PRVI CIKLUS STUDIJA

STUDIJSKI PROGRAM FAKULTET ZA BEZBJEDNOST I

ZAŠTITU

LEGALNO PRISUSTVO, DJELOVANJE STRANIH

OBAVJEŠTAJNIH SLUŽBI I DRUGIH SPECIJALNIH
SNAGA

Seminarski rad iz Sistem bezbjednosti EU

Profesor: Student: Dražen Puljić

Prof. dr. Dragomir Keserović Broj indeksa:
2163/21
Banja Luka, 2022.
SADRŽAJ
 UVOD

Obavještajna služba i obavještajni rad dugo su prisutni u razvoju ljudskog društva

kao obavještajni fenomen. Prikupljanje, analiziranje, obrada i ocjena podataka u cilju
zaštite nacionalne bezbjednosti predstavlja jednu od ključnih funkcija obavještajne
službe. Savremeni svijet se mjenja, a sa njim dolaze i novi bezbjednosni rizici i prijetnje.
To od obavještajne službe zahtjeva kvalitetan obavještajni rad i dobru prediktivnu moć.
 1. Istorijat obavještajne službe

Nastanku obavještajne službe kao specifične organizacije koja prikuplja, analizira

i obrađuje i distribuira obavještajne podatke prethodila je obavještajna aktivnost
pojedinaca ili neformalnih grupa koji su prikupljali različite tajne za potrebe svojih
vlastodržaca. Obavještajna djelatnost javlja se već u najranijim periodima razvoja ljudske
civilizacije tako da se još naziva i “ drugim najstarijim zanatom na svijetu ”. Primanje i
obrada informacija iz spoljašnjeg svijeta zapravo je spospobnost koju posjeduje većina
živih bića i pretpostavka je njihovog opstanka u okolini. Čovijek svojim čulima registruje
povoljne i nepovoljne promjene u životnoj okolini, na primjer dolazak opasnosti, pa te
signale kanališu u svrhu procjenjivanje situacije i iznalaženja odgovora. Takođe, i svaka
ljudska zajednica nastoji prikupitit podatke o svojoj okolini i događajima u njoj kako bi
dobijene određene informacije mogla koristiti za vlastiti napredak ili za izbjegavanje,
odnosno odbijanje opasnosti, a isto tako nastojati spriječiti druge zajednice u pribavljanju
informacija i slično.

2. Metod saradnje

Metod saradnje je noviji obavještajni metod, pod kojim se podrazumijevaju

raznovrsni oblici institucionalizovane saradnje između obavještajnih službi koje
pripadaju različitim obavještajnim sistemima (zajednicama), odnosno različitim
državama. Radi se dakle o postupku prikupljanja obavještajnih informacija koje se
zasnivaju na međudržavnim ugovorima. Činjenica je da se obavještajne službe sve češće
moraju baviti globalnim i međudržavnim pitanjima, uticala je na ekspanziju u odnosima
između obavještajnih službi između različitih zemalja. Koristi od razmjene informacija u
očigledne, razmijena predstavlja preduslov za pravovremenu, obavještajnu i dobro
razređenu bezbjednosnu odluku. Pored toga, eliminisanje dupliranja rada može uštediti
znašajna državna sredstva. Informacije se razmjenjuju u bilateralnoj i multilateralnoj
osnovi.

2.1. Bilateralna saradnja

Obično obuhvata razmjenu obavještajnih podataka i analizu tema od značajnog

interesa. Takva saradnja generalno funkcioniše na bazi protivusluge, jer države nerado
pružaju informacije koje mogu otkriti njihove izvore ili metode, a da iz toga nemaju
konkretnu korist. Iako zemlje sa ograničenim sredstvima za obavještajne djelatnosti
nemaju kapacitet koji se mogu uporediti sa onim koje imaju veće službe, one kao
protivuslugu za ustupljenja saznanja mogu da osiguraju pristup u geografska područja ili
pruže lingvističke usluge koje bi veće službe u protivnom morale da razviju.
 2.2. Multilateralna saradnja

Multilateralna saradnja se razvija kao odgovor na sledeće izazove: koalicione snage

raspoređene u operacijama za podršku miru i vojnim operacijama zahtjevaju skoro čitav
asortiman ratne podrške obavještajne službe, transnacionalna pitanja kao što su terorizam,
u kojima uspjeh jedne države koristi svima, motivišu mnoge zemlje da dobiju i omoguće
pristup sve širem opsegu informacija. Multilateralno umrežavanje može biti presudno u
razvoju međusobnih veza, modernih tehnologija i baza podataka, i u pružanju uzajamne
pravne moći. Neke međunarodne organizacije kao što je Evropska unija u procesu su
stvaranja nadnacionalnih mehanizama za obavještajnu procjenu, ali su ovi mehanizmi jos
uvijek zavisni od podataka koje im ustupe obavještajne službe država članica.