Univerzitet u Tuzli

Filozofski fakultet

Odsjek za Historiju

Predmet: Historija jugoistočne Evrope od 1453. godine do kraja 18. stoljeća

Student: Ermina Suljkanović

KNJIŽEVNOST MUSLIMANSKOG NARODA

U OSMANSKOM CARSTVU

(Referat iz predmeta jugoistočne Evrope od 1453. Godine do kraja 18. stoljeća)

Profesor:

dr.sc.Izet Šabotić, red. prof.

Tuzla, 2021.
 KNJIŽEVNOST MUSLIMANSKOG NARODA

U OSMANSKOM CARSTVU

Prvi uticaji islama na Balkanski poluotok počeli su kada je na ove teritorije došao horasanski
evlija (posvećenik) Sari Saltuk koji je živio u XII stoljeću. Nažalost, s njim u vezi nema
vjerodojstojnih dokumenata, već postoje samo usmena predanjaraširena među muslimanima i
kršćanima. Nakon toga, uticaj islama na balkanu započet je osmanskim osvajanjem 1356.
godine kada je Sulejman Paša prešao Dardanele i stupio na područje Rumelije. Svojim
osvajanjima, osmanske trupe su došle do mađarskih ravnica, pa čak i do bečkih zidina.
Njihova osvajanja su se odvijala na dva fronta. Osvojene zemlje su morale da plaćaju danak i
da šalju vojske u osmansku vojsku. Tako bi osvojene države sačuvale svoj indentitet. Također
se uspostavlja timarski sistem, na osnovu kojeg su se Osmanlije ojačale u materijalnom
pogledu. Osmanlije su u osvojenim zemljama imale potpunu toleranciju prema svakom dijelu
stanovništva, čak i onima koji nisu bili pripadnici islama. Kao posljedice osmanskog
osvajanja gotovo čitavog Balkanskog poluotoka na jugu Evrope jesu velike promijene u
kulturi,obrazovanju, jeziku, tradiciji i običajima kod lokalnog stanovništva. Grade mnoge
objekte, donose razne zanate, te se trgovački i ekonomski život vrlo brzo razvijao. A najzad je
i turski jezik postao službeni jezik. U tom periodu broj pripadnika islama se sve više
povećavao, neke porodice prihvataju islam kako bi se lakše prilagodile životu.

-BOGATA NARODNA KNJIŽEVNOST MUSLIMANSKIH NARODA

Naseljavajući se prema jugu muslimanski narod je održavao svoju jezičku i književnu

tradiciju. Puno primjera ima iz usmene narodne književnosti kao što su fraze, poslovice,
zagonetke, uspavanke i sl. Uporedo s tim pojavljuju se i razni pjesnici. I ovdje su kao i u
drugim muslimanskim zemljama, anegdote o Nasruddinu Hodži veoma brojne. U vezi s tim
šalama objavljeno je nekoliko knjiga u Bosni i Hercegovini, Srbiji, Albaniji i Kosovu,
Makedoniji u Bugarskoj. Poznate su, također turske narodne priče, rukopisi i slično, što nije
bilo prikupljeno i objavljeno na jednom mjestu.osim novina i časopisa počele su se
objavljivati i knjige. Knjige su se počele objavljivati nakon Drugog svjetskog rata u
Bugarskoj i Jugoslaviji, a nešto kasnije u Makedoniji, Rumuniji. Stanovništvo istočne
Rumunije sa Krima su njegovali svoju narodnu književnost zajedno sa Turcima. Među
djelima narodne književnosti koju su napisali Bošnjaci na prvom mjestu se nalazi Medžmua
Mula Mustafe Ševkije Bašeskije, zatim tu su Mehmed-beg Kapetanović Ljubuška, Kosta
Horman, Hamid Dizdar, Alija Nametak i drugi. Također, kada je riječ o albanskoj
književnosti, pisalo se i o albanskoj povijesti i jeziku te su objavljene mnoge knjige u
narodne književnosti u Albaniji i Kosovu. Što se tiče tekstova romske narodne književnosti
oni nisu prikupljeni i objavljeni. Na ovom polju je samo Ali Krasnić objavio knjigu na
albanskom jeziku. Glavno djelo goranske narodne književnosti je Goranske narodne pesme
Hruna Hasanija koje sadrži uspavanke, brojalice, epske, ilirske, svadbene i običajne pjseme.
Narodna književnost Pomaka u Grčkoj, Bugarskoj i Makedoniji postala je svojina naroda
Bugarske i Makedonije. Oni su prihvatili tekstove pomačke narodne književnosti i objavili ih.

-KNJIŽEVNOST MUSLIMANSKOG NARODA NA ORIJENTALNIM

JEZICIMA

Pored narodne književnosti, Turci su u Evropi razvijali i divansku književnost. Pored Turaka,
doprinos u ovoj književnosti su dali i muslimani. Divansku književnost su razvijali
prosvijećeni muslimani. Bez obzira na porijeklo Osmanlijske imperije i maternjeg jezika,
pisalo se osmanskim jezikom ukrašenim arapskim i perzijskim riječima i izrazima. Mnogi
pisci su pisali divane, a pored divana pisali su i vrijedna historijska dijela od kojih je veliki
broj njih nestao. Međutim, veliki broj tih dijela je sačuvan u raznim državama i privatnim
bibliotekama te postoje i dan danas. Neka od tih dijela ne govore samo o Turskoj, već i o
drugim državama svijeta. U tim djelima se govori o mnogim piscima njihovim životima,
imenima i djelima. Psici koji su predstavljali osmansku književnost u stilu divana možemo
smatrati najpoznatijim piscima. Djela pisaca koja su pisana na turskom, arapskom i
perzijskom jeziku, počinju se prikupljati i objavljivati u originalu ili u prijevodu. Najveći
uspijeh u ovom poslu postigli su Bošnjaci: Safvet-beg Bašagić, Mehmed Handžić, Hazim
Šabanović, Smail Balić, Fehim Nametak i drugi.

-ALHAMIADO KNJIŽEVNOST MUSLIMANSKIH NARODA

Nakon povlačenja Arapa, u Španiji su Mozarapi, napustivši arapski jezik, još dugo pisali
španjolske pjeske i druga djela arapskim pismom. Ova vrsta dijela danas se čuva kao raritet.
Španjolci su tako ovim djelima dali ime aljamio ili aljamiado književnost. Gotovo u svim
zemljama na Blakanskom poluotoku koje su bile pod vlašću Osmanlija, narodi koji su primili
islam pisali su svoja dijela osim na turskom, perzijskom i arapskom i na materinskom jeziku,
ali arapskim pismom. I ta su dijela poznata pod imenom aljamiado ili alhamiado književnost.
Pored Mozarapa, međunajstarijim tekstovima se ubrajaju i dva rukopisa koje su sultani
koristili za učenje stranih jezika, a sada se nalaze u Istanbulu u biblioteci Ajasofija.
Oslanjajući se na alhamiado tekstove koji su do danas pronađeni, u Bosni se ova vrsta
književnosti javlja u prvoj polovini 17 stoljeća, a od narednog stoljeća takvo pisanje tekstova
je postalo uobičajno. Većina ovih tekstova predstvalja najvrijednije jezičke, kulturne i
historijske spomenike. Još kasnije ovaj se alfabet učio u mektebima i medresama pa je
štampano mnogo knjiga ovim pismom. I među albanskim muslimanima postoji primjer
alhamiado književnosti. Šrvo je nastala u Albanii, zatim kasnije u Kosovu i Crnoj Gori.
Nakon što su Osmanlije napustile balkanske zemlje, književnost tih prostora se počela
mijenjati. Kod Bošnjaka se javlja književnost preporoda za vrijeme Austro-Ugarske. U
albaniji se uz pokret nezavisnoti Albanije javljaju novi pisci u novom književnom toku pod
nazivom preporodna albanska književnost. Bošnjačku književnost između dva svjetska rata
pokrenula su nova književna društva i novi časopisi. Najznačajniji časopis u to vrijeme u
Bosni i Hercegovini bio je Novi Behar. Zatim posebnu važnost imaju i kalendari Narodna
Uzdanica i Gayret. Isto kao i u Bosni i Hrecegovini, tako i u Albaniji se nastavlja razvijati
muslimanska književnost kroz časopise i novine. Poslije povlačenja Osmanlija iz ovih
krajeva, Turci nastanjeni na jugu Balkanskog poluotoka su nastavili stvarati književnost na
svom materinskom jeziku. Neki od tih piaca u okviru tekoja, objavljuju svoja dijela u
časopisima na turskom jeziku u Grčkoj, Bugarskoj, Rumuniji, Makedoniji, Kosovu. One
radove koje nisu objavili a sačuvani su u bilježnicama, ostavili su u naslijeđe svojim
književnostima.

LITERATURA:

1. Historija Osmanske države i civilizacije II, E. Ihsanoglu, Sarajevo 2008.