EPOVI

Epska pjesma – obrađuje jedan događaj, a u njezinu središtu je lik epskoga junaka.
Ep – opširno epsko djelo u stihu u kojemu se oko glavnoga događaja i likova nižu sporedne
radnje i likovi.
Epopeja – (herojski ep) daje najširu sliku života, običaja, i vjerovanja nekoga naroda. U
epopeji se javljaju događaji i likovi (kolektivni junaci) presudni za opstanak tog naroda.

Epske teme su od iznimnoga značenja za zajednicu (rat, važni pojedinci, putovanja), a epski
junak nositelj je osobina naroda (kolektivni junak).

Ep započinje INVOKACIJOM – postupak zazivanja muze ili božje pomoći pri pisanju epa.

Pripovijedanje u epu započinje in medias res (u središtu zbivanja što znači da mu ne prethodi
nikakav uvod)), što znači da se podrazumijeva kako čitatelj već zna cijelu priču i njezin
kontekst pa se ne mora pripovijedati kako je nešto započelo, već se može izravno uključiti u
radnju o kojoj se pripovijeda. Suprotni postupak bio bi ab ovo (od jajeta).

- Retardacija (usporavanje) radnje:

Ponavljanje - riječi, izraza ili situacija
stalni epiteti (brzonogi Ahilej, silni Agamemnon, sjajnošljemac Hektor, volooka Hera)
Digresija - manje udaljavanje od glavne radnje, uglavnom nekim duljim opisom U Ilijadi
imamo opis štita (18.pj.) kada se epski pjesnik udaljuje od ratničkih zbivanja prilikom
grčkoga života u mirnodopsko vrijeme).
Epizoda - dulje udaljavanje od glavne radnje koje se može izdvojiti iz nje kao zasebna cjelina
(samostalne epizode umetnute u središnju radnju – u Ilijadi oproštaj Hektora i Andromahe).

- Perifraza – izrazi i definicije kažu se umjesto naziva za nešto – stilske figure koje se
sastoje u tome da se neki obični pojam izražava širim, opisnim izričajem (npr. za
Apolona se kaže Zeusov i Letin sin)

HOMER: Ilijada

TEMA: Trojanski rat, obrađuje pedeset i jedan dan posljednje, desete godine rata pod
Trojom. (Prema mitu, Trojanski rat je izbio zbog otmice lijepe Helene. Trajao je deset godina;
na jednoj strani su bili Grci, a na drugoj Trojanci.)
Temeljni motivi: rat, hrabrost, prijateljstvo i srdžba.
Mjesto radnje: ispred zidina Troje i u Troji; Olimp (bogovi)
Vrijeme radnje: 51 dan u završnoj (10.) godini Trojanskoga rata.
Ilij – grčki naziv za Troju
Stih: heksametar (izmjena dugih i kratkih slogova; šest stopa – pet daktila i jedan trohej
Književna vrsta: epopeja (ili ep) u 24 pjevanja
- Motiv Ahilejeve srdžbe kao pokretačke snage epa
- Pokretačka snaga epa je Ahilejeva srdžba (1. pjevanje): na Agamemnona koji mu
otima robinju Briseidu (zbog toga odustaje Ahilej od borbe i to će Grcima, odnosno
Ahejcima uzrokovati velike gubitke i poraze) te na Hektora koji mu ubija prijatelja
Patrokla (zato se Ahilej vraća u borbu).
- U uvodnim stihovima prepoznajemo epske tehnike: invokaciju i in medias res.
GRCI – Odisej, Menelaj, Agamemnon, Ahilej
 TROJANCI – Hektor, Andromaha, Paris (oteo Menelajevu ženu Helenu i to je bio povod
Trojanskom ratu)
Grčki bogovi – Zeus, Hera, Apolon, Ares, Atena, Afrodita, Hefest, Posejdon, Had
Ahilej – za povratak u borbu Hefest mu izrađuje štit; Ahilej često za pomoć
(savjetodavnu) majku Tetidu.
Ahilej – hrabar, veliki ratnik, junak, snalažljiv, polubog – sin kralja Peleja i nimfe Tetide ;
glavni motiv su mu osobni razlozi, Ahilej vjeruje u više bogova i nije podčinjen volji
bogova, prkosi volji bogova, ima nadljudsku snagu, pobjeđuje sile i sve prepreke

HOMER: Odiseja

TEMA: Odisejeve pustolovine nakon rata, povratak na Itaku te osveta proscima (Nakon
Trojanskoga rata Odisej deset godina luta morima da bi se nakon niza pustolovina vratio na
rodnu Itaku gdje ga čeka vjerna žena Penelopa – simbol vjernosti i sin Telemah)
Temeljni motivi: lutanje i stalna čežnja za povratkom domu, vjernost, traganje za ocem,
osveta
Vrijeme radnje: 41 dan u desetoj, završnoj godini Odisejeva lutanja nakon Trojanskoga rata
Ilij – grčki naziv za Troju
Stih: heksametar (izmjena dugih i kratkih slogova; šest stopa – pet daktila i jedan trohej
Književna vrsta: epopeja (ili ep) u 24 pjevanja
- U uvodnim stihovima prepoznajemo epske tehnike: invokaciju i in medias res.
Likovi – smrtnici: Odisej, Penelopa, Telemah, Euriklija, Antinoj i Eurimah (prosci),
svinjar Eumej, feački kralj Alkinoj
Itaka – Penelopa (Odisejeva vjerna žena koju opsjedaju prosci; rekla im je da će se udati
kada završi tkanje (danju je tkala, a noću parala) pokrova za Odisejeva oca); Telemah
(Odisejev sin kojeg na početku djela Atena nadahnjuje za potragu za Odisejem); Euriklija
je sluškinja koja ga je prepoznala dok mu je prala noge prema ožiljku kojeg je zadobio u
djetinjstvu u borbi s veprom)

- Kiklop Polifem – jednooki div koji je zatočio Odiseja i njegove mornare i svakoga
dana jednog pojede. Odisej je smislio način kakao da ga nadmudri – opio ga je, a
potom mu užarenim kopljem izbija jedino oko; iz pećine se s mornarima spašava tako
što su se vezali za trbuhe ovaca
- O svom desetogodišnjem lutanju Odisej pripovijeda na dvoru feačkoga kralja
Alkinoja; kći feačkoga kralja zove se Nausikaja koja Odiseja pronalazi na obali i
dovodi ga u očev dvor.
Grčki bogovi – Zeus, Atena, Posejdon, nimfa Kalipso
Odisej– hrabar, ratnik, junak, oštrouman, snalažljiv, lukav, mudar - sudjeluje u zamci s
Trojanskim konjem (on ga je osmislio), prkosi volji bogova, sreća u obiteljskom životu,
oprezan

POJMOVI:
Odiseja – lutanje
Itaka – simbol mjesta na kojem se čovjek u konačnici vraća
Utjecaj na europsku književnost:
James Joyce: Uliks (parodija na Odiseju)
Ranko Marinković : Kiklop
Homersko pitanje – pitanje autorstva Ilijade i Odiseje: unitaristi (autor je Homer) i
analitičari ili pluralisti smatraju da je više autora obaju epova.
 Publije Vergilije Maron : Eneida
TEMA: Enejino lutanje nakon pada Troje i osnutak Rima

Temeljni motivi: dužnost, sudbina, ljubav, osveta

Stih: heksametar (izmjena dugih i kratkih slogova; šest stopa – pet daktila i jedan trohej
Književna vrsta: ep u 12 pjevanja; prvih šest pisano je po uzoru na Odiseju (Enejina lutanja
morem), a drugih šest po uzoru na Ilijadu (Enejino ratovanje sa starosjediocima poslije
iskrcavanja na talijansku obalu)

Tema djela vezana je uz junaka Eneju koji nakon Trojanskoga rata luta morima sedam godina
da bi se nakon niza pustolovina iskrcao na ušću Tibera i utemeljio grad Laviniju kojim je
vladao tri godine, a nakon njegove smrti sljedeći se naraštaj seli u Alba Longu – gdje će se
roditi Romul i Rem, utemeljitelji Rima.
Eneja je oličenje rimskih vrlina, a ističe se snaga rimske države i važnost cara Augusta s
vizijom Rima kao carstva koje će donijeti mir cijelom svijetu.

Kratak sadržaj:
Eneja, sin kralja Anhiza i božice ljubavi Afrodite, trojanski je junak koji sa skupinom
Trojanaca uspijeva se spasiti iz spaljene Troje; njemu je sudbina odredila da udari temelj
budućem velikom Rimu. Eneja sa svojom družinom , sinom i ocem sedam godina luta
morima. Kad se čini da će se domoći italskoga tla, vjetar ga, prema Junoninoj naredbi, baci na
obale sjeverne Afrike , Kartage, a kada napokon stigne na italski poluotok, mora ratovati s
različitim protivnicima da bi osnovao novu državu.
Vergilijeva namjera je proslaviti rimski narod i cara Augusta.

- Ljubav Didone, vladarice Kartage, prema Eneji (4. pj.)

- Junonina srdžba

Eneja: hrabar, ratnik, vođen voljom bogova, polubog, slijepo slijedi volju
bogova,
Dante Alighieri: Božanstvena komedija
Dante je djelo nazvao Komedija jer se u njegovo vrijeme tim nazivom imenovalo djelo na
narodnom jeziku koje je pisano u stihu i ima sretan završetak. Kasnije je dobio pridjev
božanstvena (daje joj ga Boccaccio zbog njegova sadržaja i savršena stila).
Strukturna obilježja
Tri dijela: Pakao, Čistilište i Raj
Sto pjevanja: Pakao (34), Čistilište (33), Raj (33)
Strofa: tercina
Stih: jedanaesterac
Pripovjedač: nepouzdani koji pripovijeda u 1. licu (iznose se subjektivna zapažanja, osjećaji,
doživljaji i kritička stajališta prema tadašnjim društvenim i političkim prilikama
Tema: Danteovo alegorično putovanje kroz zagrobni život (alegorijski prikaz čovjekova život
na putu od grijeha do Boga)
- Srednjovjekovna književna enciklopedija
- Na Dantea su utjecali Vergilije (epska tehnika) te talijanski pjesnici (slatki novi stil,
talijanski jezik)
Simbolika:
Broj 3 – strofa od tri stiha, tri glavna lika, tri zvijeri,…- simbol Svetoga Trojstva
Broj 4 – zemaljski broj
Broj 7 i broj 100 – broj savršenstva

Simbolika likova: Dante je simbol grešnog čovječanstva, kreće uz pomoć Vergilija, simbola
razuma, kroz Pakao i Čistilište, a zatim uz pomoć Beatrice (Portinari), simbola božanske
milosti, kroz raj kako bi upoznao sve grijehe i putove prema dobru te se tako pročišćen
uzvisio do Boga tj. spasenja

Glavni likovi: Dante, Vergilije, tri zvijeri

Likovi: Dante, Vergilije, Haront (lađar -demon), sjene u limbu (Homer, Horacije,Ovidije,
Lukijan…), sjene grešnih ljubavnika, Minos (sudac na ulazu u drugi krug pakla), sjene u
pretpaklu), sjene grješnika

Božanstvena komedija započinje simboličnim prikazom: čovjek živi u grijehu (šuma) jer je
zalutao i skrenuo s ravne staze (život u vjeri). Tri zvijeri ga sprječavaju da dođe do pravoga
puta simboli su triju ljudskih grijeha: putenosti, oholosti i pohlepe – pantera, lav i vučica.

Vergilije – ne može u raj jer nije bio kršćanin.

1. Pjevanje Pakla – sinteza

- Služi kao uvod u Božanstvenu komediju
- Dante je skrenuo s ravne staze (Božja staza koja vodi prema spasu duše) i zalutao u
mračnoj šumi (grešan život)
- Dante započinje put na kojemu će se pročistiti od grijeha uz pomoć Vergilija –
simbola razuma koji ga vodi kroz pakao i čistilište i Beatrice – simbola Božje milosti
koja će ga voditi kroz raj.
- Od toga ga odmah na početku žele odvratiti tri zvijeri: pantera , lav i vučica koje
predstavljaju tri smrtna grijeha: tjelesnost, oholost i pohlepu (neumjerenost)
- Alegorijsko značenje: ravna staza, mračna šuma, Vergilije, tri zvijeri
DEVET KRUGOVA PAKLA:

- Devet krugova Pakla – što je krug niži grijeh je veći i grješnik je bliži vragu
- U Božanstvenoj komediji prikazuje se Danteova vizija datirana na Veliki petak 1300. ,
odnosno vrijeme kada je pjesnik kao tridesetpetogodišnjak na pola životnoga puta
- U 2. krugu nalaze se grješni ljubavnici (Paolo i Francesca) , a njihovu muku je opjevao
u 5. pjevanju
Srednovjekovni epovi:
književnost naslov lik
Engleska Bewulf Beowulf
Francuska Pjesan o Rolandu Roland
Španjolska Pjesan o Cidu Cid
njemačka Pjesma o Nibelunzima Siegrfried
norveška Edda
finska Kalevala

Pjesan o Rolandu
-sadrži oko 4000 stihova na francuskom jeziku
- 11. st. (oko 1070.g.)
Pjeva o događajima tj. borbi viteza Rolanda protiv moćne vojske u bitci kod Roncevauxa,
Rolandovoj pogibiji i osveti Karla Velikoga
- Roland je napadnut u zasjedi, svi vojnici su poginuli osim Rolanda koji je teško
ranjen; puše u svoj rog Olifant kako bi upozorio kralja Karla Velikoga, a snjim je i
njegov mač Durendal
- Roland: kršćanski vitez koji umire za svoga kralja, hrabar, glavni motiv mu je borba
za narod, vođen je kršćanskim vrijednostima i snažnom vjerom u jednoga Boga,
častan, suzdržan, ratnik
IVAN GUNDULIĆ: Osman
Književna vrsta: barokni ep u 20 pjevanja
- Nedostaje 14. i 15. pj. koja je nadopunio Ivan Mažuranić (1844.g.)
- Povod pisanju: bitka kod Hoćima u kojoj je vojska poljskoga kraljevića Vladislava
porazila tursku vojsku Osmana II.
- Osman: povijesna ličnost. Glavni je junak epa. U epu je prikazan kao simbol oholosti i
tiranske vlasti koja se stavlja iznad Boga, zbog čega je kažnjen, i kao izdvojeni
pojedinac kojeg neizbježno čeka tragična sudbina.
- Kompozicija: vrlo složena – ima više fabularnih tijekova, mnogo epizoda, digresija;
glavnih i sporednih likova, a ubacuju se fantastični elementi i likovi.
- Tri fabularna tijeka:
1. Radnja vezana uz Hoćimsku bitku i događaje vezane uz Osmana
2. Radnja vezana uz Kazlar-agu (upravitelja harema) i njegov put u balkanske zemlje
3. Radnja vezana uz putovanje Ali-paše iz Carigrada u Varšavu
Autorovi kršćanski nazori, domoljublje i barokni slavizam: pobjeda poljskoga kraljevića
Vladislava simbolično predstavlja pobjedu cijele slavenske kršćanske zajednice te tragična
sudbina Osmana II. simbolizira skoru propast nekad moćne turske sile.
Barokni stilski postupci: dominira kontrast islam-kršćanstvo, sloboda – ropstvo, dobro-zlo;
antiteze