Uvod

Imaju li sve stanice jednake energetske potrebe?

Za život je potrebna energija. Energija je sposobnost obavljanja nekog rada. Stanice su temeljne
građevne jedinice ljudskog tijela i ostalih mnogostaničnih organizama. Sva živa bića izgrađena su od
stanica, a uzimaju hranjive tvari iz okoline (od kojih će dobiti energiju i tvari za izgradnju), rastu,
razvijaju se, razmnožavaju, mogu se gibati, osjetljiva su na podražaje iz okoline, a većina njih treba
kisik za dobivanje energije. Ljudski organizam treba energiju koju dobiva uzimajući hranom
ugljikohidrate, bjelančevine i masti.

Sve stanice nemaju jednake energetske potrebe, što ovisi o tome jesu li jednostanični ili višestanični
organizmi. Kod jednostaničnih organizama dolazi do rasipanja energije jer se u jednoj stanici odvijaju
svi procesi nužni za život i to istovremeno. Kad se govori o višestaničnim organizmima, tada se
energija troši ciljano na određene procese, stoga se može reći da su učinkovitiji u raspolaganju
energijom i da je njihov životni vijek dulji u odnosu na jednostanične organizme.

Koje stanice u tijelu trebaju više energije od ostalih?

Organizmi dobivaju energiju iz hrane. Dnevne energetske potrebe razlikuju se s obzirom na dob, spol,
razinu tjelesne aktivnosti, tjelesnu težinu i visinu, ali i s obzirom na to je li osoba zdrava ili ima neku
bolest ili poremećaj, a isto tako ovisi i o stopi metabolizma, veličini i stanju organizma te o
temperaturi okoliša.

Naše tijelo dobiva energiju koja mu je potrebna od hrane putem metabolizma, kemijskih reakcija u
tjelesnim stanicama gdje se glukoza dobivena od probave i razgradnje hrane pretvara u energiju koja
je potrebna za tjelesni rad, rast i razvoj, izmjenu tvari u tijelu, rad mozga i svih organa. Specijalizirane
bjelančevine u tijelu kontroliraju kemijske reakcije metabolizma (npr. tisuće metaboličkih
reakcija događa se u isto vrijeme), a svaka kemijska reakcija je usklađena s ostalim tjelesnim
funkcijama.

Količina energije (kcal) koju netko potroši u jednom danu ovisi o:

 intenzitetu rada mišića,
 tjelesnoj aktivnosti,
 količini masnog tkiva i mišića u svom tijelu (kod veće mišićne mase potrebno je više energije
za obaviti određeni posao),
 dobi (veća potreba za energijom je u vrijeme rasta i razvoja),
 trudnoći i dojenju (također je potrebno više energije)
 stresu i nervozi
 bazalnom metabolizmu (BM).

Bazalni metabolizam je količina energije (kcal) koju tijelo “potroši“ u stanju mirovanja, za
osnovne radnje, rad mozga i probave, rad srca, disanje itd. Bazalni metabolizam, način
sagorijevanja energije, nije kod svake osobe isti. Na primjer, netko s niskim Bazalnim
metabolizmom (koji troši manje energije na mirovanje ili spavanje) može imati sklonost
debljanju, većem dobivanju tjelesne masti u odnosu na drugu osobu slične težine i visine koja ima
brži metabolizam, a da pri tome jede istu količinu hrane i ima isti intenzitet vježbanja.
Kako (kojim procesom) dolazimo do energije i na koji način se taj proces odvija?

Metabolizam obavlja metabolički sustav koji čine sve stanice našeg tijela. Sintetizirane molekule
izgrađuju tijelo i obnavljaju energiju potrebnu za život, omogućuju organizmu da raste, da se
razmnožava i reagira na okolinu. Kada se ove funkcije ne bi obavljale kako treba, čovjek bi ubrzo
umro.
Kemijske reakcije sinteze vlastitih molekula nazivamo anaboličkim reakcijama, a reakcije razgradnje
molekula radi dobivanja energije nazivamo kataboličkim reakcijama. Gotovo sve kemijske reakcije
koje se odvijaju u našem tijelu mogu teći u oba smjera, pa su ujedno i anaboličke i kataboličke.
Kao i svi živi organizmi i mi neprestano trošimo energiju; za reakcije sinteze, razgradnje, izvođenje
pokreta i ostale životne radnje. Čak i kad spavamo nastavljamo trošiti energiju na kucanje srca,
disanje, rad bubrega i jetre itd. Potrošnja energije se povećava pri izvršavanju fizičkih i mentalnih
aktivnosti. Energiju izražavamo u kJ ili kcal.

Brojni čimbenici utječu na razinu potrošnje energije i razinu tjelesne aktivnosti. Neravnoteža između
unosa i potrošnje energije rezultira dobitkom ili gubitkom na tjelesnoj težini, pri tome uglavnom
utječe na količinu masnog tkiva, ali može utjecati i na količinu mišićnog tkiva.

Koje su vrste hrane mogući izvor energije?

Hrana koja daje energiju i snagu je pravilno izbalansirana skupina namirnica koje sadrže
bjelančevine, ugljikohidrate i masti. Energija u hrani se krije u bilo kojoj namirnici koja sadrži neku
kalorijsku vrijednost, što znači da se njenom razgradnjom oslobađa određena količina energije.

Da bi osoba imala dovoljno energije, mora redovno jesti. To znači barem pet manjih i pažljivo
odmjerenih obroka dnevno. Ako se osoba prejeda, brzo će se osjećati naduto, neugodno i pospano.

Preskakanje obroka je signal tijelu da je nastupila glad te ono mora trošiti zalihe energije iz mišićnog
tkiva razgradnjom bjelančevina ili glikogena.

To nije situacija koja se priželjkuje jer gubitkom mišićnog tkiva gubi se i snaga te time još više
energije. Hrana koja pruža energiju je ona bogata bjelančevinama, mastima i ugljikohidratima.

Ugljikohidrati, poput šećera, se najbrže razgrađuju jer svaka stanica na neki način elemente za
potrošnju prvo razgradi do nekog šećera i uključuje u metabolički put. Šećeri poput glukoze i fruktoze
su brz izvor energije jer ih stanica najbrže razgrađuje.

Sva hrana koja podrazumijeva škrob i šećer sadrži visok postotak ugljikohidrata. Neki od klasičnih
ugljikohidrata koji će se pronaći u našoj svakodnevnoj prehrani
su: šećer, kruh, keksi, tjestenina, krumpir, žitarice pa i drugi pripravci koji mogu sadržavati
ugljikohidrate u tragovima.

Masti razgradnjom daju najviše energije, ali ih treba koristiti u manjim količinama. Višak masti koji
stanicama nije potreban će se pohranjivati i izazivati probleme s krvnim žilama, jetrom i nakupljanjem
masnog tkiva kao sala.

Pametno je koristiti nezasićene masti poput raznih biljnih ulja tako da hranu pripremate pomoću
njih, a ne pomoću maslaca.

Hrana koja daje energiju, a ne deblja je hrana bogata proteinima, osnovnim sastojcima svih stanica i
tjelesnih tkiva. Naravno, proteini ne služe samo za pridobivanje energije nego i za sintezu staničnih
sastojaka, organela, hormona, stanične membrane i drugih važnih dijelova organizma.
Bjelančevine su osnovna jedinica svih enzima koji provode metaboličke reakcije te služe za izgradnju
mišića bez kojih se ne možemo pokretati. Svaki vaš obrok bi trebao biti izbalansiran tako da sadrži
proteine, neku vrstu ugljikohidrata i malu količinu zdravih masti.

Važno je i vrijeme konzumiranja obroka. Više jednostavnih šećera je najbolje uzeti prije fizičkog
napora, a ujutro je najbolja hrana s kompleksnim ugljikohidratima i bjelančevinama koji će se duže
razgrađivati i tijelu davati potrebne količine energije do sljedećeg obroka.

Hrana koja podiže energiju treba sadržavati i vitamine i minerale. Oni se neće razgrađivati, ali služe
kao faktori i aktivatori mnogih enzima raznih metaboličkih puteva. Zaključak je da hrana koja daje
energiju treba biti spoj svih osnovnih grupa namirnica u pravilnim omjerima i manjim količinama.

Neke od namirnica za podizanje energije su:

 voće i povrće,
 bijelo meso,
 plava riba poput tune, lososa ili srdela,
 punozrnate žitarice,
 jaja,
 nemasni sir i mliječni proizvodi,
 orašasti plodovi.
Osim krutih namirnica, bitan je dovoljan unos tekućine i to ponajprije vode.

Hrana za snagu i izdržljivost

Što daje snagu, što jesti za snagu, koja hrana daje najviše snage? Ova pitanja si vrlo vjerojatno
postavljate ako redovno trenirate, odlazite u teretanu ili jednostavno želite biti snažniji i bolje
podnositi fizičke napore.

Hrana za snagu organizma je ona koja sadrži visok udio proteina odnosno aminokiselina.

Aminokiseline su građevni elementi proteina koji popravljaju i grade mišićno tkivo, a samim time
bivate snažniji i izdržljiviji. Kapacitet mišića se povećava redovnim treningom i pravilnom prehranom.

Uz visok udio proteina, treba paziti da su i ostale skupine namirnica u ravnoteži. Aminokiseline
dijelimo na one koje možemo sami sintetizirati i one koje ne možemo. Esencijalne aminokiseline
trebamo unositi hranom kako ih ne bi nedostajalo u trenucima izgradnje mišića.

Sportaši i fitness stručnjaci često koriste napitak za snagu i izdržljivost napravljen od otopine
proteina sirutke, tzv. whey, ili otopine proteina u prahu podrijetlom iz jaja, graha, mesa i sličnih
namirnica. Svi se ovi proteini vrednuju drukčije i s njihovom upotrebom morate biti oprezni.

Hrana za energiju i koncentraciju

Vitamini su važni sudionici mnogih metaboličkih reakcija bez kojih nema pravilne razgradnje hrane ni
učinkovitog prijenosa živčanih signala. Jedan od vitamina koji tijelo opskrbljuju energijom je i vitamin
B6 ili piridoksin.

Vitamini B skupine su topljivi u vodi, a vitamin B6 je tijelu potreban za pravilnu sintezu i izlučivanje
neurotransmitera tj. prijenosnika živčanih signala. Zbog toga je od davnina poznato da vitamini B
skupine djeluju na poboljšanje moždanih i živčanih reakcija.
Vitamine B skupine, se u velikim količinama nalazi u:

 lososu,

 bananama,

 zelenom lisnatom povrću,

 piletini i puretini,

 orašastim plodovima.

Omega – 3 masne kiseline su nezasićene kiseline koje naše tijelo ne može samo proizvoditi. Za
pravilno funkcioniranje tjelesnih procesa, prevenciju upala i oštećenja tjelesnih tkiva je važna
ravnoteža između omega – 3 i omega – 6 masnih kiselina.

Povezati proces dobivanja energije s izlučivanjem štetnih tvari i održavanjem homeostaze

Višak proteina u tijelu se izlučuje mokraćom preko amonijaka i uree. Ako se unosi više bjelančevina
no što ih tijelo može iskoristiti nastat će više uree i više amonijaka koji se ne mogu odjednom izlučiti
iz organizma putem mokraće. Zbog toga se jetra i bubrezi mogu trajno oštetiti.

Ljudskom organizmu potrebno je unositi energiju u omjeru:

1.Ugljikohidrati 50-60%
2.Masnoće 30-35%
3.Bjelančevine 10-15%

Sustav organa za izlučivanje

Naš organizam svojim radom, odnosno metabolizmom, proizvodi više vrsta štetnih i nepotrebnih
tvari, poput znoja, ugljičnog dioksida, izmeta (stolice, fecesa) te urina (mokraća). Ove proizvode
metabolizma uklanjamo iz organizma na različite načine. Znoj se uklanja kroz pore na koži. Vodenu
paru i ugljični dioksid izdahnemo iz pluća, dok se neprobavljeni ostatci hrane izbacuju iz crijeva kao
čvrsti otpad (izmet, stolica).

Urin ili mokraća, koju proizvode bubrezi, sadrži različite otpadne tvari – nusprodukte metabolizma –
razne soli, toksine i vodu – koji završavaju u krvi. Bubrezi i mokraćni sustav filtriraju i uklanjanju te
otpadne tvari iz krvi. Bez bubrega, otpadne tvari i toksini mogu se zadržati u krvi i doći do, po
zdravlje, opasnih razina. Osim uklanjanja otpadnih tvari i toksina, bubrezi i mokraćni sustav također
reguliraju mnoge važne funkcije u tijelu. Na primjer, bubrezi nadziru i održavaju ravnotežu vode u
tijelu, osiguravajući da sva tkiva dobivaju dovoljno vode kako bi radili ispravno, a naše tijelo bilo
zdravo.

Sustav organa za izlučivanje (mokraćni sustav) čine dva bubrega, dva mokraćovoda, mokraćni mjehur
i mokraćna cijev. Bubrezi se nalaze u straženjem dijelu trbušne šupljine, odmah ispod ošita, bočno od
kralješnice. Imaju oblik graha i smeđe su boje, dugi su oko 10, a široki oko 6,5 cm.
Bubreg je izvana obavijen tankom ovojnicom, ispod koje se nalazi 1,5 – 2 cm debeo tamniji sloj,
bubrežna kora. Na nju se prema središtu bubrega nastavlja bubrežna srž koja je nešto svijetlija i
građena od piramidalno oblikovanih režnjića. Oni su užim dijelom usmjereni prema središtu bubrega
gdje se nalaze bubrežne čašice. Bubrežne čašice su cjevastog oblika i ulijevaju se u bubrežnu zdjelicu.
Na nju se, na mjestu gdje je bubreg uleknut, nastavlja mokraćovod, tanka cijev koja povezuje bubreg
s mokraćnim mjehurom. Na mjestu uleknuća, u bubreg ulaze i iz njega izlaze krvne i limfne žile i živci.
Osnovna građevna jedinica bubrega je bubrežno tjelešce. U jednom bubregu ima ih oko 1 milijun.
Bubrežno tjelešce započinje zadebljanjem koje obuhvaća splet krvnih kapilara i naziva se čahura.
Krvne kapilare nastavak su bubrežne arterije. Čahura se nastavlja u zavijeni kanalić koji u jednom
dijelu zavija u obliku slova ‘U’, tvoreći silazni i uzlazni kanalić. On se otvara u sabirni kanalić koji se
otvara u bubrežnu čašicu. Bubrežne čahure nalaze se u području bubrežne kore, dok su silazni i
uzlazni kanalići u bubrežnoj srži.

Čahura je mjesto gdje se krv pročišćava filtracijom: krvna plazma s različitim otopljenim tvarima kroz
stijenku kapilara ulazi u čahuru, a kroz njenu stijenku dalje u kanalić. Taj se filtrat krvi zove prva
mokraća. Prolaženjem kroz silazne i uzlazne kanaliće koji su također obavijeni spletom kapilara,
sastojci potrebni organizmu poput glukoze, minerala, aminokiselina i dr., vraćaju se u krv. Štetni i
nepotrebni sastojci, npr. mokraćevina, mokraćna kiselina, amonijak, višak soli i dr. s ostatkom vode
tvore pravu mokraću. Ona sabirnim kanalićima odlazi u bubrežnu čašicu, dalje u bubrežnu zdjelicu, pa
u mokraćovod i konačno do mokraćnog mjehura. Mokraćni mjehur na donjem kraju ima kružni mišić
zatvarač čijim se opuštanjem mjehur otvara, a mokraća kroz mokraćnu cijev izlazi iz tijela. U jednom
danu bubrezi profiltriraju oko 1500 L krvi, pri čemu nastaje oko 1-1,5 L prave mokraće.

Spomenuli smo da, osim pročišćavanja krvi od štetnih i nepotrebnih sastojaka, bubrezi imaju i ulogu
održavanja stalne razine vode, ali i soli u tijelu. Tu ulogu bubrega kontroliraju hipofiza i nadbubrežne
žlijezde. Ukoliko u tijelu nedostaje vode, hipofiza svojim hormonima utječe na pojačano vraćanje
vode iz prve mokraće u krv. Ukoliko pak u tijelu ima previše vode, ona se ne upija iz prve mokraće,
već se izlučuje iz tijela. Razinu različitih minerala – natrija, klora i kalija reguliraju nadbubrežne
žlijezde. Ukoliko u tijelu nedostaju navedene soli, hormon nadbubrežne žlijezde utječe na njihovo
pojačano vraćanje iz prve mokraće u krv.

Bolesti sustava organa za izlučivanje

Različiti mikroorganizmi mogu uzrokovati upalu bubrega ili mokraćnih puteva (urinoinfekcija). Ukoliko
se ne liječe, mogu uzrokovati oštećenja i poremećaje u funkciji bubrega i mokraćnih puteva.

Taloženjem različitih organskih i anorganskih spojeva u bubregu, mogu nastati bubrežni kamenci. Oni
uzrokuju poremećaje u radu bubrega i bolove.

Zatajivanje rada bubrega ozbiljna je bolest. Ukoliko zataji samo jedan bubreg, drugi počinje pojačano
raditi i tako nadoknađuje manjak. Ukoliko zataje oba bubrega, osoba mora dva do tri puta tjedno
obavljati hemodijalizu, odnosno izvantjelesno pročišćavanje krvi koje se vrši aparatima koji oponašaju
bubreg filtrirajući štetne tvari iz krvi. Najbolja pomoć takvim osobama je presađivanje ili
transplantacija bubrega sa živog ili umrlog davatelja.

Kako možemo sačuvati zdravlje mokraćnog sustava?

Kada radimo sistematski pregled kod liječnika, često radimo i kontrolu urina. Dobiveni rezultati
ukazuju na zdravlje mokraćnog sustava, ali i još nekih drugih tjelesnih sustava. Na primjer, ukoliko se
u uzorku urina nalazi krv, bjelančevine ili bijele krvne stanice (leukociti), to može ukazivati na ozljede,
upale ili infekcije bubrega ili mokraćnog mjehura, dok nam povišena količina glukoze u urinu može
biti pokazatelj šećerne bolesti (dijabetesa).

Možda ne razmišljamo o svom urinu ili mokraćnom sustavu, ali možemo mu pomoći da dobro
funkcionira tako da:

 pijemo dovoljno tekućine, jer ona je potrebna kako bi mokraćni sustav pravilno funkcionirao i
izbacio sve štetne tvari. Iako ne postoji točna količina tekućine koju bismo trebali
svakodnevno popiti, svakako se potrudite da svakodnevno pijete puno vode, osobito kad je
toplo vani toplo ili ukoliko vježbate ili se igrate;

 ne zadržavajte mokraću predugo, idite mokriti na vrijeme! Predugo zadržavanje mokraće

može dovesti do upale mokraćnog sustava, isto kao i neodržavanje osobne higijene;

 prehrana sa mnogo voća i povrća može pomoći u održanju zdravlja svakog tjelesnog sustava,
pa tako i mokraćnog, dok prehrana u kojoj ne pretjerujemo sa soli može pomoći da održimo
dovoljnu količinu vode u tijelu i tako ne opterećujemo rad bubrega i mokraćnog sustava.

Voćni jogurt Freska

Prosječne hranjive vrijednosti za 100 grama

- energija 365 KJ/87kcal
- masti 2,1 g
- ugljikohidrati 14,3 g od toga šećeri 12,7 g
- bjelančevine 2,8 g
- sol 0,11 g

Tekući jogurt Vindija

Prosječne hranjive vrijednosti za 100 grama

- energija 265 KJ/62kcal
- masti 2,8 g
- ugljikohidrati 5,1 g od toga šećeri 5,1 g
- bjelančevine 4,3 g
- sol 0,10 g

Voćni jogurt Domaća kravica

Prosječne hranjive vrijednosti za 100 grama

- energija 288 KJ/68 kcal
 - masti 0,7 g
- ugljikohidrati 12,7 od toga šećeri 12,4 g
- bjelančevine 2,7 g
- sol 0,10 g

Tekući jogurt Dukat

Prosječne hranjive vrijednosti za 100 grama

- energija 384 KJ/91 kcal
- masti 2,8 g
- ugljikohidrati 13,9 od toga šećeri 12,4 g
- bjelančevine 2,6 g
- sol 0,11 g

Tekući jogurt Doline

Prosječne hranjive vrijednosti za 100 grama

- energija 354 KJ/91 kcal
- masti 2,8 g
- ugljikohidrati 3,9 od toga šećeri 3,9 g
- bjelančevine 3,3 g
- sol 0,13 g

R. Vrsta jogurta Prosječne hranjive vrijednosti za 100 grama

br.
energija masti ugljikohidrati bjelančevin sol
e
ukupno šećeri
1 Voćni jogurt Freska 265 KJ/62kcal 2,1 g 14,3 g 12,7 g 2,8 g 0,11 g
2 Tekući jogurt Vindija 265 KJ/62kcal 2,8 g 5,1 g 5,1 g 4,3 g 0,10 g
3 Voćni jogurt Domaća 288 KJ/68 kcal 0,7 g 12,7 g 12,4 g 2,7 g 0,10 g
kravica
4 Tekući jogurt Dukat 384 KJ/91 kcal 2,8 g 13,9 g 12,4 g 2,6 g 0,11 g
5 Tekući jogurt Doline 354 KJ/91 kcal 2,8 g 3,9 g 3,9 g 3,3 g 0,13 g

https://skolica-prehrane.rijeka.hr/hrana-i-prehrana/preporuke/energetske-potrebe/
https://skolica-prehrane.rijeka.hr/moje-tijelo/sustav-organa-za-izlucivanje/

https://hrcak.srce.hr/file/59685

https://hrcak.srce.hr/37973

https://www.fitness.com.hr/blog/Morena_S/Energetske-potrebe-organizma.aspx

http://nutricionist.blogger.ba/arhiva/2013/01/25/3471584

https://www.krenizdravo.hr/budi-fit/fitness-prehrana/hrana-koja-daje-energiju-i-snagu-hrana-za-
snagu-izdrzljivost-i-koncentracij https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2018/06/Brosura-
SREDNJA-SKOLA.pdfu

https://sites.google.com/site/najzanimljivijipredmetigb/home/biologija/grada-tijela/stanica---
temeljna-gradevna-jedinica

Energija je našem tijelu potrebna za razne tjelesne funkcije poput disanja, cirkulacije, tjelesnog rada,
za metabolizam i sintezu hranjivih tvari poput bjelančevina. Energiju će naše tijelo dobiti
od ugljikohidrata, bjelančevina, masti i alkohola koje unesemo hranom. Energetska ravnoteža neke
osobe ovisi o njegovom unosu energije putem hrane i potrošnje energije tjelesnom aktivnosti,
metabolizmom itd.. Dnevne energetske potrebe ovise o osnovnim fiziološkim potrebama, tjelesnoj
aktivnosti te drugim čimbenicima, poput dobi, sastava tijela, spola, ali i o vanjskim utjecajima poput
promjene vremenskih uvjeta. U doba rasta i razvoja izrazito je važno voditi računa o energetskim
potrebama te dovoljnom unosu hranjivih tvari. Dugotrajni nedovoljni ili prekomjerni unos energije
i/ili hranjivih tvari može ozbiljno, pa čak i trajno ugroziti zdravlje, a djeca i mladež su osobito
osjetljiva.

Energija u organizmu postoji u obliku mehaničke (za rad mišića), kemijske (biokemijski procesi
unutar stanica), električne (za rad mozga i živčanog sustava) te toplinske (za regulaciju tjelesne
temperature)

Pravilna prehrana

* podrazumijeva kontinuirano i pravilno odvijanje procesa anabolizma i katabolizma

- proces izgradnje organizma i složenijih spojeva i zahtijeva utrošak energije

- proces razgradnje, energija se sagorijeva

Tijekom procesa gladovanja, tijelo ne prima nikakve izvore energije pa počinje trošiti glukozu iz
glikogena pohranjenoj u jetri najduže tijekom 48 sati. Nakon toga troše se zalihe iz masti, a poslije
toga se troše zalihe iz mišića.

Potrebu za hranom i tekućinom reguliraju tri osjeta: apetit, glad i žeđ koji su pod kontrolom hormona
koji obavještavaju mozak da je u stanju hipo/hiper glikemije, tj. da je gladno ili sito.

APETIT: ima psihogenu (pogled ili pomisao na hranu) fazu i želučanu (lučenje HCl-a, tj. kiseline) fazu

GLAD: kontrakice i grčenje želuca

ŽEĐ: korekcija svih tjelesnih tekućina (voda sačinjava 75% tjelesne mase)

Bezobzira na savršeno uređenje organizma, on sam nema nikakav mehanizam kojim bi držao tjelesnu
masu konstantnom!

Organizam mora imati osigurane rezerve energije! Zašto?

Jer radi neprestano, a hrani se periodično.

Mozak koristi glukozu kao primarni izvor energije i to 5 grama glukoze po satu aktivnosti. U iznimnim
slučajevima, mozak može koristiti ketotijela ili glukozu koja je nastala iz masti ili bjelančevina u
nedostatku glukoze iz ugljikohidrata.

ISKORISTIVA ENERGIJA - energija koja se nalazi u hrani, ali umanjena za iznos energije koja se izluči u
izmetu, prema čemu:

1 g UGLJIKOHIDRATA i BJELANČEVINA ima 4 kcal

1 g MASTI ima 9kcal

Ako nije poznat sadržaj vlakana u ugljikohidratima a pretpostavlja se da namirnica sadrži i vlakna,
energetsku vrijednost pomnožimo sa 0,975.

Energetski unos ovisi o:

1. BAZALNI METABOLIZAM -zbroj unutarnjih kemijskih aktivnosti koje održavaju tijelo dok se odmara
ali i dok je budno.

Ovisi o: tjelesnoj masi, visini, dobi i spolu. Bazalni metabolizam može se izračunati direktnim
metodama, kao što je npr. kalorimetrijska komora, mjeri se 14 sati nakon zadnjeg obroka, 5 minuta
nakon buđenja u opuštenom stanju. Indirektnim metodama računa se preko formula, od kojih je
najjednostavnija Brokinova jednadžba:

BM= tjelesna masa x 20kcal.

2. SPECIFIČNO TOPLINSKO DJELOVANJE HRANE

Ponekad organizmu treba dodatna energija za probavljanje i apsorbiranje unešene hrane, a potom i
za njeno pohranjivanje. Najsloženija je razgradnja bjelančevina.

UH - 2 DO 5 sati

BJ- 10 DO 12 sati

M - 7 DO 9 sati

3. AKTIVNOST

Da bi se dobila što točnija vrijednost BM-a, treba dodati energetsku potrošnju tijekom rada i tijekom
slobodnog vremena (hodanje, oblačenje, penjanje stepenicama, kuhanje, čišćenje, učenje...)

: tjelesna masa x 6kcal

: tjelesna masa x 20kcal

4. DOB

Energetske potrebe u dobi od 19-39 godina su jednake, a poslije se smanjuju po 5% za desetljeće.

Nakon 60.godine po desetljeću se smanjuje za 10%.

5. KLIMA

Trebalo bi povećati unos kalorija za 5% za svakih 10 stupnjeva koji su niži od godišnjeg prosjeka, a i
obrnuto, tj. smanjiti unos energije za 5% sa svakih 10 stupnjeva više od godišnjeg prosjeka.

Ukupna potreba organizma za energijom je ukupna suma energije potrebne za: - fizičke aktivnosti -
procese bazalnog metabolizma - razvoj - probavu hrane.

Unos energije može varirati o osobe do osobe, ovisno o svim navedenim čimbenicima. Ipak, prosjek
za ženu od 19-39 godina je 2200-2400kcal dnevno, a za muškarca od 19-39 iznosi 3000kcal dnevno.

Ponekad na kalorijsku vrijednost namirnica utječe i način na koji je pripremamo, pa tako npr. kuhana
riža ima oko 100kalorija manje od sirove riže, a sušeno grožđe čak 300 kalorija više od sirovog! (na
100g namirnice).

Kao što se da zaključiti, za pravilan rad organizma potrebno je osigurati mu

sve makronutrijente (ugljikohidrate, bjelančevine i masti), te mikronutrijente (vitamini i minerali) i
osigurati mu dovoljan unos tekućine. Ključ je voditi uravnoteženu i raznoliku prehranu te "trenirati
umjerenost" koja će organizmu osigurati svega dovoljno. Dijete koje promoviraju brzo mršavljenje,
prevelik kalorijski deficit ili potpuno isključenje jednog od makronutrijenta po mom osobnom
mišljenju dugoročno škode organizmu i trebalo bi ih izbjegavati.

……………………