Minos 1

Minos
Minos (grč. Μίνως, Mínôs) bio je legendarni kretski kralj, Zeusov i Europin sin. Po njemu je nazvana minojska
civilizacija. Moguće je da na kretskome minos znači "kralj". Jedan je od triju sudaca u Hadu, zajedno s Eakom i
Radamantom.

Povijest
Kralj Minos vladao je Kretom i otocima Egejskog mora
tri generacije prije Trojanskog rata. Živio je u Knosu
devet godina, a nakon toga se povukao u svetu pećinu
gdje se govori da je dobio Zeusove upute da utemelji
homoseksualnost kao kontrolu populacije na otoku
(Aristotel: Politika), uvede kretski ustav i postavi
temelje kretskoj pomorskoj premoći (Herodot,
Tukidid).

Za Atenjane on je bio okrutni i bezdušni tiranin koji je

žrtvovao živote njihove djece Minotauru koje je Atena
morala svake godine poslati - sedam mladića i sedam Ostaci Minosove palače
djevojaka.
Prema mitolozima i pjesnicima, postojala su dva kralja. Prvi je bio Zeusov i Europin sin, Radamantov i Sarpedonov
brat, znan kao i "dobri" Minos. Nakon njegove smrti olimpski su ga bogovi postavili kao suca u Hadu, zajedno s
njegovim bratom Radamantom i polubratom Eakom. Imao je ženu Itonu (Liktijeva kći) ili Kretu (nimfa ili
Asterionova kći) te sina Likasta, njegova nasljednika na kretskom prijestolju. Likast je potom imao sina Minosa
kojeg mu je rodila njegova žena Ida. Sa svojom ženom Pasifajom imao je brojne potomke, od kojih je najpoznatija
Arijadna. To je bio takozvani drugi Minos, "loši". Njemu dugujemo mitove o Tezeju, Pasifaji, Minotauru, Dedalu,
Glauku i Nisu. Bio je pradjed kralja Idomena, koji je vodio Krećane u Trojanski rat.

Budući da je fenički utjecaj bio jak u kasnijem razdoblju, Minosa se često smatralo Feničaninom. Govori se da je
umro na Siciliji gdje je možda otišao budući da ga je gonio Dedal. Ubila ga je Kokalova kći (kći agrigentskog kralja)
zalivši ga vrućom vodom dok se kupao. Njegovi su ostaci poslani na Kretu, a na sarkofagu je uklesano "Grobnica
Minosa, Zeusova sina".
Minos 2

Karakteristike
Na kretskim novčićima Minos je prikazivan s bradom i kovrčavom
kosom, dostojanstven i s dijademom na glavi, nalik "ocu" Zeusu. Na
oslikanim vazama i sarkofazima često ga se prikazuje s Eakom i
Radamantom ili s Tezejom i Minotaurom.
U Michelangelovoj poznatoj freski Posljednji sud, u Sikstinskoj kapeli,
Minos je prikazan kao sudac podzemnog svijeta, okružen vragovima i
omotan zmijom, gledajući osuđene kako odlaze u pakao.

Mitologija

Milet
Asterije, kretski kralj posvojio je tri Zeusova i Europina sina - Minosa,
Sarpedona i Radamanta. Jednom su se braća svađala oko prekrasnog
dječaka u kojeg su se sva trojica zaljubila. Zvao se Milet, sin Apolona i
Areje i volio je Sarpedona te se Minos osvetio zarativši i osvojivši
cijeli otok. Sarpedon je s Miletom pobjegao u Likiju gdje je Milet
Michelangelo: Minos, detalj s Posljednjeg suda,
osnovao istoimeni grad. Druga inačica mita govori da se Milet zvao
Sikstinska kapela
Atimnije te da je bio Zeusov i Kasiopejin sin.

Glauk
Glauk se jednoga dana igrao loptom ili mišem te je iznenada nestao. Njegovi su roditelji posjetili proročicu u
Delfima koja im je rekla da se veličanstveno stvorenje rodilo među njima, a tko god nađe sličnost u tom stvorenju,
naći će i dijete. Oni su to shvatili kao novorođeno tele u Minosovu stadu. Tri puta na dan tele je mijenjalo boju od
bijele preko crvene do crne. Polidije je uočio sličnost s dozrijevanjem kupine. Minos ga je poslao da nađe Glauka.
Tražeći ga, uočio je sovu koja je tjerala pčele iz vinskog podruma u Minosovoj palači. U podrumu je bila bačva
meda s mrtvim Glaukom unutra. Minos je zapovjedio da se Glauk oživi, ali Polidije se usprotivio, no Minos je rekao
da je proročica rekla da će vidovnjak vratiti dijete u život. Minos je zatvorio Polidija u podrum s mačem. Kad se u
blizini pojavila zmija, Polidije ju je ubio mačem, a potom je došla druga zmija. Nakon što je vidjela svoga partnera
mrtvog, zmija je otišla i vratila se s travom koja je oživjela prvu zmiju. To je učinio i Polidije da bi uskrsnuo Glauka.
Minos nije htio pustiti Polidija s Krete sve dok Glauka ne pouči toj moći. Polidije je to učinio, ali u posljednji je
trenutak zatražio Glauka da pljune u njegova usta. Glauk je to učinio i zaboravio sve što je naučio.

Tezej
Androgeja, Minosova sina, ubili su Atenjani, ljubomorni na njegove pobjede na Panatenskom festivalu, Egejovim
igrama, gdje je svaki put pobijedio. Druga inačica mita govori da ga je ubio kretski bik na Maratonu, na Egejovu
zapovijed. Da bi osvetio sinovu smrt, Minos je zaratio s Atenom. Zahtijevao je da se sedam atenskih djevojaka i
mladića (izabranih izvlačenjem slamki) žrtvuje Minotauru svakih devet godina (ili prema nekim izvorima svake
godine; prema kretskoj astronomiji, pun je Mjesec bio u ekvinociju svakih osam godina). Kad se treće žrtvovanje
bližilo, Tezej se dobrovoljno javio da će ubiti čudovište. Obećao je svome ocu Egeju da će postaviti bijela jedra ako
pohod bude uspješan.
Arijadna, Minosova kći, zaljubila se u Tezeja i pomogla mu da izađe iz Labirinta davši mu klupko vune kojim je
slijedio vlastiti trag. Tezej je ubio Minotaura magičnim mačem koji mu je dala Arijadna te je pustio ostale Atenjane
iz labirinta. No, Tezej je zaboravio promijeniti crna jedra tugovanja na brodu s bijelima, te je njegov otac Egej,
Minos 3

shrvan počinio samoubojstvo. Naime, danima je gledao na pučinu, i kad je vidio crna jedna, od tuge se bacio u more
koje je po njemu nazvano Egejsko more.
Minos je bio ljut što je Tezej uspio pobjeći te je zatvorio Dedala i njegova sina Ikara u labirint ili, prema nekim
izvorima, u toranj. Uspjeli su pobjeći tako da su napravili krila. No, Ikar je letio previsoko te se vosak na krilima
otopio, a on je pao u more.
Druga inačica mita govori da je Minos odustao od rata jer je volio Tezeja.

Kralj Nis
Nis je bio megarski kralj koji je bio nepobjediv sve dok je uvojak
njegove crvene kose postojao, skriven ispod njegove sijede, bijele
kose. Minos je napao Megaru, ali Nis je znao da je nepobjediv jer je
uvojak još postojao. Njegova se kći, Skila, zaljubila u Minosa, te mu je
to dokazala odrezavši očev uvojak. Nis je umro, a Megara je postala
kretska. Minos je ubio Skilu jer je izdala svoga oca. Skila je pretvorena
u morsku pticu koju je progonio njezin otac, morski orao.

Posejdnon, Pasifaja, Dedal i Ikar

Prije nego što je postao kralj, Minos je od boga Posejdona zatražio Minos i Skila, 17. stoljeće
znak da će on, a ne njegov brat doći na prijestolje. Posejdon se složio
te je poslao bijelog bika, ali pod uvjetom da ga Minos njemu žrtvuje. Prekrasan je bik izašao iz mora, a Minosu je
bio tako lijep da je radije žrtvovao drugoga bika, misleći da Posejdon neće primijetiti. Posejdon se razbjesnio te je
učinio da se Minosova žena, Pasifaja, ludo zaljubi u bika.
Pasifaja je otišla Dedalu da joj pomogne, a on je
smislio kako će utažiti njezinu strast. Napravio je
drvenu kravu, a Pasifaja je ušla u nju i skrila se, a bik ju
je oplodio. Tako je Pasifaja začela i rodila polubika i
polučovjeka - Minotaura. Pasifaja ga je odgajala u dok
je bio dijete, ali kako je rastao, tako je postao bjesniji.
Delfijska je proročica rekla Dedalu da sagradi Labirint
u kojem bi držao Minotaura. To je i učinio, a Labirint
je bio ispod Minosove palače u Knossosu. Da bi
osigurao da tko ne sazna tajnu Labirinta, Minos je
zatvorio Dedala i njegova sina Ikara u toranj odakle su
pobjegli odletjevši, a prilikom bijega Ikar se utopio, jer
su mu se otopila krila budući da je letio preblizu Suncu.
Gustave Doré: Minos donosi konačnu odluku, 1861. - 1865.

Tražeći Dedala, odlazio je od grada do grada

postavljajući zagonetku. Pokazao bi spiralnu morsku školjku i tražio da se provuče konopac kroz cijelu školjku.. Kad
je stigao kralju Kokalu u Siciliji, kralj je znao da će Dedal znati riješiti zagonetku. Dedal je privezao konopac za
mrava koji je hodao kroz spirale te školjke i tako riješio zagonetku. Tako je Minos znao da je to Dedal te je zatražio
izručenje. Kokal ga je uvjerio da se prvo okupa, a kraljeve su ga kćeri zalile vrućom vodom i ubile.
Prema Vergiliju i Homeru, nakon smrti postao je jedan od sudaca u Hadu, zajedno s bratom Radamantom i Eakom.
Donosio je konačnu odluku gdje će ići duša pokojnoga, u Tartar ili Elizijske poljane, uz pomoć tihe porote.
Minos 4

Literatura
• Dante: Božanstvena komedija
• Homer: Odiseja
• Vergilije: Eneida

Vanjske poveznice
• (engl.) Minos u klasičnoj literaturi i umjetnosti [1]
• (engl.) Minos u grčkoj mitologiji [2]

Izvori
[1] http:/ / www. theoi. com/ Khthonios/ Rhadamanthys. html
[2] http:/ / www. maicar. com/ GML/ Minos2. html
Izvori rabljeni u članku i suradnici 5

Izvori rabljeni u članku i suradnici

Minos Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?oldid=4150345 Doprinositelji: Abyssus, Alpha Centaury, Argo Navis, CommonsDelinker, Dalibor Bosits, Hogar straschni, Lunna X, Ygraine,
2 anonimne izmjene

Izvori, licencije i suautori slika

Datoteka:Palazzo Minosse7.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Palazzo_Minosse7.jpg Licencija: GNU Free Documentation License Doprinositelji: Agostino64,
Citypeek, Jianhui67, Vinograd19, Winterkind, Wst, 3 anonimne izmjene
Datoteka:Michelangelo-minos2.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Michelangelo-minos2.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Bukk, G.dallorto, Hans Bug,
Leyo, Mattes, Origamiemensch, Polarlys, Sailko, Schimmelreiter, TeleComNasSprVen, XenonX3, 6 anonimne izmjene
Datoteka:Minos scylla.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Minos_scylla.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Jordiferrer, Jplasti, Wikielwikingo
Datoteka:Inferno Canto 5 line 4 Minos.jpg Izvor: http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Datoteka:Inferno_Canto_5_line_4_Minos.jpg Licencija: Public Domain Doprinositelji: Bibi
Saint-Pol, Sailko, Shakko, Syraceuse, TeleComNasSprVen, Wikibob, Wst

Licencija
Creative Commons Attribution-Share Alike 3.0
//creativecommons.org/licenses/by-sa/3.0/