Professional Documents
Culture Documents
Hrvatski Jezik
Hrvatski Jezik
Hrvatski Jezik
Barok
Barocco, portugalski – biser nepravilnog oblika, u 18 stoljeću je kao pogrdna oznaka za likovnu
umjetnost, potkraj 19 st naziv barok gubi pogrdni naziv i upotrebljava se kao umjetnički stil u
17 stoljeću.
Razvio se u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj i Hrvatskoj
Teme: smrt, religiozne, sudbina, ljubav
Stil : kićeni, metafore
Književnici:
o Luis de Gongora Španjolski pjesnik, napisao je zvjezdani sat, ura na zvoniku –
gongorizam ( pjesnički pravac, odlikuje se neobičnim slikama, mističnom simbolikom i
uzvišenim jezikom)
o Giambattista Marino Talijanski pjesnik napisao ljudski život – marinizam ( pjesnički
pravac, odlikuje se metaforama, pjesničkim slikama – začuditi čitatelja)
o Pedro Calderon de la Barca – Život je san, najvažniji španjolski i dramski autor
Hrvatski književnici:
o Ivan Gundulić – najveći hrvatski barokni pisac rođen u 15, a umire u 16 stoljeću,
pripada dubrovačkom baroknom klubu. Nazivaju ga Mačica zato jer je bio povučen.
Napisao je tri djela –
Osman – povijesni ep, od 20 pjevanja, 14 i 15
izgubljeni, a nadoknadio ih je 200 god kasnije
Dubravka – pastoralna igra – himna slobode
Suze sina razmetnoga – religiozni spjev
Barok traje od 17 do 18 stoljeća
Ivan Gundulić najvažniji je predstavnik Hrvatskog baroka - refleksivne, ljubavne, veličanje
slobode
U baroku prevladava pesimizam i mističnost kao i kićenost
Barok – Španjolska 16 – 17 stoljeće – Zlatno doba
Obilježja: zaokupljenost književnim izrazom, kićenost, naglašena religioznost i misticizam,
težnja za neobičnim, začuđenim, proturječnim i alegoričnim, mašta, prolaznost, Marinizam
STILSKE FIGURE:
o Končeto – neobičan kraj pjesme, stilski postupak koji se temelji na vještini
pronalaženja sličnosti između pojava i predmeta koji nemaju ništa zajedničko
o Apostrofa – figura izravnog obraćanja nekome ili nečemu
o Metafora – stilska figura prenesenog značenja
o Antiteza – navođenje suprotnosti i suprotstavljenog zbivanja
o Hiperbola – preuveličavanje
o Paradoks – proturječna misao – znam da ništa ne znam
o Retoričko pitanje – posebna vrsta pitanja na koje se ne očekuje odgovor
o Paralelizam – figura ponavljanja istih sintaktičkih predložaka u rečenicama i stihovima
– ponavljanje istog slijeda riječi
ŽIVOT JE SAN
Pedro Calderon de la Barca španjolski je književnik rođen u Madridu u 17 stoljeću kada i umire.
Najvažniji dramski autor, bio je svećenik zaredio se 50 godina. Napisao je 120 drama. Napisao je: Život
je san, Zalamejski sudac
Život je san – poetsko – filozofska drama 1635 g u tri čina koja prikazujući život poljskoga
kraljevića Sigismunda, od mladosti zatočenog u kuli, istražuje sukob između sudbine i
čovjekove slobodne volje.
Sastoji se od 3 čina, a stil je refleksivnost, simbolika, metafora
Glumci: Bazilije (poljski kralj), Sigizmund (knez, Bazilijev sin), Astolfo (knez moskovski),
Klotaldo (starac), Klarin (lakrdijaš), Stela (princeza), Rosaura (dama) te vojnici, stražari, svirači,
dvorjanici, dame i sluge.
Barokna drama vrsta je drame kojoj se autor stilom kontrasta usmjerava na kažnjavanje zla i
nagrađivanje dobra.
Ivan Gundulić – najveći hrvatski barokni pisac rođen u 15, a umire u 16 stoljeću,
pripada dubrovačkom baroknom klubu. Nazivaju ga Mačica zato jer je bio povučen.
Napisao je tri djela –
o Osman – povijesni ep, od 20 pjevanja, 14 i 15 izgubljeni, a nadoknadio ih je
200 god kasnije
o Dubravka – pastoralna igra – himna slobode
o Suze sina razmetnoga – religiozni spjev
Objavio je Mlecima 1622 godine. To je religiozna poema u tri pjevanja – plača – i obrađuje
biblijsku prispodobu iz Evanđelja po Luki o grešnome sinu koji je otišao od oca i živio rasipno,
a kada se pokajao, otac mu je oprostio i uz počast ga opet primio u svoj dom. Ima alegorično
značenje – sin označava čovjeka koji se griješeći odmiče od Boga, a Bog Otac mu prašta
Gundulićeva poema napisana je u osmeračkim šestinama, s rimom ab, ab, cc. Ima tročlanu
strukturu – tri plača – sagrješenje, spoznaje i skrušenje – pokajanje. Monolog je temeljna
govorna situacija, bilo da se radi o junakovu ili o pjesnikovom monologu, a izriču se opisi,
refleksije, pripovijedanja.
Sintaksa ili skladnja je dio gramatike koja proučava riječ, rečenicu, sintagmu i diskurs
Riječ je sintaktička jedinica koja tvori rečenicu
Dijele se na punoznačne i nepunoznačne
Sintagma je sintaktička jedinica koja se sastoji od najmanje dviju povezanih punoznačnih
riječi, kao npr: EBTŠ, upravni referent
Sintagma nije skup riječi, a nije ni rečenica te ima neko značenje
Sintagma se dijeli na: sročnost ili kongruencija je slaganje u rodu, broju i padežu
Rečenica je sintaktička jedinica koja ima potpuno značenje
Temelj rečenice je predikat
Članovi rečeničnog ustrojstva su:
o Predikat, subjekt, objekt koji je u akuzativu, Priložna oznaka, apozicija- imenica koja
objašnjava drugu imenicu, atribut
Imamo: jednostavne, besubjektne, jednostavno proširene, zavisne i nezavisne rečenice
NEZAVNISNOSLOŽENE REČENICE
Sastavne – i, pa, te, ni, niti - učim mnogo i nadam se uspjehu – nema zareza
Rastavne – ili – učit ćeš ili nećeš položiti ispit – nema zareza
Isključne – jedino što, samo što, tek što – svi su jurili, jedino je ona ostala – piše se zarez
Zaključne – dakle, zato, stoga – Naučio sam, stoga sam dobio peticu – piše se zarez
Suprotne – a, ali, nego, no, već – ona je učila, ali je dobila trojku – piše se zarez