SUVREMENO SHVAĆANJE MENTALNOGA ZDRAVLJA

Što je to mentalno zdravlje i zbog čega je važno?

Tijekom života različito se osjećamo, različito doživljavamo svijet oko sebe i različito se
ponašamo, što znači da proživljavamo različita složena stanja koja između ostaloga čine
naše mentalno zdravlje. Na naše emocije, doživljaje 1, spoznaje i ponašanja utječu složeni
međuodnosi nas i naše okoline. Kako su okolnosti promjenjive, svi možemo doživjeti
psihičku uznemirenost ili kratkotrajne smetnje, ali i biti u opasnosti da razvijemo ili pak
razviti mentalnozdravstveni problem ili mentalni poremećaj / mentalnu bolest. Ta stanja
nisu međusobno isključiva. Svaka osoba može doživjeti neka ili sva ta stanja u kratkome
ili duljemu razdoblju. Ona su sastavni dio života i zajedno čine mentalno zdravlje.

Svjetska zdravstvena organizacija

Zdravlje određuje kao stanje potpunoga tjelesnog, mentalnog (psihičkog) i društvenog

blagostanja, a ne samo odsustvo bolesti ili slabosti (nemoći).

Mentalno zdravlje određuje kao stanje dobrobiti u kojemu pojedinac

ostvaruje svoj puni potencijal, može se nositi s uobičajenim životnim stresorima, može
produktivno i plodonosno raditi te doprinosi svojoj zajednici.

NEMA ZDRAVLJA BEZ MENTALNOGA ZDRAVLJA. Mentalno zdravlje i tjelesno

zdravlje čvrsto su međusobno povezana i jednako su važna.

Mentalno zdravlje i mentalne bolesti zanemarene su teme u mnogim društvima. Često šira
javnost, ali i stručna zajednica, promatra mentalno zdravlje izvan koncepta općega
zdravlja. Važno je prepoznati da to nije tako! Već je sredinom 20. stoljeća Svjetska
zdravstvena organizacija preporučila da kod zaključivanja o zdravlju promatramo
cjelokupnu tjelesnu, mentalnu (psihičku) i društvenu dobrobit čovjeka, a ne samo

1
Pod doživljajem podrazumijevamo psihički proces koji je unutarnja reakcija osobe na neki podražaj, pri čemu
podražaj može biti iz vanjskoga svijeta ili neko unutarnje (osobno) stanje.
odsustvo bolesti. Tako nam se često na spomen mentalnoga zdravlja pojavljuju asocijacije
na depresiju, anksioznost, shizofreniju… To su razni poremećaji, odnosno bolesti,
mentalnoga zdravlja, kao što postoje bolesti ili ozljede tjelesnoga zdravlja.

Što je to mentalna bolest?

Mentalna bolest, odnosno poremećaj, odnosi se na određeno

mentalnozdravstveno stanje koje se dijagnosticira prema definiranim kliničkim
kriterijima.

Klinički kriteriji uglavnom uključuju izrazite i dugotrajne smetnje u emocionalnome

doživljavanju, mišljenju, zaključivanju i ponašanju te probleme funkcioniranja u
svakodnevnim aktivnostima na poslu i u obitelji.

Mentalna bolest (poremećaj) znatnije se razlikuje od problema mentalnoga zdravlja

snagom i duljim trajanjem simptoma. Mentalno bolesne osobe doživjet će brojne
simptome povezane s bolešću (umor, bol, nesanica, gubitak interesa, društvena izolacija)
i imat će izražene smetnje u svakodnevnome funkcioniranju (npr. zakazivanje u školskim
obvezama).

Mentalna bolest proizlazi iz međudjelovanja genetskih obilježja osobe i okoline u kojoj ta

osoba živi ili kojoj je tijekom odrastanja bila izložena. Više od 70 % svih mentalnih bolesti
može se dijagnosticirati prije dobi od 25 godina. Djetinjstvo i adolescencija presudno je
vrijeme za prepoznavanje simptoma koji ukazuju na mentalnu bolest. Prevencija
problema mentalnoga zdravlja i poremećaja započinje većom sviješću i razumijevanjem
ranih znakova i simptoma koji se često pojavljuju i u djetinjstvu, adolescenciji i mlađoj
odrasloj dobi. Zbog toga je važno da odrasle osobe koje svakodnevno žive, rade, uče i
igraju se s djecom i mladima imaju znanja i vještine kako bi im mogli dati podršku u
nošenju sa svakodnevnim izazovima te pravodobno uočiti i razumjeti prve znakove
mogućih problema u području mentalnoga zdravlja i razvoja mentalnih poremećaja.

Mentalne bolesti podrazumijevaju širok raspon problema i različitih simptoma te

se pojavljuju u različitim kliničkim slikama. Neki su oblici blaži i ometaju samo ograničeni
dio svakodnevnoga života, kao što su npr. određene fobije (abnormalni
strahovi). S druge strane, neka su stanja toliko ozbiljna da je osobi katkad potrebna briga
u bolnici (hospitalizacija). U svakome slučaju, postojanje mentalne bolesti, odnosno
poremećaja, uvijek zahtijeva stručnu pomoć, katkad i dugotrajniju zdravstvenu skrb uz
provođenje psihoterapije i/ili uvođenje lijekova.

Dijagnoza mentalne bolesti, odnosno poremećaja, ne određuje osobu,

ona samo daje smjernice o tome kakva bi vrsta liječenja mogla pomoći!!!

Da bismo rekli da je netko mentalno bolestan, odnosno da ima mentalni

poremećaj, moraju biti zadovoljeni definirani klinički kriteriji za
poremećaj/bolest.

Mentalne bolesti/poremećaje uglavnom dijagnosticiraju dječji i adolescentni psihijatri i

klinički psiholozi, katkad to mogu biti i liječnici obiteljske/školske medicine.

Uloga učitelja ili nastavnika i drugih odgojno-obrazovnih djelatnika u zaštiti

mentalnoga zdravlja djece i mladih nije dijagnosticiranje ili liječenje mentalne bolesti
/ mentalnoga poremećaja, nego PREPOZNAVANJE PROBLEMA MENTALNOGA
ZDRAVLJA UČENIKA.

Kako bi pomogli i podržali djecu i adolescente s dijagnozom mentalne bolesti ili bez nje,
potrebno im je znanje na temelju kojega će primjereno reagirati i učinkovito djelovati i to
u suradnji s drugim stručnjacima, kao što su stručni timovi škola, nadležni školski liječnici,
psiholozi koji rade s djecom i mladima te dječji i adolescentni psihijatri.

U ovome ćemo tekstu nazive mentalni poremećaj i mentalna bolest upotrebljavati kao
istoznačnice i pod tim nazivima podrazumijevamo odstupanje od uobičajenoga
doživljavanja ili ponašanja, odnosno jednu ili više psihičkih funkcija koje znatno i
dugotrajnije oštećuju ukupno funkcioniranje osobe, a to zadovoljava međunarodno
prepoznate dijagnostičke kriterije.
 Problem mentalnoga zdravlja podrazumijeva ne samo mentalne bolesti nego
i smetnje (simptome) koje nisu toliko izražene da bi zadovoljile dijagnostičke kriterije
mentalnoga poremećaja ili krizne, za život opasne situacije, kao što je razmišljanje o
samoubojstvu. Ako je ozbiljnost smetnji dosegla kriterije problema mentalnoga zdravlja,
mogući su ozbiljniji problemi u društvenome funkcioniranju osobe i obavljanju
svakodnevnih aktivnosti.

Važno je znati da mentalni problemi ne vode nužno u dugotrajne probleme

mentalnoga zdravlja (poremećaj), ali ako se na njih ne reagira i osobi se ne pruži stručna
pomoć i podrška, mogu se razviti u mentalni poremećaj.

Što je to pozitivno ili dobro mentalno zdravlje?

U suvremenoj literaturi često nailazimo na naziv pozitivno ili dobro mentalno zdravlje
kojemu je u središtu njegovanje potencijala i mogućnosti za razvoj.

Ukratko možemo reći da dobro mentalno zdravlje obuhvaća različite aspekte osobne
(subjektivne) dobrobiti:

 emocionalnu dobrobit (osjećaji)

 psihičku dobrobit (pozitivno funkcioniranje)

 društvenu dobrobit (odnosi s drugima i prema društvu)

 tjelesnu dobrobit (tjelesno zdravlje)

 duhovnu dobrobit (smisao života).

Napomena: Pozitivno mentalno zdravlje, dobro mentalno zdravlje ili pak optimalno
mentalno zdravlje istoznačnice su!

DOBRO MENTALNO ZDRAVLJE MNOGO JE VIŠE OD ODSUTNOSTI MENTALNIH

BOLESTI, ODNOSNO POREMEĆAJA. Mentalno zdravlje i mentalne bolesti nisu dva pola
istoga kontinuuma. Naime, odsustvo je bolesti potrebno, ali ne i dovoljno za dobro
mentalno zdravlje. Također, kod osoba s mentalnim bolestima, odnosno dijagnosticiranim
poremećajima, mentalno zdravlje može se obnoviti, odnosno povratiti, odgovarajućom
podrškom i pomoći.

Predrasuda je s kojom se često susrećemo: mentalno smo zdravi ili smo

mentalno bolesni!

Slično načinu na koji tjelesno zdrava osoba može imati manje zdravstvene probleme (bol
u koljenu ili leđima) i mentalno zdrava osoba može doživjeti emocionalni problem ili više
njih, odnosno imati psihičke smetnje.

Dakle, kad govorimo o dobrome mentalnom zdravlju, govorimo o stanju

uspješnoga funkcioniranja i optimalne uporabe svojih potencijala te osobnoga doživljaja
kvalitete svojega života.

Kad se želi unaprijediti mentalno zdravlje cijele populacije, važno je uključiti što više
građana. Pokazalo se da je najmudrije s ulaganjima i podrškom krenuti što ranije i
sustavno – zato su vrtići i škole najbolja mjesta za njegovanje svih potencijala. Škole su
idealne jer obuhvaćaju cijelu populaciju djece i mladih.

Mentalno je zdravlje previše važno da bismo ga prepustili samo

stručnjacima!

Koliko su česti problemi mentalnoga zdravlja?

Podatci koje prikuplja i objavljuje Svjetska zdravstvena organizacija pokazuju da su

problemi mentalnoga zdravlja u porastu. Uglavnom je riječ o pokazateljima koji uključuju
podatke o raširenosti pojedinih mentalnih poremećaja i u svijetu i u Hrvatskoj.
 Učestalost depresije izrazito se povećala tijekom druge polovice 20. stoljeća i,
nažalost, još se uvijek povećava. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije
depresija je jedan od vodećih zdravstvenih problema u svijetu.

Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da danas u svijetu više od 300 milijuna ljudi
pati od depresije. Od depresivnoga poremećaja češće boluju žene nego muškarci.

U Europskoj su uniji najčešći anksiozni poremećaji (14 %), nesanica (7 %), depresija (6,9
%), bolesti kod kojih postoji neki organski poremećaj ili oštećenje, pri čemu psihički ili
društveni čimbenici bitno utječu na nastanak ili tijek bolesti (poremećaji sa somatskim
simptomima) i srodni poremećaji (6,3 %) te ovisnost o alkoholu i ilegalnim (nezakonitim)
drogama (≤4 %).

Europsko zdravstveno istraživanje provedeno 2014./2015. godine pokazalo je da 7,1 %

Europljana izjavljuje da je u posljednjih 12 mjeseci patilo od kroničnoga depresivnog
stanja.

Osobe s kliničkom depresijom podliježu većemu riziku od počinjenja samoubojstva. Svake

godine, procjenjuje Svjetska zdravstvena organizacija, više od 800 000 osoba sebi oduzme
život (otprilike jedna osoba svakih 40 sekunda), a pokušaja samoubojstva ima i do 20 puta
više. U 2016. su godini u svijetu samoubojstva bila drugi uzrok smrti osoba između 15 i
29 godina.

Što podatci govore o stanju u Republici Hrvatskoj?

Zdravstvena statistika u Republici Hrvatskoj objavljuje se u Hrvatskome zdravstveno-
statističkom ljetopisu. Prema podatcima za 2017. godinu mentalni se poremećaji u
Hrvatskoj nalaze na devetome mjestu u ukupnome broju pacijenata liječenih u bolnici s
udjelom od 5,6 %.

Podatci o hospitalizacijama zbog mentalnih poremećaja pokazuju da je najviše

hospitalizacija bilo zbog mentalnih poremećaja uzrokovanih alkoholom (18,1 %), slijedi
shizofrenija (15,1 %), depresivni poremećaji na trećemu mjestu (13,0 %), mentalni
poremećaji zbog oštećenja i disfunkcije mozga i tjelesne bolesti (7,1 %) te reakcije na teški
stres, uključujući posttraumatski stresni poremećaj (6,3 %). Riječ je o podatcima za
odraslu, radno aktivnu populaciju.

Kad je riječ o samoubojstvima, podatcima iz Registra izvršenih samoubojstava

Hrvatskoga zavoda za javno zdravstvo prati se trend broja samoubojstava od 1999.
godine. Kad se usporedi učestalost samoubojstava u Hrvatskoj za sve dobne skupine
zajedno s prosjekom zemalja članica Europske unije, Hrvatska ne iskače, odnosno ima
podjednaku stopu samoubojstava od 2004. godine.

Ta Europska zdravstvena anketa 2014./2015. pokazala je da jedna od 100 ispitanih osoba

u Hrvatskoj u dobi od 15 godina i više izjavljuje da ima umjereno teške do teške depresivne
simptome, njih 1,5 % imalo je simptome velike depresivne epizode u trenutku ispitivanja.
S druge strane, 5,1 % muškaraca i 6,2 % žena izjavilo je da je u posljednjih 12 mjeseci
patilo od kroničnoga depresivnog stanja, što nas svrstava nešto ispod prosjeka EU-a.

Izazovi i prepreke na putu do boljega mentalnog zdravlja

Svjetska zdravstvena organizacija upozorava na to da 50 % mentalnih poremećaja počinje
prije 14. godine života, a čak 75 % prije 18. godine. Iako, dakle, najveći dio problema
mentalnoga zdravlja započinje rano, već tijekom odrastanja, tek manji broj djece i
adolescenata s mentalnozdravstvenim problemima dobije primjerenu stručnu pomoć.

Svjetske studije pokazuju da se samo manji dio problema mentalnoga zdravlja

prepozna na vrijeme: više od 50 % osoba kojima je potrebna stručna pomoć psihijatra
ili psihoterapeuta tu pomoć ne traži.

Također, pokazuje se da je u mnogim slučajevima potrebno puno vremena od

prepoznavanja mentalnoga problema do traženja pomoći, što komplicira tegobe i
bolest te otežava liječenje. Više od 56 % oboljelih od depresivnoga poremećaja te više od
78 % ovisnih o alkoholu ili pak drogama nikad nije primilo primjerenu pomoć.

Odgađanje primanja stručne pomoći može imati ozbiljne posljedice za

oboljeloga.

Neliječeni mentalni poremećaji negativno utječu na razvoj djece,

njihovo školsko postignuće i mogućnost da žive ispunjenim i
produktivnim životom.
Kako s vremenom problemi mentalnoga zdravlja postaju sve složeniji, pogođeno dijete ili
mlada osoba može razviti negativnu slika o sebi i dugotrajno lošije raspoloženje, što utječe
na školski uspjeh, razvoj tjelesnih bolesti uzrokovanih emocionalnim problemima
(psihosomatske bolesti), ali to negativno utječe i na kvalitetu odnosa i povezanost s
drugima narušavajući cjelokupno zdravlje djeteta ili mlade osobe.

Izostanak prepoznavanja i liječenja mentalnih bolesti može imati tragične

posljedice kao što je samoubojstvo. Ugledni svjetski časopis za psihijatriju The Lancet
Psychiatry iz 2017. godine naglašava da je očekivano trajanje života osoba s mentalnim
poremećajem od sedam do deset godina kraće, što ostavlja posljedice na cjelokupno
društvo, a ne samo na kvalitetu života pojedinca i obitelji. Ranim prepoznavanjem i
pružanjem primjerene pomoći i podrške na svim razinama zaštite mentalnoga zdravlja i
pristupima koji unaprjeđuju osobnu dobrobit može se znatno poboljšati život osoba s
problemima mentalnoga zdravlja.

Što su mogući razlozi odgađanja traženja pomoći?

Razlozi koji dovode do odgađanja traženja pomoći ili do netraženja pomoći višestruki
su. Česti je razlog odgađanja ili netraženja pomoći stigma koja prati osobe s problemima
mentalnoga zdravlja. Bojazan od osude i podcjenjivanja okoline i društva (prijatelja,
kolega na radnome mjestu, obitelji…) sprječava obraćanje stručnjacima s molbom za
pomoć i podršku.

Sljedeći je razlog odgađanja traženja stručne pomoći, a katkad i odbijanje liječenja,

nedostatak informacija i znanja potrebnih za prepoznavanje obilježja
mentalnozdravstvenih problema i moguće mentalne bolesti. Ljudi najčešće prepoznaju
problem kao manje ozbiljan, npr. depresiju kao životnu krizu. Takva shvaćanja,
neosviještenost i umanjivanje problema neće osobu potaknuti na traženje pomoći.

Neupoznatost s dostupnom stručnom pomoći i nepoznavanje mogućnosti koje zajednica

pruža kad je riječ o zaštiti mentalnoga zdravlja i stručnoj pomoći za probleme mentalnoga
zdravlja još je jedna od prepreka za uspješnu i pravodobnu pomoć osobama koje pate od
problema mentalnoga zdravlja.
 Mnogi ljudi ignoriraju mentalnozdravstvene probleme!

Neki izbjegavaju osobu koja pokazuje znakove problema mentalnoga zdravlja zbog
neznanja i predrasuda.

Mnogi su pak nesigurni kako pristupiti osobi s problemom mentalnoga zdravlja, ali i
zanemaruju vlastite mogućnosti pružanja podrške i pomoći te umanjivanja patnje
osobama s problemima mentalnoga zdravlja.

Djeca s problemima mentalnoga zdravlja posebno su ranjiva i izložena brojnim

preprekama u društvu zbog stigme, izolacije i diskriminacije te zbog nedostupnih usluga
zaštite mentalnoga zdravlja te kršenja njihovih osnovnih ljudskih prava.

DOKAZANO JE DA:

 bolje znanje o mentalnome zdravlju i mentalnim poremećajima

 bolje znanje o prirodi problema mentalnoga zdravlja i mentalnih poremećaja

 znanje o tome kako i gdje tražiti pomoć

 pozitivniji stavovi o stručnoj pomoći i ishodima tretmana

mogu unaprijediti rano prepoznavanje mentalnih poremećaja, povećati vjerojatnost

traženja pomoći i poboljšati ishode stručnih intervencija, tretmana ili liječenja.

Kad je riječ o traženju i prihvaćanju stručne pomoći djeci i mladima s problemima

mentalnoga zdravlja, važan je pristup odraslih u njihovoj okolini što uključuje i
odgojno-obrazovne djelatnike u školama i učeničkim domovima. Oni imaju važnu
ulogu u očuvanju i zaštiti mentalnoga zdravlja djece i mladih te destigmatizaciji.