TEST 1

1. Strategija izrade rada (izbor metode, izrada..)

2. Predatorski časopisi. Objasniti

Termin „predatorski časopis“ definirao je američki bibliotekar Jeffrey Beall kako bi opisao
pojavu u kojoj izdavači ostvaruju profit od potencijalnih autora naplaćujući objavljivanje radova
u časopisima koji ne zadovoljavaju kriterije za naučne časopise.
Kako ih prepoznati?
• • Postupak recenzije ne postoji.
• • Postupak recenzije nije jasno definiran.
• • Časopis nema urednika ili se jedan urednik pojavljuje na različitim časopisima istog
izdavača.
• • Poziv za objavljivanje rada ili učešće u Redakciji u određenom časopisu dobili ste
putem e-maila upućenog s domene besplatnog pružatelja usluga e-pošte.
• • Poziv obično počinje navođenjem naslova nekog od vaših objavljenih radova kako biste
imali dojam da izdavač prati vaš rad.
• • Tekst poziva sadrži gramatičke i tipkarske greške.
• • Navedena web stranica časopisa nije dostupna ili podsjeća na web stranice renomiranih
izdavača.
• • Adresa izdavača ne postoji ili je izmišljena.
• • Ukoliko među članovima Redakcije prepoznate nekog člana, pokušajte ga kontaktirati
kako biste provjerili ponudu za objavljivanje rada.
• • Ukoliko postoji informacija o indeksiranosti časopisa, provjerite je u dostupnim bazama
podataka ili kontaktirajte matičnu biblioteku za pomoć.
• • Za objavljivanje rada izdavač traži novac od autora. Ponekad tek na kraju postupka, tj.
prije samog objavljivanja rada.
• • Naslov časopisa je sličan naslovu već renomiranog časopisa.
• • Časopis pokriva više nesrodnih znanstvenih područja.
• • ISSN časopisa i drugi međunarodni identifikatori publikacija nisu pravilno navedeni.
• • Ako je u pitanju časopis u otvorenom pristupu, provjeriti da li se nalazi u Direktoriju
časopisa u otvorenom pristupu (Directory of Open Access Journals - DOAJ).
3. Šta znače oznake ISSN, ISBN, DOI?

✓ ISBN - Međunarodni standardni broj knjige Jedinstveni broj za knjige

✓ ISSN - Međunarodni standardni broj serijske publikacije, Jedinstveni broj za štampane i

elektronske serijske publikacije

✓ LCCN - Kontrolni broj Kongresne biblioteke Broj koji identifikuje kataloške zapise
Kongresne biblioteke SAD

✓ DOI - Digitalni identifikator objekta Niz karaktera za indentifikaciju bilo koje vrste objekta na
internetu

ISBN
Međunarodni standardni knjižni broj (ISBN) je 13-znamenkasti jedinstveni međunarodni
identifikacijski broj za monografske publikacije ili proizvode slične ISBN broj dolazi od 9-
znamenkaste šifre za Standard Book Number (SBN).
Ideja o uvođenju takvog numeričkog koda proizašla je iz želje da knjige budu što preciznije
označene kako bi se olakšao postupak naručivanja i distribucije. Budući da je svakom izdanju ili
verziji knjige dodijeljen drugi broj, identifikacija određene knjige je jednostavna i jasna, tako da
kupac može očekivati da će dobiti točno izdanje knjige koju je naručio od prodavatelja. Dakle,
razvoj suvremenih računala znatno je pojednostavio i unaprijedio trgovinu knjigama. Danas se
ISBN pretvara u odgovarajući crtični kod koji se lako može skenirati, što olakšava rukovanje
knjigama.
13-znamenkasti kôd može se podijeliti u sljedećih pet segmenata, koji moraju biti jasno odvojeni
crticama ili razmacima:
1. Prefiks - 3-znamenkasti broj koji pruža GS1 - uvodi se broj 979
2. Šifra registracijske grupe - 1 do 5 znamenki koje identificiraju zemlju, zemljopisnu regiju ili
govorno područje (0 ili 1 za zemlje koje govore engleski; 2 za zemlje koje govore francuski; 3 za
zemlje koje govore njemački; 4 za Japan; 5 za zemlje koje govore ruski; 7 za NR Kinu)
3. Registrirani korisnički ID - najviše 7 znamenki koje identificiraju određenog izdavača ili
otisak unutar registrirane grupe
4. Šifra publikacije - najviše 6 znamenki koje identificiraju određeno izdanje publikacije
5. Kontrolna znamenka - izračunato pomoću algoritamskog modula 10

ISSN
Međunarodni standardni serijski broj (ISSN) je 8-znamenkasti broj koji identificira tiskano ili
elektroničko izdanje serijske publikacije. Broj se sastoji od dvije skupine od po 4 znamenke, koje
su odvojene crticom. Posljednji broj je kontrolna znamenka koja može imati vrijednost od 8 do
2. Ova posljednja pozicija može se pisati velikim slovom X, kao arapski broj 10.
Za razliku od ISBN broja, ISSN broj ne sadrži podatke o izdavaču i svoje sjedište.
Kao jedna knjiga, publikacija je identificirana ISBN brojem u tiskanom i elektroničkom izdanju.
Kao serijska publikacija dodijeljen joj je i ISSN-ov serijski broj (za tiskane i elektroničke
verzije).
ISSN broj je jednak za sve knjige unutar serije jer je prvenstveno povezan s njom, a ne s
pojedinom knjigom.
LCCN
Kontrolni broj Kongresne knjižnice (LCCN) sastoji se od tri bloka:

✓ dvoznakovni abecedni prefiks (koristi se za razlikovanje niza LC kontrolnih brojeva; ako

prefiksa nema, odjeljak s prefiksom sadrži razmake),

✓ godina izdanja koja se sastoji od četiri znaka i

✓ serijskog broja do šest znamenki povezanih s kataloškim zapisom. Serijski brojevi s manje od
šest znamenki nalaze se na desnoj strani, a na neiskorištenim položajima nalaze se nule.

U svom najosnovnijem obliku, LCCN broj sastoji se od godine i serijskog broja.

DOI
Digitalni identifikator objekta (DOI) je niz znakova za jedinstveno identificiranje objekata bilo
koje vrste. DOI je zamišljen kao opći okvir za uspostavljanje identifikacije digitalnih sadržaja na
Internetu, s obzirom na trend prema digitalnoj konverziji i multimedijskoj dostupnosti. Oznaka
DOI sastoji se od dvije komponente, takozvanog prefiksa i sufiksa, odvojenih znakom "/":
DOI prefiks / sufiks
Prefiks je oznaka tvrtke (npr. Izdavača) ili organizacije koja želi registrirati DOI brojeve, a
pripadajući sufiks (jedinstven za dati prefiks) oznaka je izdanja. Mnogi izdavači u sufiks
integriraju standardizirane identifikacijske brojeve kao što su ISBN ili ISSN.
Zamisao DOI sistema je da identifikator bude trajno povezan sa objektom (npr. knjigom ili
člankom u časopisu), a ostali podaci (kao što su URL na kome se može pronaći elektronska
verzija knjige ili članka, e-mail adrese, druge DOI oznake i deskriptivni metapodaci (npr.
apstrakti)) nalaze se na mreži. Prednost ovog koncepta je u tome što se mesto knjige ili članka na
internetu može menjati, ali oznaka ostaje nepromenjena. U tom slučaju, samo podaci
pohranjeni na mreži moraju se ažurirati. Kada korisnik unese DOI oznaku u internet
servis/aplikaciju biće preusmeren na URL adresu putem koje je dostupno elektronsko izdanje
knjige.
Nove DOI oznake mogu se registrovati putem agencija za registraciju.
4. Plagijarizam. Prednosti i nedostaci sistema za otkrivanje.

Plagijarizam može se definirati kao uzimanje nečijih ideja, riječi ili djela bez odgovarajućeg
upućivanja na izvorni izvor. Ako je cijela rečenica ili odlomak kopiran iz izvora, stavite ga pod
navodnike ("("), a izvor mora biti naveden na kraju. Međutim, u tehničkim znanostima ne
preporučuje se kopiranje čitavih odlomaka od riječi do riječi, a autori bi uvijek trebali
preformulisati izvorni tekst svojim riječima. Svakako se mora navesti izvor, čak i kad se nešto
objasni vlastitim riječima. Moguće je citiranje od riječi do riječi, na pr. u slučaju ključnih izjava
ili zaključaka u obliku jedne rečenice. Plagijarizam također uključuje slučajeve
samoplagijarizma, kada se glavni dijelovi vlastitog djela ponovno koriste, bez navođenja
izvornog djela. To može dovesti do kršenja autorskih prava (u pravnom smislu)

5. Recenzenti. Uloga recenzenata

Generalno, može se reći da proces recenziranja ima cilj da garantuje ispravnost ponuđenog
rukopisa, ili, drugim rečima, da se izbegne da pogrešne i nepotpune ideje dospeju u naučni
časopis. Kao dopuna ovoj naučnoj verifikaciji, proces recenziranja mora se sagledati kao proces
kroz koji se poslati rukopis može poboljšati i finalizirati.
U mnogim istraživačkim oblastima, tzv. single-blind (jednostrano anonimna) recenzija
predstavlja najčešći pristup. Termin „jednostrano anonimna recenzija“ označava da recenzent
ostaje nepoznat autoru, dok recenzent zna ko je autor. Glavni argument ovakvog pristupa jeste
zaštita recenzenta od bilo koje vrste pritisaka od strane autora, u slučaju kritike ili odbijanja.
Takozvana double-blind (anonimna) recenzija označava da je identitet obe strane, tj. autora i
recenzenata, sakriven. Cilj ovog pristupa je da se izbegne pristrasnost recenzenta, tamo gde se
odluke, na primer, donose u korist poznatih naučnika, naučnika iz uglednih institucija
(pristrasnost prema pripadnicima određene institucije), naučnika iz SAD (nacionalna
pristrasnost) i naučnika muškog roda (rodna pristrasnost). Koncept tzv. javne stručne recenzije
(open peer review) znači da su autori i recenzenti poznati jedni drugima. Ovakav pristup je
definitivno nešto što doprinosi transparentnosti celokupnog procesa recenziranja, odnosno
pregledanja rukopisa. Sa druge strane, moglo bi se očekivati da recenzenti provode više vremena
u pregledanju rukopisa i da su pažljiviji i precizniji u svom prosuđivanju ako znaju da će njihovo
ime biti poznato autoru ili čak svim čitaocima objavljenog članka
6. Objasniti ''Open Access Journal''
Otvoreni pristup (OA) odnosi se na besplatan, neograničen mrežni pristup rezultatima
istraživanja, poput članaka i knjiga. OA sadržaj je otvoren za sve, bez naknade za pristup. ...
Jedan uključuje objavljivanje članaka ili knjiga putem OA rute na izdavačkoj platformi (često se
naziva zlatni otvoreni pristup).
Suprotni model poslovanja je tzv. sistem naplate od autora (autor plaća), gde je kompletan trošak
objavljivanja pokriven sredstvima koja autori uplaćuju prilikom slanja članka u časopis i/ili
cenom obrade članka.
U slučaju sistema autor plaća značajna razlika je što je puni pristup časopisima omogućen
svima, bez bilo kakve pretplate ili ograničenja. Treba napomenuti da se ovakav besplatan pristup
za sve čitaoce odnosi na elektronske verzije akademskih časopisa i da se razvio sa sve većom
popularnošću i upotrebom interneta. Ovaj besplatni pristup za čitaoce obično se povezuje sa
konceptom otvorenog pristupa (OA), gde autor zadržava autorska prava.
Ideja otvorenog pristupa ogleda se u tome da se svi čitaoci oslobode plaćanja, a da se i za
čitaoce, i za autore ukinu prepreke koje se odnose na korišćenje. Ideja da se čitalac oslobodi
troškova poznata je kao izraz gratis OA (besplatni otvoreni pristup), dok se uklanjanje
ograničenja u pogledu korišćenja (npr. neka pitanja u vezi sa autorskim pravima) naziva libre
OA (slobodni otvoreni pristup). Autoru je dopušteno da na ličnoj web-stranici učini dostupnom
konačnu, tj. objavljenu verziju članka, što u sistemu pretplatnik plaća nije dopušteno.
Glavni argument aktuelne diskusije o modelima poslovanja i troškovima publikovanja glasi da
rezultati istraživanja koja se finansiraju iz javnog budžeta moraju biti besplatno dostupni
javnosti.
Sledeća podela na tipove u kontekstu otvorenog pristupa zasniva se na modelu omogućavanja
slobodnog pristupa naučnim člancima:

✓ Ukoliko su rukopisi dostupni posredstvom časopisa u otvorenom pristupu, reč je o „zlatnom

otvorenom pristupu“ (gold OA).

✓ Pristup putem repozitorijuma u otvorenom pristupu naziva se „zeleni otvoreni pristup“

(green OA). Repozitorijumi su onlajn platforme koje čuvaju publikovane članke i mogu se
posmatrati kao dodatna mogućnost da se rad objavi ili da se učini dostupnim širem krugu
potencijalnih čitalaca.

Na kraju bi trebalo spomenuti da postoje i tzv. hibridni modeli poslovanja, gde se deo troškova
pokriva pretplatom (od strane institucija), a deo plaćanjem troškova izdavanja (od strane autora).

✓ Postoje takođe časopisi u otvorenom pristupu koji od autora uopšte ne naplaćuju troškove, već
ih pokrivaju iz institucionalnih subvencija i/ili volonterskim radom, a ovaj koncept se ponekad
zove platinasti otvoreni pristup (platinum OA).
✓ Najnoviji trend je da časopisi bazirani na principu klasične pretplate autorima nude da
dodatnim plaćanjem svoje članke učine besplatno dostupnim svakom, pri čemu autor zadržava
autorska prava. Neki izdavači ovakvu opciju nazivaju Open Choice ili Online Open.

Otvoreni pristup može se primijeniti na sve oblike objavljenih rezultata istraživanja, uključujući
recenzirane i nerecenzirane članke akademskih časopisa, konferencijske radove, teze, poglavlja u
knjigama, monografije, i slike.
7. Webinar. Prednosti i nedostaci

Webinar je zanimljiv internetski događaj na kojem govornik ili mala skupina govornika izlaže
prezentaciju velikoj publici koja sudjeluje podnošenjem pitanja, odgovaranjem na ankete i
korištenjem drugih dostupnih interaktivnih alata.
Webinar (kombinacija riječi "web" i "seminar") je video radionica, predavanje ili prezentacija
hostirana na mreži pomoću softvera za webinare. Često se odnose na posao, ove se sesije mogu
koristiti za razmjenu znanja, ideja i ažuriranja s ljudima širom svijeta.
Webinar omogućava govorniku iz organizacije / tvrtke domaćin da dijeli PowerPoint
prezentacije, videozapise, web stranice ili drugi multimedijski sadržaj s publikom koja se može
nalaziti bilo gdje. Webinari obično imaju audio i vizualne komponente
Prednosti organiziranja webinara:
• • Webinari generiraju prilično savršene potencijalne kupce. Polaznici webinara pružaju
informacije kako bi prisustvovali vašem webinaru. ...
• • Webinari grade kumulativnu vrijednost robne marke izravno vašoj ciljnoj publici. ...
• • Webinari su izuzetno isplativi. ...
• • Webinari se više bave nastavom nego prezentacijom.

Webinar - nova vrsta obuke koja je stekla popularnost u raznim područjima, sastavni je dio
modernog učenja. To se odnosi i na obrazovanje u školama i visokim učilištima (način
komunikacije između
učenika i nastavnika) i na sustav strukovnog osposobljavanja (razmjena iskustava između
različitih stručnjaka).
Na primjer, webinar se često počeo koristiti za provođenje različitih tečajeva učenja na daljinu,
razmjenu iskustava s kolegama, organiziranje znanstvenih sastanaka, kongresa i foruma.
Prednosti webinara kao metode učenja
✓ Prije svega, to je zbog činjenice da nova generacija studenata i učenika, kao i profesionalci,
češće ovlada hranjenjem velike količine materijala putem interaktivnosti i privlačnosti
multimedijskih alata za učenje. To omogućuje da se što više otkriju složeni problemi u temama,
objasne ih različitim metodama prezentacije materijala.

✓ Drugo, postoji mogućnost privući publiku koja odmah dobiva priliku postavljati pitanja i
dobiti odgovore.

✓ Treće, postoji mogućnost dobivanja webinar zapisa kako bi se konsolidirao materijal, obratila
pažnja na značajnije trenutke, gledala video zapise i napisala predavanje ako je to potrebno.

✓ Četvrto, štedi vrijeme i novac. Seminar se može održati na bilo kojem mjestu, s bilo kojim
brojem sudionika, od kojih svaki može biti na različitim mjestima istovremeno. Isto vrijedi i za
predavača koji ne mora nužno biti u uredu, obrazovnoj ustanovi ili domu. Što se tiče štednje
novca, to znači da ne morate dolaziti na Zapad, trošiti novac na život i hranu, imati moralnu i
fizičku spremnost za webinar.

✓ Peto, ova metoda osposobljavanja je prilično anonimna, budući da sudionici nisu dužni
predstavljati se, međusobno komunicirati.

✓ Šesto, webinari se stalno koristeu marketingu i prezentaciji upoznati kupce s novim vrstama
marki, robom i predmetima. Osim toga, postoji mogućnost da brzo i učinkovito provodite online
treninge za obuku osoblja tvrtke ili tvrtke.

Stoga su prednosti organiziranja webinara očite. Provođenje takvih događaja sve više privlači
pažnju i nastavnika i nastavnika, kao i menadžera, menadžera, menadžera.
Na što treba skrenuti pozornost: nedostaci
Među nedostacima webinara, vrijedi spomenuti nekoliko karakterističnih čimbenika:

✓ Unatoč visokoj učinkovitosti ove metode rada, još nije uspjela ostvariti punopravni kontakt
između publike i sudionika webinara putem web kamere. Primjerice, emocionalna komunikacija,
živa komunikacija, vizualni kontakt.

✓ Predavači i vodeći seminari nisu navikli čitati predavanja na kameri, tako da se dio vještina i
znanja može izgubiti. To je zbog činjenice da većina nastavnika još uvijek nemaju vještine za rad
s publikom, ne znaju da je moguće provoditi trening ne samo "uživo", već i putem interneta, kroz
uključivanje novih tehnologija učenja. Sve to uzrokuje probleme u profesionalnim predavačima
koji teško uočavaju nove tehnologije u obrazovanju.

✓ Različite vremenske zone koje nisu prikladne za sve sudionike događaja.

8. Šta su kvartile (Q1-Q4) i koja im je uloga?

Podjela znanstvenih časopisa u kvartile (Q1, Q2, Q3, Q4) utvrđuje se prema izvješću o citiranosti
JCR (Journal Citation Report) ili SJR (SCImago Jouranal Rank indicator) u godini objave ili
prema najnovijem izvješću objavljenom do dana podnošenja zahtjeva za izbor u znanstveno
zvanje, ovisno o tome što je za pristupnika povoljnije te za predmetnu kategoriju (Subject
Category) koja je
najpovoljnija za pristupnika. Radovi objavljeni u časopisima izvan predmetne kategorije polja u
koje se pristupnik bira, vrednuju se prema kvartilu koji časopis ima u svojoj kategoriji. Ako za
časopis koji je uvršten u bazu podataka WoSCC ili Scopus nije određen čimbenik odjeka i on
nije razvrstan u određeni kvartil, smatrat će se da je razvrstan u četvrti kvartil (Q4).
Stoga je JCR časopise svrstane u određene predmetne kategorije podijelio u kvartile (Q1 – Q4)
prema visini faktora odjeka. Drugim riječima, ako neki časopis pripada prvom kvartilu (Q1), to
znači da on prema visini svojeg faktora odjeka pripada među 25 % časopisa s najvišim faktorom
odjeka unutar skupine časopisa koji su svrstani u to predmetno područje.
Q1 <25% impact faktor
Q2 25-50%
Q3 50-75%
Q4 >75%
BAZE PODATAKA U HEMIJI
1. Kakva je procedura ako imamo neki rad i želimo ga objaviti u nekom časopisu?
2. Koje baze podatak mi najčešće koristimo?
3. Koje baze podataka su važne za hemičare?
4. U kojoj bazi podataka se mogu naći informacije o citiranosti nekog naučnika?
5. Koje baze poznajemo da nude preglede spektara?
NIST-scientific & tehnical databases
SDBS – spectral database for organic compounds
Baze o spektralnim karakteristikama su NIST i SDBS i to su baze koje služe za pretraživanje
spektara po molekulskoj formuli, spektralnim karakteristikama, fizičko-hemijskim
karakteristikama itd.
Po NIST-u možemo naći podatke:
• Molekulskoj formuli
• IUPAC imenu, CAS broju, strukturi, različitim reakcijama, autoru
• Podacima o elektronskoj i vibracionoj energiji, molekulskoj težini te
• Podatke o IR spektru, masenom spektru, UV/VIS Spektru, gasnoj hromatografiji te
još različitim termodinamičkim podacima.
SDBS omogućava pretraživanje po:
• Nazivu spoja, molekulskoj težini, molekulskoj formuli, CAS broju,
• Po broju atoma C, H, O, F, Cl, Br
• Te daje podatke o masenom spektru, IR spektru, 13-CNMR spektru, Ramanovom itd.
6. Šta znači 'Times Cited'?
7. Šta je Impact Factor?
8. Koje informacije nudi baza CAS?
Glavni način pretraživanja primarnih izvora u hemiji je Chemical Abstracts (pretraživanje
abstrakata). Chemical Abstracts Service - CAS je najveća baza hemijskih i naučnih informacija
vezanih za hemiju.
U 2007 g. CAS je proslavio 100g. Postojanja.
Ako se nešto smatra hemijskom supstancom, Chemical Abstracts Service (CAS), odjel American
Chemical Society, sadrži to u Chemical Abstracts.
 • Trenutno uključuje više od 50 miliona supstanci u CAS REGISTRY.
• Više od 18 miliona jednostepenih i dvostepenih reakcija
• Više od 2 biliona provjerenih vrijednosti
• Više od 3 biliona provjerenih eksperimentalnih vrijednosti
• CAS Registry database, CAS Registry Numbers

(CASRNs or CAS Numbers) (CAS brojevi) pružaju jedinstveni broj za svaku hemijsku
supstancu – dopunjava se svakodnevno informacijama (update).
Nudi različite efikasne načine pretraživanja po autoru, hemijskim supstancama, formulama,
generalno temom i patentima.
Objavljeni članci (u preko 10 000 žurnala) i patenti čine 90% onoga što je indeksirano. Takođe se
mogu naći knjige, konferencije, disertacije, apstrakti sa različitih uticaja konferencija, skupova
reviewsa i tehnički rapoti.
Pokrivenost ovih podataka je internacionalna sa fokusom na američke i evropske publikacije.
Oblasti koje su uključene su brojne npr. biohemijja, analitička hemija, primjenjena anorganska,
organska i fizikalna hemija, biotehnologija, toksikologija itd.
Ako se nešto smatra hemijskom supstancom to je sadržano u Chemical abstract. Trenutno
uključuje više od 50 miliona supstanci u CAS REGISTRY.
Sadrži više od 118 miliona jednostepenih i dvostepenih reakcija više od 2 biliona provjerenih
vrijednosti, više od 3 biliona provjerenih eksperminetlanih vrijednosti.
9. Koje informacije su dostupne u bazi MSDS?
MSDS je baza koja sadrži podatke o:
• Osobinama supstanci
• Sigurnosti rukovanja hemikalijama
• Fizičkim karakteristikama (tt,tk..)
• Toksičnost
• Uticaj na zdravlje
• Pružanje prve pomoći
• Reaktivnost
• Skladištenje i odlaganja
• Zaštitna oprema
 • Procedure oko prosipanja hemikalija.
Tačan format MSDS varira od izvora do izvora zavisno od zemlje koliko su specifični nacionalni
zahtjevi.
Široko korišten sistem kataloških informacija, hemikalija, hemijskih jedinjenja i hemijskih
smjesa.
Ove informacije mogu uključiti instrukcije za bezbjednu upotrebu i potencijalnu štetnost
korištenih supstanci i produkata. Također se daju informacije o štetnosti na okoliš, uticaj na
zdravlje. Oznake mogu uključivati simbole o štetnosti kao što su standardi evropske unije
(European Union standard ), crna dijagonalna ukrštena na oranž podlozi za štetne supstance.
U kojoj bazi podataka se mogu naći informacije o citiranosti nekog naučnika? Kako možemo
dobiti informaciju o radu nekog naučnika, oblast u kojoj radi, radove koje je publikovao i koliko
je puta citiran?
Informacije o radu nekog naučnika možemo dobiti pretraživanjem određenih baza podataka npr.
Web od Science (glavna naučna baza podataka) i povezana je sa JCR (Journal Citation Reports).
Citatne baze obrađuju i popise korištene literature koje autori navode na kraju radova i služe za
praćenje odjeka određenog rada ili uticaja znanstvenika unutar znanstvenog područja. Njihovim
pretraživanjem moguće je doznati ko citira pojedini rad i kako se taj rad koristi u tekućim
istraživanjima, pratiti istraživačke aktivnosti saradnika i konkurencije, analizirati uticaje
objavljenog rada/istraživanja.
Pretraživanjem citatnih baza moguće je:
• doznati tko citira vaš rad i kako se on koristi u tekućim istraživanjima
• pratiti istraživačke aktivnosti suradnika i konkuren cije
• analizirati utjecaje objavljenoga rada/istraživanja
• utvrditi povijest ili metodologiju nekog istraživanja od njegovog početka do danas
• locirati tekuća istraživanja zasnovana na ranijim patentima, izvještajima, objavljenim
radovima ili pronalascima.
• identificirati stručnjake unutar određenog znanstvenog područja itd.
10. Nabrojati bar 5 naučnih časopisa
11. Kako se vrši procjena web stranica?
12. Kako provjeriti neku web stranicu akademskog karaktera?
13. Da li su svi članci/radovi dostupni u punoj formi, kako možemo dobiti punu formu ?
Current Contenc Connect je baza podataka koja omogućava jednostavan pristup komplentnim
sadržajima, abstraktia i svim vrijednim podacima u člancima, časopisima, knjigama ..
 14. Pretraživanje članaka
Test 1 2019
1. Strategija izrade rada (izbor metode, izrada..)
2. Predatorski časopisi. Objasniti
3. Šta znače oznake ISSN, ISBN, DOI?
Word issn, isbn, doi
4. Plagijarizam. Prednosti i nedostaci sistema za otkrivanje
5. Recenzenti. Uloga recenzenata
6. Objasniti ''Open Access Journal''
7. Procedura za objavljivanje naucčnog rada u časopisu? Izvori literature
8. Webinar. Prednosti i nedostaci
9. Šta su kvartile (Q1-Q4) i koja im je uloga?

1. Šta sadržava jedna naučna publikacija?

2. Kako se može vršiti prezentiranje primarne literature
3. Šta znače domene: org.com.edu. dov
4. Sta znaci up date informacija i stranica. Zašto je vazno?
5. Nabroj neke baze podataka koje su od izuzetne vaznosti za hemicare?
6. Šta su to faktografske baze podataka?
Organizacija faktografskih sustava započinje sa zaostatkom od 15 do 20 godina, u odnosu na
bibliografske sustave. Razlog tome je izrazito složena i specifična struktura takvih sustava.
Podaci i informacije proizlaze iz mnogostrukih primarnih ili sekundarnih izvora, različitog su
stupnja složenosti, pouzdanosti i usporedivosti. Nosioci informacija su raznovrsni materijali
karakterizirani širokom paletom svojstava, a podaci često proizlaze iz nestandardiziranih metoda
ispitivanja.
Zbog toga se postojeći sustavi razlikuju:
• po vrstama i broju obuhvaćenih podataka,
• stupnju njihove validacije i objektivnosti,
• strukturi zapisa podataka,
• mogućnostima pretraživanja, broju i vrsti korisnika.
Nizak je stupanj standardiziranosti u prikupljanju i pripravi podataka, formatima zapisa i
mogućnostima pretraživanja.
Faktografski sustavi razlikuju se:
• prema skupinama ili vrsti tretiranih materijala, ili
• prema pohranjenim svojstvima i karakteristikama, ili
• prema područjima primjene materijala.
7. Sta znaci impact factor za pojedini zurnal, npr. ako poredimo dva zurnala jedna ima
impact factor 0,274 a drgi 15,754
8. Sta znaci Times Cited kod nekog naucnog rada
9. Koje informacije obuhvata CAS baza podataka
10. Nabrojati neke izdavace zurnala u hemiji
11. Naborjati neke casopise iz oblasti hemije u kojima se objavljuju naučni radovi
12. Kako se pretrazuju hemijski casopisi? Po cemu ih mozemo pretrazivati?
13. Ako neku hemikaliju pronađemo u MSDS bazi, koje informacije dobijamo o toj supstanci
?
14. Kako se može izvršiti procjena web stranica?

CAS, MSDS, SBDS – prednosti korištenja navedenih baza i kako se pretražuju?

Web of Science
Google Scholar
Crtanje
Current contents
Šta su baze podataka i šta su citatne baze?

1. Šta su baze podataka?

2. CAS baza i njene prednosti?
3. Current Contents baze i njene prednosti?
4. Koje podatke (informacije) možemo dobiti o hemikaliji u MSDS bazi?
5. Koje podatke možemo naći u SDBS bazi i njene prednosti?
 6. Web of Science – koje podatke možemo naći i prednosti?
7. Programi za crtanje i obradu podataka, nešto napisati o njima, njihove prednosti!

1. Nabroj neke baze podataka koje su od izuzetne vaznosti za hemicare?

CC, Scopus, EBSCO, Journal Citation Reports, Web of Science, Web of Knowledge

ISI Web of Knowledge - je prisutan u više od 80 zemalja svijeta,a dostupne su slijedeće citatne
baze podataka uključujući i mnoštvo relevantnih medicinskih časopisa i knjiga:
WEB OF SCIENCE - (od 1975 do danas) je multidisciplinarna baza podataka koja obuhvata oko
8700, prema ocjeni međunarodne istraživačke zajednice vodećih svjetskih časopisa. Uz
uobičajene bibliografske podatke, ova baza uključuje i reference/citate koji korisnicima:
• pružaju pristup podacima o radovima koje je autor citirao (Cited References)
• omogućuju pregled autora koji su se bavili određenom vrstom istraživanja tokom dužeg
razdoblja (Related References). Web of Science, izdavač ISI – Thomson – Reuters.
Najstarija citatna baza podataka koja časopise razvrstava prema 3 tematska indeksa
SCI – Science Citation Index ( prirodne, tehničke i biomedicinske znanosti),
SSCI – Social Scince Citation Index ( društvene znanosti),
A&HCI – Art and Humanities Citation Index ( Humanističke znanosti i umjetnost).
Scopus je najveća multidisciplinarna baza podataka koja osigurava pristup milijunima sažetaka
iz recenziranih znanstvenih časopisa međunarodnih izdavača. Scopus uklju čuje radove iz 15000
časopisa, 535 časopisa u otvorenom pristupu, 750 zbornika skupova, 600 publikacija tvrtki, 200
milijuna kvalitetnih web izvora i 12,7 milijuna patenata.
Scopus uključuje 27000000 zapisa i 245000000 referenci/citata, pa tako predstavlja izvrstan
izvor za uvid u globalnu znanstvenu publicistiku.