Apoksiomen

Apoksiomen (grč. ἀποξυόμενος,

apoxyómenos: "onaj koji se struže")
jedna je od konvencionalnih poza u kojoj
su antički Grci prikazivali atlete. Nakon
treninga, sportaši su prašinu i znoj s
(nauljenog) tijela skidali malim srpolikim
instrumentom koji su Grci zvali ksistra
(ξύστρα), a Rimljani strigil (strigilis);
kipovi apoksiomena hvataju mladiće u
takvim trenucima.

Najpoznatijeg antičkog apoksiomena

oblikovao je u bronci Lisip iz Sikiona,
dvorski kipar Aleksandra Velikog, oko
330. pr. Kr. Original je izgubljen, no
zabilježen je u Naturalis Historia Plinija
Starijeg koji navodi kako je 20. pr. Kr.
Apoksiomen (rimska kopija)
Marko Vipsanije Agripa postavio
Lisip, oko 330. pr. Kr.
Lisipovo remek-djelo u Agrippinim mramor,
kupkama u Rimu. Kasnije ga je car 2,05 m
Tiberije dao premjestiti u njegovu Vatikanski muzeji, Rim.
Shema kontraposta na
spavaću sobu, a kad je narod zatražio da Portal: Likovna umjetnost
vatikanskom Apoksiomenu.
skulpturu vrati dao je napraviti kopiju.
Danas je najpoznatija sačuvana antička mramorna kopija otkrivena 1849. u Trasteveru, a
izložena u vatikanskom Museo Pio-Clementino. Skulptura, nešto veća od naravne veličine, odlikuje se novim kanonom proporcija
koji uvodi Lisip s nešto manjom glavom (1:8 od ukupne visine, za razliku od 1:7 Polikletovog kanona) i vitkijim udovima. Plinije je
komentirao ovaj novi kanon riječima: „Dok su drugi prikazivali ljude onakvima kakvi jesu, on ih prikazuje kakvima se doimaju”.
Lisip je svoju figuru smjestio u pravikontrapost s jednom ispruženom rukom pojačavajući dojam pokreta iz više kutova gledanja.

Plinije je također zabilježio kako je Polikletov učenik Daidal još ranije napravio dvije varijacije ovog motiva od kojih je jedna, sva u
dijelovima, pronađena uEfezu (Turska) 1896. godine, a koji je sastavljen i čuva se u Muzeju povijesti umjetnosti u Beču[1]. Ovaj kip
drži svoje ruke niže i prikazan je kako struže prašinu sa svoje lijeve ruke.

God. 1996., na dnu mora kod Malog Lošinja, otkrivena je cijela, odlično sačuvana, skulptura Apoksiomena u pozi identičnoj onoj iz
Efeza[2], tzv. Hrvatski Apoksiomen. Istraživanjem materijala i stila izrade kip je datiran u 2.-1. st. pr. Kr. Od osam dosad poznatih
varijacija prototipa Apoksiomena, lošinjski je kip najcjelovitiji i najbolje sačuvan. Iako je autor nepoznat, klasična ljepota i vrsnoća
izrade govore o vrhunskome majstoru[3]

Izvori
1. Steven Lattimore, "The Bronze Apoxyomenos from Ephesos" American Journal of Archaeology 76.1 (siječanj 1972.)
str. 13.
2. Hrvatski restauratorski zavod(http://www.h-r-z.hr/index.php/djelatnosti/konzerviranje-restauriranje/metal/222-hrvatski
-apoksiomen), pristupljeno 28. lipnja 2017.
 3. Anja Tomović, Susret s Apoksiomenom
poput prosvjetljenja (http://www.h-r-z.hr/i
mages/mediji/Presscut_16888097.pdf),
Novi list, 11.9.2016., str. 25.

Hrvatski Apoksiomen, 2. ili 1. stoljeće

pr. Kr., bronca, nadnaravna veličina,
Muzej Apoksiomena, Mali Lošinj

Apoksiomen iz Efeza, 4. ili 3.

stoljeće pr. Kr., Muzej
povijesti umjetnosti u Beču

Dobavljeno iz "https://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Apoksiomen&oldid=4917486"

Ova je stranica posljednji put uređivana dana 28. lipnja 2017. u 21:51.

Tekst je dostupan pod licencijomCreative Commons Imenovanje/Dijeli pod istim uvjetima

; dodatni uvjeti se mogu
primjenjivati. PogledajteUvjete uporabe za detalje.