Konstantin Sergejevič Stanislavski

Izdanja
Prolog Omladinskog kulturnog centra
Zagreb
RAD GLUMCA NA SEBI
velika edicija

cr~·<lnik
Prvi dio
Slobodan $najder ZagrdJ, 1989

Rad na sebi
u stvaralačkom procesu preživljavanja
Dnevnik učenika

Prijc•·oJ

Ognjenka Milićević

cekade
 Rad glumca na sebi
samopouzdanje. Kad sam sc pobjedonosno vraćao s pozornice u gardcro·
bu, izgledalo mi je da me svi gledaju ushićeno.
Pošto sam sc dotjerao i isprsio, kao što priliči gostujućem glumcu, ja
sam dostojanstveno i. kako sc danas sjećam, nespretno glumeći ravno-
dušnost, za vrijeme pauze ušao u gledalište. Začudilo mc je što tamo nije
bilo svečanog raspoloženja, čak ni punog osvjetljenja, kao što priliči
~>pravoj pravca toj• predstavi. Umjesto tisuća kako mi sc činilo sa pozor-
nice, u parteru sam vidio svega dvadesetak ljudi. Za koga sam se ja to
trudio? Uostalom, ubrzo sam se utješio: »Premda su gledaoci na današ-
njoj predstavi malobrojni, - rekao sam samom sebi - ipak, s\·c su to
znalci umjetnosti: Torcov, Rahmanov, pa ugledni glumci rlašcg kat.ališta.
Eto, tko mi je pljeskao! Ja ne bih dao njihove rijetke aplauze za burne
ovacije tisuća gledalaca ... «
Kad sam u parteru izabrao mjesto koje su dobro mogli vidjeti Tarem'
i Rahmanov, sjeo sam, nadajući se da će me pozvati k sebi i reći mi nešto
prija t no!
Upaljena je rampa. Zastor se otvorio i sa stepenica koje su bile naslo-
njene na dekor kao da je sletila učenica Maloljetkova. Pala je na pod,
skrila se i kriknula: .. spasite mc!•- takvim krikom koji je razdirao dušu
da sam sc ja sledio. Zatim je počela nešto govoriti, ali tako brzo da sc ni-
šta nije moglo razumjeti. Onda je, odjednom, zaboravivši ulogu, zastala
u pola riječi, pokrila lice rukama i jurnula za kulise, odakle su sc čuli pri-
gušeni glasovi, koji je bodre i potiču. Zastor se zatvorio, ali je meni u uši-
ma još odzvanjao njen krik: »Spasite mc•! Sto znači talent?! Da biste ga
osjetili. dovoljno je da izadc i kaže samo jednu riječ.
Torcov, kako mi je izgledalo, bio je snažno naclektriziran. »Pa i sa
mnom se desilo isto što i s Maloljetkovom- mislio sam ja- jedna reče­
nica: »Krvi, lago, krvi«- i gledaoci su bili u mojoj vlasti«.
Sada, dok ispisujem ove redove, ne sumnjam u svoju budućnost.
Ipak, ta sigurnost mi ne priječi shvatiti da tog velikog uspjeha koji sam
sebi pripisao možda nije ni bilo. Ali ipak, negdje duboko u du~i. \"jera u
sebe trubi pobjedu.
'
30
II.
Scenska umjetnost
i scenski zanat
.. 19 .. g.
Danas smo sc skupili da bismo saslušali primjedbe Torcov·a na našu
igm u školskoj prcd"Siavi.
Arakadije !\ikolajevič je rekao:
-U umjetnosti, prije svega, treba umjeti vidjeti i shvatiti lijepo. Zbog
toga l·u sc prvo prisjetiti i istaći pozitivne trenutke predstave. Samo Jva
trenutka bila ~u taha: prvi, kada je Maloljctkm·a pala sa stepenica sa
ul·ajnil·kim krikom: »Spasite me!•, a drugi - kod ~aZ\·anova u sceni:
»Kr.·i, lago, krd!« U oba slučaja i vi koji ste igrali i mi koji smo vas gleda-
li, ~vim svojim bićem smo sc predali onome što sc dešavalo na pozornici,
obamrli i obuzeti jednim zajedničkim uzbudenjem.
Ti sretni trenuci, izuzeti iz cjeline, mogu se smatrati um_jetnošr_;u pro·
žil"fi<Jranja, koja sc kultivira u našem kazalištu i izučava ovdje u njegovoj
školi.
-Sto je to umjetnost prožidjavanja?- zaintcrcsirah se ja.
-Vi ste je upoznali na \'lasti tom iskustvu. Ispričajte nam onda, kako
ste osjetili te trenutke istinski kreativnog stanja.
-Ništa ne znam, ne sjećam se- rekao sam, opijen poh\·alom Torco-
va.- Znam samo da su to bili nezabora\·ni trenuci, da samo tako želim
glumiti i da sam takvoj umjetnosti spreman potpuno se predati. ..
Morao sam ušutjeti, da ne bi grunule suze.
-Kako?! Vi sc ne sjećate svog unutrašnjeg nemira u potrazi za nečim
strnšnim? Ne sjećate sc da su Vaše ruke, oči i cijelo Vaše biće bili sprem·
ni da nekamo jurnu i da nešto ščepaju? Ne sjećate se kako ste grizli usne
i jedva susprcgnuli suze?- raspitivao sc Arkadije Nikolajević.
- E\'0, sad kada mi priča te što je to bilo, ja kao Ja počinjem prisjeća-
ti se svojih osjećanja,- priznao sam.
-A bez mene to ne biste mogli?
- Ne, ne bih mogao.
-Znači, Vi ste radnje izvodili podsvjesno?
-Ne znam, moglo bi biti. A je li to dobro ili loše?
-Vrlo dobro, ako Vas je podsvijest odvela na pravi put a lo.<;e, ako sc
prcYarila. Ali u školskoj predstavi ona Vas nije prevarila, i ono što ste
 Rad glumca na sebi
nam dali za onih nekoliko uspjelih trenutaka bilo je sjajno, najbolje što
se poželjeti može.
-Stvarno?- priupitao sam ja, gušeći sc od sreće.
- Da! Zato što je najbolje kad je glumac sav obu7et komadom. Tako
on i mimo \·olje živi ži,·otom uloge, ne prim jeću jući kako osjeća, ne mis-
leći o tome što radi, i sve dolazi samo po sebi, podsvjesno. ·Ali na/:alost,
mi ne znamo m·ijek ovladati takvim stvaralaštvom.
-Dobijamo, znate, bezizlaznu situaciju: treba stvarati nadahnuto, a
t? zna samo podsvijest, dok mi, ,;idite, ne vladamo njome. Oprostite, mo-
hm vas, gdje je onda izlaz? - dvoumio sc i lako ironizirao Gm·orkm·.
-Srećom, ima izlaza!- prekinuo ga je Arkadije Nikolajevič.
-On nije u neposrednom nego u posrednom djelovanju svijesti na
pods,·ijest. Neka S\'Ojstva čovjekove duše potčinjavaju se saznanju i n1lji.
Upravo ta svojstva sposobna su da utiču na naše refleksne duševne pro-
cese.
Istina, to zahtijeva mnogo složenog kreativnog rada koji se samo J je-
lomično zbiva pod kontrolom i neposrednim uticajem svijesti. Većim di-
jelom taj je rad podsvjestan i reOeksan. On je u moći jedne jedine- naj-
iskusnije, najgenijalnije, najtananije, nedostižne, čudotvorne umjetnice
-naše organske prirode. S njom se ne može uporediti nikakva, pa ni naj-
usavršcnija glumačka tehnika. Ona je najmjerodavnija! Taho sh,·abnje
i takav odnos prema našoj umjetničkoj prirodi vrlo je tipičan za umjet-
nost proživljavanja- vatreno je govorio Torcov.
-A ako se priroda počne joguniti?- upitao je netko.
- V~lja je_znati potaći i usmjeriti. Zato postoje naročita sredstv~ psi-
hotehmke koJa tek treba da izuči te. Njihova namjena je u tome da svjes-
nim, posrcdnim putem probude i privuku u stvaralaštvo podsvijest. !\ije
slučajno jedna od najbitnijih osnova naše umjetnosti pro7.idjavanja
princip: »Pods~Jcsno sh·aralaštvo prirode pomoću S\jcsne psihotchnikc
glumca«. (Podsvjesno preko svjesnog, spontano pomoću voljnog). Pre-
pustimo sve što je podsvjesno čarobnici prirodi, a okrenimo sc onome
što je nama dostupno - STojcsnim pristupima st~·aralaštra i stjesnim
srcdstn'ma psihotehnike. Oni nas, prije svega, poučavaju da, kad podsd-
Jest počne raditi~_valja umjeti ne smetati joj.
Kako je čudno da podsvijest traži pomoć svijesti?- začudio sam sc
ja.
-Meni to izgleda normalno,- rekao je Arkadije Nikolajević.- Elek-
tricitet, vjetar, voda i druge stihije prirode traže pošto,·anog i pametnog
inžinjera da ih potčini ČO\·jeku. Naša podsvjesna stvaralačka snaga tako-
der ne može opstati bez svojevrsnog inžinjcra, bez svjesne psihotchnike.
Tek onda kad glum~c shvati i osjeti da njegov unutra.<.nji i vanjski ?ivot
na pozornici u uvjetima koji ga okružavaju protiče prirodno i normalno
do granica spontanosti, po svim zakonima ljudske prirode, tek onda sc
duboka skrovišta podsvijesti oprezno otvaraju i iz njih izlaze osjećanja
koja nam nisu svagda jasna. Ona na kraće ili na poduže vrijeme adada-
vaju nama i povedu nas onamo kamo im naloži nešto iznutra. Ne pozna-
ll
32
Scenska umJetnost i scenski zanat 33
\ajući tu dadajuću silu i ne znajući kako je izučiti, mi je na našem gl u-
mal: kom jeziku naprosto nazivamo »prirodom«.
Ali treba samo poremeti ti naš pravi Ini organski život- prestati istini-
tu djcbti na powmici- i odmah će sc ćudljiva podsvijest poplaši ti na!->i-
ljJ. i ponovno !->C pm·ući u svoja duboka skro,·išta. Da sc to ne bi desilo,
IIL'ba prije svega stvarati istinito.
:\!a taj je na~'in rcalit.am, pa čak i naturalilam unutrašnjeg f.ivota, po-
lrl·ban glumcu da bi probudio rad podsvijesti i porive nadahnuća.
-Znači, u nnšoj umjetnosti treba neprekidno podsvjesno stvarati,-
it\ L'O -.;;un aključak.
-!\e može sc uvijek stvarati pods,jesno i nadahnuto,- primijetio je
i'\:ikolajevič, - takvih genija nema. Stoga nam naša umjetnost
At 1-..:tdijc
propisu_ic d:1 samo pripremamo osnovu za takvo nepatvoreno pods,jes-
no styaralašt\'O.
- A kako sc to čini?
Prije s\·ega, treba stvarati svjesno i istinito. To će stvoriti najbolju os-
nm·u t.a rađanje podsvijesti i nadahnuća.
-Zašto?- nisam razumio.
- Zato što svjesno i vjerno rada istinu, a istina izaziva vjeru, a ako
priroda pm"jcrujc u ono što se deša\'a u čo\'jcku, ona se i sama prihvati
po ..,la. Stopimice za njom dolazi podsvijest, a može se pojaviti i samo na-
dahnuće.
- Sto znači »istinito« igrati ulogu?- raspitivao sam se ja.
-To znači:
u uvjetima života uloge i punoj istovjetnosti s njom, toč·
no, logično, dosljedno,ljudski misliti, htjeti, težiti. djelati, dok ste na po-
zornici. Cim glumac to postigne, približi t će se ulozi i počet će zajedno s
njom osjećati.
."\a našem jeziku to nazivamo: prožiljeti ulogu. Taj proces i riječ koja
ga odreduje imaju u našoj umjetnosti apsolutno izuzetan, prvorazredan
t.načaj.
Pro/_iy]javanje pomaže glumcu da ostvari osnovni cilj kazališne umjet·
nosti koji se sastoji: u straranju PŽil'ota ljudskog duha« uloge i u izraža-
\·anju toga žimta na pozornici u umjetničkoj formi.
Kao što vidite, naš glavni zadatak nije samo predstaviti život uloge u
njenoj vanjskoj formi, nego ponajprije na pozornici stvarati unutarnji ži-
\'Ot lika i cijelog komada, prilagodavajući tom tudem životu vlastita ljud-
ska osjećanja, dajući mu sve organske clemente das tite duše.
Zapamtite jednom zauvijek da se tim bitnim, osnovnim ciljem naše
umjetnosti morate rukovoditi u s\·im trenucima stvaralaštva i vašeg živo-
ta na pozornici. Eto zbog čega mi prije svega mislimo o unutrašnjoj stra-
ni uloge, tj. o njezinu psihičkom životu koji stvaramo uz pomoć unutar-
njeg procesa proživljavanja. To je bitan momenat u stvaralaštvu i prva
~lumčcva briga. Treba proživjeti ulogu, tj. doživjeti istovjetna osjećanja s
njom svaki put i prilikom svake predstave.
 Rad glumca na sebi 34
»Svaki veliki glumac treba da osjeća i on stvarno i osjeća ono što pri-
kazuje,- govorio je starac Tommaso Salvi ni, najbolji predstavnik toga
pra\Ta. Ja štod~c smatram da on nije samo obvezan da to U7budcnjc os-
jeti jedanput ili dvaput, dok priprema svoju ulogu, nego u n·l·oj ili ma-
njoj mjeri prilikom svake predstave, pn·i, kao i tisućiti put. .. «- prot:·itao
je Arkadije Nikolajević napis Tom masa Sah·inija (njegov odgo,·or Coquc-
linu) koji mu je dodao Ivan Platonovič. - Tako glumačku umjl'tno.'.t
shvaća i naše kazalište.
19. g.
Pod uticajem dugih rasprava s Pašom Sustm·om, ja sam prvom zgo-
dom rekao Arkadiju !\ikolajt'\·iču:
-Ne shvaćam kako je moguće čovjeka naučiti pravilno pmžidjm·ati i
osjećati, ako on sam ne »Osjeća« i ne »proživljava«.
-Sto mislite: može li čovjek naučiti sebe ili drugoga da sc nintcrl'is-
ra ulogom i onim što je u njoj bitno?- upitao mc je Arkadije !\ikolaje-
vič.
- Pa recimo da može, mada to nije lako,- odgovorio sam.
-Može li označiti u njoj zanimljive i važne ciljeve, tražiti pravilan pri-
stup k njoj, poticati u sebi prave težnje, iznša\'ati odgo,·arajućc radnje?
-Može, suglasio sam se ponovo.
- Pokušajte obaviti, ali samo obvezatno iskreno, savje~ no i dokraja
takav posao, a da pritom ostanete hladni i ra,·nodušni. Nećete moći. Si-
gurno ćete se uzbuditi i početi osjećati sebe u situaciji lika koji tuma(·ite.
počet ćete proživljava ti svoja, sa likom istmjetna, osjećanja. Prođite na
taj način cijelu ulogu i pokazat će se da s\·aki moment vašeg života na
sceni izaziva odgovarajuće proživljavanje. Neprekidan niz takvih mome-
nata stvorit će neprekidnu liniju proživljavanja uloge, tj. >>/:ivot njezina
ljudskog duha«. Eto, upravo taho, potpuno svjesno stanje glumca na po-
zornici. u atmosferi nepatvorene unutarnje istine, najbolje hudi osjeća­
nje i jest najpo\'oljnija osnova za kratko ili za dulje ožidja,·anje rada pod-
svijesti i za porivc nadahnuća.
-Iz S\'Cga što je rečeno shvatio sam da sc izučavanje naše umjetnosti
svodi na S\'ladivanjc psihotehnike proživljavanja. Prožidjavanjc nam po-
maže ostvariti osnovni cilj st\·aralaštva- stvoriti "život ljudskog duha«
uloge,- pokušao je zaključiti Sustav.
- Cilj naše umjetnosti nije samo stvaranje »života ljudskog duha«
uloge, nego i njen vanjski izgled u umjetničkoj formi,- popravio je Tur·
cov Sustava.- Zbog toga glumac nije samo dužan proživjeti ulogu, nego
i vanjskom formom izrazi prožidjeno. Pri tome treba zapaziti da je zads-
nost vanjskog izraza od unutarnjeg prožidjavanja naročito sna7na u na·
šem umjetničkom pravcu. Da bi se izrazio najtananiji i često podsvjesni
život, nephodno je ovladati izuzetno suosjećajnim i odlično razrađenim
glasovnim i tjelesnim aparatom. Glas i tijelo trebaju, s iz\'anrednom os·
jetlji\'ošću i neposrednošću, trenutačno i precizno izražavati tanana, sko-
Scenska umjetnost i scenski zanat 35
ro neulodjh·a unutrašnja osjećanja. Evo zbog čega se naš glumac mora,
daleko \"i~c nu u drugim umjctni(·kim pravcima, brinuti ne samo o unut-
rašnjem aparatu, koji stvara proces pro/:ivlja,·anja, nego i o \'anjskom,
tjelesnom aparatu koji vjerno prenosi rezultate st\'aralačkog rada osjel·a-
nja- vanjsku formu njegova otjclodjenja.
Velik uticaj na taj rad ima podsvijest. I u oblasti otjdovljcnja s pod-
sviješću se ne mo/.e uporediti ni najiskusnija glumačka tehnika, mada
ona samouvjereno prctendira na nadmoć.
Ja sam natuknuo na posljednja dva sata, u najopćijim crtama, u čemu
se sastoji na~a umjctnmt proživljavanja,- završio je Arkadije Nikola je·
vi č.
Mi vjerujemo i snažno osjećamo iz iskustva da samo ona kazališna
umjetnost koja je bogata stvarnim, organskim prož:ivljavanjima čovjeka­
-glumca, može umjetnički izraziti sve neuhvatljive nijanse i svu dubinu
unutarnjeg /.ivota uloge. Samo taha umjetnost može dokraja obuzeti
gledaoca, može ga na\'esti ne samo da sh,·ati, nego i da, uglavnom, proži-
vi sve ono b to sc de~a,·a na powrnid, da obogati svoje unutarnje iskus·
tvo, da ostavi u njemu tragove koje vrijeme ne briše.
Ali osim toga- a to je isto tako izuzetno važno- bitne osnove stvara-
laštva i zakoni organske prirode na kojima sc gradi naša umjetnost osi-
guravaju glumca od opasnosti lutanja. Tko zna s kakvim redateljima i u
kahim ka~:alištima ćete raditi. Zahtjeve same prirode, a prilikom stvara-
nja, ne pobtuju svagd_je i jamačno ne svi. U većini slučaJeva nad njima se
provodi grubo nasilje, a to glumca svagda vodi na pogrešan put. Ako bu-
dete stalno osjećali granice prave umjetnosti i organske zakone stvara-
lačke prirode, nećete zalutati, znat ćete analizirati S\'Oje pogreške, moći
ćete da ih i~pravljate. Bez čvrstih osnova, koje vam može pružiti umjet-
nost proJ.ivljavanja, vodena zakonima umjetničke prirode, vi ćete zaluta-
ti, doći ćete u nepriliku i izgubiti kriterij. Eto zbog čega smatram da su,
bez iw:..-ctka, glumci s\'ih pravaca dužni izučiti osnove naše umjetnosti
prožidjavanja. Time bi svaki glumac trebao otpočeti svoje školovanje.
-Da, da, eto to je ono čemu ja te7.im iz dna duše!- viknuo sam, oso-
koljen.- I toliko se radujem što sam uspio, makar samo povremeno, na
školskoj predstavi ostvariti glavni cilj naše umjetnosti proživlja\·anja.
- Ne oduševljavajtc se prije vremena, - ohladio je moju žustrinu
T orcO\·. - lna(·c Vam sc može dc..,iti da kasnije doživite gorko razočare­
nje. Ne mijc~ajte pravu umjetnost proživljavanja s onim što ste pokazali
u cijeloj st·cni na školskoj predstavi.
-A što sam ja to pokazao?- upitao sam kao krivac pred presudu.
-Vet; sam rekao da je u cijelom \'e likom prizoru koji ste \'i igrali bilo
samo nekoliko uspjelih trenutaka pravoga prožidjavanja, kojim ste sc
orodili s mšom umjctnošću. Ja sam ih iskoristio da bih Vama i drugim
učenicima primjerom ilustrirao načela našeg umjctni(·kog pravca o koji-
ma upravo govorimo. Sto sc tiče scene Othella i laga u cjelini, nju nikako
ne bismo mogli smatrati primjerom umjetnosti prožidjavanja.
- Pa što je onda ona?
 ~$?('' .ifi(fi!ilt#iW*i'ZT-fWitft%'2MI$ r~WWS11W'M#t5P'K''S't1=w--z mn 21!!5 US' Rf!'
Rad glumca na sebi 36
- Takozvana »igra po intuiciji«, - izjavio je Arkadije Nikolajc\'ič.
-A što je to?- upitao sam, gubeći tlo pod nogama.
-U takvoj se igri,- nastavio je Torcov,- pojedini trenuci odkd-
nom, neočekivano uzdižu na zavidnu umjetničku \'isinu i potrc~aju gle-
daoce. U tim momentima glumac proživljava ili stvara po nadahnul:u, na
principu improvizacije. Ali, osjećate li se Vi sposobnim i dovoljno fi.t.ički i
duhovno snažnim, odigrati svih pet ogromnih činova Othe/hl s ona him
poletom s kakvim ste na školskoj predstavi slučajno odigrali jednu krat-
ku sec nicu- »Kn' i, lago, krvi!«?
-Ne znam ...
-A ja pouzdano znam da je takav zadatak nesdadiv čak i 1.a glumca
izuzetnog temperamenta i goleme fizičke snage.1 - odgovorio je nam j"_·:-. to
mene Arkadije Nikolajević. - Potrebna je još, kao pripomoć primdi,
brižljivo pripremljena psihotehnika. Vi to još ne posjedujete kao, uoo.;ta-
lom, ni glumci intuicije, koji ne priznaju tehniku. Oni sc kao i Vi oslanja-
ju na nadahnuće. Ako nadahnuće ne dade, onda ni oni kao ni Vi nemate
(·ime ispuniti praznine u igri. ona šuplja, neprožidjcna mjesta uloge. Otu-
da- ona duga razdoblja ncrvnc depresije u tumačenju uloge, potpuna
umjetnička nemoć i naivno diletantsko glumatanje. U tim momentima
Vaše ostvarenje uloge, kao kod svakog glumca intuicije, postaje bL·/inlt-
no, izvještačeno i usiljeno. Tako, teturajući, trenuci oduševljenja smjenju-
ju se s glumatanjem. Takvu igru zovemo našim glumačkim jezikom »ip·a
po intuiciji.•
Kritika mojih grešaka, koju je dao Arkadije Nikolajcvič, osta db je na
mene dubok dojam. Nije mc samo ražalostila nego i uplašila. Zapao· ~am
u apatiju i nisam ni čuo što je dalje govorio Torcov.
19 .. g.
Opet smo slušali primjedbe Arkadija Nikolajeviča na našu igru u
škoLskoj predstavi.
Ulazeći u učionicu, obratio se Paši Sustavu:
- I Vi ste nam na predstavi dali nekoliko zanimljivih trenutaka prave
umjetnosti, samo ne umjetnosti preživljavanja već, ma kako to bilo čud­
no, umjetnosti predstao""/janja.
- Predstavljanja?!- vrlo se začudio Sustav.
-A kakva je sad to umjetnost?- upitali su učenici.
- To je drugi pravac umjetnosti, a u čemu je on neka vam objasni
onaj koji ga je pokazao u nekoliko uspjelih trenutaka na prcdsta\·i. Sus-
tav! Sjetite sc kako ste pravili ulogu laga - predložio je Torcov Paši.
-Kako sam od strica znao ponešto o tehnici naše umjetnosti, ja sam
prišao neposredno unutarnjem sadržaju uloge i dugo sam razmišljao o
njemu - kao da se pravdao Sustav.
-Je li Vam stric pomagao?- zanimao se Arkadije r\ikolajcdč.
IJl ~
Scenska umjetnost l scenski zanat 37
- Malo. Kod kuće mi sc činilo da sam postigao istinsko pro7.idjava-
nje. Ponekad sam i na probama osjetio stanovita mjesta uloge. Zato ne
razumijem odakle tu umjetnost predstavljanja,- produžio je da sc pra\·-
da Paša.
- I u toj umjetnosti uloga sc proživljava, jednom ili nekoliko puta,-
kod kuće ili na probama. Postojanje najbitnijeg pron·sa- procesa pre-
življavanja i dopušta da sc ovaj drugi pravac smatra umjetnošću.
- Pa kako sc u tom pravcu proživljava uloga?- Kao što činimo mi?
-upitao sam ja.
-Apsolutno isto, ali je cilj tamo- drugi. Može sc uloga prožidjavati
svaki put, kao kod nas, u našoj umjetnosti. Ali može sc uloga proi.i\·jcti
samo jedanput ili nekoliko puta, da bi se doznala izvanjska forma prirod-
no izraženog osjećanja, a doznavši to, da sc nauči ponavljati ta forma me-
hanički, uz pomoć uvježbanih mišića. To je predstavljanje uloge.
Tako, u tom pravcu umjetnosti proces proživljavanja nije bitan mo-
menat stvaralaštva, već samo pripremna etapa za daljnji gluma<:·ki rad.
Taj rad sastoji sc u traženju vanjske umjetničke forme scenskog djela,
koja zorno objašnjava njegov unutarnji sadržaj. U takvom traganju glu-
mac sc prije svega obraća samom sebi i trudi se istinski osjetiti- proiiv-
jeti život lika koji predstadja. Ali, ponavljam, on ne dopu~ ta s(.·bi da to
radi na predstavi, ne za vrijeme javnog stvaranja, već samo kod kui·e ili
na probi.
-Ali Smtov je dopustio sebi da to uradi i na školskoj predstavi! Zna-
či, to je bila umjetnost proF.ivljavanja,- branio sam ga ja.
r\ctko mc je podrž.ao, rckaYši da je Paša u netočno odigranu ulogu
uključio nekoliko trenutaka istinskog proživljavanja, dostojnog naše um-
jetnosti.
Ne,- protcstirao je Arkadije Nikolajević. U našoj umjetnosti proživ-
ljava nj a svaki trenutak u tumačenju uloge mora svaki put biti ponovo
proži\·l_ien i ponm·o ostvaren.
U našoj umjetnosti mnogo toga sc radi na na(·in improvizacije na jed.
nu istu temu, trajno fiksirano. Taho stvaralaštvo daje svježinu i nepos-
rednost tumačenju. To se moglo vidjeti u nekoliko uspjelih momenata u
igri Nazvanova. Ali kod Sustava tu svježinu improvizacije u osjećanju
uloge nisam zapazio. r\aprotiv, on mc je oduševio na nekolikim mjesti-
ma preciznošću, artizmom. Samo... u cijeloj njegovoj igri osjećala se
hladnoća i to me je natjeralo da posumnjam da on već ima jednom zam·i-
jek utvrdene forme igre koje ne ostavljaju mjesta improvizaciji i uskra-
ćuju igri svježinu i neposrednost. Pa ipak, sve vrijeme sam osjećao da je
original, koji su vješto ponavljate kopije, bio dobar, neosporan, da je go-
vorio o stvarnom »životu ljudskog duhaoc uloge. Taj odjek nekog bivšeg
procesa preživljavanja učinio je u pojedinim momentima od igre pred-
stavljanja pravu umjetnost.
-Otkud meni, rođenom bratiću Sustava, umjetnost predstavljanja!?
- Da bismo se bolje razumjeli, ispričajte nam dalje kako ste radili
ulogu laga,- predložio je Torcov Sustavu.
 Rad glumca na sebi
-Da bih provjcrio kako sc izvanjski izražava moje preživljavanje, po·
mogao sam sc ogledalom,- prisjcl·ao sc Paša.
-To je opasno, ali istodobno i tipično za umjetnost prcdstadja11j~.
Vodite računa da sc ogledalom treba koristiti oprezno. Ono ne poul·~n·a
glumca da gleda u sebe, nego izvan sebe.
-Pa ipak, ogledalo mi je pomoglo da vidim i shvatim kako sam izva-
na izrazio svoja osjećanja- pravdao sc Paša.
-Vaša vlastita osjećanja ili oponašana osjećanja uloge?
-Moja vlastita, ali pogodna za laga.
-Na taj način, u radu s ogledalom Vas nije zanimala toliko sama
vanjština, manire, nego uglavnom, kako sc fi!Jčki_pgledaju na V~ma pro-
življcna osjećanja, »Život ljudskog duha« uloge? - priupitao je ponovo
Arkadije NikolajCvič.
-lto,ito!
-To je takoder tipično za umjetnost predstavljanja. l upravo stoga
što je ona umjetnost, potrebna JOT je- scenska forma koja izražava ne sa-
mo vanjštinu uloge nego uglavnom njenu unutrašnju liniju- »Život !.i ud-
skog duha«.
-Sjećam se da sam na nekim mjestima bio zadovoljan sobom bd
sam vidio valjan odraz onoga što sam osjetio,- nastavljao je prisjcl·ati
se Paša.
-Sto. Vi ste fiksirali jednom zauvijek ta sredstva za izražavanje o~ je-
ćanja?
-Ona su se sama fi~~irala od čestog ponavljanja
-Na koncu, Vi ste stvorili odredenu vanjsku formu scenske intcrpn:-
tacije za uspjela mjesta uloge i dobro ste ovladali tehnikom njihm·a r)s-
tvarenja?
-Vjerojatno, da.
- I Vi ste koristili tu formu svaki put, kod svakog ponadjanja, kod
kuće i na probama?- ispiti,·ao je Torcov.
- Bit će da je tako, po na.dci~- priznao je Paša.
-Sada recite još nešto: da li sc ta, jednom u!_vrdena forma pojavljiva-
la sama od .sebe svaki put, kao posljedica unutarnjeg pro:l.ivljavanja ili sc
pak ona jednom rodena, zauvijek okamenjena, ponavljala mehanički bez
ikakvog učešća osjećanja?
- t\1cni sc činilo da prožidjavam svaki put.
-Ne, na školskoj predstavi to nije dopiralo do gledalaca. U umjet-
nosti predstavljanja rade to isto što ste radili i Vi: trude .sc da izawvu i
otkriju u .o:.cbi tipične ljud.ske crte koje odaju unutrašnji :linlt uloge. Stnl-
rivši za svaku od njih, jednom zauvijek, najbolju formu, glumac uči pri·
rodno je ostvariti mchani(·ki, bez ikahog učešća svoga osjcl·anja u mo-
mentu ja,·nog nastupa. To sc postiže pomoću obučenih miši<.:a tijela, lica,
pomoću glasa, intonacijc, kompletne virtuozne tehnike i umjetničkih
38 Scenska umjetnost i scenski zanat 39
sredstava, pomol-u beskona<:·nih ponavljanja. 1\JišifJl_O pamćenje kod tak-
vih glumac~l. umjetnika predstavljanja, razvijeno je do krajnosti.
Glumac, naviknut na mehaničko reproduciranje uloge, ponavlja svoj
rad, ne trošeći nen.·nc ni duševne snage. To sc, uostalom, smatra ne sa-
mo nepotrebnim, nego ča k i štetnim prilikom javnog stvaranja, jer svako
uzbudcnje narušava glumče\'O vladanje sobom i mijenja crtci: i forilluko-
ji su zauvijek utvrdcni. Nejasnoća tc iste forme i nesigurnost njezina pre-
nošenja .štete dojmu.
Sve to, u različitoj mjeri odnosi se na spomenuta mjesta Vašeg tuma-
čenja laga.
Sada sc sjetite što sc dešavalo kasnije u Vašem radu.
-Druga mjc.o:.ta uloge i sam lagav lik nisu me zadovoljili. U to sam se
uvjerio takmk-r pomoću ogledala- prisjcćao sc Sustav.- Tralcći u s\·o-
me pamćenju odgm·arajud model, ja sam sc sjetio jednog pozna nika koji
nema veze s mojom ulogom, ali koji je, kako mi se činilo, bio pravo oliče­
nje lukavstva, zlobe i podmuklosti.
- I Vi ste počeli krišom ga promatrati, prilagodavajući se njemu?
~Da.
- I što ste radili s Vašim sjećanjima?
-Pravo da k alem, ja .sam naprosto kopirao ''anjske map_! re svoga po-
znanika,- priznao je Paša.- Ja sam ga·zarrl.išljao pored__ sebe. On je išao,
t?
stajao, sjedio, a ja sam motrio na nj i pon3\:Jfao sve š je -on radio.
-To je bila ,-eJ ika greška! U tom trenutku iznevjerili ste umjetnost
predstavljanja i prihvatili se pukog oponašanja, kopiranja, imitacije, što
nema ništa zajedničkog sa stvaralaštvom.
-A što je trebalo da uradim pa da taj slučajno, izvana uzeti lik naka-
lemim na laga?
-Trebalo je da nov materijal propustile kroz sebe, da ga oživite od-
govarajućim zamislima mašte, kako se to radi u našoj umjetnosti prožh·-
ljavanja.
Poslije toga, kad bi se oživljeni materijal primio i kad bi slika uloge u
mislima bila stvorena, Vi biste sc morali latiti novoga posla o kojem sli-
kovito govori .iedan od najboljih zastupnika umjetnosti predstavljanja,
čuveni francuski glumac Coquclin-Stariji.
Glumac stvara model u svojoj mašti, zatim »poput slikara lovi svaku
njcgo.Y!!.J:rtu~ ali ne nanosi je na platno, nego na samoga sebe ..... - čitao
fCA[kadije Nikolajc\ič iz brošure Coquelina koju mu je dodao Ivan Pla-
tonovič.- »On na Tartuffeu zamišlja neki kostim i oblači ga na se, vidi
njegov hod i oponaša ga, pamti fizionomiju i pozajmljuje je~ On pri lago~
dava tome vlastito lice- tako reći kroji ga, l-eže i šije vlastitu KOžU, sve
dok kritičar. sk rh· en u njegovom pn·om ja, ne bUJe zadovoljan f ne otkri-
je definitivnu sliL·nost s Tartuffcom. Ali to je još nije sve: bila bi to samo
izvanjska podudarnost, slika i prilika lika koji prcdstadja, ne i sam tip.
Potrebno je još da glumac prisili svoga Tartuffea da progovori onim gla-
~9,__~_koji on čuje kao Tartuffeov, a da bi utvrdio čitav razvoj uloge, trebi

Rad glumca na sebi
ga prisiliti da sc kreće, da hoda, da gestikulira, da sluša, misli kao Tartuf-
fe, treba mu udahnuti dušu Tartuffea. Tek tada je portret goto\·; mo/.c sc
j)(Jstaviti u ohir, -t.f.Tii-pozornicu i gledalac i:c reći: ~Evo Tartulfea. ·"ili,
»glumac je loše radio.«*
-Ali to je veoma teško i slo7.eno!- uzbudio sam sc ja.
-Jeste. I sam Coquelin to priznaje. On kaže: »Glumac ne ži\·i, nego ig-
ra. On ostaje hladan prema predmetu S\'Oje igre, ali njegova um_it:'tnost
mora biti savršena.«
I zaista,- dodao je Ton:ov,- umjetnost predstavljanja t raZi savršen-
st~·<? ~-~-?pstal~ ka_o_ ~~,i_~_t_~~st. ------------
-Pa zar nije jednostavnije pO\-jeriti sc prirodi, prirodnom st\·aralaš-
t\'U i pravom proživljavanju?- pitao sam ja.
-Na to Coquelin samouvjereno izjavljuje: ~Umjetnost nije rcalan 7.i-
vot, nije čak ni njcgQ_LQdraz. Sama umjetnost je- st\·aralac. Ona st\·ara
'šmj vlastiti ži\·ot, izvan_ vremena i PI-Os tOra, di\·an u svojoj apstrakciji.«
l\li se, naravno, ne bismo mogli složiti s tahi m samopouzda nim iza-
zovom jedinsh·cnoj, savršenoj i nedostižnoj umjetnici - st\·arulafkoj
prirodi.
-Pa zar oni zaista vjeruju da je njihova tehnika moćnija od same pri-
rode? Kakva zabluda!- nisam se mogao umiriti.
-Oni vjeruju u to da stvaraju na pozornici S\'oj, bolji 7.ivot. Ke onaj
realni, ljudski život, kakav mi znamo u stvarnosti, nego Urugi, dotjcl·an
za pozornicu.
Eto zbog čega glumci predstavljanja proži\·e s\·aku ulogu valjano, _ljud-
ski sam~_u pg_~e~ii. URriprCm)10~ perloOut=ida,-aiCU samom trenutku
stvaranja, na pozornici, Oni ·prelaze na uvjetno prožiYija\·anje. Pri tome,
·opravdanja radi, navOde ovakve argumente: k3Zalište i njegove predstave
su uvjetne, a pozornica je isuviše siromašna sredstvima da bi pružila ilu-
ziju pravog života; zato kazalište ne samo što ne treba izbjegavati uvjet-
~; nego naprotiv,_treba da ih voli. ---
Takvo st\'aralaštvo je lijepo ali nije duboko, ono je prije efektno nego
što je snažno; u njemu je forma zariimljivija od sadržaja; ono više djeluje
na sluh i vid nego li na dušu i stoga, ono više oduševljava nego .što potre-
sa.
i da Vaša igra nema nikakve veze s njom.
: -~ Istina, i u toj umjetnosti moguće je postići snažne dojmo\'e. Oni nas
obuzimaju dok ih primamo, o njima čuvamo lijepa sjećanja, ali to nisu
oni dojmovi koji griju dušu i duboko se usijeca ju u nju. Uticaj takve um-
jetnosti je snažan, ali kratkotrajan. Više joj se divimo nego li joj \"jeru je-
mo. Zato 'nj(;j Oi]Č·s·\-;c·oost.Upn-o.-Ono što treba dU zciP3nji neočekivanoš­
t:U (st·cnskom ljt•putom, ili ono što traži izrazit patos- 1.a to ta umjet·
['J Coquelrn Be noti Constantin ( 1841 - 19091 velrki lrancuskr glumac i teoretičar "umJet nosio predstavlja-
nja". pnstalrcl!- Drdero1ovih pogleda na glumu Citirano prema rzdan1u· Kok/en-Starši lskusstvo aktera
Krev. i90!f"'---~=~-___:::::--- - tamo gdje osjećanje ima riječ.
' '
40 Scenska umjetnost i scenski zanat 41
nost im~ sredsta\·a. Ali da bi se izrazile duboke strasti. njena ~redstva su
ili o~\'c-ć'"raskošna, ili mh·eć površna. Tana nost i du hina ljudskog osjeća­
nja ne POdnose tehnička sredstva. Njima je potrebna neposredna pomoć
samc-pl'lroJe u trenutku prirodnog pro7.idjavanja i njezinog otjclodje-
nja. Pa ipak, predstadjanje uloge koje je sugerirao proces istinskog pro-
življa vanja, valja smatrati umjetnošću.
.... 19 .. g.
Na dana~njem satu GO\·orkov je s velikim poletom u\'jera\·ao da je on
-glumac umjetnosti predstavljanja, da su načela toga pravca bliska nje-
govoj duši, da upravo n njima vapi njegovo umjctnit-ko osjećanje, njima
sc on divi; da upra\·o tako i nikako drukčije on shvaća umjetno~ t. Arkadi-
je Nikolajevič je posumnjao u valjanost njegova uvjerenja i podsjetio da
je u ~mjetnosti pn·dsta\·ljanja ncophodno_prož_tylj~~-~_!:Jj~. medutim, on
nije uvjeren da GO\·orkov dada tim procesom, ne samo u radu na pozor-
nici, nego čak ni kod kuće. Pa ipak Go\'orko\' je mjcra\'ao da un m·ijck
snažrio osjeća i pro7.ivljava ono što radi na pozornici.
-Svaki č<Hjck u ~\·akom trenutku svoga života nešto osjeća, pro/.iv-
ljava,- govorio je Arkadije Nikolajević.- Kad ništa ne bi osjećao, bio bi
mrtvac. Samo mrtntci ni~ta ne osjećaju. Važnoj~_ štoVi prožidja\'ate na
pozornici - ~-bstita os j danja istO\-jctna sa ži\·otom uloge, ili nešto dru-
go, što sc na nju ne odnosi? ·---~-
Vrlo često, čak i najisku<oniji glumci formiraju kod kuće i donesu na
pozornicu nešto sasvim nebitno i nevažno za ulogu i umjetnost. To sc is-
to desilo i sa svima \·ama. Jedni su nam na predstavi pokazivali svoj glas,
efektnu intonaciju, tehniku igre; drugi su uwseljavalln<:lzočne živahnim
trčkaranjem, balctskim skokovima, drzovitim gluma tanjem, zavodili nas
lijepim gestama i pozama; jednom riječju, donijeli su na poZo.rniC"U--ono
~kovima koje igraju nepotrebno. ·-
1 Vi, GovorkO\·e, niste prišli svojoj ulozi po liniji unutarnjeg sadržaja,
ni putem njegova proL:idja\·anja, a ni putem prcdstadjanja, nego sasdm
drugim putem, a mislite da ste stvorili nešto u umjetnosti. Ali tamo gdje
nema osjećaja za svoje pravo osjećanje, analogno osjećanju zamišljenog
lika, tamo nema ni govora o pravome stvaralaštvu.
Zbog toga ne za\·ara\·ajte sebe, bolje sc potrudi te da dublje prodrcte i
~hvati tc gdje počinje a gdje završava prava umjetnost. To će Vas m-jeriti
- A što je onda ona?
- Zanat. Istina, ne loš, s dosta dobro izradenim sredstvima izraza u
tumačenjuuloge i njene uvjetne ilustracije.
Preskoči t ću daljnji spor u koji se upustio Govorkov, i prijeći direktno
na objašnjenje Torcova o granicama koje dijele pravu umjetnost od zana-
ta.
Nema prave umjetnosti bez proživljavanja. Zbog toga ona počinje

Rad glumca na sebi 42
A zanat?- pitao je Govorkov.
Zanat, sa svoje strane, pm~·injc tamo gdje prestaje st\'aralal·ko pro-
življa\·iu1JC ili umjetničko izraža\'anje njegovih rezultata.
Dok je u umjetnosti proživlja,·anja i u umjetnosti prcdsta,·ljanja pro-
ces proživljavanja neizbježan, u zanatu je on nepotreban i slučajan.
Glume{ toga ko\'a ne znaju kreirati svaku -ulogu za sebe. Oni ne zna_iu
prol.i\'jeti i prirodno izraziti ono što su proi.i\'jeli. Glumci-zanatlije znaju
samo da saopće tekst uloge, prateći to jednom zasvagda izrado..·nim sred-
stvima scenske igre. To umnogome pojednostavljuje zadatke zanat.:t.
- U čemu se sastoji to pojcdnostaYljivanjc?- upitao sam ja.
- Razumjet ćete to bolje kad doznale odakle potiču i kako su stnJrc-
na sredstva zanatske igre koja mi na.šim jezikom nazivamo g/vmaaim
.~ablonama. Evo, odakle su sc one pojavile i kako su st\'orenc:
Da bi sc izrazila osjećanja uloge, neophodno je do/_i,-jeti ih, a d.:t bi sc
do7.ivjcla, glui-ri.aZ sam treba iskusiti istovjetna prOJ-.idjavanja. O~jcćanjc
sc ne može oponašati, mogu sc samo imitirati reLUltati njego,·a iLvanj-
skog izraza. Ali zanatlije ne znaju proživjeti ulogu, zbog toga oni nikada i
·ne upoznaju \·a njske fczultatd tog s-t\'aralal-kog procesa.
Sto se radi? Kako naći vanjsku formu ako je ne sugerira unutarnje os-
,-/_ jeća~jc_? Ka~9..i?§_zitigl~~-~i__pokretima Yanjs~~ r~_zultat~ nej~osto!ećcg
( - pro:iwlja,·anJa? Ne ostaJe msta drugo, nego pnbJCCJ pu koJ U\'Jd110J gl u-
n mačkoj šmiri. To je vrlo primitivno, formalnO,fZ,·anjsko prctbt:n·ljanjc-
{J:\j0čUrlj3.-iudih ulozi koja dm-glum"ac-tumač uiogc--Jilje [ii-oživio, pa zbog
toga ni ·spoznao. To je P_~ko p~dra:b\'anjc.
Pomoću mimike, glasa, pokreta, glumac-zanatlija nudi gledaocima s
pozornice samo vanjsku šablonu koja, toboi.e, izražava unutrašnji >>Ži\'ot
ljudskog duha« uloge, mrtav otisak postojećeg osjećanja. Za takvu vanJ-
sku šablonsko igru st\'orcn je ogroman asortiman svih mogu6h glumač­
kih izražajnih sredstava koja tobo7.e vanjskim srcdstdma izraZ~n·aju s\·a
moguća osjećanja što ih se dade sresti u katališnoj praksi. U O\'im nnat-
skim sredstvima osjećanja nema, postoji jedino podražavanje, pdličjc
vjcro,·atnog, pretpostavka njegova \'anjskog rezultata; nema duho\'nc
sadržine, postoji_-samO ,-anjsko srcdstYo koje tu sadržinu, toboh•, izra7.a-
va.
Neka od tih, jednom zauvijek fiksiranih srcdsta\'a ču,·aju sc u cehov-
skoj tradiciji, naslijeđenoj OOpi-cthodnika, kao, naprimjer, stavljanje ci-
jele ruke na srcC prilikom izražavanja JjubaYi ili trganje ovratnika kad sc
hoće predstaviti smrt. Druga su, već pripremljena, preuzeta od nadar·c-
nih sm-remenika (kao što je brisanje čela vanjskom stranom šake, kako
je to radila Vjera Fjodorovna Komisarževska u tragi\':nim trenucima ulo-
ge). Treća .":.rcdst,·a izmišljaju sami glumci._
Postoji posebna zanatska manira za saopćavanje uloge, tj. za glas, za
dikciju, za tehniku glasa, 7.\'Uka (pojačana 7vučna dizanja i spuštanja gla-
sa na snažnim mjestima uloge, sa specifičnim glumačkim tremolom ili
osobenim dcklamatorskim glasovnim fior-iturama). Postoji ~ačin hoda
(glumci-zanatlije ne hodaju nego sc šepure po sceni); način krctJ.nja i
lJ ~
Scenska um;etnost i scenski zanat 43
e -
radnj.:, n::ll·in 1'~1 plastiku i Yanjsku igru (to sc naročito zapaža kod gluma- .- ;'
ra-zan~ttlij~t. a ne zasni,·a se __ na ljepoti, nego na_pridačnosti). Postoje
srcd-...t\ a 1:,1 itr~t/"::lYanjc s \'ih mogućih čovjckm·ih osjećaja i strasti (ke7.e-
nj...~ /Uh,l. j prn rtan_it' hjcloučnica U ljubomori kao kod ~az\·anm·a, pokri-
vanje rukzuna o..:·iju i lica umjesto plača, h\'atanjc za kosu u očajanju).
Ima ~red:-ta\';1 i i"a poJraža\·anjc ('ita\'ih liko\'a i tipova raznih slojeYa
dnt~t\'<t (::.clt.IL'i pl_iuju na pod, bri~u nos rukanJm, vojnk·i zverkaju ma-
mu;am;t, an~! tJI-..r·a ti sc poigra\'aju lornjonom); pos t oje srcdst\'a za epohe
(opcr~kc ~c-...ll' hl .":.ITdnji ,-ijek, plc~ući korak za osamnaesti vijek); ima
sn.:J~u\·a i ta pt·ikati\'anjc komada i uloga (gradonačelnik); naročit na-
gib tii...-l.t pt\: nu f!k·dali~tu i stavljanje dlana pored usta kad sc gm·ori »a
partL'"· S\ l' t,· !-·!uma..:·kc na\'ikc pos~a!c-_su s ncmcnom tradicionalne.
T;d·.tJ j L', jL·dnom i /'.au\'ijck, ~t nu-en općcglumački govor, narol·ita ma-
nira pn•tbl.t\ l_i:tnja tdof:C, s unaprijed proral-unatim efektima, naro(-it
hoJ na <-,co..·ni, in.tiajnn-..,t poza i gc~ta .
C!Jtt'LI llll'il,tni..:·ka ~rcdst\'a ign.• lako reproduciraju trcnirani glumač­
ki mi~i.-i i".tn.ttlii:t, stntraju na\'iku koja postaje njihm·a druga priroda i
~a pol'urnici t.nJJjenjujc l_imbku prirodu.
Lti._i~·drH,m Jau\ijo..·J... fibirani, otisak osjt.'L;anja J.! hr to se_istro~i. gubi
S\'uj non;tllJI n:tt•.m·.k.:.taj ih·ota i pretvara sc u običnu mchani(-ku glu-
ma..:·ku ~:tblonu. trik ili U\jctni vanjski znak. Dug- niz takvih šablona jed-
nu !ll i /au\iick mlrc-Lknih za prcd'itadjanjc s\·ake uloge čini glumački
predst.t\ lj ad-.. i (lhro..·J ili ritual koji prati uvjetno prcdsta,·ljanje teksta ko-
maJa. S\i1ntim il'\·anj~kim sreJstdma igre glumci-zanatlije hol-e da za-
mijene ii\ o, i-.tinito unutra,;njc proJ-.i\'ljavanjc i st\·aralašt\'0. Ali ništa sc
_m' nl(l/l' \h ['l• ln·diti s pravim oo;;jcćanjem, a ono sc ne može izraziti meha-
ničkim ~rcd<,t\'ima zanat.J.. -
~e ke od tih ::.ablona još posjeduju stanovitu kazališnu efekt nost, og-
romna \·o..•L·ina \Tij...-da lo~im ukusom i zaprepašćuje uskošću sh\'aĆanja
ljuJ~kog o~jc(-~Hl_ia, pranJlinijskim odnosom prema njemu ili, jcdostav-
no, glupoš(·ti
Ali ni jcrne i ,-je kovna nad ka činc.i ono što je nakaradno ili besmisle-
no pri-;nim i dragim (tako: naprimjer, nemenom- ozakonjeno prenema-
ganjc operet:,kih komičara i mladinjanje komičarki-baba; ili \'rata pa\'i-
ljona, koja ~e ~ama Ot\'araju ili zat\'araju prilikom ulaska ili zalaska gos-
tu jućeg glumca ili junaka komada, smatraju sc potpuno normalnim po-
javama u kazalištu).
Eto zbog čega .":.U čak i protuprirodne šablone ušle u zanat i sad su \'eĆ
ukljul·cne u ritual gluma(-kog obreda; druge ~ablone tako su sc izvitoperi-
~c da ~e nije lako dosjetiti otkud su potekle. Glumačko sredstvo, koJe je
1zguhilo S\'al...u unutrašnju suštinu što ga je porodila, postaje puka scen-
ska konn'ncija i nema nil·cg zajedničkog s istinskim ži,·otom, pa stoga
podri\':l ljud~ku prirodu glumca. Takvih konvencionalnih šablona puni
~u balet, opera, a naroL·ito pscudoklasična tragedija, u kojoj bi htjeli da,
Jednom zauvijek ut nJenim zanatskim sredst,·ima, izraze najsloi.cnija i
naju7\ i~o..·ni ja pm).i\'lja\·anja junaka (napi-lmTef:Pri~·lačnost, podntčena
plast il-nu.-. t, »t-upan.ic« srca iz grudi u trenutku očajanja, podrhtavanje ru-
kama u oSYcti i .širenje ruku u molbi).
 Rad glumca na sebi Scenska umjetnost i scenskt zanat 45
44
Po uvjerenju zanat lija zadatak takvog općegluma<:·kog g:onJra i pia~ ti- toga dojma, zadm·oljavaju sc grubom imitacijom. l sami glumci toga ko-
,.ll'e~to
su U\ ]L' l cn1 d.t ~!uze p1.n OJ umjetnosti, neS\jCSill da sc naprosto
ke (naprimjer, sladunjav glas u lirskim mjestima; dosadna monotonija
'l kod recitiranja epske poezije, oštar glumački go\'or kad ~e izražava bave scenskim zanatom.
mržnja, lažne suze u glasu koje bi da izraze bol), sastoji sc, tohol:c, u to-
mc da se oplemeni glas, dikcija i glumački pokret, da sc učine lijepim, da
19. g.
sc podvuče njihova scenska cfektnost i likovna izrazitost. Ali, n:1žalost,
plemenitost sc ne shvaća uvijek pravilno, shvaćanje ljepote je ra<,~czljivo.
1\:a današnjem satu Arkadije :'\:ikolajc\·ič nastavio je analizirati .<.kol-
a nio često izražajnost sugerira loš ukus kojega na ~,·ijetu ima Jakko vi-
sku prcdstm·u·.
še nego li dobrog. Eto zbog čega sc umjesto plemenitosti st,·ara \'isoko-
parnost, umjesto ljepote dopadljivost. a umjesto izrai:ajnosti teatralna Najgore od s\·ih pro~ao je jadni Vjuncov. Njegovu igru Arkadije Niko-
efekt nost. I, u stvari, počev m'jetnim gO\·orom. dikcijom, a t<nTšavajući laje,·ič
nije smatrao L·ak ni :t:matom.
glumačkim hodom i njegovim gestom - sve služi praznoslomoj strani
Pa što je to bilo?- umiješao sam se ja u razgovor.
teatra koja nije dovoljno skromna da bi bila umjetnička.
Najoga,·nijc afektiranje.
Zanatski gO\'or i plastika glumca sveli su se na varlji\'U cfcktnost, na-
kićenuplemenitost, od kojih je stvorena naročita teatralna dopadljivost. A kod mene toga nije bilo?- upitao sam za svaki slučaj.

Uvjetna šablona ne može zamijeniti prožidjavanjc. Bilo je!

Nevolja je još u tome što je svaka šablona zarazna, naml'lljiva. Ona
nagriza glumca kao rđa. Kad jedanput nade sebi prolaz, ona p1·odire dub-
lje, razmnol.ava se i teži zahvatiti sva mjesta uloge i s\·e dijelO\ L' ~lumčc­
,-a prcdsta,·ljačkog aparata. Sablona popuni svako prazno mjcqo uloge
koje nije ispunjeno živim u;Jcćanjcm i tamo se trajno udomi. St<n·iše,
<lna sc nio (·esto pojavi prije negu ~to se rodi osjećanje i prcpri_icL·i mu
put: zbog toga sC-glumac mora nio budno (-uvati usluga nnmctl_jive šab-
lone.
Sve rečeno odnosi se čak i na darovite glumce' sposobne ta pravo or-
gansko stvaralaštvo. Za glumce zanatskog kova mol.c sc rcl·i da sc sl..oro
sva njihova scenska djelatnost svoJi na vješt izbor i kombinaciju ~ablo­
na. Neke od tih šablona imaju svoju priv\a(·nost i zanimljin1:-.l, pa neis-
kusni gledalac Čak ffiC primijeti kako to nije ništa više ne!!o]i rnchaniL·ki
glumaL·ki raJ. -
Ali ma kako savršene bile glumačke šablone, same po ~l--bi one ne mo·
g:u uzbuditi gkdaoca. Zato- su potrebni neki dopunski uzrol-niri, a t3b·a
su i1sobC-ili sredst\-a koja zovemo gluma,~kom cmoc(jom. GlumaL·I..a emo-
cija nije pra,·a emocija, istinsko u'mjel.ničku prožidjavanje ulo!!L' na po-
:tornici. To je umjetno nad raži vanje periferije tijela.
Naprimjer, ako stegnete pesnice, jako skrati tc mišiće tijela ili spaz·
matično dišcte, moguće je dostići veliku fizičku napetost koju gledalište
L'l-·sto prima kao izraz snažnog temperamenta, poncscnog strašl·u. l\fogu-
ćc je izvana, mehaniL-ki uzbuđivati sc, hladne duše, be.1razlo/no, uopće­
no. To stvara nejaku imitaciju fizičke razjarenosti.
Glumci osjctlji,·ijih nerava bude u sehi glumačku emociju njihm·im
umjetnim napinjanjem:.__r~zultat je svojevrsna scenska histerija, a!L·ktaci-
ja, nezdrava ekstaza, često u istoj mjeri bez unutrašnjeg sadrZaj a, kao i
umjetna fi.1iL-ka raspaljenost. I u tom i u drugom slučaju nije u pitanju
gluma(· ka igra, nego šmira, ne 7.iva osjećanja čovjeka-glumca, pri l~ gode-
na ulozi koju igra, već glumačka emocija. Ta emocija st_vara ipnk stnnovit
dojam ;i.ivota, a pošto umjetnički neobrazovani ljudi ne razlikuju hali tet
A kada?!- uskliknuo sam s užasom.- Vi ste rekli da sam igrao
nadahnuto.
- I objasnio sam uz to da sc taha igra sastoji oJ momenata isti n·
skog St\'arala~t\·a koji sc smjenjuju s momentima ...
- Zanata?- otelo mi sc pitanje.
- ZaJ]ata Vi nemate, odakle biste ga uzeli, to sc stil·e dugim radom,
kao k~ GO\'OI'kO\·a, a Vi za to niste imali vremena.--} upravo stoga po-
dražm·a\i ste divljaka najdilctantskijim šablonama u kojima sc ne osjeća
nika ha tehnika. A bez tehnike nema ni umjetnosti ni zanata.
- Odakle meni šablone, kad sam prvi put izašao na daske?
- Ja poinajcm d \"ije djevojke koje nikada nisu ,-id jele ni kazalište, ni
predstavu, (-ak ni probu, a koje su ipak odigrale tragediju u najofucani-
jim i nnjgorim Sablonama.
Zna(·i. čak ne ni zanat nego naprosto diletantska afektacija?
Da! Na sreću, samo afektacija,- potvrdio je Arkadije Nikolajcvič.
Zato što se s diletantskom afektacijom lakše boriti nego s (·vrsto
ukorijenjeni m zanatom. Počet nici kao što ste Vi, poJ m'jctom da su na-
dafCn(, mogu slučajno i na tren dobro osjetiti ulogu, ali izraziti je svu u
postojano j umjl'lničkoj formi ne mogu i stoga s\agda pribjegavaju afek-
.: taciji. U piTO Hijeme ona je prilično nevina. ali ne treba zaboradjati da
sc u njoj krijL' ,-e \ika opasnost, s njom sc treba boriti od početka da sc ne
bi razvile na\·ikc koje bogalje i b:dtoperuju glumčevu prirodnu nadare-
nost. Potrudi tc sc shvatiti gdje pol·injc a gdje se zanšava zanat i puka
afektacija.
- Pa gdje ona počinje?
- Pokušat ču Vam to objasniti na Vama, Vašem dastitom primjeru.
Vi ste pametan čovjek, ali zašto je ono što ste radili na školskoj predsta·

l
:l
 r Rad glumca na sebi
' 46
vi, izuzmemo li samo nekoliko trenutaka, bilo besmisleno? Zar Vi zaista
vjerujete da Mauri, u svoje vrijeme čuveni po svojoj kulturi, sliče zvijeri-
ma koJe jure po kavezu? Divljak, kako ste ga Vi igrali, čak i u običnom
razgovoru s adutantom riče na njega, kesi zube i prC\TĆC očima. Otkuda
takav pristup ulozi? Objasnite nam kojim ste putevima mogli doći do
takve besmislice? Nije li to zato što g_lumcu, kad zaluta na svojim stvara·
!ačkim putevima, svaka besmislica izgleda moguća?
Ja sam iznio do najmanjih detalja o radu na ulozi kod kut:c, skoro sve
što sam zapisao u dnevniku. Ponešto sam uspio ilustrirati radnjom. Da
bi bilo očiglcdnije, čak sam porazmjestio stolice istu onako kaku je ras-
poređen namještaj u mojoj sobi.
U nekim trenucima moga prikaza Arkadije r\ikulajcdč sc ~lat ko smi-
jao.
- Eto kako se začinje najgori zanat,- rekao je on, kad sam završio.
-To sc dešava ponajprije- onda kada se laćate nečega što pre maša vaše
snage, što ne poznajete, što ne osjećate.
Meni sc na školskoj predstavi činilo daje Vaš glavni zadatak hio zadi-
viti, potresti gledaoca. Cime? Pravim organskim osjećanjima koja odgo-
varaju liku? Ali Vi ih niste imali. !\iste imali ni cjclodt, živ lik, kuji biste
mogli makar izvana kopirati. Sto Vam je onda ostalu da uradite? Da šče­
pate prvu crtu koja Vam je slučajno sijevnula u sjećanju. Kao kod svakog
čovjeka, i kod Vas ih u sjećanju ima mnogo, za sve prilike u /.inJtu. Jer
svaki dojam, u ovoj ili onoj formi, ostaje u našem ~.icćanju i kaJ nam za-
treba, mi ga slikovito izražavamo. Prilikom takvih prikaza na brzinu i
»uopće«, mi malo brinemo o tome da naše tumačenje odgovori st\·arnos-
ti. Zadovoljavamo sc samo nekom crtom, samo naznakom. Za ostvarenje
tahih likova životna praksa ustanovila je ćak uzroke ili vanj~ke prcd-
stavljačkc znake. Kažite bilo kome od nas: »Odigraj te odmah, hcz pripre-
me, divljaka uopće«. Jamčim Vam da će većina uraditi isto što ste radili
Vi na školskoj predstavi, zato što se skakanje, rikanje, ke/enje zuba, sije-
vanje očima, odavno u našoj mašti stopilo s lažnom slikom o didjcm čov-
jeku. ---
Takva sredstva ~>uopće« postoje kod svakog čovjeka i za i7l"ažavanje
- ljubomore, gnjeva, uzbuđenja, radosti, očajanja i drugog. I ta sredstva
puštaju sc u promet bez obzira na to kako ih, kada, u ka kdm uvjetima
čmjek dol.ivljava. Takva »igra« ili, točnije, šmira, smiješno je elementar-
na na sceni: da bi se izrazila snaga nepostojećeg osjećanja, viče sc do pro-
muklosti, pojačava se mimika do pretjeranosti, preuvcličava se ilfalitost
kretanja i radnje, trese se rukama, h\·ata se za glavu i drugo. S\·a ta srcd-
St\·a igre postoje i u Vas, ali, srećom, ona nisu mnogobrojna. Nije čudo
stoga, što ste ih potrošili za sat rada. Taha sredstva izigravanja pojavlju-
ju se odmah, sama od sebe i brzo dozlogrde.
Sušta suprotnost- rrava umjetnička sredstva izraza unutrašnjeg ži-
vota uloge tegobna su, dugo se stvaraju, ali nikada ne dosade na pozorni-
d. Ona sc s.:~ ma obnavljaju i neprestano dopunjuju, sigurno obuzimaju i
~amoga glumca i gledaoce. Eto zbog čega sc uloga st\·urena prirodnim
.sl·cdst\·ima igre ra?\"ija, a ona izgrađena na izigravanju diletantskom
gluma tanju odmah postaje bcži\·otna, mehanička.
ll
Scenska umjetnost i scenski zanat 47
Sve su to, da tako ka7.cm, »općeljudske šablone«, koje su poput slije-
pe uslužnosti- opasnije od neprijatelja. U Vama, kao i u s\·akom čm-je­
ku postoje tc šablone i Vi ste ih koristili na pozornici stoga što niste ima-
li gOlo\~{h,-izl-adcnih zanatskom tehnikom.
Kao što vidite, glumatanje kao i zanat počinje tamo gdje zanša\·a
prožidjavanjc, ali je zanat organizirano prilagođen da zamijeni osjećanja
pukom šmirom, i koristi sc sl\·orcnim šablona ma, dok afektacija ne ras-
polaže njima i bez odbira upotrebljava prve koji naidu, »općeljudske~< ili
·preuzete šablone, koje nisu izbrušene niti pripremljene za pozorna:u.
To što se de~ilo s. Vama di sc razumjeti i opravdati jer ste poC:-ctnik.
Ali budite oprezni ubudm:c. Od dilctantskog gluma tanja i »općeljud.skiha
šablona zgotod sc, na kraju krajeva, najgori zanat. Ne dajte mu da sc
razvije.
Zbog toga sc, s jedne strane uporno borite sa šablonama, a istodobno
učite pro7.idjavati ulogu, ne samo u pojedini.m momentima na predstavi,
kao što je to bilo u Othe/lu, nego sve vrijeme dok izra7.avatc život osobe
koju igrate. Tako (·ete sebi pomoći da umakncte igri po intuiciji i da sc
Približite umjetnosti pro7idjavanja.
19 .. g.
Riječi Arkadija Kikolajcviča snai:no su me sc dojmile. Bilo je trenuta-
ka kad sam dolazio do zaključka da treba napustiti školu.
Zbog toga sam danas, pri susretu sa Torcovom na satu, obnm·io svoja
raspitivanja. Htio sam izvesti opći zaključak o s\'cmu što je bilo reL-eno
na prethodnim satovima. Na kraju krajeva, zaključio sam da je moja igra
smjesa najboljeg ~to postoji u našem poslu, to jest momenata nadahnu-
ća, i najgoreg- to jest glumatanja.
- To i nije ono najgore,- umiri\·ao me je To rem:.- Ono što su drugi
radili još je gore. Vaš diletantizam je izlječiv, a greške drugih su S\·jcstan
princip koji se vrlo rijetko uspijeva promijeniti ili s korijenom iščupati iz
glumca.
Sto je to?
Eksploatacija umjetnosti.
U čemu se ona sastoji?- pitali su učenici.
Pa, recimo, u onom što je radila Veljaminova.
Ja?!- skočila je Vcljaminova s mjesta, iznenadena.- Sto sam ja
radila?
- Pokazivali ste nam svoje ručice, nožice, cijelu pojavu, to više što se
sa pozornice bolje možete vidjeti,- odgovorio je Arkadije Nikolajević.
Ja? Ručice-, nožice?- pitala se u nedoumici jadna naša ljepotica .
Da, upravo: ručice i nožice.
l
Scenska umjetnost i scenski zanat 49
Rad glumca na sebi 48
_ Kako sc daju it.bjc(·i S\"C opasnosti koje nam prijete?- priupitao
U/:asno, grozno, (·udno\'ato,- tvrdila je Vclj~tminova.- Ja sam ra-
di b i ništa ne znam! sam ja.
- Ima .kdno jedino St'L'dstvo, kao .',to sam već rekao: ncpre.'otano os-
Tako to biva s navikama koje sc uvrijcžc. tvarivati o~nm·ni cilj na~e umjetnosti koji sc sastoji u sf\·aranju »/il u ta
Pa zb~g čega su mc onda hvalili? "ljud~kog duha", ulof!C i komada i u un~jctnh;kom otjclodj(·IJ}u toga ii m-
ta u i/l'f"!>llO/ .~C<:mkoi /(n·mi. U tim sc rijedma krije ideal pravoga ~:-dum­
Zbog toga što imate lijepe nožice i ručice.
ea.
- A što je loše? Iz r;;tl'g:o,·ora s T o1·conJm postalo mi je jasno da nam je bilo isuviše ra-
no nastupiti na po.1.ornki i da je školska predstava donijela nama, ut-eni-
- Loše je to što ste koketirali s gledalištem umje.<. to da igrate Katari-
cima, više Š l t.'\ l' no koristi.
nu. Shakespeare nije pbao Ukrm;cnu goropad zato da bi učenica \'clja-
minova pokazivala sn>ju nožicu s pozornice i koketirala sa svoiim oho/a- - Ona \·am _je donijcb korist,- usprotido se Arkadije Nikola_ic\"i(·,
vaocima. Shakespeare je imao drugi cilj, koji je Vama osta~ .'>tran, a kada sam mu otkrio S\ oj u misao.- Predstava je pokazala ono što nika-
nama - nepoznat. da ne trcha raditi na pomrnici, ono što u budućnosti \"alja brižljivo itbjc-
gavati.
Nai:alost, našu umjetnost vrlo često eksploatiraju za ciljeve, nju j pot-
punu strane. Vi- da biste pokazali svoju ljepotu- drugi- Ja hi std..li Na kraju r.ugu\·ora. op1·aštajud se s nama, Torcm· je obja,·io da ~ut­
. popularnost, izvanjski uspjeh ili karijeru. U našem po.<.] u to su uobi l-aje- rašnjim danom po(·injcmo s \'jcžbanjima čiji je cilj da rat.\'iju naš glas i ti-
ne poja\'C i ja žurim da Vas od njih sačuvam. Zapamtite dobro o\·o ~to ću jelo, to jest s:lto\"ima pjnanja, dikcije, gimnastike, ritma, plastike, plc~a.
vam sada reći: ~azalište, zbog javnosti svoje prirode i varljive spektaku- mačevanja, akrobatike. Tc predmete imat ćemo svakoga dana jer mišići
larnosti jest nož sa dvije oštrice; s jedne strane, ono obavlja \'ažnu oplT- ljudskog tije b t<:~htijc,·aju sistematsko, uporno i dugo vježbanje da bi sc
društvcnu misiju, a s druge- bodri one koji bi da eksploatiraju našu raZ\·ili.
umjetno~! i da stvore sebi karijeru. Ti ljudi koriste nesh\·aćanje _jl-d11ih.
izopat:'cni ukus drugih, oni pribjegavaju protekdji, intrigama i dnl!.!irn
sredsh·ima koja nemaju \'ezc sa stvaralaštvom. Eksploatatori su naj~cd
neprij~tclji umjetnosti. Protiv njih sc valja najodluL·nijc boriti, a ako tu
~e u:piJe, onda ih treba protjerati s dasaka. Zbog toga,~ obratio Sl' Vc-
lpmmo\'oj,- odlučite jednom zasvagda: da li ste došli da služite i da pri-
nosite i.rtvc umjetnosti ili da je eksploatirate za S\'Oje osobne ciljc\·c?
Ipak, - __nastavio je Torcov obraćajući se svima,- dijeliti umjl'lno:-.t
~a k~tcg:onJe moguće je samo u teoriji. Stvarnost i praksa ne daju :-.e ut-
Jerati u rubrike. One izmiješaju sve pravce. U stvari, (·t.·sto vidimo kako sc
veliki glumci u svojoj ljudskoj slabosti spuštaju do zanata, a zanatli_ie po-
nekad u;dižu do pra\'C umjetnosti.
To sc deša~·a i prilikom igranja s\·ake uloge, na s\·akoj prcdsta\'i. Na-
pur_cd~J s pnmm p;ol.ivljm·anjem, sreću sc trenuci pr-cUstadjanja, !-'lullla-
tan.J_a J e~sploat?c1je. ~toliku je potrebnije da glumci osjećaju granice
sv~ IC ur~]L:tno~t~, utoltko je važnije da zanatlije shvate gdje je linija ita
ko.JC poctn.JC Ulll.JCtno~t.
. ~ako ~ na km poslu po:-. tuje dva o:-.novna toka: umje/no.~/ pro/il lj: n a-
IlJal um~(:/lu~.~! prcJ.~t;.n-/janja. ZajcJnil·ka pozadina na kojoj nat·~.: je'> t
- d11bar t ll los- sccn:-.ki zanat. Treba još reći, da se u trenutku unut r;t'.-
njcg poriva, krot. nametljive šablone i izigravanje mogu probiti j i~hc
pravtJga !-.l\'arala.~t\·a.

~cophodno je, takod ..·r, l:·u\·ati svoju umjetnost od cbploatacik _jL'r

to sc zlo zna pri krasti neprimjetno.

Sto sc ti("C Jiktantinna, on je u podjednakoj mjeri i koristan i '.tetan,

-za \"isno od puteva koje odabere. ·