Pravni fakultet, Sveučilište u Rijeci

Sveučilišni integrirani prijediplomski i diplomski studij Pravo

Mateo Štimac

NUKLEARNO ORUŽJE I MEĐUNARODNO PRAVO

(seminarski rad)

Mentor : izv.prof.dr.sc. Petra Perišić

JMBAG studenta: 601983 21 0115090762 8

Rijeka, 2023.
SADRŽAJ

SAŽETAK………………………………………………………………………………… I

SUMMARY……………………………………………………………………………………II

1.UVOD……………………………………………………………………………………… 1

2.EVOLUCIJA MEĐUNARODNOPRAVNIH ODNOSA U KONTEKSTU NEŠIRENJA

NUKLEARNOG ORUŽJA…………………………………………………………………….3

2.1.SCHLESINGEROVA DOKTRINA OGRANIČENOG NUKLEARNOG RATA…………5

3. UGOVOR O NEŠIRENJU NUKLEAENOG ORUŽJA……………………………………6

3.1. SADRŽAJ NPT-A I PROBLEMI TUMAČENJA ODREDBI UGOVORA………………7

4. MEĐUNARODNA AGENCIJA ZA ATOMSKU ENERGIJU I NPT………………………8

4.1. NAČIN NA KOJI IAEA NADZIRE NUKLEARNE MATERIJALE…………………….9

5. MIROLJUBIVO KORIŠTENJE NUKLEARNE ENERGIJE?...........................................10

6. DOPUSTIVOST NUKLEARNIH POKUSA S NAGLASKOM NA OKOLIŠ…………11

7. ZAKLJUČAK……………………………………………………………………………12

8. LITERATURA…………………………………………………………………………13
 SAŽETAK

Današnje politike uglavnom teže velikoj dominaciji, naravno kada se govori o

velesilama poput SAD-a ili Rusije. Nuklearno oružje nerijetko služi kao sredstvo
zastrašivanja i iskazivanja političke dominacije. Međunarodno pravo ovdje reagira uz
niz mjera, od kojih je najbitniji NTP koji je i tehnički pravno najrazrađeniji i
najdetaljniji ugovor po pitanju neširenja nuklearnog oružja. Uz NTP tu su i mnogi
drugi pravni instrumenti i ustanova UN-a . Problem koji se stavlja pred pravne
regulative i institucije međunarodnog prava je granica do koje će se dopustiti
upotrebljavanje nuklearnih materijala, kako i nuklearnog oružja. Niz je slučajeva koji
su završili pred međunarodnim sudom, no samo mali broj njih je dobio konkretno
rješenje, razlog tomu je na nekim djelovima i nedovoljno jasne odredbe ugovora
međunarodnog prava, koji će biti razrađeni kroz cijeli rad, s velikim naglaskom na
NPT. Koje su mogućnosti da su i danas neriješena pitanja međunarodne sigurnosti po
pitanju nuklearnog oružja i kako ograničiti njegovo širenje ako se uzme u obzir da u
međunarodnom pravu ne postoji norma koja izričito zabranjuje uporabu nuklearnog
oružja? Samo su neka od pitanja koja se prožimaju kroz ovaj rad.

Ključne riječi: međunarodno pravo, NTP, nuklearno oružje, svjetske velesile

 SUMMARY

Today's policies generally seek great dominance, of course, when talking about superpowers
such as the US or Russia. Nuclear weapons often serve as a means of intimidation and
demonstration of political dominance. International law reacts here with a number of
measures, the most important of which is the NTP, which is also technically the most legally
elaborated and most detailed treaty on the issue of non-proliferation of nuclear weapons. In
addition to the NTP , there are many other legal instruments and un institutions . The problem
posed by legal regulations and institutions of international law is the limit to which the use of
nuclear materials, as well as nuclear weapons, will be allowed. There are a number of cases
that have ended up before the International Court of Justice, but only a small number of them
have received a concrete solution, the reason for this is in some parts and insufficiently clear
provisions of treaties of international law, which will be elaborated throughout the work, with
great emphasis on the NPT. What are the possibilities that international security issues on
nuclear weapons are still unresolved today and how to limit its spread if one considers that
there is no norm in international law that explicitly prohibits the use of nuclear weapons?
These are just some of the questions that permeate through this work.

Keywords: international law, NTP, nuclear weapons, world superpowers

 1. UVOD

Prva pokusna detonacija nuklearne naprave, 16.srpnja 1945.godine, u blizini

Alamogorda (Sjedinjene Američke Države, savezna država Novi Meksiko)
označila je početak nove ere u povijesti čovječanstva: nuklearnog (atomskog)
doba.1 Pojavljivanje nuklearnog oružja i njegove primjene datira od samog početka
spomenutog doba, kada je svijet bio podijeljen na dvije velesile SAD i Sovjetski
Savez. Sama problematika nuklearnog oružja počinje upravo tada, velesile kroz
svoja djelovanja daju uvid u neki tip natjecanja u kontekstu nuklearnog oružja.
Valja napomenuti da je danas problem i dalje eminentan. Politička slika i odnosa
između nuklearnih, ili pak nenuklearnih država uvelike utječe ne samo na njih
same, nego i na svjetsku sigurnost. Usprkos navedenim karakteristikama,
nuklearna energija ne mora imati isključivo negativnu konotaciju. Ona se koristi i
u svrhe dobivanja električne energije, upotrebljiva je u industriji, pa čak i u
medicini. Kako vrijeme odmiče, sve više država želi ući u kategoriju nuklearnih
država, razlog tomu je vjerojatno iskazivanje moći i želja za tzv . svjetskom
dominacijom. Nuklearni materijali, kao i tehnologija sve su dostupniji, što dovodi
do problema nuklearnog terorizma. Sada kada akteri nisu samo države od kraja
hladnog rada, teroristi mogu doći lako do potrebnog nuklearnog materijala, a s
obzirom na broj nezadovoljnih i siromašnih država, negdje dolazi i do potpore.
Kako bi se stvorio režim neširenja nuklearnog oružja dolazi do mreže unilateralnih
mjera, multilateralnih ugovora, inspekcija izvoza i još mnogo mjera. Dokument
koji je povezao takve ciljeve je Ugovor o neširenju nuklearnog oružja ( engl.
Treaty on the Non-Proliferation of Nuclear Weapons , u daljnjem tekstu : NPT)
Kroz razradu biti će vidljivo da i sam NPT ima svojih nedostataka, pa će doći i do
opravdanosti donošenja Konvencija uz sam ugovor. Međunarodno pravo ne sadrži
normu koja će izričito zabraniti svaku upotrebu nuklearnog oružja, upravo zbog
toga što nema volje država koje posjeduju nuklearno oružje. Ono što zasigurno je
to da NPT daje niz mjera za sprječavanje širenja nuklearnog oružja. Ugovor je od
njegova potpisivanja, 1968. godine, do danas ratificiralo 190 država što ga čini
najmasovnijim ugovorom o kontroli naoružanja u svijetu.2
1
W. L. LAURENCE, The Story of the Atomic Bomb, New York, 1946, str. 10.
2
https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/ugovor-o-nesirenju-nuklearnog-oruzja-25504 ( 22.11.2023.)

1
2. EVOLUCIJAMEĐUNARODNOPRAVNIH ODNOSA U KONTEKSTU
NEŠIRENJA NUKLEARNOG ORUŽJA

U samim počecima, drugim riječima hladnog rata između Istoka i Zapada, gotovo
sve u kontekstu svjetskog mira i neširenja nuklearnog oružja ovisi o odnosima

2
 između dvije velesile Sovjetskog Saveza i Sjedinjenih Američkih Država. Cilj
svih koncepcija iz vremena hladnog rata, vezanih uz klasično i nuklearno
naoružanje, bio je stvaranje dojma kako SAD imaju dovoljno snage da drže
protivnika u strahu, a u slučaju potrebe neće oklijevati u primjeni te sile.3 Tada je
glavna politička zamisao da se stvori nuklearni balans, da ne bi došlo do nuklearne
katastrofe. U periodu kada su međunarodni odnosi dvije supersile bili nešto bolji,
međunarodni odnosi gotovo svih država pokušavaju na neki način kroz svoje
pravno ili političko djelovanje udovoljiti ciljevima navedenih supersila, kako bi se
konačno došlo do rješenja. Usprkos svim naporima, bilateralni sporazum dvije sile
nije bilo moguće postići. Primjer toga je „Brauchov plan“ iz 1946. koji predviđa
stvaranje međunarodne organizacije ( engl. International Atomic Development
Agency) pod čiju upravu i nadzor bi se podvrgle sve nuklearne aktivnosti kako bi
se izbjeglo nekontrolirano širenje nuklearnog oružja. U slučaju provedbe SAD bi
trebao uništiti svoje nuklearno oružje, no SSSR odbija prijedlog jer tadašnja
politička elita SSSR-a smatra da se na taj način daje legitimitet američkom
nuklearnom monopolu. Strategija masovne odmazde, koncepcija pauza i elastična
reakcija bile su također sastavni dio evolucije odnosa Istok – Zapad i potrebe
traženja adekvatnog strategijskog odgovora.4 Predsjednik SAD- a Dwight
Eisenhowel 1953. godine na Općoj skupštini UN-a u New Yorku iznosi program
po kojemu SAD nudi svim zainteresiranim državama da sudjeluju u razvoju
nuklearne energije, ali u miroljubive svrhe. Takav Eisenhowel govor poznatiji je
kao „Atomi za mir“ (engl. Atoms for Peace) međunarodno tijelo koji će nadopuniti
sam naveden govor američkog predsjednika je Međunarodna zajednica za atomsku
energiju (engl. International Atomic Energy Agency , u daljnjem tekstu : IAEA)
koja će nadzirati svu nuklearnu tehnologiju. Važno je napomenuti kako i danas u
međunarodnom pravu ne postoji norma koja će izričito zabraniti svaku upotrebu
nuklearnog oružja, jer nema volje država koje posjeduju nuklearno oružje da takvu
normu prihvate, no poduzima se niz mjera koji će pomoći pri neširenju nuklearnog
oružja, što se odnosi na sve navedene Konvencije ili druge pravne instrumente koji
se spominju u ovom radu. Opća skupština UN-a 1961. usvaja Rezoluciju 1665
( tzv. Irska rezolucija). Spomenutom rezolucijom nuklearne države su pozvane da
se suzdrže od prijenosa nuklearnog oružja ili informacija potrebnih za njihovu

3
Vukadinović, Radovan, Nuklearne strategije i međunarodni odnosi, Zagreb, Politička kultura, 2006., str. 23.
4
Loc. cit.

3
 proizvodnju, dok je nenuklearnim državama preporučeno da se obvežu kako ga
neće proizvesti ili na drugi način pribaviti.5

2.1. SCHLESINGEROVA DOKTRINA OGRANIČENOG NUKLEARNOG

RATA

Američki ministar obrane James R. Schelsinger, po profesiji ekonomist koji je dio

svog radnog vijeka proveo u RAND-u ( globalna politička tink tank organizacija)

5
Neširenje nuklearnog oružja i suvremeno međunarodno pravo, dostupno na :
https://hrcak.srce.hr/file/197376 (22.11.2023.)

4
 dolazi u Pentagon s novim idejama strateškog tipa, bitno je napomenuti da je RAND
neprofitna organizacija koja se bavi stvaranjem dugoročnih prognoza i scenarija,
uglavnom za Oružane snage SAD-a. Sjedište se nalazi u Santa Monici, Kalifornija.
Takvo saznanje nam govori upravo o tomu da je došao do određenih strateških znanja.
U želji da se pronađe veći broj opcija, Schlesinger je odmah pokazao i svoju namjeru
da nuklearno oružje proglasi upotrebljivim, te da se u skladu s konceptom ograničenog
nuklearnog rata stvori prostor za njegovu eventualnu upotrebu.6 Schlesinger nije
jedina ličnost koja pokušava pronaći rješenje u obliku doktrine, Kissinger je također
dao doprinos Schlesingerovoj doktrini, ono što povezuje stajalište Schlesingera i
Kissingera je i skeptičnost po pitanju ranije doktrine uzajamnog sigurnog uništenja
(MAD) Nova doktrina trebala je, po mišljenju njezinog autora i Henryja Kissingera,
koji ga je podržavao, onemogućiti eskalaciju nuklearnog konflikta a s druge strane
pokazali da je nuklearno oružje ipak potrebno i stvarno upotrebljivo.7 Takvo mišljenje
i jest prihvatljivo zbog uporabe takvih materijala za npr. industriju. Ciljevi nove
doktrine bili su veoma konkretni : uništavanje protivničkih komandnih punktova,
raketnih silosa, aerodroma, podmorničkih baza, vojnih skladišta, velikih željezničkih
čvorova i slično.8

3. UGOVOR O NEŠIRENJU NUKLEAENOG ORUŽJA

Ono što je prvenstveno bitno naglasiti je to da međunarodno javno pravo ne sadrži
normu koja bi izričito zabranila svaku upotrebu nuklearnog oružja, s naglaskom na
izričito. Kod ovakve tvrdnje bitno je naglasiti da bi za postizanje cilja izričite zabrane
nuklearnog oružja potrebna je volja svih subjekata koje bi taj ugovor, odnosno ta
konvencija obuhvaćala, preciznije države potpisnice. Kada govorimo o ključnim
6
Vukadinović, Radovan, op.cit.,str.151
7
Loc.cit.
8
Vukadinović, Radovan, op.cit.,str.152

5
 nuklearnim silama i njihovim politikama, postizanje takvog cilja je vrlo teško ostvariti.
Ono što sadrži međunarodno javno pravo su pravni instrumenti koji pokušavaju uz
određene mjere suzbiti ili bar ublažiti širenje nuklearnog oružja, najbitniji je upravo
Ugovor o neširenju nuklearnog oružja (eng. Nuclear Non-proliferation Treaty , u
daljnjem tekstu – NPT)
NPT danas ima 93 potpisnice i Podjela država na nuklearne države (eng. Nuclear
weapons states) i nenuklearne države (eng. Non- nuclear weapons states) najbitnija je
komponenta za razumijevanje NPT-a. Nuklearnom državom se smatra ona država koja
je proizvodila i obavljala eksplozije nuklearnog oružja ili drugih nuklearnih
eksplozivnih eksplozivnih uređaja , prije 1. siječnja 1967. godine ( čl. IX st. 3. NPT-
a ). NPT predstavlja veliki kompromis (eng. grand bargain) kojim se rješavaju tri
ključna problema : miroljubivo korištenje nuklearne energije (industrija, medicina) ,
neširenje nuklearnog oružja i nuklearno razoružanje. Ta 3 bitna elementa govore da
NPT nije ograničen samo na neširenje nuklearnog oružja. Na konferenciji održanoj u
New Yorku 1995. odlučeno je da se ugovor produljuje neograničeno te da će se svakih
pet godina održati konferencija koja ima za cilj utvrditi što je učinjeno u prethodnom
petogodišnjem razdoblju na implementaciji i provedbi Ugovora među zemljama
ugovornicama. a konferenciji održanoj u New Yorku 1995. odlučeno je da se ugovor
produljuje neograničeno te da će se svakih pet godina održati konferencija koja ima za
cilj utvrditi što je učinjeno u prethodnom petogodišnjem razdoblju na implementaciji i
provedbi Ugovora među zemljama ugovornicama.9 Republika Hrvatska je 1992.
godine notifikacijom o sukcesiji pristupila ugovoru te je stranka ugovora od 8.
listopada 1991. godine.10

3.1. SADRŽAJ NPT-A I PROBLEMI TUMAČENJA ODREDBI UGOVORA

Počevši od preambule ugovora, bitno je istaknuti Podsjećajući da se, u skladu s

Poveljom Ujedinjenih naroda, države moraju suzdržati u svojim međunarodnim
odnosima od prijetnje ili uporabe sile protiv teritorijalne cjelovitosti ili političke
neovisnosti bilo koje države, ili na bilo koji drugi način koji nije u skladu sa ciljevima

9
https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/ugovor-o-nesirenju-nuklearnog-oruzja-25504 (28.11.2023.)
10
https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/ugovor-o-nesirenju-nuklearnog-oruzja-25504 (28.11.2023.)

6
 Ujedinjenih naroda , te da se uspostava i održavanje međunarodnog mira i sigurnosti
promiču uz najmanje odvraćanje svjetskih, ljudskih i gospodarskih resursa za
naoružanje.11

Ako se osvrnemo na društvenu situaciju prilično nam je jasno da se radi o „mrtvom

slovu na papiru“ možemo za primjer uzeti rat između Rusije i Ukrajine, a da se sve
dodatno pobije Ruska Federacija je stalna članica Vijeća Sigurnosti. Nakon same
preambule ugovora, valja se osvrnuti i na članke.

Članak 1. koji stvara probleme kod tumačenja ugovora. Članak navodi da se obvezuju
nuklearne države da neće prenositi , ni jednom primatelju, bilo kakvo nuklearno
oružje. Sintagma „nijednom primatelju“ bi značila da niti jedna država ne smije dobiti
nuklearno oružje, neovisno o tome je li potpisnica NPT-a, a i to uopće ne mora biti niti
država, već i neki drugi subjekt međunarodnog prava. Zatim slijedi i sintagma
„nuklearno oružje“ koje nije točno definirano, pa tako možemo slobodno obavljati
transport. Članak III. Ugovora nameće zemljama koje ne posjeduju nuklearno oružje
obvezu prihvaćanja zaštitnih mjera čije provođenje nadgleda Međunarodna agencija za
atomsku energiju (International Atomic Energy Agency - IAEA) sa sjedištem u Beču.12

4. MEĐUNARODNA AGENCIJA ZA ATOMSKU ENERGIJU I NPT

Međunarodna agencija za atomsku energiju (eng. International Atomic Energy

Agency – u daljnjem tekstu: IAEA) UN- ova je specijalizirana ustanova, što znači da
se radi o međunarodnom organu koji ima široke ovlasti na ekonomskom, socijalnom i
kulturnom planu, te ima stalni odnos sa UN- om. Statut IAEA-e kao njezin cilj

11
https://treaties.unoda.org/t/npt (28.11.2023.)

12
https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/ugovor-o-nesirenju-nuklearnog-oruzja-25504 (29.11.2023.)

7
 određuje usmjeravanje upotrebe atomske energije u svrhe osiguranja mira, zdravlja i
napretka svih dijelova svijeta, a ne u vojne svrhe13 Danas posjedovanje nuklearnog
oružja možemo vezati uz pokazivanje moči nuklearnih država, kao i stalnog sredstva
„zastrašivanja“ drugih država, najčešće onih susjednih. IAEA pod svojim poimanjem
korištenja atomske energije u svrhu mira, zdravlja itd uvrštava i poticanje praktične
primjene atomske energije npr. za električnu energiju. NPT se strogo drži Statuta
IAEA i IAEA, pa tako u čl.III. st. 1. obvezuje sve nenuklearne države da se pridržava
njihovih odredbi i naputaka, koji nisu pravno obvezujući, ali imaju određen autoritet.
Kako bi osigurale najširu moguću potporu NPT-u , nuklearne države pristale su
podvrgnuti određena svoja civilna nuklearna postrojenja mjerama zaštite sklapanja tzv.
Dobrovoljnih sporazuma o mjerama zaštite (eng. voluntary offer agreements)14 IAEA
nastoji pravovremeno prepoznati preusmjeravanje, uglavnom velike količine širenja
nuklearnog materijala, to će provjeravati uz pomoć inspekcijskih nadzora i niz mjera
( koje će biti navedene u sljedećem poglavlju)
Po pitanju poštivanja samoga NPT-a bitno je naglasiti kako je njegove odredbe lako
zaobići jer se može uvijek otkazati 3 mjeseca unaprijed.

4.1. NAČIN NA KOJI IAEA NADZIRE NUKLEARNE MATERIJALE

Postupke provođenja mjera zaštite možemo podjeliti u formalnu, inspekcijsku i fazu

ocjenjivanja.

13
https://hrcak.srce.hr/file/197376 (29.11.2023.)
14
https://hrcak.srce.hr/file/197376 (29.11.2023.)

8
 IAEA prvo pregledava dokumentaciju koje je svaka država dužna pružiti, a koja
uključuje podatke o postrojenjima u kojima će se rukovati nuklearnim materijalom,
nacrte tih postrojenja, podatke o inventaru nuklearnog materijala, te račune koji se
odnose na transfere materijala.15 Inspektori su dužni pregledavati formalne evidencije
(npr. sadržaj knjigovodstva), redovito provjeravati fizičke inventare nuklearnog oružja
i eventualno uočiti promjene npr. u količini nuklearnog oružja i nuklearnih materijala,
skupljati i proslijediti uzorke okoliša npr. vode na laboratorijsku analizu.

U posljednjoj fazi, fazi ocjenjivanja, svi prikupljeni podatci iz ranijih faza sada dolaze
na utvrđivanje njihove točnosti npr. nakon što su u prvoj fazi brojčano formulirani svi
nuklearni materijali i nuklearno oružje, u navedenoj zadnjoj fazi bi se utvrđivalo je li
taj broj realan, to jest je li se poklapa sa stvarnim fizičkim stanjem (što spada pod
2.fazu)

O bilo kojoj povredi obveza inspektori podnose izvješće glavnom direktoru IAEA,
koji njihov izvještaj dostavlja Vijeću guvernera (čl. XII. C. Statuta IAEA-e). Vijeće
guvernera zaduženo je za donošenje odluke predstavljaju li nepravilnosti o kojima su
ga izvjestili inspektori povredu obveza (eng. non-compliance) ili se radi samo o
pogreškama u izvješćivanju.16

5. MIROLJUBIVO KORIŠTENJE NUKLEARNE ENERGIJE?

Kao što je dosad vidljivo, svaki donesen pravni instrument upravo ističe korištenje
nuklearne energije u miroljubive svrhe, što je negdje i najracionalnije rješenje. Primjer

15
https://hrcak.srce.hr/file/197376 (29.11.2023.)
16
Op.cit

9
 miroljubivog rješenja je npr. iskorištavanje nuklearne energije za znanstvena
istraživanja.
Sve stranke Ugovora obvezuju se da će olakšavati i imaju pravo sudjelovati u najvećoj
mogućoj razmjeni opreme, materijala, znanstvenih i tehničkih materijala u svrhu
miroljubivog korištenja nuklearne energije. Na takvu odredbu može se usko povezati i
međunarodna suradnja i podupiranje, s naglaskom na nenuklearne države i države
slabijeg razvoja.
Neki autori smatraju da bi ta pomoć nenuklearnim državama bila u neku ruku i oblik
„nagovaranja“ na posjedovanje nuklearnog oružja.
Pitanje koje je privuklo najviše pažnje je korištenje nuklearnih eksplozija za rudarenje.
Ono što je činjenice je to da se ne radi o korištenju nuklearnih naprava u svrhu
agresije. Većina država se složila da se radi o miroljubivoj radnji kada se govori o
vršenju nuklearnih eksplozija na primjer za svrhu rudarenja. S obzirom da je
tehnologija potrebna za izvršavanje ovih eksplozija identična tehnologiji za
proizvodnju nuklearnog oružja, NPT je strankama zajamčio pravo na pristup bilo
kojim koristima proizašlim iz takvih eksplozija, bez davanja pristupa samoj
tehnologiji.17

6. DOPUSTIVOST NUKLEARNIH POKUSA S NAGLASKOM NA OKOLIŠ

Dopustivost nuklearnih pokusa i dalje je neutvrđena. Pred Međunarodnim sudom

podnesen je niz pitanja i slučajeva upravo vezanih za to pitanje. Ono što bi uvelike
olakšalo takve odluke je riješeno pitanje legalnosti nuklearnog oružja u pokusima. Par

17
https://hrcak.srce.hr/file/197376 (29.11.2023.)

10
 postupaka vezano je uz Francusku, koja je 1995. godine vršila nuklearne pokuse u
južnom Pacifiku. Zahtjev sudu podnosi Novi Zeland uz obrazloženje zagađenja
morskog okoliša radioaktivnim tvarima, upravo zbog vršenja nuklearnih pokusa.

Međunarodni sud pravde 1974. donosi odluku prema kojoj odbacuje tužbu Novog
Zelanda i Australije. Prethodno je Francuska notificirala svoju odluku o prestanku
nuklearnih pokusa u atmosferi, no Francuska ovdje ne prestaje sa nuklearnim
pokusima, nastavlja ih obavljati pod zemljom. Shodno tomu, tužbe se nastavljaju, iako
bez velikih promjena, tužbe su opet odbijene. Novi Zeland je zato mišljenja da je
francuska izjava o vršenju pokusa nuklearnim oružjem pod zemljom aktivirala
odredbu 63. iz Odluke Suda iz 1974.18 Takvo što je odbijeno upravo zbog logike stvari,
ali i isključivog pravnog mišljenja u smislu donesenim dokumenata, po tome
podzemni pokusi iz 1995. ne utječu na temelj Odluke iz 1974.

7. ZAKLJUČAK

Možemo vidjeti da je oduvijek jedno od najbitnijih pitanja kojima se bavi

međunarodno pravo, upravo pitanje svjetskog mira i sigurnosti. NPT kao temeljni
međunarodnopravni dokument, pokazuje svoje učinke, ali i nedostatke. Nakon
završetka hladnog rata, čak se smatralo da NPT više niti neće imati svoju ulogu u

18
https://hrcak.srce.hr/file/48180 (30.11.2023.)

11
 pravu i politici, takvo što se dokazalo suprotnim upravo zbog privida superiornosti
svjetskih velesila nad ostatkom svijeta. Nuklearno oružje postaje sredstvo pokazivanja
moći i zastrašivanja. Ugovor u devedesetim godinama ovog stoljeća opet uvelike
„ulazi u upotrebu“ upravo zbog političkih neslaganja svjetskih velesila. Sada pod
drugim okolnostima i novijim pitanjima NPT pokazuje svoje nedostatke, pa čak i
neučinkovitost jer se nuklearno oružje toliko proširilo (što odredbe Ugovora
pokušavaju ograničiti) da Ugovor gubi svoj legitimitet. Inspekcijski nadzor IAEA
također pokazuje da mu se laički rečeno ne može vjerovati, jer su nuklearni materijali
nikada dostupniji, a političke prepirke velesila se „nabacuju“ pojmom nuklearnog
oružja, što je čisti primjer neučinkovitosti navedenog dokumenta i tijela UN-a. Ono
što donosi pozitivnu konotaciju je to da je NPT usvojen na neograničeno vrijeme, no
tu nam se postavlja pitanje je li njegovo neograničeno vrijeme djelovanja ekvivalent i
za kvalitetu, pravovremenu i učinkovitu primjenu? Kontrola nakon hladnog rata je
nedvojbeno poboljšana, ali ne ide u korak s vremenom i novonastalim situacijama,
uzmimo za primjer trenutni rat između Rusije i Ukrajine. Rusi su u više navrata kako
javno, tako i u praksi teško prekršili odredbe Ugovora, sankcije nisu bile vidljive.

8. LITERATURA
- W. L. LAURENCE, The Story of the Atomic Bomb, New York, 1946.
- https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/ugovor-o-nesirenju-nuklearnog-oruzja-
25504
12
- Vukadinović, Radovan, Nuklearne strategije i međunarodni odnosi, Zagreb,
Politička kultura, 2006.
- Neširenje nuklearnog oružja i suvremeno međunarodno pravo, dostupno na :
https://hrcak.srce.hr/file/197376
- Ugovor o neširenju nuklearnog oružja, dostupno na :
https://www.iusinfo.hr/aktualno/u-sredistu/ugovor-o-nesirenju-nuklearnog-oruzja-
25504
- https://treaties.unoda.org/t/npt
- https://hrcak.srce.hr/file/197376
- https://hrcak.srce.hr/file/48180

13