UNIVERZITET U TUZLI

RUDARSKO – GEOLOŠKO – GRAĐEVINSKI FAKULTET

Odsjek: GEOLOGIJA

Predmet: PRIMJENJENA GEOHEMIJA

SEMINARSKI RAD

PRIMJENA ELEMENATA U TRAGOVIMA

Studenti: Profesor:
Amila Ljubović Dr.sc. Zehra Salkić, van.prof.
Belma Džambić

Tuzla, juli 2022. god.

1
Contents
UVOD......................................................................................................................................................4
1.1. Klasifikacija elemenata u tragovima prema njihovom geohemijskom ponašanju.......................6
1.2. Uticaj različitih faktora na razdiobu elemenata u tragovima.......................................................8
1.2.1. Koeficijent razdiobe..............................................................................................................9
1.2.2. Odredba koeficijenta razdiobe...........................................................................................10
1.2.3. Uticaj različitih faktora na veličinu koeficijenta razdiobe u mineral/taljevina sistemima...11
1.3. Elementi rjetkih zemalja (REE)...................................................................................................24
1.3.1. Hemizam REE......................................................................................................................24
1.3.2. Prezentacija REE podataka.................................................................................................25
1.4. Normalizirani višekomponentni dijagrami ili dijagrami inkompatibilnih elemenata (spider-
dijagrami).........................................................................................................................................29
1.4.1. Spider-dijagrami za magmatske stijene..............................................................................29
1.4.2. Spider-dijagrami za sedimentne stijene..............................................................................37
1.5. Dijagrami metala platinske grupe elemenata (PGE)..................................................................39
1.5.1. Prezentacija PGE podataka.................................................................................................40
1.5.2. Interpretacija PGE krivih.....................................................................................................43
1.6. Dijagrami prelaznih metala........................................................................................................43
1.7. Dvokomponentni dijagrami elemenata u tragovima.................................................................44
1.7.1. Dijagrami varijacije elemenata u tragovima naspram SiO2.................................................45
1.7.3. Harkerovi varijacijski dijagrami elemenata u tragovima.....................................................48
1.7.4. Interpretacija petrogeneze magmatskih stijena na osnovu dijagrama omjera dijagnostičkih
elemenata naspram SiO2..............................................................................................................49
1.7.5. Odabir elemenata u tragovima iz magmatskih stijena za nanošenje na dvokomponentne
dijagrame......................................................................................................................................50
1.7.6. Dvokomponentni dijagrami za sedimentne stijene............................................................53
1.8. Dijagrami obogaćenja-osiromašenja.........................................................................................55
1.9. Modeliranje procesa elemenata u tragovima u magmatskim stijenama...................................56
1.9.1. Vektorski dijagrami.................................................................................................................57
1.9.2. Modeliranje na višekomponentnim dijagramima...............................................................59
1.9.3. Petrogenetsko modeliranje-primjeri..................................................................................59
1.9.4. Inversne metode primjene elemenata u tragovima...........................................................63
1.9.5. Završni komentar o geološkom modeliranju......................................................................64
1.10. Klasifikacija magmatskih stijena stijena prema sadržaju imobilnih elemenata.......................65
1.10.1. Klasifikacija stijena prema SiO2-Zr/TiO2 dijagramu............................................................65

2
 1.10.2. Klasifikacija stijena prema Zr/TiO2-Nb/Y dijagramu..........................................................66
1.10.3. Klasifikacija stijena prema Th/Yb-Ta/Yb i Ce/Yb-Ta/Yb dijagramima................................67
LITERATURA..........................................................................................................................................68

3
UVOD

Tema ovog seminarskog rada jest primjena elemenata u tragovima koji čine veliki procenat
građe Zemljine kore.

Elementi u tragovima mogu se definisati kao elementi koji su u stijeni prisutni u

koncentracijama manjim od 0.1 %, odnosno u ppm (parts per million). Nekad elementi u
tragovima formiraju vlastite mineralne vrste, ali mnogo češće oni mijenjaju glavne elemente
u mineralima koji formiraju stijene.

Ispitivanja elemenata u tragovima postala su važan dio moderne petrologije i podesnija su za

diskriminaciju petroloških procesa nego glavni elementi. Posebno je važna činjenica da
postoje matematički modeli raspodjele elemenata u tragovima koji omogućavaju
kvantitativno testiranje petroloških hipoteza. Oni su najpodesniji za procese kontrolisane sa
kristal-taljevina ili kristal-fluid uravnotežavanjem.

4
1. PRIMJENA ELEMENATA U TRAGOVIMA U GEOHEMIJI
I DRUGIM DISCIPLINAMA

Elementi u tragovima mogu se definisati kao elementi koji su u stijeni prisutni u koncentracijama
manjim od 0.1 %, odnosno u ppm (parts per million). Nekad elementi u tragovima formiraju vlastite
mineralne vrste, ali mnogo češće oni mijenjaju glavne elemente u mineralima koji formiraju stijene.

Ispitivanja elemenata u tragovima postala su važan dio moderne petrologije i podesnija su za

diskriminaciju petroloških procesa nego glavni elementi. Posebno je važna činjenica da postoje
matematički modeli raspodjele elemenata u tragovima koji omogućavaju kvantitativno testiranje
petroloških hipoteza. Oni su najpodesniji za procese kontrolisane sa kristal-taljevina ili kristal-fluid
uravnotežavanjem.

U ovom poglavlju prvo ćemo iznijeti neke teorije o raspodjeli elemenata u tragovima i objasniti fizičke
zakone primijene elemenata u tragovima u modeliranju. Zatim ćemo prezentirati različite metode
prikazivanja podataka elemenata u tragovima kao i način na koji se elementi u tragovima mogu
koristiti u identifikaciji geoloških procesa i provjerenih hipoteza.

Slika 3.1. Periodni sistem elemenata, na kome su izdvojene tri glavne grupe elemenata u tragovima,
koji se često u geohemiji razmatraju zajedno: prelazni metali, platinska grupa elemenata i elementi
rijetkih zemalja (Rollinson, 1993).

5
1.1. Klasifikacija elemenata u tragovima prema njihovom geohemijskom
ponašanju

Elementi u tragovima često se ispituju u grupama, a odstupanja od grupnog ponašanja ili sistematske
promjene u ponašanju unutar grupe koriste se kao indikatori petroloških procesa. Asocijacija sličnih
elemenata u tragovima, takođe pomaže pojednostavljenju onog što u drugom slučaju može biti niz
besmislenih podataka. Elementi u tragovima obično se klasificiraju ili na osnovu njihovog položaja u
periodnom sistemu elemenata ili prema njihovom ponašanju u magmatskim sistemima.

Nekoliko grupa elemenata u tragovima u periodnom sistemu elemenata posebno su geohemijski

interesantne (Slika 3.1.).

Slika 3.2. Dijagram ionski radius/naboj za elemente u tragovima značajne u geologiji. Ionski potencijal
(naboj/veličina iona) od 2 dijeli inkompatibilne elemente na elemente niskog ionskog potencijala
(LFS), takođe poznate kao litofilni elementi velikih iona (LIL), i elemente visokog ionskog potencijala
(HFS). Kompatibilni elementi smješteni su na dnu, u lijevom uglu dijagrama.

Ponašanje elemenata u tragovima u magmatskim sistemima. Kada je Zemljin omotač bio taljevina,
elementi u tagovima pokazivali su sklonost ili ka rastaljenoj fazi ili ka čvrstoj (mineralnoj) fazi.
Elementi koji preferiraju ka mineralnoj fazi su opisani kao kompatibilni, dok su elementi koji

6
preferiraju ka taljevini opisani kao inkompatibilni, tj., oni su inkompatibilni u strukturi minerala i
napustiće ga prvom prilikom. Inkompatibilni elementi mogu, takođe, biti nazvani higromagmatofilni,
termin koji su prvi uveli Treuil i Varet (1973).

Dalje postoje stepeni kompatibilnosti i inkompatibilnosti, te elementi u tragovima mijenjaju svoje

ponašanje u taljevini i različitim sastavima. Na primjer, P je inkompatibilan u mineralogiji omotača i za
vrijeme parcijalnog taljenja će brzo biti koncentrisan u taljevini. Međutim, u granitima, čak iako je P
prisutan kao element u tragu, on je kompatibilan zato što je smješten u strukturi sporedne faze
apatita.

Koncentracija imobilnih HFS elemenata u stijenama može biti odraz hemizma izvornog substrata koji
se parcijalno tali a dalje može biti kontrolisan procesima frakcione kristalizacije, dok koncentracija
mobilnijih LIL elemenata može uz to još dodatno biti kontrolisana sadržajem volatila, odnosno fluida.
LILE su za razliku od HFSE koncentrirani u kontinentalnoj kori i takođe mogu biti indikator krustalne
kontaminacije magmi koje imaju izvorište u plaštu.

HFSE, npr. Ti, Zr, P i Nb su obogaćeni u primitivnom plaštu izvan dosega recentne ili bivše subdukcije.
Isti elementi su osiromašeni u gornjem plaštu iznad subducirane ploče (plaštni klin-mantle wedge)
bez obzira kad se čin subdukcije dogodio, i to kao rezultat metasomatskog djelovanja fluida
deriviranih iz okeanske ploče koja se subducira (Hole et al., 1984). To je jedna od suštinskih
geohemijskih odlika plaštnog klina koja se koristi za razlikovanje stijena vulkanskih lukova (Pearce &
Cann, 1973; Wood et al., 1979).

Elementi sa malim ionskim radiusom i relativno malim nabojem teže da budu kompatibilni. Ovo
uključuje jedan broj glavnih elemenata i prelaznih metala. Slika 3.2. pokazuje glavne grupacije
elemenata u tragovima i ističe sličnosti u veličini iona i naboja između nekih grupa elemenata. Od
elemenata sa istim ionskim nabojem i veličinom iona očekuje se da pokazuju veoma slično
geohemijsko ponašanje.

Cs, Rb i Ba su litofilni elementi velikih radijusa i malog ionskog potencijala. Ovima se može dodati Sr,
dvovalentni Eu i dvovalentno Pb-3 elementa sa skoro identičnim ionskim radijusem i nabojem. U
eruptivnim stijenama Rb i Ba sadržani su u K-feldspatu i biotitu, dok je Sr uglavnom prisutan u
plagioklasima. Koncentracije ovih elemenata generalno bi se trebale pozitivno korelisati sa sadržajem
SiO2 i K.

Elementi u tragovima nalaze se u magmatskim stijenama u slijedećim oblicima:

1. Koncentrisani u akcesornim mineralima (Npr.,Zr u cirkonu),

2. Izomorfno zamjenjujući glavne elemente u kristalnoj strukturi petrogenih minerala (Npr.,
glavnina Ni u magmatskim stijenama prisutna je u feromagnezijskim mineralima, gdje zauzima
pozicije Mg u strukturi),
3. Neki rjeđi elementi u tragovima ne zamjenjuju glavne elemente ali su i nedovoljno zastupljeni da
bi tvorili svoje akcesorne minerale. Kristalizacijom magme mogu biti uklopljeni u petrogene
minerale u vrlo malim količinama bez zauzimanja regularnih mjesta u rešetki, i to nasumično
uklopljeni u kristalima na neizomorfan način.
U slučajevima gdje kristali koegzistiraju s taljevinom, na primjer, kod parcijalnog taljenja ili frakcione
kristalizacije, potrebno je znati je li određeni element u tragu koncentrisan u kristalima ili taljevini.
Postoje dva pristupa ovom problemu: teorijski i empirijski.

7
Kod teorijskog pristupa element u tragu se razmatra kao sudionik u natjecanju s glavnim elementom
u zauzimanju položaja u rešetki kristala, a takođe se pokušava predvidjeti koji će od dva elementa biti
uspješniji u tome. Kod empirijskog pristupa mjere se stvarne koncentracije elemenata u tragu u
primjercima kristala i koegzistirajućim taljevinama te se njegova relativna raspodjela izražava
koeficijentom razdiobe (Prohić, 1998).

Izomorfna zamjena glavnih elemenata elementima u tragovima može se zbivati ukoliko su ispunjeni
slijedeći uslovi:

1. Njihovi atomi moraju biti približno istih dimenzija. Zamjenski atom elementa u tragu mora
ispuniti prostor u kristalnoj strukturi normalno zauzetoj elementom kojeg zamjenjuje. To nije
moguće ukoliko je prevelik, a ako je premalen dolazi do iskrivljenja strukture. Nikal lako ulazi u
strukturu feromagnezijskih minerala budući da je njegov ionski radius vrlo sličan onome od Mg i
Fe (Ni 0,77 Ao; Mg 0,80 Ao; Fe2+ 0,86 Ao).
2. Atomi moraju biti sličnog ionskog naboja. Na primjer, Rb + zamjenjuje K+, Ni2+ zamjenjuje Mg2+; ali
isto Ba2+ zamjenjuje K+, i Ce3+ zamjenjuje Ca2+. Zamjena elemenata može biti kompenzirana, ili
združena zamjenom na drugom mjestu u kristalnoj strukturi:
Ba2+Al3+→ K+Si4+ (u feldspatima)

ili ostavljanjem atomskog mjesta praznog:

2Al3+ + praznina → 3Mg2+ (u liskunima)

3. Tip veze između elementa u tragu i susjednih aniona mora biti sličan onome između
zamijenjenog glavnog elementa i aniona, što znači da mora imati sličan stupanj ionskog ili
kovalentnog karaktera. Stoga Cd (radius Cd2+ 1,03 Ao) ne zamjenjuje Ca (radius Ca2+ 1,08 Ao),
uprkos sličnom naboju i veličini, budući da je Cd-O veza u pogledu ionskog karaktera slabija od
Ca-O veze.

1.2. Uticaj različitih faktora na razdiobu elemenata u tragovima

Savremena geohemija elemenata u tragovima polazi od toga da su elementi u tragovima prisutni u

mineralima u čvrstoj otopini kroz distribuciju i da se njihove koncentracije mogu opisati u uslovima
termodinamičke ravnoteže. Elementi u tragovima mogu se miješati na idealan ili neidealan način u
njihovim mineralima ¨domaćinima¨. U nekoj idealnoj otopini, miješanje komponenti sličnog
volumena i molekulskih sila zbivaju se između određenih pozicija u kristalnoj rešetki bez promjene u
molekulskoj energiji ili ukupnom vlumenu sistema. Pod tim uvjetima, miješanje nije ni endotermno ni
egzotermno, što znači da je ΔH=0. aktivitet komponenti (ai) koje se miješaju na idealnim pozicijama
jednak je stoga njihovim koncentracijama:

8
Relativno jednostavne mješovite veze između elemenata u tragovima i glavnih elemenata u njihovim
mineralima znači da se distribucija elemenata u tragovima između minerala i taljevine može
kvantifikovati na jednostavan način, što je u kratkim crtama opisano u slijedećem dijelu.

Slika 3.3. Odnos između aktiviteta i koncentracije za idealna i neidealna miješanja- Raoult-ov i Henry-
jev zakon

1.2.1. Koeficijent razdiobe

Distribucija elemenata u tragovima između faza može se prestaviti koeficijentom distribucije ili
koeficijentom razdiobe (McIntire, 1963). Nernst-ov koeficijent razdiobe je prvobitno bio namijenjen
ispitivanju raspodjele elemenata u tragovima između čvrste i vodene faze, ali se uspješno primjenjuje
i u geološkim sistemima, jer ovaj koeficijent ne samo što može da predstavlja odnos stijene i
hidrotermalne faze, već i odnos magme i čvrste faze:

Kd = C min eral taljevina

element i / Celement i [3.3.]

9
gdje je Kd Nernst-ov koeficijent razdiobe, a C koncentracija elementa u tragu i u ppm ili %. Na
primjer, za 500 ppm Sr u fenokristalu plagioklasa i 125 ppm Sr u staklastom matriksu lave Kd
(plagioklas/silikatna taljevina) je 4 za Sr. Nernst-ov koeficijent razdiobe uključuje konstante Henry-
jevog zakona za element u tragu i u mineralu i taljevini, a u funkciji je temperature, pritiska i sastava
taljevine, i ne zavisi od koncentracije drugih elemenata u tragovima. Sličan koeficijent razdiobe može
se izvesti za razdiobu između minerala i fluida ili između dva minerala

Jedan alternativan način formulisanja koeficijenta razdiobe (premda se ne koristi često) je

dvokomponentni koeficijent razdiobe. Može se koristiti kada element u tragu zamjenjuje neki
identifikovani glavni element u mineralu. Dobar primjer je zamjena magnezijuma niklom u olivinu. U
ovom slučaju koeficijent razdiobe (KD) definisan je jednačinom:

KD (i/j) = [Xi/Xj]čvrsta faza / [Xi/Xj]taljevina [3.4.]

gdje je i element u tragu, a j element u mineralu i kojeg mijenja, a X je koncentracija u tež. % ili u
molnim %.

Dvokomponentni koeficijenti razdiobe imaju prednost da ne variraju tako široko kao

jednokomponentni koeficijenti razdiobe sa promjenama sastava taljevine.

Koeficijent ukupne razdiobe je koeficijent razdiobe preračunat za stijenu, za jedan specifični element,
iz Nernst-ovih koeficijenta razdiobe sastavnih dijelova minerala, a izražava nihove proporcije u tež.%.
Definisan je izrazom:

Di = x1Kd1 + x2Kd2 + x3Kd3. . . [3.5.]

1.2.2. Odredba koeficijenta razdiobe

Koeficijenti razdiobe elemenata u tragovima temelje se na pretpostavci da komponenta u tragu

slijedi Henry-jev zakon u fazi koju posmatramo. Eksperimentalna istraživanja pokazuju da se linearno
područje Henry-jevog zakona za mnoge elemente u tragovima proteže do najmanje nekoliko tež. %,
tako da on važi za koncentracije izmjerene u prirodnim stijenama.

Koeficijenti razdiobe mogu se eksperimentalno mjeriti uravnotežavanjem kristala i taljevine na

visokim temperaturama, hlađenjem i analiziranjem koegzistirajućih čvrstih i staklastih faza. Uglavnom
se koriste tri metode analize:

10
 1) Odjeljivanje čvrstih i tečnih faza ručno, pomoću teških tekućina ili diferencijalnim otapanjem.
To je najizravnija metoda, ali nije jednostavno provjeriti homogenost kristalnih i otopljenih
faza da bi se dokazala postignuta ravnoteža.
2) Dodavanje radioaktivnog izotopa ispitivanog elementa u tragu početnom materijalu, praćeno
autoradiografijom uravnoteženih kristala i tekuće faze zbog određivanja raspodjele dodanog
izotopa. Ovo ima prednost jer pruža mogućnost podešavanja homogeniteta uravnoteženih
faza, ali je nedostatak u tome što nemaju svi elementi u tragovima radioaktivne izotope
povoljne za ovu svrhu.
3) Obogaćivanje koncentracije elementa u tragu u početnim materijalima do razina koje
dozvoljavaju da se kristali i staklo analiziraju elektronskom mikrosondom. Ovo je najbrža i
najšire korištena metoda, ali budući da kristali ili tekućine mogu biti znatno osiromašeni
elementom u tragu, potrebno je da mu je koncentracija u početnom materijalu u %, a ne u
ppm. U tom slučaju postoji opasnost da je element u tragu previše koncentrisan u nekim
fazama i prema tome ne podliježe Henry-jevom zakonu otopina, tj., njegov aktivitet više neće
biti proporcionalan njegovoj koncentraciji, a koeficijent razdiobe neće biti konstantan.

1.2.3. Uticaj različitih faktora na veličinu koeficijenta razdiobe u mineral/taljevina

sistemima

Mnogi geohemijski radovi sadrže kompilacije mineral/taljevina koeficijenata razdiobe za primjenu u

modeliranju elemenata u tragovima. Međutim, mora se obratiti velika pažnja kod primjene ovih
podataka, jer su eksperimentalne studije pokazale da Nernst-ov koeficijent razdiobe veoma široko
varira u zavisnosti od temperature, pritiska i sastava taljevine i aktivnosti kiseonika. Odvojeno
razmatranje ovih efekata u eksperimentalnim studijama i njihovo podrobno objašnjenje u
petrogenetskom modeliranju može predstavljati ozbiljan problem.

Bez sumnje, sastav taljevine je najvažniji pojedinačni faktor koji utiče na mineral/taljevina koeficijent
razdiobe. Watson (1976) i Ryerson i Hess (1978) demonstrirali su ovo u svojim studijama i utvrdili su
da elementi koji se dijele između kiselih i bazičnih taljevina pokazuju jasnu sklonost ka jednom ili
drugom tipu taljevine. Iz tog razloga koeficijenti razdiobe, navedeni u tabelama 3.1. do 3.3., grupisani
su prema vrsti stijene i sadržaju SiO 2 u taljevini. Uticaj sastava na mineral/taljevina koeficijent
razdiobe između REE i hornblende ilustriran je na slici 3.5.

Sumiranjem uloga mjerenja koeficijenata razdiobe u primjeni na probleme petrogeneze postoje dva
glavna ograničenja njihove upotrebe:

(1) kao rezultat mnogih faktora koji utiču na njih, koeficijenti razdiobe elemenata u tragovima se
razlikuju stostruko između magmi različitih sastava;
(2) uzimanje u obzir neravnoteže koja postoji između kristala i tekućine.
Postizanje ravnoteže je djelimično kontrolisano brzinom difuzije elementa u tragu unutar magme.
Element u tragu može biti prioritetno uziman od rastućeg kristala čime se okolna tekućina
osiromašuje njime sve dok se difuzijom iz ostalih dijelova taljevine ne uspostavi njegova
koncentracija, a u međuvremenu postoji neravnotežno stanje između koncentracija elemenata u
tekućini i kristalima.

11
Slika 3.5. Dijagram koeficijenata razdiobe za REE između hornblende i taljevine (log skala) naspram
atomskog broja (normalna skala) u bazaltima, bazaltnim andezitima, dacitima i riolitima. Postoji jasan
porast koeficijenta razdiobe sa porastom sadržaja SiO2 u taljevini. Podaci su iz tabela 3.1. do 3.3.

Na primjer, Dunn je (1987) pronašao da koeficijenti razdiobe za Lu između olivina i bazalta, i za Lu i Hf

između klinopiroksena i bazalta opadaju sa porastom temperature.

Ponekad razjašnjenje odvojenih uticaja temperature i sastava može biti teško, posebno gdje
temperatura kristalizacije taljevine zavisi od sastava. Takav je problem razdiobe Ni između olivina i
bazaltne taljevine. Dvije eksperimentalne studije, objavljene u isto vrijeme, izgledalo je kao da
pokazuju suprotne rezultate. Leeman i Lindstrom (1978) su tvrdili da glavni uticaj na koeficijent
razdiobe za Ni u prirodnoj bazaltnoj taljevini ima temperatura, dok su Hart i Davis (1978) tvrdili da
postoji jasna obrnuta korelacija između sastava i koeficijenta razdiobe. Da bi riješili očigledan konflikt
Leeman i Lindstrom (1978) su formulisali kompleksni koeficijent razdiobe koji je uključivao uticaj
sastava. Oni su pokazali da razdioba Ni između olivina i bazalta zavisi od temperature i zaključili su da
je, u ovom slučaju, sastav manje važan od temperature u određivanju koeficijenta razdiobe.

Na primjer, Dunn je (1987) pronašao da koeficijenti razdiobe za Lu između olivina i bazalta, i za Lu i Hf

između klinopiroksena i bazalta opadaju sa porastom temperature.

12
Tabela 3.1. Mineral/taljevina koeficijenti razdiobe za bazaltne i bazaltno-andezitske taljevine

Za uticaj aktivnosti kiseonika na koeficijent razdiobe najčešće se navodi kao primjer raspodjela Eu 2+
između plagioklasa i bataltne taljevine (Drake & Weill, 1975). U oksidacionim uvjetima Eu je
trovalentan i ponaša se kao i ostali elementi rijetkih zemalja, a u redukcionim uvjetima je
dvovalentan i većeg ionskog radijusa.

13
Tabela 3.2. Mineral/taljevina koeficijent razdiobe za andezitske taljevine

(1) Fujikami et al. (1984); uzorak br.8.

(2) Irving & Frey (1978); andezit sa SiO2 -60.79 tež. %.
(3) Green & Pearson (1985a): interpolirane vrijednosti sa slike 3.
(4) Green & Pearson (1983): na 7.5 kbar; vrijednosti rastu sa porastom pritiska; Nb, Ta: Green et
al. (1989).
(5) Drake & Weill (1975): Eu vrijednosti za Eu3+.
(6) Pearce & Norry (1979): intermedijarni sastavi.
(7) Kompilacija prema Gill (1981); Zr u Opx: Watson & Ryerson (1986).
(8) Philipotts & Schnetzler (1970) i Schnetzler & Philipotts (1970).

14
Tabela 3.3. Mineral/taljevina koeficijent razdiobe za dacitske i riolitske taljevine

(1) Rb-K i REE prema Arth-u (1976), daciti; Hbl Zr vrijednosti prema Watson & Harrison (1983).
(2) Rb-K i REE prema Arth-u (1976), rioliti; Y-Nb prema Pearce & Norry (1979), kisele magme.
(3) Nash & Crecraft (1985), rioliti – SiO2 71.9-76.2 tež. %.
(4) Mahood & Hildreth (1983), visoko-SiO2 rioliti – SiO2 75-77.5 tež. %. Vrijednosti za piroksene, u
zagradama, prema Mahood & Hildreth (1983); druge vrijednosti prema Michael (1988).
(5) Irving & Frey (1978), daciti i rioliti - SiO2 62.89-70.15 tež. %.
(6) Fujimaki (1986), daciti - SiO2 63.21-64.86 tež. %
(7) Fujimaki et al. (1984), daciti br.7. - SiO2 70.81 tež. %
(8) Nb, Ta: Green & Pearson (1987), trahiti. REE vrijednosti interpolirane sa slike 3 prema Green
et al. (1989).
(9) Brooks et al. (1981).

15
Tabela 3.3. Mineral/taljevina koeficijent razdiobe za dacitske i riolitske taljevine – nastavak.

Postoji red različitih veličina koeficijenta razdiobe za Eu između atmosferskih uvjeta i relativno
reduciranih uvjeta u prirodnim bazaltima (Slika 3.7.). Ovo je zbog toga što se europium javlja u dva
oksidaciona stanja: Eu2+ kod niske aktivnosti kiseonika, a Eu 3+ kod visoke aktivnosti kiseonika. Eu 2+ i
Eu3+ ponašaju se veoma različito kod njihove raspodjele između plagioklasa i bazaltne taljevine, jer je
Eu2+ mnogo kompatibilniji nego Eu 3+ u plagioklasima. Prema tome, kod niske aktivnosti kiseonika
koeficijenti razdiobe Eu između plagioklasa i bazaltne taljevine su visoki (uglavnom > 1.0) i anomalni u
odnosu na druge REE (Slika 3.7.), dok su kod visoke aktivnosti kiseonika koeficijenti razdiobe Eu niski i
Eu se ponaša na sličan način kao i drugi REE.

U oksidacionim uvjetima, kao što je marinska sredina, cerij je oksidiran u Ce 4+. To rezultira značajnom
kontrakcijom njegovog ionskog radijusa; stoga Ce 4+ ima različito ponašanje u odnosu na trovalentne
ione ostalih elemenata rijetkih zemalja.

16
1.2.3.1. Izbor koeficijenta razdiobe

Jasno, najvažniji parametar koji utiče na raspodjelu elementa u tragu između minerala i taljevine jest
sastav same taljevine. Dokazano je da treba koristiti koeficijent razdiobe za uslove pritiska i
temperature koji su najbliži uslovima sistema koji se ispituje.

Koeficijenti razdiobe u bazaltima i bazaltnim andezitima. U tabeli 3.1. dati su koeficijenti razdiobe za
elemente u tragovima u mineralima koji su u ravnoteži sa bazaltnim i bazaltno-andezitskim
taljevinama. Prema TAS klasifikaciji to su taljevine kod kojih se sadržaj SiO 2 kreće u opsegu od 45 do
57 %. Pregled koeficijenata razdiobe za REE dat je na slici 3.9. na koeficijent razdiobe-atomski broj
dijagramu. Normalizirane REE koncentracije su ucrtane u odnosu na povećanje atomskog broja.
Elementi na lijevoj strani dijagrama imaju manje atomske težine (LREE), a na desnoj strani su njihovi
teži srodnici (HREE). Sa stajališta geohemijskog ponašanja važna je činjenica da lantanidi pokazuju
pravilnu kontrakciju ionskih radijusa idući od La3+ do Lu3+.

Slika 3.9. Dijagram koeficijent razdiobe-atomski broj za REE u čestim mineralima bazaltnih taljevina.
Podaci su uzeti iz tabele 3.1. (Podaci za hornblendu su za bazaltne andezite.)

17
Kompilacija u tabeli 3.1. bazirana je na brojnim publikovanim eksperimentalnim podacima i
fenokristal/matriks vrijednostima. Srednje vrijednosti su aritmetičke sredine. Nekoliko serija
vrijednosti za REE relativno se dobro podudaraju. Postoji međutim veliki uticaj sadržaja REE u
hornblendi na Kd (Green & Pearson, 1985a), a takođe se i razlike u publikovanim vrijednostima za
bazalte (Arth, 1976) i bazaltne andezite (Dostal et al., 1983; Fujimaki et al., 1984) mogu odraziti na
koeficijente razdiobe. Na sličan način mogu se objasniti razlike u koeficijentu razdiobe u granatima.

Slika 3.10. Dijagram koeficijent razdiobe-atomski broj za REE u čestim mineralima u andezitskim
taljevinama. (Podaci su u tabeli 3.2.)

Colson et al. (1988) u jednoj detaljnoj studiji o raspodjeli elemenata u tragovima između olivina i
silikatne taljevine i ortopiroksena i silikatne taljevine, pokazali su da koeficijenti razdiobe jako zavise
od temperature i sastava taljevine. Oni su pokazali da ovi koeficijenti razdiobe variraju zavisno od
veličine iona, i napravili su obrazac zavisnosti koeficijenta raziobe od temperature i pritiska.

18
1.2.3.2. Kristalno frakcioniranje

Vrlo malo magme nastale iz plašta dolazi na zemljinu površinu u prvobitnom stanju. Obično im je
sastav izmijenjen (izdiferenciran) do određenog stupnja. Najčešći mehanizam kojim su magme
izdiferencirane je frakciona kristalizacija, pri kojoj dolazi do fizičke separacije kristala i tekućine tako
da ove faze ne mogu više održavati ravnotežu. Kristali mogu biti izolovani iz većeg dijela svoje
matične magme putem gravitacijskog taloženja (obaranja ili rjeđe plutanja), ili mogu biti nošeni na
dno magmatske prostorije konvekcijskim strujama.

„Gomila“ akumuliranih kristala može biti dalje separisana istiskivanjem dijela intersticijske tekućine
pod teretom novonastalih kristala. Brza kristalizacija, u kojoj se reakcija taljevine sa čvrstim fazama
ne može održati s padom temperature i napredovanjem očvršćavanja može isto tako proizvesti
kompozicijski zonirane kristale, izolujući kinetički njihove unutrašnjosti, što dalje pospješuje frakcionu
kristalizaciju. Kako se povećava broj mogućih frakcionirajućih faza ili broj analiziranih elemenata,
postaje teže primijeniti grafičke metode prikaza.

Proces ravnotežne kristalizacije obuhvata kompletnu ravnotežu između svih čvrstih faza i taljevine u
toku kristalizacije. Pri tome se ne misli da je ovo opšti proces, premda prisustvo nezoniranih minerala
u nekim mafitskim stijenama ukazuje na to da se ovaj proces lokalno može primijeniti kod nekih
mafitskih magmi. Raspodjela elemenata u tragovima u toku ravnotežne kristalizacije je reversna
ravnotežnom taljenju, te stoga važi izraz:

CL/C0 = 1 / [D + F(1 – D)] [3.18.]

U ovom slučaju C0 predstavlja početnu koncentraciju elementa u tragu u primarnoj magmi, F je

frakcija preostale taljevine, a D je ukupni koeficijent razdiobe frakcionirajućeg sklopa. O obogaćenju i
osiromašenju elemenata u tragovima u odnosu na izvorni likvid može se izvesti zaključak iz slike 3.12.
(a), dijagram serijskog taljenja, ali bi u ovom slučaju dijagram trebalo čitati s desna u lijevo.

Rayleigh-ovo frakcioniranje ilustrirano je na slici 3.15.(a) koja prikazuje koncentraciju elementa u

tragu u odnosu na njegovu početnu koncentraciju u likvidu na različitim vrijednostima F – veličina
preostalog likvida – za različite vrijednosti D. Kod inkompatibilnih elemenata postoje male razlike
između Rayleigh-ovog frakcioniranja i ravnotežne kristalizacije sve dok ne iskristališe više od 75 %
magme, na toj tački efektivna separacija kristala i likvida postaje fizički teška. Granični slučaj za
inkompatibilne elemente je kada je D=0, a C L/C0 = 1/F, što je isto kao kod ravnotežne kristalizacije.
Stoga je nemoguće obogaćenje likvida poslije ove tačke frakcione kristalizacije. Rayleigh-ovo
frakcioniranje je manje efektivno nego serijsko taljenje u promjenama omjera dva inkompatibilna
elementa, te su krive za 0.1 i 0.01 veoma blizu jedna drugoj (Slika 3.14.a). Kompatibilni elementi
odstranjeni su iz taljevine mnogo brže nego u slučaju ravnotežne kristalizacije.

19
Slika 3.15. (a)-(d) Obogaćenje elementa u tragu u taljevini u odnosu na ¨roditeljsku¨ taljevinu (C L/C0)
u funkciji frakcije preostale taljevine (ML/M0 – omjer mase likvida i mase magmatske komore),
ukupnog koeficijenta razdiobe (D = 0.01, 0.1, 2 10) i frakcije magme u zoni očvršćavanja koja je
dodana magmatskoj komori (f = 0.1, 0.2, 0.5, 0.8) u toku ¨in situ¨ kristalizacije.

Na slici 3.15.(b) prikazana je koncentracija elementa u tragu u trenutno čvrstom ostatku Rayleigh-
ovog frakcioniranja. Mnogo relevantnija je, međutim, prosječna koncentracija u kumulatu data
jednačinom [3.21.] i prikazana na slici 3.14.(c). U odnosu na koncentracije u polaznom likvidu,
koncentracije inkompatibilnih elemenata opadaju, a koncentracije kompatibilnih elemenata rastu sa
napredovanjem frakcione kristalizacije.

U stvarnosti, naravno, kristalizacijski procesi vjerovatno se odvijaju između dva ekstremna slučaja,
odnosno granična slučaja, to jest ravnotežne kristalizacije i frakcione kristalizacije.

20
Kroz nekoliko prošlih decenija pojavljivale su se nove ideje o tome kako se kristalizacija odigrava u
magmatskim komorama i kako dolazi do separacije kristala i likvida. Mišljenje da se kristali izdvajaju iz
taljevine kroz gravitacijsko taloženje je strogo kritikovano i strogo je primjenljivo na ultramafitske
taljevine. Mišljenje da se kristalizacija odigrava u rubnim dijelovima magmatskih komora, te se
frakciona kristalizacija razmatra kao jedan ¨in situ¨ proces u kojem se zaostali likvid odvaja od
kristalne kaše- pravilnije je nego druga verzija - po kojoj se zona očvršćavanja nalazi na margini
magmatske komore. Zona očvršćavanja progresivno se pomjera kroz magmatsku komoru do
završetka kristalizacije.

Langmuir (1989) je izveo jednačinu koja opisuje raspodjelu elementa u tragu u toku ¨in situ¨
kristalizacije. Da bi se rezultati mogli uporediti sa frakcionom i ravnotežnom kristalizacijom data je
jednačina za specijalni slučaj gdje nema ¨uhvaćenog¨ likvida u zoni očvršćavanja.

CL/C0 = (ML/M0)(f(D-1)/(D(1-f)+f)) [3.22.]

M0 je početna masa magmatske komore, a M L je masa likvida, tako da je omjer M L/M0 ekvivalentan
terminu F – frakcija preostale taljevine, te se koristi kod modela ravnotežne i frakcione kristalizacije; f
je frakcija magme postavljena u zoni očvršćavanja i dodata (vraćena) magmatskoj komori. Jednačina
[3.22.] je slične forme kao i jednačina Rayleigh-ovog frakcioniranja, ali sa složenijim eksponentom.

Efekti ¨in situ¨ kristalizacije na omjer elemenata u tragovima u odnosu na ¨roditeljsku¨ magmu (C L/C0)
za različite frakcije taljevine dodane u magmatsku komoru (f = 0.1-0.8), za različite ukupne
koeficijente razdiobe, prikazani su na slici 3.14.(a)-(d). Glavne razlike između ¨in situ¨ kristalizacije i
Rayleigh-ovog frakcioniranja mogu se zapaziti poređenjem dijagrama na slikama 3.15. i 3.14.(a).
Granični slučaj je kada je f=1.0, što je Rayleigh-ovo frakcioniranje. Na nižim vrijednostima f
obogaćenje inkompatibilnim elementima i osiromašenje kompatibilnim elementima nije tako
ekstremno u toku ¨in situ¨ frakcione kristalizacije kao kod Rayleigh-ovog frakcioniranja.

21
1.2.3.3. Kontaminacija

Magma je u fazi smještavanja rijetko kada u fizičko-hemijskoj ravnoteži s okolnim stijenama u koje je
intrudirana, zbog čega je sasvim normalno očekivati da mora doći do međusobnog reagovanja
između nje i okolnih stijena. Očito je da će okolne čvrste stijene onečistiti, kontaminirati magmu i
uvjetovati da ona, bar u obodnim dijelovima, gdje se odvijaju reakcije s okolnim stijenama, promijeni
svoj hemijski sastav.

Slika 3.16. (a)-(c) Obogaćenje elementa u tragu u taljevini u odnosu na ¨roditeljsku¨ taljevinu (C L/C0) u
funkciji frakcije preostalog likvida (F) i omjera koncentracije elementa u tragu u asimiliranoj okolnoj
stijeni i koncentracije u ¨roditeljskom¨ likvidu (CA/C0 = 0.1, 1, 10) i ukupnog koeficijenta razdiobe (D =
0.01, 0.1, 2 10) u toku asimilacije i frakcione kristalizacije (AFC). Izračunate krive su za slučaj kada je
omjer stepena asimilacije i frakcione kristalizacije (r) 0.2.

Slika 3.17. (a)-(c) Obogaćenje elementa u tragu u taljevini u odnosu na ¨roditeljsku¨ taljevinu (C L/C0) u
funkciji frakcije preostalog likvida (F) i omjera koncentracije elementa u tragu u asimiliranoj okolnoj
stijeni i koncentracije u ¨roditeljskom¨ likvidu (CA/C0 = 0.1, 1, 10) i ukupnog koeficijenta razdiobe (D =

22
0.01, 0.1, 2 10) u toku asimilacije i frakcione kristalizacije (AFC). Izračunate krive su za slučaj kada je
omjer stepena asimilacije i frakcione kristalizacije (r) 0.8.

1.2.3.4.. Dinamički modeli

Model dinamičkog taljenja u zadnje vrijeme dobija na značaju. Za poboljšanje ranijeg ¨statičkog¨
modela parcijalnog taljenja, Langmuir et al. (1977) su predložili model parcijalnog taljenja u kojem se
brojni procesi taljenja odvijaju neprestano i istovremeno. Glavna osobina ovog modela je postojanje
nepotpune ekstakcije taljevine iz izvora, što znači da izvor uvijek sadrži mješavinu taljevine i ostatka.
Langmuir et al. (1977) su koristili ovaj pristup za objašnjenje varijabilnosti REE krive za „Famous“
oblast srednjeatlantskog grebena.

U pokušaju da RTF procese („Replenished-Tapped-Fractionated“) magmatske komore razmatraju na

jedan dinamičniji način O,Hara (1977) i O,Hara i Matthews (1981) predložili su model koji opisuje
ponašanje elemenata u tragovima u povremeno popunjenoj, povremeno ispražnjenoj, neprekidno
frakcioniranoj magmatskoj komori (RTF procesi). Oni su smatrali da život magmatske komore
obuhvata serije ciklusa od kojih svaki ima četiti stadija – frakciona kristalizacija, erupcija magme,
kontaminacija okolnih stijena i popunjavanje. Koncentracija elementa u tragu u neprekidno
izloženom likvidu proizvedenom poslije velikog broja ciklusa u odnosu na koncentraciju u popunjenoj
količini magme (SSCB/C0) data je izrazom:

( x + y ) (1 − x)D − 1
SSCB/C0=
1 − (1 − x − y) (1 − x) [3.25.]

gdje je x masa frakcije likvida iskristaliziranog u svakom ciklusu, y masa frakcije likvida odstranjenog u
svakom ciklusu i D je ukupni koeficijent razdiobe, i gdje x, y i D ne variraju u toku života magmatske
komore.

Stepen obogaćenja SSCB/C0 nanesen je naspram x na slici 3.19. za y = 0.1 i za nekoliko različitih
vrijednosti D.

U specijalnom slučaju gdje je x + y = 1, to jest, kada je magmatska komora prazna onda je

C /C0 = (1 – x)D-1
SS B [3.26.]

Što je jednačina Rayleigh-ovog frakcioniranja.

23
1.3. Elementi rjetkih zemalja (REE)

Elementi rijetkih zemalja (REE) se najviše koriste od svih elemenata u tragovima u magmatskoj,
sedimentnoj i metamorfnoj petrologiji. REE obuhvataju seriju metala sa atomskim brojem od 57 do
71 – La do Lu (Tabela 3.4.). Neki u ovu grupu ubrajaju i element Y koji ima sličan ionski radijus kao i
REE. REE u prirodi se češće javljaju u grupi, nego pojedinačno. U mnogim mineralima prisutni su u
tragovima, a samo rijetko se javljaju u većim koncentracijama. REE (kao i Y) su inkompatibilni
elementi i naginju prije ka likvidnim nego čvrstim fazama.

Elementi rijetkih zemalja dijele se na dvije podgrupe: lake elemente (LREE-Light Rare Earth Elements)
u koju spadaju elementi od La do Sm i podgrupu teških elemenata rijetkih zemalja (HREE- Heavy rare
Earth Elements) koji uključuju elemente od Gd do Lu. Ponekad se izdvaja i treća podgrupa srednjih
elemenata rijetkih zemalja (MREE-Middle Rare Earth Elements) sa elementima od Pm do Ho.

1.3.1. Hemizam REE

Svi REE imaju slične hemijske i fizičke osobine. Ovo proizilazi iz činjenice da svi oni formiraju stabilne
trovalentno pozitivne ione slične veličine. Razlike koje postoje u hemijskom ponašanju posljedica su
malog ali postojanog opadanja ionskog radijusa sa povećanjem atomskog broja. Ovo je ilustrirano za
ione sa koordinacionim brojem 8 u tabeli 3.4. Ove male razlike u veličini iona i ponašanju koriste se
kod brojnih petroloških procesa koji prouzrokuju frakcioniranje REE jednog u odnosu na drugi. Ova
pojava koristi se u geohemiji za ispitivanje geneze stijenskih masa i za razjašnjenje petroloških
procesa.

Elementi rijetkih zemalja grade koherentnu grupu elemenata u tragovima koji dominantno
zamjenjuju Ca u strukturi petrogenih minerala. Najviše su koncentrisani u apatitu, granatima, sfenu,
ali takođe i u feldspatima, piroksenima i amfibolima. Zbog progresivne varijacije u ionskim radijusima
te serije, imaju sklonost da se izdvajaju u različitim mineralima, gdje granati i pirokseni više uzimaju
teške REE (s malim ionskim radijusima), a feldspati i apatiti uzimaju lake REE (velikog ionskog
radijusa).

Mali broj REE javlja se i u drugom oksidacionom stanju, a od geološkog značaja su ioni Ce 4+ i Eu2+. Oni
formiraju manji, odnosno veći ion, u odnosu na 3+ oksidaciono stanje.

Raspodjela europija je posebno interesantna zbog toga što se može nalaziti u dva oksidacina stanja. U
oksidacionim uvjetima je trovalentan i ponaša se kao ostali elementi rijetkih zemalja, a u redukcionim
uvjetima je dvovalentan i većeg ionskog radijusa. Feldspati preferiraju dvovalentan Eu. Moguće je
korisititi opažane raspodjele REE u magmatskim stijenama kod zaključivanja koji su minerali bili
uključeni u procesu parcijalnog taljenja ili frakcione kristalizacije. Prisutnost ili odsutnost Eu-
anomalije posebno indicira ulogu feldspata, i može dati informaciju o oksidacionim uvjetima u
izvorišnom području mage. Odjeljivanje granata iz magme, ili prisutnost granata kao rezidualne faze u
izvorišnom području, može biti uslovljeno osiromašenjem magme teškim REE.

24
1.3.2. Prezentacija REE podataka

Prirodne zastupljenosti elemenata rijetkih zemalja variraju za faktor 30. Zbog pojednostavljenja
usporedbi, REE koncentracije u stijenama dijele se sa njihovim koncentracijama u drugim stijenskim
uzorcima. Normalizacija REE podataka korištenjem hondritskih meteorita ili šejlova daje slike koje
omogućavaju poređenje između uzoraka, naglašavajući relativne stupnjeve obogaćenja ili
osiromašenja i kontrasno ponašanje između susjednih elemenata u lantanidnoj seriji.

Koncentracije REE predstavljaju se grafički pomoću krivih relativnih koncentracija REE (REE patterns).
Grafička metoda podrazumijeva normalizaciju sadržaja REE u uzorku prema sadržaju istovrsnih
elemenata u referentnom materijalu, koji obuhvata vrijednosti za hondritske meteorite (tj.
koncentracija svakog elementa u uzorku dijeli se sa koncentracijom istog REE u referentnom
materijalu). Normalizirane vrijednosti za elemente koji se po rednom broju postave po osi apscise,
nanose se na logaritamskoj osi ordinate. Koncentracije pojedinih tačaka na dijagramu spajaju se
pravom linijom (Slika 3.21.). Ovo nekad upućuje na Masuda-Coryell dijagram prema izvornim
pobornicima dijagrama (Masuda, 1962; Coryell et al., 1963).

Slika 3.21. Sadržaji elemenata rijetkih zemalja normaliziranih prema vrijednostima za hondritske
meteorite naneseni su naspram atomskih brojeva, za arhajske toleitske bazalte (uzorak 11 –
Rollinson, 1983). Isti uzorak je normaliziran primjenom pet različitih setova vrijednosti; brojevi se
odnose na kolone normaliziranih vrijednosti datih u tabeli 3.5.

25
Hondritski meteoriti se biraju zato jer se smatra da su oni relativno nefrakcionirani uzorci sunčevog
sistema koji datiraju iz izvorne nukleosinteze. Međutim, kocentracije REE u sunčevom sistemu su
veoma varijabilne zbog različitih stabilnosti atomskih jezgara. REE sa parnim atomskim brojevima su
stabilniji (i stoga obilniji), nego REE sa neparnim atomskim brojevima, što daje „cik-cak“ krivu na
sastav-sadržaj dijagramu (Slika 3.20.). Ovakva kriva sadržaja javlja se i kod nekih prirodnih uzoraka.
Prednost ove metode je u tome što su varijacije sadržaja između REE neparnih (niske koncentracije) i
parnih brojeva (visoke koncentracije) eleminisane i na taj način može se primijetiti stepen
frakcioniranja između REE u uzorku zato što u hondritima ne postoji frakcioniranje između lakih i
teških REE. Normalizirane vrijednosti i omjeri normaliziranih vrijednosti označavaju se subskriptom N;
na primjer CeN, (La/Ce)N.

Elementi na lijevoj strani dijagrama imaju manje atomske težine i nazivaju se laki elementi rijetkih
zemalja (LREE), a na desnoj strani su njihovi teži srodnici (HREE). Sa stanovišta geohemijskog
ponašanja važno je to da lantanidi pokazuju pravilnu kontrakciju ionskih radijusa idući od La 3+ do Lu3+.

Često naneseni položaj za Eu odstupa od generalnog trenda definisanog drugim elementima na krivoj
relativnih koncentracija REE (Slika 3.21.) i definiše se kao europijum anomalija. Ako naneseni sastav
leži iznad generalnog trenda onda je anomalija pozitivna, a ako leži ispod kaže se da je anomalija
negativna. Europijum anomalija može se kvantifikovati komparacijom izmjerene koncentracije (Eu) sa
očekivanom koncentracijom dobijenom interpolacijom između normaliziranih vrijednosti Sm i Gd
(Eu*). Stoga je Eu/Eu* omjer mjerilo europijum anomalije. Vrijednosti ovog omjera veća od 1.0
ukazuje na pozitivnu anomaliju, a vrijednost manja od 1.0 na negativnu anomaliju. Taylor i McLennan
su preporučili primjenu geometrijske sredine; u ovom slučaju Eu/Eu *=EuN/ [(SmN)·(GdN)].

1.3.2.1. Poteškoće kod hondritske normalizacije

Na žalost, postalo je očigledno da su hondritski meteoriti varijabilnog sastava i da su „hondriti“ sa

„hondritskim“ sadržajima REE prije izuzetak nego pravilo (Boynton, 1984). Ova varijabilnost u sastavu
hondrita dala je veliki broj setova normaliziranih vrijednosti za REE (Tabela 3.5.). Varijabilnost se
može reducirati sa dva faktora – analitička metoda i određen tip analiziranih hondrita. Neki autori
koriste „prosječne hondrite“, dok drugi odabiraju Cl hondrite kao najreprezentativnije za sastav
izvorne sunčeve magline.

1.3.2.2. Odabir seta normaliziranih vrijednosti

Slika 3.21. pokazuje ravan oblik krive relativnih koncentracija REE koji je tipičan za arhajske toleite čiji
su sadržaji REE normalizirani prema vrijednostima datim u tabeli 3.5. Krive pokazuju promjene i
oblika i područja koncentracije. Prema opštoj saglasnosti favoriziraju se vrijednosti bazirane na
aritmetičkoj sredini prije nego Cl hondriti, ili vrijednosti prema Boynton (1984) bazirane na
vrijednostima Evensen et al. (1978). Vrijednosti prema Nakamura (1974) sa dopunama od Haskin et

26
1.3.2.3.Dijagrami omjera REE

Stepen frakcioniranja REE krive može se izraziti omjerom koncentracije jednog lakog REE (La ili Ce) i
jednog teškog REE (Yb ili Y). Normalizacija oba elementa vrši se prema sadržaju tih elemenata u
hondritima.

Omjer (La/Yb)N često se nanosi naspram CeN ili YbN na dvokomponenetnom dijagramu i predstavlja
veličinu stepena frakcioniranja REE sa promjenom sadržaja REE. Slični dijagrami mogu se konstruisati
za ocjenu stepena frakcioniranja lakih REE [(La/Sm) N naspram SmN]; frakcioniranja teških REE
[(Gd/Yb)N naspram YbN] i Eu anomaliju [(La/Sm)N naspram (Eu/Eu*)] na pojedinim REE krivim.

Tabela 3.5. Vrijednosti hondrita koje se koriste u normalizaciji REE (koncentracije u ppm)

Wakita Haskin Masuda Nakamura Evensen Boynton T&M Vrijednosti

Primitivnog
Analitička Plašta
metoda NAA NAA IDMS IDMS IDMS IDMS IDMS

Analize Prosječni Prosječni Prosječni

hondrita Sastav Sastav Leedey Sastav Cl Cl Cl
(ref) (1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8)

La 0.340 0.330 0.3780 0.3290 0.244 60 0.3100 0.3670 0.7080

Ce 0.910 0.880 0.9760 0.8650 0.637 90 0.8080 0.9570 1.8330
Pr 0.121 0.112 0.096 37 0.1220 0.1370 0.2780
Nd 0.640 0.600 0.7160 0.6300 0.473 80 0.6000 0.7110 1.3660
Sm 0.195 0.181 0.2300 0.2030 0.154 00 0.1950 0.2310 0.4440
Eu 0.073 0.069 0.0866 0.0770 0.058 02 0.0735 0.0870 0.1680
Gd 0.260 0.249 0.3110 0.2760 0.204 30 0.2590 0.3060 0.5950
Tb 0.047 0.047 0.037 45 0.0474 0.0580 0.1080
Dy 0.300 0.3900 0.3430 0.254 10 0.3220 0.3810 0.7370
Ho 0.078 0.070 0.056 70 0.0718 0.0718 0.1630
Er 0.020 0.200 0.2550 0.2250 0.166 00 0.2100 0.2490 0.4790
Tm 0.032 0.030 0.025 61 0.0324 0.0356 0.0740
Yb 0.220 0.200 0.2490 0.2200 0.016 51 0.2090 0.2480 0.0480
Lu 0.034 0.034 0.0387 0.0339 0.025 39 0.0322 0.0381 0.0737
Y 2.1000

(1) Wakita et al. (1971): sastav 12 hondrita.

(2) Haskin et al. (1968): sastav 9 hondrita.

(3) Masuda et al. (1973): Leedey hondrit.

(4) Nakamura (1974).

(5) Evensen et al. (1978): prosječni sastav Cl hondita.

(6) Boynton (1984).

27
1.3.2.4. Krive relativnih koncentracija REE za morsku i riječnu vodu

Geohemijsko ponašanje REE u vodama zavisi od vrste kompleksa koje REE mogu formirati, dužine
vremena u kojem REE ostaju u rastvoru u okeanima (vrijeme zadržavanja), i u manjem obimu od
oksidacionog potencijala vode. Ovom temom bavio se Brookins (1989). Sadržaj REE u rijekama i
morskoj vodi je ekstremno nizak (Tabela 3.6.), zbog specifičnog načina transportovanja REE. Kada su
normalizirane prema sastavu šejla, koncentracije REE u morskoj vodi su između šest i sedam redova
veličine manje od vrijednosti šejla. Koncentracije REE u riječnim vodama su veće za oko jedan red
veličine.

Eu anomalija u morskoj vodi reflektuje miješanje („input“) vode iz sporednih ili hidrotermalnih izvora.
Riječna voda takođe pokazuje malu negativnu Ce anomaliju i porast koncentracije REE od lakih ka
teškim REE (Hoyle et al., 1984) slično kao kod morske vode (Slika 3.24.).

1.3.2.5. Krive relativnih koncentracija REE za sedimente

Normalizacija koncentracija REE u sedimentnim stijenama obično se vrši prema sastavu nekog
standardnog sedimenta kao što je NASC, premda ovakva praksa nije univerzalna i neki autori
normalizaciju vrše prema sastavu hondrita.

Najvažniji faktor koji utiče na sadržaj REE u nekom klastičnom sedimentu je njegovo porijeklo (Fleet,
1984; McLennan, 1989) zato što su REE nerastvorljivi i prisutni u veoma niskim koncentracijama u
morskoj i riječnoj vodi. Stoga su REE, prisutni u sedimentu, uglavnom transportovani u specifičnom
obliku i reflektuju hemizam njihovog izvora. U poređenju s tim efekti raspadanja i dijageneze su
neznatni. Neka ispitivanja su pokazala (Nesbitt, 1979) da dokle god su REE mobilni u toku površinskog
raspadanja, oni se pretaložavaju na mjestu raspadanja. Novija ispitivanja, međutim, pokazuju da u
slučaju ekstremnog raspadanja stepen raspadanja izvora se može prepoznati iz REE hemizma
izvedenog (nastalog) sedimenta (Nesbitt et al., 1990). Dijageneza ima mali uticaj na preraspodjelu
REE; potreban je veoma veliki voda/stijena omjer da bi došlo do neke promjene hemizma sedimenta.

Jedna važna studija (Cullers et al., 1987) o uticaju sortiranja sedimenta na koncentraciju REE, otkrila
je da je kriva relativne koncentracije REE izvora najvjernije predstavljena glinovitom frakcijom
sedimenta. Glinovite stijene takođe imaju mnogo veću koncentraciju ukupnih REE nego drugi
sedimenti. To je razlog da mnogi autori koriste sadržaj REE u glinovitom dijelu sedimenta ili u glinom
bogatim sedimentima da bi utvrdili sedimentni proces i odredili porijeklo. Prisustvo kvarca izaziva
razrjeđenje koncentracije REE, kao i karbonati. Prisustvo teških minerala, posebno cirkona, monacita i
alanita, može imati značajan ali varijabilan uticaj na REE krivu jednog individualnog uzorka.

Hemijski sedimenti najvjerovatnije reflektuju sastav morske vode iz koje su istaloženi. Ovo je
izraženo kod feromagnezijskih nodula koje pokazuju krive relativnih koncentracija REE koje su
obrnute (inversne) u poređenju sa krivim tipičnim za morske vode, to jest, one su obogaćene u lakim

28
u odnosu na teške REE i pokazuju pozitivnu Ce anomaliju. Ovo nije opšta odlika feromagnezijskih
nodula, ipak, na sastav hemijskog sedimenta takođe utiču lokalni redoks uslovi i veoma jako
postdepozicione promjene (Elderfield & Greaves, 1981).

1.4. Normalizirani višekomponentni dijagrami ili dijagrami

inkompatibilnih elemenata (spider-dijagrami)

Normalizirani višekomponentni dijagrami bazirani su na grupisanju inkompatibilnih elemenata,

uzimajući u obzir tipičnu mineralogiju omotača. Oni predstavljaju nadogradnju REE dijagrama
normaliziranih prema sastavu hondrita, s tim da su na njima tradicionalnim REE dodati i drugi
elementi u tragovima. Ovi dijagrami su posebno pogodni za prikazivanje hemizma bazalta, mada je
njihova primjena proširena na sve magmatske i neke sedimentne stijene. Za normalizaciju se koriste
vrijednosti omotača ili hondrita i služe za procjenu odstupanja od prvobitnog sastava. Termini
višekomponentni dijagrami, normalizirani prema sastavu plašta (hondrita), ili „dijagrami
inkompatibilnih elemenata“ često se zamjenjuju terminom „spider-dijagrami“ ili „spidergrami“.

1.4.1. Spider-dijagrami za magmatske stijene

Model koncentracije elemenata u tragovima može biti vrlo različit za magmatske stijene. Ovi modeli
mogu biti korišteni za razlikovanje izvornih područja različitih magmi ili za rješavanje magmatskog
frakcioniranja ili miješanja magmi. Kako bi dale osnove za poređenje, vrijednosti individualnih stijena
moraju biti normalizirane na neki referentni geohemijski sistem. Dva najčešće korištena sistema su
prvobitni plašt te prvobitna Zemlja modelirana na osnovu hondritnih meteorita. U spajder-
dijagramima normalizirana količina elemenata je grafički prikazana vertikalno, dok je odabir
elemenata prikazan horizontalno. Red ovih elemenata je arbitriran, ali je uređen tako da daje lagano
rastući obrazac za normalizirane količine elemenata u bazaltima srednjeokeanskog grebena.

Svaka verzija spider-dijagrama ima neznatno različit niz elemenata sa malim razlikama u redosljedu.
Detaljnije postoje brojne varijacije na svaku pojedinu temu, obično diktirane brojem elemenata u
tragovima i kvalitetom njihove determinacije za svaki pojedini set podataka. Ovakvo stanje stvari nije
zadovoljavajuće i poželjna je neka standardizacija. Kao prvo, moramo uzeti u obzir sadašnje „stanje
vještine“.

Tabela 3.7. Vrijednosti za normalizaciju (u ppm) koje se koriste za proračun „spider-dijagrama“

navedeni prema redu nanošenja

29
Spider-dijagrami normalizirani prema sadržaju u primitivnom plaštu se često koriste, jer primitivni
plašt predstavlja sastav plašta prije formiranja kontinentalne kore. Najčešće se koristi sastav plašta
koji su predložili Wood et al. (1979a). Oni su sastav plašta koristili kao sredstvo poređenja
kompozicionih varijacija između bazičnih lava. Devetnaest elemenata su poredani prema povećanju
kompatibilnosti uzimajući u obzir mali procenat taljevine plašta.

Slika 3.25. Koncentracije elemenata u tragovima normalizirane prema sadržaju u primitivnom plaštu i
nanesene s lijeva udesno prema redu povećanja kompatibilnosti u maloj istaljenoj frakciji plašta.
Vrijednosti za normalizaciju su uzete od Thompson-a (1982) – Tabela 3.7., kolona 6. (a) Gornja i donja
kontinentalna kora je prema Weaver i Tarney (1984) – podaci u tabeli 3.8.; (b) Prosječni N-tip MORB
prema Saunders i Tarney (1984) i OIB prema Sun (1980) – podaci u tabeli 3.8.

30
Slika 3.26. Koncentracije elemenata u tragovima normalizirane prema sadržaju u hondritnim
meteoritima i nanesene s lijeva udesno prema redu povećanja kompatibilnosti u maloj istaljenoj
frakciji plašta. Vrijednosti za normalizaciju su uzete od McDonough et al. (1992) – Tabela 3.7., kolona
4. (a) Gornja i donja kontinentalna kora je prema Weaver i Tarney (1984) – podaci u tabeli 3.8.; (b)
Prosječni N-tip MORB prema Saunders i Tarney (1984) i OIB prema Sun (1980) – podaci u tabeli 3.8.

Vrijednosti su date u tabeli 3.7. kolona 1. Koncentracije elemenata su nanesene na logaritamsku

skalu (Slika 3.25.); prosječni N-tip MORB-a predstavljen je relativno blagom krivom koja je
osiromašena na inkompatibilnom kraju (Slika 3.25.b).

Tabela 3.8. Vrijednosti elemenata u tragovima korištene na spider-dijagramima (Slike3.25., 3.26.,

3.27.)

Gornja Donja Prosječni

kontinentalna kontinentalna sastav MORB OIB
kora kora kore
(ref) (1) (2) (3) (4) (5)

31
 Rb 110.00 11.00 61.00 1.00 22.00
Ba 700.00 757.00 707.00 12.00 380.00
Th 10.50 0.42 5.70 0.20 3.40
U 2.50 0.05 1.30 0.10 1.10
K 27393 8301 17430 830 9600
Nb 25.00 5.00 13.00 2.50 53.00
Ta 0.16 3.00
La 30.00 22.00 28.00 3.00 35.00
Ce 64.00 44.00 57.00 10.00 72.00
Sr 350.00 569.00 503.00 136.00 800.00
Nd 26.00 18.50 23.00 8.00 35.00
P 742.22 785.88 829.54 570.00 2760.00
Hf 5.80 3.60 4.70 2.50
Zr 240.00 202.00 210.00 88.00 220.00
Sm 4.50 3.30 4.10 3.30 13.00
Ti 3597.00 2997.50 3597.00 8400.00 20000.00
Tb 2.20 0.43 0.24 0.71
Y 22.00 7.00 14.00 35.00 30.00
Tm 0.33 0.19 0.24
Yb 2.20 1.20 1.53

(1) Gornja kontinentalan kora (Taylor & McLennan, 1981).

(2) Donja kontinentalan kora (Weaver & Tarney, 1984).
(3) Prosječni sastav kore (Weaver & Tarney, 1984).
(4) Prosječni N-tip MORB-a (Saunders & Tarney, 1984; Sun, 1980).
(5) Prosječni OIB (Sun, 1980).

Postoje brojne varijacije u listi nanesenih elemenata. Najjednostavnija alternativa je dijagram sa 13

nanesenih elemenata čije koncentracije su relativno visoke u bazičnim magmatskim stijenama i koji
se lako određuju rendgenskom fluorescentnom analizom. Vrijednosti za normalizaciju, koje se danas
koriste, date su u tabeli 3.7., u kolonama od 1 do 5. Od ovih pet setova vrijednosti, sve polularnije su
vrijednosti koje su predložili McDonough et al. (1991) (koje su neznatno revidovali Sun i McDonough,
1989) - Tabela 3.7., kolona 4.

Thompson je 1982.godine ukazao na to da, spider-dijagrami normalizirani prema sadržaju u

hondritima mogu imati prednost u odnosu spider-dijagrame normalizirane prema vrijednostima u
primitivnom plaštu, jer se vrijednosti u hondritima mogu direktno izmjeriti. Poredak elemenata
neznatno se razlikuje od onog prema Wood et al. (1979a), u izvjesnom stepenu je proizvoljan, a
izabran je da na najbolji način, sa što ravnijom krivom, predstavi podatke za podinske bazalte
islandskih lava i sjevernoatlantskog okeana; kompatibilnost približno raste s lijeva u desno.
Koncentracije deset puta manje od vrijednosti hondrita približavaju se granici detekcije većine
metoda i moraju se pažljivo tretirati (Thompson et al. 1983). Thompson et al. (1983) su pokazali da
kada se bazalti sa promjenljivim sadržajem MgO uporede na spider-dijagramima, mogu dati neobičan
set krivulja zbog promjenljivog učinka frakcione kristalizacije. Da bi izbjegli ovakvu konfuziju oni su
predložili rekalkulaciju normaliziranih vrijednosti usvojivši da je (Yb) N=10.0. Ovo neznatno
uprošćavanje je opravdano zato što vrijednosti Yb u lavama sa istim sadržajem MgO variraju samo za
faktor oko 2, a kao krajni rezultat dobijamo mnogo razumljiviji set krivulja. Vrijednosti za
normalizaciju date su u tabeli 3.7., u kolonama od 6 do 9. Najočiglednije protivrječnosti između
vrijednosti u ovoj tabeli javljaju se tamo gdje su autori koristili mješavinu vrijednosti za hondrite i
vrijednosti za primitivni plašt.

32
Slika 3.27. Petrogenetske varijable koje određuju poredak elemenata u spider-dijagramu
normaliziranom prema vrijednostima MORB-a (Pearce, 1983). Ionski potencijal (isprekidana linija i
desna strana dijagrama) je omjer atomskog broja i ionskog radijusa i mjerilo je mobilnosti nekog
elementa u vodenom fluidu. Elementi sa niskim ionskim potencijalom (<3, to jest, iznad tanke
isprekidane linije) su generalno imobilni u vodi, dok su oni sa većim ionskim potencijalom uglavnom
imobilni. (P ima ionski potencijal koji pada izvan dijagrama). Za neki element ukupni koeficijent
razdiobe između granatskog lerzolita i malog procenta taljevine je mjerilo inkompatibilnosti (lijeva
strana dijagrama). Imobilni elementi poredani su u nizu koji počinje sa najkompatibilnijim
elementima (na desnoj strani). Mobilni elementi poredani su na sličan način tako da inkompatibilnost
elemenata raste od ivice prema centru dijagrama.

33
Slika 3.28. Koncentracije elemenata u tragovima normalizirane prema sastavu prosječnog MORB-a i
nanesen na slici 3.27. Vrijednosti za normalizaciju su prema Saunders i Taney (1981) sa dopunama od
Sun-a (1980) – Tabela 3.7., kolona 11. (a) Gornja i donja kontinentalna kora je prema Weaver i Tarney
(1984) – podaci u tabeli 3.8.; (b) Prosječni N-tip MORB prema Saunders i Tarney (1981) i OIB prema
Sun (1980) – podaci u tabeli 3.8.

Spider-dijagrami normalizirani prema vrijednostima MORB-a su najpogodniji za evoluirane bazalte,

andezite i krustalne stijene – stijene koje su genetski prije vezane za MORB nego za primitivni plašt.
Ova forma spider-dijagrama, koju je predložio Pearce (1983), baziran je na dva parametra (Slika
3.27.). Prvi ionski potencijal (ionski naboj elementa u njegovom normalnom oksidacionom stanju
podijeljen sa ionskim radijusom) koristi se kao mjerilo mobilnosti nekog elementa u vodenim
fluidima. Elementi sa niskim (<3) i visokim (>12) ionskim potencijalom su mobilni, dok su oni sa
intermedijarnim vrijednostima generalno imobilni. Drugo, za neki element koeficijent ukupne
razdiobe između grantskog lerzolita i taljevine koristi se kao mjerilo inkompatibilnosti elementa kod
malog stepena parcijalnog taljenja. Redosljed elemenata je takav da su najmobilniji elementi (Sr, K,
Rb i Ba) smješteni na lijevoj strani dijagrama, a ostali su poredani prema povećanju inkompatibilnosti.
Imobilni elementi su poredani s lijeva udesno prema stepenu povećanja inkompatibilnosti (Slika 3.27.
i Slika 3.28.). Saunders i Tarney (1984) primijenili su neznatno drugačiju verziju dijagrama u kojem su
elemente grupisali u LIL-grupu (Rb, Ba, K, Th, Sr, La, Ce) iza koje slijede elementi HFS-grupe (Nb, Ta,
Nd, P, Hf, Zr, Eu, Ti, Tb, Y, Yb), a zatim prelazni metali Ni i Cr. Ovi autori predložili su da se
normalizacija podataka uradi prema vrijednosti Zr=10.0, da bi eliminisali razlike u koncentracijama
koje nastaju usljed kristalnog frakcioniranja na niskom pritisku.

34
Koji spider-dijagram koristiti? Prijeko je potrebno izvršiti standardizaciju spider-dijagrama, jer je
sadašnja stanje haotično. Neki autori čak ne navode ni izvor njihovih vrijednosti za normalizaciju. Ovo
je dovelo do situacije da je nemoguće uporediti jedan spider-dijagram s drugim. Rock (1987b) je
predlagao set standardnih spider-dijagrama sa univerzalnim setom konzistentnih vrijednosti za
normalizaciju – ne obavezno „savršenih vrijednosti“, ali onih vrijednosti koje će biti opšte prihvaćene.
Cijena standardizacije je da su neki autori možda morali „žrtvovati“ neke elemente iz sopstvene
verzije spider dijagrama, a koji su prema njima bili veoma važni. Za magmatske stijene dovoljna su
dva spider-dijagrama: jedan za poređenje hemizma stijene sa „plaštnim izvorom“ i drugi za poređenje
hemizma stijene sa „najobilnijim vulkanskim stijenama“- MORB-om. Radi očuvanja konzistencije sa
REE dijagramima i izbjegavanja subjektivnih uticaja na modele izvornog plašta, predložen je
hondritski model koji bi trebalo usvojiti poredak elemenata i vrijednosti za normalizaciju od
Thompson-a (1982) (Tabela 3.7., kolona 6). Ovim vrijednostima obuhvaćeni su REE podaci od
Nakamur-e (1974) i stoga obezbjeđuju neke konzistencije sa REE dijagramima. Sažeta verzija je
dopuštena ako se nije mogao uraditi cijeli opseg elemenata u tragovima, premda kao posljedica toga
mogu da se jave anomalije izazvane nedostatkom elemenata. Standardni dijagram i vrijednosti za
normalizaciju prema sadržaju u MORB-u treba uzeti od Pearce-a (1983) (Tabela 3.7., kolona 10) jer je
najobjektivniji i najčešće se koristi (Rock, 1987b).

1.4.1.1. Interpretacija spider-dijagrama magmatskih stijena

Spider-dijagrami sadrže heterogeniju mješavinu elemenata u tragovima nego krive relativnih

koncentracija REE. Zgog toga često pokazuju veći broj pikova i uvala reflektujući različita ponašanja
različitih grupa elemenata u tragovima, na primjer suprotno ponašanje mobilnijih LIL elemenata (Cs,
Rb, K, Ba, Sr, Eu) od manje mobilnih HFS-elemenata (Y, Hf, Zr, Ti, Nb, Ta). Na jednoj strani,
koncentracije LIL-elemenata mogu biti funkcija ponašanja fluidne faze, dok su koncentracije HFS-
elemenata kontrolisane hemizmom izvora i kristal/taljevina procesima koji su se odvijali u toku
evolucije stijene. Koeficijenti razdiobe za HFS elemente u glavnim mineralima koji formiraju stijene
dati su u tabelama 3.1. do 3.3.

Kod manje mobilnih elemenata, prisutan je i uticaj mineraloškog sastava na distribuciju REE. Na
distribuciju drugih elemenata mogu uticati individualni minerali. Na primjer, koncentracije Zr mogu
biti kontrolisane cirkonom; P apatitom; Sr plagioklasom; Ti, Nb i Ta ilmenitom, rutilom ili sfenom.
Negativne Nb anomalije su takođe karakteristika kontinetalne kore i mogu biti indikator krustalnog
učešća u magmatskim procesima.

Koncentracije mobilnijih LIL-elemenata mogu biti kontrolisane vodenim fluidima, ali ovi elementi su
koncentrisani u kontinentalnoj kori te takođe mogu biti indikatori krustalne kontaminacije magmi.

a) Spider-dijagrami tercijarnih vulkanskih stijena centralne Bosne.

(―○― Kolići; ―□―Maglaj; ―◊― Teslić)

35
 1000

Stijena/primitivni plašt
100

10

1
Cs Rb Ba Th U K Ta Nb La Ce Pb Nd Sr P Sm Hf Zr Ti Tb Y

1000

100
Stijena/primitivni plašt

10

1
Cs Rb Ba Th U K Ta Nb La Ce Pb Nd Sr P Sm Hf Zr Ti Tb Y

b) Spider-dijagrami tercijarnih vulkanskih stijena sjeveroistočne Bosne.

(―∆― uzorci uže okoline Srebrenice; ―▲― uzorci okoline Bratunca i Ljubovije)

Slika 3.29. Spider-dijagrami tercijarnih vulkanskih stijena Bosne i Hercegovine (Salkić, 2005).
Vrijednosti elemenata u tragovima normalizirane su prema sadržaju u primitivnom plaštu (Hofmann,
1988).

Sadržaj niza odabranih elemenata tercijarnih vulkanskih stijena BiH normaliziran je prema sadržaju
istovrsnih elemenata u izabranom standardu, u ovom slučaju to je primitivni plašt, u spider-
dijagramu. Ovim dijagramima dvadeset elemenata je poredano s lijeva udesno prema stepenu
povećanja kompatibilnosti, s mineralima vanjskog omotača pri njegovom parcijalnom taljenju,
odnosno s mineralima koji se frakcioniraju iz plaštnih parcijalnih taljevina. Oblici krivulja relativne
koncentracije karakteristični su za stijene iz različitih geotektonskih položaja i reflektuju različito
ponašanje elemenata tokom frakcione kristalizacije, a mogu ukazivati na promjenu sastava magme
izazvane vanjskim uzrokom.

36
Za normalizaciju su korištene vrijednosti primitivnog plašta, s ciljem da ocijene odstupanja sadržaja
elemenata u ispitivanim stijenama od njihovog sadržaja u primitivnom plaštu. Vrijednosti za
normalizaciju i redosljed elemenata su prema Hofmann (1988) i Sun & McDonough (1989). Spider-
dijagrami za tercijarne vulkanske stijene BiH (Salkić, 2005) dati su na slici 3.29.

LIL elementi od Cs do K pokazuju jasno povećanje koncentracija kod svih analiziranih stijena u odnosu
na ostale elemente u nizu. Obogaćenje Ba je znatno manje izraženo što se očituje u javljanju
negativne Ba-anomalije. Koncentracije Cs su takođe povećane u odnosu na primitivni plašt i pokazuje
najveće varijacije u sadržaju, u odnosu na ostale LIL-elemente. Ovo je naročito izraženo kod
vulkanskih stijena sjeveroistočne Bosne (Slika 3.29.b).

HFS elementi Ta, Nb, Hf, Zr, Ti i Y su znatno manje obogaćeni u poređenju sa LIL-elementima i na
dijagramima imaju većinom negativne anomalije. Jasne negativne anomalije pokazuju Ta i Nb, P i Ti.

Sve ispitivane stijene obogaćene su sadržajem Pb i U, a nešto manje sa Th. Pb pokazuje veliku
pozitivnu anomaliju naročito kod vulkanskih stijena sjeveroistočne Bosne (Slika 3.29.b).

Od elemenata rijetkih zemalja (REE), koji su zastupljeni na spider-dijagramima, tercijarne vulkanske

stijene pokazuju veće obogaćenje u La i Ce, nego u Sm iTb.

U predstavljenim dijagramima na slici 3.29.a i b tercijarne vulkanske stijene centralne Bosne i šireg
područja Srebrenice imaju međusobno paralelne trendove varijacije relativnog sadržaja elemenata.
Sve krivulje varijacije pokazuju kosinu s lijeva udesno, to jest obogaćenje inkompatibilnih LIL
elemenata u odnosu na manje inkompatibilne i kompatibilne elemente. Zajedno s negativnim
anomalijama HFS elemenata to je tipična karakteristika stijena magmatskih lukova uopšte, a posebno
lučnih magmatskih stijena kontinentalnih rubova kao što je npr. zapadna obala Južne Amerike u
području Anda.

1.4.2. Spider-dijagrami za sedimentne stijene

Procesi koji kontrolišu sastav elemenata u tragovima u sedimentnim stijenama mogu se razmatrati
primjenom normalizacijskog dijagrama sličnih ranije opisanim spider-dijagramima, premda oni
nemaju tako široku primjenu kao njihovi ekvivalenti u magmatskoj petrologiji. Za različite vrste
sedimenata u upotrebi su različite vrijednosti za normalizaciju, a sve predstavljaju prosječne
vrijednosti za pojedine fanerozojske sedimente (Tabela 3.9.). Za normalizaciju se najčešće koriste
vrijednosti koje predstavljaju srednji sastav škriljaca, kao što je srednji sastav postarhajskih škriljca i

37
sastav škriljaca Sjeverne Amerike (NASC), koji predstavljaju „prosječan krustalni materijal“, premda
se takođe koristi i srednji sastav gornje kontinentalne kore. Wronkiewicz i Condie (1987) u njihovoj
studiji o arhajskim škriljcima, uradili su dijagram za 15 elemenata predstavljenih LIL, HFS i prelaznim
metalima, čija je normalizacija izvršena prema sadržaju u NASC.

Tabela 3.9. Vrijednosti za normalizaciju na spider-dijagramima sedimentnih stijena (u ppm)

NASC Prosječna Prosječni Prosječni

gornja kora fanerozojski krečnjaci fanerozojski
(3) kvarcni areniti
(ref) (1) (2) (4)

Na 7479 28200
Al 89471 84700 5294 2647
K 31546 27400
Ca 24303 25000
Sc 14.90 10.00 1.00
Ti 4676 3600 1199 1499
V 60.00 10.00
Cr 124.50 35.00 15.00 30.00
Mn 4646 600 651
Fe 39565 35000 3777 3777
Co 25.70 10.00 1.50
Ni 58.00 20.00 15.00 5.00
As 28.40
Br 0.69
Rb 125.00 110.00 20.00
Sr 142.00 350.00 400.00 40.00
Y 22.00 5.00 5.00
Zr 200.00 240.00 20.00 200.00
Nb 25.00 1.50 20.00
Sb 2.09
Cs 5.16 3.70
Ba 636.00 700.00 85.00 350.00
La 31.10 30.00 5.00 4.00
Ce 66.70 64.00 10.00
Nd 27.40 26.00
Sm 5.59 4.50
Eu 1.18 0.88 0.20
Tb 0.85 0.64
Yb 3.06 2.20 0.50
Lu 0.46 0.32
Hf 6.30 5.80 3.50
Ta 1.12 2.00
W 2.10
Pb 15.00 7.00
Th 12.30 10.50 3.00
U 2.66 2.50

1.4.2.1. Interpretacija spider-dijagrama sedimenata

Cullers (1988) je pokazao da muljevita frakcija sedimenta najvjernije reflektuje porijeklo sedimenta.
Feldspati i sfen imaju afinitet prema Ba, Na, Rb i Cs; feromagnezijski minerali prema Ta, Fe, Co, Sc i
Cr; cirkon ugrađuje Hf; a sfen ugrađuje REE i Th. La/Sc, Th/Sc, La/Co, Th/Co, Eu/S i La/Lu omjeri su
takođe dobri indikatori porijekla.

Wronkiewicz i Condie (1987) su odredili efekte stepena površinskog raspadanja i njegov uticaj na
sastav sedimenata koristeći sadržaj alkalijskih i zemno-alkalijskih elemenata u sedimentima. Oni su

38
pokazali da su veći kationi (Cs, Rb i Ba) fiksni u profilu površinskog raspadanja, dok manji kationi (Na,
Ca i Sr) lakše prelaze u rastvor. U glinovitim stijenama koje sadrže karbonate, elementi Mn, Pb i Sr
uglavnom su sadržani u karbonatnoj komponenti te anomalne vrijednosti ovih elemenata mogu da
ukažu na prisustvo karbonata.

Tabela 3.10. Platinska grupa elemenata (PGEs)*

Element Simbol Atomski Naboj Ionski Tačka

broj radijus † taljenja
(A0) 0
C

Rutenijum Ru 44 2+ 0.74 2310

3+ 0.68
4+ 0.62

Rodijum Rh 45 2+ 0.72 1966

3+ 0.66
4+ 0.60

Paladijum Pd 46 2+ 0.86 1552

3+ 0.76
4+ 0.615

Osmijum Os 76 2+ 0.74 3045

4+ 0.63

Iridijum Ir 77 2+ 0.74 2410

3+ 0.68

Platina Pt 78 2+ 0.80 1722

4+ 0.625

* Iz kompilacije prema Barnes et al. (1985).

† Prema Shannon (1976) (1A0 = 10-10m).

1.5. Dijagrami metala platinske grupe elemenata (PGE)

Platinska grupa elementa (PGEs) sastoji se od Ru, Rb, Pd, Os, Ir i Pt (Tabela 3.10.). PGE dijagrami često
sadrže plemeniti metal Au i bazne metale Cu i Ni. PGE na osnovu njihovih asocijacija često se dijele na
dvije podgrupe: Ir-grupu (IPGE - Os, Ir i Ru) i Pd-grupu (PPGE - Rh, Pt i Pd). Zlato se često javlja u
asocijaciji sa elementima Pd-grupe. Elementi platinske grupe se veoma jako frakcioniraju unutar
sulfidne faze i koriste se kao mjerilo zasićenja taljevine sumporom. Takođe su potencijalno pogodni
kao indikatori parcijalnog taljenja u plaštu, premda do danas nisu dovoljno poznati koeficijenti
razdiobe. PGE javljaju se u ppb (1 dio od 10 9) u bazičnim i ultrabazičnim magmatskim stijenama,
mada mogu biti koncentrisani i u koegzistirajućim hromitima i sulfidima. IPGE su često asocirani sa
hromitima ili sulfidima u dunitima, dok su PPGE i Au asocirani sa sulfidima Fe, Ni i Cu i pronađeni u
noritima, gabrovima i dunitima (Barnes et al., 1985).

39
Koncentracije PGE se obično određuju sa neutronskom aktivacijskom analizom, mada osjetljivost
metode opada prema slijedećem redu Ir>Au>Rh>Pd>Pt>Os>Ru. U nekim stijenskim tijelima, kao što
su bazalti okeanskog dna, koncentracije PGE su tako niske da su neki elementi ispod granice
detekcije. U ovom slučaju analize su limitirane elementima Au, Pd i Ir.

Tabela 3.11. Vrijednosti za normalizaciju PGE, plemenite metale i asocirane prelazne metale (u ppb)

Obogaćeni Arhajski
Hondritske vrijednosti Primitivni plašt Plašt plašt
(ref) (1) (2) (3) (4) (5) (6) (7)

Ni 2110000 2110000
Co 28000 28000 28000
Os 510 514 700 3.3 (4.0-5.6)
IPGEs Ir 510 540 500 3.6 3.5 4 3.4
Ru 690 1000 4.3
Rh 200
PPGEs Pt 1060 1020 1500 (7.0) 7 7.5
Pd 510 545 1200 4.0 4 5
Au 160 152 170 1.0 0.5 1 0.75 – 1.5
Re 35 0.1

(1) Sun (1982): Cl hondriti.

(2) Kompilacija prema Naldrett & Duke (1980): Cl hondriti.
(3) Cocherie et al. (1989).
(4) Kompilacija prema Brugmann et al. (1987): primitivni plašt.
(5) Jagoutz et al. (1979): prosječni sastav šest nodula primitivnog plašta.
(6) Kompilacija prema Sun et al. (1991): obogaćeni plašt.
(7) Sun (1982): arhajski plašt baziran na komatitima.

1.5.1. Prezentacija PGE podataka

Elementi platinske grupe se mogu prezentirati na isti način kao REE i inkompatibilni elementi i
normalizirati ili prema sadržaju u hondritima ili prema sadržaju u primitivnom plaštu.

40
Slika 3.30. Dijagram elemenata platinske grupe normaliziran prema sadržaju u hondritu. Podaci su za
komatite-masivne sulfidne rude, sjevernog Ontaria (Barnes & Naldrett, 1986). Vrijednosti za
normalizaciju date su u tabeli 3.11., koloni 2, a uzete su od Naldret-a i Duke-a (1980).

Normalizacija prema sadržaju u hondritima. Naldrett et el. (1979) su pokazali da ako su

koncentracije PGE i Au normalizirane prema sadržaju u hondritima i nanesene naspram opadanja
tačke taljenja (Tabela 3.10.) one definišu blagu krivu koja je prilično nalik na krivu relativnih
koncentracija REE (Slika 3.30.). Vrijednosti u sadašnjoj primjeni date su u tabeli 3.11., u kolonama od
1 do 3. Ipak, analogija sa REE nije bliska, zato što PGE nisu poredani od lakih ka teškim saglasno sa
njihovim poretkom u periodnom sistemu. Nadalje, dvije grupe PGE, Ir-grupa i Pd-grupa, ponašaju se
različito; elementi Ir-grupe teže da budu kompatibilni za vrijeme taljenja plašta, dok su elementi Pd-
grupe inkompatibilni. U stijenama sa veoma niskim koncentracijama PGE samo Au, Pd i Ir mogu biti
izmjereni. Ovo omogućava da se nagib krive relativnih koncentracija PGE, normalizirane prema
sadržaju u hondritima, determiniše iz Ir/Pd omjera, iako naravno detalji krive ostaju nepoznati. U
ovom slučaju Au se ne koristi, jer je mnogo mobilnije od Pd i nije pouzdan indikator nagiba krive
relativnih koncentracija PGE.

41
Slika 3.31. Dijagram elemenata platinske grupe (plus Ni, Cu i Au) normaliziran prema sadržaju u
primitivnom gornjem plaštu (Brugmann et al., 1987). Podaci su za komatite Gorgons Island-a, prema
Brugmann et al. (1987). Vrijednosti za normalizaciju su takođe uzete od Brugmann et al., (1987 ) i
date su u tabeli 3.11., koloni 4.

Prema terminologiji usvojenoj za krive relativnih koncentracija REE, osiromašenje i obogaćenje u

odnosu na krivu normaliziranu prema sadržaju u hondritima može se opisati kao anomalno, premda u
ovom slučaju ne postoji prioritetni razlog zašto ove varijacije konstituišu anomalije. Ovo je ilustrirano
za ultramafitske i bazaltne stijene koje su opisali Barnes et al. (1985), a koje pokazuju pozitivnu Pd
anomaliju i negativne Pt i Au anomalije.

Normalizacija prema sadržaju u primitivnom plaštu. Brugmann et al. (1987) predstavili su PGE (Pd,
Ru, Os, Ir) – Au – Cu – Ni dijagam normaliziran prema sadržaju istovrsnih elemenata u primitivnom
plaštu (Slika 3.31.). Elementi su kroz dijagram, s lijeva udesno, poredani prema povećanju
kompatibilnosti u primitivnom plaštu. Vrijednosti za primitivni plašt date su u tabeli 3.11. Takođe su
prikazane procijenjene vrijednosti za arhajski plašt (Sun, 1982) i obogaćeni plašt (Sun et al., 1991)
zbog ilustracije opažanja Brugmann-a et al. (1987) da se koncentracije PGE u gornjem plaštu nisu
promijenile od gornjeg arhaika. Postoje neke rasprave o značaju koncentracija PGE u plaštu. One se
kreću između 0.005 i 0.01 puta manje nego u hondritima, ukazujući na činjenicu da plašt nikad nije

42
imao hondritski sadržaj PGE. Ksenoliti granatskih i spinelskih lerzolita, na drugoj strani, pokazuju
fiksne krive relativnih koncentracija PGE, ukazujući da plašt bar ima hondritske PGE omjere.

1.5.2. Interpretacija PGE krivih

Frakcioniranje PGE je uglavnom kontrolisano njihovom raspodjelom između čvrstih i rastaljenih faza.
Na žalost, koeficijenti razdiobe PGE za mnoge minerale nisu dostupni. Dominantan je uticaj sulfidnog
likvida, dokle god sulfidna taljevina/silikatna taljevina koeficijenti razdiobe nisu eksperimentalno
dobro poznati, pretpostavlja se da su oni veoma veliki. Campell et al. (1983) su predložili da za Pt i Pd
vrijednosti Kd između sulfidne taljevine i silikatne taljevine budu 160.000, odnosno 120.000. Barnes
et al. (1985) su konstatovali da koeficijenti razdiobe PGE između sulfidne i silikatne taljevine opadaju
prema slijedećem redu Os>Ir>Ru>Rh>Pt>Pd. Stoga se frakcioniranje PGE može koristiti kao mjerilo
zasićenja taljevine sumporom. Ekstremno frakcioniranje sumporom nezasićenih bazaltnih taljevina
može biti usljed kompatibilnosti IPGE u olivinu (Brugmann-a et al., 1987), ukazujući na to da su oni
sačuvani u istaljenom plaštu ili u toku frakcione kristalizacije. Barnes et al. (1985) su ispitivali u kojem
stepenu PGE krive mogu biti modificirane usljed alteracije i zaključili su da, iako Au i Pt mogu biti
mobilizirani, ovo nije dominantan proces.

1.6. Dijagrami prelaznih metala

Elementi prve prelazne serije (Sc, Ti, V, Cr, Mn, Fe, Co, Ni, Cu i Zn) pokazuju variranja u valentnom
stanju i geohemijskom ponašanju. Četvorovalentni Ti je inkompatibilan element, visokog ionskog
potencijala, dok su Mn, Ni, Cu i Zn i trovalentni V i Cr kompatibilni elementi (Slika 3.1. i Slika 3.2.).
Dijagrami prelaznih elemenata uglavnom su se koristili kod bazalta s namjerom istraživanja
geohemijskog ponašanja prve prelazne serije. Ne postoji neki geohemijski razlog zbog kojeg bi se oni
trebali ponašati kao koherentna grupa, kao što ne postoji ni razlog zašto bi oni trebali biti prisutni u
primitivnoj Zemlji i hondritima.

Bazalti srednjeokeanskih grebena poznate oblasti u Atlantiku pokazuju konzistentne trendove na

dijagramima normaliziranim prema sastavu hondrita (Tabela 3.12., Slika 3.32.). Oni pokazuju
progresivno osiromašenje u Ti i Ni, imaju pozitivnu Ti i negativnu Cr anomaliju.

Tabela 3.12. Vrijednosti koje se koriste za normalizaciju prelaznih metala (u ppm)

Hondritske koncentracije Koncentracije u p r i m i t i v n o m p l a š t u

(ref) (1) (2) (3) (4) (5) (6) (7) (8) (9) (10)

43
 Sc 5.8 5.21 17 17
Ti 410 720 440 660 610 1300 1300 1230 1300
V 49 94 42 50 49 82 87 59 97 77
Cr 2300 3460 2430 2700 2300 3140 3000 1020 3140
Mn 1720 2590 1700 2500 1720 1010 1100 1000 1010
Fe 219000 171000 250700 265000 61000 65000 67000 60800
Co 475 550 480 800 470 110 110 105 105
Ni 9500 12100 9900 13400 9500 2110 2000 2400 2100
Cu 115 140 110 100 28 30 26 28
Zn 350 460 300 50 50 56 53 50

Zaključno, elementi Cu i Zn mogu biti potpuno mobilni u toku metamorfizma i alteracije, te

koncentracije mogu odstupati od očekivanih blagih krivih. Anomalije Ni i Cr mogu reflektovati ulogu
olivina (Ni) i klinopiroksena ili spinela (Cr). Ni i Cu mogu takođe biti koncentrisani u sulfidnoj taljevini.
Ti anomalije ukazuju na ulogu Fe-Ti oksida.

1.7. Dvokomponentni dijagrami elemenata u tragovima

Do sada su u ovom poglavlju prikazani dijagrami na kojima je skoncentrisano više elemenata u

tragovima. Ovakav pristup ima prednost da koristi veliki broj elemenata što omogućava izvlačenje
opštih zaključaka o njihovom geohemijskom ponašanju. Međutim, kod višekomponentnih dijagrama
posebno se izdvaja jedna smetnja; na jednom dijagramu može se prikazati samo nekoliko uzoraka, a
kod daljeg nanošenja podataka dijagrami postaju pretrpani i nejasni. Stoga su dvokomponentni
dijagrami bolji od višekomponentnih dijagrama kada se nanosi veliki broj uzoraka i posebno kada se
istražuju geohemijski trendovi.

44
Slika 3.32. Koncentracije prelaznih metala u MORB-u (Langmuir et al., 1977) normalizirane prema
vrijednostima u hondritima. Vrijednosti za normalizaciju su prema Langmuir et al. (1977) sa
izuzetkom Fe, ze koje je vrijednost uzeta od Wood et al. (1979b) – Tabela 3.12.

Slika 3.33. Koncentracije prelaznih metala u MORB-u (Langmuir et al., 1977) normalizirane prema
sadržaju u primitivnom plaštu. Vrijednosti za normalizaciju su prema Sun (1982) – Tabela 3.12.,
kolona 6.

1.7.1. Dijagrami varijacije elemenata u tragovima naspram SiO2

Varijacijski dijagrami su detaljno obrađeni u poglavlju 2.3. i mnogi principi navedeni u tom poglavlju,
primijenjeni na glavne elemente, jednako važe i za elemente u tragovima. Pri ocjenjivanju elemenata
u tragovima uzimaju su u obzir i alterisani uzorci, pošto se pokazalo da i kod veoma jake alteracije
slabo mobilni elementi ostaju u uzorku u primarnom odnosu.

1.7.1.1. Interpretacija dijagrama varijacije elemenata u tragovima naspram SiO 2

Na osnovu distribucije pojedinih elemenata u tragovima do određene mjere mogu se sagledati

petrohemijske karakteristike ispitivanih stijena. Odnosno, pojedini diferencijacijski nizovi karakterišu
se obogaćenjem ili osiromašenjem mikroelementima, u zavisnosti od karaktera magme i njezine
konsolidacije na određenim nivoima.

Varijacije masenog udjela nekih elemenata u tragovima tercijarnih vulkanskih stijena BiH u odnosu na
maseni udio SiO2 date su na Harkerovim dijagramima na slici 3.34.

45
Kod tercijarnih vulkanskih stijena centralne Bosne, elementi u tragovima Rb, Ba i Zn pokazuju
pozitivnu korelaciju (Salkić et al., 2004; 2006; 2007), a elementi U, Pb, Hf, Zr, Nb, Ta, V, Co, Ni, La, Y i
Yb imaju negativnu korelaciju sa sadržajem SiO2 (Slika 3.34.) S obzirom na uski raspon sadržaja SiO2
(60,2 - 65,5 %) ovakve varijacije su tipične za evoluirana magmatska tijela. Niski sadržaj Sc (2,7-5,5
ppm) može se objasniti ranim frakcioniranjem monoklinskog piroksena. Na varijacijskim dijagramima
daciti Teslića formiraju zasebnu grupu na povišenom saržaju SiO2 sa povećanim koncentracijama Ba,
Th, Ta, Nb, La, Sr i Hf. Ovo može da ukaže na činjenicu da daciti Teslića predstavljaju zasebnu
petrogenetsku jedinicu.

Na dijagramima varijacije sadržaja Th, U, Ta, Nb, La, Sr, Zr, Y, Sc, Zn i Cu naspram SiO2 postoji vrlo
slaba korelacija koja ne može biti objašnjena sa jednostavnim kristalnim frakcioniranjem primarne
magme (Slika 3.34.). Ovakvi odnosi se objašnjavaju kao posljedica asimilacije promjenljivog učešća
kontinentalne kore u magmama tokom uzdizanja i nastavka frakcione kristalizacije, odnosno ukupnih
AFC procesa.

Mikroelementi Hf, Y i Yb ugrađuju se u rešetke minerala cirkona i titanovih oksida. Iako su sadržaji Hf
(4,6-6,0 ppm), Y (17-25 ppm) i Yb (1,51-1,99 ppm) relativno niski isti opadaju sa porastom sadržaja
SiO2 (Slika 3.34.k,m,n) što bi ukazivalo na frakcioniranje navedenih minerala. Opadanje sadržaja Hf i
Zr sa porastom sadržaja SiO2 upućuje na frakcioniranje cirkona kao sekundarnog minerala (Slika
3.34.k,l).

Vulkanske stijene sjeveroistočne Bosne imaju veći raspon sadržaja SiO2 (53,6-65,8 %) nego vulkanske
stijene centralne Bosne pa tvore jasnije diferencijacijske trendove elemenata u odnosu na varijaciju
SiO2.

46
 Slika 3.34. Dijagrami varijacije elemenata u tragovima u odnosu na SiO2 za tercijarne

vulkanske stijene BiH (Salkić, 2005).

Elementi u tragovima Rb, U, Pb, Nb, Ta i Cu pokazuju pozitivnu korelaciju, a elementi Zr, Hf, ScV, Cr,
Co, Ni, Zn, La, Y i Yb negativnu korelaciju sa sadržajem SiO2 što je tipično za evoluirane magmatske
stijene

Za petrogenetska razmatranja posebno su interesantne varijacije sadržaja Cs, Ba, Sr i Th. Njihova
koncentracija raste u stijenama koje sadrže manje od 61 % SiO 2, a u stijenama s više SiO2 njihov

47
sadržaj opada (Slika 3.34.a,c,j,e). S obzirom da Ba i Cs mijenjaju K u sanidinu i biotitu, a Sr mijenja Ca
u plagioklasu zaključuje se o povećanoj frakcionoj kristalizaciji navedenih minerala u stijenama koje
sadrže preko 61 % SiO2.

Varijacije sadržaja Sc, Y i Yb pokazuju negativnu korelaciju u odnosu na porast SiO 2 (Slika 3.34.o i
Slika 3.34.m,n). Ovi elementi izomorfno zamjenjuju glavne elemente u piroksenima, manjim dijelom
u hornblendi i biotitu. Njihov relativno niski sadržaj i negativna korelacija sa SiO 2 potvrđuju
frakcioniranje piroksena i amfibola. Na frakcioniranje amfibola, biotita i hiperstena upućuje i
opadanje sadržaja Ni i Zn sa porastom sadržaja SiO2 (Slika 3.34.s,v).

Inkompatibilni elementi Th, Nb i Ta obogaćeni su u rezidualnoj likvidnoj fazi. U stijenama koje sadrže
preko 61 % SiO2 Th ulazi u sastav monacita s koncentracijom od oko 28 % (Salkić, 2005). Opadanje
sadržaja La sa porastom sadržaja SiO2 takođe upućuje na frakcioniranje monacita (Slika 3.34.i). HFS
elementi Hf i Zr su takođe inkompatibilni elementi koji su geohemijski slični Ti. Izvjesne varijacije u
sadržaju elemenata u tragovima, posebno dijagnostički vidljive u slučaju Hf i Zr ne mogu se objasniti
jednostavnim kristalnim frakcioniranjem primarne magme već zadovoljavajuće mogu biti objašnjene
AFC procesima.

1.7.3. Harkerovi varijacijski dijagrami elemenata u tragovima

Na slici 3.35. dati su Harkerovi varijacijski dijagrami koji prikazuju odnos između pojedinih elemenata
sličnih geohemijskih osobina u tercijarnim vulkanskim stijenama BiH. Tokom kristalizacije K-minerala
Ba i naročito Rb ponašaju se kao kompatibilni elementi i zbog toga pokazuje jasno izraženu pozitivnu
korelaciju sa K u ispitivanim stijenama (Slika 3.35.a,b). Pozitivna linearna korelacija između K i Rb u
tercijarnim vulkanskim stijenama centralne Bosne ukazuje na činjenicu da su oni visoko obogaćeni
ovim elementima u rezidualnoj taljevini. Prema Macdonald et al. (1992) procesi frakcione
kristalizacije teže ka održavanju pozitivne korelacije između K i Rb. Dakle, pozitivna korelacija između
K i Rb ide u prilog procesu frakcione kristalizacije.

Pozitivne korelacije takođe su primijećene između Sr i Ca, i Ba i Sr (Slika 3.35.c,d). Sr je kompatibilan

element kad je plagioklas likvidna faza i zbog toga postoji pozitivna korelacija između Sr i Ca.

HFSE izuzev Ti u Ti-magnetitu, ilmenitu i rutilu ne ugrađuju se lako u važnim petrogenim mineralima.
Kao rezultat toga oni se međusobno pozitivno koreliraju kao npr. Nb sa Zr (Slika 3.35.f). Na Zr-K
varijacijskom dijagramu ne postoji izražena korelacija između sadržaja Zr i K (Slika 3.35.e).

48
Slika 3.35. Harkerovi varijacijski dijagrami nekih elemenata u tragovima za tercijarne vulkanske stijene
BiH (Salkić, 2005) (Legenda kao na slici 3.34.)

1.7.4. Interpretacija petrogeneze magmatskih stijena na osnovu dijagrama omjera

dijagnostičkih elemenata naspram SiO2

Imobilni elementi prilikom alteracije pa i metamorfoze ostaju u novonastalim mineralima, ili, ako su
dijelom izluženi, ostaju u istom ili vrlo sličnom koncentracijskom omjeru kao i u svježim magmatskim
stijenama. Omjeri određenih imobilnih elemenata predstavljaju indikatore magmatske evolucije na
bolji način nego standardni glavni elementi. Varijacije vrijednosti omjera važnih dijagnostičkih
elemenata u odnosu na porast SiO2, za tercijarne vulkanske stijene BiH, prikazane su na slici 3.36.

49
(c) Karakteristike izvorne oblasti. Veliko obogaćenje vulkanskih stijena centralne i sjeveroistočne
Bosne u LREE i LILE jasno vode zaključku da primarne magme u osnovi potiču iz metasomatiziranog
segmenta gornjeg plašta. Dublji dijelovi kore nisu zahvaćeni parcijalnim taljenjem što se sudi po
izostanku granata u zoni stvaranja magmi. Za vrijeme izdizanja sastav magme mijenjao se kristalnim
frakcioniranjem a dodatno je modificiran inetarakcijom sa stijenama plićih dijelova kontinentalne
kore i njihovom asimilacijom.

HFSE, npr. Ti, Zr, Hf, Nb i Ta su obogaćeni u primitivnom plaštu izvan dosega recentne ili bivše
subdukcije. Isti elementi su osiromašeni u gornjem plaštu iznad subducirane ploče (plaštni klin-
mantle wedge) bez obzira kad se čin subdukcije dogodio, i to kao rezultat metasomatskog djelovanja
fluida deriviranih iz okeanske ploče koja se subducira (Hole et al., 1984). Prema tome visoke
vrijednosti LILE/HFSE u odnosima K/Ti, K/Zr, K/Nb i Ba/Nb i negativne anomalije Ti i Nb u vulkanskim
stijenama centralne i sjeveroistočne Bosne mogu biti razmatrane kao rezultat složenih procesa u
magmatskom sistemu koji je izvorno deriviran iz plaštnog klina. Pri tome treba naglasiti da takve
karakteristike ne moraju biti vezane za istovremenu subdukciju već karakteristike mogu biti
naslijeđene tokom geološki davne subdukcije. Zbog toga magmatska aktivnost u izrazito
ekstenzijskom režimu može imati subdukcijske (orogene) geohemijske karakteristike. Ta obilježja
dodatno se mogu potencirati i asimilacijom krustalnih stijena.

1.7.5. Odabir elemenata u tragovima iz magmatskih stijena za nanošenje na

dvokomponentne dijagrame

Mnoge magmatske stijene imale su kompleksnu istoriju uravnotežavanja između čvrste i tečne faze
kroz svoje putovanje od izvorne oblasti do oblasti u kojoj su smještene. One dodatno mogu biti u
interakciji sa fluidima u toku ili poslije njihovog očvršćavanja. Prema tome, zadatak magmatskog
geohemičara je odrediti koji su elementi u tragovima indikativni za koji proces u ovoj kompleksnoj
istoriji. Indicije dolaze iz poznavanja mineral/taljevina (u manjem obimu poznatog mineral/fluid)
koeficijenata razdiobe i fizičkih zakona koji upravljaju koncentracijama elemenata u tragovima u
magmatskim stijenama. U tom smislu najznačajniji su elementi u tragovima koji pokazuju ekstremno
ponašanje, kao što su visoko inkompatibilni i visoko kompatibilni elementi. Dalje indicije mogu doći
pregledom višekomponentnih dijagrama, jer ovi omogućavaju identifikaciju parova elemenata ili
omjera elemenata koji se mogu koristiti u modeliranju elemenata u tragovima i kod podjele stijena u
sličnim tijelima.

50
1.7.5.1. Dijagrami inkompatibilnih elemenata

Koncentracije inkompatibilnih elemenata su posebno osjetljive na procese parcijalnog taljenja (Slika

3.12.a i Slika 3.13.a). Što je neki element inkompatibilniji, to je osjetljiviji na stepen parcijalnog
taljenja. Ovo važi i za serijsko i za frakciono taljenje, ali je mnogo ekstremnije kod frakcionog taljenja.
Koncentracije inkompatibilnih elemenata takođe variraju u toku frakcione kristalizacije, premda su
efekti mnogo jače izraženi u toku AFC procesa.

Na osnovu dijagrama inkompatibilnih elemenata može se izvršiti identifikacija karakteristika izvorne

oblasti. Omjer dva visoko inkompatibilna elementa čiji su koeficijenti ukupne razdiobe veoma slični
neće varirati u toku frakcione kristalizacije, dok će pokazivati male varijacije za vrijeme serijskog
parcijalnog taljenja. Stoga nagib korelacijske linije na dvokomponentnom dijagramu dva takva
inkompatibilna elementa daje omjer koncentracije ta dva elementa u izvoru. U slučaju taljenja plašta,
slijedeće grupe elemenata imaju skoro identične koeficijente ukupne razdiobe u toku taljenja plašta:
Cs-Rb-Ba, U-Nb-Ta-K, Ce-Pb, Pr-Sr, P-Nd, Zr-Hf-Sm, Eu-Ti i Ho-Y. Očekuje se da dvokomponentni
dijagrami parova elemenata uzetih iz ovih grupa pokažu prvu približnu vrijednost omjera elemenata u
izvoru (Sun & McDonough, 1989). Takođe se pretpostavlja da parovi elemenata Y-Tb, La-Ta, La-Nb,
Ta-Th, Ti-Zr i Ti-Y imaju veoma slične koeficijente ukupne razdiobe i često se koriste na sličan način.
Bilo kakva varijacija u omjeru reflektuje heterogenost izvora (Bougault et al., 1980) koja je rezultat
procesa miješana u izvoru ili kontaminacije.

Ovaj pristup bio je veoma plodonosan u nekim oblastima magmatske petrologije, ali nije univerzalno
primjenljiv. Kao prvo, na omjer ne utiče mali stepen taljenja, pa postoji divergencija između linija
obogaćenja visoko inkompatibilnih i umjereno inkompatibilnih elemenata u tragovima - (Slika 3.13.a i
Slika 3.13.c). Ako se sumnja na mali stepen taljenja, to se može prepoznati iz približne vrijednosti
CL/CO = 1/D koja je izvedena iz jednačine serijskog taljenja za slučaj kada je taljenje veoma malo (Dio
3.2.4.). Međutim, ova metoda ne može se primijeniti za granitske stijene, zbog toga što su neki
elementi u tragovima visoko inkompatibilni u granitskoj taljevini, ponajviše zato što veliki broj
mogućih akcesornih faza inkorporira mnoge elemente u tragovima koji se tradicionalno smatraju
inkompatibilnim. Izvorna oblast granitskih stijena bolje je okarakterisana ispitivanjem radiogenih
izotopa.

51
Slika 3.37. Dvokomponentni dijagram omjera Th/Ta naspram Th/Tb za bazalte oblasti „Red Sea Rift“
(podaci prema Eissen et al., 1989). Pretpostavlja se da tri trenda koji odgovaraju vrijednostima
omjera (Th/Ta)/(Th/Tb) od oko približno 0.25, 0.5 i 0.8 ukazuju na tri različita plaštna izvora.

Identifikacija karkateristika izvorne oblasti na osnovu omjer-omjer dijagrama inkompatibilnih

elemenata je značajna za ispitivanje karaktera plašta. Omjer-omjer dijagrami visoko inkompatibilnih
elemenata svode na minimum uticaje frakcioniranja i omogućavaju nam da ispitamo karakter
plaštnog izvora. Različiti plaštni izvori nanose se na različite korelacijske linije (Slika 3.37.). Ovakav
pristup koristili su Saunders et al. (1988). Oni su koristili visoko inkompatibilne elemente Th, U, Pb, K,
Ba, Ce i Nb i parove elemenata Th-Ce, K-Ce, U-Pb i Ba-Ce svaki naspram Nb, da bi istražili omjere
Th/Ce, K/Ce u MORB-u. Tamo gdje tri elementa imaju identične koeficijente ukupne razdiobe omjer
se neće mijenjati u toku parcijalnog taljenja ili frakcione kristalizacije. Kod omjer-omjer dijagrama
javljaju se izvjesni problemi, te treba uzeti u obzir moguće lažne korelacije koje mogu nastati zbog
uticaja zajedničkog imenioca.

Proračun koeficijenata razdiobe iz dvokomponentih dijagrama recipročnih vrijednosti

inkompatibilnih elemenata podoban je za informisanje o koeficijentima razdiobe u toku taljenja.
Minster i Allegre (1978) su, preuređenjem jednačine serijskog taljenja, pokazali da se dvokomponetni
dijagram recipročnih vrijednosti inkompatibilnih elemenata mogu koristiti za dobijanje informacija o
koeficijentima razdiobe u toku taljenja. Predviđene (date) masene frakcije minerala u taljevini ostaju
konstantne, linijski trend na ovakvim dijagramima karakterističan je za proces serijskog taljenja.
Nagib i prekid trenda može dati informaciju o razlici u ukupnom koeficijentu razdiobe između dva
elementa.

52
1.7.5.2. Dijagrami kompatibilnih elemenata

Koncentracije kompatibilnih elemenata u tragovima se dramatično mijenjaju u toku frakcione

kristalizacije (Slika 3.14.). Stoga se dvokomponentni dijagrami kompatibilnih elemenata, naneseni
naspram indeksa frakcioniranja (to jest, mg broj) mogu koristiti za ispitivanje frakcione kristalizacije.
Kod „in situ“ kristalizacije efekti nisu tako primijetni izuzev kada su velike taljevinske frakcije vraćene
u magmatsku komoru (Slika 3.14.d). Kod AFC procesa kada je stopa asimilacije velika, a koncentracija
elementa u tragu u okolnoj stijeni manja nego u taljevini, kompatibilni elementi su jako osiromašeni
(Slika 3.17.a i b).

Međutim, u toku parcijalnog taljenja visoko kompatibilni elementi su „razblaženi“ sa čvrstom fazom
uzimajući u obzir uravnotežavanje između čvrste faze i taljevine u toku parcijalnog taljenja (Slika
3.12.b, Slika 3.13.d). Ovo znači da je njihova koncentracija u izvoru, čak iako je on izložen parcijalnom
taljenju, uglavnom nepromijenjena.

1.7.6. Dvokomponentni dijagrami za sedimentne stijene

Dvokomponentni dijagrami elemenata u tragovima za sedimentne stijene uglavnom se koriste za

otkrivanje mješovitih procesa u sedimentima. Norman i De Deckker (1990) su pokazali da linearne
korelacije između različitih grupa elemenata pri širokom opsegu koncentracija mogu ukazati na
miješanje dvije sedimentne komponente. Condie i Wronkiewicz (1990) i McLeannan i Taylor (1991)
su iskoristili geohemijske razlike između elemenata kao što su Th i La (indikativni za felzitski
magmatski izvor) i Sc i Cr (indikativni za mafitski izvor) i koristili su dijagrame kao što su Th/Sc
naspram Sc i Cr/Th naspram Sc/Th kao indikatore felzitskog i suprotnog mafitskih porijekla. Floyd et
al. (1989) su kvantifikovali takve procese miješanja sa opštom jednačinom miješanja prema Langmuir
et al. (1978) (Dio 3.9.3.).

53
Slika 3.38. Dijagram obogaćenja-osiromašenja koji prikazuje faktore obogaćenja za odabrane glavne
elemente i elemente u tragovima „Bishop“-ovog tufa, poredane prema porastu atomskog broja.
Dijagram poredi relativne koncentracije starijih i mlađih članova „Bishop“-ovog tufa i smatra se
mjerilom zoniranja magmatske komore. Podaci su uzeti od Hildreth-a (1981).

54
1.8. Dijagrami obogaćenja-osiromašenja

Dijagrami obogaćenja-osiromašenja su pogodan način prikazivanja relativnog obogaćenja i

osiromašenja u glavnim elementima i u elementima u tragovima. Oni, na primjer, mogu biti korisni
kod demonstracije stepena elementarnog obogaćenja i osiromašenja u nekom magmatskom tijelu,
poređenjem hemizma starijih i mlađih članova serije. Hildreth (1981) poredi relativne koncentracije
starijih i mlađih članova „Bishop“-ovog tufa (Slika 3.38.). Na x-osi grafikona elementi su poredani
prema rastućem atomskom broju, a na y-osi prikazan je omjer (količnik) koncentracije nekog
elementa u najkasnije izbačenoj erupciji naspam koncentracije u najranije izbačenoj erupciji.
Alternativno vrijednosti na y-osi mogu biti zabilježene na logaritamskoj skali.

Dijagrami obogaćenja-osiromašenja mogu takođe biti pogodni za prikazivanje mobilnosti elementa;

ovo se naročito koristi u zonama alteracije praćenim sa hidrotermalnom mineralizacijom. Taylor i
Fryer (1980) su, na primjer, prikazali relativnu mobilnost glavnih elemenata i elemenata u tragovima
u zonama kalijske i propilitske alteracije asociranim sa porfirskim ležištima bakra. U ovom slučaju
obogaćenje/osiromašenje je izmjereno u odnosu na nealterisane okolne stijene.

Slika 3.39. Dijagram mineraloških vektora koji prikazuje trendove frakcione kristalizacije u granitskom
izvoru koji sadrži 200 ppm Sr i 100 ppm Ba. Trendovi frakcioniranja prikazani su za 10, 30,50 i 70 %
frakcione kristalizacije minerala klinopiroksena (Cpx), ortopiroksena (Opx), hornblende (Hbl), biotita

55
1.9. Modeliranje procesa elemenata u tragovima u magmatskim stijenama

Jedna od najvažnijih primjena elemenata u tragovima u modernoj magmatskoj petrologiji je

modeliranje geohemijskih procesa. Modeliranje elemenata u tragovima zavisi od matematičkih izraza
koji opisuju raspodjelu elemenata u tragovima između minerala i taljevine u toku magmatskih
procesa (Poglavlje 3.2.4.) i preciznog poznavanja koeficijenata razdiobe elemenata u tragovima
(Tabele 3.1. do 3.3.). Za uspješno geohemijsko modeliranje potrebno je da budu ispunjena tri uvjeta.
Prvo, koncentracije elemenata u tragovima moraju biti determinisane sa velikom preciznošću; u
protivnom nemoguće je napraviti razliku između kompetentnih hipoteza (Arth, 1976). Drugo, moraju
se precizno poznavati koeficijenti razdiobe za uvjete pod kojima se proces modelira, i treće, mora se
poznavati početni sastav. Ovaj zadnji uvjet nije uvijek poznat; ponekad se mora usvojiti prihvatljiva
pretpostavka početnog sastava koji će se kasnije usavršiti sa razvojem modela.

Slika 3.40. Vektorski dijagram koji prikazuje promjenu u koncentracijama normaliziranih (Ce/Sm)
omjera naspram Ce u toku parcijalnog taljenja izvornog primitivnog plašta čiji je mineralni sastav:
olivin 55 %, ortopiroksen 25 %, klinopiroksen 11 % i granat 9 %. Uzeto je da je inicijalna normalizirana
koncentracija Ce i Sm u primitivnom plaštu 2.12, odnoso 2.19. Vektor za modalno serijsko taljenje
između 0.1 % i 20 % taljenja proračunat je iz jednačine [3.10.]. Vektor za pojedine taljevinske
priraštaje formirane u toku modalnog frakcionog taljenja između 0.1 i 5 % taljenja proračunat je iz
jednačine [3.11.]. Koeficijenti razdiobe su uzeti iz tabele 3.1. Detalji proračuna dati su u tabeli 3.14. i
isti podaci su ilustrirani na slici 3.36.

Tabela 3.13. Podaci korišteni za proračun mineraloških vektora prikazanih na slici 3.39.

56
Koeficijenti razdiobe za riolitske likvide (iz tabele 3.3.)

Opx Cpx Hbl Bi Plag Ksp

Ba 0.003 0.131 0.044 6.360 0.360 6.120
Sr 0.009 0.516 0.022 0.120 2.840 3.870

Inicijalni sastav

Ba 100
Sr 200

Proračunati sastavi (prema jednačini [3.19.])

Opx Cpx Hbl Bi Plag Ksp

10 % frakcione kristalizacije
Ba 111.1 109.6 110.6 56.9 107.0 58.3
Sr 222.0 210.5 221.7 219.4 164.8 147.8
30 % frakcione kristalizacije
Ba 142.7 136.3 140.6 14.8 125.6 16.1
Sr 284.8 237.7 283.5 273.7 103.8 71.9
50 % frakcione kristalizacije
Ba 199.6 182.6 194.0 2.4 155.8 2.9
Sr 397.5 279.7 393.9 368.1 55.9 27.4
70 % frakcione kristalizacije
Ba 332.1 284.7 316.1 0.2 216.1 0.2
Sr 659.5 358.2 649.2 577.0 21.8 6.3

1.9.1. Vektorski dijagrami

Promjene koncentracija elemenata u tragovima mogu se modelirati na dvokomponentnom

dijagramu primjenom vektora da bi prikazali vrijednost i smjer promjene koja će se odigrati kao
posljedica određenog procesa. Mineraloški vektori pokazuju trend frakcionirajućih mineralnih faza ili
skup minerala. Ovi vektori su ilustrirani na slici 3.39. za frakcioniranje plagioklasa, klinopiroksena,
ortopiroksena, hornblende, biotita i ortoklasa iz granitske taljevine. Vektori parcijalnog taljenja se
koriste za prikazivanje promjena sastava taljevine i izvora u toku parcijalnog taljenja za datu
mineralogiju i sastav izvora. Na ovaj način mogu se ispitati rezultati različitih modela taljenja,
mineralogije i sastavi izvora. Slika 3.40., na primjer, ilustrira različite puteve taljenja u toku frakcionog
i serijskog taljenja i različite stepene obogaćenja prouzrokovane sa ova dva procesa. Dok vektorski
dijagrami odabiraju samo dva poznata elementa iz ogromnog niza mogućih elemenata, vektori
parcijalnog taljenja imaju prednost da mogu prikazati podatke iz velikog broja uzoraka. Ovo znači da
je moguće razmatrati trendove u podacima. Dakle mineraloški vektori i vektori parcijalnog taljenja
upoređuju se sa primijećenim trendovima na dvokomponentnim dijagramima da bi ispitali valjanost
pojedinog modela.

Tabela 3.14. Podaci korišteni kod proračuna vektorskog dijagrama parcijalnog taljenja (Slika 3.40.) i
REE dijagrama (Slika 3.42.)

57
 Sastav primitivnog plašta Bazaltne Kd vrijednosti iz tabele 3.3 Prosječni Kd u tež %
Conen Naka- Normal Ol Opx Cpx Gt (Ol 55 %; Opx
(ppm) mura izirane 25%;
vrijed. vrijed. Cpx 11 %; Gt 9 %)
La 0.708 0.329 2.15 0.007 0.020 0.056 0.001 0.015
Ce 1.833 0.865 2.12 0.006 0.020 0.092 0.007 0.019
Nd 1.366 0.630 2.17 0.006 0.030 0.230 0.026 0.038
Sm 0.444 0.203 2.19 0.007 0.050 0.445 0.102 0.074
Eu 0.168 0.077 2.18 0.007 0.050 0.474 0.243 0.091
Gd 0.595 0.276 2.16 0.010 0.090 0.556 0.680 0.150
Dy 0.737 0.343 2.15 0.013 0.150 0.582 1.940 0.283
Er 0.429 0.225 2.13 0.026 0.230 0.583 4.700 0.559
Yb 0.481 0.229 2.19 0.049 0.340 0.542 6.167 0.727
Lu 0.074 0.034 2.17 0.045 0.420 0.506 6.950 0.811

Pretpostavljeni plaštni Serijsko modalno parcijalno taljenje – jednačina [3.10.]

sastav
(normalizirani)
Izvo Proračunati Kd za
r min.sastav (Ol
55%;Opx25%;Cpx 0.1 % 0.5 % 1% 2% 5% 10 % 20 %
11%; Gt 9%)
La 2.15 0.015 135.17 108.36 86.82 62.13 33.53 18.9 10.15
Ce 2.12 0.019 105.70 88.46 73.43 54.80 31.42 7 9.85
Nd 2.17 0.038 55.11 50.20 45.17 37.63 25.08 18.0 9.40
Sm 2.19 0.074 29.01 27.65 26.12 23.52 18.11 9 8.43
Eu 2.18 0.091 23.85 22.94 21.89 20.06 16.04 16.1 8.01
Gd 2.16 0.150 14.26 13.94 13.57 12.88 11.18 2 6.73
Dy 2.15 0.283 7.57 7.49 7.40 7.22 6.73 13.0 5.04
Er 2.13 0.559 3.81 3.80 3.78 3.75 3.67 9 3.29
Yb 2.19 0.727 3.01 3.00 3.00 2.99 2.95 12.0 2.80
Lu 2.17 0.811 2.68 2.68 2.67 2.67 2.65 2 2.56
9.16
Ce 2.12 105.70 88.46 73.43 54.80 31.12 6.05 9.85
Ce/Sm 0.97 3.65 3.20 2.81 2.33 1.72 3.53 1.17
2.90
2.62

18.0
9
1.38

Pretpostavljeni plaštni sastav Proračunati sastav pretpostavljenog frakcionog

(normalizirani) modalnog taljenja – jednačina [4.11.]
Izvor Proračunati Kd za
mineralni sastav
(Ol 55 %;Opx 25%; 0.1 % 0.5 % 1% 2% 5%
Cpx 11 %; Gt 9 %)
La 2.15 0.015 134.89 103.53 74.26 38.01 4.89
Ce 2.12 0.019 105.65 85.93 66.30 39.31 7.93
Nd 2.17 0.038 55.09 49.82 43.91 34.05 15.63
Sm 2.19 0.074 29.00 27.59 25.92 22.85 15.52
Eu 2.18 0.091 23.85 22.90 21.78 19.67 14.39
Gd 2.16 0.150 14.26 13.94 13.55 12.79 10.73
Dy 2.15 0.283 7.57 7.49 7.39 7.21 6.66
Er 2.13 0.559 3.81 3.80 3.78 3.75 3.66
Yb 2.19 0.727 3.01 3.00 3.00 2.99 2.95
Lu 2.17 0.811 2.68 2.68 2.67 2.67 2.65

Ce 2.12 105.65 85.93 66.30 39.31 7.93

Ce/Sm 0.97 3.64 3.11 2.56 1.72 0.51

58
Tabela 3.15. Podaci korišteni kod proračuna REE dijagrama prikazanih na slici 3.41.

Polazni sastav komatita Proračunate vrijednosti (prema jednačini – [3.35.]

Planina Sula 336 na datom % frakcione kristalizacije)
Conen Nakamura Norma. Kd za
(ppm) vrijednosti Vrijed. olivin 10 % 30 % 50 % 70 % 90 %
(tab. 3.1.)

La 2.79 0.3290 8.48 0.0067 9.4 12.1 16.9 28.0 83.5

Ce 7.93 0.8650 9.17 0.0060 10.2 13.1 18.3 30.3 90.4
Nd 4.73 0.6300 7.51 0.0059 8.3 10.7 15.0 24.8 74.1
Sm 1.40 0.2030 6.90 0.0070 7.7 9.8 13.7 22.8 67.9
Eu 0.63 0.0770 8.18 0.0074 9.1 11.7 16.3 27.0 80.4
Gd 2.01 0.2760 7.28 0.0100 8.1 10.4 14.5 24.0 71.2
Dy 2.46 0.3430 7.17 0.0130 8.0 10.2 14.2 23.5 69.6
Er 1.61 0.2250 7.16 0.0256 7.9 10.1 14.1 23.1 67.5
Yb 1.41 0.2200 6.41 0.0491 7.1 9.0 12.4 20.1 57.2
Lu 0.24 0.0339 7.08 0.0454 7.8 10.0 13.7 22.3 63.8

1.9.2. Modeliranje na višekomponentnim dijagramima

Višekomponentni dijagrami kao što su REE krive i spider-dijagrami takođe se koriste kod
petrogenetskog modeliranja, premda zbog svoje prirode oni ne mogu jasno prikazati više od nekoliko
uzoraka na jednom dijagramu. U ovom slučaju za svaki element na dijagramu izvodi se ista radnja, a
mnoštvo rezultantnih podataka se poredi sa izmjerenim stijenskim sastavom. Proces je ilustriran na
slikama 3.41. i 3.42. koje prikazuju uticaj frakcioniranja olivina na komatitski likvid, odnosno
parcijalnog taljenja na izvor primitivnog plašta. Ovi proračuni koji se ponavljaju najlakše se rade uz
pomoć kompjutera, sa idealnim prikazom rezultata na grafičkom ekranu. Holm (1990) je opisao ovu
metodu primjenom dijagrama rasprostranjenja

1.9.3. Petrogenetsko modeliranje-primjeri

U ovom poglavlju prikazaćemo način na koji se modeliranje elemenata u tragovima može koristiti za
identifikaciju različitih petrogenetskih procesa u magmatskim stijenama. Prije svega to su: parcijalno
taljenje, kristalno frakcioniranje, krustalna kontaminacija i AFC procesi, procesi u otvorenom sistemu,
procesi miješanja u izvornoj oblasti, kao i mobilnost elemenata.

Numerički primjer koji pokazuje uticaje parcijalnog taljenja između 0.1 i 20 % na REE koncentracije u
izvornom primitivnom plaštu dat je u tabeli 3.13. Rezultati su grafički prikazani na vektorskom
dijagramu (Slika 3.40.) i višekomponentnom dijagramu (Slika 3.42.). Oba dijagrama pokazuju
ekstremno obogaćenje u lakim u odnosu na teške REE u parcijalnim taljevinama - osobina koja raste
sa smanjenjem procenta taljenja. Ovaj tip modeliranja se široko koristio i u geohemijskoj literaturi se
mogu naći brojni primjeri. Rezultati proračuna parcijalnog taljenja mogu se jednako dobro predstaviti
na spider-dijagramima

59
Slika 3.41. REE krive normalizirane prema sadržaju u hondritima za frakcioniranje olivina iz
komatitske taljevine (komatiti-336) za 30 %, 50 %, 70 % i 90 % frakcione kristalizacije. Koeficijenti
razdiobe uzeti su iz tabele 3.1. Detaljni proračun urađen je sa svaki element od deset prikazanih REE
primjenom jednačine [3.18.] i dat je u tabeli 3.15.

Modeliranje frakcione kristalizacije na vektorskom dijagramu i REE krivim opisano je ranije u

poglavljima 3.9.1. odnosno 3.9.2. i ilustrirano na slikama 3.39. i 3.41. Detalji proračuna dati su u
tabelama 3.13. i 3.15.

Vektorski dijagrami mogu se koristiti za identifikaciju frakcionirajuće faze na dvokomponentnom

dijagramu. Ako, na primjer, na Ba-Sr dijagramu, stijenski sastav definiše likvidni trend koji bi mogao
biti proizveden kristalnim frakcioniranjem, onda se nagib trenda može uporediti sa mineraloškim
vektorskim dijagramom kao što je na slici 3.39. i može se identifikovati faza odgovorna za trend
frakcione kristalizacije. Dodatno je moguće iz kompozicionog opsega dva elementa, procijeniti
količinu frakcione kristalizacije koja se odigrala. Kada je prisutno više od jedne frakcionirajuće faze
mora se proračunati kompozitni vektor, premda u ovom slučaju nije uvijek moguće pronaći
jedinstveni sastav za sklop frakcionirajućih minerala.

60
Slika 3.42. Krive relativnog sadržaja REE normalizirane prema sadržaju u hondritima proračunate za
modalno serijsko parcijalno taljenje primitivnog plašta sa oko 2.15 hondritskih koncentracija REE i sa
mineralnim sastavom: olivin 55 %, ortopiroksen 25 %, klinopiroksen 11 % i granat 9 %. Krive su
prikazane za 0.1 do 10 % parcijalnog taljenja. Proračuni su urađeni za deset prikazanih REE
primjenom jednačine [3.10.] – Detalji su dati u tabeli 3.13.

Višekomponentni dijagrami se koriste za poređenje proračunatog i izmjerenog sastava stijena. Ako je

predviđeni sastav „roditeljske“ taljevine poznat, može se proračunati sastav izvedenog likvida i
uporediti sa sastavom likvida za koje se smatra da su izvedeni iz „roditeljske“ taljevine. Ovaj pristup
koristio je Arth (1981) koji je modelirao REE hemizam andezita i dacita u Novoj Britaniji prema
frakcionoj kristalizaciji iz bazalta i bazaltnih andezita. Art je procijenio mineralogiju frakcionirajućeg
sklopa iz proporcija fenokristala prisutnih u lavama i proračunao je krive relativnih koncentracija REE
koje pokazuju odlično slaganje sa zapaženim krivama relativnih koncentracija REE u stijenama.

Krustalna kontaminacija i AFC procesi. Za komatitske magme se smatra da su imale iznimno visoke
likvidusne tamperature i da su bile često kontaminirane sa kontinentalnom korom. Podatke o
elementima u tagovima koji podržavaju ovu hipotezu kvalitativno su, na krivoj relativnih
koncentracija REE, prikazali Arndt i Jenner (1986).

61
Dvije vrste miješanja, miješanje magmi i miješanje u izvornom regionu, mogu se razlikovati
primjenom razlika u ponašanju između kompatibilnih i inkompatibilnih elemenata. Na primjer, dok se
omjeri visoko inkompatibilnih elemenata ne mijenjaju za vrijeme parcijalnog taljenja i frakcione
kristalizacije, kriva miješanja bazirana na omjerima inkompatibilnih elemenata je nejasna (odnosno
dvosmislena) i može ukazati ili na miješanje magmi ili na procese miješanja u izvoru. Na drugoj strani,
omjeri kompatibilnih elemenata su jako frakcionirani u toku parcijalnog taljenja i neće reflektovati
omjere izvorne oblasti. Stoga, ako se procesi miješanja odigravaju u izvornoj oblasti dijagram
kompatibilnih elemenata pokazat će rasuti trend, dok će miješanje dvije taljevine proizvesti
jednostavnu liniju miješanja.

Za ispitivanje mobilnosti elemenata koriste se dvije vrste dijagrama elemenata u tragovima. Prvo,
višekomponentni dijagram od Pearce (1983) normaliziran prema sastavu MORB-a (Slika 3.25.,
Poglavlje 3.4.1.), konstruisan je sa svrhom prikazivanja razlike u ponašanju između elemenata koji su
mobilni i onih koji nisu mobilni. Brewer i Atkin (1989) su utvrdili da ovaj dijagram uspješno razlikuje
ponašanje mobilnih elemenata kao što su Sr, K, Rb i Ba od imobilnih elemenata Nb, Ce, P, Zr, Ti i Y
kod metamorfizma bazalta u uslovima facije zelenih škriljaca. Drugi način je primjena dijagrama
obogaćenja-osiromašenja opisanih u poglavlju 3.8. (Slika 3.38.), premda se ovakva vrsta dijagrama
može koristiti uvijek kada je poznat sastav nealterisanih stijena.

Slika 3.43. „Log-log“ dijagram elemenata u tragovima koji pokazuje proračun ukupnog koeficijenta
razdiobe u toku kristalnog frakcioniranja, prema modelu Allegre-a et al. (1977). (a) Dijagram
umjereno inkopatibilnog elementa Zr naspram visoko inkompatibilnog elementa Ta. Nagib
logaritamskog dijagrama je 0.9; dok je ukupni koeficijent razdiobe D=0.1. (b) Dijagram kompatibilnog
elementa Ni naspram visoko inkompatibilnog elementa Ta. Nagib logaritamskog dijagrama je oko -
4.0; dok je ukupni koeficijent razdiobe D oko 5.0.

62
1.9.4. Inversne metode primjene elemenata u tragovima

Inversne metode elemenata u tragovima zasnivaju se na primjeni varijabilnosti u elementarnim

koncentracijama u tijelu od kogenetskih magmatskih stijena, a koriste se za determinaciju
nepoznanica kao što je sastav i mineralogija izvora, fizički procesi koji prouzrokuju varijacije –
kristalno frakcioniranje, parcijalno taljenje ili drugi procesi – i stepen parcijalnog taljenja, kristalnog
frakcioniranja ili drugih procesa. Stoga, inversne metode, sa naglaskom na ograničenju modela na
osnovu elemenata u tragovima, nude mnogo veću mogućnost jedinstvenog rješenja geohemijskog
problema. Inversne metode mogu se, u principu, primijeniti kod svih petroloških problema, premda
su ovdje ilustrirani samo frakciona kristalizacija i parcijalno taljenje. Ove metode detaljno su opisali
Allegre i Minster (1978).

Prvi korak kod primjene inversnog pristupa za ispitivanje elemenata u tragovima je odrediti
vjerovatan fizički proces koji objašnjava varijacije u podacima. Ovo se može uraditi nanošenjem
odabranih elemenata u tragovima na dvokomponentne dijagrame. Na primjer, koncentracije
kompatibilnih elementa će drastično varirati u toku frakcione kristalizacije, dok će sadržaj visoko
inkompatibilnih elemenata varirati za vrijeme parcijalnog taljenja (Minster & Alegre, 1978).

1.9.4.1. Utvrđivanje frakcione kristalizacije primjenom inversne metode

Radni primjer inversnog pristupa frakcionoj kristalizaciji dali su Minster et al. (1977) za tijelo od
bazaltnih lava u mjestu Azores. U ovom slučaju nepoznanice su (1) početna koncentracija elemenata
u tragovima u roditeljskoj magmi, (2) ukupni koeficijenti razdiobe za elemente i (3) odgovarajući
stepen kristalizacije svakog uzorka. Početne koncentracije elemenata u tragovima u taljevini mogu se
procijeniti prema sadržaju Ni. Vjerovatna koncentracija Ni u roditeljskoj taljevini može se proračunati
iz taljenja plaštnog modela. Prema tome, na ovaj način može se identifikovati roditeljska taljevina iz
niza lava. Ukupni koeficijenti razdiobe proračunavaju se primjenom metode Allegre et al. (1977).
Primjenom zakona Rayleigh-ovog frakcioniranja (Jednačina [3.18.]) može se pokazati da je nagib „log-
log“ dijagrama visoko inkompatibilnih elemenata u tragovima nasuprot nekom drugom elementu u
tragu proporcionalan ukupnom koeficijentu razdiobe D (Slika 3.43.). Gdje je D<1 nagib je (1-D), a gdje
je D>1 nagib je (D-1). Minster et al. (1977) su proračunali ukupne koeficijente razdiobe usvajajući da
visoko inkompatibilni element Ta ima ukupni koeficijent razdiobe 0. Oni su za procjenu ukupnih
koeficijenata razdiobe drugih elemenata koristili nagib podataka naspram Ta na „log-log“ dijagramu.
Stepen kristalizacije svakog uzorka proračunat je na osnovu poznavanja sastava primarne taljevine i
ukupnog koeficijenta razdiobe.

63
1.9.4.2. Utvrđivanje parcijalnog taljenja primjenom inversne metode

U slučaju parcijalnog taljenja nepoznanice su (1) hemizam izvora, (2) ukupni koeficijent razdiobe za
svaki razmatrani element i (3) stepen parcijalnog taljenja za svaki uzorak. Kako postoji puno
nepoznanica da bi dobili direktno rješenje, moraju se usvojiti brojne pretpostavke. Bender et al.
(1984), kod izučavanja bazalta okeanskog dna, primijenili su jednačinu modalnog serijskog taljenja
(Jednačina [3.11.]) i usvojili su dvije pretpostavke. Prvo, oni su odabrali referentni element (u ovom
slučaju najinkompatibilniji element) i uveli ga u ukupni koeficijent razdiobe (D). Drugo, usvojena je
polazna vrijednost za stepen parcijalnog taljenja. Ova vrijednost je kasnije provjerena i usklađena
prema geološkoj vjerodostojnosti krajnjeg rezultata. Na osnovu ove dvije pretpostavke može se
proračunati koncentracija referentnog elementa u izvoru (C 0); ovo se obično radi za najobogaćeniji
uzorak. Iz vrijednosti dobijenih za D i C0 za referentni element, mogu se proračunati vrijednosti
procenta taljenja (F) za sve druge uzorke. Jednačina serijskog taljenja sada ima dva poznata
parametra za svaki element – koncentracija u taljevini (C L) i procenat taljenja (F) – i dvije nepoznate,
C0 i D. Ove nepoznate mogu se definisati simultanim rješenjem jednačina za parove roditeljskih
magmi i usvajajući da u svakom slučaju par roditeljskih magmi ima konstantne vrijednosti C0 i D.

Rezultate preliminarnog proračuna potrebno je prekontrolisati i uskladiti. Poređenjem proračunatih

D vrijednosti za svaki par roditeljskih magmi testira se pretpostavljeni model serijskog taljenja za ove
stijene. Proračunate inversne vrijednosti koeficijenata razdiobe mogu se uporediti sa
eksperimentalno određenim vrijednostima da bismo utvrdili njihovu geološku vjerodostojnost.
Relativna vrijednost obrnutih koeficijenata razdiobe određuju ove inversne metode preko krajnjih
vrijednosti D i F. Vrijednosti sastava izvora su mnogo osjetljivije na vrijednosti D i F, ali rješenja su
ograničena malim obimom geološki vjerodostojnih mogućnosti.

1.9.5. Završni komentar o geološkom modeliranju

Razvoj modeliranja elemenata u tragovima u petrologiji predstavlja napredak u geohemiji. Međutim,

ovaj pristup mora se koristiti sa izvjesnim oprezom iz dva razloga.

(1) Većina modela datih u dijelu 3.2.4. ovog poglavlja su idealizirani i ne podudaraju se uvijek sa
aktuelnim fizičkim uslovima procesa koji se modelira.
(2) Petrološko modeliranje rijetko može dati jedinstveno rješenje. Često problemi ove vrste
sadrže previše nepoznanica.
Iz ovog razloga, modeliranje elemenata u tragovima mora se posmatrati kao način testiranja hipoteza
i trebalo bi se koristiti za provjeravanje nekog već postojećeg modela. Gdje god je moguće, ispitivanje
elemenata u tragovima treba biti dio jednog šireg pristupa geohemijskom problemu koji uključuje
određivanje sadržaja glavnih elemenata i izotopnu hemiju.

64
1.10. Klasifikacija magmatskih stijena stijena prema sadržaju imobilnih
elemenata

Za dodatnu, a često i precizniju klasifikaciju magmatskih stijena različitih serija koriste se

koncentracije i omjeri koncentracija imobilnih glavnih elemenata i elemenata u tragovima (Ti, Zr, Y,
Nb, Ce, Yb, Th, Ta). Imobilni elementi prilikom alteracije pa i metamorfoze ostaju u novonastalim
mineralima, ili, ako su dijelom izluženi, ostaju u istom ili vrlo sličnom koncentracijskom omjeru kao i u
svježim magmatskim stijenama. Omjeri određenih imobilnih elemenata predstavljaju indikatore
magmatske evolucije na bolji način nego standardni glavni elementi. Zbog toga ovaj način klasifikacije
primijenjen kod metavulkanskih stijena pokazao se pouzdaniji od metoda koje koriste glavne
elemente od kojih su neki mobilni.

1.10.1. Klasifikacija stijena prema SiO2-Zr/TiO2 dijagramu

Klasifikacija stijena prema SiO2-Zr/TiO2 i Zr/TiO2-Nb/Y dijagramima (Winchester & Floyd, 1977)
prvenstveno služi za raspoznavanje originalnih tipova vulkanskih stijena koje su metamorfozom ili
alteracijom promijenile mineralni sastav, s obzirom da je zasnovana na sadržaju elemenata u
tragovima koji ostaju inertni u toku izmjene stijena.

Slika 3.44. Dijagram

SiO2-Zr/TiO2 (Winchester & Floyd, 1977) za klasifikaciju tercijarnih vulkanskih stijena BiH (Salkić, 2005)

65
Generalno posmatrano kod analiziranih uzoraka tercijarnih vulkanskih stijena BiH omjer Zr/TiO 2 raste
sa porastom sadržaja SiO2 (Slika 3.44.), što je u skladu sa njihovom varijacijom u odnosu na sadržaj
SiO2.

Na dijagramu većina analiziranih uzoraka formira trend od polja andezita do dacita kao stijene koje
pripadaju subalkalijskoj seriji. Po jedan andezit i dacit Maglaja (Babajić et al., 2006; Salkić et al., 2006)
i neki uzorci sjeveroistočne Bosne formiraju kratki trend u polju trahiandezita, pripadnika umjereno
alkalijske serije stijena (Salkić, 2005).

Vrste stijena dobijene prema ovoj klasifikaciji razlikuju se od onih dobijenih na TAS-dijagramu (Le Bas
et al., 1992), gdje stijene skoro isključivo padaju u polje dacita i andezita.

Tri uzorka koji su na TAS-dijagramu (Slika 2.3.) klasificirani kao daciti i pet uzoraka klasificiranih kao
andeziti na SiO2-Zr/TiO2 dijagramu padaju u polje trahiandezita. To su uzorci vulkanskih stijena koje
imaju niži sadržaj SiO2 i povišen omjer Zr/TiO2 koji je posljedica inicijalno povišenog sadržaja Zr
(Salkić, 2005).

Razlika u klasifikaciji i nomenklaturi stijena na ova dva dijagrama ogleda se i u tome što četiri uzorka,
koji na TAS-dijagramu padaju u polje dacita, na SiO2-Zr/TiO2 dijagramu padaju u polje andezita.

1.10.2. Klasifikacija stijena prema Zr/TiO2-Nb/Y dijagramu

Slika 3.45. Dijagram Zr/TiO2-Nb/Y (Winchester & Floyd, 1977) za klasifikaciju tercijarnih vulkanskih
stijena BiH (Salkić, 2005). Legenda kao na slici 3.44.

Omjer Nb/Y je indikator alkalnosti u bazaltima i njihovim diferencijatima (Pearce & Cann, 1973). Floyd
i Winchester (1975) su utvrdili da veću vrijednost omjera Nb/Y reflektuje veći sadržaj Nb
karakterističan za alkalijske magme. Da ovaj omjer reflektuje originalnu alkalnost serija stijena

66
1.10.3. Klasifikacija stijena prema Th/Yb-Ta/Yb i Ce/Yb-Ta/Yb dijagramima

Slika 3.46. Dijagrami Th/Yb-Ta/Yb (a) i Ce/Yb-Ta/Yb (b) (Müller et al., 1992., modificirano prema
Pearce, 1982) za klasifikaciju tercijarnih vulkanskih stijena BiH (Salkić, 2005). Legenda kao na slici
3.44.

Na Th/Yb-Ta/Yb i Ce/Yb-Ta/Yb dijagramima (Müller et al.,1992; modificirano prema Pearce,1982)

vulkanske stijene su podijeljene na tri glavne serije: toleitsku, Ca-alkalijsku i šošonitsku. Šošonitska
serija je po svojim geohemijskim karakteristikama alkalijska serija stijena.

Th/Yb-Ta/Yb i Ce/Yb-Ta/Yb dijagrami za tercijarne vulkanske stijene BiH predstavljeni su na slikama

3.46.a i 3.46.b. Na oba dijagrama svi analizirani uzorci padaju u polje šošonitske serije stijena (Salkić,
2005). Pripadnost šošonitskoj seriji stijena na ovim dijagramima ne slaže se sa klasifikacijom
vulkanskih stijena prema TAS dijagramu (Slika 2.3.) i K 2O-SiO2 dijagramu (Slika 2.7.) gdje većina stijena
pada izvan polja alkalijskih stijena. Ovo odstupanje može se objasniti povećanim sadržajem Th, Ta i
Ce u analiziranim vulkanskim stijenama BiH, kao i povećanim učešćem ksenokristala kvarca u nekim
analiziranim stijenama.

67
LITERATURA

1. Abbey, S. (1989): The evaluation of reference materials for rock analysis. In:
Ahmedali S.T. (ed.). X-ray fluorescence analyssis in the geological sciences:
Advances in methodology. Geol.Assn. Canada: Short course 7, 1-38.
2. Adam, J. (1988): Dry, hydrous and CO2-bearing liquidus phase in the CMAS system
at 28 kb, and their bearing on the origin of alkali basalts. J. Geol., 96, 709-720.
3. Aitchison, J. (1989): Measures of location of compositional data sets. J. Math. Geol.,
21, 787-790.
4. Allegre, C.J. & Minster, J-F. (1978): Quantitative models of trace element behavior in
magmatic processes. Earth. Planet. Sci. Lett., 38, 1-25.
5. Allegre, C.J., Treuil, M., Minster, J-F., Minster, B. & Alabarede, F. (1977):
Systematic use of trace elements in igneous processes. Part I: Fractional crystallisation
processes in volcanic suites. Contrib. Mineral. Petrol., 60, 57-75.
6. Arth, J.G. (1981): Rare-earth element geochemistry of the island-arc volcanic rocks of
Rabaul and Talasea, New Brirain. Bull. Heol. Soc. Amer., 92, 858-863.
7. Babajić, E., Salkić, Z., Lugović, B. & Salihović, S. (2006): Geohemijska geotektonska
diskriminacija tercijarnih vulkanskih stijena okoline Maglaja. Zbornik radova RGGF,
ISSN 1512-7044, XXX, Tuzla, 39-51.
8. Bailey, J.C. (1981): Geochemical criteria for a refined tectonic discrimination of
orogenic andesites. Chem. Geol., 32, 139-154.
9. Kubat, I. (1975): Mineralne sirovine istočne Bosne (magistarski rad). Geološki
glasnik, 18, Sarajevo.
10. Kubat, I. (1997): Geohemija. Posebno izdanje, Udžbenik. RGGF, Univerzitet u Tuzli.
11. Kubat, I. (1982): Petrografsko-geohemijske karakteristike magnetita Bosanske Krajine
sa aspekta geotermalne energije. Geološki gasnik, 27, Sarajevo, 63-67.
12. Kubat, I. (2001): Metalogenija. Posebno izdanje, Udžbenik. RGGF, Univerzitet u
Tuzli.
13. Kubat, I. et al. (1986): Rezultati ispitivanja izotopskog sastava O, C i Pb u nekim
rudnim ležištima BiH. Geološki glasnik 24-25, Sarajevo. 61-68.
14. Salkić, Z. (2005): Petrologija i geohemija tercijarnih vulkanskih stijena u Bosni i
Hercegovini. Doktorska disertacija, RGGF, Univerzitet u Tuzli.
15. Salkić, Z., Lugović, B., Trubelja, F., Salihović, S. (2006): Petrografske, geohemijske i
geotektonske karakteristike tercijarnih vulkanskih stijena centralne Bosne. Zbornik
radova Udruženja geologa BiH I, Sarajevo, 185-197.
16. Salkić, Z., Lugović, B. & Babajić, E. (2007): Geohemijska obilježja oligocenskih
vulkanskih stijena okoline Maglaja. Zbornik radova RGGF-a, ISSN 1512-7044,
XXXI, Tuzla, 13-23.
17. Samardžija, Z., Čeh,M. (1997): Karakterizacija materialov z metodami elektronske
mikroanalize. Kovine, zlitine, tehnologije, 31, 1-2, Ljubljana, 63-67.
18. Zachmann, D.W. (1988): Matrix effects in the separation of rare earth elements,
scandium and yttrium and their determination by inductively coupled optical plasma
emission spectrometry. Anal. Chem., 60, 420-427.
19. Zmbov, K. (1985): Fizičkohemijske metode, knjiga. „Rad“, Beograd. Masena
spektrometrija, poglavlje. 373-420
20. Salkić, Z., Lugović, B., Trubelja, F., Salihović, S. (2004): Geohemijske i geotektonske
karakteristike tercijarnih vulkanskih stijena centralne Bosne. Zbornik sažetaka,
Udruženje geologa BiH, Sarajevo

68