Psihologija odgoja i obrazovanja

izv. prof. dr.sc. Daniela Šincek

Filozofski fakultet u Osijeku
Odsjek za psihologiju
Učenje i motivacija
 Učenje i motivacija

• Učenici koji su motivirani za učenje

postižu uspjeh

• IZAZOV je stimulirati i osnažiti

motivaciju onih na čiji entuzijazam za
učenje ne možemo uvijek računati
Da ponovimo...motivacija je...

Stanje ili proces unutar

pojedinca koji pokreće,
održava i usmjerava
njegovo ponašanje ka
nekom cilju.

U školi-cilj je znanje (ili

ocjene?)
 Utjecaj poučavanja na motivaciju učenika

• Motivacija za učenje i postignuća/ rezultati u učenju

povezani

• Visoka motiviranost vodi do dobrih rezultata u

učenju, ALI i dobri rezultati također osnažuju
motivaciju
 Aspekti motivacije povezani s učenjem i
poučavanjem:

• Intrinzična (unutarnja) motivacija

• Ekstrinzična (vanjska) motivacija

• Motivacija za postignućem
Intrinzična (unutarnja) motivacija

• odražava osobni cilj;

• proizlazi iz interesa za područje učenja;
• ovisi o osobnom angažiranju u zadacima koji se mogu
odabrati;
• ovisi o osjećaju vlastite kompetencije i
samouvjerenosti;
• vodi prema dubinskom pristupu učenju i
razumijevanju koncepata;
• ishodi učenja su fleksibilni i mogu se lako transferirati
u različite kontekste primjene.
 Ekstrinzična (vanjska) motivacija

• usmjerena je na ispunjavanje obveza u predmetu

(završavanje studija);
• pod snažnim je utjecajem poticaja ili pritisaka koji
dolaze izvana;
• vodi prema površnom pristupu učenju i strahu od
neuspjeha;
• ishodi učenja nisu fleksibilni i ne mogu se lako
transferirati u različite kontekste primjene (znanja su
«kruta»).
 Motivacija usmjerena postignuću

• kompetitivna je, ali može postati egoistična i

sebična;
• usredotočuje se na osobnu razinu postignuća;
• ovisi o uspješnom upravljanju vremenom i
organizaciji učenja;
• gleda na zadatke kao na osobne izazove;
• vodi prema strateškom pristupu učenju;
• ishodi učenja obično su osjetljivi za različite
kontekste, ali nisu osjetljivi spram ljudi.
Intrinzična motivacija
 Kako povećati intrinzičnu motivaciju?

• Prilagođavanje onoga što se uči učeničkim

interesima
• Uvođenje novosti i raznolikosti u sustav
• Aktivno sudjelovanje učenika i brze povratne
informacije
• Poticanje radoznalosti
• Povezivanje onoga što se uči s osobnim životom
učenika
• Pomaganje učenicima da sami postave svoje ciljeve
Prilagođavanje onoga što se uči učeničkim
interesima

• Uključiti sadržaje koji su učnicima zanimljivi ili

aktivnosti u kojima uživaju
– Filmovi, knjige, idoli
• Sadržaj treba biti zanimljiv, ali mora biti povezan s
onim što treba naučiti
– Zanimljiv, ali trivijalan materijal može interferirati s
učenjem
• Ponuditi izbor između nekoliko zadataka ili načina na
koje mogu udovoljiti obavezama
• Raspraviti pitanja koje učenici imaju o nekoj temi
 Uvođenje novosti i raznolikosti u sustav

• Uvođenje novosti i korištenje zanimljivih sredstava

– Filmovi, gosti, demonstracija...
Aktivno sudjelovanje učenika i brze povratne
informacije

• Aktivno sudjelovanje
– Projekti, eksperimenti, igranje uloga, simulacije,
edukacijske igre...
• Brze povratne informacije
• Aktivnosti s “gotovim proizvodom”
– Dijagram, mapa, ilustracija...
 Poticanje radoznalosti

• Urođen motiv radoznalosti

• Poticanje tog motiva kroz aktivnosti koje uključuju:
– Optimalnu razinu iznenađenja
– Neobičnosti
– Neočekivanosti
 Povezivanje onoga što se uči s osobnim
životom učenika

• Povezivanje školskog gradiva s onim što učenici već

znaju, ambicijama, problemima
Pomaganje učenicima da sami postave svoje
ciljeve

• Pomoć u postavljanju vlastitih ciljeva

– Dobro postavljeni ciljevi:
• Kratkoročni, mjerljivi, i specifični

• Naučiti učenike da postavljaju realne ciljeve

– Pohvala za postavljanje i ostvarivanje ciljeva➔veza
između zalaganja i uspjeha
Ekstrinzična motivacija
 Kako povećati ekstrinzičnu motivaciju?

• Nagrađivanje učenika
• Jasne povratne informacije
• Neposredne i česte povratne informacije
 Nagrađivanje učenika

• Nagrade motiviraju učenike

– posebice ako znaju da će biti nagrađeni za
postizanje određenog cilja

• Nagrade efikasnije za:

– Poticanje zalaganja (ne postizanje kvalitete)
– Uvježbavanje onoga što već znaju (ne
otkrivanje novoga ili kada trebaju biti kreativni)
 Jasne povratne informacije

• Povratna informacija o uratku na zadatku

– Ponekad djeluje kao nagrada

• Povratna informacija
– Specifična-objašnjenje zašto je učenik dobio pohvalu/o
pogreškama

• Negativne povratne informacije treba davati u

kombinaciji s pozitivnim povratnim
informacijama
 Neposredne i česte povratne informacije

• Bolje su:
– Male, ali česte nagrade nego velike, a rijetke

• Česti kratki testovi za provjeru znanja

• Postavljanje pitanje

• Povratna informacija
– Neposredno nakon aktivnosti (posebno za mlađe
učenike)
Motivacija za postignućem
 Motivacija za postignućem

• opća tendencija stremljenja k uspjehu i tendencija

biranja aktivnosti usmjerenih k cilju i uspjehu.

• učenici s visoko razvijenom motivacijom za

postignućem žele i očekuju uspjeh➔kad ne uspiju
pojačavaju svoje napore dok im to ne uspije.
 Motivacija za postignućem

• A) Poticati težnju ka uspjehu

• B) Smanjiti strah od neuspjeha
• C) Poticati očekivanja uspjeha
 A) Poticati težnju k uspjehu

• ljudi mogu pokušati postići cilj na dva načina:

– stremeću uspjehu ili
– izbjegavajući neuspjeh.

• Neuspjeh:
– povećava motivaciju usmjerenih na postizanje uspjeha
– smanjuje motivaciju onih usmjerenih na izbjegavanje
neuspjeha.
 A) Poticati težnju k uspjehu

• Pojedinci usmjereni na izbjegavanje neuspjeha

imaju sklonost birati ili izrazito teške ili lagane
zadatke i na taj način ga izbjegavaju

• U laganim zadacima je mala vjerojatnost da će ga

doživjeti dok u teškim, ako ga i dožive, nitko ih
neće okrivljavati i na taj način uspijevaju zadržati
pozitivnu sliku o sebi
 B) Smanjiti strah od neuspjeha

• učiti učenike natjecanju sa samim sobom

• koristiti suradničko učenje
• naučiti učenike da dijele zadatke na manje dijelove
(da ne postavljaju previsoke ili preniske ciljeve)
• davati zadatke primjerene težine i povezati ulaganje
napora s uspjehom (individualni pristup učeniku)
• ne izjednačavati sposobnost s osobnom vrijednošću
 B) Smanjiti strah od neuspjeha

• Kada je motivacija za izbjegavanjem neuspjeha

dovedena do krajnosti, govori se o naučenoj
bespomoćnosti.
• Kako pomoći:
– naglašavati ono što je pozitivno
– odstranjivati negativno (razgovor s učenikom o
problemima)
– polaziti od poznatog k nepoznatom (povezivanje
sa svakodnevnim životom)
 C) Poticati očekivanja uspjeha

• Razvijati vještine pomoću smislenih zadataka.

• Tretirati svakog lošeg učenika kao osobu za sebe.
• Povezati uspjeh s ulaganjem truda.
• Staviti naglasak na pomoć, a ne na suosjećanje.
• Omogućiti učeniku javni uspjeh.
• Dati dovoljno vremena da odgovori na pitanje (duže se
čeka odgovor učenika od kojih se očekuje više)
• Izbjegavati nepotrebno naglašavanje razlika u uspjehu
među učenicima
• Jednako ponašati prema svim učenicima
 Kako neuspješnim učenicima prenijeti
očekivanja (ne)uspjeha?

1. Ponašanja kod ispitivanja i ocjenjivanja

– Kraće čekaju odgovor na postavljeno pitanje.
– Kad učenik ne zna odgovoriti na pitanje, prozovu
učenika koji zna odgovor.
– Različito ocjenjuju testove i zadaće pa u nejasnim
slučajevima bolje prođu dobri učenici.
– Bolji učenici imaju više prilike za javno odgovaranje
dok s lošim učenicima komuniciraju u 4 oka što postaje
znak učenikove neadekvatnosti.
– Rijeđe ih prozivaju.
– Od neuspješnih učenika učitelji zahtijevaju manje.
 Kako neuspješnim učenicima prenijeti
očekivanja (ne)uspjeha?

2. Davanje povratnih informacija

– pohvaljuju djelomično točan ili čak netočan
odgovor, iako učenici znaju da je odgovor
netočan
– češće kritiziraju ovakve učenike zbog netočnog
odgovora
– rjeđe pohvaljuju ove učenike za dobar odgovor
– rijetko im javno daju povratnu informaciju za
odgovor
 Kako neuspješnim učenicima prenijeti
očekivanja (ne)uspjeha?

3. Način komunikacije u razredu

– Posvećuju manje pažnje lošim učenicima ili manje s
njima razgovaraju.
– Postavljaju lošije učenike na mjesto udaljeno od
učiteljice.
– Komuniciraju s lošim učenicima više privatno i jače
nadgledaju i strukturiraju njihov rad.
– Manje prihvaćaju i koriste njihove ideje.
 Kako neuspješnim učenicima prenijeti
očekivanja (ne)uspjeha?

3. Način komunikacije u razredu

– Prema lošijim učenicima ponašaju se manje
prijateljski.
– Imaju kraći kontakt očima i manje intenzivnu
neverbalnu komunikaciju s lošim učenicima.
– Kada je vrijeme ograničeno, rjeđe troše vrijeme na
loše učenike da im se objasni nešto što zahtijeva više
vremena.
– Manje prihvaćaju i koriste njihove ideje.
 Povezanost motivacije, pristupa učenju i
pristupa poučavanju

• Ono što je posebno važno imati na umu jest

povezanost vrsta motivacije (vanjska, unutarnja,
usmjerena postignuću) s pristupima učenju
(površinski, dubinski, strateški pristup učenju).
 Pristupi učenju

• ASSIST-upitnik
• http://www.etl.tla.ed.ac.uk/questionnaires/A
SSIST.pdf

• Pristupi učenju:
– površinski,
– dubinski i,
– strateški pristup učenju
 Pristupi učenju-dubinski

• Dubinski pristup učenju:

– usmjereni su na značenje i razumijevanje
gradiva koje uče,
– povezuju ideje koje nastavnik iznosi s
prethodnim iskustvom i
– pokazuju aktivni interes za sadržaj kolegija.
 Pristupi učenju-površinski

• Površinski pristup učenju:

– rutinsko zapamćivanje činjenica i postupaka,
– ne shvaćaju smisao iznesenih ideja i
– cilj im je da jednostavno izađu na kraj sa
zahtjevima kolegija, ne pokazujući dublje
razumijevanje i interes za njega.
 Pristupi učenju-strateški

• Strateški pristup:
– Namjera postići što bolje ocjene,
– konzistentno ulaganje truda u učenje,
– nalaženje pravih uvjeta za učenje te
– usmjeravanje rada prema percepciji preferencija
nastavnika.
Učenici koji imaju dubinski ili strateški pristup učenju,
postižu bolje rezultate od onih koji imaju površinski
pristup
Pristupi poučavanju
 Kako učimo tako i poučavamo...

• Motivacija za učenje i pristupi učenju povezani s

nastavnikom
– njegovim koncepcijama učenja i poučavanja,
pogotovo njegovim pristupom poučavanju.
 Kako učimo tako i poučavamo...

• Nastavnici koji smatraju da je poučavanje u osnovi

– osnaživanje razumijevanja ili
– oni koji drže da je poučavanje primarno prijenos
informacija,

– imat će – vjerojatno – bitno različite pristupe

poučavanju u konkretnim nastavnim situacijama.
 Pristupi učenju

• Pristupi učenju donekle ovise o doživljaju

okruženja u kojem se uči.
– poučavanje kvalitetno, da su ciljevi jasni i da
oni sami imaju svojevrsnu neovisnost u
procesu učenja➔dubinski pristup,
– radne obveze prezahtjevne i da se ispitima
mjeri doslovno učenje➔površinski pristup
učenju.
 Motivacija učenika u velikim grupama

• Velike grupe-znatno reduciraju motivaciju za

učenje.
– Učenici ne poznaju svoje kolege
– Nastavnik ne pozna učenike

• Što može pomoći podupiranju motivacije za učenje?

 Motivacija učenika u velikim grupama

• Svrha svakog predavanja treba biti jasno iskazana

• Aktivnosti koje podupiru učenje kroz rad (learning
by doing) za vrijeme trajanja nastave
– Motiviraniji-osjećaj su nešto propustili; teže
nadoknaditi ako se propuste takve aktivnosti, nego
ako se propusti predavanje.
 Motivacija učenika u velikim grupama

• Za motivaciju učenika rad u velikoj grupi

bolje upotrijebiti da se prikaže neki konkretan
primjer, slučaj; dakle, da se neka značajna teme
detaljno prikaže.

• Velike grupe mogu se iskoristiti i za ponavljanje,

osvježavanje osobito važnih tema (nejasnoće,
dodatna pitanja... koja se onda mogu raspraviti).
 Motivacija učenika u malim grupama

• Male grupe imaju značajnu ulogu u podozanju

motivacije za učenje.
– intimnija atmosfera za učenje koja stimulira
intelektualni razvoj.
– Proces davanja povratnih informacija, važan za
motivaciju, uspješniji je – student može dobiti
povratnu informaciju češće, i to kako od kolege, tako
i od nastavnika.
 Motivacija učenika u malim grupama

• Na žalost, veliki potencijal rada u malim grupama

nerijetko nije ostvaren
– Studenti mogu dobiti osjećaj da je rad u grupama
manje «važan» od predavanja.
– Studentima se može učiniti da ishodi rada u
grupama ne vode k važnim ishodima učenja.

• Uloga je nastavnika da pokaže da su očekivani

ishodi učenja u malim grupama jednako relevantni
kao i oni u predavanjima.
 Motivacija i vrednovanje znanja

• Vrednovanje znanja može biti dobar izvor

motivacije, pogotovo za osobe koji imaju strateški
pristup učenju,

• ALI se nerijetko pretvori u suprotnost – demotivira

učenike za učenje, ostavljajući im samo elemente
vanjske motivacije.
 Motivacija i vrednovanje znanja

• Što se može dogoditi:

– Učestalost provjere znanja može biti prečesta,

➔učenje potaknuto isključivo provjerom znanja.

– Načini provjere znanja nisu raznoliki➔ne

«pokrivaju» se različite vještine i znanja.

– Ukoliko se vrednuje svaka aktivnost➔

ustručavanje učenja putem pokušaja i pogreške.
 Motivacija i vrednovanje znanja

• Iako vrednovanje znanja može biti jedan od važnijih

načina davanja povratne informacije o učenju,
nastavnici imaju sve manje vremena za davanje
detaljne i pravovremene povratne informacije.

• Može se dogoditi da se povratna informacija dobije

prekasno
 Motivacija i nagrađivanje zalaganja i
napretka

• Usmjeriti se na zalaganje, a ne na sposobnosti

učenika
– Pripisivanje uspjeha sposobnosti može poticati,
ali ne na duži rok
Kako poticati učenike da uspjeh pripišu trudu
i zalaganju?

• Pohvaljivati učenike
• Naučiti učenite samopohvalama
• Naučiti učenike da se uspoređuju sami sa sobom
• Koristiti suradničko učenje
 Pohvaljivati učenike:

• Poticanje adekvatnog ponašanja učenika

• Informacija o tome što su dobro učinili
• Češće koristiti kod mlađih i lošijih učenika
• Specifična, a ne općenita
• Iskrena-za ono što je stvarno dobro učinjeno
 Pohvaljivanje učenika-djelotvorna pohvala

1. Kontingentna
2. naglašava što je specifično učenik dobro učinio,
3. Vjerodostojna
4. nagrađuje postizanje točno definiranog kriterija,
5. daje učeniku informaciju o njegovoj kompetentnosti i
vrijednosti postignuća
6. usmjerava učenika na to da više razmišlja o tome kako je
rješavao zadatak i o vlastitim strategijama za rješavanje
problema,
7. opisuje trenutno postignuće učenika u odnosu na njegova
prethodna postignuća....
 Pohvaljivanje učenika-djelotvorna pohvala

8. daje priznanje za izuzetno uložen napor ili uspjeh na

teškom zadatku,
9. pripisuje uspjeh ulaganju napora i sposobnostima,
10. potiče endogene atribucije tako da učenik vjeruje da je u
zadatak uložio napor jer mu se zadatak sviđa i/ili zato što
želi razviti vještine potrebne za njegovo rješavanje
11. usmjerava pažnju učenika na ponašanje relevantno za
zadatak
12. potiče učenika na procjenu vlastitog ponašanja nakon
završenog zadatka
Pohvaljivanje učenika-nedjelotvorna pohvala

1. slučajna i nesustavna
2. općenita,
3. uniformna, dana uz minimum pažnje,
4. nagrađuje samo sudjelovanje u nekoj aktivnosti bez
provjeravanja učinka,
5. ne daje učeniku informaciju o njegovoj kompetentnosti,
6. usmjerava učenika na uspoređivanje s drugima i
natjecanje,
7. opisuje trenutno postignuće učenika u odnosu na
postignuće ostalih u razredu,
8. daje priznanje bez obzira na uloženi trud....
Pohvaljivanje učenika-nedjelotvorna pohvala

9. pripisuje uspjeh samo sposobnostima ili vanjskim

faktorima poput sreće ili laganog zadatka,
10. potiče egzogene atribucije tako da učenici vjeruju kako su
uložili napor da bi ugodili učitelju, pobijediti u natjecanju
ili dobiti nagradu,
11. usmjerava pažnju učenika na učiteljicu kao vanjski
autoritet koji njime manipulira
12. upliće se u proces i tako odvlači pažnju učenika od
ponašanja koje je relevantno za zadatak
 Naučiti učenike samopohvalama

• Samopohvale povećavaju školski uspjeh

 Naučiti učenike da se uspoređuju sami sa
sobom

• metoda individualnih očekivanja (nagrađivanje

napretka, a ne apsolutnog učinka).

• Početni temeljni rezultati (TR)

– prosječni rezultat učenika na prošlim testovima ili se
određuje prema ocjenama iz danog predmeta u prošloj
godini ako učiteljica počinje s novom metodom na
početku godine (npr odličan – 90 bodova, vrlo dobar –
80...)
 Naučiti učenike da se uspoređuju sami sa
sobom

• Bodovi napretka (BN)

– rezultat se uspoređuje s njihovim temeljnim rezultatima, te
daju se bodove koji pokazuju koliko su napredovali
– Za svako pojedino testiranje se računa!
• 5 i više bodova ispod TR – možeš bolje – 0 BN
• TR +/- 4 boda – prosječan rezultat za tebe, možeš bolje – 1BN
• 5 do 9 bodova iznad TR – bolje nego obično, dobro učinjeno – 2BN
• 10 ili više bodova iznad TR – Odlično! Mnogo bolje nego obično – 3
BN
 Naučiti učenike da se uspoređuju sami sa
sobom

• Povratna informacija učenicima

– broj bodova napretka označiti na testu koji mora bit
vraćen učenicima što prije. Učenici koji su dobili 2 ili 3
boda-potvrde za koje treba obavijestiti
roditelje➔roditelji ključni u ovoj metodi.
• Izračunavanje novih rezultata
– na kraju obrazovnog razdoblja treba izračunati prosjek
rezultata na svim testovima i temeljnog rezultata u
prošlom razdoblju.
• Bodovi napretka i ocjene
– visok broj bodova napretka rezultira i većom ocjenom
 Koristiti suradničko učenje

• učenici rade u malim grupama na zadatku koji im da

učiteljica
– dobri, prosječni i loši učenici,
– različiti spol i drugie karakteristike,
– nagradu dobiva grupa, a ne pojedinac.
• Metode suradničkog učenja:
– Učenički timovi usmjereni na postignuće
– Integrirano suradničko učenje čitanja i pisanja
– Grupno istraživanje
– Slagalica
 Koristiti suradničko učenje

• Metode suradničkog učenja:

– Učenički timovi usmjereni na postignuće
• Heterogene grupe od četiri člana, u fazi učenja zajedno uče i
međusobno si pomažu kako bi svi shvatili
• Individualno testiranje – nema pomaganja
• Ocjenjivanje indvidualnog uratka prema bodovima napretka
• Zbrajaju se bodovi za grupu
• Ako grupa skupi dovoljno bodova, dobije nagradu
• Dobro za uvježbavanje računanja, usvajanje znanstvenih
činjenica i pojmova (jasno definirani problemi s jednim
rješenjem)
 Koristiti suradničko učenje

• Metode suradničkog učenja:

– Integrirano suradničko učenje čitanja i pisanja
• Za poučavanje čitanja u višim razredima osnovne škole
• Čitaju neki tekst jedni drugima, pa pokušaju predvidjeti kako
će završiti, prepričavaju, daju refleksije na priču,
• međusobno si korigiraju pravopis i rječnik,
• pregledavaju jedni drugima ili zajedno pišu neke radove

• Posljedično – bolje čitanje

 Koristiti suradničko učenje

• Metode suradničkog učenja:

– Grupno istraživanje
• U malim grupama (2-6 osoba, sami se rasporede)
• Suradničko istraživanje
• Grupna rasprava
• Suradničko planiranje
• Projekti

• Neka tema koju radi cijeli razred – odaberu materijale, svatko

proučava neki dio i na kraju zajednički prezentiraju pred
razredom
– Slagalica
 Koristiti suradničko učenje

• Metode suradničkog učenja:

– Slagalica
• Male grupe (5-6), daju si ime!
• Cijeli razred uči isti tekst podijeljen na 5-6 dijelova (koliko
ima članova grupe)
• Članovi iz različitih grupa koji imaju isti tekst međusobno si
pomažu pri učenju
• Nakon toga se vraćaju u svoju grupu i poučavaju članove
svoje grupe
• Jedini način da nauče ostali iz grupe je da ga pažljivo slušaju,
podržavaju, pitaju da im razjasni
• 1-2x tjedno testiranje – ind. rez. pomoću BN – grupni bodovi
– tjedni izvještaj grupi o njenom napretku!
 Suradničko učenje-istraživanja

• Suradničko učenje ima prednost ako zadovoljava dva

uvjeta:
1. Grupa koja dobro obavi svoj zadatak mora dobiti neko
priznanje ili malu nagradu➔članovi grupe vide da je u
njihovom interesu da pomognu ostalima u učenju
2. Mora postojati pojedinačna odgovornost: uspjeh grupe
ovisi o učenju svakog člana grupe➔opasnost da najbolji
učenik sve sam obavi.
 Djelotvornost podučavanja

Što je sve važno da bi poučavanje bilo

djelotvorno?

Kad bi morali mjeriti koliko je vaše poučavanje

djelotvorno kako biste to napravili?

Što bi bili pokazatelji djelotvornosti

poučavanja?

3.9.2021.17/10/2011 70
 Pokazatelji djelotvornosti poučavanja

1. Procesni pokazatelji:

mjere koje se odnose na proces učenja

(npr. vrijeme provedeno u učenju, razumijevanje
gradiva i sl.)
Vrijeme provedeno u učenju
Školsko vrijeme:
Planirano Vrijeme Vrijeme
učenikove provedeno u
vrijeme uključenosti samostalnom
u poučavanje učenju
71
 Pokazatelji djelotvornosti
poučavanja
2. Pokazatelji ishoda:
Ishode trebamo postaviti prije planiranja lekcije!
mjere koje se odnose na konačan ishod poučavanja
1. mjere znanja
2. mjere razumijevanja (npr. kad se nešto koristi)
3. mjere usvojene vještine (upotreba u konkretnom zadatku)
4. mjere pozitivnog stava prema gradivu (predmetu) i
samom sebi kao uspješnom u svladavanju gradiva

72
 Pokazatelji djelotvornosti poučavanja

3. Usklađenost s kognitivnim mogućnostima učenika

Za djelotvornost poučavanja važno je i da je gradivo

primjerene težine.
• Što ako je preteško? Prelagano? Kako to utječe na
motivaciju, procjenu samoefikasnosti?

• Metode poučavanja trebaju biti usklađene s

kognitivnim mogućnostima učenika, gradivo je
bolje obrađivati u malim koracima, bržim tempom
73
 Pokazatelji djelotvornosti
poučavanja
Osim:
vremena i načina posvećivanja učenju,
primjerene težine gradiva
s tim usklađenih metoda poučavanja,
za djelotvornost poučavanja bitni su i

OČEKIVANJA I STAVOVI UČITELJA

I UČITELJICA
74
 Koju teoriju poučavanja biste podržali i
ZAŠTO?

T 1: uvjeti za dobro poučavanje su poznavanje gradiva i

sposobnost njegovog tečnog izlaganja

T 2: uz prethodno navedeno, važno je i ovladavanje vještinama

poučavanja i poticanja učeničke aktivnosti

T 3: uz sve prethodno navedeno važno je i poznavanje

strukture znanja u određenom području, te poznavanje
učenikovih mogućnosti
75
 Stavovi prema poučavanju

• Koja znanja treba imati netko da bi bio uspješan

nastavnik/učitelj?

• Koje vještine treba imati netko da bi bio uspješan

nastavnik/učitelj?

76
 Znanja
• Dvije vrste znanja:
1. Područna znanja
• Struktura nastavnog predmeta-činjenice i pojmovi u
području i način njihove organizacije
• Sintaktičko znanje-poznavanje znanstvenih metoda
2. Poznavanje prirode kognitivnih i motivacijskih procesa u
podlozi učenja te specifičnosti pojedinih etapa
kognitivnog i socio-emocionalnog razvoja učenika
• Poznavanje individualnih razlika među učenicima i
prepoznavanje specifičnih potreba
 Vještine

Uspješni nastavnici:
• Skup kognitivnih i socijalnih vještina
– Vještine planiranja i izvedbe poučavanja
– Vještine utvrđivanja ishoda učenja
– Vještine upravljanja razredom kao socijalnoim
zajednicom
 Vještine

• 1) jasno komuniciranje dobro strukturiranih

informacija
• precizno određivanje pojmova, isticanje bitnog, prijelaz
s jedne cjeline na drugu itd.

• 2) primjereno oblikovanje pitanja s ciljem

provjere razumijevanja
• Pitanja koja potiču učenike na dublje razmišljanje o
temi, povezivanje s postojećim znanjima, povećavanje
uključenosti, jačanje samopoštovanja
 Vještine

• 3) praćenje učeničkog napretka i davanje

neposrednih i specifičnih povratnih informacija
• Prepoznavanje verbalnih i neverbalnih znakova
ponašanja koji govore o stupnju učenikova
razumijevanja i uključenosti

• 4) individualizirani pristup učenicima

• Odabir aktivnosti i zadataka za samostalni školski i
domaći rad, pobuđivanje zanimanja za gradivo,
smanjenje ometajućih aktivnosti-usmjeravanje
učeničkih aktivnosti
Metode poučavanja

81
Metode poučavanja su:

*generaliziran obrazac ponašanja

*koji se može sustavno primjenjivati
*u različitim nastavnim područjima
*s ciljem olakšavanja i poboljšavanja metoda učenja.

82
 Metode poučavanja razlikuju se po:

• Stupnju aktivacije učenika/ nastavnika

• Broju osoba koje se poučava

Gdje se na tom kontinuumu nalaze:

a) Izravno poučavanje?
b) Samostalno učenje?
c) Poučavanje vođenim otkrivanjem i raspravom?

83
 Izravno poučavanje
učitelj izlaže pravilo za rješavanje
zadataka, a učenik ga zatim
primjenjuje

84
 Izravno poučavanje
Najraširenija metoda poučavanja
• Prednost: vremenska ekonomičnost,
sustavnost gradiva
• Prikladno:
– kad treba uputiti učenike u novo gradivo
– kad treba sažeti gradivo iz više izvora
– kad je potrebno pobuditi zanimanje učenika
– kad je glavna svrha iznošenje činjenica i
podataka
85
 Izravno poučavanje

• Neprikladno je:
– kad se želi postići uvježbavanje vještina
– kad su učenici heterogeni
– kad su lako dostupni drugi izvori informacija
– kad je za postizanje željenih ishoda potrebno
aktivno sudjelovanje učenika

86
 Utemeljenost izravnog poučavanja u
teorijskim modelima učenja

• Model socijalnog učenja radi usvajanja

proceduralnih znanja – kognitivnih, psihomotoričkih
ili socijalnih vještina
– Važno je uz demonstraciju i objašnjavanje ciljeva,
praćenje napredovanja i izražavanje pozitivnih
očekivanja.
• Model učenja kao obrada informacija
(stjecanje deklarativnih znanja)

87
 Modeliranje u razredu:

• Modeliranje načina razmišljanja (učitelj demonstrira

mišljenje o gradivu, ali i o širim društveno-političkim
pitanjima)
– Značajan je faktor u socijalizaciji stavova, vjerovanja,
ponašanja.
• Modeliranje kognitivnih vještina, npr. kreativno
mišljenje
• Modeliranje s demonstracijom korak po korak
– obično najučinkovitiji način poučavanja složenih motornih i
kognitivnih vještina
88
 Etape izravnog poučavanja

1. Objašnjavanje cilja i motiviranje za učenje

2. Obrada novog gradiva i/ili pokazivanje
vještina
3. Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe
4. Provjera razumijevanja
5. Dodatno uvježbavanje i osiguravanje
transfera
89
 Etapa 1
Objašnjavanje cilja i motiviranje za učenje

• entuzijazam profesora
• ugodna razredna atmosfera
• navođenje anegdote
• postavljanje izazovnog pitanja
• povezivanje gradiva s prethodnom lekcijom
• povezivanje s poznatim informacijama
• povezivanje s učenikovim iskustvom

90
 Etapa 2
Obrada novog gradiva i pokazivanje vještina
1. tehnika predavanja - 5 do 30 min
a) Cilj
• Važno kako bi usmjerio pažnju na bitne pojmove u
predavanju (ekspozitorne napomene) i kako bi povezao
s pojmovima koje već zna (komparativne napomene)
b) Pojmovi – obično apstraktni bitno pojasniti
i. Utvrditi ključna obilježja pojmova
ii. Pronaći u učenikovom životu predznanje ili iskustvo
koje sadrži isto ključno obilježje
iii. Provjeriti da primjer nema zbunjujućih obilježja
iv. Prikazati primjer, ali i iznimke
• Ako se radi o pravilima – izložimo pravilo, pa primjere
korištenja pravila i onda ponavljamo korištenje pravila
c) Zaključci
2. tehnika pokazivanje ili modeliranja 91
 Etapa 3
Vođeno uvježbavanje i praćenje izvedbe

• Važna je povratna informacija, koja mora sadržavati

opis trenutnog ponašanja i upućivati na promjene u
svrhu poboljšanja
• Nastavnik treba obilaziti razred
• Pregled naučenog: na kraju svake cjeline učenici
procjenjuju vlastiti napredak, čime postaju svjesni
ishoda

92
 Etapa 4
Provjera razumijevanja
• Tijekom izlaganja treba pratiti facijalnu ekspresiju učenika (NV
znakovi)
• Razumijevanje se provjerava postavljanjem pitanja
– otvorena/zatvorena,
– dubina procesiranja:
• “navedi, opiši, prepričaj, nabroji, sažmi, definiraj” – niža
tj. reprodukcija inf u nepromjenjenom obliku
• “objasni, usporedi, navedi različitosti, odredi, izdvoji,
analiziraj, zaključi, procjeni” – dubinska obrada
informacija
• Obično zatvorena i niže razine, a to krivo!!!! - prilika da
vidimo da li su razumijeli gradivo i po potrebi dodatno
pojasnimo
93
 Etapa 4
Provjera razumijevanja
• U ovoj fazi (još usvajaju, ne provjeravamo!) se može potkrepljivati
i za približno točne odgovore i pri tome ih navoditi u točnom
smjeru
– Ne želimo da se ne usude ništa progovoriti (nije pravedno da ih
kažnjavamo za neznanje dok još uče)
• Trebamo koristiti dosta pitanja
• Ravnomjernost prozivanja –
– oko 65% pitanja postavljamo svima – odgovaraju obično aktivniji,
sramežljiviji sa strane
– Treba prozivati da se to izjednači, ali onda biti svjestan da trebamo
čekati odgovor
• prikladnost vremena čekanja na odgovor (!)
– Obično prekratko čekamo – šutnja nelagodna, ostali se počnu vrpoljiti,
mi znamo odgovor pa mislimo da im lako shvatiti što trebaju, nemamo
vremena zbog količine gradiva
3.9.2021.17/10/2011 94
 Etapa 5
Uvježbavanje i osiguravanje transfera

• DZ uspješna ako
– Je povezana s gradivom
– Ocjenjuje se i ulazi u konačnu ocjenu
– Potiče dubinsku obradu informacija
– Kraćeg opsega, a češća
– Omogućuje postizanje uspjeha
– Redovito pregledavana
– Učenici redovito dobiju povratnu informaciju

95
 Etapa 5
Uvježbavanje i osiguravanje transfera

• Pozitivan transfer (prijenos znanja ili vještina iz jedne

vrste situacije u drugu):
– Uvježbavanje na slučajevima i primjerima iz stvarnog
života
– Raznovrsnost zadataka u srodnim problemskim
područjima
– Izdvajanje općeg iz više pojedinačnih slučajeva
– Primjena uočenog pravila na novim primjerima

96
Poučavanje vođenim otkrivanjem
i razgovorom

Samostalno učenje

97
 Poučavanje vođenim otkrivanjem i
razgovorom

• interaktivni, iskustveni pristup

• učenik i učitelj su ravnopravni partneri
• potiče kritičko mišljenje
• potiče rješavanje problema argumentima i
dijalogom
• Utemeljenost metode u kognitivnim
modelima učenja (Piaget, Vigotski)
Poučavanje vođenim otkrivanjem i
razgovorom

učitelj daje učeniku zadatak, ali ga

usmjerava u rješavanju

99
• Ključan je pomak učitelja od deduktivnog prema
induktivnom razmišljanju: mora navesti učenike da sami
izvode zaključke i pokušaju razumjeti ono što uče
Otvorena pitanja čime
(potiče učenikovu radoznalost, traženje odgovore, daje
povratne informacije i podržava (potkrepljuje) učenike)

100
• Interaktivan odnos između učenika i učitelja: to nije
ispitivanje; odnos je ravnopravno iznošenje razmišljanja
vezanih uz gradivo
• Rasprava se može raditi i u parovima; u malim grupama
• Glavni zadatak učitelja je usmjeravanje toka rasprave i
davanje odgovarajućih tumačenja, tj. povratnih
informacija
• Nakon rasprave učitelj sažimanja raspravu

101
 Usporedba metode izlaganja i metode rasprave
(pregled empirijskih istraživanja)
Metoda
Kriterij Bolja metoda Bolja metoda Podjednaki
uspješnosti izlaganja rasprave rezultati
Činjenično
znanje na 12 5 4
testovima
Dugotrajno
pamćenje 0 7 0

Stavovi i
motivacija za 1 7 1
učenje
 Samostalno učenje

učitelj daje učeniku zadatak i prepušta mu da

sam ili uz malu pomoć dođe do rješenja

103
• Učenje u školi: praćenje nastave, pogotovo
nastave metodom izlaganja
• Učenje kod kuće

104
SAMOSTALNO UČENJE UZ POMOĆ
POVRATNIH INFORMACIJA NASTAVNIKA

Za školski uspjeh važne sljedeće vještine:

• vještine praćenja procesa poučavanja
• vještine samostalnog učenja
• vještine dozivanja, pokazivanja i upotrebe
naučenog
 VJEŠTINE PRAĆENJA POUČAVANJA
1. Svrhovito slušanje - cilj slušanja!
2. Povezivanje s postojećim znanjem
3. Pravljenje bilježaka

ODNOS BILJEŽENJA I DOSJEĆANJA -

% točnih (srednja škola)
odgovora

vode imaju nemaju

bilješke bilješke bilješke
VJEŠTINE SAMOSTALNOG UČENJA
U podlozi samostalnog učenja nalaze se kognitivne
vještine:
1. Organiziranje i elaboracije udžbeničkih tekstova
2. Rješavanje problema u matematici
3. Pisanje slobodnih sastavaka
4. Pohrana informacija u dugotrajno pamćenje
5. Kritičko mišljenje
6. Metakognitivne vještine
VJEŠTINE SAMOSTALNOG UČENJA
Organiziranje i elaboracije udžbeničkih tekstova
• organiziranje – uočavanje unutarnjih veza
•Potcrtavanje, bilješke, kognitivne mape
•Strukturiranje teksta
•Gramatika priče
•Hijerahijska organizacija
•Isticanje glanih točaka (podnaslovi, sažeci)
•Elaboracija – povezivanje s vanjskim gradivom,
stvaranje novih veza unutar ovog gradiva
VJEŠTINE SAMOSTALNOG UČENJA
Vještine pohrane u dugoročno pamćenje
- ponavljanje
- uvježbavanje na različitim zadacima
- korištenje predložaka za ponavljanje i
uzajamno preslišavanja
VJEŠTINE SAMOSTALNOG UČENJA
Vještine kritičkog mišljenja
•Ideja da se potaknu i uvježbavaju
•Zadaci
•Primjena
•Provjera dosljednosti
•Prepoznavanje pristranosti i stereotipa
•Prepoznavanje pogreški u zaključivanju
•Mogućnost potkrepe stava činjenicama i argumentiranje

•Nije se pokazalo jednoznačno uspješnim!

Stilovi
učenja Vizualni

• Najbolje uče gledanjem

• Vole vidjeti profesora
• Vole sjediti u prvoj klupi
• Razmišljaju u slikama
• Grafikoni
• Ilustracije
• Video

65%
 Auditivni

• Najbolje uče slušanjem

• Vole razgovarati o onome
što uče s drugima
• Lakše uče čitajući naglas
• Vole snimiti tekst na audio
traku

30%
 Kinestetički

• Najbolje uče kroz pokret dodir

i aktivnost
• Teško im je dugo vremena
sjediti na mjestu
• Vole kad mogu napraviti
nešto, a ne samo čitati ili
slušati

5%
 Stilovi učenja - osvrt
• Istraživanja su dosljedno pokazala da, neovisno o tome
što pojedinci procjenjuju kao svoj dominantni stil
učenja, svi mi smo podjednako uspješni i najviše nam
odgovara vizualno prezentiranje informacija (najviše
zapamtimo tako)
• Ipak, i dalje postoje različiti proizvodi (edukacije,
programi, edukativni materijali…) koji se naplaćuju, a
zasnivaju se na ideji usklađivanja stila učenja i načina
podučavanja
– Budite oprezni kako ćete utrošiti svoje (materijalne) resurse
– oslanjajte se na istraživanja da procijenite hoće li uloženo
dovesti do povećanja vaše nastavničke efikasnosti
B. METAKOGNITIVNE STRATEGIJE
Metakognicija je sposobnost motrenja vlastitih
kognitivnih procesa i mogućnost njihove regulacije u
svrhu povećanja njihove djelotvornosti.
•Planiranje (cilj, podzadaci, rokovi, koraci)
•Praćenje (samoprovjeravanje, praćenje
pažnje, propitivanje)
•Reguliranje (odnos sredstvo – cilj,
strategije, distraktori, samopouzdanje
Vještine pokazivanja i upotrebe znanja

Upute za test
1. Ponijeti pribor
2. Slušati upute
3. Prvo pregledati cijeli test i procijeniti vrijeme na
raspolaganju
4. Pronađi usmjeravajuće oznake (rijetko, nikad, često...)
5. Počni s lakšim pitanjima tj. s onim što znaš
6. Prvo pitanja s ponuđenim odgovorima, onda otvorena
7. Pogađaj, ako nema kaznenih bodova
8. Odgovor promijeni samo ako si siguran da je pogrešan
9. Ako si ranije gotov, još jednom provjeri
Vještine pokazivanja i upotrebe znanja

Upute za esejska pitanja

1. Dobro nauči ključne činjenice i pojmove
2. Na vrijeme provjeri jesi li razumio upute i pitanja
3. Pažljivo planiraj vrijeme za pisanje koncepta
4. Uredno i čitko piši
5. Piši u potpunim, ali ne predugim rečenicama
6. Kreni od prvog pitanja
7. Koristi ključne elemente strukturiranja teksta – uvod,
navođenje ključnih pojmova i primjera te zaključak
8. Odgovori trebaju biti jednostavni i sažeti
9. Dobro koristiti omiljene pojmove i izričaje profesora