Slučaj iz prakse

UTICAJ IZMIJENJENIH OKOLNOSTI NA ODUSTANAK OD PONUDE

ZA ZAKLJUČENJE UGOVORA U TENDERSKOJ PROCEDURI
ZA PRODAJU AKCIJA RADI PRIVATIZACIJE
PRIVREDNOG DRUŠTVA
(Član 217 ZOO u vezi sa čl. 16 Uredbe o prodaji akcija i imovine
putem javnog tendera)

***

PRESUDA

I. Usvajaju se zahtjevi za vanredno preispitivanje sudske odluke.

II. Preinačava se presuda Upravnog suda Crne Gore, U. br. 1080/10
od 02.11.2010. godine te se poništava stav 2 Odluke S. za p. V. C. G. br. 01-
361 od 17.06.2008. godine.
III. Usvaja se tužbeni zahtjev tužioca K. A. pa je tuženi S. za p. V. C.
G. dužan isplatiti ovom tužiocu iznos od 350.000,00
(tristotinepedesethiljada) eura sa zateznom kamatom od 17.06.2008. godine
do dana isplate.
IV. Usvaja se tužbeni zahtjev tužioca “C.S.&I L.” i “M. D. L.” pa je
tuženi S. za p. V. C. G. dužan ovom tužiocu isplatiti iznos 350.000,00
(tristotinepedesethiljada) eura.
V. Dužan je tuženi S. za p. V. C. G. isplatiti prvom i drugom tužiocu
iznose od po 2.620,00 (dvijehiljadešestotinadvadeset) eura, na ime troškova
spora.
VI. Tuženi S. za p. V. C. G. isplate iz stava III, IV i V dužan je izvršiti
u roku od 15 dana od dana prijema ove presude.

Obrazloženje

Presudom Upravnog suda Crne Gore, U. br. 1080/10 od 02.11.2010.

godine, odbijene su tužbe tužioca K. A. i tužioca “C.S.&I L.” i “M. D. L.”, koje
su podnijete protiv stava 2 Odluke S. za p. V. C. G. br. 03-361 od 17.06.2008.
godine.
Odlukom S. za p. V. C. G. br. 03-361 od 17.06.2008. godine, pod stavom
1 usvaja se Izvještaj Tenderske komisije o rezultatima pregovora o zaključenju
ugovora o prodaji 989 835 akcija društva “J. b.” AD Bijela i tender proglašava
neuspjelim, dok je pod stavom 2 odlučeno: “Podnosilac prvorangirane i
drugorangirane ponude gube pravo depozita, odnosno Garancije za ponudu
prvorangiranog ponudjača “C.S.&I L.” i “M. D. L.” će se realizovati / naplatiti a
uplaćeni depozit K. A. S. I. i A. b. će se zadržati. Pod stavom 3 i 4 je odredjeno
da se zadužuje Tenderska komisija da započne na pripremi ponovnog
objavljivanja tendera i da Odluka stupa na snagu danom donošenja.
Protiv presude Upravnog suda Crne Gore U. br. 1080/10 od 02.11.2010.
godine, kojom je u smislu člana 55 Zakona o upravnom sporu i čl. 292 stav 1
Zakona o parničnom postupku spojen i vodjen jedinstveni postupak po tužbama
tužilaca, tužioci su preko punomoćnika podnijeli zahtjeve za vanredno
preispitivanje sudske odluke, pa je ovaj sud po istom procesnom osnovu spojio
postupke po oba zahtjeva jer se oba zahtjeva temelje na istom činjeničnom i
pravnom osnovu.
Punomoćnik tužioca K. A. pobija presudu zbog povrede materijalnog
prava i povrede pravila postupka u upravnom sporu. Predlaže da se presuda
preinači i usvoji tužbeni zahtjev ili ukine i predmet vrati na ponovni postupak.
Punomoćnik tužioca C.S.&I L. i M. D. L, takodje pobija presudu zbog
povrede materijalnog prava i povrede pravila postupka u upravnom sporu sa
predlogom da se presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev ili ukine.
Tuženi S. za p. V. C. G. je preko punomoćnika T. Š, advokata iz Novog
Sada, dostavio odgovore na zahtjeve za vanredno preispitivanje sudske odluke
sa predlogom da se zahtjevi tužioca odbiju kao neosnovani.
Nakon razmatranja spisa predmeta, ocjene navoda iz podnijetih zahtjeva i
odgovora na zahtjev, ovaj sud je našao:
Da su zahtjevi oba tužioca za vanredno preispitivanje sudske odluke
osnovani, da je pobijanom presudom na štetu tužilaca povrijedjeno materijalno
pravo i da je po pravilnoj primjeni materijalnog i procesnog prava pobijano
presudu valjalo preinačiti sa poništavanjem osporene Odluke u pobijanom dijelu
i usvojiti tužbene zahtjeve tužilaca, kako je to precizirano u izreci ove presude.
U ranije vodjenom upravno sudskom postupku Vrhovni sud Crne Gore je
u ovoj pravnoj stvari donio dvije presude (Uvp. br. 100/09 od 25.06.2009.
godine i Uvp. br. 17/10 od 11.05.2010. godine) kojima su ukidane ranije
donešene presude Upravnog suda Crne Gore (U. br. 1088/08 od 03.03.2009.
godine i U. br. 985/09 od 10.11.2009. godine). U označenim presudama
Vrhovnog suda je ukazano Upravnom sudu da na pravno valjan način raspravi
sporna pravna pitanja od kojih zavisi odluka o zakonitosti stava 2 Odluke S. za
p. V. C. G. br. 01-361 od 17.06.2008. godine, a što je predmet upravnog spora.
U pobijanoj presudi, koja se u bitnim tačkama svodi na interpretaciju već
iznesenih stavova iz ranije dvije donešene presude i nadalje se ustrajalo sa
pravnim zaključkom da su tužbe tužilaca neosnovane i da zavisno od toga
osporenom odredbom stava 2 citirane Odluke nije povrijedjen zakon na štetu
tužilaca.
 Ovakav pravni zaključak iz pobijane presude za ovaj sud je neprihvatljiv i
po nalaženju ovoga suda donošenjem osporene Odluke u stavu 2 na štetu
tužilaca je povrijedjen zakon.
Nije sporno da su tužioci bili prvorangirani i drugorangirani ponudjači za
prodaju akcija društva “J. b.” AD Bijela, kao što nije sporno da je nakon
podnošenja ponuda pred nadležnim sudom pokrenuta parnica protiv B. i to
parnica kojom treće lice - vlasnik broda “M.” prema B. postavlja odštetni
zahtjev na ime potonuća broda na iznos od 7.950.000 USA dolara kao i iznos od
687.043,76 eura za odredjene radove kompanije “H.” iz Bara, kao što nije ni
sporna činjenica da su oba tužioca nakon saznanja za ovu tužbu odustali od
potpisivanja ugovora i daljne tenderske procedure.
Tuženi S. za p. V. C. G. u osporenoj Odluci br. 01-361 od 17.06.2008.
godine u stavu 2 konstatuje da su oba ponudjača odustala od tendera i da
imajući u vidu član 16 st. 5 Uredbe o prodaji akcija i imovine putem javnog
tendera i tač. 20 i 21 Dokumenta “I. p.” gube pravo na povračaj depozita za
Ponudu, odnosno da su se stekli uslovi za realizaciju / naplatu Garancije za
ponudu prvorangiranog punudjača.
Iz tako formulisanog dispozitiva osporene Odluke u stavu 2 kao i
obrazloženja istog akta proizilazilo bi da je riječ o jednostavnom odustanku
tužioca od dalje tenderske procedure i bez riječi o spornom odnosu koji je
nastao izmedju tuženog i tužioca.
Odredbom člana 15 Uredbe o prodaji akcija i imovine putem tendera je
odredjeno da se ponudom prihvataju uslovi tendera i nudi cijena za predmet
ugovora.
Suštinsko pitanje u predmetnom sporu jeste razlog zbog kojeg tužioci
odustaju od dalje tenderske procedure. To je objektivna i nesporna činjenica da
je došlo do pokretanja parnice radi naknade štete protiv B. kao tuženog sa
odštetnim zahtjevom od 7.950.000 USA dolara i još iznosa od 687.043, 76 eura.
Ta nova činjenica i izmijenjene okolnosti zbog nje u odnosu na ono što čini
ponudu, uslove tendera i cijenu, objektivno stavljaju u poziciju tužioce da to
više nije onaj pravni posao kojeg su imali u vidu ulazeći u tendersku proceduru,
jer kupovinom pod takvim, novim okolnostima, zbog neizvjesnosti ishoda
parnice pokrenute protiv B. oni realno mogu doći u poziciju da kao sukcesor
prava i obaveza pri eventualnoj kupovini budu i obaveznik naknade štete.
Činjenica spora protiv B, kao novopojavljena okolnost, visina odštetnog
zahtjeva čiji je osnov potonuće broda “M.” za koje treće lice kao tužilac tvrdi da
je odgovorno B, nije svakako uobičajni i redovni oblik štete kao sastavni dio
obavljanja privredne djelatnosti, već očigledno vanredni i za redovno
poslovanje neuobičajni dogadjaj, koji po visini postavljenog zahtjeva
prevazilazi uobičajne rizike u poslu, a pri neizvesnošću kako će se riješiti
pokrenuta parnica.
Po nalaženju ovog suda, na što je ukazivano i u ranijoj presudi ovoga
suda u ovoj stvari, Upravni sud je bio dužan da objektivno sagleda da li bi
tužioci uopšte učestvovali na tenderu da im je u saznanju da će se pokrenuti
parnica protiv B. sa višemilionskim odštetnim zahtjevom od strane trećeg lica i
sa rizikom koji donosi takav spor i u protivnom ako bi učestvovali pri takvoj
okolnosti, šta bi tada bila cijena koju nude tužioci i što su tada uslovi tendera.
Po nalaženju ovoga suda više je nego očigledno da tužioci po
novonastalim okolnostima ne bi učestvovali na tenderu.
Nesporna je činjenica da tužioci za vrijeme trajanja tendera i pripreme
dokumentacije kao i u trenutku podnošenja ponude na predmetni tender nijesu
znali za sudski spor protiv B.
Daljni pogrešan pravni pristup Upravnog suda u pobijanoj presudi jeste u
tome što daje odlučan značaj činjenici da su tužioci i nakon saznanja za spor,
kako se obrazlaže u presudi “ipak nastavili pregovore”, koji stav presuda
preuzima iz ranije dvije presude kada je obrazlagano da su tužioci nastavili
pregovore s tim što sada dodaje još “ ipak ”.
Ovdje pobijana presuda ne pravi suštinsku razliku izmedju pregovora o
onome što je predmet tendera (uslovi tendera i nudjenje cijene za predmet
tendera) i daljnje komunikacije tužioca i tuženog nakon saznanja za podnošenje
tužbe protiv B. Ta daljnja komunikacija ne odnosi se na ono zbog čega su
tužioci zasnovali odnos sa tuženim organom, već isključivo se odnosi na zahtjev
da tuženi organ pruži validno obezbjedjenje ako dodje do usvajanja tužbenog
zahtjeva protiv B. Nije sporno da se terminološki i to mogu nazvati “pregovori”,
ali suštinski ovdje nije riječ o pregovorima koji se odnose na uslove tendera,
cijenu i predmet u smislu člana 15 citirane Uredbe, već je riječ o zahtjevu
tužioca koji je upravljen samo u jednom cilju - eliminisanje rizika zbog
eventualnog usvajanja tužbenog zahtjeva prema B.
Nije sporno, a što proizilazi iz spisa predmeta, da ne postoji nijedan
dokument kojim tužioci prihvataju da njihova ponuda važi u novonastaloj
situaciji, niti dokument kojim se tužioci na nesumnjiv i pravno valjan način
obezbjedjuju od rizika usvajanja tužbenog zahtjeva prema B. povodom štete na
brodu “M”.
Neutemeljeni su i neprihvatljivi navodi iz pobijane presude da je “pored
ugovora od odgovornosti brodoremonta (marine polisu No 01/2007 SRLL) koji
je bio sadržan u tenderskoj dokumentaciji, dodatno pribavljena izjava direktora
“L. o. AD Filijala Kotora”, te nadalje obrazloženje pobijane presude “da se
orginal polise nalazio u sobu sa podacima, pa je ponudjač mogao da izvrši uvid
u istu ali to nije učinio niti izvršio analizu dokumentacije” (stranica 5 stav 1
obrazloženja presude).
Kao što je ukazano u presudi ovoga suda Uvp. br. 17/10 od 11.05.2010.
godine kojom je ukinuta ranija donešena presuda Upravnog suda, spisima
predmeta je priložen dopis L. o. AD Filijala Kotor br. 892/1 od 28.03.2008.
godine, kojim direktor ove filijale na zahtjev B. AD Bijela koji glasi “zahtjev za
davanje izjave”, daje izjavu, označavajući u množini: ” Smatramo da će J. B.
AD Bijela imati pravo na obeštećenje u pogledu odgovornosti...”. Dakle,
direktor označene filijale daje mišljenje, odnosno “potvrdjuje da smatra”.
Očigledno je da je riječ o dopisu odnosno ispravi koja ne može proizvoditi bilo
kakav relevantan pravni efekat i mišljenju koje je apsolutno pravno nepodobno
da bude bilo kakava garancija za štetu, o čemu je ukazano u ranije citiranoj
presudi ovoga suda i ovdje je zapravo riječ samo o “potvrdi o mišljenju”.
Obrazloženje presude o postojanju garancije marine police No 01/2007
SRLL i da se orginal polise nalazio u sobi sa podacima pa je ponudjač mogao
da izvrši uvid u istu ali to nije učinio, je samo po sebi nelogično i neprihvatljivo,
i neprihvatljivost takvog stava se kreće u dva pravca.
Po prvom, koji je načelne prirode, i sastoji se u pitanju da li ponudjač
treba da traga po sobi u kojoj se nalazi mnoštvo dokumentacije da bi tražio
polisu za koju ne zna da postoji i ako postoji od kakvog je značaja za njega i da
li na taj način treba da traga, a da mu se ne ukaže na postojanje tako važnog i
bazičnog dokumenta da bi ponudjač mogao da sazna da li je taj dokument
relevantan za njegov slučaj.
Drugi i konkretni razlog, koji je relevantan za presudjenje i koji ima
objektivno utemeljenje u spisima predmeta sastoji se u sledećem, a što je inače
Upravnom sudu ukazano u ranijoj presudi ovoga suda Uvp. br. 17/10 od
11.05.2010. godine.
Naime, u dopisu tužioca C.S.&I L. i M. D. L. od 20.03.2008. godine koji
je dostavljen tuženom organu je odredjeno napisano: da parnica koja je
pokrenuta kod Privrednog suda povodom potonuća broda “M.”, pokrenuta
nakon objavljivanja tendera i nakon podnošenja ponude, predstavlja novu
činjenicu koju ponudjač nije imao u vidu u vrijeme podnošenja ponude, a
imajući u vidu visinu tužbenog zahtjeva tužilac nije spreman da ulazi u dalju
proceduru kupovine akcija, osim ako B. ne obezbijedi ovjerenu kopiju ili kopiju
i uvid u orginal polise osiguranja koja pokriva potonuće broda “M.” i izjavu
osiguravajućeg društva da potonuće broda predstavlja osigurani slučaj. Konačno
se u ovom dopisu ukazuje da ukoliko se traženo ne može obezbijediti, zbog
novonastalih okolnosti biće prinudjen da odustane od zaključenja
kupoprodajnog ugovora.
U pobijanoj presudi Upravnog suda se ne daje značaj ovoj odlučnoj
činjenici da tuženi organ nije dostavio na uvid tužiocu ni po njegovom
eksplicitnom zahtjevu tražene dokaze o osiguranom slučaju u odnosu na
predmetni brod.
Po nalaženju ovoga suda, zbog dogadjaja koji se ne može pripisati na bilo
koji način u krivicu tužioca, tužioci su imali objektivni i utemeljeni razlog da
odustanu od daljnje tenderske procedure zbog objektivno mogućeg rizika od
pokrenute parnice u višemilionskom iznosu, koja okolnost suštinski mijenja one
okolnosti koje su bile prisutne prilikom ulaska u tendersku proceduru i od kojeg
rizika nijesu dobili validno obezbjedjenje da je potonuće konkretnog broda
osigurani slučaj. Zbog nastupanja novonastalih okolnosti, koje su bliže opisane
u obrazloženju ove presude, tuženi S. za p. V. C. G. bio je dužan da tužiocima
povrati sredstva u iznosu od po 350.000,00 eura koje su tužioci prethodno
obezbijedili kao uslov učešća na tenderu, a ne da odluči “da podnosilac
prvorangirane i drugorangirane ponude gube pravo na povraćaj depozita
odnosno garancija za ponudu prvorangiranog ponudjača da se naplati”, kako je
to odlučeno u stavu 2 osporene Oduke.
Sredstva tužilaca u naznačenim iznosima data su s obzirom na učešće na
tenderu koji je definisao uslove i predmet tendera i po nalaženju suda
novonastale okolnosti su promijenile bitno i odlučno onaj osnov kojeg su
tužioci imali u vidu i koji je bio definisan, tako da je po nalaženju ovoga suda
taj osnov prestao.
Obaveza vraćanja, odnosno naknada vrijednosti nastaje i kada se nešto
primi s obzirom na osnov koji se nije ostvario ili koji je kasnije prestao (član
217 stav 3 Zakona o obligacionim odnosima, “Sl.list CG”, br. 47/08, sa
ukazivanjem da je ovaj zakon stupio na snagu avgusta 2008. godine i da je
identičnu odredbu sadržavao Zakon o obligacionim odnosima koji je bio na
snazi u vrijeme donošenja osporene Odluke i to u čl. 210 st. 2 tog Zakona).
U konkretnom slučaju, po pravilnoj primjeni materijalnog prava upravo je
slučaj da je bez skrivljenog postupka tužilaca prestao onaj osnov zbog kojeg su
se njihova sredstva našla kod tuženog. Stoga je tuženi S. za p. V. C. G. dužan da
tužiocima - prvorangiranom i drugorangiranom na tenderu svakom od njih vrati
po 350.000,00 eura, kao njihovih sredstava i to u roku od 15 dana po prijemu
ove presude, (na osnovu člana 334 stav 2 Zakona o parničnom postupku u vezi
čl. 55 Zakona o upravnom sporu), kako je to precizirano u izreci ove presude.
Uz to tuženi je obavezan da tužiocu K. A. pored dosudjenog iznosa isplati
i zateznu kamatu računatu od 17.06.2008. godine kao dana donošenja osporene
Odluke S. za p. V. C. G. koji zahtjev za zateznu kamatu je postavljen u tužbi.
S druge strane tužiocu C.S.&I L. i M. D. L. nije dosudjena zatezna
kamata jer zahtjev za kamatom nije postavljen u tužbi, a sud se kreće samo u
granicama tužbenog zahtjeva.
Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi člana 56 stav 2
Zakona o upravnom sporu, jer je Upravni sud odlučivao na usmenoj raspravi i
na odredbama čl. 163 st. 2 u vezi čl. 153 Zakona o parničnom postupku.
Tuženi je obavezan da prvom i drugom tužiocu isplati na ime troškova
spora iznos od po 2.620,00 eura, a koji troškovi su po tužiocu nastali na ime
pisanja tužbe u iznosu od 250,00 eura, na ime pristupa na tri rasprave kod
Upravnog suda u iznosu od 750,00 eura, na ime pisanja tri vanredna pravna
lijeka (zahtjeva za vanredno preispitivanje sudske odluke) u iznosu od 1.500,00
eura, kao i sudske takse na do sada donešena presude suda tokom čitavog spora
u iznosu od 120,00 eura, što sve čini ukupno iznos od po 2.620,00 eura po
tužiocu. Prednje na osnovu tarifnog stava 5 i 9 Advokatske tarife (“Sl. list
RCG”, br. 12/05).
Utvrdjujući da su zahtjevi za vanredno prispitivanje sudske odluke
osnovani, preinačena je pobijana presuda i poništeno osporeno rješenje S. za p.
V. C. G. u pobijanom stavu 2, koji je bio predmet upravnog spora i uvaženi
tužbeni zahtjevi tužilaca, kako je to predstavljeno u izreci ove presude i na taj
način meritorno okončan ovaj upravni spor.
Sa izloženih razloga, a na osnovu člana 46 stav 2 Zakona o upravnom
sporu, odlučeno je kao u izreci.

(Presuda Vrhovnog suda Crne Gore, Uvp. br. 25/11 od 28.02.2011. godine)