućnost koju radnik ostvaruje, na osnovu
odluke poslodavca, pod uvjetima i u trajanju pred-
viđenim kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o
radu.
Međutim, u slučajevima odsustva sa rada
radi zadovoljavanja, vjerskih, odnosno tradicijskih
potreba, poslodavac je dužan radniku omogućiti
odsustvo sa rada u trajanju do četiri dana u jednoj
kalendarskoj godini, s tim što se dva dana koriste
kao plaćeno, dva dana kao neplaćeno odsustvo.
U svakom slučaju, zahtjev radnika za kori-
štenje ovog prava poslodavac ne može odbiti, a u
kojoj formi će se o tome odlučiti zavisi od toga
kako je to uređeno pravilnikom o radu.
Za vrijeme neplaćenog odsustva prava i oba-
veze radnika iz radnog odnosa miruju, s tim što
mirovanje prava i obaveza u periodu od dva dana
ne proizvodi nikakve posljedice za radnika sem što
nema pravo na naknadu plaće za te dane. U praksi
se često, umjesto neplaćenog odsustva, pribjega-
va korištenju godišnjeg odmora, što nije protivno
Zakonu, ukoliko se zbog toga godišnji odmor ne
koristi češće od dva puta.
Radnik je u radnom odnosu na neodređeno
vrijeme. Poslodavac mu je, na njegov zahtjev, odo-
brio neplaćeno odsustvo u trajanju od šest mjeseci.
Nakon isteka neplaćenog odsustva radnik se nije
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Ukoliko, pak, takvo radno mjesto ne posto-
ji primjenjuju se odgovarajuće odredbe Zakona o
radu.
obratio poslodavcu sa zahtjevom za povratak na
rad. Poslodavac je pravilnikom o radu kao tešku
povredu radne obaveze predvidio ako radnik na-
kon isteka neplaćenog odsustva ne podnese zahtjev
za povratak na posao. Međutim, radnik se u propi-
sanom roku nije obratio sa zahtjevom za povratak
na posao. Naime, zasnovao je radni odnos u drugoj
firmi. Na snazi je ostao ugovor o radu na neodređe-
no vrijeme. Poslodavac želi otkazati ugovor o radu
na zakonit način, pa moli za mišljenje kako postu-
piti u navedenoj situaciji?
 Prema članu 54. Zakona o radu („Služ-
bene novine Federacije BiH“, broj 26/16, 89/18 i
44/22), poslodavac može radniku, na njegov pisani
zahtjev, odobriti odsustvo sa rada bez naknade pla-
će-neplaćeno odsustvo.
Uvjeti i vrijeme korištenja neplaćenog odsu-
stva uređuju se kolektivnim ugovorom ili pravilni-
kom o radu.
Kada se radi o pravu radnika izabranog na
profesionalnu funkciju u sindikatu, prava i oba-
veze iz radnog odnosa, na njegov zahtjev, miruju.
Samo u ovom slučaju neplaćenog odsustva rad-
nik koji nakon isteka mandata, želi da se vrati kod
istog poslodavca, dužan ga je o tome obavijestiti u
roku od 30 dana od dana prestanka mandata (član
168. stav 2. Zakona).
U ostalim slučajevima neplaćenog odsustva
nije obavezno (ali se pravilnikom o radu ili kolek-
tivnim ugovorom može predvidjeti) podnošenje
zahtjeva za povrat na posao nakon isteka neplaće-
nog odsustva, te je u tom slučaju radnik obavezan
da se javi na posao, uglavnom, sa danom isteka tog
odsustva.
U suprotnom, radniku prestaje radni odnos
otkazom poslodavca zbog povrede radne obaveze,
u skladu sa članom 97. stav 1. Zakona o radu.
U slučaju otkaza ugovora o radu zbog po-
našanja ili rada radnika, poslodavac je obavezan
omogućiti radniku da se izjasni o elementima od-
govornosti koja mu se stavlja na teret (član 101.).
99
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Poslodavac će u konkretnom slučaju postu-
piti u skladu sa navedenim odredbama Zakona i
pravilnika o radu. Ukoliko se radnik ne javlja na
posao, potrebno je da ga u pisanom obliku pozo-
ve da se u određenom roku izjasni o elementima
odgovornosti u skladu sa pomenutim članom 101.
Zakona. Nakon isteka tog roka, poslodavac donosi
rješenje o prestanku radnog odnosa sa danom iste-
ka neplaćenog odsustva.
Kod poslodavca je angažirana osoba za rad
na određenim poslovima sa visokom stručnom
spremom na osnovu ugovora o djelu. Nakon iz-
vjesnog vremena je raspisan konkurs za zasniva-
nje radnog odnosa na tim poslovima, a kao jedan
od uslova predviđeno je radno iskustvo na istim ili
sličnim poslovima.
Da li osoba koja je radila na tim poslovima
po osnovu ugovora o djelu ispunjava uslov u po-
gledu radnog iskustva?
 Potrebno je odmah naglasiti da Zakon
o radu ne predviđa obavezno radno iskustvo kao
poseban uvjet za zasnivanje radnog odnosa. Nai-
me, Zakonom o radu („Službene novine Federa-
cije BiH“, br. 26/16, 89/18 i 44/22) propisani su
samo opći uvjeti za zaključivanje ugovora o radu
koji se odnose na godine života (15 godina) kao i
opću zdravstvenu sposobnost maloljetnih osoba za
obavljanje poslova. Također, Zakonom je predvi-
đen način sticanja radnog iskustva u struci putem
ugovora o obavljanju pripravničkog staža, odnosno
volonterskog rada. S obzirom da radno iskustvo
predstavlja jedan od posebnih uvjeta za obavljanje
poslova radnog mjesta isto se uglavnom propisuje
kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Ugovor o djelu se ne smatra ugovorom rad-
nog nego ugovorom obligacionog prava, iako ga
protivno zakonu, poslodavci koriste za radni anga-
žman radnika. Međutim, bez obzira na nezakoni-
tost takvog angažmana, vrijeme koje je radnik pro-
veo u obavljanju poslova po osnovu takvog ugo-
vora, može se smatrati stečenim radnim iskustvom
koje je uvjet za učešće na konkursu za određeno
radno mjesto.
Da li je zakonom propisana zaštita za radnike
koji rade noću? Naime, da li radnica, nakon isteka
porodiljskog odsustva, može raditi noću (dežura),
ako za to da pisani pristanak?
 Zakonom o radu („Službene novine Fe-
deracije BiH“, broj 26/16, 89/18 i 44/22) značajna
100
pažnja je posvećena zaštiti radnika, a s tim u vezi i
zaštiti radnika koji rade noću (član 41.).
Tako je propisano da je poslodavac, pri or-
ganizaciji noćnog rada ili rada u smjeni, dužan
voditi posebnu brigu o organizaciji rada koja je
prilagođena radniku, te o sigurnosnim i zdravstve-
nim uvjetima, u skladu sa prirodom posla koji se
obavlja noću ili u smjeni. Pored toga, poslodavac
je dužan noćnim radnicima osigurati sigurnost i
zdravstvenu zaštitu, u skladu sa prirodom posla
koji obavljaju, kao i sredstva zaštite i prevencije
koja odgovaraju i primjenjuju se na sve ostale rad-
nike i koja su dostupna u svako doba.
Radnicima koji rade noću poslodavac je du-
žan osigurati periodične ljekarske preglede, najma-
nje jednom u dvije godine.
Ako se na ljekarskom pregledu utvrdi da
radniku prijeti nastanak invalidnosti zbog rada
noću, poslodavac mu je dužan ponuditi zaključi-
vanje ugovora o radu za obavljanje istih ili drugih
poslova izvan noćnog rada, ukoliko takvi poslovi
postoje, odnosno ako uz prekvalifikaciju i dokva-
lifikaciju postoji mogućnost rasporeda radnika na
druge poslove.
Što se tiče noćnog rada posebnih kategori-
ja radnika, odnosno majki sa malom djecom, Za-
konom je zabranjen noćni rad trudnica počev od
šestog mjeseca trudnoće, majki i usvojitelja, kao i
lica kojem je na osnovu rješenjima nadležnog or-
gana dijete povjereno na čuvanje i odgoj, i to do
navršene dvije godine života djeteta.
Prema tome, ne postoji mogućnost da žena
nakon korištenja porodiljskog odsustva, na osnovu
pisane saglasnosti, radi noću, ukoliko dijete nije
navršilo dvije godine života.
Poslodavac, zbog specifičnosti poslovanja,
ima namjeru da uvede preraspodjelu radnog vre-
mena u dužem vremenskom periodu. Stoga pita da
li su zakonom definirane okolnosti, odnosno sluča-
jevi za uvođenje preraspodjele radnog vremena i
koliko ista može trajati?
 U članu 39. Zakona o radu („Službene
novine Federacije BiH“, br. 26/16, 89/89 i 44/22)
propisana je mogućnost da ako priroda posla to
zahtijeva, puno i nepuno radno vrijeme može se
preraspodijeliti tako da tokom jednog perioda traje
duže, a tokom drugog perioda kraće od punog rad-
nog vremena, s tim da prosječno radno vrijeme ne
može biti duže od 52 sata sedmično, a za sezonske
poslove najduže 60 sati sedmično.

O uvođenju preraspodjele radnog vremena,
poslodavac je dužan donijeti pisanu odluku koju
dostavlja radniku.
Ukoliko je uvedena preraspodjela radnog
vremena, prosječno radno vrijeme tokom kalen-
darske godine ili drugog perioda određenog ko-
lektivnim ugovorom, ne može biti duže od punog
odnosno nepunog radnog vremena.
Zakonom nisu određeni uvjeti pod kojima
poslodavac može uvesti preraspodjelu radnog vre-
mena kao ni njeno najduže trajanje tokom godine
iz čega proizilazi da poslodavac može uvesti pre-
raspodjelu radnog vremena tokom cijele godine
ukoliko se pridržava zakonskih ograničenja u po-
gledu trajanja prosječnog radnog vremena.
Zakonom o radu propisano je pravo radnice
na porođajno odsustvo u trajanju od jedne godine
neprekidno. Radnica želi da porodiljsko odsustvo
koristi u kraćem trajanju, ali poslodavac nije vo-
ljan da joj udovolji, jer namjerava zasnovati radni
odnos na određeno vrijeme do njenog povratka na
posao. Da li postoji mogućnost korištenja porođaj-
nog odsustva u kraćem trajanju i da li je, eventual-
no, za to potreban nalaz liječnika?
 U članu 62. Zakona o radu („Službene
novine Federacije BiH“, br. 26/16, 89/18 i 44/22),
propisano je da za vrijeme trudnoće, porođaja i nje-
ge djeteta, žena ima pravo na porođajno odsustvo
u trajanju od jedne godine neprekidno. Na osnovu
nalaza ovlaštenog liječnika žena može otpočeti po-
rođajno odsustvo 28 dana prije početka očekiva-
nog datuma poroda.
Žena može koristiti kraće porođajno odsu-
stvo, ali ne kraće od 42 dana poslije poroda.
Imajući u vidu navedeno poslodavac je du-
žan udovoljiti zahtjevu radnice koja želi da koristi
porodiljsko odsustvo u trajanju krećem od jedne
godine neprekidno, s tim da se ne radi o periodu
kraćem od 42 dana poslije poroda. Naime, intenci-
ja zakonodavca je bila da se omogući radnici-poro-
dilji pravo na korištenje kraćeg porodiljskog odsu-
stva u svakom slučaju kada ona podnese zahtjev za
to pri čemu nije potreban poseban nalaz liječnika.
S obzirom da poslodavac planira da, radi za-
mjene radnice, dok se nalazi na porođajnom od-
sustvu, zasnuje radni odnos na određeno vrijeme
sa drugim radnikom poželjno je da se radnici izda
rješenje kojim se utvrđuje pravo i dužina njegovog
korištenja kako bi poslodavac za to vrijeme za-
ključio ugovor na određeno vrijeme.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Radnik i poslodavac su postigli sporazumni
raskid radnog odnosa. Međutim, radnik je zatražio
da mu poslodavac isplati otpremninu za prethodno
provedeno vrijeme u radnom odnosu kod poslo-
davca. Da li je poslodavac u obavezi da radniku
isplati otpremninu za prethodno ostvareni radni
staž?
 Prema članu 111. Zakona o radu („Služ-
bene novine Federacije BiH”, br. 26/16,89/18 i
44/22), pravo na otpremninu imaju samo radnici
kojima ugovor o radu prestaje otkazom poslodav-
ca.
Naime, poslodavac je obavezan da isplati ot-
premninu radniku koji je sa poslodavcem zaklju-
čio ugovor o radu na neodređeno vrijeme, a kojem
poslodavac otkazuje ugovor o radu iz organizacij-
skih, tehničkih ili ekonomskih razloga, nakon naj-
manje dvije godine neprekidnog rada.
Pravo na otpremninu nema radnik kojem se
ugovor o radu otkazuje zbog kršenja obaveza iz
radnog odnosa ili zbog neispunjavanja obaveza iz
ugovora o radu.
Visina otpremnine utvrđuje se kolektivnim
ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o
radu, s tim da ne može biti manja od jedne trećine
prosječne mjesečne plaće isplaćene radniku u po-
sljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu,
za svaku navršenu godinu rada kod tog posloda-
vaca.
Iz navedenog proizilazi da u slučaju otkaza
ugovora o radu iz člana 94. stav 1. tačka b. Zakona
o radu, odnosno sporazumom poslodavca i radni-
ka, radnik nema pravo na otpremninu u smislu na-
vedene odredbe.
Prema navodima poslodavca, radnik je po-
činio težu povredu radne obaveze i poslodavac
mu namjerava otkazati ugovora o radu. Radnik je
u međuvremenu otvorio bolovanje i odbija da se
izjasni o počinjenoj težoj povredi radne obaveze.
S obzirom da je vezan zakonskim rokom za otkaz
ugovora o radu poslodavac je u dilemi kako da
provede taj postupak kada radnik odbija da iznese
svoju odbranu u smislu člana 101. Zakona o radu.
Da li bolovanje predstavlja smetnju za otkaz
ugovora o radu?
 Prema odredbi člana 97. stav 1. Zakona o
radu (“Službene novine Federacije BiH”, br. 26/16,
89/18 i 44/22) poslodavac može otkazati ugovor o
radniku, bez obaveze poštivanja otkaznog roka, u
101
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
slučaju da je radnik odgovoran za teži prijestup ili
težu povredu radne obaveze iz ugovora o radu, a
koji su takve prirode da ne bi bilo osnovano očeki-
vati od poslodavca da nastavi radni odnos.
Ugovor o radu može se otkazati u roku od
60 dana od dana saznanja za činjenicu zbog koje
se daje otkaz, a najduže u roku od jedne godine od
dana učinjene povrede.
Zakonom je predviđena i zaštita radnika u
smislu da mu poslodavac ne može otkazati ugovor
o radu ako je radnik pretrpio povredu na radu ili je
obolio od profesionalne bolesti, za vrijeme privre-
mene spriječenosti za rad zbog liječenja ili oporav-
ka, osim ako je počinio teži prijestup ili težu po-
vredu radne obaveze iz ugovora o radu (član 71.).
Činjenica da je radnik otvorio bolovanje, ne
utiče na postupak utvrđivanja odgovornosti zbog
teže povrede radne obaveze iz ugovora o radu niti
na postupak utvrđivanja odgovornosti zbog lakših
prijestupa ili lakših povreda radnih obaveza, te do-
nošenje odluke o eventualnom otkazu ugovora o
radu.
Što se tiče obaveze poslodavca da radniku
omogući iznošenje odbrane, poslodavac može po-
zvati radnika pismenim putem da iznese svoju od-
branu, u kom slučaju će se smatrati da je omogućio
radniku da se izjasni u smislu člana 101. Zakona,
bez obzira da li je radnik odgovorio ili ne.
Prema tome, činjenica da se radnik nalazi na
bolovanju ne zadržava protek roka od 60 dana za
otkaz ugovora o radu, odnosno nije smetnja za ot-
kaz ugovora o radu, osim ako se radi o radniku koji
je pretrpio povredu na radu ili je obolio od profe-
sionalne bolesti, jer mu u tom slučaju poslodavac
ne može otkazati ugovor o radu, za vrijeme dok je
privremeno nesposoban za rad.
Da li radnik koji je sa poslodavcem zaključio
ugovor o radu sa nepunim radnim vremenom ima
pravo na najkraći godišnji odmor u trajanju od 20
radnih dana, kao i odmor u toku rada?
 Prema Zakonu o radu („Službene novine
Federacije BiH“, br. 26/16, 89/18 i 44/22), ugovor
o radu može se zaključiti za rad sa punim ili nepu-
nim radnim vremenom na neodređeno i na određe-
no vrijeme (član 36.).
www.feb.ba
102
Iz ugovora o radu sa nepunim radnim vreme-
nom, također, proizilaze prava i obaveze iz radnog
odnosa. Naime, radnik koji je zaključio ugovor o
radu sa nepunim radnim vremenom, može zaklju-
čiti više takvih ugovora kako bi na taj način ostva-
rio puno radno vrijeme i ostvario prava iz radnog
odnosa u obimu kao i radnik koji radi sa punim
radnim vremenom.
Neka prava (npr: pravo na godišnji odmor)
ne zavise od dužine radnog vremena, tako da i rad-
nik koji radi sa nepunim radnim vremenom ima
pravo na godišnji odmor od najmanje 20 radnih
dana uz ispunjenje uvjeta u pogledu neprekidnog
rada u trajanju od šest mjeseci.
Što se tiče prava na odmor u toku rada, za-
konom je određeno da radnik koji radi duže od šest
sati dnevno, ima pravo na odmor u toku radnog
dana u trajanju od najmanje 30 minuta.
Radnica je kod poslodavca radila na osnovu
zaključenog ugovora o obavljanju privremenih i
povremenih poslova. Nakon toga je obavljala odre-
đene poslove koji odgovaraju njenoj stručnoj spre-
mi na osnovu ugovora o radu na određeno vrijeme.
Prilikom konkurisanja na poslove koji odgovaraju
njenoj stručnoj spremi obaviještena je da se rad po
osnovu ugovora ne smatra radnim iskustvom, te da
s tim u vezi ne ispunjava uvjete konkursa. Da li je
to ispravno tumačenje?
 Pod radnim stažom, odnosno stažom osi-
guranja u smislu Zakona o radu („Službene novine
Federacije BiH“, br. 26/16, 89/18 i 44/22), smatra
se vrijeme provedeno u radnom odnosu koji se za-
sniva zaključivanjem ugovora o radu između rad-
nika i poslodavca.
Pod radnim iskustvom podrazumijevaju se
vještine, znanja i sposobnosti stečene obavljanjem
određenih poslova koji se ne moraju nužno obav-
ljati u radnom odnosu.
S tim u vezi, radnici koji sa poslodavcem
zaključe ugovor o obavljanju povremenih i privre-
menih poslova, stiču radno iskustvo na tim poslo-
vima, bez obzira što nisu zasnovali radni odnos. To
znači da se vrijeme provedeno na radu po osnovu
navedenog ugovora nakon određene stručne spre-
me smatra stečenim radnim iskustvom u struci.
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Prof. dr Asja Gojačić

Menadžment ljudskih resursa (HRM)

S avremeni menadžment ljudskih resursa teži ka tome da pravi čovjek bude na pravom mjestu u pravo
vrijeme. Ljudski faktor je dugo vremena potiskivan u drugi plan, međutim razvojem naučne misli
o upravljanju ljudskim resursima, ljudski faktor se tretira kao najznačajniji resurs organizacije. Samo
zajedničkim djelovanjem preduzeća i njegovih zaposlenih ostvaruju se strateški ciljevi preduzeća, jer
je ljudski potencijal osnov na kome se gradi strategija preduzeća, a svi ostali resursi kao što su mašine,
sirovine, kapital dolaze od ljudi na temelju njihovog rada.
Ljudi sa svojim stručnim kvalifikacijama, kvalitetama, sposobnostima, specifičnostima, ulogom i zna-
čajem u procesu poslovanja predstavljaju kadrovsku osnovu i uslov uspješnosti poslovanja organi-
zacije. Osnovna uloga upravljanja ljudskim resursima jeste usaglašavanje broja i strukture ljudskih
resursa s planiranim obimom i strukturom poslovanja preduzeća. To je briga o ljudskoj komponenti
organizacione strukture preduzeća.
Ispravno kadrovsko popunjavanje olakšava vođenje preduzeća. Ovo se čini identificiranjem zahtjeva
za radnu snagu, popisivanjem raspoloživih osoba i prikupljanjem, odabirom, namještanjem, proma-
knućem, ocjenjivanje, planiranjem karijera, plaćanjem i poticanjem ili na drugi način, razvijanjem
istodobno i kandidata i osoba koje trenutačno drže određeno radno mjesto, tako da mogu svoje nedaće
ostvariti učinkovito i efikasno. Jasno je da kadrovsko popunjavanje mora biti u bliskoj vezi s organizi-
ranjem, odnosno s uspostavljanjem namjerene strukture uloga i radnih mjesta.
Ključne riječi: upravljanje, ljudski resursi, ljudski potencijal, strateški ciljevi, menadžment, sektor
ljudskih resursa, planeri, regrutovanje, selekcija, usavršavanje kadrova
Pojam i značenje kadrova se razlikuju od materijalnih resursa, odnosno ljud-
ski su resursi jedinstveni za svako preduzeće i ne
Ljudski resursi, čine živi faktor organizacije
mogu se kopirati. To što dva preduzeća imaju isti
preduzeća koji svojim znanjem, vještinama, spo-
broj zaposlenih, istu kvalifikaciju i profesionalnu
sobnostima i kreativnošću danas najviše pridonosi
strukturu, istu spolnu i dobnu strukturu, itd., nika-
uspješnom ostvarivanju ciljeva preduzeća. Bitno
103
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
ko ne znači da imaju identične ljudske resurse. Ono
što ih razlikuje jest činjenica da ukupne organiza-
cijske, intelektualne, stručne i druge sposobnosti
nisu jednostavan zbir individualnih sposobnosti
nego nova kvaliteta koja, ovisno o drugim faktori-
ma (ukupnoj praksi i programima upravljanja ljud-
skim resursima, stilu menadžmenta, organizacij-
skoj kulturi, strukturi, općim socijalnim odnosima
i dr.), može biti veća ili manja.1
Kadroviranje označava skup onih aktivnosti
menadžmenta koje su usmjerene na privlačenje, ra-
zvoj i održavanje efektivnih kadrova u preduzeću.
To se ostvaruje nizom pojedinačnih aktivnosti koje
se odnose na planiranje, regrutovanje, selekciju,
procjenu performansi, poduku i razvoj, upravljanje
kompenzacijama i radne odnose.
Tri su primarna cilja kadroviranja, odnosno
HRM-a:
1. privlačenje efektivne radne snage prema
organizaciji;
2. razvijanje radne snage prema njezinom
potencijalu; i
3. dugoročno održavanje radne snage.2
Da bi se navedene aktivnosti ostvarile efek-
tivno i efikasno, menadžment angažuje posebne
stručnjake - specijaliste koji su usmjereni na jedno
područje i generaliste koji su usmjereni na više po-
dručja HRM-a. Međutim, to ne oslobađa menadže-
ra od bavljenja ljudima, naprotiv, u savremenoj
se teoriji i praksi menadžment smatra da je svaki
menadžer ujedno i menadžer ljudskih resursa (ru-
kovodilac kadrova). To se najbolje vidi iz činjeni-
ce da su svi menadžeri odgovorni za satisfakciju
zaposlenika, a menadžeri prve razine posebno su
odgovorni za radne odnose, procjenu performansi,
kompenzacije i drugo.
Kadrovsko pitanje se više ne može gleda-
ti kao na posao administrativnog radnika koji se
bavi prijemom radnika, raspoređivanjem na posao,
regrutovanjem i procedurom otpuštanja. Kadrovi
sve više postaju predlagači, upravljači, realizatori,
kontrolori, te se zato upravljanje kadrovima mora
bazirati na razumijevanju svih područja poslovne
aktivnosti preduzeća. Proces upravljanja ljudskim
resursom podrazumijeva proces aktivnosti u koji-
ma učestvuju obje strane, i to poslodavac, i zapo-
sleni.
1 Bahtijarević –Šiber, F. (1999)., Management ljudskih po-
tencijala, Golden marketing, Zagreb, str. 25
2 Buble, M. (2006)., Osnove menadžmenta, Sinergija, Za-
greb, str. 253 - 254
104
Mjesto kadroviranja u organizaciji
preduzeća
S obzirom na značenje koje danas ima, ka-
droviranje odnosno HRM zauzima važno mjesto u
organizaciji preduzeća. To se manifestuje s jedne
strane u angažmanu menadžera u realizaciji funk-
cija kadroviranja, a s druge strane u položaju po-
sebne organizacijske jedinice koja se profesional-
no bavi kadrovskim poslovima.
Angažman menadžera u kadrovskim poslo-
vima evoluirao je zajedno sa evolucijom spoznaje
o značenju ljudskih resursa, nekad su menadžeri
tretirali ljudske resurse isključivo s kvantitativnog
aspekta pa su stoga samo ispostavljali zahtjeve od-
govarajućoj službi. Danas je taj angažman sasvim
drugačiji, ljudski su resursi postali sadržajem jedne
od funkcija menadžmenta.
Stoga se i postavlja pitanje koje su zadaće
menadžera, a koje posebne službe u odnosu pre-
ma ljudskim resursima. Razumljivo je da odgovor
na to pitanje nije identičan u svim preduzećima.
Objektivno, u malim preduzećima gotovo sve za-
daće iz domena kadrovskih poslova realizira me-
nadžment, dok je u velikim preduzećima nužna
njihova podjela između menadžera i posebne služ-
be. Općenito i načelno govoreći, u domeni posebne
službe su operativno – stručni i savjetodavni poslo-
vi dok su u domeni menadžera svi ostali poslovi.
Međutim, odgovornost za kadrove u potpunosti je
na menadžerima koji mogu delegirati zadaće, ali
odgovornost uvijek ostaje njihova.
Analiza posla kao osnova kadroviranja
Analiza posla se može definisati kao proces
prikupljanja i evaluacije svih relevantnih informa-
cija koje se odnose na posao: sadržaj i priroda po-
sla, potrebna znanja, sposobnosti, vještine i drugi
zahtjevi za obavljanje posla. Analizom posla pri-
kupljaju se i analiziraju podaci o tome šta zaposle-
ni treba da radi na svom radnom mjestu, u kakvim
radnim uslovima, kako da obavlja konkretan po-
sao, koji su standardi performansi na određenom
radnom mjestu koje psihofizičke osobine treba da
ima da bi uspješno obavljao konkretan posao.
Analiza posla daje dvije grupe informaci-
ja. Prva grupa informacija odnosi se na sadržaj i
karakteristike određenog posla i načine njegovog
obavljanja. Druga grupa informacija odnosi se na
izvršioce, odnosno sposobnosti, znanja i vještine
koje su potrebne za uspješno obavljanje određenog
posla.
Svrha analize posla jeste da se standardizira
obavljanje određenih poslova kako bi se izbjegle

proizvoljnosti u njihovom obavljanju od strane ra-
zličitih izvršilaca.
Prikupljanje podataka
Početak analize posla vezuje se za identifi-
ciranje poslova koji će biti obuhvaćeni analizom.
Neophodno je voditi računa o mogućim greškama,
čiji je osnovni izvor način definisanja uzorka po-
slova koji su predmet analize. Greške uzorkovanja
su prvenstveno posljedica dinamične prirode po-
slova.3
Da bi se izabrao odgovarajući metod analize
poslova, neophodno je najprije definisati tip po-
dataka koje treba prikupiti. Na raspolaganju stoje
sljedeći tipovi podataka:
 Opisi ponašanja (definišu šta treba da
bude obavljeno na određenom radnom
mjestu i šta zaposleni koji taj posao obav-
lja treba da konkretno uradi, odnosno ka-
kve fizičke pokrete i/ili mentalne procese
treba da obavi);
 Potrebne sposobnosti (sposobnost komu-
nikacije, sposobnost da se radi pod stre-
som, inteligencija, fizičke sposobnosti i
slično);
 Karakteristike posla (identitet posla, zna-
čaj posla, samostalnost, povratna infor-
macija, stepen različitosti potrebnih vje-
ština da bi se posao obavio);
 Informacije o opremi koja se koristi na
radnom mjestu.
Navedeni podaci mogu se prikupljati u kvali-
tativnoj i/ili kvantitativnoj formi.
Nakon definisanja tipa podataka i forme u ko-
joj će se prikupljati neophodno je definisati izvore
podataka. Na raspolaganju stoje višestruki izvori
podataka: postojeći opisi poslova (radnih mjesta),
izvještaji o opremi, dokumentacija o obavljenoj
obuci zaposlenih, razgovori sa zaposlenima, njiho-
vim rukovodiocima ili ekspertima za konkretni po-
sao. Treba imati na umu da izvršioci poslova, iako
dobro poznaju posao koji obavljaju, ne daju obave-
zno tačne i pouzdane podatke. Zato je važno da se
ne koristi samo jedan, već više izvora istovremeno.
Za prikupljanje podataka za potrebe analize
posla koristi se veliki broj različitih tehnika: po-
smatranje, individualni intervjui, upitnik, ček liste,
intervjui uz posmatranje, grupni intervjui s eksper-
tima, dnevnik, obavljanje posla, analiza kritičnih
događaja. Svaka od navedenih tehnika prikupljanja
3 Bogičević, B. (2004)., Menadžment ljudskih resursa,
Ekonomski fakultet u Beogradu, Centar za izadavčku
djelatnost, Beograd, str. 37- 48
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
podataka ima svoje prednosti i nedostatke s aspek-
ta troškova, vremena potrebnog za prikupljanje po-
dataka, kvaliteta prikupljenih podataka u pogledu
dubine informacija i broja različitih izvora poda-
taka i sl.
Izbor tehnike prikupljanja podataka vrši se
na osnovu konkretnih potreba, ali je uobičajena
praksa da se tehnike međusobno kombinuju, pa se,
u tom smislu, najprije primjenjuje posmatranje, za-
tim popunjavanje upitnika i na kraju individualni
ili grupni intervjui.
Kada su podaci prikupljeni, potrebno je pro-
vjeriti pouzdanost podataka, odnosno slaganje po-
dataka dobijenih iz različitih izvora. Ukoliko se
primijete znatna odstupanja, neophodno je identifi-
cirati njihove izvore i odstupanja eliminirati.
Instrumenti analize posla
Za potrebe analize poslova industrijski i or-
ganizacioni psiholozi, ergonomi i drugi stručnjaci
razvili su veliki broj instrumenata - čak osamnaest
različitih. Instrumenti se razlikuju prema tome šta
se mjeri, tehnici mjerenja, izvoru podataka, upotre-
bljivosti podataka i sl. U nastavku ćemo objasniti
nekoliko instrumenata koji se u praksi najviše ko-
riste. Među njima se razlikuje tri osnovne grupe
instrumenata za analizu posla: (1) instrumenti za
analizu komponenti posla; (2) strukturirani upitni-
ci; i (3) instrumenti za analizu menadžerskih pozi-
cija.
Instrumenti za analizu komponenti posla su
usmjereni na analizu najmanjih elemenata nekog
posla koje je moguće identificirati, zato se još nazi-
vaju i inženjerski pristup analizi posla, jer obezbje-
đuje vrlo detaljne informacije o konkretnom poslu.
U ove tehnike se ubrajaju sljedeće:
 Metod praćenja toka procesa rada, koji ra-
zvija kompletnu proceduru rada na odre-
đenom radnom mjestu;
 Metod praćenja međuzavisnosti zaposle-
nih i opreme;
 Studije pokreta i vremena, koje se koriste
za analizu poslova koji se sastoje od krat-
kotrajnih repetitivnih aktivnosti i gdje se
definišu svi pojedinačni pokreti i vrijeme
potrebno za svaki pokret.
Pomenuti instrumenti su pogodni za dizajni-
ranje opreme. Međutim, ništa ne govore o širem
kontekstu konkretnog posla, daju malo informacija
o radnim uslovima i sposobnostima potrebnim za
obavljanje posla.
Strukturirani upitnici su instrumenti za priku-
pljanje detaljnih informacija o konkretnom poslu.
105
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Razvijen je veliki broj upitnika koji su usmjereni
na prikupljanje informacija o različitim aspektima
posla, pa se i koriste za različite svrhe. Među njima
se u praksi najšire koriste pet:
1) Upitnik za popisivanje ciljeva i zadataka
– inventar zadataka;
2) Upitnik za analizu radnog odnosa;
3) Funkcionalna analiza posla;
4) Tehnika kritičnih događaja; i
5) Skala zahtijevanih sposobnosti.
Za potrebe analize menadžerskih pozicija,
zbog specifične prirode ovih poslova, razvijeni su
posebni upitnici. Tri se najšire koriste u praksi:
1) Upitnik za opis menadžerskih pozicija;
2) Upitnik za opis stručnih i menadžerskih
pozicija; i
3) Upitnik za opis ciljeva rukovodilaca.
Specifikacija izvršilaca
Pored analize sadržaja i karakteristika samog
posla, proces analize posla uključuje i proces spe-
cifikacije izvršilaca, odnosno definisanja stepena i
vrste psihofizičkih osobina koje izvršilac treba da
posjeduje da bi uspješno obavljao određeni posao.
Ovaj dio analize posla se najneposrednije koristi u
selekciji za određeno radno mjesto.
Specifikacije izvršilaca podrazumijeva defi-
nisanje sljedećih elemenata: potrebno znanje, vje-
štine, sposobnosti i lične karakteristike, potrebne
kvalifikacije, prethodno iskustvo, starost, podaci o
zdravstvenom stanju (opšti i specifični zahtjevi u
pogledu zdravstvenog stanja zaposlenih) i specifič-
nosti uslova rada (npr. česta putovanja, nestandar-
dno radno vrijeme itd.).
Prilikom specifikacije izvršilaca u praksi se
mogu koristit različiti instrumenti:
I. KSAO lista;
II. Rodžersov sedmostepeni plan;
III. Manro – Frejzerov petostepeni sistem za
procjenjivanje.
Opis i specifikacija posla
Osnovni rezultat procesa analize posla je
opis poslova. Opis poslova je pisani dokument o
tome šta zaposleni na konkretnom radnom mjestu
stvarno radi, kako obavlja posao i pod kojim uslo-
vima. Ne postoji standardan format za pisanje opi-
sa poslova. Međutim razni formati uvijek sadrže
sljedeće grupe informacija:
 Informacija o poslu: Ovaj dio opisa po-
sla uobičajeno sadrži nekoliko tipova in-
formacija: naziv posla, status posla (me-
nadžerski ili izvršni), datum (odnosi se
106
na datum sastavljanja konkretnog opisa
posla), ime osobe koja je sastavila opis
posla, ime osobe koja je odobrila kon-
kretan opis posla, organizacionu pozici-
ju radnog mjesta (naziv sektora, divizije
itd), naziv neposredno nadređene pozici-
je, stepen odgovornosti (podređena radna
mjesta), interpersonalni odnosi (sa kim se
po prirodi posla najčešće sarađuje) i rang
konkretnog posla (npr. programer I, pro-
gramer II, programer III).
 Kratak sadržaj posla: Sadrži opis prirode
posla, kao i najvažnije aktivnosti na kon-
kretnom radnom mjestu.
 Odgovornost i zaduženja: Ovaj dio opisa
sadrži listu aktivnosti, zaduženja i odgo-
vornosti na konkretnom radnom mjestu.
 Autoritet: Ovaj dio opisa sadrži podatke o
granicama ovlaštenja konkretne pozicije,
autoritet za odlučivanje i finansijski limit.
 Standardni učinci (performanse): Ovaj
dio opisa sadrži informacije o očekivanim
rezultatima i/ili ponašanjima na konkret-
nom radnom mjestu.
 Radni uslovi: Opis poslova može sadr-
žavati i informacije o karakteristikama
radnih uslova, posebno ako su specifični i
uključuju buku, visoku ili nisku tempera-
turu, rad napolju itd.
Pored opisa posla, rezultat analize je i speci-
fikacija posla. Specifikacija posla je pisani doku-
ment o tome koje lične karakteristike i iskustvo,
sposobnosti, vještine i obrazovanje su potrebni za
obavljanje određenog posla. Specifikacija posla
može biti dio opisa posla ili potpuno odvojen do-
kument. Međutim, najčešće su opis posla i speci-
fikacija posla dio istog pisanog dokumenta. Spe-
cifikacija posla daje odgovor na pitanje kakva je
osoba potrebna za određeno radno mjesto.
Planiranje ljudskih resursa
Planiranje ljudskih resursa je proces u kojem
se na osnovu anticipiranih promjena u internom i
eksternom okruženju predviđaju potrebe za ljud-
skim resursima. To je proces u kojem se organi-
zacioni ciljevi, sadržani u misiji i biznis planovi-
ma, prevode u odgovarajuće ciljeve menadžmenta
ljudskih resursa. Planiranje ljudskih resursa mora
biti predmet duboke analize, u prvom redu top me-
nadžmenta kompanije i sektora za ljudske resurse.
Plan razvoja ljudskih resursa utvrđuje koliko i koje
mjere iz oblasti obrazovanja treba preduzeti, kako

bi se osposobili novi ili već postojeći zaposleni za
predviđeno ili već postojeće radno mjesto.4
U cilju podizanja efikasnosti poslovanja
planiranja rasta i razvoja preduzeća mora da bude
prožeto nastojanjima da se obezbijedi adekvatna
struktura radne snage, odnosno da se odaberu pravi
radnici na pravo mjesto. O tome se u svijetu naj-
više govori kao u upravljanju kompetencijama, ili
upravljanju znanjem i vještinama. Kadrovi imaju
odlučujuću ulogu u poslovanju preduzeća.
Budući da su kadrovi osnovni činilac poslo-
vanja, to njihovo planiranje mora biti sastavni dio
opšte strategije rasta preduzeća. Naime, planiranje
rasta i razvoja mora biti prožeto problematikom
kadrovskih resursa i obezbjeđivanjem uslova za
njihovo optimalno korištenje. S druge strane, samo
planiranje kadrova ne može da se odvija izolova-
no od prihvaćenih pravaca i metoda rasta preduze-
ća. Otuda se mora primjenjivati pristup odozgo na
dole i odozdo na gore. Pristup odozgo na dole treba
da osigura vezu plana razvoja kadrova sa strategi-
jom rasta preduzeća, dok pristup odozdo na gore
treba da omogući efikasnije ostvarivanje faze finog
planiranja, to jest izradu pojedinačnih planova ka-
drova.5
Planiranje može biti na agregatnom i na indi-
vidualnom nivou. Agregatno planiranje je fokusi-
rano na poslove ili na familije poslova: poslovi na
kojima radi veći broj izvršilaca, poslovi srednjeg
nivoa menadžmenta ili poslovi odmah ispod nivoa
srednjeg menadžmenta. Akcenat je na broju izvrši-
oca koji će biti potrebni za određeno radno mjesto.
Osim agregatnog planiranja, mnoge kom-
panije planiraju i na individualnom nivou. Indivi-
dualno planiranje obično je vezano za pozicije u
organizaciji - pozicije višeg ili top menadžmenta.
Tada je potrebno identifikovati pojedince s poten-
cijalom za ove pozicije, koji će na njih biti unapri-
jeđeni kada se one uprazne. Kada je riječ o planira-
nju sukcesije top menadžera, obično se identifikuje
od jednog do tri kandidata po poziciji i predlažu
oblasti dodatne obuke kako bi se identifikovani
pojedinci u potpunosti kvalifikovali i pripremili za
unaprjeđenje u budućnosti.6
Proces planiranja
Proces planiranja ljudskih resursa obuhvata
četiri faze:
4 Ćamilović, S., Vujić, V. (2007)., Osnovne menadžmenta
ljudskih resursa, Tekon, Beograd, str. 112
5 Todorović, J. (1997)., Strategijski menadžment, Institut
za tržišna istraživanja, Beograd, str. 581
6 Bogičević, B. (2004)., opt.cit. str. 69- 83
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
I. P rikupljanje podataka o eksternom i inter-
nom okruženju. Prvi korak u bilo kakvoj formi
planiranja ljudskih resursa jeste prikupljanje
podataka. Kvaliteta predviđanja i planiranja
je uvijek determinisana kvalitetom podataka
i informacija na osnovu kojih se predviđanje
vrši. Prikupljanje podataka podrazumijeva
identifikovanje ključnih faktora u eksternom i
internom okruženju koji mogu imati određene
implikacije na ljudske resurse.
Faktori eksternog okruženja o kojima treba
prikupiti informacije su: (1) postojeći uslovi i
očekivanja u pogledu uslova poslovanja, kako
u cijeloj privredi tako i konkretnoj industrij-
skoj grani u kojoj organizacija obavlja svoju
poslovnu aktivnost, (2) relevantne tehnologije,
(3) karakteristike konkurencije, (4) stanje na
tržištu rada i (5) zakonska regulativa u oblasti
rada i radnih odnosa.
Faktori internog okruženja koji su relevantni
za planiranje ljudskih resursa su: (1) strateški
i biznis planovi, (2) raspoloživa zaposlenost,
(3) stopa fluktuacije zaposlenih i (4) stopa na-
puštanja organizacije.
II. Predviđanje ponude i tražnje za ljudskim re-
sursima. Nakon prikupljanja svih relevantnih
informacija o eksternom i internom okruže-
nju, pristupa se sljedećoj fazi planiranja, a to
je predviđanje tražnje i ponude – koliko ljudi i
kojih zanimanja će biti potrebni organizaciji da
bi ostvarila svoj biznis plan i da li organizacija
ima te resurse ili ih mora pribaviti na internom
ili eksternom tržištu rada. Postoje dvije osnov-
ne grupe metoda koje se koriste za predviđanje
ponude i tražnje: (1) kvalitativni metodi i (2)
kvantitativni (matematički) metodi.
III. Usklađivane ponude i tražnje ljudskih resursa.
Nakon planiranja ponude i tražnje, potrebno je
sagledati da li između njih postoji neravnote-
ža. Neravnoteža ponude i tražnje može, logič-
no, imati dva rezultata: (a) suficit - kada je
ponuda veća od predviđene tražnje, i (b) deficit
– kada je predviđena tražnja veća od predviđe-
ne ponude. Da bi se balansirao odnos između
ponude i tražnje u praksi se koriste dvije vrste
programa aktivnosti: (1) programi za rješava-
nja suficita i (2) programi za rješavanja deficita
ljudskih resursa.
IV. Praćenje, evaluacija i korigovanje plana. Bez
obzira koliko se vodi računa da se proces plani-
ranja do kraja izvede pažljivo i kvalitetno, ne-
moguće je prilikom izrade planova predvidjeti
baš sve okolnost, zbog čega dobro i kvalitet-
107
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
no planiranje podrazumijeva i stalno praćenje
i ocjenu učinjenih projekcija, ali i eventualne
korekcije ako nastupe nepredviđene okolnosti.
To znači da sa završetkom plana ljudskih re-
sursa proces planiranja nije završen. Riječ je o
kontinuiranom procesu koji stalno traje.
Predviđanje tražnje za ljudskim resursima
Predviđanje tražnje za ljudskim resursima
treba da odgovori na pitanje koliko zaposlenih i
kojih profesija će biti potrebno organizaciji u plan-
skom periodu da bi ostvarila planirane ciljeve.
Predviđanje tražnje bazirano je na informacijama
iz prošlosti, sadašnjosti i pretpostavkama o buduć-
nosti. Metodi za predviđanje tražnje mogu se po-
dijeliti u dvije grupe: subjektivne (kvalitativne) i
matematičke (kvantitativne).
Subjektivni metodi baziraju na razmatranju
kvantitativnih podataka, ali uključuju dozu intui-
cije i ekspertize. Obično se koriste u organizaci-
jama koje tek uvode aktivnosti planiranja ljudskih
resursa i ne raspolažu potrebnim bazama podataka
ili ekspertizom za primjenu složenih matematičkih
metoda. Također, mogu se koristiti i u organizaci-
jama koje posluju u nestabilnom okruženju, budući
da korelacije i odnosi između varijabli koji su važi-
li u prošlosti ne mogu da se koriste za predviđanje.
U upotrebi su najčešće tri metoda:
1) Predviđanje odozdo na gore;
2) Predviđanje odozgo na dole;
3) Delfi tehnika.
U predviđanju tražnje za ljudskim resursima
mogu se koristiti jednostavni i kompleksni mate-
matički metodi. Izbor metoda zavisi od raspoloži-
vih baza podataka i ekspertize planera. Jednostav-
ni matematički metodi predviđaju tražnju samo na
bazi jednog izabranog faktora. U praksi je u upo-
trebi nekoliko jednostavnih matematičkih metoda
ili, bolje reći, pokazatelja:
1) Racio produktivnosti;
2) Racio direktne u odnosu na indirektnu za-
poslenost;
3) Kriva učenja;
4) Indeks progresa;
5) Višestruka regresija;
6) Linearno programiranje.
Predviđanje ponude ljudskih resursa
Ukupna ponuda ljudskih resursa koja organi-
zaciji stoji na raspolaganju obuhvata kako internu
tako i eksternu ponudu ljudskih resursa.
Internu ponudu ljudskih resursa čine svi
zaposleni u konkretnoj organizaciji. Oni mogu
108
zadovoljiti buduću tražnju za ljudskim resursima
bilo ostajanjem na istom radnom mjestu, bilo pre-
mještanjem ili unaprjeđenjem na neko drugo rad-
no mjesto na kojem postoji potreba za njihovim
znanjem i sposobnostima. Interna ponuda ljudskih
resursa se kontinuirano mijenja sa zapošljavanjem
novih ljudi, penzionisanjem starijih zaposlenih,
napuštanjem organizacije od strane nezadovoljnih
pojedinaca, otkaza, smrti i sl.
Da bi stručnjaci za planiranje, mogli da pred-
vide internu ponudu zaposlenih u narednom peri-
odu, neophodno je da raspolažu odgovarajućom
bazom podataka. Baza podataka može biti vrlo
jednostavna, kada se sastoji od proste tabele sa
podacima o broju izvršilaca po radnim mjestima.
Baze podataka mogu biti i kompleksnije – takve su
na primjer inventar vještina i informacioni sistem
za ljudske resurse.
Prilikom planiranja interne ponude ljudskih
resursa koriste se kvantitativni i kvalitativni meto-
di. Najšire korišten kvantitativni metod u planira-
nju interne ponude ljudskih resursa je Markovljev
metod. Markovljev metod se uobičajeno koristi za
predviđanje interne ponude zaposlenosti u nekom
budućem periodu. U osnovi metoda je matrica vje-
rovatnoća kretanja zaposlenih, koja sadrži vjero-
vatnoće ostanka pojedinaca u organizaciji na istom
radnom mjestu u predviđenom periodu, njegovog
premještaja na drugo radno mjesto ili napuštanja
organizacije.
Ograničenja kvantitativnih metoda planira-
nja ponude ljudskih resursa se otklanjaju primje-
nom kvalitativnih metoda, od kojih su najznačajni-
ji: (1) planiranje premještaja i (2) planiranje sukce-
sije menadžmenta.
Pored interne ponude rada, poslodavcima na
raspolaganju stoji i mogućnost korištenja ekster-
nog tržišta rada. Ukoliko organizacija ne može da
zadovolji potrebe za ljudskim resursima interno,
onda je neophodno da kroz proces regrutovanja
i selekcije nađe odgovarajuće kandidate za upra-
žnjene pozicije na eksternom tržištu rada. U tom
smislu, od planera se očekuje da prikupi informa-
cije sa relevantnih tržišta rada, koja su segmentira-
na prema profesijama, ali također i po geografskim
dimenzijama.
Osnovne informacije koje mogu biti od kori-
sti u sagledavanju eksternog tržišta rada su infor-
macije o demografskim trendovima i ponudi rada
na tržištu – kakva je starosna, rasna, kvalifikaciona
i polna struktura ponude rada na tržištu. Ove infor-
macije su neophodne da bi se predvidjeli potrebno
vrijeme i vjerovatnoća nalaženja pravih kandidata
za upražnjena radna mjesta.

Usklađivanje ponude i tražnje
Po završetku faze planiranja u kojoj su pro-
jektovane ponuda i tražnja za ljudskim resursima,
potrebno je analizirati njihov odnos kako bi se vi-
djelo da li su dvije varijable uravnotežene. Nerav-
noteža ponude i tražnje može, logično, imati dva
rezultata:
1) Suficit ljudskih resursa – kada je ponuda
ljudskih resursa veća od predviđene tra-
žnje u planskom periodu; i
2) Deficit ljudskih resursa – kada je predvi-
đena tražnja za ljudskim resursima veća
od predviđene ponude ljudskih resursa u
planskom periodu.
Da bi se balansirao odnos između ponude i
tražnje, u praksi se koriste dvije vrste programa ak-
tivnosti: programi za rješavanje deficita i programi
za rješavanje suficita ljudskih resursa.
Programi za rješavanje deficita ljudskih re-
sursa se koriste u situaciji kada je potrebno nado-
mjestiti nedostatak ponude ljudskih resursa u plan-
skom periodu. U praksi se najčešće koriste sljedeći
programi: regrutovanje novih ljudi s punim radnim
vremenom; nuđenje stimulacija za neodlazak u
penziju; ponovno zapošljavanje penzionisanih s
pola radnog vremena; smanjivanje stope napušta-
nja organizacije; prekovremeni rad postojećih rad-
nika; ugovaranje dijela posla s drugim preduzećem
(tzv. lon poslovi); zapošljavanje ljudi na određeno
vrijeme u slučajevima privremenog povećanja obi-
ma posla; prekvalifikacija zaposlenih; unaprjeđe-
nje zaposlenih na deficitarne pozicije.
Programi za rješavanje suficita ljudskih re-
sursa se koriste u situaciji kada se procjenjuje da
će postojeća zaposlenost nadmašiti procijenjenu
tražnju za ljudskim resursima u planskom periodu.
Organizacije u ovim slučajevima koriste različite
mjere kako bi unaprijed reagovale na očekivanu
neravnotežu, kao što su: ne zamjenjivati zaposle-
ne koji napuštaju organizaciju; ponuditi zaposle-
nima stimulacije za ranije penzionisanje; transfer
zaposlenih s radnih mjesta gdje su identifikovani
viškovi na druga radna mjesta; redizajniranje rad-
nih mjesta sa viškovima; korištenje viška radnog
vremena za obuku zaposlenih i održavanje opre-
me; smanjenje zarada zaposlenih; smanjenje broja
radnih sati; davanje otkaza.
Evaluacija kvaliteta planiranja
Bez obzira koliko se vodi računa da se pro-
ces planiranja do kraja izvede pažljivo i kvalitetno,
nemoguće je prilikom izrade planova predvidjeti
baš sve okolnosti, zbog čega dobro i kvalitetno
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
planiranje podrazumijeva i stalno praćenje i ocje-
nu učinjenih projekcija, ali i eventualne korekcije
ako nastupe predviđene okolnosti. To znači da sa
završetkom plana ljudskih resursa proces planira-
nja nije završen.
Svrha evaluacije planiranja ljudskih resursa
jeste da se identificira eventualne devijacije od pla-
na i uzroci tih devijacija. Proces evaluacije planira-
nja ljudskih resursa ima svoju kvalitativnu i kvan-
titativnu dimenziju.
Kvalitativna dimenzija evaluacije se odnosi
na ocjenu kvaliteta i upotrebne vrijednosti planova
ljudskih resursa. U tom smislu potrebno je sagle-
dati kako nosioci odlučivanja percipiraju vrijed-
nost procesa planiranja, u kom stepenu se planovi
ljudskih resursa stvarno primjenjuju od strane top
menadžmenta i linijskih menadžera u organizaciji,
u kojoj mjeri je razvijena saradnja između planera
i sektora ljudskih resursa i linijskih menadžera u
prikupljanju relevantnih podataka za potrebe pla-
niranja, kao i da li planovi stvarno rješavaju identi-
fikovane probleme u oblasti ljudskih resursa.
Kvantitativna dimenzija evaluacije planira-
nja ljudskih resursa se odnosi na utvrđivanje kvan-
titativnih odstupanja od usvojenih planova. U tom
smislu, predmet evaluacije su odstupanja između:
stvarnog nivoa zaposlenosti i predviđene tražnje
za ljudskim resursima u planskom periodu; stvarne
produktivnosti i predviđene produktivnosti u plan-
skom periodu; stvarnog kretanja zaposlenih unu-
tar organizacije i njihovog predviđenog kretanja u
planskom periodu; stvarno implementiranih pro-
grama za usaglašavanje ponude i tražnje ljudskih
resursa i planom predviđenih programa; stvarnih
rezultata primijenjenih programa i očekivanih re-
zultata tih programa; stvarnih troškova rada i pri-
mijenjenih programa i planiranog budžeta za ove
namjene; racija koristi od primijenjenih programa
i racija troškova tih programa.
Regrutovanje ljudskih resursa
Regrutovanje je proces privlačenja kvalifi-
kovanih kandidata u takvom broju koji će organi-
zaciji omogućiti da izabere one najbolje za popu-
njavanje upražnjenih radnih mjesta. Regrutovanje
je dvosmjerni proces – partneri su organizacija i
kandidat, i obje strane imaju pravo izbora. To znači
da se prilikom regrutovanja mora voditi računa i o
potrebama potencijalnih kandidata kako se proces
ne bi završio samo na privlačenju, već i dugoroč-
nom zadržavanju kvalitetnih kandidata u organiza-
ciji.
Ciljevi kompanije koja regrutuje potencijal-
ne kandidate i samih kandidata koji traže posao
109
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
mogu i često su u suprotnosti, jer i jedna i druga
strana nastoje da predstave samo svoje jake strane
i prikriju eventualne slabosti. Baš zbog toga, pone-
kad kompanije da bi detaljno procijenile kandida-
te, iako žele da ostave dobar utisak na njih, koriste
metode koji mogu narušiti utisak (provjera poda-
taka o kandidatu, namjerno izlaganje stresu i sl).
Isto je i u pogledu kandidata. Iako žele da ostave
dobar utisak na potencijalnog poslodavca, često ga
narušavaju postavljajući odmah pitanja o veličini
zarade, dužini radnog vremena i razvojnim poten-
cijalima kompanije u budućnosti.
Regrutovanje je proces koji se prirodno na-
stavlja na proces planiranja i analize posla, kada
se ustanovi da je tražnja za određenim profilima
zaposlenih veća od ponude i kada se donese od-
luka da se određena radna mjesta popune novim
kandidatima.
Ciljevi regrutovanja kao aktivnosti menad-
žmenta ljudskih resursa su:
 da se definišu tekuće i buduće potrebe za
regrutovanjem, u skladu s politikom pla-
niranja ljudskih resursa i analizom poslo-
va u organizaciji;
 da se privuče što je moguće veći broj kva-
lifikovanih kandidata, uz što manje troš-
kove;
 da poveća stopu uspješnog izbora kandi-
data kroz smanjenje broja neadekvatnih
kandidata;
 da smanji vjerovatnoću da potencijalni
kandidati, nakon zapošljavanja, brzo na-
puste organizaciju;
 da ocjenjuje efikasnost različitih progra-
ma regrutovanja i izbora potencijalnih
kandidata.7
Što više kandidata imate, moći ćete uspješni-
je da obavite selekciju za određeno radno mjesto.
Regrutovanje kandidata i zapošljavanje bi trebalo
da se uklapa u korporativnu strategiju preduzeća.
Osnovne aktivnosti regrutovanja su:
 priprema materijala za potrebe regrutova-
nja;
 kreiranje integrativnog programa regruto-
vanja u saradnji s linijskim menadžerima
i u skladu s ostalim aktivnostima ljudskih
resursa;
 privlačenje dovoljnog broja kvalifikova-
nih kandidata;
7 Lukić, S., Lukić S. (2012)., Kadrovski menadžment, Pa-
nevropski univerzitet „Aperion“, Banja Luka, str. 80
110
 ocjena broja i kvaliteta kandidata iz razli-
čitih izvora i primijenjenih metoda regru-
tovanja;
 praćenje kandidata, kako onih koji su se
zaposlili tako i onih koji su odbijeni, u ci-
lju mjerenja efikasnosti procesa regruto-
vanja.
Planiranje početka regrutovanja
Uspješno regrutovanje pretpostavlja vrlo pa-
žljivo planiranje i koordinaciju aktivnosti. Proces
regrutovanja počinje onog trenutka kada se donese
odluka o popunjavanju upražnjenih radnih mjesta.
Ciljevi procesa regrutovanja obično se izražavaju
kao broj radnih mjesta i broj izvršilaca po tim rad-
nim mjestima.
Kada su ciljevi jasno postavljeni, tada je ne-
ophodno da se stručnjaci iz sektora ljudskih resur-
sa koji rade na ovim poslovima najprije upoznaju
sa sadržajem posla iz opisa posla, kao i s potreb-
nim kvalifikacijama i vještinama iz odgovarajuće
specifikacije posla. Zatim je neophodno razmotriti
šta može privući pogodne kandidate za posao.
Ako kompanija ima višegodišnju praksu sa-
mostalnog regrutovanja, planira se vrijeme koje je
potrebno za nalaženje odgovarajućih kandidata –
prosječno vrijeme koje protekne od prvog kontakta
s kandidatom do prvog dana na poslu odabranog
kandidata. Time se obezbjeđuje uslovi za plani-
ranja vremenskog trenutka kada treba započeti sa
procesom regrutovanja.
Umjesto potrebnog vremena, kao kriterijum
u planiranju procesa regrutovanja može se koristi-
ti i manje sofisticiran pokazatelj – broj kandidata
koje je potrebno privući da bi se izabrao željeni broj
kandidata. Naravno, informacija da je potrebno za-
posliti petnaest pravnika, samo po sebi, ne govori
ništa stručnjacima za regrutovanje o tome koliko
kandidata treba da regrutuju. Ono što im je potreb-
no jeste informacija koliko prijava ili inicijalnih in-
tervjua, će biti potrebno da bi se pronašlo petnaest
kandidata koji ne samo da će proći selekciju, već
i prihvatiti ponudu za posao. Ova informacija se
dobija na osnovu izračunavanja racija prinosa za
različite poslove ili različite metode regrutovanja.
S navedenim informacijama onda se planira
gdje da se traga za pogodnim kandidatima. Mogu-
će su dvije opcije: interno regrutovanje, kada se
potencijalni kandidati regrutuju iz same organiza-
cije s drugih radnih mjesta - s internog tržišta rada,
i eksterno regrutovanje, kada se potencijalni kandi-
dati traže izvan organizacije, odnosno regrutuju sa
eksternog tržišta rada.8
8 Bogičević, B. (2004)., opt.cit. str. 96

Interno i eksterno regrutovanje kandidata
Interno regrutovanje podrazumijeva nala-
ženje odgovarajućih kandidata u samoj organiza-
ciji, među zaposlenima. Kada se radi o internim
izvorima, tada se regrutacija provodi bilo internim
oglašavanjem slobodnih poslova bilo neposrednim
usmenim kontaktom, ili pak pisanim pozivom.
U svim slučajevima kada preduzeće nije u
mogućnosti provesti regrutaciju iz internih izvora,
pristupit će regrutaciji izvana. Drugim riječima,
preduzeće će aktivirati tržište radne snage koje
danas čini niz organiziranih institucija posredova-
njem kojih preduzeće osigurava potrebne kadrove.
U regrutovanje kandidata preduzeće se može
koristiti formalnim i neformalnim izvorima.
Formalni izvori regrutovanja obično su:
 oglašavanje;
 agencije za zapošljavanje;
 obrazovne institucije;
 sindikati.
Neformalni izvori regrutovanja odnose se na
slučajeve kada se za zapošljavanje angažuju zapo-
sleni u preduzeću, koji tako imaju ulogu „posred-
nika“ u zapošljavanju. To je brz i relativno jeftin
način regrutovanja, kojemu najčešće pribjegavaju
preduzeća koja teško nalaze kvalitetne kandidate.9
Selekcija kandidata
Selekcija je skup postupaka koji podrazumi-
jevaju predviđene metode i tehnike u pravcu stva-
ranja mogućnosti za izbor kandidata koji bi naj-
bolje odgovarali zahtjevima posla.10Za razliku od
regrutovanja kojim se traže i obezbjeđuju kandida-
ti za posao, u broju većem od nedostajućeg broja
ljudi, selekcijom se utvrđuju njihovi kvaliteti i na
osnovu dobijenih rezultata vrši njihov odabir, radi
prijema u radni odnos. Selekcija je proces u kojem
se, primjenom unaprijed utvrđenih i standardizo-
vanih metoda, pravila i tehnika, vrši izbor između
više kvalifikovanih kandidata, kako bi se s onima
koji najviše odgovaraju zahtjevima posla zasnovao
radni odnos.
Selekcija se smatra jednom od najznačajnijih
aktivnosti u oblasti upravljanja ljudskim resursi-
ma. Međutim, selekcija je nešto više od „odabira
najboljih“. Utvrđivanje i odabir potrebnih znanja,
sposobnosti i vještina mogu se shvatiti i kao po-
kušaji „usklađivanja“ onog što kandidat može i
želi da radi i onog što organizaciji treba. Selekciju
9 Buble, M. (2006)., opt.cit. str. 264-266
10 Grubić – Nešić, L. (2005)., Razvoj ljudskih resursa, AB
Print, Novi Sad, str. 219
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
ljudskih resursa trebalo bi posmatrati i kao proces
usklađivanja organizacionih zahtjeva i individual-
nih potencijala. Ako između njih ne postoji podu-
daranje, dolazi do odbijanja kandidata i obrnuto,
što su potencijali i želje usklađenije sa zahtjevima
posla, veća je vjerovatnoća da će kandidat biti pri-
mljen u radni odnos i da će biti uspješan u svom
poslu. Selekcija je proces u kojem se vrši izbor
između raspoloživih kandidata za određen posao
i donosi odluka o njegovom zapošljavanju, odno-
sno odbijanju. Proces selekcije se odvija u četiri
osnovna koraka:
 procjena tražnje za kandidatima radi defi-
nisanja kriterijuma selekcije;
 definisanje profila ličnosti, kako bi se
odredili prediktori;
 izbor metoda selekcije;
 sinteza prikupljenih informacija i donoše-
nje odluke o izboru kandidata.11
Završetak procesa selekcije je stvar odluke
izabranog kandidata – hoće li ili ne prihvatiti ponu-
du za posao. Ako izabrani kandidat prihvati ponu-
du, na poslodavcu je da novoprimljenog kandidata
upozna s organizacijom i obuči za posao koji će
obavljati.
Instrumenti za prikupljanje biografskih
podataka o kandidatima
U procesu selekcije prijavljenih kandidata
organizacijama na raspolaganju stoji niz različitih
instrumenata za prikupljanje informacija o prijav-
ljenim kandidatima. Instrumenti se međusobno ra-
zlikuju već prema tome šta mjere, koliko koštaju,
koliko se često koriste u organizacijama i njihove
korisnosti u predviđanju ponašanja. Najznačajniji
instrumenti za prikupljanje biografskih podataka
o kandidatima su: (1) formular za prijavljivanje i
CV; (2) formulari za prikupljanje biografskih po-
dataka; i (3) testovi biografskih podataka.
Formular za prijavljivanje i CV (Curriculum
Vitae), prvi instrument koji se koristi u procesu se-
lekcije najčešće predstavljaju prijavu na konkurs
i/ili kratka biografija. Njihova upotreba u procesu
selekcije bazira se na pretpostavci da je ranije po-
našanje dobar prediktor budućeg ponašanja. Zato
se prijave za konkurs i CV-iji uglavnom koriste za
prikupljanje podataka o prethodnom iskustvu kan-
didata. Prijave na konkurs i CV-ije organizacija
najčešće koristi za prvi snimak i ocjenu prijavlje-
nih kandidata – na osnovu njih se vidi ko od prijav-
11 Bogičević, B. (2004)., opt.cit. str. 126-136
111
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
ljenih kandidata zadovoljava minimum traženog
obrazovanja i/ili iskustva.
Formulari za prikupljanje biografskih poda-
taka, riječ je o instrumentu za prikupljanje biograf-
skih podataka o kandidatima u kojem se od kan-
didata traži mnogo više informacija, u poređenju
s prijavom za konkurs. Vrsta pitanja u ovom for-
mularu treba da bude u direktnoj korelaciji s priro-
dom i zahtjevima posla za koji se kandidat bira. Na
osnovu formulara se onda može dobro predvidjeti
stepen fluktuacije zaposlenih u zavisnosti od uslo-
va rada za koje je kandidat izrazio svoje preferen-
cije.
Testovi biografskih podataka, ovaj instru-
ment se također koristi u prikupljanju biografskih
podataka, ali su informacije koje se prikupljaju
donekle različite. Ovim instrumentom najčešće se
prikupljaju sljedeće informacije o hobijima, pona-
šanju i profesijama najboljih prijatelja, stabilnosti
u porodici, dužini zaposlenja na prethodnom rad-
nom mjestu i sl. Smatra se da su biografski podaci
vrlo kvalitetan prediktor budućih performansi kan-
didata, a posebno kada se koriste u kombinacijama
s intervjuom.
Instrumenti za prikupljanje informacija o
sposobnostima i ličnim karakteristikama
kandidata
Za prikupljanje informacija o sposobnostima
i ličnim karakteristikama kandidata u praksi se ko-
riste sljedeće vrste testova: (1) pismeni testovi; (2)
testovi uzorka posla; i (3) mjerni centri.
Pismeni testovi imaju za cilj da provjere,
odnosno izmjere određene sposobnosti. Najčešće
se pismeni testovi koriste za mjerenje sposobno-
sti, ličnih karakteristika, interesovanja i preferen-
cija. U praksi se uglavnom koriste tri vrste testa:
(1) testovi sposobnosti (kognitivne, psihomotorne
i mehaničke); (2) testovi ličnosti, interesovanja i
preferencija; i (3) testovi postignuća.
Test uzorka posla su instrumenti selekcije za
prikupljanje informacija o sposobnostima kandida-
ta usmjereni su na mjerenje sposobnosti kandidata
da obavi dio posla za koji se prijavio, prije nego na
provjeru njegovog znanja. Kandidatima se zadaje
da urade nešto što bi bio dio njihovog budućeg po-
sla i mjeri se koliko dobro oni to rade. Kandidat
se stavlja u situaciju koja je prilično slična radnoj
situaciji, a mjere postignuća su slične onim na kon-
kretnom radno mjestu.
Mjerni centri su instrument selekcije koji
se uglavnom koristi da izmjeri koliko dobro bi se
kandidati ponašali na menadžerskim pozicijama.
112
U dosadašnjoj primjeni su se pokazali kao veoma
validni u predviđanju ponašanja, zbog čega sve
više kompanija koristi ovaj test kao veoma validan
prediktor uspjeha kandidata na budućem poslu. U
ocjenjivanju se koriste različite tehnike: (1) mje-
renje u grupama; (2) mjerenje pomoću grupa; (3)
situacioni testovi.
Obuka zaposlenih
Jednom stečena znanja prilikom školovanja
nije garancija da će kandidati uspješno obavljati
posao. Zbog toga je posebno važno pružiti ade-
kvatnu obuku, odnosno pripremu za obavljanje
posla. Pod obukom se podrazumijevaju različite
metode, koje se koriste da bi se novozaposleni ili
postojeći ljudski resursi naučili vještinama, koje su
im potrebne za obavljanje posla.
Cilj obuke mora biti razvijanje kompeten-
cija zaposlenih i pomoć zaposlenima da razvijaju
kompetencije, da bi se tako skratilo vrijeme učinka
i postigla veća ekonomičnost. Povećanjem efika-
snosti i kompetencija kandidata povećava se i za-
dovoljstvo zaposlenog, odnosno njegova motiva-
cija, jer posao obavlja bez poteškoća. Povećanjem
motivacije povećavaju se i obaveze zaposlenog
tako što će se njegovi interesi poklopiti s ciljevima
i interesima organizacije.12
Obuka zaposlenih postaje sve značajnija ak-
tivnost uslijed globalizacije svjetske privrede, ja-
čanja potrebe za vodstvom, rastućeg značaja zna-
nja, potrebe privlačenja talentovanih pojedinaca,
snaženja fokusa na kvalitetu i rapidnih promjena.
Kompanije širom svijeta investiraju značajna sred-
stva u organizovanje različitih programa obuke za-
poslenih kako bi ostvarili konkurentsku prednost
na tržištu. Rast investicija u obrazovanje je rezul-
tat prihvatanja stava da je znanje faktor koji pravi
razliku između uspješnih i neuspješnih, bilo da je
riječ o kompanijama ili zaposlenima unutar jedne
kompanije.
Identifikovanje potreba za obukom
Identifikovanje potreba za obukom je proces
koji pokazuje da li je obuka zaposlenih uopšte po-
trebna i treba da dadne odgovore na sljedeća pi-
tanja: kome je obuka potrebna, šta treba da bude
predmet obuke i koje organizacione ciljeve treba
da podrži. Identifikovanje potreba odvija se na tri
nivoa: (1) na nivou organizacije; (2) na nivou poje-
dinačnog posla; i (3) individualnom nivou; a često
i na nivou specifičnih grupa u organizaciji.13
12 Lukić, S., Lukić S. (2012)., opt.cit. str. 126
13 Bogičević, B. (2004)., opt.cit. str. 162-174

Identifikovanje potreba za obukom na or-
ganizacionom nivou podrazumijeva identifikova-
nje poslovnih ciljeva u kratkom i dugom roku i
eventualne trendove koji bi mogli da utiču na njih.
Osnovno polazište je poslovna strategija organiza-
cije.
Identifikovanje potreba za obukom na nivou
radnog mjesta; na nivou radnog mjesta neophodno
je obezbjediti informacije o aktivnostima koje se
obavljaju na tom radnom mjestu, potrebnim speci-
fičnim znanjima i sposobnostima i o minimalnim
prihvatljivim standardima obavljanja konkretnog
posla.
Identifikovanje potreba za obukom na indi-
vidualnom nivou; na individualnom nivou identifi-
kovanja potreba za obukom može se vršiti na dva
načina: na osnovu jaza između postojećih perfor-
mansi i standardnih ili na osnovu jaza koji postoji
između postojećih sposobnosti i zahtijevanih spo-
sobnosti i znanja za obavljanje konkretnog posla.
Identifikovanje potreba za obukom na gru-
pnom nivou; na grupnom nivou neophodno je
identifikovati potrebe za obukom specifičnih de-
mografskih grupa zaposlenih: manjine, žene i sl.
budući da su praktična iskustva mnogih organiza-
cija ukazale da se potrebe razlikuju po navedenim
grupama.
U identifikovanju potreba za obukom zapo-
slenih, stručnjacima stoje na raspolaganju brojni
metodi za prikupljanje podataka, kao što su: pre-
traživanje dosjea zaposlenih, individualni inter-
vjui, grupni intervjui, upitnici, pisani testovi, po-
smatranje, analiza posla, testovi performansi itd.
Glavni izvori informacija za ove svrhe su postojeća
dokumenta (dosjei zaposlenih, izvještaji o nesreća-
ma na poslu, žalbe potrošača, zahtjevi za obukom,
opisi poslova, kriterijumi selekcije novih zaposle-
nih, formulari za ocjenu performansi, izvještaji o
kvalitetu itd.), rukovodioci, zaposleni, eksperti iz
određenih oblasti, klijenti.
Izbor programa obuke
Nakon identifikovanja potreba za obukom,
neophodno je napraviti izbor odgovarajućih pro-
grama. U tom smislu, neophodno je utvrditi:
 kome je obuka namijenjena - koja je cilj-
na grupa;
 ko izvodi programe;
 koji tip vještina treba razviti.
Proces identifikovanja potreba treba da ima
za rezultat identifikovanje specifičnih grupa zapo-
slenih koji imaju potrebe za obukom u različitim
oblastima. Budući da se programi obuke obično
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
odnose na jednu oblast znanja, neophodno je odlu-
čiti koja grupa će biti prva. Također, neophodno je
donijeti odluku o tome koliko polaznika obučava-
ti istovremeno. Programe obuke zaposlenih može
izvoditi jedan ili nekoliko različitih izvođača – od
neposrednog rukovodioca i zaposlenih u odjeljenju
ljudskih resursa, preko kolega ili internih i ekster-
nih eksperata za određenu oblast. Izbor izvođača
programa treba da bude prilagođen zahtjevima
konkretnog programa, odnosno profilu polaznika
i oblasti znanja. Programima obuke zaposlenih
mogu se razvijati različita znanja i vještine, koje
se obično svrstavaju u četiri grupe: (1) bazična pi-
smenost; (2) bazična tehnička znanja; (3) interper-
sonalne sposobnosti; (4) konceptualno integrativne
sposobnosti.
Nakon definisanja učesnika, izvođača i vr-
sta znanja koja su potrebna učesnicima programa
obuke, potrebno je opredijeliti se za najadekvatni-
ju vrstu obuke. Vrste obuke su različite već prema
tome gdje se obuka zaposlenih obavlja, što onda
određuje izbor metoda.
Prema metodu, različite vrste obuke se mogu
svrstati u dvije kategorije: (1) informacioni meto-
di; i (2) eksperimentalni metodi.
Prema mjestu održavanja obuke, postoje tri
osnovne vrste obuke zaposlenih: (1) na radnom
mjestu; (2) u organizaciji, van radnog mjesta; i (3)
izvan preduzeća.
Organizovanje poslova obuke zaposlenih
Uspješnost i efikasnost aktivnosti obuke za-
poslenih u organizaciji u značajnoj mjeri zavisi
od modela organizovanja ovih poslova. U praksi
se najčešće koristi pet modela: (1) funkcionalni
model; (2) kupac model; (3) matrični model; (4)
model korporativnog univerziteta; i (5) model vir-
tualne trening organizacije.
Funkcionalni model, ovaj model se u praksi
još naziva i fakultetski model, budući da implicira
organizovanje sektora obuke kao fakulteta, odno-
sno grupisanje poslova prema specifičnim funkci-
onalnim oblastima obuke.
Kupac model, ovaj model organizovanja
aktivnosti obuke zaposlenih podrazumijeva da u
okviru sektora obuke postoje odjeljenja koja su di-
rektno odgovorna za zadovoljenje potreba za obu-
kom pojedinih sektora u organizaciji. Zaposleni u
sektoru obuke ne moraju biti specijalizovani struč-
njaci, već bi trebalo da posjeduju uopštena znanja
iz različitih oblasti.
Matrični model, u ovom modelu treneri su
istovremeno odgovorni kako direktoru treninga
tako i direktorima pojedinih poslovnih funkcija.
113
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
To znači da su oni istovremeno eksperti za trening
i za pojedina funkcionalna područja. Na primjer,
trener iz oblasti prodaje je istovremeno odgovoran
direktoru treninga i direktoru sektora marketinga.
Model korporativnog univerziteta, ovaj mo-
del dozvoljava da pored zaposlenih i menadžera,
potencijalni korisnici ili učesnici treninga budu
i drugi stejkholderi van organizacije, kao što su
srednje škole, više škole, fakulteti. U okviru ovog
modela, sektor treninga nudi širi program treninga
i kurseva u poređenju s ostalim modelima.
Model virtuelne trening organizacije, ovaj
model je razvijen sa ciljem da odgovori na potre-
be korisnika brzo i uz visoku kvalitetu pružene
usluge. Ovaj se model bazira na tri principa: (1)
zaposleni su odgovorni za učenje; (2) najefikasniji
način za učenje je na radnom mjestu, a ne u uči-
onici; (3) za prevođenje stečenih znanja u bolje
performanse kritičan je odnos između zaposlenih
i njihovih neposrednih rukovodilaca, a ne između
zaposlenih i trenera.
Ocjenjivanje performansi zaposlenih
Ocjenjivanje performansi zaposlenih je
proces u kojem se ocjenjuje doprinos zaposlenih
ostvarenju organizacionih ciljeva u nekom defini-
sanom periodu. Ocjenjivanje performansi zaposle-
nih se može definisati i kao formalni strukturiran
sistem za mjerenje, ocjenu i vršenje uticaja na ka-
rakteristike, ponašanje i rezultate pojedinca, a koje
su u vezi s poslom koji obavlja u datoj organizaciji.
Performansa ili učinak može biti bilo neki mjerlji-
vi rezultat koji je ostvaren, bilo ponašanje ili lične
karakteristike neophodne za obavljanje određe-
ne aktivnosti u definisanom periodu. Važno je da
predmet ocjenjivanja budu relevantne dimenzije
posla. U praksi se najčešće koristi šest osnovnih di-
menzija posla: kvaliteta, kvantitet, poštovanje vre-
menskih rokova, troškovna efikasnost, potreba za
nadzorom i instruktažom i interpersonalni uticaj.
Ocjenjivanje performansi treba da zaposleni-
ma pojasni organizacione ciljeve koji treba da se
ostvare u određenom periodu, a često je viđeno i
kao sredstvo za ojačavanje poželjnih organizaci-
onih vrijednosti. Najvažnije funkcije ocjenjivanja
performansi zaposlenih su: razvojna, administra-
tivna, stabilizatorska i dokumentarna. U okviru
ovih funkcija, moguće je razgraničiti veliki broj
važnih upotreba, koje pokazuju da je ocjenjivanje
performansi čvrsto vezano za ostale aktivnosti, kao
što su regrutovanje i selekcija, nagrađivanje, plani-
ranje, obuka i razvoj.
114
Budući da informacije o performansama za-
poslenih mogu da utiču na odluke o visini indivi-
dualnih zarada, unaprjeđenjima, premještajima i
sl., neophodno je da ocjenjivanje performansi re-
zultira iz kriterijuma koji se mogu jasno definisati.
Standardne performanse treba da budu precizno
definisane i komunicirane svim zaposlenima, po-
trebno je da se obezbjedi vođenje ažurne i siste-
matske evidencije o individualnim učincima, kao
i pažljivo kombinovanje objektivnih i subjektivnih
kriterijuma.
Vrste performansi
Prilikom kreiranja sistema za ocjenjivanje
performansi zaposlenih potrebno je napraviti izbor
vrste performansi koje će biti predmet ocjene. U
tom smislu, postoje tri osnovne vrste informacija o
performansama zaposlenih: (1) lične karakteristike
zaposlenih; (2) ponašanje; i (3) rezultati.
Lične karakteristike zaposlenih, sistem ba-
ziran na ocjeni ličnih karakteristika ocjenjuje spo-
sobnosti i druge lične karakteristike zaposlenih:
sposobnost donošenja odluka, lojalnost, vještina
komuniciranja ili stepen inicijativnosti.
Ponašanje zaposlenih, u ovom sistemu se
ocjenjuje šta zaposleni rade na poslu. Ocjene mogu
biti vrlo korisne prilikom davanja povratne infor-
macije zaposlenima, budući da eksplicitno ukazuju
šta jedan zaposleni treba da radi drugačije. Među-
tim, jedan od velikih problema ovakvog sistema
evaluacije može biti njegova deficitarnost, budući
da često ne uključuje sva ponašanja koja su važna
da bi se posao efikasno obavio.
Rezultati, da bi se izbjegli problemi ocjene
ponašanja, preporuka je da predmet ocjene budu
rezultati radnog ponašanja. Kada za preduzeće
nije važno kako su rezultati ostvareni kada postoji
mnogo različitih načina za uspješno bavljenje ne-
kim poslom, tada je ocjenjivanje rezultata adekva-
tan način za ocjenu performansi zaposlenih.
Izbor ocjenjivača
Prilikom kreiranja i implementacije siste-
ma za ocjenjivanje performansi zaposlenih važna
odluka koju treba donijeti odnosi se na izbor lica
– ocjenjivača koji će vršiti ocjenu performansi za-
poslenih. Na raspolaganju su brojne mogućnosti.
Ulogu ocjenjivača u preduzeću najčešće preuzima-
ju neposredni rukovodioci, kolege i samozaposleni
(ocjenjujući svoj rad i rezultate i ocjenjujući svoje
neposredne rukovodioce). Moguće je izabrati jed-
nog ocjenjivača, ali i više njih istovremeno. Narav-
no, svaki od mogućih izbora ima svoje prednosti i

nedostatke sa stanovišta kvaliteta ocjenjivanja. Za
koga će se organizacija odlučiti, zavisi od brojnih
faktora: organizacionog dizajna,upravljačkog stila,
postavljenih ciljeva i informacija koje se žele do-
biti.
Neposredni rukovodioci su generalno sma-
traju dobrim izborom za ulogu ocjenjivača svojih
podređenih. Oni imaju višegodišnje iskustvo u
ocjenjivanju većeg broja zaposlenih. U svakodnev-
noj su interakciji sa zaposlenima čije učinke ocje-
njuju. Oni su ti koji znaju šta treba da bude rezultat
rada na svakom radnom mjestu da bi se ostvarili
definisani organizacioni ciljevi.
Jedna od mogućih alternativa jeste i dodje-
ljivanje uloge ocjenjivača zaposlenima, što i u lite-
raturi i u praksi nailazi na odobravanje iz više ra-
zloga. Logično je da zaposleni imaju najviše uvida
u sopstveni rad, iako možda oskudijevaju u infor-
macijama o rezultatima svog rada. Samoocjenji-
vanjem se obezbjeđuje dodatni izvor prikupljanja
informacija. Ukoliko se individualno date ocjene
ne razlikuju puno od ocjena iz ostalih izvora, onda
se one mogu koristiti kao važan izvor povećanja
pouzdanosti finalne ocjene, i to kroz smanjenje de-
ficitarnosti kriterijuma ocjene.
U ulozi ocjenjivača mogu se naći i saradnici
– kolege zaposlenih čije su performanse predmet
ocjene. Njihova perspektiva u procesu ocjenjiva-
nja je također specifična – oni ocjenjuju nekog sa
stanovišta kako se taj zaposleni odnosi prema nji-
ma. Prilikom ocjenjivanja oni porede performanse
zaposlenih na istom hijerarhijskom nivou, ali i sa
sopstvenim.
Metode i instrumenti ocjenjivanja
U ocjenjivanje performansi zaposlenih kori-
ste se dva osnovna metoda ocjenjivanja: objektivni
(kvantitativni) i subjektivni (kvalitativni). Objek-
tivni metodi ocjenjuju kvantitativne performanse
zaposlenih – količina proizvoda koju jedan rad-
nik proizvede ili proda, broj defektnih proizvoda,
broj dana odsustvovanja jednog radnika s posla ili
broj zakašnjenja ili neki drugi direktni numerički
indeksi koji pokazuju koliko dobro i brzo jedan za-
posleni može da završi svoj posao. Budući da za
veliki broj poslova nije moguće utvrditi kvantita-
tivne (objektivne) pokazatelje, kao i da je za veći-
nu poslova važno kako se posao obavlja (a ne samo
da se ostvari rezultata), u praksi se može naići na
široku primjenu subjektivnih metoda ocjenjivanja.
Subjektivni metodi ocjenjivanja mogu se koristi-
ti kako za ocjenu ličnih karakteristika zaposlenih
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
i njihovog ponašanja, tako i za mjerenje njihovih
rezultata. Osnovni problem koji se javlja u vezi s
subjektivnim metodama ocjene jeste činjenica da
ocjenjivač treba da posmatra i ocjenjuje ponašanje
zaposlenih u vezi sa poslom koji obavlja.
Tri su osnovna načina na koji ocjenjivač
može da ocjenjuje performanse zaposlenih: (1)
može da poredi performanse svih zaposlenih
koje ocjenjuje radi njihovog rangiranja; (2) može
da poredi performanse zaposlenog s definisanim
standardom performansi i da izabere jedan koji u
najvećoj mjeri odgovara performansama radnika
kojeg ocjenjuje; (3) može da poredi pojedinca s
definisanim nivoima performansi.
Razvoj zaposlenih
Razvoj zaposlenih je kontinuiran proces
koji uključuje formalno obrazovanje, radno isku-
stvo, odnose s drugim ljudima i ocjenu ličnosti i
sposobnosti, a koji omogućava zaposlenom da se
pripremi za buduće poslove. Budući da je razvoj
orijentisan na budućnost, uključuje učenje koje ne
mora da bude ni u kakvoj vezi sa sadašnjim radnim
mjestom zaposlenog. Obuka se odnosi na osposo-
bljavanje zaposlenog da obavlja sadašnji posao,
dok se razvoj zaposlenih odnosi na osposobljava-
nje zaposlenog za obavljanje budućih poslova, za
rad na drugim radnim mjestima, pa čak i radnim
mjestima koja još uvijek ne postoje.
Također, kroz proces razvoja zaposleni se
pripremaju za promjene na svojim sadašnjim rad-
nim mjestima koje su posljedica tehnoloških pro-
mjena ili ukusa potrošača. Zato je obuka obavezna
za sve zaposlene, dok je razvoj uglavnom vezan
za zaposlene koji imaju potencijal za menadžer-
ske pozicije. Naravno, što se obuci zaposlenih daje
veći strategijski značaj u jednoj organizaciji, to je
i teže povući jasnu granicu između obuke i razvoja
zaposlenih.
Proces planiranja razvoja zaposlenih uklju-
čuje identifikovanje razvojnih potreba zaposlenih,
izbor razvojnih ciljeva, definisanje aktivnosti ne-
ophodnih da bi se ostvarili postavljeni ciljevi, defi-
nisanje kvantitativnih indikatora progresa u ostva-
renju ciljeva i formulisanje vremenskog rasporeda
aktivnosti.
U razvoju zaposlenih koriste se dvije osnov-
ne strategije. Prva strategija podrazumijeva razvoj
samo višeg nivoa menadžmenta: top menadžera,
viših menadžera i zaposlenih s izrazito velikim ra-
zvojnim potencijalom. Srednji menadžeri, najod-
govorniji za motivaciju i nagrađivanje zaposlenih,
ovim pristupom ostaju isključeni. Druga strategija
115
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
je sveobuhvatnija u pristupu, budući da podrazu-
mijeva da su u procesu razvoja uključeni svi zapo-
sleni – kroz pohađanje kurseva u okviru određenog
individualnog budžeta koji svakom zaposlenom
stoji na raspolaganju.
Razvoj i upravljanje karijerom
Karijera se može definisati kao niz poveza-
nih ili nepovezanih poslova, ponašanja, stavova i
aspiracija tokom nečijeg života.
Razvoj karijere ima za cilj povezivanje po-
treba, znanja i vještina zaposlenih s postojećim
i budućim potrebama u organizacije – pravi ljudi
u pravom trenutku na pravom mjestu. Riječ je o
kontinuiranom, organizovanom i formalizovanom
procesu koji se bazira na pretpostavci da su ljudi
najvažniji resurs u organizaciji.
Razvoj karijere predstavlja rezultat dva po-
vezana procesa: planiranje karijere na individu-
alnom nivou i upravljanja karijerom na organiza-
cionom nivou. Planiranje karijere je individualni
proces u kojem pojedinac postaje svjestan samog
sebe, svojih znanja, vještina, sposobnosti, ograni-
čenja, aspiracija i posljedica, identifikuje ciljeve u
svojoj karijeri i programira svoj trening, posao i
druge razvojne programe tako da ostvari postavlje-
ne ciljeve u karijeri. Individualno planiranje kari-
jere ne mora da bude vezano za jednu organizaciju.
Riječ je o procesu samostalne procjene sopstvenih
sposobnosti i želja. 14
Upravljanje karijerom je organizacioni pro-
ces pripreme, implementacije i kontrole planova
karijere zaposlenih. U organizacijama postoje ra-
zličiti programi razvoja karijere od koji su najpo-
pularniji sljedeći: (1) samostalno planiranje karije-
re; (2) individualno savjetovalište; (3) informaci-
one usluge; (4) inicijalni programi zapošljavanja;
(5) programi organizacionog ocjenjivanja; (6) ra-
zvojni programi.
Da bi programi razvoja karijere bili uspješ-
ni, neophodno je da budu integrisani i podržani od
strane ostalih aktivnosti, jer svi zajedno imaju istu
funkciju, a to je usklađivanje potreba pojedinaca i
organizacije. Među različitim aktivnostima, razvoj
karijere je najbliskije povezan s planiranjem i tre-
ningom zaposlenih.
Zaključna razmatranja
Savremeni menadžment ljudskih resursa teži
ka tome da pravi čovjek bude na pravom mjestu u
pravo vrijeme. Ljudski resursi, čine živi faktor or-
14 Isto, str. 247-251
116
ganizacije preduzeća koji svojim znanjem, vješti-
nama, sposobnostima i kreativnošću danas najviše
pridonosi uspješnom ostvarivanju ciljeva preduze-
ća. Danas je relativno lako obezbjediti kapital za
preduzeće, kao osnov za dobru poslovnu ideju, ali
ljudski potencijal treba tu ideju da pretvori u stvar-
nost, obezbjeđeni kapital uveća i obezbjedi održivu
konkurentsku prednost za preduzeće. Upravo zbog
toga ljudski potencijal određuje uspjeh svakog pre-
duzeća, te ono preduzeće koje uspije postići da se
zaposleni poistovjete sa preduzećem, ostvarilo je
svoj osnovni cilj.
Ljudski potencijal stavlja u funkciju sve
umne, fizičke i druge potencijale, s kojima predu-
zeće raspolaže. Samo čovjek može oblikovati vi-
ziju preduzeća, njegovu strategiju, jedino čovjek
može biti kreativan i osmišljavati nove proizvode i
usluge. Glavni procesi i funkcije ljudskih potenci-
jala polaze od analize radnih mjesta, preko plani-
ranja, odabira kadrova, zapošljavanja kroz proces
regrutovanja, uvođenja u posao, razvoj karijere za-
poslenih, obuke na radnom mjestu i usavršavanju
radnika, profesionalne orijentacije, napredovanje
na poslu ili prekida radnog odnosa, motivacije za-
poslenih, njihove kreativnosti, ocjenjivanje njiho-
ve uspješnosti, otkrivanje rukovodnih potencijala
i informisanja, zaštita zdravlja, poštovanje zakon-
skih propisa u oblasti rada itd.
Tržišni uslovi privređivanja posebno afirmi-
šu kadrove, kao jedine resurse preduzeća s poliva-
lentnom ulogom jer su oni kreatori novih rješenja,
stvaraoci novih vrijednosti i odnosa i upravljači
procesom rada i razvojem preduzeća. Kadrovsko
pitanje se više ne može gledati kao na posao ad-
ministrativnog radnika koji se bavi prijemom rad-
nika, raspoređivanjem na posao, regrutovanjem i
procedurom otpuštanja. Kadrovi sve više postaju
predlagači, upravljači, realizatori, kontrolori, te
se zato upravljanje kadrovima mora bazirati na
razumijevanju svih područja poslovne aktivnosti
preduzeća. Proces upravljanja ljudskim resursom
podrazumijeva proces aktivnosti u kojima učestvu-
ju obje strane, i to poslodavac, i zaposleni. Stoga
menadžeri moraju predstavljati sponu između lju-
di i preduzeća i obavljati svoje funkcije u okviru
odjela za ljudske resurse, kako bi se ostvario cje-
lovit sistem i postiglo zadovoljstvo i ljudi i ciljeva
preduzeća.

Safeta Lukačević
Karijera i profesionalna orijentacija
– važnost i pravila u razvoju karijere
S uočeni s iznimno velikim i brzim promjenama u
današnjem svijetu, raste važnost ljudi, njihova
kreativnost i razvojni potencijali. Oni postaju glav-
no sredstvo konkurentske prednosti na globalnom
tržištu koje je puno svakim danom sve novijih iza-
zova. Zato borba za talentovane stručnjake postaje
najoštriji oblik konkurencije. Kvalitetni ljudski re-
sursi konkurentska su prednost svakog preduzeća.
Da bi postizalo uspjehe i pozitivne finansijske re-
zultate, preduzeće mora pomno izabrati stručnjake
koji će u njemu raditi, ulagati u njih, motivisati ih
i pratiti njihov razvoj. Zadatak je svakog uspješ-
nog menadžera na učinkovit način iskoristiti ljud-
ski potencijal zaposlenika u svrhu maksimizacije
uspjeha poslovanja svoga preduzeća.
Danas je potrebno zacrtati buduće potrebe
ljudskih potencijala, a svrha je te procjene ocije-
niti gdje je organizacija, kamo ide i koje su im-
plikacije tih procjena. Zaposlenici svakog predu-
zeća su jedna od najbitnijih komponenti njegovog
eksponencijalnog rasta i razvoja jer upravo on
oblikuje poslovnu organizaciju preduzeća. Budu-
ći da su ljudski resursi temelj svakog oblika vri-
jednosti preduzeća, i finansijskog, i organizacij-
skog, ekonomskog i tržišnog, u svakom pogledu
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
se javlja potreba za kvalitetnim upravljanjem nji-
hovim potencijalom. Ljudi oblikuju i neformalnu
organizaciju, koja ponekad može biti važnija od
formalne. Najveći uticaj zaposlenih ogleda se u
konceptu upravljanja preduzećem. Zaposleni utje-
ču na oblikovanje organizacijske strukture na dva
načina: putem kompenzacije odnosno sastava rad-
ne snage, te vrijednostima, stavovima i potrebama
zaposlenih. Ljudski resursi svakog preduzeća su
stoga vrlo dinamična kategorija, a isto obuhvata
svaki poslovni zadatak zaposlenika. Zaposlenici u
svakom preduzeću trebaju biti maksimalno posve-
ćeni svom poslu i ulagati maksimalan trud i svo-
je specijalizovano znanje u poslovni proces da bi
se njihovim radom dobio kvalitetan proizvod koji
će se uspješno plasirati i prodati na tržištu i tako
preduzeću omogućiti konkurentnu tržišnu poziciju
u svom privrednom sektoru. Ulaganjem svog vre-
mena, truda, rada, vještina i specijalizovanog zna-
nja u poslovni proces preduzeća zaposlenici na taj
način kreiraju svoju karijeru. Njihovom karijerom
upravljaju menadžeri preduzeća, a razvoj njihove
karijere od početnika do viših pozicija, a sve to
predstavlja dugoročni proces razvoja i prilagodbe
promjenama koje donosi okolina u kojoj se zapo-
117
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
slenici i preduzeće nalazi. U razvoju lične karijere
svakog zaposlenika on mora usaglasiti svoje inte-
rese sa interesima preduzeća u kojem radi jer će se
samo na taj način uspješno poslovno razvijati. Me-
đutim, usaglašavanje vlastitih i korporativnih inte-
resa te upravljanje karijerom od strane menadžera
nižih zaposlenika nije dovoljno da razvoj njihove
karijere ide progresivnim i kontinuirano uspješnim
tokom. Zaposlenici u razvoju karijere moraju biti
spremni na cjeloživotno učenje, odnosno zaposle-
nici trebaju sticati nova znanja i vještine kako bi bili
u mogućnosti izvršavati novije i složenije zadatke.
Također je potrebno da preduzeće kontinuirano
ulaže u svoje zaposlenike u obliku učestalih edu-
kacija, usavršavanja iz područja njihovih poslov-
nih zadataka kao i ulaganje u proces stalnog učenja
i prilagodbe novim tehnologijama koje preduzeće
implementira u svoj proizvodni proces. Na taj na-
čin se može razviti uspješna karijera te se može
njome upravljati do sticanja visokopozicioniranih
radnih mjesta, za što je potreban dug i mukotrpan
put i veliki poslovni trud i naučna ulaganja.
Šta je karijera i zašto je važno njome
upravljati?
Riječ karijera upotrebljavamo svakodnevno,
pa samim tim stičemo utisak da nam je ovaj pojam
poznat i jasan. Ipak, mnogi ljudi ne znaju šta sve
pojam karijera podrazumijeva i na šta se odnosi.
Šta je to karijera?
Većina ljudi razmišlja pogrešno, misleći da
karijeru imaju oni koji rade nešto naročito vrijed-
no, važno ili popularno (npr. u nauci, politici, spor-
tu, bankarstvu...),da se karijera odnosi samo na na-
predovanje u poslu po pitanju plate, boljih uslova
rada, da je karijera isto što i zaposlenje, tj. posao.
o Savremeno shvatanje pojma karijere po-
drazumijeva da:
o svi imaju karijeru - ne odnosi se samo na
elitu u društvu,
118
o karijera je dinamična (nekad napreduje-
mo, nekad ostajemo na istom mjestu, ne-
kada dobijemo otkaz, nekada promijeni-
mo posao, ali sve je to dio karijere),
o karijera je više od posla koji obavljate,
ona obuhvata i obrazovanje, vašu ulogu u
društvu i porodici i slobodno vrijeme,
o karijera traje gotovo cijelog života - ne
počinje zapošljavanjem, niti se završava
penzijom.
Jednu karijeru može da sačinjava:
o radno iskustvo,
o društvena uključenost,
o zaposlenje,
o kulturne aktivnosti,
o trening,
o interesi,
o volonterski rad.
Iz navedenog možemo zaključiti da je karije-
ra rezultat aktivnosti čovjeka, pojedinca u poslov-
nom, porodičnom i društvenom životu. Predstavlja
razvoj pojedinca u učenju i radu tokom života.
Karijera je međusobno povezan slijed poslo-
va, položaja i radnih iskustava osobe tokom radnog
vijeka, koji prati promjene u naklonostima, stavo-
vima, iskustvu i ponašanju pojedinca. Upravljanje
karijerom je dugotrajan proces, koji podrazumije-
va lični razvoj, planiranje karijere, izgradnju lič-
nog profila, izbor prave radne organizacije i drugo.
Upravljanje karijerom je proces u kome vi
pratite, raspoređujete i usmjeravate vaše potenci-
jale radi ostvarenja prethodno zacrtanih ciljeva i
želja. Čovjek bi trebalo da upravlja svojom karije-
rom kao da je to kompanija. Dobro je imati stav da
ste zaposleni kod samog sebe i obavljati svaku ak-
tivnost najbolje moguće. Preduslov za upravljanje
karijerom je visok nivo samopoznavanja. Morate
znati koje su vam prednosti, koje su vaše mane,
kako biste prednosti ojačali, a mane otklonili to-
kom vremena.
Veliki je problem što većina ljudi ne pravi
planove za razvoj karijere, već reaguju inertno. Ta-
kav stav ima za posljedicu lošu karijeru i krajnje
nezadovoljstvo sopstvenim životom. Planiranje
je osnovni dio upravljanja karijerom; čak iako to
planiranje daje samo okvire za donošenje odluka o
mogućnostima koje se javljaju prilikom definisanja
prioriteta. Što više upravljate svojom karijerom, to
je veća vjerovatnoća da će vam se takvi zacrtani
ciljevi i ostvariti.

Koraci u upravljanju karijerom –po GROW
modelu:
o postaviti cilj karijere (Goal),
o ustanoviti trenutno stanje (Reality),
o odrediti rješenja/načine kojima će se
ostvariti cilj (Options),
o pratiti ostvarenja (Will).
Krajnji cilj upravljanja karijerom je, narav-
no, razvoj u karijeri. Elementi razvoja karijere su:
1. Razvoj na poslu (on-the-job):
o kontinuirane stručne edukacije,
o coaching,
o mentoring,
o rotacija,
o savjetovanje,
o podjela znanja i iskustva,
o obogaćivanje opisa radnog mjesta,
o samoobučavanje /samorazvijanje,
o rad na projektu / vođenje projekta.
2. Formalne (interne/eksterne) obuke, razvoj:
o stručno usavršavanje,
o trening za razvijanje kompetencija.
3. Savjetovanje u karijeri (kod većih organi-
zacija primjenjuje se interno savjetovanje
o karijeri):
o work shopovi za planiranje karijere,
o interaktivni programi za izgradnju ka-
rijere.
Poslodavci sve više cijene radno i obrazovno
iskustvo koje se stiče nezavisno od formalnog ob-
razovanja, a to je ono što se stiče u toku slobodnog
vremena, tzv. neformalno obrazovanje. Cjeloživot-
no učenje ključno je za vašu karijeru. Zato činite
sve što je u vašoj moći kako biste radili na sebi i
dodatno se usavršavali. Sigurnost ne leži u tome
da nađete posao i da se tu sve završava. Sigurnost
je u tome da ste zapošljivi, tj. da uvijek možete da
nađete novi posao. To znači da ste opremljeni zna-
njem, vještinama, informacijama, da pratite tren-
dove. Takođe, imajte na umu da je motivisanost
ključni faktor uspjeha u karijeri!
Kako i na koji način razvijati ljude, kako du-
goročno postavljati prave ljude na prave položaje,
kako razvijati preduzetničke sposobnosti zaposle-
nika, kako planirati obrazovanje i usavršavanje –
odgovore na ova pitanja pružit će vam kvalitetno
napravljeni planovi karijere, maksimalno indivi-
dualizirani, ali i maksimalno prilagođeni planovi-
ma razvoja i poslovanja firme. Planiranje karijere
omogućuje vam stvaranje planova za napredova-
nje i kretanje po korporativnoj ljestvici u definisa-
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
nom vremenskom razdoblju, i možete ga provoditi
vi, kao poslodavac ili radnik, kao pojedinac. No,
nemojte zaboraviti, ako je planiranje karijere pre-
pušteno radnicima, onda će taj isti pojedinac pratiti
situaciju na tržištu i razmatrati i druge firme u koji-
ma bi mogao realizovati svoj plan karijere!
I u ovom segmentu upravljanja ljudskim re-
sursima možemo podsjetiti na razna istraživanja o
zadovoljstvu poslom jer u većini slučajeva, pri vrhu
ljestvice faktora povezanih s nezadovoljstvom je i
mogućnost napredovanja, razvoja ili sticanja novih
znanja na radnom mjestu. Zadovoljstvo na radnom
mjestu ne smije se zamijeniti motivacijom za rad,
iako se međusobno povezuju. Možda ćete reći da
recesija nije vrijeme za povećavanje zadovoljstva
radnim mjestom, kada se može raditi i o pukom
očuvanju postojanja radnog mjesta kao takvog, no
ipak je potrebno i ovaj segment razmotriti i sa stra-
ne troškova; jednostavnom kalkulacijom troškova
koji su potrebni za pronalaženje, zapošljavanje,
uvođenje u rad i funkcionisanje novog radnika na
potrebnom radnom mjestu i troškova koji su nuž-
ni da bi radnika koji je već zaposlen u preduzeću
razvili tako da uspješno obavlja novu funkciju. U
preduzeću planiranje karijere radnika obuhvata
uvođenje u posao, razvoj kompetencija potreb-
nih za napredovanje prema uspostavljenom planu
karijere, ranu karijeru, napredovanja, školovanja,
procjenu promjene smjera karijere i menadžerskih
sposobnosti, zrelu karijeru, i na kraju, odlazak u
penziju/mirovinu. Pojedinac planira svoju karije-
ru praktično tokom cijelog radnog vijeka. Ne za-
pošljavamo se zato da bismo cijeli život ostali na
mjestu - promjene su nam potrebne i bitne. Stoga
je potrebno isti nivo energije, stručnosti i organi-
zacije koju ste posvetili pronalaženju novih ljudi
za radna mjesta posvetiti i planiranju karijere već
zaposlenih radnika. Izbor kandidata za koje se
otvaraju mogućnosti napredovanja također treba
biti stručan i transparentan, ali i jasan svima uklju-
čenima u proces. Razvoj karijere zaposlenih bitan
je za tvrtku jer pravilno i racionalno upravlja svo-
jim najvažnijim resursom, motivirajući, jačajući
pripadnost firmi, i povećavajući produktivnost.
Umnogome pomaže pri retenciji, zadržavanju upo-
slenika, ali vam, kao poslodavcu i jasno ukazuje na
edukacijske potrebe i olakšava ciljani i rezultatima
usmjeren odabir vrsta i načina ulaganja u znanje i
vještine radnika,lično planiranje karijere. No, kako
su promjene na tržištu sve ubrzanije i češće, važ-
no je i da osobno postanemo vrlo svjesni koliko je
važno usmjeravati i planirati osobni, lični razvoj
119
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
i karijeru. Kada poslodavci preuzimaju sve manje
odgovornosti, radnici moraju preuzeti na sebe od-
govornost za svoj razvoj kako bi zadržali, ali i po-
većali svoje mogućnosti zapošljavanja. Sam pojam
riječi karijera sadrži u sebi promjene u vremenu,
proces i tok. Planiranje karijere, zapravo, je kao i
život, stalni proces koji uključuje mnoštvo odluka
u datom trenutku. Ovaj proces možemo proći samo
jednom u životu, no može se dogoditi da ga po-
navljamo tokom radnog vijeka, u skladu s ritmom
kojim definišemo, ali i redefinišemo sebe i svoje
ciljeve. Stoga, ako još niste, pokušajte napraviti (ili
bar napisati) svoj plan karijere. Koliko puta ćete u
životu napraviti promjene u karijeri? Možda jed-
nom, možda i više puta u skladu sa svojim afiniteti-
ma. No, na pitanje koliko ćete biti uspješni u tome,
možete dati odgovor samo ako svojoj karijeri pri-
stupite kao strateškom pitanju. Planiranje karijere
je poput zacrtavanja svog životnog puta, ako ga ne-
mate, lako možete odlutati, no ako ste ga napravili
i zadovoljni ste njim, imat ćete smjer i sigurnost.
Koraci u izradi ličnog plana karijere, dugoročno
planiranje karijere obično obuhvata vremenski ras-
pon od 5 godina naviše i zahtjeva osmišljen sklop
koraka i priprema u procesu. Situacija na tržištu se
mijenja, poslovi se mijenjaju, radna mjesta takođe,
vještine u kojima ste vrhunski danas, možda sutra
neće biti potrebne. Planiranje karijere na duži rok
trebalo bi se više pozabaviti prepoznavanjem i ra-
zvojem ključnih kompetencija koje će poslodavci
tražiti i cijeniti i u budućnosti, uz definisanje osob-
nih ciljeva u karijeri u širem spektru. U kratkoroč-
nom planiranju karijere, vremenskog okvira do pet
godina, ključno je pozabaviti se zacrtavanjem lič-
nih ciljeva koji su realni i dostižni u pretpostavlje-
nom vremenskom okviru.
Proces planiranja karijere trebao bi obuhvati-
ti sljedeća područja:
o interno,
o eksterno,
o donošenje odluka,
o preduzimanje akcije,
o procjenu učinjenog kao podlogu za budu-
ći plan karijere, rezervne opcije.
Interno sagledavanje- samoprocjena ili sa-
gledavanje vlastitih sposobnosti i mogućnosti. Prvi
i početni korak procesa je samoprocjena usmjerena
sagledavanju onoga što jeste i što vam je najvažni-
je. Može se realizovati na način da izradite svoju
ličnu misiju i viziju, definišete vlastite vrijednosti
i ciljeve. Ispunjavanje ovog koraka trebalo bi vam
pomoći da odredite smjer u karijeri koji je najbliži
120
vašim osobnim vrijednostima i ciljevima, na način
da tačno definišete ono što vas pokreće i motiviše.
Pomaže ako jasno izrazite svoje interese, vrijed-
nosti, znanja i vještine, radno okruženje koje vam
odgovara, elemente osobnog razvoja kojem težite,
ali i svoju stvarnost.
Eksterno promatranje - istraživanje moguć-
nosti u karijeri. Cilj drugog koraka je istražiti svijet
poslova i radnih mjesta, područja koja vam odgo-
varaju, uključujući zahtjeve koji će biti postavljeni
pred vas. Ovaj korak takođe uključuje sve vanjske
faktore koji će možda uticati na vaše odlučivanje:
obitelj, obrazovanje, zanimanje, politički stavovi,
slobodno vrijeme, itd.
Donošenje odluke - u ovoj fazi, kada ste izvu-
kli jasne zaključke iz prva dva koraka, glavni cilj
je suziti mogućnost izbora, razmotriti sve faktore
koji utiču na odabir pravca u karijeri, identificira-
ti moguća radna mjesta, procijeniti sebe u odnosu
na odabrana radna mjesta, definisati alternative, ali
i napraviti i dugoročni i kratkoročni plan ličnog/
osobnog razvoja.
Akcija - nakon detaljno razrađenih koraka
koji prethode, u ovom koraku trebate donijeti od-
luku o svom daljnjem kretanju u karijeri i razradi-
ti potrebne taktičke poteze koji će vas dovesti do
cilja. Ako ste zaključili da će vam trebati, sad je
trenutak da definišete koja znanja i vještine treba-
te razviti ili unaprijediti i odaberete odgovarajuću
vrstu edukacije.
Izradite terminski plan aktivnosti, uz obave-
znu „todo“ listu koja će uključivati specifične cilje-
ve i prioritete. Kao i kod svakog dobrog poslovnog
plana, ne zaboravite contingency plan, ili “opciju
B”, uvijek je dobro nastojati predvidjeti nepredvi-
divo, zar ne?
Danas je upravljanje karijerom zaposlenih
od suštinskog i strateškog značaja za rast i razvoj
preduzeća. Stalno se postavlja pitanje - kako pove-
ćati profit preduzeća? Da li povećavanjem posto-
jećeg tržišnog udjela ili osvajanjem novih tržišta?
Imaju li zaposleni neophodna znanja, sposobnosti,
kompetencije i motivaciju da bi se realizovala stra-

tegija i postigli ciljevi preduzeća. Iz toga razloga
HR profesionalci treba da budu i karijerni savjeto-
davci koji će učestvovati u upravljanju karijerom
zaposlenih, zajedno sa samim zaposlenima i njiho-
vim neposrednim rukovodiocima.
Međutim, sami zaposleni su samo jedan dio
priče, a s druge strane stoji organizaciona struktu-
ra i kultura preduzeća koje omogućavaju ili one-
mogućavaju da organizacija iskoristi potencijale
svojih zaposlenih. Naime, tradicionalna, funkcio-
nalna, organizaciona struktura je uglavnom nedo-
voljno efikasna jer je monopolizovala kreativne
zadatke na vrhu piramide sprječavajući da se kre-
ativni potencijal i talenti razviju bilo gdje drugo u
organizaciji.
Proces delegiranja i decentralizacije
S aspekta upravljanja karijerom mnogo su
povoljnije matrična i mrežna organizaciona struk-
tura firme, koje dozvoljavaju veći stepen fleksibil-
nosti, s jedne strane i veći stepen unutrašnje inte-
grisanosti, s druge strane, dozvoljavajući lateralna
karijerna pomjeranja zaposlenih.
Takođe, organizacije treba da stvore atmos-
feru, odnosno organizacionu kulturu, u kojoj se
njeguju novi integrativni pristupi i kreativnost, a
najbolji način za to su demokratski stil rukovođe-
nja koji podrazumijeva delegiranje i proces decen-
tralizacije. Što češće zaposleni učestvuju u procesu
donošenja odluka, više će razviti i koristiti sop-
stvene potencijale i sposobnost saradnje sa drugim
ljudima. Jer, za razliku od birokratije koja se sama
umnožava, kreativnost i preduzetnički duh, koji
su pogonska snaga jedne organizacije, potrebno je
njegovati i neprekidno razvijati.
Organizaciona kultura u kojoj su ključne
vrijednosti uzajamno poštovanje i povjerenje, kao
i profesionalni rast i razvoj cijelog tima, omogu-
ćavaju organizaciji da postane integrisan sistem u
kojem niko nije nezamjenljiv.
Razlozi upravljanja karijerom
Upravljanje karijerom zaposlenih se uvodi u
preduzeće iz više razloga. Prvo, organizacija na taj
način postiže veću unutrašnju pokretljivost, uvijek
ima dovoljan broj zaposlenih koji bi mogli da budu
unaprijeđeni, sposobna je za brze i efikasne zamje-
ne zaposlenih koji su u odlasku i bolju preraspo-
djelu zaposlenih u smislu - prava osoba na pravom
mjestu u pravo vrijeme. Osim toga, kompanija ras-
polaže dodatnim načinom motivacije zaposlenih i
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
omogućava im kvalitetniji profesionalni razvoj za-
hvaljujući čemu zaposleni postaju radno uspješniji.
Danas se karijera mnogo više shvata kao
ciklično, umjesto kao vertikalno kretanje. Stalno
se smjenjuju periodi početničkog upoznavanja sa
novim znanjima i vještinama, ovladavanje njima i
prelazak na nove vještine i znanja. Da bi se zapo-
sleni razvili, moraju da se upuste i u ono u čemu
nisu tako dobri, a strah od neuspjeha i nepoznatog
su prepreka koju treba da savladaju na tom putu.
U sklopu toga, izlaganje zaposlenih iskustvi-
ma drugih sektora ili uključivanje u različite pro-
jektne timove dovodi do veće integracije unutar
preduzeća, a zaposlenima omogućava da shvate
organizaciju iz mnogo različitih uglova i da steknu
iskustvo iz više različitih oblasti kako bi izgradili
višestruke sposobnosti.
Takođe, danas je upravljanje karijerom i
način da se privuku kvalitetni kandidati i zadrže
ključni zaposleni, čime se smanjuje fluktuacija za-
poslenih.
Karijerno savjetovanje
Karijerno savjetovanje putem koga se po-
stiže usklađivanje individualnih karijernih ciljeva
zaposlenih sa ciljevima i strategijom poslovanja,
preduzima se s ciljem rješavanja konkretnog ka-
rijernog pitanja ili situacije koja može da podrazu-
mijeva:
o da se kod zaposlenog javila potreba za no-
vim znanjima i vještinama zbog premje-
štanja na novo radno mjesto,
o da kod zaposlenog postoji želja da unapri-
jedi ili osvježi sopstvena znanja i vještine,
o zaposleni želi da bude u toku sa najnovi-
jim saznanjima i tehnološkim promjena-
ma,
o zaposleni je pokazao nedovoljnu radnu
uspješnost na trenutnom radnom mjestu,
o opis radnog mjesta je izmijenjen i zahtje-
va usvajanje novih znanja i vještina,
o postoji mogućnost gubitka radnog mjesta
usljed restrukturiranja i reorganizacije,
o kod zaposlenog postoji želja za napredo-
vanjem ili većim stepenom odgovornosti,
o zaposleni želi da proširi sopstveno znanje
i iskustvo kako bi bio upošljiviji po pita-
nju budućih pomjeranja unutar organiza-
cije,
o zaposleni je nezadovoljan trenutnim rad-
nim mjestom i želi da istraži mogućnosti
koje mu stoje na raspolaganju,
121
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
o zaposleni je nezadovoljan zbog toga što
ima suviše specijalizovan i limitiran po-
sao koji ometa njegov dalji profesionalni
razvoj i napredovanje ili je, pak, priroda
posla takva da je bilo kakav vid specija-
lizacije nemoguć što, takođe, smanjuje
upošljivost zaposlenog,
o zaposleni je na trenutnom radnom mjestu
postigao svoj maksimum zbog čega za
njega na tom radnom mjestu nema više
izazova i daljeg razvoja,
o trenutno radno mjesto ne pruža zaposle-
nom mogućnost korištenja sposobnosti
koje mu pričinjavaju najveće zadovolj-
stvo,
o trenutno radno mjesto pruža premalo za-
dovoljstva, najčešće se radi o repetitiv-
nom, rutinskom i proceduralnom poslu,
što u dužem vremenskom periodu može
da dovede do efekta sagorijevanja, ili je
kod zaposlenog prisutna želja za većom
zaradom.
Sva ova pitanja se mogu rješavati na više na-
čina, kaо što su:
o usložnjavanje postojećeg radnog mjesta,
o uključivanje zaposlenog u rad projektnih
timova,
o prelazak zaposlenog na drugo radno mje-
sto,
o omogućavanje daljeg profesionalnog ra-
zvoja na istom radnom mjestu ili
o privremeno slanje zaposlenog u drugo
preduzeće, pri čemu je njegov boravak u
tom preduzeću regulisan ugovorom o po-
slovno-tehničkoj saradnji između dva ili
više preduzeća, kao i ugovorom o struč-
nom usavršavanju između preduzeća i sa-
mog zaposlenog.
Međutim, da bi se na vrijeme primijetila po-
treba za karijernim usmjeravanjem osobe i da bi
se pravilno utvrdio pravac za profesionalni razvoj
zaposlenog, karijerno savjetovanje ne treba svesti
samo na razgovor ili procjenu koja se održava, na
primjer, jednom godišnje. Naravno, u firmi mogu
postojati redovni periodični razgovori na temu da-
ljeg razvoja karijere ili se oni mogu održavati po
potrebi usljed razvoja određene situacije vezane
za zaposlenog i taj razgovor može da vodi karijer-
ni savjetodavac koji nije zaposlen u firmi već ga
preduzeće angažuje po potrebi, HR profesionalac,
kao i neposredni rukovodilac. Međutim, angažo-
122
vanje karijernog savjetodavca ili HR profesionalca
ne isključuje angažovanje rukovodilaca u vođenju
karijere zaposlenih koje treba da bude prisutno u
kontinuitetu.
Odgovornost rukovodilaca
Naime, osim brige za izvršavanje operativ-
nog dijela posla, svi rukovodioci imaju veoma
bitno zaduženje koje se odnosi na vođenje ljudi u
procesu profesionalnog razvoja. Pod ovim se po-
drazumijeva da rukovodilac konstantno kroz rad sa
zaposlenima obraća pažnju na to kakva su njihova
poslovna interesovanja i razmišljanja, kako se ra-
zvijaju, da im pruži podršku, povratne informacije
i instrukcije u tom pogledu, kao i da ih obučava i
motiviše tako da postepeno prelaze na sve višu ste-
penicu u pogledu nivoa efikasnosti i profesionalno-
sti rada. U tom smislu, rukovodioci treba u konti-
nuitetu da razgovaraju sa zaposlenima o mogućim
pravcima njihovog daljeg profesionalnog razvoja
i da prate razvoj zaposlenih, umjesto da budu fo-
kusirani samo na zadatke koje treba obaviti. A pe-
riodično, odnosno po potrebi, da održe i formalan
razgovor, odnosno savjetovanje sa zaposlenim na
temu njegove karijere.
Tokom ovakvog karijernog razgovora, s
jedne strane, treba ocijeniti zaposlenog s obzirom
na njegove sposobnosti, znanja, kompetencije, ra-
zvojni potencijal, kao i lične potrebe i aspiracije, a
s druge strane treba istražiti organizacione potrebe
i mogućnosti. Osim toga, korisno je ponuditi za-
poslenima i karijerne alate koje mogu da koriste u
prikupljanju informacija o sebi, kao što su inventa-
ri interesovanja i ličnih vrijednosti, testovi ličnosti
i sposobnosti, kao i drugi alati za samoprocjenu.
Takođe, zaposlene treba podržati i u procesu
prikupljanja informacija o karijernim mogućnosti-
ma unutar samog preduzeća, u smislu da u predu-
zeću postoji pisani materijal o mogućim karijernim
putanjama, da je uobičajena praksa karijernih raz-
govora sa rukovodiocima drugih sektora kod kojih
bi zaposleni željeli da pređu i da se to ne posma-
tra kao izdaja trenutnog rukovodioca, kao i da po-
stoji mogućnost privremenog boravka zaposlenog
u drugom sektoru kako bi stekao uvid u to kako
izgleda posao u tom sektoru i da li je to put kojim
želi da nastavi ili bi se, ipak, radije vratio na svoje
radno mjesto.
Ako ste imali sreće da kao dijete radite test
profesionalne orijentacije (bar u novije vrijeme,
jer u moje vrijeme nije bilo baš prioritetno), onda
ste dobili pravu pomoć u trenutku kada vam je bila

potrebna. Nije samo da nisam imala dovoljno in-
formacija da donesem odluku, nego je i kvalitet
informacija bio zbunjujući – neke škole su imale
veću vrijednost od drugih i obrnuto, neki poslovi
su bili tehnički, neki intelektualni, neki praktični,
neki čisti, a neki prljavi..... U tim situacijama sa-
vjet psihologa i pomoć kao i objašnjenje kako da
se uradi test, a sve to treba da napraviti na kraju
srednje škole. U gimnaziju sam došla jer je to tako
trebalo, u tom prelazu iz osnovne u srednju niko
me ništa nije pitao. Ja jesam imala sreću da sam
dobro odabrala i sretna sam zbog toga.
Ako imate dilemu u koju školu ili fakultet da
upišete dijete, želite da mijenjate posao, a niste si-
gurni da li ćete napraviti pravi izbor, profesionalna
orijentacija će vam pomoći da bolje upoznate lične
sposobnosti i nedostatke, lakše donesete ispravnu
odluku i zaštitite se od neprijatnosti, razočarenja i
neuspjeha.
Profesionalna orijentacija je postupak pomo-
ću kojeg se pojedinci usmjeravaju na područje rada
koja najbolje odgovaraju njihovim psihofizičkim
sposobnostima, osobinama ličnosti i profesional-
nim interesima. Osnovni cilj profesionalne orijen-
tacije je podrška u odabiru zanimanja. Izbor zani-
manja je važna odluka o kojoj ovisi zadovoljstvo
i uspjeh u životu pojedinca. Profesionalna orijen-
tacija ima veliku važnost u formiranju odgovara-
jućeg stava prema radu, stvaranja profesionalnog
duha i zadovoljstva u budućem radu.
Kvalitet života, nivo zadovoljstva i sreća u
velikoj mjeri zavise i od toga da li se bavimo po-
slom koji nam odgovara.
Važno je baviti se onim što volimo, ali je
jednako važno, ako ne i važnije baviti se onim što
nam „ide od ruke“, odnosno za što imamo potenci-
jala. To je jedan od recepata za uspjeh. Zbog svega
toga potrebno je ozbiljno i temeljito pristupiti iz-
boru škole, fakulteta i buduće profesije. Profesio-
nalna orijentacija pruža pomoć i podršku upravo
pri takvim izborima. Uspješna karijera je usko po-
vezana s dobro odabranim zanimanjem.
Profesionalna orijentacija može biti primarna
i sekundarna. Primarna profesionalna orijentacija
se odnosi na savjetovanja prilikom odabira prvog
zanimanja. Ona se uglavnom odnosi na mlade lju-
de koji su i dalje u procesu školovanja, i na zapo-
slene na svom prvom radnom mjestu. Sekundarna
profesionalna orijentacija je namijenjena osobama
koje mijenjaju profesiju, odnosno odraslim osoba-
ma, koje iz raznih razloga moraju promijeniti opis
radnog mjesta.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Testiranje u svrhu profesionalne orijentacije
trebalo bi obavezno da se vrši u okviru škola, kako
osnovnih, tako i srednjih, no međutim u našoj dr-
žavi to još uvijek nije slučaj. Ovu uslugu može-
te dobiti u pojedinim savjetovalištima za djecu i
mlade i uključuje primjenu baterije testova koji će
mladom čovjeku pomoći pri izboru škole – fakul-
teta u svom daljem obrazovanju.
Kako izgleda testiranje?
Psiholog se najprije upoznaje sa klijentom.
Djeca i mlađi uvijek dolaze sa roditeljem. Kroz
razgovor se prikupljaju podaci o školskom uspje-
hu, hobijima, porodici. Nakon razgovora sa struč-
nim licem, testovi koji se koriste su:
o psihološki testovi,
o testovi interesovanja,
o testovi vještina, hobija i nadarenosti,
o testovi ličnosti i inteligencije.
Zatim slijedi analiza testova i prezentira-
nja rezultata kandidatu. Stručno lice klijentu daje
preporuke koja škola ili fakultet je za njega dobar
izbor, koji nikako nisu i šta su njegove / njene al-
ternative.
Idealno vrijeme za testiranje za djecu koja se
pripremaju za srednju školu je u završnom razredu
osnovne škole, a za srednjoškolce koji se pripremaju
za upis na fakultet također završni razred srednje
škole. Postoje i djeca koja su multitalentovana i
posjeduju i sklonosti i interesovanja za nekoliko
različitih oblasti – strane jezike, matematiku,
umjetnost…. Testovima se usmjeravaju i otkrivaju
šta im najviše odgovara. Svako dijete, budući čo-
vjek je posebna priča. Također, treba voditi računa
i o tome da ono što volimo nije uvijek konkurentno
na tržištu. Na taj način, osoba može da se u vidu
hobija bavi onim što je osobito privlači, a da pro-
nađe određenu alternativu u poslu putem kojeg bi
zarađivala za život.
Ponekad djeca do pred sam upis u srednju
školu ne pokazuju interesovanje za bilo šta. Savje-
todavci tada često predlažu opštu gimnaziju da bi
se prolongiralo donošenje konačne odluke izbora
zanimanja. Dobro urađena profesionalna orijen-
tacija je vid prevencije budućih problema. Ako se
dijete upiše u školu za koju nije, može se suočiti sa
lošim uspjehom, puno privatnih časova – instruk-
cija iz predmeta koji mu ne idu od ruke, odbojno-
šću, velikim brojem izostanaka, sukobima s rodi-
teljima… Profesionalnom orijentacijom se mogu
izbjeći mnogi budući problemi.
123
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
Kada se odlučiti na test
profesionalne orijentacije?
o ako ste u dilemi koja je srednja škola naj-
bolja za vaše dijete,
o želite biti sigurni da će buduća srednja
škola/fakultet biti dobar izbor,
o ako želite saznati koje je zanimanje za vas
primjereno,
o ako želite saznati koje su vam sposobnosti
najrazvijenije,
o ako želite promijeniti zanimanje.
Ko obavlja profesionalnu orijentaciju?
Profesionalnu orijentaciju može da radi psi-
holog, specijalista psihoterapije, koji daje detaljan
opis poslova, koji su naviše u skladu sa ličnošću.
Testiranje omogućava da se pravilno odabe-
re put daljeg profesionalnog usavršavanja, školo-
vanja ili promjene radnog mjesta. Testiranjem se
utvrđuju sposobnosti i karakteristike ličnosti, koje
mogu da pomognu u kasnijem što boljem snalaže-
nju sa odabranim poslom. U individualnom razgo-
voru, psiholog analizira u kojim bi zvanjima nečije
sposobnosti najviše došle do izražaja i poklapa li
se to sa interesovanjima i željama.
Jednom riječju, pravilan izbor zanimanja
učiniće nam život ljepšim i ispunjenijim.
Uslijed promjena na tržištu rada i brojnih
drugih promjena u društvu došlo je do velikih po-
maka i na području karijerne orijentacije. Prije de-
set godina samo napredne države članice EU imale
su jasno formiranu politiku i strategiju na području
karijerne orijentacije. Građani bilo koje dobi i u
bilo kojem trenutku imali bi potrebnu stručnu po-
moć pri prepoznavanju svojih sposobnosti, kompe-
tencija i interesa, te donošenju značajnih odluka u
pogledu obrazovanja, osposobljavanja i zanimanja
i upravljanja svojim putanjama u učenju, radu, i u
drugim situacijama.
Planiranje karijere
Kada planirate karijeru, važno je da znate
gdje želite da budete. Ako planirate korake u vašoj
karijeri, sigurno ćete stići tamo gdje želite da bu-
dete i stići ćete tamo ranije nego kada ne planirate.
Blagovremeno planiranje karijere veoma je važno
za ostvarivanje profesionalnih ciljeva i postizanje
ličnog zadovoljstva.
Planiranje karijere uključuje 4 faze:
1. Identifikovanje ličnih vrijednosti i potre-
ba - prvi korak koji treba da preduzmete
124
jeste da preispitate sebe i razmislite o vje-
štinama i sposobnostima koje posjeduje-
te. Takođe, treba da razmislite i o vašim
potrebama, o tome šta je ono što vi želite
u profesionalnom smislu i kako ćete to
postići.
2. Postavljanje ciljeva - prema svojim po-
trebama možete postaviti ciljeve koje
želite ostvariti u svojoj karijeri. Svakako
da će se ciljevi koje sada postavite sebi
vremenom promijeniti u skladu sa ra-
zvojem vaše karijere. Možete postavljati
ciljeve po određenom redu, od opšteg ka
posebnom, prema SMART metodi ili na
bilo koji drugi način. Postavljanje ciljeva
može biti korisno, jer mogu poslužiti kao
smjernice za rad ili za to da posle određe-
nog vremena procijenite dokle ste stigli u
ostvarivanju ciljeva.
3. Donošenje odluka i definisanje ciljeva –
odnosi se na set kako kratkoročnih, tako
i dugoročnih odluka o tome šta želite da
ostvarite u narednom periodu, odnosno
kroz par godina. Jedno od preporučljivih
pitanja u ovoj fazi koje menadžeri treba
da postave sami sebi je - gdje vidim sebe?
4. Analiza resursa i prepreka - kao što tre-
ba da odredite svoje prednosti, znanja,
vještine i sposobnosti koje posjedujete,
potrebno je da uvidite i svoje nedostatke.
Treba biti realan i dobro procijeniti koja
su to znanja, vještine i sposobnosti koje
vam nedostaju kako biste ostvarili svoje
ciljeve. Takođe, treba imati u vidu i uticaj
spoljašnjih faktora i mogućnosti koje vam
okolina pruža.
5. Donošenje odluka - nakon što razmislite o
svojim prednostima i nedostacima, posta-
vite ciljeve i analizirate sve mogućnosti
koji imate, potrebno je da donesete odluku
o daljim koracima. Odluke koje donosite
nisu konačne i ukoliko imate nedoumice,
možete se posavjetovati sa nekim.
Faze u karijeri
Od početka karijere ljudi mijenjaju svoje ci-
ljeve, stavove i želje. Ljudi u različitom periodu
života žele različite stvari u karijeri. Početak i tra-
janje karijere zavisi od prirode i složenosti zani-
manja, trajanja obrazovnog procesa i pripreme za
bavljenje svojom strukom i svojim zanimanjem.

1. Faza uspostavljanja karijere (18 do 25 go-
dina) – faza ulaska u karijeru počinje ula-
skom pojedinaca u organizaciju i prvim
izborom posla. Riječ je o fazi uvođenja u
posao, navikavanja na novu radnu sredi-
nu i organizaciju, sticanje potrebnih zna-
nja i vještina, upoznavanja svojih kolega.
Istraživanja pokazuju da više od polovine
novozaposlenih svoju karijeru ne započi-
nje poslom koji su željeli, pa je zato fluk-
tuacija radne snage najizraženija u ovoj
fazi razvoja karijere.
2. Faza napredovanja u karijeri (počinje iz-
među 30 i 35 godine i traje do 40 ili 45
godine) – zaposleni je u ovoj fazi stabi-
lizovao karijeru, opredijelio se za odre-
đeni posao, stekao potrebnu sigurnost i
potpuno se osposobio za samostalan rad.
U ovoj fazi posebna pažnja posvećuje se
vrednovanju radnog doprinosa i sistemu
napredovanja. Pri njenom kraju uposlenik
tačno zna da li je na pravom putu ostva-
renja svojih profesionalnih ciljeva ili nije.
Pri kraju druge faze može se pojaviti kriza
koja se vezuje za sredinu karijere, u ko-
joj su aktuelna intenzivna preispitivanja
ostvarenih, tj. neostvarenih profesional-
nih želja i ambicija.
3. Faza održavanja karijere (počinje između
40 i 45 godine i traje do 50 ili 55 godi-
ne života) - u njoj uposlenik ima stabilan,
potvrđen i priznat položaj u organizaciji,
provjerena znanja, potvrđene sposobnosti
i nesporan doprinos. Iako se obično nazi-
va fazom održavanja, u njoj se često odi-
gravaju velike promjene u karijeri, može
se nastaviti njen dalji rast, održavati po-
stojeće stanje ili započeti
period opadanja.
U njoj, a naročito na
njenom početku, može
doći i do preispitivanja
životnog stila i životnih
vrijednosti, posebno u
slučaju neostvarivanja
profesionalnih i životnih
ciljeva i planova. Poje-
dinci se u tom periodu
opredjeljuju za nove iza-
zove i zadovoljstva, pro-
mjenu posla, promjenu
bračnog druga itd.
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
4. Faza kasne karijere (počinje između 50
i 55 godine života i traje do penzionisa-
nja) - naziva se još i faza povlačenja i
opadanja aktivnosti. Sastoji se od dvije
podfaze:
o podfaze održavanja karijere,
o podfaze povlačenja i pripremanja za
penziju.
Iako je riječ o posljednjoj fazi u razvoju ka-
rijere, karakteriše je osjećaj ispunjenosti poslom i
minulim radom. U njoj se stečeno znanje preno-
si na mlađe kolege i koristi za razvoj organizaci-
je, naročito u podfazi održavanja karijere. Drugu
fazu karakteriše psihička i profesionalna priprema
za odlazak u penziju. U njoj dolazi do smanjivanja
radne aktivnosti, prenošenja dužnosti, ovlaštenja,
znanja i iskustva na mlađe. U ovoj fazi ljudi se ra-
zličito ponašaju i različito odnose prema onome
što ih očekuje. Neki imaju osjećaj ispunjenosti po-
slom, dok za druge kraj karijere može da bude tra-
uma, zbog čega bi organizacija trebalo da pripremi
svoje zaposlene za prestanak rada.
I nešto kao zaključak...
Karijera je povezan, sukcesivan slijed po-
slova i radnih iskustava osobe tokom radnog ži-
vota, koja prati promjene u preferencijama, sta-
vovima, iskustvu i ponašanju pojedinaca.
Pažljivim planiranjem razvoja karijere,
odabirom pravog zanimanja, organizacija u koji-
ma radite, dat ćete sebi mogućnost da dostignete
maksimum razvoja svojih radnih potencijala, a
čini se da je to najpoželjnija vrsta platoa i jedina
koja ne dovodi do negativnih emocija, zato...radite
na tome!
125
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
SAVJETODAVNI SERVIS
Poreski tretman naknade troškova za lica
koja su državljani NR Kine upućena na rad u Bo-
snu i Hercegovinu, u slučaju kada, privredno druš-
tvo (u daljem tekstu: Društvo) je osnovano u Bosni
i Hercegovini i njen je poreski rezident i registro-
vani obveznik PDV-a i bavi se, kao osnovnom dje-
latnošću, izgradnjom objekata. Društvo je angažo-
vano kao izvođač radova za kupce - dva privredna
društva iz Bosni i Hercegovine (u daljem tekstu:
Investitori) i to za izvođenje građevinskih radova
na gradilištima koja se nalaze na građevinskim
parcelama Investitora. S tim u vezi, Društvo - izvo-
đač radova 2020. godine zaključilo je Protokol o
radu sa društvom koje je rezident NR Kine, ima-
jući u vidu da to društvo raspolaže odgovarajućom
radnom snagom za obavljanje navedenih poslova–
građevinskih radova. Tim Protokolom o radu pred-
viđeno je upućivanje radne snage na rad u Bosnu i
Hercegovinu, odnosno na gradilišta Investitora na
kojima je Društvo angažovano kao izvođač rado-
va. Upućena lica su angažovana od strane privred-
nog društva iz Narodne Republike Kine (u daljem
tekstu: NR Kina) i sa njima je zaključen ugovor o
radu u skladu sa propisima NR Kine.
 Odredbom člana 3. Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 9/05, 35/05, 100/08, 33/17 i 46/23,
u daljem tekstu: Zakon) propisano je da su pred-
met oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga
koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih
djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine,
kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet
dobara, u skladu s odredbom člana 4. stav 1. Zako-
na, je prenos prava raspolaganja na stvarima licu
koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
Saglasno članu 8. Zakona, prometom usluga, sma-
traju svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavlja-
nja privredne djelatnosti, a koje ne čine promet do-
bara iz članova 4. - 7. Zakona. Prema odredbama
člana 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07,
35/08, 65/10, 85/17, 44/20, 47/22 i 62/23, u daljem
tekstu: Pravilnik), predmet oporezivanja porezom
na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) je
svaka isporuka dobara ili usluga obavljena na te-
126
ritoriji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
BiH) uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u
carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga
što se obavi uz naknadu, bez naknade ili uz po-
voljnije uslove poreskim obveznicima i njihovim
zastupnicima, kao i drugim primaocima, ako su is-
punjeni ostali Zakonom propisani uslovi.
U smislu člana 12. Zakona poreski obveznik
je svako lice koje samostalno obavlja privrednu
djelatnost.
Pod pojmom djelatnosti, u smislu stava 1.
ovog člana, podrazumijeva se djelatnost proizvo-
đača, trgovca ili pružaoca usluga koja se vrši s ci-
ljem ostvarivanja prihoda, uključujući i djelatnosti
eksploatacije prirodnih bogatstava, poljoprivrede,
šumarstva i profesionalnih djelatnosti.
Pod “privrednom djelatnošću” podrazumije-
va se iskorištavanje imovine ili imovinskih prava u
svrhu ostvarivanja prihoda.
Obveznik je lice u čije ime i za čiji račun se
vrši promet dobara, odnosno usluga ili uvoz doba-
ra.
Obveznik je i lice koje vrši promet dobara,
odnosno usluga ili uvoz dobara u svoje ime, a za
račun drugog lica.
Država i njeni organi, entitetski organi, orga-
ni Distrikta i lokalne samouprave, kao i pravna lica
osnovana u skladu sa zakonom s ciljem obavljanja
poslova iz djelokruga organa uprave, ne smatraju
se obveznicima u smislu ovog zakona ako obav-
ljaju promet dobara i usluga u okviru djelatnosti i
transakcija u koje ulaze kao organi uprave.
Organi iz stava 6. ovog člana smatraju se ob-
veznicima ako obavljaju promet dobara i usluga, a
takav promet dobara i usluga ili transakcije obav-
ljaju se kao konkurencija firmama u privatnom vla-
sništvu.
Prema odredbama člana 13. Zakona, lica
koja, podliježu plaćanju PDV-a su:
1. obveznici koji vrše promet dobrima ili usluga-
ma na koje se obračunava PDV;
2. poreski zastupnik koga odredi obveznik koji u
Bosni i Hercegovini nema sjedište ni stalnu po-
slovnu jedinicu, a koji obavlja promet dobara i
usluga u Bosni i Hercegovini;
3. primalac usluga nabavljenih prilikom unapre-
đivanja poslovanja, ako pružalac usluga koji

nema sjedište u Bosni i Hercegovini, iz tačke 2.
ovog stava, ne odredi poreskog zastupnika;
4. svako lice koje u fakturi ili drugom dokumentu
koji služi kao faktura (u daljem tekstu: faktura)
iskaže PDV, a koje, u skladu s ovim zakonom,
nije dužno obračunati i uplatiti PDV;
5. u slučaju uvoza: primalac dobara, odnosno ca-
rinski dužnik utvrđen u skladu sa carinskim pro-
pisima; i
6. primalac dobara i usluga povezanih sa izgrad-
njom nepokretne imovine prema Poglavlju XII.
ovog zakona.
Odredbama člana 15. stav 1. tačka 1- i 2. Za-
kona propisano je da se promet usluga smatra da je
izvršen u BiH ako obveznik:
1. ima stalno sjedište u BiH iz kojeg se pružaju
usluge, ili
2. u nedostatku takvog mjesta, ima stalnu adresu
ili uobičajeno mjesto stanovanja u BiH.
U skladu sa odredbom stava 2. tačka 4. pod-
tačka f) istog člana Zakona, mjestom prometa
usluga smatra se da je Bosna i Hercegovina ako
primalac usluga ima stalno sjedište u BiH iz kojeg
se pružaju usluge, ili u nedostatku takvog mjesta,
ima stalnu adresu ili uobičajeno mjesto stanovanja
u BiH ako se radi o uslugama stavljanja osoblja na
raspolaganje.
Prema odredbama člana 21. Pravilnika, BiH
se smatra mjestom obavljanja usluga, ako je mje-
sto obavljanja usluge tamo gdje je sjedište odno-
sno stalno boravište ili prebivalište lica koje obav-
lja usluge, ako Zakonom ili ovim pravilnikom nije
drugačije određeno. Isto se odnosi i ako uslugu
obavlja poslovna jedinica stranog preduzeća koja
se nalazi u BiH.
U smislu odredbi člana 20. stav 1. Zakona,
poreska osnovica (u daljem tekstu: osnovica) za
promet dobara i usluga je iznos naknade (u novcu,
dobrima ili uslugama) koju poreski obveznik pri-
ma ili treba da primi za isporučena dobra ili usluge
od primaoca dobara ili usluga ili trećeg lica, uklju-
čujući subvencije i druge prihode (u daljem tekstu:
subvencije), u koje nije uključen PDV, osim ako
ovim zakonom nije drugačije propisano.
Prema odredbi stava 2. istog člana Zakona u
osnovicu se uračunavaju i:
1) akcize, carine i druge uvozne dažbine, kao
i drugi javni prihodi, osim PDV-a;
2) svi sporedni troškovi koje obveznik zara-
čunava primaocu dobara i usluga (provi-
zije, troškovi pakovanja, prevoza, osigu-
ranja i drugi vanredni troškovi koje ispo-
ručilac obračunava kupcu);
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
3) bilo koji iznosi koji se obračunavaju na
povratnu ambalažu:
4) bilo koji troškovi priključenja, naknade za
ugradnju i drugi iznosi koji se obračuna-
vaju kupcu od strane isporučioca dobara
ili davaoca usluga kao uslov da se izvrši
promet dobara i usluga.
U skladu sa Zakonom, kada strano lice, koje
nije obveznik PDV-a u Bosni i Hercegovini, pruža
uslugu stavljanja osoblja na raspolaganje (upući-
vanje radnika koji obavljaju građevinske radove)
obvezniku PDV-a sa sjedištem u Bosni i Hercego-
vini, to je promet usluga za koji obavezu obračuna
i plaćanja PDV-a ima obveznik PDV-a - primalac
usluga, kao poreski dužnik iz člana 13. stav 1.
tačka 3. Zakona, s obzirom da je mjesto pružanja
predmetne usluge u Bosni i Hercegovini. Osnovi-
cu za obračun PDV-a čini ukupan iznos naknade
koju za taj promet dobije strani pružalac usluga, uz
napomenu da u osnovicu za obračun PDV-a ulazi
i iznos zarade fizičkih lica koja su državljani NR
Kine upućena na rad u Bosnu i Hercegovinu.
Da li se usluga iznajmljivanja lokomotive sa
osobljem - vučnim vozilom i manevarskim oso-
bljem drugom obvezniku PDV-a za potrebe prevo-
za dobara koja se izvozi, smatra uslugom u vezi sa
izvoz dobara?
 Odredbom člana 3. Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 9/05, 35/05, 100/08, 33/17 i 46/23,
u daljem tekstu: Zakon) propisano je da su pred-
met oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga
koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih
djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine,
kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet
dobara, u skladu s odredbom člana 4. stav 1. Zako-
na, je prenos prava raspolaganja na stvarima licu
koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
Saglasno članu 8. Zakona, prometom usluga, sma-
traju svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavlja-
nja privredne djelatnosti, a koje ne čine promet do-
bara iz članova 4. - 7. Zakona. Prema odredbama
člana 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07,
35/08, 65/10, 85/17, 44/20, 47/22 i 62/23, u daljem
tekstu: Pravilnik), predmet oporezivanja porezom
na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) je
svaka isporuka dobara ili usluga obavljena na te-
ritoriji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
BiH) uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u
carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga
što se obavi uz naknadu, bez naknade ili uz po-
127
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
voljnije uslove poreskim obveznicima i njihovim
zastupnicima, kao i drugim primaocima, ako su is-
punjeni ostali Zakonom propisani uslovi.
Odredbama člana 27. Zakona propisano je da
se sljedeće oslobađa od plaćanja (oporezuje nul-
tom stopom) PDV-a:
1. izvoz dobara iz Bosne i Hercegovine od strane
ili u ime prodavca;
2. pružanje usluga, uključujući i prevoz i druge
pomoćne usluge, koje su direktno povezane s
izvozom ili uvozom dobara, u skladu s članom
11. stav 3. ovog zakona;
3. dobra koja iz Bosne i Hercegovine izveze ku-
pac ili drugo lice u ime kupca koji nema sjedište
u Bosni i Hercegovini, izuzev dobara koja su
namijenjena za opremanje privatnih brodova,
vazduhoplova ili bilo kojih drugih prevoznih
sredstava koja se koriste za lične potrebe;
4. usluge izvršene na dobrima koja su uvezena u
Bosnu i Hercegovinu i izvezena od strane lica
koja su izvršila te usluge licu koje nema stalno
sjedište, a ni stalno ili uobičajeno mjesto borav-
ka u Bosni i Hercegovini;
5. usluge isporuke dobara ovlaštenim organizaci-
jama koje ta dobra izvoze u okviru registrova-
nih humanitarnih ili dobrotvornih aktivnosti;
6. pružanje usluga koje vrše predstavnici i drugi
posrednici u ime i za račun drugog, pod uslo-
vom da te usluge čine dio usluga koje su nave-
dene u ovom članu ili usluge koje se vrše van
BiH;
7. izvoz zlata centralnim bankama.
Prema odredbama člana 44. stav (1) Pravil-
nika, poresko oslobađanje iz člana 27. stav 1. tačka
2. Zakona, za prevozne i ostale usluge koje su u ne-
posrednoj vezi sa izvozom dobara, obveznik može
da ostvari ako posjeduje:
a) dokument na osnovu kojeg se vrši usluga pre-
voza, odnosno dokument o vrsti usluge i iznosu
sporednih troškova (ugovor, račun i drugo),
b) dokument o izvršenoj usluzi prevoza,
c) original ili kopiju izvozne carinske isprave za
robu koja se prevozi u inostranstvo, izdatu u
skladu sa carinskim propisima.
Zakonom, propisano je poresko oslobođenje
sa pravom na odbitak ulaznog poreza za prevozne
i druge usluge koje su u vezi sa izvozom dobara,
osim za usluge koje su oslobođene plaćanja PDV-a
bez prava na odbitak ulaznog poreza, a Pravilni-
kom, bliže se uređuju način i postupak ostvarivanja
poreskog oslobođenja za promet navedenih usluga.
Naime, obveznik PDV-a koji obavlja pro-
met drugih usluga u vezi sa izvozom dobara može
ostvariti poresko oslobođenje za taj promet ako
128
ima fakturu ili drugi dokument koji služi kao fak-
tura, izdat u skladu sa Zakonom. Ostale usluge ve-
zane za izvoz dobara, na primjer, uključuju usluge
pakovanja, utovara i izvoznog carinjenja.
Međutim, u slučaju kada obveznik PDV-a
pruža uslugu iznajmljivanja lokomotive sa oso-
bljem - vučnim vozilom i manevarskim osobljem
drugom obvezniku PDV-a radi prevoza robe koja
se izvozi, PDV se obračunava i plaća u skladu sa
Zakonom, s obzirom da se, po našem mišljenju,
predmetna usluga ne smatra uslugom koja u vezi
sa izvozom dobara, u smislu odredbi člana 27. Za-
kona.
Da li su transakcije autorizacije platnih kar-
tica, usluge kliringa i balansiranja u platnoj tran-
sakciji oslobođene od plaćanja poreza na dodatu
vrijednost u smislu odredbi iz člana 25. stav 1.
tačka 4. Zakona o porezu na dodatu vrijednost?
 Odredbom člana 3. Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 9/05, 35/05, 100/08, 33/17 i 46/23,
u daljem tekstu: Zakon) propisano je da su pred-
met oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga
koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih
djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine,
kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet
dobara, u skladu s odredbom člana 4. stav 1. Zako-
na, je prenos prava raspolaganja na stvarima licu
koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
Saglasno članu 8. Zakona, prometom usluga, sma-
traju svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavlja-
nja privredne djelatnosti, a koje ne čine promet do-
bara iz članova 4. - 7. Zakona. Prema odredbama
člana 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07,
35/08, 65/10, 85/17, 44/20, 47/22 i 62/23, u daljem
tekstu: Pravilnik), predmet oporezivanja porezom
na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) je
svaka isporuka dobara ili usluga obavljena na te-
ritoriji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
BiH) uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u
carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga
što se obavi uz naknadu, bez naknade ili uz po-
voljnije uslove poreskim obveznicima i njihovim
zastupnicima, kao i drugim primaocima, ako su is-
punjeni ostali Zakonom propisani uslovi.
U skladu sa članom 25. stav 1. tačka 4) Za-
kona, oslobođene su od plaćanja PDV finansijske
usluge uključujući:
a) odobravanje i upravljanje kreditima, garanci-
jama ili drugim oblicima kreditnog osiguranja
odstrane kreditora;

b) usluge koje su povezane s upravljanjem depozi-
tima, ušteđevinom i bankovnim računima, vo-
đenjem platnih transakcija, prenosom i izvrša-
vanjem dospjelih obaveza, unovčavanjem čeko-
va ili drugih finansijskih instrumenata, izuzev s
plaćanjem dugova i faktoringa;
c) transakcije, uključujući vrijednosne papire, koje
se odnose na novčanice i kovanice koje pred-
stavljaju zakonsko sredstvo plaćanja u svakoj
zemlji, izuzev kolekcionarskih predmeta (kova-
nica od zlata, srebra i drugih materijala, novča-
nica koje se ne koriste kao zakonsko sredstvo
plaćanja i kovanica numizmatičke vrijednosti);
d) trgovanje dionicama ili drugim vidovima učešća
u preduzećima, obveznicama i drugim vrijedno-
snim papirima, uključujući njihovo izdavanje,
osim čuvanja vrijednosnih papira;
e) upravljanje investicionim fondom.
Prema odredbama člana 35. Pravilnika, oslo-
bađanje plaćanja poreza iz člana 25. stav (1) tačka
4. pod a) Zakona u vezi sa odobravanjem i uprav-
ljanjem kreditima odnosi se na sve vrste datih za-
jmova. Oslobađanje se primjenjuje samo na pore-
skog obveznika koji je dao zajam.
(2) Finansijske usluge iz člana 25. stav (1) tačka 4.
Zakona obuhvataju i prateće usluge posrednika
ali samo ukoliko te usluge imaju karakteristike
finansijske usluge u korist krajnjeg primaoca
finansijske usluge.
(3) Poresko oslobađanje iz člana 25. tačka 4. pod
d) Zakona odnosi se i na sve usluge koje pru-
žaju registri hartija od vrijednosti u skladu
sa propisima o hartijama od vrijednosti. Pod
uslovima čuvanja vrijednosnih papira iz člana
25. tačka 4. pod d) Zakona podrazumijevaju se
skrbnički poslovi sa hartijama od vrijednosti,
koje pružaju ovlaštena lica u skladu s propisi-
ma o hartijama od vrijednosti.
(4) Poresko oslobađanje iz člana 25. tačka 4. pod
e) Zakona odnosi se i na poslove depozitara
investicionog fonda.
Saglasno navedenom, poresko oslobođenje
bez prava na odbitak ulaznog poreza propisano
je za promet poslovnih usluga i posredovanje
u poslovanju depozita, tekućih i žiro računa,
naloga za plaćanje, kao i platnog prometa i do-
znaka. S tim u vezi, navedeno poresko oslobo-
đenje se primjenjuje na transakcije autorizacije
platnih kartica, usluge kliringa i balansiranja u
platnoj transakciji, saglasno odredbi člana 25.
stav 1. tačka 4. Zakona.
Poreski tretman prometa goriva namijenje-
nog za potrebe brodova koji to gorivo koriste is-
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
ključivo za dalji transport robe u međunarodnom
pomorskom saobraćaju?
 Odredbom člana 3. Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 9/05, 35/05, 100/08, 33/17 i 46/23,
u daljem tekstu: Zakon) propisano je da su pred-
met oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga
koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih
djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine,
kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet
dobara, u skladu s odredbom člana 4. stav 1. Zako-
na, je prenos prava raspolaganja na stvarima licu
koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
Saglasno članu 8. Zakona, prometom usluga, sma-
traju svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavlja-
nja privredne djelatnosti, a koje ne čine promet do-
bara iz članova 4. - 7. Zakona. Prema odredbama
člana 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07,
35/08, 65/10, 85/17, 44/20, 47/22 i 62/23, u daljem
tekstu: Pravilnik), predmet oporezivanja porezom
na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) je
svaka isporuka dobara ili usluga obavljena na te-
ritoriji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
BiH) uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u
carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga
što se obavi uz naknadu, bez naknade ili uz po-
voljnije uslove poreskim obveznicima i njihovim
zastupnicima, kao i drugim primaocima, ako su is-
punjeni ostali Zakonom propisani uslovi.
Odredbama člana 28. Zakona propisano je da
se oslobađa od plaćanja PDV-a:
1. snabdijevanje plovnih objekata gorivom i dru-
gim dobrima:
a) koji se koriste za plovidbu na otvorenom
moru i koji prevoze putnike uz naknadu,
odnosno koji su namijenjeni za obavljanje
komercijalnih, industrijskih ili ribarskih ak-
tivnosti;
b) koji se koriste za spašavanje i pomoć na
moru.
2. snabdijevanje, popravka, održavanje i iznajmlji-
vanje objekata prema podtač. a) i b) tačke 1.
ovog člana, kao i snabdijevanje, iznajmljivanje,
davanje u zakup, popravka i održavanje opre-
me, uključujući i opremu za ribarenje, koja je
ugrađena ili se koristi na takvim plovnim objek-
tima;
3. kupovina, popravka i davanje u zakup vazdu-
hoplova koje avio-prevoznici koriste za letove
na međunarodnim linijama uz naknadu, kao i
opticaj, davanje u zakup, popravka i održavanje
opreme koja je ugrađena ili se koristi u takvim
vazduhoplovima;
129
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
4. snabdijevanje gorivom i drugim dobrima vazdu-
hoplova iz tačke 3. ovog člana;
5. pružanje usluga, osim usluga iz tačke 2. ovog
člana, u svrhe zadovoljavanja direktnih potreba
plovnih objekata iz tačke 2. ovog člana ili nji-
hovog tereta;
6. pružanje usluga, osim usluga iz tačke 3. ovog
člana, za zadovoljavanje direktnih potreba vaz-
duhoplova iz tačke 3. ovog člana ili njihovog
tereta.
Odredbama člana 48. Pravilnika uređen je
postupak oslobađanja prometa dobara i usluga iz-
vršenih za potrebe međunarodnog saobraćaja.
U stavu (1) istog člana Pravilnika stoji da
snabdijevanjem plovnih objekata i vazduhoplova
gorivom i drugim dobrima, u smislu člana 28. Za-
kona, podrazumijeva se isporuka goriva i maziva,
hrane, pića, štampe namijenjenih prodaji u plov-
nim objektima, vazduhoplovima i drugo.
U stavu (2) istog člana Pravilnika stoji da za
promet dobara iz stava 1. ovog člana, obveznik je
dužan da obezbijedi dokaze u skladu sa propisom
koji uređuje carinski dozvoljeno postupanje sa ca-
rinskom robom, puštanje carinske robe i naplatu
carinskog duga i to:
a) carinsku ispravu za ponovni izvoz stranih do-
bara i zaključene obračunske listove prodaje u
plovnim objektima i vazduhoplovima u skladu
sa carinskim propisima, za strana dobra prodata
putnicima u plovnim objektima i vazduhoplo-
vima u međunarodnom vazdušnom saobraćaju,
b) izvoznu carinsku ispravu i specifikaciju prodatih
dobara sastavljenu na osnovu obračunskih listo-
va prodaje u plovnim objektima i vazduhoplo-
vima u skladu sa carinskim propisima za doma-
ća dobra prodata putnicima u vazduhoplovima
u međunarodnom vazdušnom saobraćaju,
c) carinsku ispravu za ponovni izvoz i dostavnice
za prodato strano gorivo i mazivo,
d) izvoznu carinsku ispravu i dostavnice za proda-
to domaće gorivo i mazivo,
e) liste snabdijevanja vazduhoplova i plovnih obje-
kata na međunarodnim linijama, odnosno mje-
sečni izvještaj o utrošenim dobrima ovjeren od
strane nadležnog carinskog organa, u skladu sa
carinskim propisima za domaća dobra (hrana,
piće i drugo) koja se služi putnicima vazduho-
plova i plovnih objekata na međunarodnim li-
nijama.
U članu 49. Pravilnika definisane su usluge
koje se smatraju uslugama u svrhu zadovoljavanja
direktnih potreba plovnih objekata, odnosno da se
prometom usluga namijenjenih neposrednim po-
130
trebama plovnih objekata iz člana 28. stav 1.tačka
5. Zakona, smatraju se lučke usluge, usluge teglje-
nja i vezivanja brodova, usluge istovara,utovara,
pretovara i drugo.
U skladu sa članom 28. Zakona, PDV se ne
plaća na isporuke brodova, servisiranje, popravke,
održavanje i iznajmljivanje brodova koji se uglav-
nom koriste uz naknadu na otvorenom moru, iznaj-
mljivanje, popravka i održavanje robe namijenje-
ne za opremanje tih brodova, kao i prodaja robe
i usluga namijenjenih neposrednim potrebama tih
brodova.
Pravilnikom bliže su propisani uslovi za
navedeno poresko oslobođenje. Naime, poresko
oslobođenje iz člana 28. Zakona, uz ispunjenje
propisanih uslova, može ostvariti obveznik PDV-a,
odnosno drugi poreski dužnik u skladu sa Zako-
nom za isporuke brodova, servisiranje, popravke,
održavanje i iznajmljivanje brodova, za isporuke,
iznajmljivanje, popravke i održavanje robe nami-
jenjene za opremanje tih brodova i za promet robe
i usluga za potrebe brodova koji se uglavnom uz
naknadu koriste u međunarodnom pomorskom sa-
obraćaju.
Dakle, PDV se ne obračunava i ne plaća na
promet goriva namijenjenog za neposredne potre-
be brodova koji to gorivo koriste isključivo u me-
đunarodnom pomorskom saobraćaju uz ispunjenje
uslova propisanih odredbama Zakona i Pravilnika.
Da li se radovi na visokim objektima za koje
je neophodna vještina penjanja i znanje korištenja
odgovarajuće opreme, u konkretnom slučaju rado-
vi na popravci kula i lopatica i radovi na zaštiti od
korozije na oštećenjima na lopaticama rotora i dru-
gim dijelovima vjetrenjača koji se nalaze u vjetro-
parku, izvedeni odstrane obveznika PDV izvođa-
ča drugom obvezniku PDV naručiocu, smatraju
prometom iz oblasti građevinarstva?
 Odredbom člana 3. Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 9/05, 35/05, 100/08, 33/17 i 46/23,
u daljem tekstu: Zakon) propisano je da su pred-
met oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga
koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih
djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine,
kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet
dobara, u skladu s odredbom člana 4. stav 1. Zako-
na, je prenos prava raspolaganja na stvarima licu
koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
Saglasno članu 8. Zakona, prometom usluga, sma-
traju svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavlja-
nja privredne djelatnosti, a koje ne čine promet do-
bara iz članova 4. - 7. Zakona. Prema odredbama

člana 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07,
35/08, 65/10, 85/17, 44/20, 47/22 i 62/23, u daljem
tekstu: Pravilnik), predmet oporezivanja porezom
na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) je
svaka isporuka dobara ili usluga obavljena na te-
ritoriji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
BiH) uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u
carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga
što se obavi uz naknadu, bez naknade ili uz po-
voljnije uslove poreskim obveznicima i njihovim
zastupnicima, kao i drugim primaocima, ako su is-
punjeni ostali Zakonom propisani uslovi.
Prema odredbama člana 40. Zakona obaveza
plaćanja PDV-a kod prometa dobara i usluga koje
su u vezi sa izgradnjom nepokretne imovine pre-
bacuje se na lice kojem je izvršen promet u vezi sa
izgradnjom te imovine (u daljem tekstu: Posebna
šema).
Posebna šema odnosi se na građevinske ra-
dove na izgradnji novih zgrada, kao i radove na
renoviranju, proširivanju i održavanju postojećih
zgrada, a čija ukupna vrijednost prelazi iznos od
25.000,00 KM.
U smislu odredbi člana 41. Zakona izvođač
radova koji je angažovao kooperanta za promet
dobrima i uslugama, koje utiču na izvođenje gra-
đevinskih radova koje vrši izvođač, obveznik je
plaćanja PDV-a koji mu obračuna kooperant.
Plaćanje PDV-a koji kooperant obračuna
izvođaču, izvođač radova vrši sa pozivanjem na
PDV identifikacioni broj kooperanta.
Dokaz da je izvršio plaćanje izvođač radova
dostavlja kooperantu.
Odredbama člana 80. Pravilnika dat je pojam
građevinskih radova, odnosno da se pod “građe-
vinskim radovima” iz člana 40. stav 2. Zakona,
smatraju:
a) usluge rušenja,
b) usluge na zgradama,
c) usluge na svim objektima, izgrađenim od građe-
vinskog materijala, koji su izgrađeni na zemlji
ili u zemlji ili alternativne usluge koje se obav-
ljaju na objektima pomoću građevinske opreme
(tj. na tunelima, mostovima, ulicama),
d) instalacija prozora i vrata, instalacija (pokriva-
nje) podova, liftova, pokretnih traka i sistema za
grijanje,
e) instalacija elemenata koji se ugrađuju na zgrade
ili druge objekte (restorane, radnje, prozorska
okna),
f) instalacija svjetlećih sistema,
g) čišćenje kojim se mijenja površina (npr. pjeska-
renje).
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
U skladu sa Zakonom, za promet dobara
i usluga iz oblasti građevinarstva koje obveznik
PDV vrši drugom obvezniku PDV, odnosno oba-
vezu obračuna i plaćanja PDV ima obveznik PDV
- izvođač radova u smislu odredba člana 40. a u
vezi sa odredbama člana 41. Zakona.
Pravilnikom bliže je uređeno šta se, u smislu
člana 40. stav 2. Zakona, smatra dobrima i uslu-
gama iz oblasti građevinarstva. S tim u vezi, ra-
dovi na visokim objektima za koje je neophodna
vještina penjanja i znanje korištenja odgovarajuće
opreme, u konkretnom slučaju radovi na poprav-
ci kula i lopatica i radovi na zaštiti od korozije na
oštećenjima na lopaticama rotora i drugim dijelo-
vima vjetrenjača koji se nalaze u vjetroparku, izve-
deni od strane obveznika PDV izvođača radova
drugom obvezniku PDV naručiocu, smatraju se
prometom iz oblasti građevinarstva.
Izvođač radova, u konkretnom slučaju, je u
obavezi da obračuna i plati PDV u roku i na način
propisan Zakonom i Pravilnikom.
Pravo na poresko oslobođenje za uslugu pre-
voza dobara od luke Split u Republici Hrvatskoj do
krajnjeg odredišta luke u Republici Finskoj u slu-
čaju kada prevoz izvezene robe obavlja više pre-
voznika obveznika PDV-a, u konkretnom slučaju
obveznik PDV-a lice B iz mjesta prvog utovara
u Bosni i Hercegovini do luke Split u Republici
Hrvatskoj, i obveznik PDV-a - lice C od luke Split
u Republici Hrvatskoj do krajnjeg odredišta - luke
u Republici Finskoj, gdje se, prema promet usluga
transporta robe u vezi sa izvozom robe?
 Odredbom člana 3. Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 9/05, 35/05, 100/08, 33/17 i 46/23,
u daljem tekstu: Zakon) propisano je da su pred-
met oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga
koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih
djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine,
kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet
dobara, u skladu s odredbom člana 4. stav 1. Zako-
na, je prenos prava raspolaganja na stvarima licu
koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
Saglasno članu 8. Zakona, prometom usluga, sma-
traju svi poslovi i radnje izvršene u okviru obav-
ljanja privredne djelatnosti, a koje ne čine promet
dobara iz članova 4. - 7. Zakona.
Prema odredbama člana 2. Pravilnika o
primjeni Zakona o porezu na dodatu vrijednost
(„Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj
93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07, 35/08, 65/10,
85/17, 44/20, 47/22 i 62/23, u daljem tekstu: Pra-
vilnik), predmet oporezivanja porezom na dodatu
131
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) je svaka ispo-
ruka dobara ili usluga obavljena na teritoriji Bosne
i Hercegovine (u daljnjem tekstu: BiH) uz nakna-
du, vlastita potrošnja, unos dobara u carinsko pod-
ručje BiH, te isporuka dobara i usluga što se obavi
uz naknadu, bez naknade ili uz povoljnije uslove
poreskim obveznicima i njihovim zastupnicima,
kao i drugim primaocima, ako su ispunjeni ostali
Zakonom propisani uslovi.
Odredbama člana 27. Zakona propisano je
da se oslobađa od plaćanja (oporezuje nultom sto-
pom) PDV-a:
1. izvoz dobara iz Bosne i Hercegovine od strane
ili u ime prodavca;
2. pružanje usluga, uključujući i prevoz i druge
pomoćne usluge, koje su direktno povezane s
izvozom ili uvozom dobara, u skladu s članom
11. stav 3. ovog zakona;
3. dobra koja iz Bosne i Hercegovine izveze kupac
ili drugo lice u ime kupca koji nema sjedište u
Bosni i Hercegovini, izuzev dobara koja su na-
mijenjena za opremanje privatnih brodova, vaz-
duhoplova ili bilo kojih drugih prevoznih sred-
stava koja se koriste za lične potrebe;
4. usluge izvršene na dobrima koja su uvezena u
Bosnu i Hercegovinu i izvezena od strane lica
koja su izvršila te usluge licu koje nema stalno
sjedište, a ni stalno ili uobičajeno mjesto borav-
ka u Bosni i Hercegovini;
5. usluge isporuke dobara ovlaštenim organizacija-
ma koje ta dobra izvoze u okviru registrovanih
humanitarnih ili dobrotvornih aktivnosti;
6. pružanje usluga koje vrše predstavnici i drugi
posrednici u ime i za račun drugog, pod uslo-
vom da te usluge čine dio usluga koje su nave-
dene u ovom članu ili usluge koje se vrše van
BiH;
7. izvoz zlata centralnoj banci.
Prema odredbama člana 44. Pravilnika, po-
resko oslobađanje iz člana 27. stav 1. tačka 2. Za-
kona, za prevozne i ostale usluge koje su u nepo-
srednoj vezi sa izvozom dobara, obveznik može da
ostvari ako posjeduje:
a) dokument na osnovu kojeg se vrši usluga pre-
voza, odnosno dokument o vrsti usluge i iznosu
sporednih troškova (ugovor, račun i drugo),
b) dokument o izvršenoj usluzi prevoza,
c) original ili kopiju izvozne carinske isprave za
robu koja se prevozi u inostranstvo, izdatu u
skladu sa carinskim propisima.
(2) Prevozne usluge (drumskog, željezničkog,
brodskog, avio saobraćaja) oslobođene su pla-
ćanja PDV-a pri prevozu dobara koja se izvoze
132
u inostranstvo i za dionicu puta koja se nalazi
unutar granica BiH.
(3) Izuzetno od stava (1) ovog člana, obveznik
koji vrši prevozne i ostale usluge koje su u ne-
posrednoj vezi s izvozom dobara koja se tran-
sportuju brodovima, željeznicom, avio i drum-
skim prevozom, može ostvariti porezno oslo-
bađanje na pružene usluge iz člana 27. stav
1.tačka 2. Zakona, ako ta dobra budu izvezena
u roku od 6 mjeseci po isteku poreskog perioda
u kojem je usluga izvršena, te ako ne postoji
mogućnost da se u istom poreskom periodu iz-
vrše i predmetne usluge i izvoz dobara.
U skladu sa Zakonom, kada obveznik PDV-
a pruža usluge prevoza dobara u vezi sa izvozom
dobara poreskom obvezniku sa sjedištem u Bosni i
Hercegovini, pri čemu lice koje pruža usluge pre-
voza dobara smatra se lice koje stvarno pruža uslu-
ge prevoza robe, odnosno svako drugo lice koje se
obavezuje da izvrši prevoz robe, obveznik PDV-a
– pružalac usluga prevoza može ostvariti poresko
oslobođenje sa pravom na odbitak ulaznog poreza
ako posjeduje dokaze propisane Pravilnikom, i to:
dokument o izvršenoj usluzi prevoza i fakturu ili
drugi dokument koji služi kao faktura, ispostavljen
u skladu sa Zakonom. S tim u vezi, u slučaju kada
obveznik PDV-a - lice koje izvozi robu u Repu-
bliku Finsku, angažuje obveznika PDV-a za pre-
voz robe od mjesta prvog utovara robe u Bosni i
Hercegovini do luke Split u Republici Hrvatskoj,
dok za daljnji prijevoz te iste robe morem do kraj-
njeg odredišta (luke u Republici Finskoj) angažuje
drugog obveznika PDV-a, poresko oslobođenje s
pravom na odbitak ulaznog poreza može ostvariti
svaki obveznik PDV-a koji pruža uslugu prevoza
robe u vezi sa izvozom poreskom obvezniku sa
sjedištem u Bosni i Hercegovini licu koje, u kon-
kretnom slučaju, izvozi robu, u skladu sa Zakonom
i Pravilnikom.
Ako uslovi za ostvarivanje navedenog pore-
skog oslobađanja nisu ispunjeni, obveznik PDV-a
- prevoznik je dužan da za uslugu prevoza obra-
čuna PDV, a obveznik PDV-a - primalac usluge
prevoza ima pravo da obračunati PDV odbije kao
ulazni porez, u skladu sa Zakonom.
Uslugom prevoza koja je u vezi sa izvo-
zom dobara iz člana 27. Zakona, smatra se usluga
prevoza dobara od mjesta prvog utovara u Bosni
i Hercegovini do krajnjeg odredišta van Bosne i
Hercegovine. Prevoz dobara na navedenoj relaciji
- od mjesta prvog utovara u Bosni i Hercegovini do
krajnjeg odredišta van Bosne i Hercegovine može
da obavlja jedan ili više prevoznika.

U vezi sa navedenim, kada prevoz doba-
ra koja se izvoze obavlja više prevoznika - ob-
veznika PDV-a, u konkretnom slučaju obveznik
PDV-a - lice B od mjesta prvog utovara u Bosni i
Hercegovini do luke Split u Republici Hrvatske, i
obveznik PDV-a - lice C iz luke Split u Republici
Hrvatskoj do krajnjeg odredišta - luke u Republici
Finskoj, gdje se, u tovarnim listovima za prevoz
od mjesta prvog utovara u Bosni i Hercegovini do
luku Split u Republici Hrvatskoj kao primalac robe
je navedeno lice koje nastupa u ime i za račun lica
koja je navedeno kao primalac robe u jedinstvenoj
carinskoj ispravi za izvoz, dok je u pomorskom to-
varnom listu za prevoz od luke Split u Republici
Hrvatskoj do krajnjeg odredišta - luke u Republici
Finskoj, kao primalac robe navedeno drugo lice,
uz napomenu da je i masa dobara koja se prevoze
navedena u tovarnom listu za prevoz od luke Split
u Republici Hrvatskoj do krajnjeg odredišta luke
u Republici Finskoj manja od zbira mase dobara
navedenih u tovarnim listovima za prevoz od mje-
sta prvog utovara u Bosni i Hercegovini do luke
Split u Republici Hrvatske, mišljenja smo da se za
uslugu prevoza dobara iz luke Split u Republici
Hrvatskoj do krajnjeg odredišta luke u Republici
Finskoj ne može primijeniti poresko oslobođenje
iz članka 27. Zakona, što znači da se na promet
predmetne usluge PDV obračunava i plaća u skla-
du sa Zakonom.
Ispravka iznosa PDV-a ako je obveznik
PDV-a za promet dobara za koje je propisano po-
resko oslobođenje sa pravom na odbitak ulaznog
poreza greškom izvršio obračun i u fakturi iskazao
obračunati PDV.
 Odredbom člana 3. Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 9/05, 35/05, 100/08, 33/17 i 46/23,
u daljem tekstu: Zakon) propisano je da su pred-
met oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga
koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih
djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine,
kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet
dobara, u skladu s odredbom člana 4. stav 1. Zako-
na, je prenos prava raspolaganja na stvarima licu
koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
Saglasno članu 8. Zakona, prometom usluga, sma-
traju svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavlja-
nja privredne djelatnosti, a koje ne čine promet do-
bara iz članova 4. - 7. Zakona. Prema odredbama
člana 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07,
35/08, 65/10, 85/17, 44/20, 47/22 i 62/23, u daljem
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
tekstu: Pravilnik), predmet oporezivanja porezom
na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) je
svaka isporuka dobara ili usluga obavljena na te-
ritoriji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
BiH) uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u
carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga
što se obavi uz naknadu, bez naknade ili uz po-
voljnije uslove poreskim obveznicima i njihovim
zastupnicima, kao i drugim primaocima, ako su is-
punjeni ostali Zakonom propisani uslovi.
Saglasno odredbama člana 13. Zakona, lica
koja, u smislu ovog zakona, podliježu plaćanju
PDV su:
1. obveznici koji vrše promet dobrima ili usluga-
ma na koje se obračunava PDV;
2. poreski zastupnik koga odredi obveznik koji u
Bosni i Hercegovini nema sjedište ni stalnu po-
slovnu jedinicu, a koji obavlja promet dobara i
usluga u Bosni i Hercegovini;
3. primalac usluga nabavljenih prilikom unapre-
đivanja poslovanja, ako pružalac usluga, koji
nema sjedište u Bosni i Hercegovini, iz tačke 2.
ovog stava, ne odredi poreskog zastupnika;
4. svako lice koje u fakturi ili drugom dokumentu
koji služi kao faktura (u daljem tekstu: faktura)
iskaže PDV, a koje, u skladu sa ovim zakonom,
nije dužno da obračuna i uplati PDV;
5. u slučaju uvoza: primalac dobara, odnosno ca-
rinski dužnik utvrđen u skladu sa carinskim pro-
pisima; i
6. primalac dobara i usluga povezanih sa izgrad-
njom nepokretne imovine prema Glavi XII
ovog zakona.
Odredbama člana 27. stav 1. tačka 1. Zakona
propisano je da se oslobađa od plaćanja (oporezuje
nultom stopom) PDV-a: izvoz dobara iz Bosne i
Hercegovine od strane ili u ime prodavca.
Saglasno odredbi iz člana 41. Pravilnika,
poresko oslobađanje iz člana 27. stav 1. tačka 1.
Zakona, obveznik može da ostvari ako posjeduje
izvoznu carinsku ispravu, odnosno kopiju izvozne
carinske isprave o izvršenom izvozu dobara izdatu
u skladu sa carinskim propisima.
Stavom (2) istog člana Pravilnika predviđe-
no je da ako je u skladu sa carinskim propisima
odobreno periodično carinjenje dobara koja se
izvoze, poresko oslobađanje iz stava 1. ovog člana,
a do izdavanja izvozne carinske isprave, obveznik
može da ostvari ako posjeduje račune ili otpremni-
ce, ovjerene od strane nadležnog carinskog organa.
U skladu sa Zakonom i Pravilnikom, poresko
oslobođenje sa pravom na odbitak ulaznog poreza
za otpremu robe u inostranstvo u skladu sa članom
133
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
27. Zakona, tj. za izvoz dobara obveznik PDV-a
može da ostvari ako posjeduje izvoznu deklaraciju
koja sadrži potvrdu da je roba napustila teritoriju
Bosne i Hercegovine, odnosno kopiju izvozne de-
klaracije, o obavljenom izvozu robe, izdate u skla-
du sa carinskim propisima.
Međutim, ako je obveznik PDV-a za promet
dobara za koje je poresko oslobođenje sa pravom
na odbitak ulaznog poreza greškom obračunao i
na fakturi naveo obračunati PDV, obveznik PDV-a
je dužan da, u skladu sa članom 13. stav 1. tač-
ka 4. Zakona, tako iskazani PDV plati, sve dok se
iznos PDV-a ne ispravi u novoj fakturi. U konkret-
nom slučaju, obveznik PDV-a - isporučilac dobara
može ispraviti iznos PDV-a ako stranom pravnom
licu-kupcu izda novu fakturu u skladu sa Zakonom
(prema prirodi stvari vrši se storniranje pogrešno
izdate fakture), koja, između ostalog, mora sadr-
žavati napomenu koja zamjenjuje prethodno ispo-
stavljenu fakturu tom fakturom. Ispravka PDV-a se
vrši u poreskom periodu u kojem je PDV obveznik
ispostavio novu fakturu u kojoj je ispravljen iznos
PDV-a, tj. što u konkretnom slučaju ne uključuje
iznos PDV-a.
Pravo na ispravku iznosa PDV-a iskazanog u
pogrešnoj fakturi, koji je storniran od strane obve-
znika PDV-a, a koji je samo evidentiran u poslov-
nim knjigama obveznika PDV-a - izdavaoca fak-
ture, nakon čega je ispostavljena ispravna faktura?
 Odredbom člana 3. Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 9/05, 35/05, 100/08, 33/17 i 46/23,
u daljem tekstu: Zakon) propisano je da su pred-
met oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga
koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih
djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine,
kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet
dobara, u skladu s odredbom člana 4. stav 1. Zako-
na, je prenos prava raspolaganja na stvarima licu
koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
Saglasno članu 8. Zakona, prometom usluga, sma-
traju svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavlja-
nja privredne djelatnosti, a koje ne čine promet do-
bara iz članova 4. - 7. Zakona. Prema odredbama
člana 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07,
35/08, 65/10, 85/17, 44/20, 47/22 i 62/23, u daljem
tekstu: Pravilnik), predmet oporezivanja porezom
na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) je
svaka isporuka dobara ili usluga obavljena na te-
ritoriji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
BiH) uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u
134
carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga
što se obavi uz naknadu, bez naknade ili uz po-
voljnije uslove poreskim obveznicima i njihovim
zastupnicima, kao i drugim primaocima, ako su is-
punjeni ostali Zakonom propisani uslovi.
Saglasno odredbama člana 13. stav 1. tačka
4. Zakona, lica koja, u smislu ovog zakona, podli-
ježu plaćanju PDV su: svako lice koje u fakturi ili
drugom dokumentu koji služi kao faktura (u da-
ljem tekstu: faktura) iskaže PDV, a koje, u skladu
sa ovim zakonom, nije dužno da obračuna i uplati
PDV;
Sa stanovišta odredbi član 32. stav 1. Zako-
na, ulazni porez, u vezi sa poreskim obveznikom,
je iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet do-
bara ili usluga i PDV kojeg plati ili treba da plati
prilikom uvoza dobara, gdje se ( u oba slučaja) radi
o dobrima i uslugama koje koristi ili treba da ko-
risti u svrhu poslovanja kojeg vrši. Prema odred-
bi stava 2. i 3. istog člana zakona, obveznik ima
pravo da odbije PDV koji je obavezan da plati ili
ga je platio prilikom kupovine dobara ili usluga
od drugog obveznika ili prilikom uvoza dobara,
pod uslovom da ta dobra, odnosno usluge koristi
za promet dobara i usluga koje podliježu plaćanju
PDV-a, kao i da ostvari pravo na odbitak ulaznog
poreza na promet dobara i usluga koji izvrši u ino-
stranstvu, pod uslovom da bi pravo na odbitak ula-
znog poreza postojalo da je takav promet izvršen u
Bosni i Hercegovini.
Odredbom člana 63. Pravilnika, u daljem
tekstu: Pravilnik), propisano je da poreski obve-
znici koji obavljaju oporezive isporuke dobara i
usluga imaju pravo na odbitak ulaznog poreza ako
su ispunjeni sljedeći uslovi:
a) da je na fakturi za primljena dobra ili izvršene
usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Za-
kona,
b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od
drugog PDV obveznika,
c) da za primljene isporuke prema članu 32. Za-
kona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog
poreza,
d) da je isporuka obavljena poreskom obvezniku u
poslovne svrhe.
Odredbama člana 36. stav 2. Zakona propisa-
no je da obveznik, koji je ostvario pravo na odbitak
ulaznog poreza pri nabavci opreme i objekata za
vršenje svoje poslovne djelatnosti, dužan je izvršiti
ispravku odbitka ulaznog poreza ako prestane is-
punjavati uslove za ostvarivanje ovog prava, i to u
roku od pet godina od kalendarske godine u kojoj
je počela upotreba opreme, a u slučaju nepokretne

imovine, deset godina od momenta početka upo-
trebe objekata.
U skladu sa Zakonom, ako obveznik PDV na
fakturi iskaže veći iznos PDV-a od onoga što du-
guje u skladu sa Zakonom, odnosno iznos PDV-a,
a da za to nije imao obavezu u skladu sa ovim za-
konom dužan je da iskazani PDV na fakturi plati.
Obveznik PDV-a ima pravo da ispravi iznos
PDV-a ako je ispostavio novu fakturu sa isprav-
ljenim iznosom PDV-a, odnosno ako faktura nije
trebalo da bude izdata i ako posjeduje dokument
primaoca fakture u kojem je navedeno da PDV
iskazan u pogrešnoj fakturi nije korišten kao ula-
zni porez. Dakle, da bi ispravio iznos PDV-a pri-
kazanog u pogrešnoj fakturi, koji je PDV obveznik
stornirao, nakon čega je izdao ispravnu fakturu,
PDV obveznik koji je izdao pogrešnu fakturu (u
konkretnom slučaju je evidentirao pogrešnu faktu-
ru u poslovnim knjigama), treba da posjeduje do-
kument od obveznika PDV-a koji je naveden kao
primalac fakture da PDV iskazan u pogrešnoj fak-
turi nije korišten kao ulazni porez, bez obzira da
li je neispravna faktura dostavljena primaocu ili je
samo evidentirana u poslovnim knjigama obveznik
PDV-a izdavaoca fakture.
Poreski tretman korištenje poslovnog prosto-
ra po isteku roka na koji je bio zaključen ugovor
o zakupu, u slučaju, kada zakupac i nakon isteka
ugovorenog roka nastavi da koristi predmetni po-
slovni prostor?
 Odredbom člana 3. Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 9/05, 35/05, 100/08, 33/17 i 46/23,
u daljem tekstu: Zakon) propisano je da su pred-
met oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga
koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih
djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine,
kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet
dobara, u skladu s odredbom člana 4. stav 1. Zako-
na, je prenos prava raspolaganja na stvarima licu
koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
Saglasno članu 8. Zakona, prometom usluga, sma-
traju svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavlja-
nja privredne djelatnosti, a koje ne čine promet do-
bara iz članova 4. - 7. Zakona. Prema odredbama
člana 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07,
35/08, 65/10, 85/17, 44/20, 47/22 i 62/23, u daljem
tekstu: Pravilnik), predmet oporezivanja porezom
na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) je
svaka isporuka dobara ili usluga obavljena na te-
ritoriji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
BiH) uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u
carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga
što se obavi uz naknadu, bez naknade ili uz po-
voljnije uslove poreskim obveznicima i njihovim
zastupnicima, kao i drugim primaocima, ako su is-
punjeni ostali Zakonom propisani uslovi.
Odredbom člana 19. Zakona, usluga se sma-
tra pruženom u momentu kada je izvršeno pojedi-
načno pružanje usluge. Ako se za pružene usluge
izdaju periodične fakture za promet usluga se sma-
tra da je izvršen posljednjeg dana perioda za koji
se izdaje faktura.
Za djelimičnu uslugu se smatra da je izvrše-
na u momentu kada je okončano pružanje tog di-
jela usluge.
Na promet usluga davanja u zakup poslov-
nog prostora koji vrši obveznik PDV-a, PDV se
obračunava i plaća po standardnoj stopi od 17%,
na osnovicu koju čini naknada koju obveznik
PDV-a zakupodavac prima ili treba da primi za
promet predmetnih usluga, bez PDV-a. Obaveza
obračunavanja PDV-a za promet usluga nastaje
isključivo danom kada je izvršen promet usluga,
odnosno danom prijema naknade ili dijela naknade
za budući promet usluge. Ako obveznik PDV-a za
promet usluga davanja u zakup poslovnog prosto-
ra izdaje periodične fakture usluga se smatra pru-
ženom poslednjeg dana perioda za koji se izdaje
faktura.
S tim u vezi, ako je ugovor o zakupu poslov-
nog prostora zaključen na neodređeno vrijeme, a
obveznik PDV-a zakupodavac na pravno valjan
način, tj. u skladu sa zakonom kojim se uređuju
obligacioni odnosi, otkaže ugovor o zakupu u pisa-
noj formi, u tom slučaju upotreba poslovnog pro-
stora od strane zakupoprimca nakon otkazivanja
ugovora o zakupu (nakon isteka otkaznog roka),
mišljenja smo da, nije predmet oporezivanja PDV-
om.
Međutim, ako poslije isteka roka na koji je
zaključen ugovor o zakupu poslovnog prostora (po
osnovu kojeg je obveznik PDV-a zakupodavac iz-
davao periodične fakture) zakupoprimac nastavi
da upotrebljava predmetni poslovni prostor, pri
čemu se obveznik PDV-a imalac prava davanja u
zakup poslovnog prostora nije usprotivio toj upo-
trebi neposredno po isteku roka na koji je ugovor
zaključen, u pismenoj formi, u tom slučaju upo-
treba poslovnog prostora po isteku roka na koji je
ugovor bio zaključen, sa poreskog aspekta, a ima-
jući u vidu da u tom slučaju ugovor o zakupu na
određeno vrijeme prerasta u ugovor o zakupu na
neodređeno vrijeme pod istim uslovom kao i pret-
hodni, smatramo da je obveznik PDV-a nastavio
135
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
da vrši promet usluge davanja u zakup poslovnog
prostora po osnovu kojeg ima sve obaveze propisa-
ne Zakonom, tj. obračunavanje PDV- a, izdavanje
fakture, plaćanje PDV-a i dr.
Da li obveznik PDV-a ima pravo na odbitak
ulaznog poreza po osnovu nabavke opreme koje
će koristiti za obavljanje oporezive djelatnosti ali
koju nije registrovao kao pretežnu djelatnost?
 Odredbom člana 3. Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 9/05, 35/05, 100/08, 33/17 i 46/23,
u daljem tekstu: Zakon) propisano je da su pred-
met oporezivanja PDV-om promet dobara i usluga
koje poreski obveznik, u okviru obavljanja svojih
djelatnosti, izvrši na teritoriji Bosne i Hercegovine,
kao i uvoz dobara u Bosnu i Hercegovinu. Promet
dobara, u skladu s odredbom člana 4. stav 1. Zako-
na, je prenos prava raspolaganja na stvarima licu
koje tim dobrima može raspolagati kao vlasnik.
Saglasno članu 8. Zakona, prometom usluga, sma-
traju svi poslovi i radnje izvršene u okviru obavlja-
nja privredne djelatnosti, a koje ne čine promet do-
bara iz članova 4. - 7. Zakona. Prema odredbama
člana 2. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na
dodatu vrijednost („Službeni glasnik Bosne i Her-
cegovine“, broj 93/05, 21/06, 60/06, 6/07, 100/07,
35/08, 65/10, 85/17, 44/20, 47/22 i 62/23, u daljem
tekstu: Pravilnik), predmet oporezivanja porezom
na dodatu vrijednost (u daljnjem tekstu: PDV) je
svaka isporuka dobara ili usluga obavljena na te-
ritoriji Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu:
BiH) uz naknadu, vlastita potrošnja, unos dobara u
carinsko područje BiH, te isporuka dobara i usluga
što se obavi uz naknadu, bez naknade ili uz po-
voljnije uslove poreskim obveznicima i njihovim
zastupnicima, kao i drugim primaocima, ako su is-
punjeni ostali Zakonom propisani uslovi.
Osnovno pravilo kod prava na korišćenje
ulaznog PDV-a je da poreski obveznik može pri-
likom obračunavanja svoje poreske obaveze odbiti
PDV koji je platio ili treba da plati prilikom nabav-
ke dobara ili usluga od drugog poreskog obvezni-
ka, ako je ta dobra odnosno usluge upotrijebio u
svrhe obavljanja djelatnosti za koje se plaća PDV.
Naime, u smislu odredbe stava 1. člana 32. Zako-
na, ulazni porez, u vezi sa poreskim obveznikom,
je iznos PDV-a koji mu je obračunat na promet do-
bara ili usluga i PDV kojeg plati ili treba da plati
prilikom uvoza dobara, gdje se (u oba slučaja) radi
o dobrima i uslugama koje koristi ili treba da kori-
sti u svrhe poslovanja kojeg vrši.
Prema odredbi stava 2. i 3. istog člana za-
kona, obveznik ima pravo da odbije PDV koji je
136
obavezan da plati ili ga je platio prilikom kupovine
dobara ili usluga od drugog poreskog obveznika ili
prilikom uvoza dobara, pod uslovom da ta dobra,
odnosno usluge koristi za promet dobara i usluga
koje podliježu plaćanju PDV-a. Obveznik može
ostvariti pravo na odbitak ulaznog poreza za pro-
met dobara i usluga koji izvrši u inostranstvu, pod
uslovom da bi to pravo na odbitak ulaznog poreza
postojalo da je takav promet izvršen u Bosni i Her-
cegovini.
U stavu (1) člana 63. Pravilnika propisano
je da poreski obveznici koji obavljaju oporezive
isporuke dobara i usluga imaju pravo na odbitak
ulaznog poreza ako su ispunjeni sljedeći uslovi:
a) da je na fakturi za primljena dobra ili obavljene
usluge iskazan PDV u skladu sa članom 55. Za-
kona,
b) da je isporuka dobara ili usluga primljena od
drugog PDV obveznika,
c) da za primljene isporuke prema članu 32. Za-
kona, nije isključeno pravo na odbitak ulaznog
poreza,
d) da je isporuka obavljena poreskom obvezniku u
poslovne svrhe.
Saglasno navedenim odredbama Zakona i
Pravilnika, obveznik PDV-a ima pravo da PDV
koji mu je obračunat od strane prethodnog uče-
snika u prometu za promet dobara i usluga odbije
kao ulazni porez, uz ispunjenje propisanih uslova:
da posjeduje propisanu dokumentaciju (fakturu
ili drugi dokument koji služi kao faktura izdat u
skladu sa propisima kojima se uređuje oporeziva-
nje potrošnje PDV), kao i da predmetna dobra ili
usluge koristi ili će koristiti za promet dobara ili
usluga sa pravom na odbitak ulaznog poreza, tj.
promet dobara koji je oporeziv PDV-om, promet
za koji je propisano poresko oslobađanje sa pra-
vom na odbitak ulaznog poreza ili za promet koji
se smatra izvršenim u inostranstvu, ako bi za taj
promet postojalo pravo na odbitak ulaznog poreza
da je izvršen u Bosni i Hercegovini.
S tim u vezi, obveznik PDV-a koji je nabavio
dobro-osnovno sredstvo koje će koristiti za obav-
ljanje djelatnosti u okviru koje vrši promet doba-
ra i usluga sa pravom na odbitak ulaznog poreza,
nezavisno od toga da li je riječ o djelatnosti koju
je obveznik PDV-a registrovao kao pretežnu dje-
latnost ili o nekoj drugoj djelatnosti, ima pravo da
PDV obračunat od strane prethodnog učesnika u
prometu za promet predmetnog dobra odbije kao
ulazni porez, uz ispunjenje propisanih uslova.
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

SAOPŠTENJA ZA PRIMJENU PROPISA

KOEFICIJENT RASTA POTROŠAČKIH CIJENA U FEDERACIJI BiH
“Službene U mjesecu prema Od početka Prosječni U mjesecu u odnosu
novine Mjesec prethodnom mjesecu godine do kraja mjesečni na isti mjesec
F BiH” mjeseca rast prethodne godine
18/23 Januar 2023 0,003 0,003 0,003 0,147
24/23 Februar 2023 0,001 0,004 0,002 0,130
31/23 Mart 2023 0,004 0,008 0,003 0,102
38/23 April 2023 -0,001 0,008 0,002 0,069
48/23 Maj 2023 -0,004 0,004 0,001 0,058
57/23 Juni 2023 -0,005 -0,001 0,000 0,035
65/23 Juli 2023 -0,003 -0,004 -0,001 0,028
73/23 Avgust 2023 0,009 0,005 0,001 0,036
82/23 Septembar 2023 0,004 0,009 0,001 0,024
92/23 Oktobar 2023 0,002 0,011 0,001 0,000
101/23 Novembar 2023 -0,001 0,010 0,001 0,001

KOEFICIJENT RASTA CIJENA PROIZVOĐAČA INDUSTRIJSKIH PROIZVODA U FEDERACIJI BiH

“Službene novine U mjesecu prema Od početka godine Prosječni mjesečni U mjesecu u odnosu na isti
Mjesec
F BiH” prethodnom mjesecu do kraja mjeseca rast mjesec prethodne godine
18/23 Januar 2023 0,001 0,001 0,001 0,143
24/23 Februar 2023 0,005 0,005 0,002 0,103
31/23 Mart 2023 0,007 0,013 0,004 0,017
38/23 April 2023 -0,026 -0,013 -0,003 0,052
48/23 Maj 2023 -0,002 -0,015 -0,003 -0,008
57/23 Juni 2023 -0,005 -0,020 -0,003 -0,006
65/23 Juli 2023 -0,013 -0,033 -0,005 -0,016
73/23 Avgust 2023 -0,002 -0,035 -0,004 -0,016
82/23 Septembar 2023 -0,001 -0,036 -0,004 -0,020
92/23 Oktobar 2023 0,001 -0,035 -0,004 -0,013
101/23 Novembar 2023 0,031 -0,005 0,000 -0,002
BOSNA I HERCEGOVINA REPUBLIKA SRPSKA BRČKO DISTRIKT
Prosječna Prosječna Prosječna
“Službeni Prosječna “Službeni Prosječna “Službeni Prosječna
mjesečna mjesečna mjesečna
glasnik Mjesec mjesečna glasnik Mjesec mjesečna glasnik Mjesec mjesečna
neto neto neto
BiH“ bruto plaća RS’’ bruto plaća BD BiH“ bruto plaća
plaća plaća plaća
12/23 Prosj. 2022 1.723 1.122 8/23 I-XII 2022 1.730 1.144 Prosj. 2022 1.600,28 1.051,16
20/23 Jan. 2023 1.861 1.209 23/23 Jan. 2023 1.845 1.217 Jan. 2023 1.678,95 1.122,73
28/23 Feb. 2023 1.863 1.211 29/23 Feb. 2023 1.908 1.256 Feb. 2023 1.668,82 1.116,79
38/23 Mart 2023 1.942 1.260 41/23 Mart 2023 1.910 1.258 Mart 2023 1.689,70 1.133,64
45/23 April 2023 1.911 1.241 48/23 April 2023 1.921 1.265 April 2023 1.713,53 1.149,59
51/23 Maj 2023 1.967 1.275 57/23 Maj 2023 1.945 1.280 Maj 2023 1.715,82 1.152,18
58/23 Juni 2023 1.954 1.267 67/23 Juni 2023 1.953 1.284 Juni 2023 1.730,60 1.160,83
65/23 Juli 2023 1.944 1.262 76/23 Juli 2023 1.943 1.278 Juli 2023 1.775,70 1.191,98
74/23 Avg. 2023 1.974 1.280 86/23 Avg. 2023 1.954 1.286 Avg. 2023 1.784,83 1.201,00
81/23 Sep. 2023 1.950 1.264 95/23 Sep. 2023 1.941 1.277
103/23 Okt. 2023 1.963 1.290
PROSJEČNE TROMJESEČNE NETO PLAĆE NAJNIŽA SATNICA NAJNIŽA SATNICA
ZAPOSLENIH U FEDERACIJI BiH od 01.01.2009. do 22.6.2016. od 23.6.2016. do 31.12.2021.
Najniža bruto satnica 2,97 KM Najniža neto satnica 2,31 KM
“Službene novine Najniža neto satnica 2,05 KM Bez obzira da li se redi o punom ili nepunom
PERIOD IZNOS
F BiH” Najniža osnovica za obračun doprinosa radnom vremenu ili radu kod dva ili više
XI/22 - I/23 1.183 20/23 utvrđuje se svaki mjesec kao proizvod najniže poslodavaca osnovica za obračun doprinosa ne
XII/22 - II/23 1.194 28/23 brutosatnice i punog radnog vremena u mjesecu može biti niža od najniže plaće.
u kojem se vrši obračun (8 sati x broj radnih dana
I/23 - III/23 1.222 37/23 u tom mjesecu).
II/23 - IV/23 1,231 46/23
III/23 - V/23 1.259 56/23 NAJNIŽA PLAĆA ZA 2022. GODINU NAJNIŽA PLAĆA ZA 2023. GODINU
IV/23 - VI/23 1.258 63/23 “Službene novine FBiH”, broj 3/22 od 12.01.2022. “Službene novine FBiH”, broj 2/23 od 13.01.2023.
Od 01. januara do 31. decembra 2022. godine Od 01. januara do 31. decembra 2023. godine
V/23 - VII/23 1.266 72/23 utvrđuje se u neto iznosu od 543,00 KM. utvrđuje se u neto iznosu od 596,00 KM.
VI/23 - VIII/23 1.267 80/23
VII/23 - IX/23 1.266 90/23 NAJNIŽA PLAĆA ZA 2024. GODINU
“Službene novine FBiH”, broj 1012/23 od 29.12.2023.
VIII/23 - X/23 1.275 98/23 Od 01. januara do 31. decembra 2024. godine utvrđuje se u neto iznosu od 619,00 KM.

PROSJEČNE MJESEČNE PLAĆE ZAPOSLENIH U FBiH

Mjesec NETO PLAĆA BRUTO PLAĆA “Službene novine F BiH” br. Datum objave
Prosjek 2022 1.114 1.724 13/23 22.02/23
Januar 2023 1.208 1.875 20/23 22.03/23
Februar 2023 1.193 1.849 28/23 19.04/23
Mart 2023 1.265 1.967 37/23 19.05/23
April 2023 1.233 1.913 46/23 21.06/23
Maj 2023 1.277 1.987 56/23 26.07/23
Juni 2023 1.262 1.963 63/23 18.08/23
Juli 2023 1.257 1.951 72/23 20.09/23
Avgust 2023 1.281 1.991 80/23 18.10/23
Septembar 2023 1.260 1.960 90/23 22.11/23
Oktobar 2023 1.285 1.995 98/23 20.12/23

137
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

PRIHODI ZAPOSLENIH NA OSNOVU NAKNADA, POMOĆI I/ILI NAGRADA

KOJE SE MOGU ISPLATITI BEZ POREZA
Članom 19. i 20. Pravilnika o primjeni Zakona o porezu na dohodak („Službene novine FBiH“, br.: 48/21, 77/21, 20/22,
57/22, 5/23, 85/23 i 97/23), prihodi koji ne ulaze u dohodak od nesamostalne djelatnosti i koji ne podliježu oporezivanju,
samo ako se isplaćuju uposlenicima su:

R. br. VRSTA ISPLATE IZNOS KOJI SE NE OPOREZUJE

I NAKNADE TROŠKOVA SLUŽBENOG PUTOVANJA
1. Dnevnice za službena putovanja u zemlji
2. Dnevnice za službena putovanja u inostranstvo
prema Uredbi o naknadama za službena putovanja
za budžetske korisnike u FBiH, („Sl. novine FBiH”,
br. 48/16, 50/16 i 31/23)
3. Dnevnice kada je obezbijeđena besplatna ishrana
(tri obroka)
4. Troškovi prijevoza na službenom putovanju
5. Troškovi noćenja na službenom putovanju
6. Naknada za korištenje privatnog automobila u
službene svrhe
7. Naknada na ime troškova smještaja ako isti nije
obezbijeđen ili se ne koristi
Napomena: Isplate zaposlenima preko navedenih iznosa tretiraju se kao plaća (porez + svi doprinosi).
Isplate po ovim osnovama nezaposlenicima tretiraju se kao primanja od drugih samostalnih djelatnosti.
II. NAKNADE OSTALIH TROŠKOVA ZAPOSLENIKA
1. Troškovi prevoza na posao i s posla ako prevoz nije
organiziran
2. Naknada za korištenje vlastitog automobila za prevoz
na posao i sa posla saglasno unutrašnjim aktima
3. Naknada za ishranu u toku rada (topli obrok)
priznaje se u visini do 1% od prosječne neto
plaće isplaćene u Federaciji, prema posljednjim
objavljenim podacima Federalnog zavoda za statisti-
ku.
25 KM
od 90 - 150 KM - pregled po zemljama
umanjuje se za 30% dnevnica
u visini stvarnih troškova (po računima)
u visini stvarnih troškova (po računima)
- do iznosa odobrenog putnim nalogom
u visini 15% cijene litre benzina BMB 95 na teritoriji BiH
po pređenom kilometru
do iznosa od 70% dnevnice
u visini cijene mjesečne karte gradskog, prigradskog ili
međugradskog javnog prevoza
od 15% od cijene 1l benzina po pređenom kilometru, osim
kod ekološki prihvatljivih vozila (električnih i hibridnih) gdje
se pređena kilometraža množi sa 0,30 KM po pređenom
kilometru, a najviše do iznosa cijene jedne i po mjesečne
karte u javnom saobraćaju na odobrenoj relaciji
od 20. 01.23. - 21.02.23 (1.161 x 1%) 11,61 po radnom danu
od 22. 02.23. - 21.03.23 (1.180 x 1%) 11,80 po radnom danu
od 22. 03.23. - 18.04.23 (1.208 x 1%) 12,08 po radnom danu
od 19. 04.23. - 18.05.23 (1.193 x 1%) 11,93 po radnom danu
od 19. 05.23. - 21.06.23 (1.265 x 1%) 12,65 po radnom danu
od 22. 06.23. - 25.07.23 (1.233 x 1%) 12,33 po radnom danu
od 26. 07.23. - 17.08.23 (1.277 x 1%) 12,77 po radnom danu
od 18. 08.23. - 19.09.23 (1.262 x 1%) 12,62 po radnom danu
od 20. 09.23. - 17.10.23 (1.257 x 1%) 12,57 po radnom danu
od 18. 10.23. - 21.11.23 (1.281 x 1%) 12,81 po radnom danu
od 22. 11.23. - 19.12.23 (1.260 x 1%) 12,60 po radnom danu
od 20. 12.23. - do objave novog podatka
(1.285 x 1%) 12,85 po radnom danu

138

4. Naknada za smještaj i troškove odvojenog života
5. Naknada za rad na terenu pod uslovom da se rad
obavlja van mjesta zaposlenja i da traje duže od 30
radnih dana neprekidno
6. Regres za godišnji odmor
7. Otpremnina prilikom odlaska u penziju
8. Otpremnina u slučaju otkaza ugovora o
radu, shodno članu 10. stav (4), tačka 6)
Zakona
III NOVČANE POMOĆI ZAPOSLENICIMA
1. Novčana pomoć u slučaju nastanka
- teškog invaliditeta zaposlenika (najmanje 60%
invaliditeta)
- teške bolesti zaposlenika ili člana njegove uže
porodice
- hiruške intervencije na zaposleniku izvršene iz
zdravstvenih razloga i po preporuci ljekara
2. Novčane pomoći zaposlenicima uključuju i naknade
troškova liječenja teško oboljelih zaposlenika i člana
njegove uže porodice, shodno članu 24. stav (5)
Zakona o porezu na dohodak
3. Naknada troškova sahrane u slučaju smrti zaposle-
nika ili člana njegove uže porodice, u slučaju smrtičlana njegove uže porodice, u slučaju smrti penzionisanog
penzionisanog zaposlenika.
Napomena: Ako primanja koja se isplaćuju zaposlenicima prelaze iznose koji se ne oporezuju, razlike se smatraju primanjem
od nesamostalnog rada, odnosno plaćom i podliježu obračunu i plaćanju i poreza i doprinosa kao na plaće
RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE
• Naknada za smještaj i odvojeni život članova Vlade
Federacije i njihovih savjetnika pod uslovima iz čl. 2. i 3.
Uredbe o naknadama koje pripadaju članovima Vlade
Federacije Bosne i Hercegovine i njihovim savjetnicima
(“Službene novine Federacija BiH”, br. 87/10, 22/11, 45/13
i 9/16), priznaje se u visini od 599 KM mjesečno na ime
troškova smještaja, u visini od 300 KM mjesečno na ime
odvojenog života i u visini od 299 KM mjesečno za troškove
smještaja članova Vlade, te u visini od 250 KM mjesečno
na ime odvojenog života, u visini od 299 KM mjesečno
za troškove smještaja i u visini od 149 KM mjesečno za
troškove smještaja za savjetnike.
• Naknade za smještaj i odvojeni život lica iz člana 2. Uredbe
o naknadama koje pripadaju sudijama Vrhovnog suda
Federacije Bosne i Hercegovine i tužiocima Federalnog
tužilaštva Federacije Bosne i Hercegovine koje nemaju
karakter plaće (“Službene novine Federacije BiH”, broj
98/22) priznaju se u visini do 250 KM mjesečno za odvojeni
život, u visini do 299 KM mjesečno za smještaj kada nemaju
osiguran službeni smještaj ili do 149 KM mjesečno kada
imaju osiguran službeni smještaj.
• Naknade za smještaj lica iz člana 4. Uredbe o naknadama
koje nemaju karakter plaće (“Službene novine Federacije
BiH”, br. 63/10, 22/11, 66/11, 51/12, 99/22, 15/23 i 68/23)
priznaju se u visini do 299 KM mjesečno za smještaj kada
nemaju osiguran službeni smještaj ili do 149 KM mjesečno
kada imaju osiguran službeni smještaj.
• Naknade za odvojeni život koje imaju rukovodeći državni
službenici iz člana 4. Uredbe o naknadama koje nemaju
karakter plaće (“Službene novine Federacije BiH”, br. 63/10,
22/11, 66/11, 51/12, 99/22, 15/23 i 68/23) priznaju se u
visini do 250 KM mjesečno.
• 20% od iznosa propisane dnevnice ako je osiguran smještaj
i ishrana od strane poslodavca
• do visini propisane dnevnice ako je na terenu osiguran
samo smještaj
• do 70% iznosa propisane dnevnice ako je osigurana samo
ishrana
Priznaje se u visini do 50% od prosječne neto plaće isplaćene u
Federaciji u posljednja tri mjeseca prije isplate
u visini šest neto plaća zaposlenika isplaćenih u prethodnih
šest mjeseci ili šest prosječnih neto plaća u FBiH prema
zadnjem statističkom podatku ukoliko je to povoljnije za
zaposlenika
do 70% prosječne mjesečne plaće u posljednja 3 mjeseca
prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu
rada kod tog poslodavca
jednokratno u visini tri prosječne plaće zaposlenika
isplaćene u prethodna tri mjeseca ili u visini tri prosječne
neto plaće ispaćene u FBiH prema posljednjem statističkom
podatku, ako je to povoljnije za zaposlenika.
U visini stvarnih troškova liječenja prema
dokumentaciji, pod uslovima iz stava (17) člana 20.
Pravilnika.
Naknada troškova sahrane u slučaju smrti zaposlenika ili
zaposlenika u visini stvarnih troškova sahrane, a najviše
do iznosa 4 prosječne neto plaće u FBiH za prethodna 4
mjeseca. Ukoliko u pravnom licu rade dva ili više članova
porodice kao neoporeziva se smatra samo jedna naknada
po jednom smrtnom slučaju.
139
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

IV PRIHODI KOJI NE ULAZE U DOHODAK

1. Pokloni koje poslodavci daju zaposleniku jednom ili do iznosa od 30% prosječne neto plaće u FBiH za taj mjesec
više puta u toku godine u novcu, stvarima, uslugama na godišnjem nivou
ili pravima povodom državnih i vjerskih praznika i/ili
jubileja firme i slično
V PRIHODI OD NESAMOSTALNE DJELATNOSTI KOJI SE NE SMATRAJU KORISTIMA
1. Posebna radna odjeća sa znakom poslodavca
2. Posebni ljekarski pregledi po osnovu posebnih propisa (npr. ljekarski pregledi prema propisima o zaštiti na radu,
testiranje na Covid- 19 u javnim ili privatnim ustanovama i sl.),
3. Sistematski kontrolni ljekarski pregledi za sve zaposlene
4. Razni oblici obrazovanja i stručnog usavršavanja u vezi sa djelatnosti koji su neophodni za ostvarivanje prihoda
poslodavca i sl.
5. Premije kolektivnog osiguranja koje za svoje zaposlenike uplaćuje poslodavac za slučajeve povreda na radnom
mjestu i/ili pri dolasku i povratku sa posla
VI PRIHODI KOJI SE NE SMATRAJU DOHOTKOM
1. Prihodi po osnovi sudjelovanja u raspodjeli dobiti privrednih društava (dividende ili udjeli)
2. Penzija rezidenta, bilo da je stečena u inostranstvu ili u Bosni i Hercegovini
3. Pomoći i druga primanja ostvarena po osnovi posebnih propisa o pravima ratnih vojnih invalida i civilnih žrtava
rata, osim plaće
4. Socijalne pomoći, primanja odnosno donacije koje fizička lica ostvaruju po osnovu darovanja pravnih i fizičkih lica
za zdravstvene potrebe (operativne zahvate, liječenja, nabavku lijekova i ortopedskih pomagala), koja nisu plaćena
osnovnim, dopunskim ili privatnim zdravstvenim osiguranjem,
5. Dječiji dodatak i novčana sredstva za opremu novorođenčeta
6. Nasljedstva i pokloni na koje se porez plaća po drugim federalnim ili kantonalnim propisima
7. Prihodi od prodaje imovine koja je korištena u lične svrhe
8. Nadoknade štete u slučaju elementarnih nepogoda
9. Osiguranje ili druga naknada štete načinjene na imovini, u iznosu koji je upotrebljen za zamjenu ili popravak
oštećene imovine
10. Nagrade osvojene, odnosno dobivene u novcu, stvarima i/ili pravima za pokazano znanje u kvizovima i drugim
sličnim natjecanjima
11. Prihodi zaposlenika po osnovu naknada, pomoći i/ili nagrada, isplaćeni od strane poslodavca za jedan porezni
period, najviše do iznosa utvrđenog Pravilnikom o primjeni Zakona o porezu na dohodak
12. Nagrade za izuzetna dostignuća u oblasti obrazovanja, kulture, nauke i dr. koje dodjeljuju organi vlasti povodom
obilježavanja značajnih datuma.
VII PRIHODI NA KOJE SE NE PLAĆA POREZ NA DOHODAK
1. Prihode na osnovu naknada za vrijeme nezaposlenosti i spriječenosti za rad koji su isplaćeni na teret
vanbudžetskog fonda
2. Prihodi invalidnih osoba koje su zaposlene u privrednom društvu, ustanovi ili radionici za radno i profesionalno
osposobljavanje i rehabilitaciju invalida
3. Prihodi po osnovi naknada za tjelesna oštećenja, umanjenu radnu sposobnost i naknada za pretrpljene
neimovinske štete
4. Prihodi po osnovi naknada šteta uposlenicima po osnovi posljedica nesreće na radu
5. Prihodi po osnovi nagrada članovima Akademije nauka i umjetnosti BiH i nagrada za tehničko-tehnološke inovacije
6. Naknade osuđenim osobama za vrijeme odsluženja kazne u odgojno - popravnim odnosno kazneno-popravnim
ustanovama
7. Prihode po osnovu stipendija učenika i studenata na redovnom školovanju, ne veće od 75% prosječne neto plaće
po zaposlenom u Federaciji, prema posljednjem objavljenom podatku nadležnog organa za statistiku, mjesečno
8. Prihodi koje ostvare učenici i studenti putem učeničkih i studentskih zadruga tokom jedne kalendarske godine,
do iznosa četiri prosječne mjesečne plaće zaposlenih u Federaciji, prema posljednjem objavljenom podatku
Federalnog zavoda za statistiku
9. Nagrade učenicima i studentima osvojene na takmičenjima u okviru obrazovnog sistema i organizovanim
školskim i visokoškolskim takmičenjima, do visine dvije prosječne neto plaće po zaposlenom u Federaciji, prema
posljednjem objavljenom podatku nadležnog organa za statistiku,
10. Dobici ostvareni učešćem u nagradnim igrama koje organiziraju privredna društva u propagandne svhe, a koji se
isključivo odnose na proizvod ili paket proizvoda iz vlastitog proizvodnog asortimana, ukoliko tržišna vrijednost
takvog dobitka ne prelazi iznos od 1.000,00 KM;
11. Naknada plaće isplaćene licima za vrijeme trajanja prekida posla za koji zaposlenik nije kriv
12. Prihodi po osnovu kamate na štednju u bankama, štedionicama i štedno-kreditnim zadrugama, bankovnim
računima (žiro račun, devizni računi i dr.) i kamate na državne obveznice
13. Prihode na osnovi zateznih kamata na isplaćene plaće i razlike plaća po odlukama mjerodavnih sudova
14. Prihode po osnovi isplaćenih premija životnog osiguranja koji imaju karakter štednje, kao i isplaćene prihode po
osnovi dobrovoljnog penzionog osiguranja, koje isplaćuju društva za osiguranje i reosiguranje koja imaju sjedište
na teritoriji Federacije, a koji potiču od uplaćenih premija na koje su plaćeni obavezni doprinosi i porez na dohodak

140
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Stope i osnovice poreza na dohodak i doprinose

STOPE POREZA NA DOHODAK 10%
Plaćanje poreza na dohodak od:
- nesamostalne djelatnosti vrši se pri svakoj isplati, odnosno prvog narednog dana,
- samostalnu djelatnost, zakup nepokretne ili pokretne imovine i paušalno plaćanje poreza do 15-og u mjesecu za protekli
mjesec,
- drugih samostalnih djelatnosti prilikom svake isplate/naplate,
- imovine i imovinskih prava prilikom svake naplate,
- od ulaganja kapitala i dobitaka od igara na sreću prilikom svake isplate prihoda, odnosno dobitka.

Faktori ličnog Iznos ličnog odbitka

Lični odbitak
odbitka Mjesečno Godišnje
Osnovni lični odbitak 1,00 300,00 3.600,00
Izdržavani bračni drug, odnosno izdržavani partner u vanbračnoj
0,50 150,00 1.800,00
zajednici (zajednica najmanje 3 godine)
Izdržavani bivši bračni drug, kojemu obveznik plaća alimentaciju 0,50 150,00 1.800,00
Izdržavano prvo dijete 0,50 150,00 1.800,00
Izdržavano drugo dijete 0,70 210,00 2.520,00
Izdržavano treće i svako sljedeće dijete 0,90 270,00 3.240,00
Izdržavanje djece iz prethodnog braka, za koje obveznik plaća
0,50; 0,70; 0,90 150,00 - 270,00 1.800,00 - 3.240,00
alimentaciju
Ostali izdržavani članovi uže porodice koji sa obveznikom žive u
0,30 90,00 1.080,00
zajedničkom domaćinstvu
Utvrđena lična invalidnost i utvrđena invalidnost svakog izdržavanog
0,30 90,00 1.080,00
člana uže porodice
Napomena:
Izdržavanim članovima uže porodice i izdržavanom djecom smatraju se fizička lica čiji dohodak i drugi prihodi koji se ne
smatraju dohotkom u godini za koju se utvrđuje porez na dohodak ne prelaze iznos osnovnog ličnog odbitka.
Djecom se smatraju djeca koju roditelji, staratelji, usvojitelji, poočimi i pomajke izdržavaju i djeca za koju roditelji plaćaju
alimentaciju.
Drugim izdržavanim članovima uže porodice smatraju se roditelji poreznog obveznika i roditelji njegovog bračnog druga,
te preci i potomci u pravoj liniji ukoliko žive u zajedničkom domaćinstvu sa poreznim obveznikom (a i bivši bračni drug i djeca
za koje porezni obveznik plaća alimentaciju).
STOPE DOPRINOSA
Iz ličnih primanja i drugih prihoda Na isplaćena lična primanja na teret
osiguranika na teret obveznika - iz osnovice poslodavca - na osnovicu
17,0% za penzijsko i invalidsko osiguranje 6,0% za penzijsko i invalidsko osiguranje
12,5% za osnovno zdravstveno osiguranje 4,0% za osnovno zdravstveno osiguranje
1,5% za osiguranje od nezaposlenosti 0,5% za osiguranje od nezaposlenosti
31,0% Ukupna stopa doprinosa iz bruto plaće 10,5% Ukupna stopa doprinosa na bruto plaću
Plaćanje doprinosa vrši se na dan isplate Doprinose ne plaćaju nerezidentni isplatioci
Plaćanje doprinosa vrši se na dan isplate
Osnovica za obračun doprinosa određenih
Stope doprinosa za samostalne poduzetnike obveznika za 2023. g.
(„Službene novine FBiH”, broj 100/22 i 12/23)
23,0% za penzijsko i invalidsko osiguranje Mjesečna
Obveznik
16,5% za osnovno zdravstveno osiguranje osnovica
2,0% za osiguranje od nezaposlenosti Samostalna djelatnost slobodnog
41,5% Ukupne stope doprinosa na osnovicu zanimanja (samostalne djelatnosti,
Plaćanje doprinosa se vrši do 10-tog u mjesecu za protekli zdravstvenih radnika, veterinara, advokata,
mjesec notara, revizora, poreznih savjetnika,
samostalnih računovođa, inžinjera, 1.869,00
arhitekata, prevoditelja, turističkih vodiča
i dr. sličnih djelatnosti) koji dohodak
utvrđuje na osnovu poslovnih knjiga
(1.699 x 1,1)
Samostalna djelatnost obrta i srodne
djelatnosti koji dohodak utvrđuje na 1.104,00
osnovu poslovnih knjiga (1.699x 0,65)

141
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Samostalna djelatnost obrta ili

samostalna djelatnost slobodnog
zanimanja koja porez na dohodak plaća 934,00
paušalno (1.699 x 0,55)
Obveznici zaposleni na teritoriji FBiH kod nerezidenata Za nisko akumulacijske djelatnosti
Federacije, obveznici zaposlenih kod humanitarnih tradicionalnih esnafskih zanata utvrđene
organizacija nerezidenata Federacije - osnovica zavisi od posebnim propisom ukoliko osiguranik
stručne spreme 1.529; 3.058, 4.587 obavlja samostalnu djelatnost obrta u 425,00
Plaćanje doprinosa do 10-tog u mjesecu. za protekli mjesec skladu sa propisima o porezu na dohodak,
i dohodak po tom osnovu plaća paušalno
Obveznici u radnom odnosu s poslodavcem rezidentom
Federacije koji su upućeni na rad ili stručno usavršavanje
u inostranstvu - minimalna osnovica 1.529 uz plaćanje
posebnog doprinosa za zdravstvenu zaštitu u inostaranstvu Za samostalnu djelatnost taksi prevoza
425,00
po Odluci Vlade (1.699 x 0,25)
Plaćanje doprinosa istovremeno sa isplatom plaće
Dodatni doprinos za penzijsko i invalidsko osiguranje: Djelatnost poljoprivrede i šumarstva koja
porez na dohodak utvrđuje na osnovu 493,00
2,00% za osiguranike raspoređene na radno mjesto na kojem poslovnih knjiga (1.699 x 0,29)
se 12 mj.ef.rada računa kao 14 mj. staža, Djelatnost poljoprivrede i šumarstva
ukoliko porez na dohodak plaća prema 425,00
3,00% za osiguranike raspoređene na radno mjesto na kojem paušalnoj osnovi (1.699 x 0,25)
se 12 mj.ef.rada računa kao 15 mj. staža, Djelatnost trgovca pojedinca koji je upisan
u odgovarajući registar (samostalni trgo-
6,00% za osiguranike raspoređene na radno mjesto na kojem vac koji nije u obavezi evidentirati promet
se 12 mj.ef.rada računa preko 15 mj. staža, preko fiskalnih uređaja i koji trgovinu na
malo obavlja izvan trgovačkih radnji koje
su rješenjem nadležnog organa registro-
vane za djelatnost trgovine na tržnicama
na malo (pijacama) na jednom prodajnom 493,00
mjestu: štandu, stolu, boksu, montažno-
demontažnom ili zidanom objektu tipa ki-
osk kao i na štandu i stolu izvan tržnica na
malo, za koje je nadležni organ izdao odo-
brenje).
(1.699 x 0,29)
Samostalni poduzetnici mogu izabrati i višu osnovicu
uvećanu za dva, odnosno tri puta
Obračun doprinosa zaposlenicima u rudnicima uglja, tekstilnoj, kožnoj i industriji obuće i nisko akumulacijskim
djelatnostima tradicionalnih esnafskih zanata
Period Opis Osnovica
od 01.01.2022. Za zaposlenike kojima se isplaćuje mjesečna plaća u visini do 60% prosječne mjesečne
443,00
do 31.12.2022. neto plaće u skladu sa članom 6a. stav 2. Zakona (987 X 60% = 592,00)
od 01.01.2023. Osnovica je množenik prosječne plaće i koefi cijenta 0,25 za zaposlenike kojima se
425,00
do 28.01.2023. isplaćuje NAJNIŽA PLAĆA
od 28.01.2023. Za zaposlenike kojima se isplaćuje mjesečna plaća u visini do 85% prosječne mjesečne
510,00
do 31.12.2023. neto plaće u skladu sa članom 6a. stav 2. Zakona (1.099 X 85% = 934,00)

Na primanje od druge samostalne djelatnosti i povremene nesamostalne djelatnosti, kao npr.ugovori o djelu, ugovori o
autorskom djelu, naknada članovima nadzornog odbora, upravnog odbora, angažman naučnika, umjetnika, stručnjaka,
novinara, sudskih vještaka trgovačkih putnika, agenata, sportskih sudija, delegata i dr. koji ove djelatnosti obavljaju
pored neke svoje osnovne djelatnosti ili samostalnog rada
Na teret obveznika (iz osnovice) 4% za osnovno zdravstveno Na teret isplatioca (na osnovicu) 6% za penzijsko i
osiguranje invalidsko osiguranje
Plaćanje doprinosa se vrši istovremeno sa isplatom primanja, Plaćanje doprinosa se vrši istovremeno sa isplatom
tako što se: primanja
- 10,2% od ukupno obračunatog iznosa plaća u korist Zavoda
zdravstvenog osiguranja i reosiguranja FBiH,
- 89,8% od ukupno obračunatog iznosa u korist Kantonalnog
zavoda zdravstvenog osiguranja prema mjestu prebivališta
obveznika doprinosa

142
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

I. RAČUN JAVNIH PRIHODA BUDŽETA FEDERACIJE

UNION BANKA d.d. Sarajevo broj: 102-050-00001066-98

II. RAČUN JAVNIH PRIHODA BUDŽETA KANTONA

R.B. KANTON Naziv banke Broj računa
1. Unsko-sanski kanton UniCredit Bank d.d. 338-000-22100058-77
2. Posavski kanton UniCredit Bank d.d. 338-000-22104571-21
3. Tuzlanski kanton NLB banka d.d. Tuzla 132-100-02560000-80
4. Zeničko-dobojski kanton ASA BANKA d.d. Sarajevo 134-010-00000016-72
5. Bosansko-podrinjski kanton Privredna banka d.d. 101-140-00782263-94
6. Srednjobosanski kanton UniCredit Bank d.d. 338-000-2205003-005
7. Hercegovačko- neretvanski kanton UniCredit Bank d.d. 338-000-22000059-53
8. Zapadnohercegovački kanton UniCredit Bank d.d. 338-000-22000040-13
9. Kanton Sarajevo BBI banka dd Sarajevo 141-196-53200084-75
10. Kanton 10 Raiffeisen bank d.d. BiH 161-020-00335600-61

III. DOPRINOS ZA PENZIJSKO I INVALIDSKO OSIGURANJE

Naziv banke Broj računa
1. UNION BANKA d.d. Sarajevo 102-050-00001066-98
Napomena: Od 01.01.2021. godine u platni nalog se obavezno unosi budžetska organizacija Federalnog
zavoda za PIO 5102001

IV. DRUŠTVENI FONDOVI

a) Zavodi za zdravstveno osiguranje
Red.
Zavodi za zdravstveno osiguranje Naziv banke Broj računa
br.
Zavod zdravstvenog osiguranja i
reosiguranja Federacije Bosne i UNION BANKA d.d. Sarajevo 102-050-000000640-18
Hercegovine
1. Kantonalni zavodi za zdravstveno osiguranje
1.1. Unsko-sanski kanton UniCredit Bank d.d. Mostar 338-500-22751661-53
1.2. Posavski kanton Raiffeisen Bank d.d. BiH 161-080-00026400-20
1.3. Tuzlanski kanton UniCredit Bank d.d 338-440-22124691-66
1.4. Zeničko-dobojski kanton ASA BANKA d.d. Sarajevo 134-010-00000021-57
1.5. Bosansko-podrinjski kanton ASA BANKA d.d. Sarajevo 134-620-10082668-97
1.6. Srednjobosanski kanton ASA BANKA d.d. 134-481-1008243-153
1.7. Hercegovačko-neretvanski kanton NOVA BANKA AD Banja Luka 555-000-00048732-98
1.8. Zapadnohercegovački kanton ASA BANKA d.d. 134-001-1110009-197
1.9. Kanton Sarajevo IntesaSanPaolo Bank d.d.BiH 154-921-2014617-245
1.10. Kanton 10 INTESA SANPAOLO BANKA D.D. BiH 154-921-20048246-10
b) Službe - Zavodi za zapošljavanje
Red.
Zavodi za zapošljavanje Banka Broj računa
br.
Federalni zavod za zapošljavanje Raiffeisen Bank d.d. BiH 161-000-00285700-03
2. Kantonalne službe/zavodi za zapošljavanje
2.1. Unsko-sanski kanton UniCredit Bank d.d. 338-000-22100129-58
2.2. Posavski kanton Addiko Bank d.d. 306-042-00009586-97
2.3. Tuzlanski kanton NLB banka d.d. Tuzla 132-100-03110200-32
2.4. Zeničko-dobojski kanton ASA BANKA d.d. Sarajevo 134-010-00001075-96
2.5. Bosansko-podrinjski kanton Privredna banka Sarajevo d.d. Sarajevo 101-140-00004638-22
2.6. Srednjobosanski kanton UniCredit Bank d.d. 338-000-22100281-87
2.7. Hercegovačko-neretvanski kanton Raiffeisen bank d.d. BiH 161-020-00138001-91
2.8. Zapadnohercegovački kanton UniCredit Bank d.d. 338-000-22000102-21
2.9. Kanton Sarajevo Intesa Sanpaolo Banka d.d. 154-921-20101710-56
2.10. Kanton 10 UniCredit Bank d.d. 338-000-22000344-71

143
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

KALENDAR DIREKTNIH POREZA U FBiH1

POREZ NA DOBIT
(mjesečno obračunavanje i plaćanje akontacije, a godišnje utvrđivanje konačne obaveze)
Ko? Vrsta obaveze Dokument Primalac Rok
Prijava poreza na dobit Obrazac PR-PD Porezna uprava – 30. mart naredne godine u
nadležna ispostava odnosu na godinu za koju se
PRAVNA

prijava podnosi
LICA1
SVA

Plaćanje mjesečne akontacije Virmanski nalog Uplatni račun javnih Do kraja narednog mjeseca u
utvrđene u Prijavi poreza na prihoda odnosu na mjesec na koji se
dobit odnosi obaveza
POREZ NA DOHODAK I DOPRINOSI
(mjesečno obračunavanje i plaćanje)
Ko? Vrsta obaveze Dokument Primalac Rok
Plaćanje doprinosa za Virmanski nalog Uplatni računi javnih Do kraja narednog mjeseca u
zaposlene kod poduzetnika prihoda odnosu na mjesec na koji se
obračun vrši
Plaćanje poreza na dohodak Virmanski nalog Uplatni računi javnih Zajedno sa isplatom plaće
za zaposlene kod poduzetnika prihoda
Prijavljivanje plaćenog poreza Specifikacija (Obrazac Porezna uprava – Istovremeno sa plaćanjem
na dohodak i doprinosa za 2001) nadležna ispostava poreza na dohodak i
zaposlene kod poduzetnika doprinosa
(zbirno za sve zaposlenike)
Prijavljivanje plaćenog poreza MIP-1023 Porezna uprava – Do 15-og narednog mjeseca
na dohodak i doprinosa za nadležna ispostava u odnosu na mjesec za koji je
SAMOSTALNI PODUZETNICI

zaposlene kod poduzetnika plaćanje izvršeno

Plaćanje doprinosa za
poduzetnika
Prijavljivanje plaćenog
doprinosa za poduzetnika
- rezident
Prijavljivanje plaćenog
doprinosa za poduzetnika
- nerezident
Obračunavanje godišnje
obaveze poreza na dohodak
za vlasnika radnje
Plaćanje akontacije poreza na Virmanski nalog
dohodak za vlasnika radnje
Prijava isplaćenih plaća i
plaćenog poreza na dohodak
za zaposlenike
Plaćanje doprinosa za
zaposlene u pravnom licu
Plaćanje poreza na dohodak
za zaposlene u pravnom licu
SVA PRAVNA LICA - REZIDENTI
(pojedinačno za svakog
zaposlenika)
Virmanski nalog Uplatni računi javnih Do 10-og narednog mjeseca
prihoda u odnosu na mjesec na koji
se plaćanje vrši
Specifikacija (Obrazac Porezna uprava – Do 10-og narednog mjeseca
2002) nadležna ispostava u odnosu na mjesec na koji
se plaćanje vrši
Specifikacija (Obrazac Porezna uprava – Do 10-og narednog mjeseca
2002A) nadležna ispostava u odnosu na mjesec na koji
se plaćanje vrši
Godišnja prijava poreza Porezna uprava – 30. mart naredne godine u
na dohodak (Obrazac nadležna ispostava odnosu na godinu za koju se
GPD-1051) prijava podnosi
Uplatni računi javnih Do 15-og narednog mjeseca
prihoda
GIP-1022 Porezna uprava – 28/29. februar naredne
nadležna ispostava godine za prethodnu
Virmanski nalog Uplatni računi javnih Do kraja narednog mjeseca u
prihoda odnosu na mjesec na koji se
obračun vrši
Virmanski nalog Uplatni računi javnih Zajedno sa isplatom plaće
prihoda

Prijavljivanje plaćenog poreza Specifikacija (Obrazac Porezna uprava – Istovremeno sa plaćanjem

na dohodak i doprinosa za
zaposlene u pravnom licu -
rezidente
Prijavljivanje plaćenog poreza Specifikacija (Obrazac
na dohodak i doprinosa za
zaposlene u pravnom licu -
nerezidente
Prijavljivanje obračunate
plaće, poreza na dohodak
i doprinosa za zaposlene u
pravnom licu
Prijava isplaćenih plaća i
plaćenog poreza na dohodak
za zaposlene u pravnom licu
Plaćanje poreza na dohodak
PRAVNA
2001) nadležna ispostava poreza na dohodak i
Uplatni računi javnih doprinosa
prihoda (zbirno za sve zaposlenike)
Porezna uprava – Istovremeno sa plaćanjem
2001-A) nadležna ispostava poreza na dohodak i
Uplatni računi javnih doprinosa
prihoda (zbirno za sve zaposlenike)
MIP-1023 Porezna uprava – Do 15-og narednog mjeseca
nadležna ispostava u odnosu na mjesec za koji su
se uplate desile
GIP-1022 Porezna uprava – 28/29. februar naredne
nadležna ispostava godine za prethodnu
Virmanski nalog Uplatni računi javnih Do 10-tog narednog mjeseca

NEREZI-
DENTI
LICA -

i doprinosa za zaposlene u prihoda

pravnom licu

1 Sva pravna lica koja su obveznici poreza na dobit u skladu sa Zakonom o porezu na dobit u FBiH („Sl. novine FBiH“, br. 15/16 i 15/20).

144
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

KALENDAR INDIREKTNIH POREZA U BiH

POREZ NA DODANU VRIJEDNOST
(mjesečno obračunavanje, izvještavanje i plaćanje)
Ko? Vrsta obaveze Dokument Primalac Rok
Ispostavljanje Porezna faktura Kupac – primalac Zadnji datum u
porezne fakture dobara ili usluga mjesecu
Prijem i evidentiranje Faktura ili drugi važeći PDV obveznik Do 10-og narednog
PDV OBVEZNIK

faktura od dobavljača dokument o prijemu mjeseca

Sastavljanje i PDV prijava UINO – Regionalni Do 10-og narednog

podnošenje PDV centar mjeseca
prijave
Plaćanje PDV-a Virmanski nalog UINO – Jedinstveni Do 10-og narednog
račun mjeseca
AKCIZE
Ko? Vrsta obaveze Dokument Primalac Rok
Uvoznik naftnih Plaćanje putarine i Virmanski nalog Jedinstveni račun Prilikom uvoza,
derivata akcize UINO prema JCI
Proizvođač naftnih Prijava putarine i Obrazac PDA UINO – Regionalni Do 10-og narednog
derivata akcize centar mjeseca
Plaćanje putarine i Virmanski nalog Jedinstveni račun
akcize
Uvoznici i Prijava akcize Obrazac PDA UINO – Regionalni Do 10-og narednog
proizvođači (proizvođači) centar mjeseca
duhanskih
prerađevina Plaćanje akcize Virmanski nalog Jedinstveni račun Prilikom preuzimanja
markica
Uvoznici i Prijava akcize Obrazac PDA UINO – Regionalni Do 10-og narednog
proizvođači (proizvođači) centar mjeseca
alkohola i
alkoholnih pića Plaćanje akcize Virmanski nalog Jedinstveni račun Prilikom uvoza,
prema JCI
Uvoznici i Prijava akcize Obrazac PDA UINO – Regionalni Do 10-og narednog
proizvođači (proizvođači) centar mjeseca
bezalkoholnih pića
Plaćanje akcize Virmanski nalog Jedinstveni račun Prilikom uvoza,
prema JCI
Uvoznici i Prijava akcize Obrazac PDA UINO – Regionalni Do 10-og narednog
proizvođači piva (proizvođači) centar mjeseca
Plaćanje akcize Virmanski nalog Jedinstveni račun Prilikom uvoza,
prema JCI
Uvoznici kafe i Plaćanje akcize Virmanski nalog Jedinstveni račun Prilikom uvoza,
prerađevina od kafe prema JCI

145
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

PODACI O TRGOVANJU VRIJEDNOSNIM PAPIRIMA U

FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE ZA DECEMBAR 2023. GODINE
TRGOVANJE PO DANIMA NA SASE
Dnevna vrijednost prometa u decembru 2023. godine
Količina Vrijednost
Broj
trgovanih trgovanih
Datum zaključenih
vrijednosnih vrijednosnih
poslova
papira papira
1.12.2023. 4.756 454.894 8
4.12.2023. 2.609 33.287 12
5.12.2023. 125 1.970 3
6.12.2023. 376 8.205 3
7.12.2023. 120 178 2
8.12.2023. 7.846 177.544 15
11.12.2023. 346.055 1.390.545 12
12.12.2023. 31.392 39.042.998 28
13.12.2023. 437 7.051 4
14.12.2023. 916 11.346 5 PREGLED TRGOVANJA PO EMITENTIMA
15.12.2023. 1.368 9.303 8 Br.
MaX Min Količina
18.12.2023. 3.510 4.432 7 Emitenti cijena cijena
transa- Vrij. prometa
dionica
kcija
19.12.2023. 930 12.199 7
BERZANSKA KOTACIJA
20.12.2023. 3.031 18.099 19 Dionice privrednih društava
21.12.2023. 3.091 79.891 13 BOSNALIJEK D.D. SARAJEVO 26,1 26 8 45.904 1.765
22.12.2023. 5.840 34.394 13 Ukupno dionice privrednih društava 8 45.904 1.765
26.12.2023. 6.796 76.598 18 Dionice ZIF-ova
27.12.2023. 13.562 29.791 12 ZIF BIG INVESTI. GRUPA DD SARAJEVO 0,56 0,5 12 4.233 8.094
28.12.2023. 812 113.416 7 ZIF BONUS DD SARAJEVO 4 4 7 1.378.000 344.500
29.12.2023. 1.267 14.564 7 ZIF HERBOS FOND D.D. TUZLA 3,96 3,96 1 15.840 4.000
Ukupno 434.839 41.520.705 203 ZIF MI GROUP DD SARAJEVO 0,65 0,63 14 880 1.384
Prosjek 21.741 2.076.035 10 ZIF PROF PLUS DD SARAJEVO 2,77 2,7 15 2.502 910
Ukupno dionice ZIF-ova 49 1.401.455 358.888
Ukupno Berzanska kotacija 57 1.447.359 360.653

Kol.
Max
Emitenti Min cijena Br. transakcija Vrij. prometa vrijednosnih
cijena
papira
SLOBODNO TRŽIŠTE
Dionice
BH TELECOM D.D. SARAJEVO 14,37 14,01 36 172.801 12.160
ENERGOINVEST D.D. SARAJEVO 0,96 0,80 4 5.052 5.349
ASA BANKA DD SARAJEVO 101,00 97,00 4 9.406 94
JP ELEKTROPRIVREDA BIH DD SARAJEVO 13,60 13,13 18 18.888 1.418
RUDNICI BOKSITA JAJCE D.D. JAJCE 4,60 4,60 1 460 100
RUDNIK SOLI TUZLA DD TUZLA 3,20 3,20 1 640 200
TVORNICA CEMENTA KAKANJ DD KAKANJ 3,42 3,40 2 3.842 1.127
PRETIS D.D. VOGOŠCA 8,65 8,50 6 9.851 1.155
BITUMENKA D.D. SARAJEVO 2,93 2,93 1 1.787 610
CROATIA - REMONT D.D. CAPLJINA 50,00 50,00 9 171.700 3.434
ENKER DD TEŠANJ 40,00 23,50 3 5.108 149
ENERGOPETROL DD SARAJEVO 2,75 2,75 11 9.625 3.500
BADECO ADRIA D.D. SARAJEVO 190,00 184,30 8 64.927 343
UNIS GINEX DD GORAŽDE 400,00 400,00 3 508.800 1.272
JP ELEKTROPRIVREDA HZHB MOSTAR 25,00 24,50 3 11.710 476
MERKUR D.D. SARAJEVO 0,40 0,40 3 424 1.060
RMU BANOVICI DD BANOVICI 5,99 5,99 4 2.594 433
SNAGA DD VAREŠ 2,00 2,00 3 28.300 14.150
BORAC EXPORT - IMPORT D.D. TRAVNIK 2,32 2,32 1 2.320 1.000
METALOTEHNA D.D. TUZLA 2,50 2,43 3 36.457 15.003
POSLOVNI SISTEM RMK D.D. ZENICA 1,67 1,67 1 25 15
SOLANA DD TUZLA 41,37 41,37 2 16.548 400
ŠIPAD KOMERC DD SARAJEVO 1,35 1,35 2 9.950 7.370
BINAS D.D. BUGOJNO 4,12 4,12 1 2.719 660
UKUPNO SLOBODNO TRŽIŠTE 130 1.093.933 71.478

146
 RAČUNOVODSTVO I POSLOVNE FINANSIJE

Kol.
Max Br.
Emitenti Min cijena transakcija Vrij. prometa vrijednosnih
cijena papira
JAVNA PONUDA
F BIH - AUKCIJA TZ. ZAPISA 74 9.788,46 9.695,43 16 38.979.413 4.000
UKUPNO JAVNA AUKCIJA 16 38.979.413 4.000

Uporedni podaci o prometu na SASE i BLBE

Promet na SASE % SASE u BiH Promet na BLBE % BLBE u BiH Ukupno BiH Ukupno %
41.520.706 KM 27% 111.567.731 KM 73% 153.088.437 KM 100%

Sarajevo 3.1.2024. godine

www.feb.ba
147
 DAN PANTHEON RAČUNOVOĐA 2023
„Digitalizacija računovodstva u praksi“
Sarajevo, 6. decembar 2023. – Dan PANTHEON računovođa, istaknuti događaj u svijetu računovodstva,
okupio je vodeće stručnjake kako bi predstavili najnovije trendove, tehnologije i prakse koje oblikuju
moderno računovodstvo. Konferencija je bila namijenjena svima koji žele biti u skladu s napretkom u
računovodstvu te je ponudila dubinski uvid u napredak digitalizacije ovog ključnog sektora poslovanja.
Dan PANTHEON računo-
vođa pružio je uvid u mo-
gućnosti naprednog usavr-
šavanja računovodstvenih
procesa kroz integraciju
modernih tehnoloških rje-
šenja. Poseban fokus je bio
na PANTHEON uslugama
za ePoslovanje. Učesnici
su dobili detaljan uvid u
prednost digitalnih alata
poput PANTHEON eProce-
sa, eDokumentacije, eK-
njiženja i Sigurnosne kopi-
je, koje Datalab do krajnjih
korisnika pruža u saradnji
sa partnerom BH Telecom,
generalnim sponzorom
konferencije.
Prezentiran je i PANTHEON Web Light, online poslovni program dizajniran da udovolji zahtjevima brze
digitalizacije i online poslovanja. Zahvaljujući podršci modernog data centra BH Telecoma, PANTHEON
Web Light omogućava potpunu mobilnost poslovanja pružajući pristup podacima putem interneta, bilo
kada, bilo gdje.
Izuzetno značajna diskusija na okruglom stolu na temu »Digitalizaciji računovodstva u praksi – Iskustva
PANTHEON korisnika« ponudila je uvid u implementaciju digitalnih rješenja u svakodnevnom radu raču-
novođa, istaknuvši ulogu umjetne inteligencije (AI) u računovodstvu. Integracija AI-a u računovodstvene
procese postaje neizostavna za postizanje efikasnosti, preciznosti i smanjenje rizika. Korisnici poslovnog
programa PANTHEON podijelili su svoja stručna iskustva u primjeni digitalnih rješenja u svakodnevnom
radu računovođe.
Prepoznata je itekako i ključna uloga digitalizacije u slučaju konsolidacije preduzeća. Dan PANTHEON
računovođa je, kroz predavanja i diskusije, istakao važnost digitalnih alata u procesima konsolidacije,
omogućavajući bržu analizu podataka, efikasniju komunikaciju između različitih ogranaka kompanija te
donošenje preciznijih strateških odluka.
Tokom konferencije, prisutnima su također predstavljena unapređenja i nove funkcionalnosti u finan-
sijskom modulu programa, kao i modulu za obračun plata i kadrove, prilagođene najnovijim zakonima
i propisima.
»Dan PANTHEON računovođa nije samo platforma za razmjenu znanja već i prilika za oblikovanje bu-
dućnosti poslovanja. Kroz iskustva PANTHEON računovođa želimo pokazati kako tehnologija može trans-
formirati rad i unaprijediti rezultate u računovodstvu.
U današnjem svijetu koji se neprestano mijenja, računovodstvo ima ključnu ulogu u transformaciji poslo-
vanja, a PANTHEON računovođe već se ističu kao predvodnici u digitalizaciji. Kao kompanija posvećena
razvoju ERP sistema i rješenjima za ePoslovanje, Datalab razumije važnost prilagodbe i usvajanja novih
tehnologija kako bi podržali nositelje digitalne transformacije«, izjavio je Nedim Pašić, direktor Datalab
BH.
 POSLOVNO-INFORMACIONI SISTEM PANTHEON

Želite započeti
digitalnu
transformaciju u
vašem preduzeću?
Poslovni program PANTHEON
i rješenja za ePoslovanje
su sve što vam je potrebno.

PANTHEON DMS PANTHEON DMS

eDokumentacija
Rješenje za upravljanje, razmjenu i digitalnu pohranu doku-
menata te podršku internim procesima. Lakše i brže donoše-
nje odluka i veća operativna efikasnost organizacije. Rješenje
koje raste zajedno sa kompanijom i omogućava fazne pristu-
pe implementaciji bespapirnih procesa.
eKnjiženje
Bez ručnog prekucavanja dokumenata! Jednostavno samo
fotografišete dokument, a eKnjiženje uz pomoć OCR teh-
nologije prepoznaje sadržaj i pretvara ga u elektronski oblik.
Skeniranje dokumenata praćeno je procesom klasifikacije i
njihovim označavanjem odgovarajućim metapodacima te se
tako kasnije mogu lako pronaći u arhivi.

PANTHEON DMS
PANTHEON Workflow
Automatizacija poslovnih procesa i bespapirno potvrđivanje
dokumenata. Uz PANTHEON Workflow rješenje možete di-
zajnirati i automatizirati skoro svaki poslovni proces koji je
specifičan za vaše poslovanje.
Sigurnosno kopiranje
Za poslovanje bez brige. Automatizacija svakod-
nevnog sigurnosnog kopiranja podataka na uda-
ljenoj i sigurnoj lokaciji u oblaku.

godigital@datalab.ba 033 652 101 www.datalab.ba


IZVJEŠTAJ O TRANSFERNIM CIJENAMA
Legislativa
 Zakon o porezu na dobit („Službene
novine FBiH“, broj 15/16)
 Pravilnik o primjeni Zakona o porezu
na dobit („Službene novine FBiH”, broj
88/16, 11/17, 96/17, 94/19, 87/20 i
33/22)
 Pravilnik o transfernim cijenama
(„Službene novine FBiH, broj 67/16).
 OECD Smjernice o transfernim cijena-
ma za multinacionalna preduzeća i
poreznu upravu (2017).
POŠALJITE ZAHTJEV ZA DOSTAVU PONUDE ZA IZRADU STUDIJE O
TRANSFERNIM CIJENAMA
Kontakt
e-mail: feb@feb.ba ili pitania@feb.ba
telefon: 033/215-802 ili 060/340-9368
SARAJEVO
Poslovanje s povezanim licima
Porezni obveznik koji učestvuje u transak-
ciji sa povezanim licem mora utvrditi svoju
oporezivu dobit na način koji je u skladu sa
principom van dohvata ruke.
Princip van dohvata ruke predstavlja među-
narodni standard kojim se određuje odnos
koji ukazuje da uslovi postavljeni ili namet-
nuti između dva lica u njihovim poslovnim
ili finansijskim odnosima ne smiju odstupati
od uslova u poslovnim ili finansijskim odno-
sima očekivanih u sličnim transakcijama i/ili
sličnim okolnostima između nezavisnih lica
(nepovezanih lica).
Rok za izradu studije
Rok za završetak kompletne Studije iznosi
30 radnih dana od dana uplate avansa i
dostavljene kompletne dokumentacije koja
je potrebna za izradu procjene.