1.

Fonetski jezik: Nemački je fonetski jezik, što znači da se reči obično izgovaraju
onako kako su napisane.
2. Pojedini glasovi:
 Često čitani: Većina slova se čita slično kao u drugim jezicima. Na primer,
"a" se čita kao "a", "b" se čita kao "b", itd.
 Diftong: Nemački ima dosta dvozvučnih kombinacija, kao što je "ei" (čita
se kao "aj") i "eu" (čita se kao "oj").
 Pozicija slova "r": Slovo "r" može se čitati različito, zavisno o poziciji u
reči. Na početku reči i posle vokala, "r" se čita mekše, slično francuskom
"r", dok se na kraju reči i između suglasnika čita jače.
3. Slovni parovi:
 "ch" se čita različito u različitim rečima. Može biti "h" (kao u "ich") ili "h"
(kao u "nicht").
 "ie" se obično čita kao "i" (npr. "wie" se čita kao "vi").
4. Zvučni naglasci: Nemački jezik obično ima naglasak na prvom slogu reči, iako
postoje izuzeci.
5. Slogovi: Nemački reči su često podeljene na slogove na osnovu vokala, i svaki
slog ima tendenciju da zadrži svoju izgovornu vrednost.
6. Glume slovo "e": U mnogim rečima, slovo "e" na kraju reči često se ne izgovara.
Na primer, "Apfel" (jabuka) se izgovara kao "Apfl".
7. Trenutno stanje i buduće promene: Nemački jezik ima gramatičke promene u
zavisnosti od vremena i gramatičkog roda, što može uticati na izgovor reči.