1.

Daltonova atomistička teorija – tvari se sastoje od atoma; atomi jednog elementa ne mogu se stvoriti, uništiti, rastavili ili
pretvoriti u atome drugih elemenata; svojstva atoma istog elementa poklapaju se u svojstvima, a atomi različitih elemenata se
razlikuju; mogu se povezivati u jednostavnim cjelobrojnim omjerima; u kem. reakcijama atomi se međusobno spajaju,
razdvajaju ili preuređuju
2. Thomsonov model atoma – atom je „kuglica“ pozitivnog naboja koju ispunjavaju čestice negativnog naboja – elektroni
Rutherfordov model – atom čini pozitivno nabijena jezgra – protoni oko koje u točno određenim kružnim putanjama kruže
elektroni, većina atoma je prazan prostor, a jezgra je iznimno mala u odnosu na cijeli atom
Sličnost – prisutnost pozitivno i negativno nabijenih čestica u izgradnji
3. Bohrov model – emisijski linijski spektar: užareni plinovi i pare metala emitiraju samo određene valne duljine svjetlosti – niz od
odvojenih obojanih linija umjesto kontinuiranog spektra (užarene čvrste tvari)
Apsorpcijski linijski spektar – hladni plin prolazi kroz prizmu i u vidljivom dijelu spektra uočavamo tamne linije – atomi plinova
apsorbiraju određene frekvencije EM zračenja, smještaj odgovara linijama u emisijskom spektru za istu tvar
Kvant energije – najmanji iznos energije  glavni kvantni broj, n
Fotoni – mali paketi energije
Osnovno stanje – atom ima najmanju energiju
Stacionarna stanja – opisana glavnim kvantnim brojem i odgovaraju ljuskama; stanje u kojem je energija atoma stalna – ne
apsorbira se niti emitira
Stanje više energije u stanje niže energije  emisija – pri promjeni n
Stanje niže energije u stanje više energije  apsorpcija (karakteristične spektralne linije) – pri promjeni n
Raspored elektrona u atomu nije slučajan  kruže po kvantiziranim putanjama
4. Spektroskopija – proučavanje interakcije između EM zračenja i materije  atomska i molekulska
Metode: atomska emisijska i apsorpcijska, vibracijska, UV-VIS, NMR, difrakcija rendgenskih zraka
Transmitancija – koliko je zračenja prošlo kroz uzorak nakon apsorpcije EM zračenja
Apsorbancija – koliko je zračenja apsorbirano  ovisi o valnoj duljini zračenja, koncentraciji, duljini puta svjetlosti kroz uzorak
Kolorimetrija – optička metoda, određivanje koncentracije obojanih otopina  instrumenti: kolorimetri
Fotokolorimetrija – mjerenje transmitancije i apsorbancije, propuštanje bijele svjetlosti kroz optički filtar (obojana pločica ili
folija, propušta samo određeno spektralno područje svjetlosti i ostalo apsorbira)
5. Elektronska konfiguracija – pravila:
a) Prvo popunjavamo orbitalu najniže energije, sljedeća se popunjava tek kad je prethodna popunjena
b) Hundovo pravilo – broj nesparenih elektrona unutar istovrsnih orbitala neke ljuske mora biti maksimalan – najmanja
energija i najveća stabilnost
c) U svakoj se ljusci crta najveći mogući broj orbitala osim d i f orbitala valentne ljuske
d) Pravilo dijagonala o popunjavanju ljusaka: nakon 4s ide 3d (mora se crtati jer nije u valentnoj ljusci)
e) Elektronska konfiguracija može se pisati i skraćeno pomoću el.kon. plemenitog plina iz prethodne periode.
6. Periodičnost svojstava:
a) Energija ionizacije – energija potrebna da se elektron odvoji od atoma; raste u skupini i periodi porastom Z
b) Afinitet prema elektronu – energija koja se oslobodi kad atomu dovedemo jedan elektron; raste porastom Z u periodi,
smanjuje se u skupini
c) Elektronegativnost – snaga kojom atom pojedinog elementa privlači elektrone
d) Polumjer – raste u skupini, pada u periodi porastom Z
Manja energija ionizacije = veća reaktivnost; manji polumjer = više ljusaka
7. Nuklidi – atomi određenog sastava jezgre; skup svih atoma koji u jezgri imaju jednak broj protona i neutrona
Z, protonski ili atomski i A, maseni ili nukleonski broj
Izotopi – različiti nuklidi istog kemijskog elementa
Izobari – atomi istog nukleonskog, a različitog atomskog broja i kemijskih svojstava
Stabilnost nuklida – najstabilniji s čarobnim brojem nukleona (2, 8, 20, 28, 50, 82, 126) i s neparnim brojem protona i neutrona,
a najnestabilniji s parnim brojem protona i neutrona
Radioaktivnost – pojava radioaktivnog raspada i emisije radioaktivnog zračenja koji se događaju zbog nestabilnosti atomske
jezgre
Vrste radioaktivnih zračenja: alfa, beta-minus, beta-plus, gama