Odgovori na pitanja metodologija

1.Metodologija i nauka
Metodologija:
Definicija: Metodologija se odnosi na sistematičan pristup istraživanju, proučavanju i
rešavanju problema. To je skup pravila, principa, procedura i tehnika koje se koriste u
procesu istraživanja.
Cilj: Glavni cilj metodologije jeste pružiti organizovan okvir za vođenje istraživanja ili
studije. Pravilna primena metodologije omogućava istraživačima da prikupe relevantne
podatke, analiziraju ih i dođu do pouzdanih zaključaka.
Primena: Metodologija se koristi u različitim disciplinama, uključujući nauku, sociologiju,
psihologiju, ekonomiju, itd. Različite discipline mogu koristiti specifične metodološke
pristupe, ali osnovni principi ostaju isti.
Nauka:
Definicija: Nauka predstavlja sistematično proučavanje prirode i ponašanja univerzuma
putem posmatranja, eksperimentisanja i analize. Cilj nauke je sticanje znanja o svetu oko nas
i formulisanje teorija koje objašnjavaju prirodne fenomene.
Cilj: Nauka teži razumevanju uzročno-posledičnih veza, formulisanju zakona i teorija koje
objašnjavaju prirodu i pojavljivanje različitih fenomena.
Metode: Naučni metod, koji uključuje postavljanje hipoteza, prikupljanje podataka,
eksperimentisanje, analizu rezultata i formulisanje zaključaka, ključan je deo naučnog
istraživanja.
U suštini, metodologija pruža smernice o tome kako sprovoditi istraživanje ili proučavati
određenu temu, dok je nauka širi pojam koji obuhvata celokupni proces sistematičnog
proučavanja sveta oko nas. Metodologija često služi kao temelj naučnog pristupa i pomaže u
obezbeđivanju rigoroznosti i pouzdanosti naučnih istraživanja.

2. Primenjena i fundamentalna istraživanja

Primenjena i fundamentalna istraživanja predstavljaju dva osnovna pristupa u oblasti naučnog

istraživanja. Evo razlika između ova dva tipa istraživanja:

Fundamentalna istraživanja:
Cilj: Osnovni cilj fundamentalnih istraživanja je sticanje opšteg znanja i razumevanje
osnovnih principa i fenomena u određenoj oblasti. Ova istraživanja često ne imaju odmah
primenljive rezultate, već služe kao temelj za razvoj teorija i novih saznanja.
Fokus: Fundamentalna istraživanja bave se istraživanjem osnovnih principa i teorija, često
istražujući nepoznate ili nedovoljno istražene aspekte prirode i sveta oko nas.
Vreme: Ova istraživanja mogu trajati dugi period vremena pre nego što dovedu do konkretnih
praktičnih primena.

Primenjena istraživanja:
Cilj: Primenjena istraživanja su usmerena ka rešavanju konkretnih problema i primeni znanja
u praksi. Cilj im je proizvodnja praktičnih rešenja ili poboljšanja u određenom području.
Fokus: Primenjena istraživanja fokusirana su na primenu postojećih znanja i tehnologija kako
bi se rešili specifični problemi ili unapredile određene oblasti, poput tehnologije, medicine,
inženjeringa, itd.
Vreme: Ova istraživanja obično imaju brže vidljive rezultate i mogu se direktno primeniti u
praksi.
Iako ova dva pristupa mogu izgledati kao suprotnosti, u stvarnosti postoji često međusobno
povezivanje. Fundamentalna istraživanja često služe kao temelj za razvoj novih tehnologija
ili rešenja koja se kasnije primenjuju u praksi putem primenjenih istraživanja. Ova dva tipa
istraživanja zajedno doprinose razvoju znanja i društva.

3. Zadaci nauke
Zadaci nauke obuhvataju širok spektar aktivnosti usmerenih ka sticanju, razumevanju i
primeni znanja u različitim disciplinama. Ključni zadaci nauke uključuju:

1. Istraživanje: Sprovođenje sistemačnih istraživanja radi otkrivanja novih činjenica,

principa ili fenomena.

2. Proučavanje i Analiza: Analiziranje i interpretacija podataka kako bi se dobilo dublje

razumevanje određenih pojava ili problema.

3. Formulisanje Teorija: Razvijanje teorijskih konstrukcija koje objašnjavaju opažene

fenomene i omogućavaju predviđanje budućih događaja.

4. Eksperimentisanje: Sprovođenje eksperimenata kako bi se testirale hipoteze i

proverila tačnost teorijskih predviđanja.

5. Razvoj Tehnologije: Kreiranje novih tehnologija i inovacija koje unapređuju

svakodnevni život i rešavaju praktične probleme.

6. Obrazovanje: Prevođenje naučnih saznanja u obrazovne programe i prenošenje znanja

budućim generacijama.

7. Rešavanje Problema: Primena naučnih principa i metodologije u rešavanju realnih

problema, kako u industriji, medicini, tako i u društvenim i ekološkim pitanjima.

8. Komunikacija: Deljenje rezultata istraživanja putem publikacija, konferencija i drugih

medija radi razmene ideja i saradnje sa naučnicima širom sveta.

9. Etičko Postupanje: Razmatranje etičkih aspekata u istraživanjima i primeni naučnih

saznanja kako bi se obezbedila odgovorna i moralna praksa.

10. Inovacije: Razvijanje novih ideja, proizvoda i usluga koje doprinose napretku društva
i ekonomije.
Ovi zadaci čine temeljnu strukturu delovanja nauke, koja je dinamičan proces usmeren ka
širenju ljudskog znanja i poboljšanju života.

4. Zadaci metodologije
Metodologija se bavi proučavanjem principa, postupaka i pravila koja se primenjuju u
procesu sticanja naučnog znanja. Ključni zadaci metodologije uključuju:

1. Definisanje istraživačkog problema: Postavljanje jasnog i preciznog problema koji se

želi istražiti, što je osnova za sprovođenje istraživanja.

2. Postavljanje hipoteza: Formulisanje testabilnih pretpostavki ili predviđanja koja se

mogu potvrditi ili opovrgnuti putem empirijskih istraživanja.

3. Izbor istraživačkih metoda: Određivanje odgovarajućih metoda prikupljanja podataka

i analize, uzimajući u obzir prirodu istraživanja (eksperimentalno, opservaciono, ankete itd.).

4. Razvoj istraživačkog dizajna: Planiranje kako će se istraživanje sprovesti, uključujući

izbor uzorka, postavljanje eksperimentalnih uslova ili određivanje metoda za prikupljanje
podataka.

5. Prikupljanje i obrada podataka: Sprovođenje istraživanja i sistematsko prikupljanje

relevantnih podataka, uz primenu odgovarajućih statističkih tehnika za analizu rezultata.

6. Tumačenje rezultata: Analiza i interpretacija rezultata kako bi se izvukli zaključci i

odgovorilo na istraživačko pitanje ili testirala hipoteza.

7. Revizija metodologije: Periodično preispitivanje i poboljšanje metodologije kako bi se

uočile eventualne slabosti ili nedostaci.

8. Etički aspekti: Razmatranje i rešavanje etičkih pitanja u vezi sa istraživanjem,

uključujući pitanja poverljivosti, prava ispitanika i integriteta istraživača.

9. Dokumentovanje istraživačkog procesa: Jasno dokumentovanje svih faza istraživanja

radi omogućavanja reprodukcije rezultata od strane drugih istraživača.

10. Diseminacija rezultata: Deljenje rezultata sa naučnom zajednicom i širom javnošću

putem publikacija, prezentacija na konferencijama i drugih sredstava komunikacije.

Metodologija igra ključnu ulogu u obezbeđivanju da istraživački proces bude sistematičan,

pouzdan i validan. Ovi zadaci pomažu u osiguravanju da se istraživanje sprovodi na
metodološki adekvatan način, što doprinosi kvalitetu i relevantnosti naučnih saznanja.
5.Transfer znanja i tehnologija

Transfer znanja i tehnologija je proces prenosa znanja, informacija i tehnoloških rešenja iz

jednog konteksta u drugi. To može uključivati prenos znanja između ljudi ili organizacija,
kao i prenos tehnoloških rešenja i inovacija. Ovaj proces ima mnoge prednosti, uključujući
ubrzanje inovacija, povećanje konkurentnosti i stvaranje novih poslovnih mogućnosti.
Međutim, transfer znanja i tehnologija može biti izazovan zbog različitih faktora kao što su
organizacione kulture, jezičke barijere i nedostatak resursa. Da bi se olakšao uspešan transfer,
organizacije mogu koristiti strategije kao što su partnerstva, interni timovi za transfer i jasni
komunikacijski kanali.

6. Karakteristike naučnih saznanja

Naučna saznanja imaju nekoliko karakteristika koje ih razlikuju od drugih vrsta znanja:

1. Empirijska osnova: Naučna saznanja se temelje na empirijskim podacima i činjenicama

koje su prikupljene putem sistematičnih i kontrolisanih istraživanja. Ova saznanja se
zasnivaju na opažanjima, merenjima i eksperimentima.

2. Objektivnost: Naučna saznanja su objektivna, što znači da su nepristrasna i nezavisna od

subjektivnih mišljenja ili verovanja. Ona se zasnivaju na činjenicama i dokazima, a ne na
ličnim stavovima ili predrasudama.

3. Reproduktivnost: Naučna saznanja su reproduktivna, što znači da se mogu ponoviti i

potvrditi od strane drugih istraživača. Ovo omogućava proveru i verifikaciju rezultata
istraživanja.

4. Sistematičnost: Naučna saznanja se razvijaju kroz sistematičan proces istraživanja koji

uključuje postavljanje hipoteza, prikupljanje podataka, analizu i tumačenje rezultata. Ovaj
proces omogućava logično i struktuirano razumevanje fenomena.

5. Univerzalnost: Naučna saznanja su univerzalna, što znači da se primenjuju na širi spektar

situacija i konteksta. Ona su relevantna i primenljiva ne samo u određenom vremenskom i
prostornom okviru, već i u različitim disciplinama i oblastima.

6. Progresivnost: Naučna saznanja su progresivna, što znači da se stalno razvijaju i

unapređuju kroz nove istraživačke nalaze i teorije. Nauka je dinamična i otvorena za nove
ideje i otkrića.

Ove karakteristike naučnih saznanja omogućavaju im da budu pouzdana i verodostojna

osnova za donošenje odluka, razumevanje sveta oko nas i rešavanje problema.

7. Metodologija i metod

Metodologija se odnosi na sistematičan pristup istraživanju ili praksi koji se koristi za

prikupljanje, analizu i tumačenje podataka. To je skup pravila, postupaka i tehnika koje se
koriste za postizanje određenih ciljeva istraživanja ili prakse.
Metod, s druge strane, se odnosi na konkretnu tehniku ili alat koji se koristi u okviru
metodologije. To je specifičan način prikupljanja podataka, analize ili tumačenja koji se
primenjuje u istraživanju ili praksi.

Na primer, u istraživanju socijalnih nauka, metodologija može uključivati kvalitativne ili

kvantitativne pristupe, kao i različite tehnike prikupljanja podataka kao što su intervju, anketa
ili posmatranje. Metod, u ovom slučaju, može biti specifična tehnika kao što je fokus grupa ili
strukturirani intervju.

Važno je napomenuti da metodologija i metod nisu isto što i metoda. Metoda se odnosi na
opšti pristup ili način rada koji se koristi u okviru određene discipline ili oblasti. Na primer, u
medicini postoji više metoda za dijagnostiku bolesti, kao što su rendgensko snimanje,
ultrazvuk ili laboratorijski testovi. Metodologija i metod se koriste za primenu tih metoda u
konkretnom istraživanju ili praksi.

Ukratko, metodologija se odnosi na sistematičan pristup istraživanju ili praksi, dok se metod
odnosi na konkretnu tehniku ili alat koji se koristi u okviru metodologije.

8. Nauka i praksa

U metodologiji, nauka i praksa su takođe međusobno povezane i igraju važnu ulogu u

procesu istraživanja.

Naučna metodologija se odnosi na sistematičan pristup istraživanju koji se zasniva na

naučnom metodu. Naučni metod uključuje postavljanje hipoteza, prikupljanje podataka,
analizu i tumačenje rezultata. Naučna metodologija se koristi za razvoj i primenu ovog
procesa istraživanja.

Praksa u metodologiji se odnosi na primenu naučne metodologije u stvarnom svetu. To

podrazumeva primenu metoda istraživanja i tehnika prikupljanja podataka u konkretnim
situacijama. Praksa u metodologiji može uključivati primenu istraživačkih metoda u
terenskim istraživanjima, eksperimentima ili primeni teorija i modela u stvarnim situacijama.

Nauka i praksa u metodologiji su međusobno povezane jer naučna metodologija pruža

osnovu za praksu, dok praksa pruža povratne informacije i izazove koji mogu inspirisati dalja
naučna istraživanja. Naučna metodologija omogućava sistematičan pristup prikupljanju i
analizi podataka, dok praksa pruža kontekst i primenljivost ovih metoda u stvarnom svetu.

Važno je da nauka i praksa u metodologiji budu u ravnoteži i da se međusobno podržavaju.

Naučna metodologija pruža osnovu za validno i pouzdano istraživanje, dok praksa pruža
mogućnost primene i testiranja naučnih saznanja u stvarnim situacijama. Ova interakcija
između nauke i prakse omogućava razvoj i unapređenje metodologije istraživanja.

9. Naučno istraživanje

Naučno istraživanje je sistematičan proces prikupljanja, analize i tumačenja podataka kako bi

se stekla nova saznanja o određenom fenomenu ili problemu. Ovo istraživanje se obično
sprovodi u skladu sa naučnom metodologijom i koristi se za testiranje hipoteza, razvoj teorija
i unapređenje postojećeg znanja.
Naučno istraživanje obuhvata nekoliko koraka:

1. Postavljanje istraživačkog pitanja: Prvi korak u naučnom istraživanju je identifikacija

problema ili pitanja koje istraživač želi da istraži. Ovo pitanje treba biti jasno i precizno
definisano kako bi se omogućilo fokusiranje istraživanja.

2. Prikupljanje podataka: Nakon postavljanja istraživačkog pitanja, istraživač prikuplja

relevantne podatke koji će biti korišćeni za analizu i tumačenje. Podaci se mogu prikupljati
putem različitih metoda kao što su ankete, intervjuji, posmatranja ili eksperimenti.

3. Analiza podataka: Nakon prikupljanja podataka, istraživač ih analizira kako bi

identifikovao obrasce, trendove ili odnose. Ovo uključuje primenu statističkih metoda i
tehnika za obradu podataka i izvlačenje zaključaka.

4. Tumačenje rezultata: Nakon analize podataka, istraživač tumači rezultate i izvlači

zaključke. Ovi zaključci se zatim koriste za odgovaranje na istraživačko pitanje i testiranje
hipoteza.

5. Diseminacija rezultata: Konačno, rezultati istraživanja se prezentuju i deljenju sa naučnom

zajednicom i širom javnošću. Ovo može uključivati pisanje naučnih radova, prezentacije na
konferencijama ili javno objavljivanje rezultata.

Naučno istraživanje je ključni proces u razvoju naučnog znanja i doprinosi napretku u

različitim disciplinama. Ono omogućava testiranje hipoteza, proveru teorija i sticanje novih
saznanja koja mogu biti primenjena u praksi.

10. Karakteristike istraživanja

Istraživanje ima nekoliko karakteristika koje ga čine posebnim i razlikuju od drugih

aktivnosti. Evo nekoliko ključnih karakteristika istraživanja:

1. Sistematičnost: Istraživanje se sprovodi na sistematičan način, koristeći određene metode,

tehnike i postupke. To podrazumeva jasno definisane korake i planiranje istraživačkog
procesa kako bi se postigli ciljevi istraživanja.

2. Objektivnost: Istraživanje se zasniva na objektivnosti, što znači da istraživači treba da

budu neutralni i da izbegavaju pristrasnost u prikupljanju, analizi i tumačenju podataka.
Objektivnost je važna kako bi se osigurala pouzdanost i validnost rezultata istraživanja.

3. Empirijska osnova: Istraživanje se zasniva na empirijskim podacima, što znači da se

prikupljaju podaci iz stvarnog sveta putem posmatranja, merenja ili eksperimenta. Empirijska
osnova omogućava proveru hipoteza i testiranje teorija na osnovu stvarnih podataka.

4. Ciljno usmereno: Istraživanje ima jasno definisane ciljeve i istraživačka pitanja koja treba
da se ispita. Ciljevi istraživanja mogu biti usmereni ka sticanju novih saznanja, proveri
postojećih teorija, rešavanju problema ili donošenju informisanih odluka.

5. Reproducibilnost: Istraživanje treba da bude reproduktivno, što znači da drugi istraživači

treba da mogu da ponove istraživanje koristeći iste metode i podatke kako bi proverili i
potvrdili rezultate. Reproducibilnost je važna za proveru pouzdanosti i validnosti rezultata
istraživanja.

6. Kreativnost: Istraživanje podstiče kreativnost i inovativnost u pristupu rešavanju problema

i generisanju novih ideja. Istraživači često moraju da budu kreativni u postavljanju hipoteza,
dizajnu istraživanja i interpretaciji rezultata.

7. Kontekstualnost: Istraživanje se obično sprovodi u određenom kontekstu, koji može biti

socijalni, ekonomski, politički ili kulturni. Kontekstualnost je važna jer omogućava
razumevanje i tumačenje rezultata istraživanja u odnosu na specifične uslove i faktore koji
mogu uticati na rezultate.

Ove karakteristike istraživanja su važne za osiguravanje kvaliteta i pouzdanosti istraživačkih

rezultata. One pomažu istraživačima da postignu ciljeve istraživanja i doprinesu razvoju
naučnog znanja.

11. Faze istraživanja

Istraživanje obično prolazi kroz nekoliko faza, koje se mogu razlikovati u zavisnosti od vrste
istraživanja i metodologije koja se koristi. Evo nekoliko uobičajenih faza istraživanja:

1. Identifikacija problema: Prva faza istraživanja je identifikacija problema ili pitanja koje
istraživač želi da istraži. Ovo može uključivati pregled literature, razgovore sa stručnjacima
ili analizu postojećih podataka kako bi se identifikovale praznine u znanju ili problemi koji
treba da se istraže.

2. Postavljanje ciljeva i istraživačkih pitanja: Nakon identifikacije problema, istraživač

postavlja ciljeve istraživanja i istraživačka pitanja koja treba da se ispita. Ciljevi istraživanja
treba da budu jasno definisani i merljivi, dok istraživačka pitanja treba da budu specifična i
usmerena ka rešavanju problema.

3. Dizajn istraživanja: U ovoj fazi istraživač određuje metodologiju i dizajn istraživanja. To

uključuje odabir odgovarajućih metoda prikupljanja podataka, kao što su ankete, intervjuji,
posmatranja ili eksperimenti. Takođe se definišu uzorak, instrumenti za prikupljanje podataka
i plan analize podataka.

4. Prikupljanje podataka: Nakon dizajna istraživanja, istraživač prikuplja podatke u skladu sa

odabranim metodama. Ovo može uključivati intervjuisanje ispitanika, sprovođenje anketa,
posmatranje ili eksperimente. Važno je da se podaci prikupljaju na sistematičan način i da se
obezbedi njihova pouzdanost i validnost.

5. Analiza podataka: Nakon prikupljanja podataka, istraživač vrši analizu podataka kako bi
identifikovao obrasce, trendove ili odnose. Ovo uključuje primenu statističkih metoda i
tehnika za obradu podataka i izvlačenje zaključaka. Analiza podataka može uključivati
deskriptivnu statistiku, inferencijalnu statistiku ili kvalitativnu analizu, u zavisnosti od
prirode podataka i istraživačkih pitanja.

6. Tumačenje rezultata: Nakon analize podataka, istraživač tumači rezultate i izvlači

zaključke. Ovi zaključci se zatim koriste za odgovaranje na istraživačka pitanja i testiranje
hipoteza. Tumačenje rezultata može uključivati i upoređivanje sa postojećim teorijama ili
literaturom.

7. Diseminacija rezultata: Konačno, rezultati istraživanja se prezentuju i deljenju sa naučnom

zajednicom i širom javnošću. Ovo može uključivati pisanje naučnih radova, prezentacije na
konferencijama ili javno objavljivanje rezultata. Diseminacija rezultata je važna kako bi se
omogućilo deljenje znanja i doprinelo razvoju naučne zajednice.

Ove faze istraživanja su važne za osiguravanje kvaliteta i pouzdanosti istraživačkih rezultata.

One pomažu istraživačima da postignu ciljeve istraživanja i doprinesu razvoju naučnog
znanja.

12. Planiranje istraživanja

Planiranje istraživanja je ključni korak u istraživačkom procesu. Evo nekoliko ključnih

koraka u planiranju istraživanja:

1. Identifikacija problema istraživanja: Prvi korak u planiranju istraživanja je identifikacija

problema ili pitanja koje želite da istražite. Ovo može uključivati pregled literature, razgovore
sa stručnjacima ili analizu postojećih podataka kako biste identifikovali praznine u znanju ili
probleme koji treba da se istraže.

2. Postavljanje ciljeva istraživanja: Nakon identifikacije problema, postavite jasne ciljeve

istraživanja. Ciljevi istraživanja trebaju biti specifični, merljivi, dostižni, relevantni i
vremenski ograničeni (SMART kriterijumi). Ciljevi će vam pomoći da usmerite svoje
istraživanje i odredite šta želite postići.

3. Definisanje istraživačkih pitanja: Pored postavljanja ciljeva, definišite i istraživačka pitanja

koja će vam pomoći da istražite problem. Istraživačka pitanja trebaju biti specifična, jasna i
usmerena na rešavanje problema. Ona će vam pomoći da usmerite svoje istraživanje i
odredite šta želite saznati.

4. Odabir metoda istraživanja: Nakon postavljanja ciljeva i istraživačkih pitanja, odaberite

odgovarajuće metode istraživanja. To može uključivati kvantitativne metode (ankete,
eksperimente, statističku analizu) ili kvalitativne metode (intervjue, fokus grupe, analizu
sadržaja). Odabir metoda će zavisiti od prirode problema istraživanja i vrste podataka koje
želite prikupiti.

5. Definisanje uzorka: Ako planirate prikupiti podatke određenom grupom ljudi, definišite
uzorak. Uzorak treba biti reprezentativan za populaciju koju želite istražiti. Odredite veličinu
uzorka i način odabira ispitanika kako biste osigurali da vaši rezultati budu pouzdani i
generalizovani.

6. Razvoj instrumenta za prikupljanje podataka: Ako koristite anketu, intervju ili neki drugi
instrument za prikupljanje podataka, razvijte ili prilagodite instrument prema vašim
istraživačkim pitanjima. Osigurajte da instrument bude jasan, precizan i validan.

7. Planiranje analize podataka: Pre nego što prikupite podatke, razmislite o tome kako ćete
analizirati podatke. Odredite statističke metode ili tehnike koje ćete koristiti za analizu
podataka. Ovo će vam pomoći da prikupite odgovarajuće podatke i osigurate da vaša analiza
bude adekvatna.

8. Etika i dozvole: Uverite se da vaše istraživanje poštuje etičke smernice i propise. Ako je
potrebno, obezbedite odgovarajuće dozvole ili saglasnosti pre početka istraživanja.

9. Planiranje vremenskog okvira: Napravite plan vremenskog okvira za vaše istraživanje.

Odredite vremenske rokove za svaku fazu istraživanja kako biste osigurali da se istraživanje
sprovodi u zadatom vremenskom okviru.

10. Budžetiranje: Ako je potrebno, napravite budžet za vaše istraživanje. Razmislite o

troškovima za prikupljanje podataka, analizu podataka, putovanja ili druge resurse koje će
vam biti potrebni.

Planiranje istraživanja je važan korak koji vam pomaže da organizujete svoje istraživanje i
postignete svoje ciljeve. Pažljivo planiranje će vam pomoći da izbegnete probleme i osigurate
kvalitetne rezultate istraživanja.

Najvažniji koraci u planiranju istraživanja su:

1. Identifikacija problema istraživanja.

2. Postavljanje ciljeva istraživanja.
3. Definisanje istraživačkih pitanja.
4. Odabir metoda istraživanja.
5. Definisanje uzorka.
6. Razvoj instrumenta za prikupljanje podataka.
7. Planiranje analize podataka.
8. Etika i dozvole.
9. Planiranje vremenskog okvira.
10. Budžetiranje.

13. Projektovanje istraživanja

Projektovanje istraživanja je proces planiranja i organizovanja svih koraka istraživanja kako

bi se postigli ciljevi istraživanja na najefikasniji način. Evo nekoliko ključnih koraka u
projektovanju istraživanja:

1. Definisanje istraživačkog problema: Prvi korak u projektovanju istraživanja je jasno

definisanje istraživačkog problema ili pitanja koje želite da istražite. Ovo će vam pomoći da
usmerite svoje istraživanje i odredite šta želite postići.

2. Postavljanje ciljeva istraživanja: Nakon identifikacije problema, postavite jasne ciljeve

istraživanja. Ciljevi istraživanja trebaju biti specifični, merljivi, dostižni, relevantni i
vremenski ograničeni (SMART kriterijumi). Ciljevi će vam pomoći da usmerite svoje
istraživanje i odredite šta želite postići.

3. Odabir istraživačke metode: Odaberite odgovarajuću metodu istraživanja koja će vam

pomoći da prikupite podatke i odgovorite na istraživačka pitanja. To može uključivati
kvantitativne metode (ankete, eksperimente, statističku analizu) ili kvalitativne metode
(intervjue, fokus grupe, analizu sadržaja). Odabir metode će zavisiti od prirode problema
istraživanja i vrste podataka koje želite prikupiti.

4. Definisanje uzorka: Ako planirate prikupiti podatke određenom grupom ljudi, definišite
uzorak. Uzorak treba biti reprezentativan za populaciju koju želite istražiti. Odredite veličinu
uzorka i način odabira ispitanika kako biste osigurali da vaši rezultati budu pouzdani i
generalizovani.

5. Razvoj instrumenta za prikupljanje podataka: Ako koristite anketu, intervju ili neki drugi
instrument za prikupljanje podataka, razvijte ili prilagodite instrument prema vašim
istraživačkim pitanjima. Osigurajte da instrument bude jasan, precizan i validan.

6. Planiranje analize podataka: Pre nego što prikupite podatke, razmislite o tome kako ćete
analizirati podatke. Odredite statističke metode ili tehnike koje ćete koristiti za analizu
podataka. Ovo će vam pomoći da prikupite odgovarajuće podatke i osigurate da vaša analiza
bude adekvatna.

7. Etika i dozvole: Uverite se da vaše istraživanje poštuje etičke smernice i propise. Ako je
potrebno, obezbedite odgovarajuće dozvole ili saglasnosti pre početka istraživanja.

8. Planiranje vremenskog okvira: Napravite plan vremenskog okvira za vaše istraživanje.

Odredite vremenske rokove za svaku fazu istraživanja kako biste osigurali da se istraživanje
sprovodi u zadatom vremenskom okviru.

9. Budžetiranje: Ako je potrebno, napravite budžet za vaše istraživanje. Razmislite o

troškovima za prikupljanje podataka, analizu podataka, putovanja ili druge resurse koje će
vam biti potrebni.

10. Planiranje komunikacije rezultata: Razmislite o tome kako ćete komunicirati rezultate
istraživanja. Odredite ciljnu publiku i odaberite odgovarajuće načine komunikacije, kao što
su izveštaji, prezentacije ili publikacije.

Projektovanje istraživanja je važan korak koji vam pomaže da organizujete svoje istraživanje
i postignete svoje ciljeve. Pažljivo projektovanje će vam pomoći da izbegnete probleme i
osigurate kvalitetne rezultate istraživanja.

14. Realizacija istraživanja

Realizacija istraživanja je proces prikupljanja podataka i analize kako bi se odgovorilo na

istraživačka pitanja i postigli ciljevi istraživanja. Evo nekoliko ključnih koraka u realizaciji
istraživanja:

1. Priprema za prikupljanje podataka: Pre nego što započnete prikupljanje podataka,

pripremite sve potrebne materijale i resurse. To može uključivati pripremu anketa, intervju
pitanja, testova ili drugih instrumenata za prikupljanje podataka. Takođe, osigurajte da imate
sve potrebne dozvole ili saglasnosti za sprovođenje istraživanja.

2. Prikupljanje podataka: Nakon pripreme, započnite prikupljanje podataka. Ovo može

uključivati sprovođenje anketa, intervjuisanje ispitanika, posmatranje ili eksperimentisanje.
Osigurajte da prikupljate podatke na način koji je u skladu sa vašim istraživačkim pitanjima i
metodama.

3. Analiza podataka: Nakon prikupljanja podataka, pređite na analizu podataka. Ovo može
uključivati statističku analizu, kvalitativnu analizu ili druge metode analize podataka.
Analizirajte podatke kako biste odgovorili na svoja istraživačka pitanja i postigli ciljeve
istraživanja.

4. Interpretacija rezultata: Nakon analize podataka, interpretirajte rezultate. Razmislite o tome

šta rezultati znače u kontekstu vašeg istraživačkog problema i ciljeva istraživanja.
Identifikujte ključne zaključke i implikacije rezultata.

5. Izveštavanje o rezultatima: Na kraju, izveštajte o rezultatima istraživanja. Ovo može

uključivati pisanje izveštaja, pripremu prezentacija ili publikaciju rezultata. Osigurajte da vaš
izveštaj bude jasan, precizan i pristupačan ciljnoj publici.

6. Evaluacija istraživanja: Nakon završetka istraživanja, evaluirajte proces i rezultate

istraživanja. Razmislite o tome šta je dobro funkcionisalo i šta može biti poboljšano u
budućim istraživanjima.

Realizacija istraživanja može biti složen proces koji zahteva pažnju, preciznost i
sistematičnost. Važno je pratiti plan istraživanja i osigurati da se podaci prikupljaju i
analiziraju na odgovarajući način kako bi se postigli ciljevi istraživanja.

15. Hipoteza

Hipoteza je tvrdnja koja se postavlja pre početka istraživanja i koja se testira tokom
istraživanja. Ona je predviđanje ili pretpostavka o odnosu između varijabli u istraživanju.
Hipoteza se formuliše na osnovu teorijskog znanja, prethodnih istraživanja ili opažanja.

Hipoteza se sastoji od dve ili više varijabli koje su povezane ili utiču jedna na drugu. Postoje
dve vrste hipoteza: nul hipoteza (H0) i alternativna hipoteza (H1 ili Ha).

Nul hipoteza (H0) je tvrdnja koja tvrdi da ne postoji nikakva razlika ili veza između varijabli.
Na primer, nul hipoteza može tvrditi da ne postoji razlika u prosečnoj oceni između
muškaraca i žena.

Alternativna hipoteza (H1 ili Ha) je tvrdnja koja tvrdi da postoji razlika ili veza između
varijabli. Na primer, alternativna hipoteza može tvrditi da postoji razlika u prosečnoj oceni
između muškaraca i žena.

Da bi se testirala hipoteza, koriste se odgovarajuće statističke metode i tehnike. Na osnovu

rezultata testiranja, može se prihvatiti ili odbaciti nul hipoteza u korist alternativne hipoteze.

Hipoteza je važan deo istraživanja jer pomaže istraživačima da postave jasne ciljeve
istraživanja, usmere svoje istraživanje i donesu zaključke na osnovu prikupljenih podataka.
16.Realizacija istraživanja

Realizacija istraživanja podrazumijeva provođenje svih koraka i aktivnosti koje su potrebne

kako bi se prikupili podaci i analizirali rezultati istraživanja. Ovi koraci mogu uključivati
sljedeće:

1. Definiranje ciljeva istraživanja: Prvi korak u realizaciji istraživanja je jasno definiranje

ciljeva istraživanja. Ovo uključuje identifikaciju pitanja koja istraživanje treba odgovoriti i
postavljanje ciljeva koji će biti ostvareni kroz istraživanje.

2. Izrada istraživačkog plana: Nakon postavljanja ciljeva, potrebno je izraditi detaljan plan
istraživanja. Ovo uključuje odabir metoda istraživanja, definiranje uzorka, izradu upitnika ili
drugih instrumenata za prikupljanje podataka te odabir mjesta i vremena provođenja
istraživanja.

3. Prikupljanje podataka: Nakon izrade istraživačkog plana, slijedi prikupljanje podataka.

Ovo može uključivati intervjuiranje ispitanika, provođenje anketa, promatranje ili analizu
postojećih podataka. Važno je osigurati da prikupljeni podaci budu pouzdani i relevantni za
istraživanje.

4. Analiza podataka: Nakon prikupljanja podataka, slijedi analiza podataka. Ovo uključuje
obradu prikupljenih podataka kako bi se dobili rezultati istraživanja. Analiza podataka može
uključivati statističke metode, interpretaciju rezultata i izradu grafova ili tablica.

5. Interpretacija rezultata: Nakon analize podataka, slijedi interpretacija rezultata istraživanja.

Ovo uključuje donošenje zaključaka na temelju dobivenih rezultata i povezivanje s
postavljenim ciljevima istraživanja. Interpretacija rezultata može uključivati i usporedbu s
prethodnim istraživanjima ili teorijama.

6. Izrada izvještaja: Konačni korak u realizaciji istraživanja je izrada izvještaja. Izvještaj treba
sadržavati sve korake i rezultate istraživanja, kao i zaključke i preporuke. Izvještaj treba biti
jasan, precizan i prilagođen ciljnoj publici.

Realizacija istraživanja zahtijeva pažljivo planiranje, organizaciju i provedbu svih koraka.

Važno je osigurati da istraživanje bude provođeno na etičan način i da rezultati budu
pouzdani i relevantni.

Najvažniji korak u realizaciji istraživanja je definiranje ciljeva istraživanja. Bez jasnih

ciljeva, istraživanje može biti nedorečeno i rezultati neće biti relevantni. Definiranje ciljeva
pomaže istraživačima da usmjere svoje napore i fokusiraju se na ono što žele postići kroz
istraživanje.

Također je važno osigurati da prikupljeni podaci budu pouzdani i relevantni. To se može

postići kroz pažljivo planiranje i provedbu prikupljanja podataka. Istraživači trebaju odabrati
odgovarajuće metode prikupljanja podataka i osigurati da uzorak bude reprezentativan za
populaciju koju istražuju.

Analiza podataka također je ključna faza u realizaciji istraživanja. Analiza podataka

omogućuje istraživačima da izvuku zaključke iz prikupljenih podataka i da ih interpretiraju u
kontekstu postavljenih ciljeva istraživanja. Kvalitetna analiza podataka osigurava da rezultati
istraživanja budu pouzdani i relevantni.

Naposljetku, izrada izvještaja je također važan korak u realizaciji istraživanja. Izvještaj treba
sadržavati sve korake i rezultate istraživanja, kao i zaključke i preporuke. Kvalitetan izvještaj
omogućuje istraživačima da podijele svoje rezultate s drugima i da doprinesu znanju u svojoj
oblasti istraživanja.

Sve ove faze su međusobno povezane i važne za uspješnu realizaciju istraživanja. Bez jasnih
ciljeva, pouzdanih podataka, kvalitetne analize i izvještaja, istraživanje neće biti uspješno i
neće imati značajan doprinos u određenoj oblasti.

17.Predistraživanje

Predistraživanje je faza koja prethodi realizaciji istraživanja i obuhvaća sve aktivnosti koje su
potrebne kako bi se pripremili za provođenje istraživanja. Ova faza uključuje sljedeće korake:

1. Identifikacija istraživačkog problema: Prvi korak u predistraživanju je identifikacija

istraživačkog problema. To može uključivati identifikaciju nedostataka u postojećem znanju,
prepoznavanje potreba za novim istraživanjem ili identifikaciju problema koji zahtijeva
rješenje.

2. Pregled literature: Nakon identifikacije istraživačkog problema, slijedi pregled literature.

Ovo uključuje proučavanje relevantnih istraživanja, članaka, knjiga i drugih izvora kako bi se
stekao uvid u postojeće znanje o temi istraživanja. Pregled literature pomaže istraživačima da
identificiraju praznine u znanju i postave temelje za svoje istraživanje.

3. Postavljanje istraživačkih pitanja i hipoteza: Na temelju pregleda literature, istraživači

mogu postaviti istraživačka pitanja i hipoteze. Istraživačka pitanja su pitanja koja istraživanje
treba odgovoriti, dok su hipoteze predviđanja koja se testiraju tijekom istraživanja.

4. Odabir metoda istraživanja: Nakon postavljanja istraživačkih pitanja i hipoteza, slijedi

odabir metoda istraživanja. Ovo uključuje odabir kvantitativnih ili kvalitativnih metoda,
odabir uzorka, definiranje instrumenata za prikupljanje podataka i planiranje postupka
prikupljanja podataka.

5. Izrada istraživačkog plana: Na temelju odabranih metoda istraživanja, slijedi izrada

detaljnog istraživačkog plana. Ovo uključuje definiranje vremenskog okvira, odabir mjesta
provođenja istraživanja, planiranje logistike i resursa potrebnih za provođenje istraživanja.

6. Etički aspekti: Tijekom predistraživanja, važno je razmotriti i etičke aspekte istraživanja.

To uključuje osiguravanje pristanka ispitanika, zaštite privatnosti i povjerljivosti podataka te
osiguravanje da istraživanje ne nanosi štetu ispitanicima ili drugim sudionicima istraživanja.

Predistraživanje je ključna faza u realizaciji istraživanja jer pomaže istraživačima da jasno

definiraju svoje ciljeve, postave istraživačka pitanja i hipoteze te odaberu odgovarajuće
metode istraživanja. Ova faza također pomaže u osiguravanju da istraživanje bude provođeno
na etičan način i da rezultati budu relevantni i pouzdani.
...
Najvažnije za odgovor u ispitu je da predstavite osnovne korake u realizaciji istraživanja. To
uključuje definiranje ciljeva istraživanja, izradu istraživačkog plana, prikupljanje podataka,
analizu podataka, interpretaciju rezultata i izradu izvještaja. Također je važno naglasiti da je
predistraživanje ključna faza koja prethodi realizaciji istraživanja i uključuje identifikaciju
istraživačkog problema, pregled literature, postavljanje istraživačkih pitanja i hipoteza, odabir
metoda istraživanja, izradu istraživačkog plana i razmatranje etičkih aspekata istraživanja.

18.Prikupljanje podataka

Prikupljanje podataka je ključna faza u realizaciji istraživanja. Ova faza uključuje

prikupljanje relevantnih informacija i podataka koji su potrebni za odgovaranje na
istraživačka pitanja i testiranje hipoteza.

Postoji nekoliko metoda prikupljanja podataka koje istraživači mogu koristiti, ovisno o
prirodi istraživanja i vrsti podataka koje žele prikupiti. Neke od najčešćih metoda
prikupljanja podataka uključuju:

1. Anketiranje: Anketiranje je metoda prikupljanja podataka koja uključuje postavljanje

pitanja ispitanicima putem pisanih ili elektroničkih anketa. Ova metoda omogućuje
prikupljanje kvantitativnih podataka i može se koristiti za prikupljanje podataka od velikog
broja ispitanika.

2. Intervjui: Intervjui su metoda prikupljanja podataka koja uključuje postavljanje pitanja

ispitanicima uživo. Ova metoda omogućuje prikupljanje kvalitativnih podataka i može biti
strukturirana (gdje su pitanja unaprijed definirana) ili nestrukturirana (gdje su pitanja
otvorena i fleksibilna).

3. Opservacija: Opservacija je metoda prikupljanja podataka koja uključuje promatranje i

bilježenje ponašanja i događaja. Ova metoda omogućuje prikupljanje kvalitativnih podataka i
može se koristiti za prikupljanje podataka o stvarnom ponašanju ljudi ili događajima.

4. Eksperimenti: Eksperimenti su metoda prikupljanja podataka koja uključuje kontrolirano

postavljanje uvjeta i promatranje rezultata. Ova metoda omogućuje prikupljanje
kvantitativnih podataka i može se koristiti za testiranje uzročnih veza između varijabli.

5. Analiza postojećih podataka: Analiza postojećih podataka uključuje korištenje već

prikupljenih podataka iz drugih izvora, kao što su arhivi, baze podataka ili istraživačke
studije. Ova metoda omogućuje prikupljanje kvantitativnih ili kvalitativnih podataka i može
biti korisna kada je prikupljanje novih podataka teško ili skupo.

Pri prikupljanju podataka važno je osigurati da uzorak bude reprezentativan za populaciju

koju istražujete, da su podaci pouzdani i da se poštuju etički standardi. Također je važno
koristiti odgovarajuće instrumente za prikupljanje podataka i osigurati da su postavljena jasna
i razumljiva pitanja.
 19.Obrada podataka

Obrada podataka je faza istraživanja koja uključuje analizu prikupljenih podataka kako bi se
dobili relevantni rezultati i odgovori na istraživačka pitanja. Ova faza uključuje sljedeće
korake:

1. Pregled i provjera podataka: Prvi korak u obradi podataka je pregled i provjera podataka
kako bi se osigurala njihova točnost i potpunost. To uključuje provjeru podataka na greške,
nedostajuće vrijednosti ili nepravilnosti.

2. Kodiranje podataka: Kodiranje podataka je proces dodjeljivanja numeričkih ili

kategoričkih vrijednosti odgovorima na pitanja ili varijablama. Ovo je važno kako bi se
podaci mogli analizirati i interpretirati.

3. Uređivanje podataka: Uređivanje podataka uključuje čišćenje podataka od grešaka,

nedostajućih vrijednosti ili nepravilnosti. To može uključivati zamjenu nedostajućih
vrijednosti, uklanjanje ekstremnih vrijednosti ili ispravljanje grešaka.

4. Analiza podataka: Nakon uređivanja podataka, slijedi analiza podataka. Ovo uključuje
primjenu statističkih metoda i tehnika za izračunavanje statističkih mjera, testiranje hipoteza,
identifikaciju uzoraka i odnosa između varijabli.

5. Interpretacija rezultata: Nakon analize podataka, slijedi interpretacija rezultata. Ovo

uključuje tumačenje statističkih rezultata i njihovo povezivanje s istraživačkim pitanjima i
hipotezama. Važno je razumjeti značajnost rezultata i njihovu primjenu u kontekstu
istraživanja.

6. Izrada izvještaja: Konačni korak u obradi podataka je izrada izvještaja. Izvještaj treba
sadržavati sažetak istraživanja, metodologiju, rezultate, zaključke i preporuke. Izvještaj treba
biti jasan, precizan i pristupačan kako bi se rezultati mogli razumjeti i primijeniti.

Obrada podataka je ključna faza u istraživanju jer omogućuje istraživačima da dobiju

relevantne rezultate i odgovore na svoja istraživačka pitanja. Ova faza zahtijeva pažljivu
analizu i interpretaciju podataka kako bi se osigurala pouzdanost i valjanost rezultata
istraživanja.

20.Analiza podataka i zaključivanje

Analiza podataka je ključna faza istraživanja koja uključuje primjenu statističkih metoda i
tehnika kako bi se izvukli relevantni zaključci iz prikupljenih podataka. Ova faza uključuje
sljedeće korake:

1. Deskriptivna statistika: Deskriptivna statistika se koristi za opisivanje i sumiranje

prikupljenih podataka. Ovo uključuje izračunavanje mjera središnje tendencije (npr. srednja
vrijednost, medijan), mjera raspršenosti (npr. standardna devijacija, raspon) i prikazivanje
podataka pomoću grafova i tablica.

2. Inferencijalna statistika: Inferencijalna statistika se koristi za donošenje zaključaka o

populaciji na temelju uzorka podataka. Ovo uključuje primjenu statističkih testova kako bi se
provjerile hipoteze, identificirali statistički značajni rezultati i procijenili intervali
pouzdanosti.

3. Analiza varijance (ANOVA): ANOVA se koristi za usporedbu srednjih vrijednosti između

više grupa ili kategorija. Ova tehnika omogućuje identifikaciju razlika između grupa i
utvrđivanje je li razlika statistički značajna.

4. Korelacijska analiza: Korelacijska analiza se koristi za utvrđivanje postoji li statistički

značajna veza između dvije ili više varijabli. Ova analiza može otkriti pozitivnu, negativnu ili
nultu korelaciju između varijabli.

5. Regresijska analiza: Regresijska analiza se koristi za predviđanje vrijednosti jedne

varijable na temelju vrijednosti drugih varijabli. Ova analiza može identificirati uzročne veze
između varijabli i pomoći u predviđanju budućih vrijednosti.

Nakon analize podataka, slijedi zaključivanje. Zaključivanje uključuje tumačenje rezultata

analize podataka i donošenje zaključaka o istraživačkim pitanjima i hipotezama. Važno je
uzeti u obzir ograničenja istraživanja, moguće greške i alternative objašnjenja rezultata.
Također je važno naglasiti važnost statističke značajnosti i praktične značajnosti rezultata.

Zaključivanje treba biti jasno, precizno i temeljeno na dokazima iz analize podataka. Također
je važno povezati zaključke s ciljevima istraživanja i prethodnim istraživanjima u polju.

Analiza podataka je ključna faza istraživanja koja uključuje primjenu statističkih metoda i
tehnika kako bi se izvukli relevantni zaključci iz prikupljenih podataka. Ova faza uključuje
deskriptivnu statistiku za opisivanje podataka, inferencijalnu statistiku za donošenje
zaključaka o populaciji, analizu varijance za usporedbu grupa, korelacijsku analizu za
utvrđivanje veza između varijabli i regresijsku analizu za predviđanje vrijednosti. Nakon
analize podataka, slijedi zaključivanje koje uključuje tumačenje rezultata i donošenje
zaključaka.

21.Priprema izveštaja i korišćenje rezultata istraživanja

Priprema izvještaja i korištenje rezultata istraživanja su ključni koraci nakon analize

podataka. Evo nekoliko važnih aspekata u ovim koracima:

1. Izrada izvještaja: Izrada izvještaja je važan korak u kojem se rezultati istraživanja

prezentiraju na jasan i strukturiran način. Izvještaj treba sadržavati sažetak istraživanja,
ciljeve, metodologiju, rezultate, zaključke i preporuke. Izvještaj treba biti pristupačan i
razumljiv za ciljnu publiku.

2. Tumačenje rezultata: Tumačenje rezultata je ključno za razumijevanje značaja i implikacija

rezultata istraživanja. Treba identificirati glavne nalaze, statistički značajne rezultate i
trendove. Tumačenje rezultata treba biti objektivno i temeljeno na dokazima iz analize
podataka.

3. Donošenje zaključaka: Na temelju tumačenja rezultata, treba donijeti zaključke o

istraživačkim pitanjima i hipotezama. Zaključci trebaju biti jasni, precizni i podržani
dokazima iz analize podataka. Također je važno naglasiti ograničenja istraživanja i moguće
alternative objašnjenja rezultata.

4. Primjena rezultata: Rezultati istraživanja trebaju se primijeniti u praksi ili daljnjem

istraživanju. Primjena rezultata može uključivati donošenje odluka, razvoj politika,
poboljšanje procesa ili daljnje istraživanje. Važno je razmotriti praktičnu primjenjivost
rezultata i njihovu vrijednost za ciljnu publiku.

5. Diseminacija rezultata: Diseminacija rezultata je važan korak u kojem se rezultati

istraživanja dijele s relevantnim dionicima. To može uključivati pisanje znanstvenih članaka,
prezentacije na konferencijama, javne prezentacije ili izradu infografika. Diseminacija
rezultata pomaže u širenju znanja i doprinosi daljnjem istraživanju i praksi.

Priprema izvještaja i korištenje rezultata istraživanja su ključni koraci u kojima se rezultati

istraživanja prezentiraju, tumače, zaključuju i primjenjuju. Ovi koraci su važni za
osiguravanje da rezultati istraživanja budu korisni i relevantni za ciljnu publiku.

22.Metode istraživanja

Postoji nekoliko različitih metoda istraživanja koje se mogu koristiti u znanstvenom

istraživanju. Ovdje su neke od najčešće korištenih metoda:

1. Anketiranje: Anketiranje je metoda prikupljanja podataka putem postavljanja pitanja

sudionicima istraživanja. Ova metoda se često koristi za prikupljanje subjektivnih mišljenja,
stavova i preferencija sudionika. Ankete se mogu provoditi putem papirnatih upitnika,
telefonskih intervjua, internetskih anketa ili osobnih intervjua.

2. Eksperiment: Eksperiment je metoda koja uključuje kontrolirano manipuliranje nezavisnih

varijabli kako bi se proučio njihov utjecaj na ovisne varijable. Eksperimenti se često koriste
za utvrđivanje uzročno-posljedičnih veza između varijabli. Sudionici se nasumično dodjeljuju
u eksperimentalne i kontrolne skupine kako bi se usporedili rezultati.

3. Opservacija: Opservacija je metoda prikupljanja podataka putem promatranja ponašanja ili

događaja. Ova metoda se često koristi za prikupljanje objektivnih podataka o stvarnom
ponašanju sudionika ili situacija. Opservacija može biti strukturirana (gdje se koriste
unaprijed definirani kriteriji) ili ne-strukturirana (gdje se bilježe svi relevantni podaci).

4. Studija slučaja: Studija slučaja je detaljna analiza pojedinog slučaja ili malog broja
slučajeva. Ova metoda se često koristi za proučavanje rijetkih ili složenih fenomena. Studija
slučaja uključuje prikupljanje i analizu različitih vrsta podataka, uključujući intervjuje,
dokumente, arhive i opservacije.

5. Meta-analiza: Meta-analiza je statistička metoda koja kombinira rezultate više studija kako
bi se dobio kvantitativni pregled o određenom istraživačkom pitanju. Ova metoda omogućuje
sintezu rezultata iz različitih studija i procjenu ukupnog učinka nezavisnih varijabli.

Ovo su samo neke od metoda istraživanja koje se koriste u znanstvenom istraživanju. Odabir
metode ovisi o istraživačkom pitanju, dostupnosti resursa i praktičnim ograničenjima
istraživanja. Važno je odabrati metodu koja je najprikladnija za postizanje ciljeva istraživanja
i prikupljanje relevantnih podataka.
 23.Nenaučne metode

Nenaučne metode istraživanja su metode koje se ne temelje na znanstvenim principima i ne

koriste rigorozne metode prikupljanja i analize podataka. Ove metode često nisu pouzdane i
ne pružaju objektivne i valjane rezultate. Evo nekoliko primjera nenaučnih metoda
istraživanja:

1. Anegdotske priče: Anegdotske priče su priče ili iskustva pojedinaca koja se koriste kao
osnova za donošenje zaključaka ili generalizacija. Ove priče često nisu reprezentativne i
mogu biti podložne pristranosti ili selektivnom pamćenju.

2. Neprofesionalno mišljenje: Neprofesionalno mišljenje se odnosi na mišljenja ili stavove

pojedinaca koji nemaju stručnost ili znanje o određenoj temi. Ova mišljenja često nisu
temeljena na činjenicama i mogu biti subjektivna ili pristrana.

3. Pseudonaučne metode: Pseudonaučne metode su metode koje se predstavljaju kao

znanstvene, ali nemaju znanstvenu osnovu ili rigoroznost. Ove metode često koriste
nevaljane ili neprovjerene teorije i ne pridržavaju se standardnih znanstvenih postupaka.

4. Nepotpuno istraživanje: Nepotpuno istraživanje se odnosi na istraživanje koje ne prikuplja

dovoljno podataka ili ne koristi adekvatne metode prikupljanja podataka. Ova istraživanja
često daju nepotpune ili nepouzdane rezultate.

5. Neprofesionalna analiza: Neprofesionalna analiza se odnosi na analizu podataka koja nije

provedena na stručan ili objektivan način. Ova analiza može biti pristrana, nepotpuna ili
nevaljana.

Važno je koristiti znanstvene metode istraživanja kako bi se osigurala pouzdanost,

objektivnost i valjanost rezultata. Nenaučne metode istraživanja mogu dovesti do pogrešnih
zaključaka i nepravilnih generalizacija. Stoga je važno biti kritičan prema metodama
istraživanja i koristiti samo one koje su temeljene na znanstvenim principima.

24. Naučne metode

Naučne metode su metode koje se temelje na znanstvenim principima i koriste rigorozne

metode prikupljanja, analize i interpretacije podataka. Ove metode su osmišljene kako bi se
osigurala pouzdanost, objektivnost i valjanost rezultata istraživanja. Evo nekoliko primjera
naučnih metoda istraživanja:

1. Eksperimentalna metoda: Eksperimentalna metoda uključuje kontrolirano manipuliranje

nezavisnih varijabli kako bi se proučio njihov utjecaj na ovisne varijable. Eksperimenti se
provode u kontroliranim uvjetima, gdje se sudionici nasumično dodjeljuju u eksperimentalne
i kontrolne skupine. Ova metoda omogućuje utvrđivanje uzročno-posljedičnih veza između
varijabli.

2. Opservacijska metoda: Opservacijska metoda uključuje prikupljanje podataka putem

promatranja ponašanja ili događaja. Ova metoda se koristi za prikupljanje objektivnih
podataka o stvarnom ponašanju sudionika ili situacija. Opservacija može biti strukturirana
(gdje se koriste unaprijed definirani kriteriji) ili ne-strukturirana (gdje se bilježe svi relevantni
podaci).

3. Anketna metoda: Anketna metoda uključuje prikupljanje podataka putem postavljanja

pitanja sudionicima istraživanja. Ova metoda se često koristi za prikupljanje subjektivnih
mišljenja, stavova i preferencija sudionika. Ankete se mogu provoditi putem papirnatih
upitnika, telefonskih intervjua, internetskih anketa ili osobnih intervjua.

4. Studija slučaja: Studija slučaja je detaljna analiza pojedinog slučaja ili malog broja
slučajeva. Ova metoda se često koristi za proučavanje rijetkih ili složenih fenomena. Studija
slučaja uključuje prikupljanje i analizu različitih vrsta podataka, uključujući intervjuje,
dokumente, arhive i opservacije.

5. Meta-analiza: Meta-analiza je statistička metoda koja kombinira rezultate više studija kako
bi se dobio kvantitativni pregled o određenom istraživačkom pitanju. Ova metoda omogućuje
sintezu rezultata iz različitih studija i procjenu ukupnog učinka nezavisnih varijabli.

Ove su metode samo neki primjeri naučnih metoda istraživanja. Važno je koristiti metode
koje su temeljene na znanstvenim principima i koje su najprikladnije za postizanje ciljeva
istraživanja.

Naučne metode istraživanja su temeljene na znanstvenim principima i koriste rigorozne

metode prikupljanja, analize i interpretacije podataka. Primjeri naučnih metoda uključuju
eksperimente, opservacije, ankete, studije slučaja i meta-analize. Ove metode osiguravaju
pouzdanost, objektivnost i valjanost rezultata istraživanja. Važno je koristiti naučne metode
kako bi se osigurala kvaliteta istraživanja i donošenje pouzdanih zaključaka.

25. Tehnika istraživanja

Tehnika istraživanja se odnosi na specifične postupke i alate koji se koriste za prikupljanje,

analizu i interpretaciju podataka u istraživanju. Ovdje su neke od najčešće korištenih tehnika
istraživanja:

1. Upitnici: Upitnici su strukturirani setovi pitanja koji se koriste za prikupljanje podataka od

sudionika istraživanja. Upitnici mogu biti papirnati, elektronički ili telefonski. Ova tehnika se
često koristi za prikupljanje subjektivnih mišljenja, stavova i preferencija sudionika.

2. Intervjui: Intervjui su razgovori između istraživača i sudionika istraživanja. Intervjui mogu

biti strukturirani (gdje se koriste unaprijed definirana pitanja) ili ne-strukturirani (gdje se
razgovor vodi slobodno). Ova tehnika se koristi za prikupljanje dubljih i kvalitativnih
podataka o iskustvima, stavovima i ponašanju sudionika.

3. Opservacija: Opservacija je tehnika koja uključuje promatranje ponašanja ili događaja.

Opservacija može biti strukturirana (gdje se koriste unaprijed definirani kriteriji) ili ne-
strukturirana (gdje se bilježe svi relevantni podaci). Ova tehnika se koristi za prikupljanje
objektivnih podataka o stvarnom ponašanju sudionika ili situacija.

4. Eksperimenti: Eksperimenti su kontrolirani postupci u kojima se manipulira nezavisnim

varijablama kako bi se proučio njihov utjecaj na ovisne varijable. Eksperimenti se provode u
kontroliranim uvjetima, gdje se sudionici nasumično dodjeljuju u eksperimentalne i kontrolne
skupine. Ova tehnika se koristi za utvrđivanje uzročno-posljedičnih veza između varijabli.

5. Analiza dokumenata: Analiza dokumenata uključuje proučavanje pisanih ili elektroničkih

dokumenata kako bi se prikupili podaci. Ova tehnika se koristi za prikupljanje povijesnih,
statističkih ili drugih relevantnih podataka iz postojećih izvora.

6. Fokusne grupe: Fokusne grupe su grupni intervjui u kojima se sudionici okupljaju kako bi
raspravljali o određenoj temi. Ova tehnika se koristi za prikupljanje dubljih i kvalitativnih
podataka o stavovima, mišljenjima i iskustvima sudionika.

7. Meta-analiza: Meta-analiza je statistička tehnika koja kombinira rezultate više studija kako
bi se dobio kvantitativni pregled o određenom istraživačkom pitanju. Ova tehnika omogućuje
sintezu rezultata iz različitih studija i procjenu ukupnog učinka nezavisnih varijabli.

Ovo su samo neke od tehnika istraživanja koje se koriste u znanstvenom istraživanju. Odabir
tehnike ovisi o istraživačkom pitanju, dostupnosti resursa i praktičnim ograničenjima
istraživanja. Važno je odabrati tehniku koja je najprikladnija za postizanje ciljeva istraživanja
i prikupljanje relevantnih podataka.

26.Anketiranje

Anketiranje je tehnika istraživanja koja uključuje postavljanje pitanja sudionicima

istraživanja kako bi se prikupili podaci o njihovim stavovima, mišljenjima, preferencijama ili
iskustvima. Anketiranje se često koristi za prikupljanje subjektivnih podataka od velikog
broja sudionika.

Postoje različite vrste anketa, uključujući papirnate upitnike, elektroničke ankete, telefonske
intervjue ili osobne intervjue. Svaka vrsta ankete ima svoje prednosti i ograničenja, a odabir
ovisi o specifičnim potrebama istraživanja.

Prije provođenja ankete, istraživači trebaju pažljivo planirati i oblikovati pitanja kako bi bila
jasna, precizna i relevantna za istraživačko pitanje. Također je važno osigurati da anketa bude
anonimna i da sudionici budu dobro informirani o svrsi istraživanja i načinu na koji će se
koristiti njihovi odgovori.

Nakon prikupljanja podataka, istraživači analiziraju rezultate kako bi dobili uvid u stavove,
mišljenja ili preferencije sudionika. Ova analiza može uključivati statističke metode, kao što
su frekvencijska analiza ili analiza odnosa između različitih varijabli.

Anketiranje je popularna tehnika istraživanja zbog svoje praktičnosti i mogućnosti

prikupljanja velikog broja podataka od različitih sudionika. Međutim, važno je uzeti u obzir
moguće pristranosti ili ograničenja anketa, kao što su selektivno odgovaranje ili subjektivnost
odgovora. Stoga je važno pažljivo planirati i provesti anketu kako bi se osigurala pouzdanost
i valjanost prikupljenih podataka.
 27.Ispitivanje

Ispitivanje je jedna od tehnika istraživanja koja uključuje postavljanje pitanja sudionicima

istraživanja kako bi se prikupili podaci o njihovim stavovima, znanju, iskustvima ili
ponašanju. Ispitivanje se često koristi za prikupljanje kvantitativnih podataka od velikog
broja sudionika.

Postoje različite vrste ispitanja, uključujući anketna ispitanja, testiranja, upitnike ili intervjuje.
Svaka vrsta ispitanja ima svoje prednosti i ograničenja, a odabir ovisi o specifičnim
potrebama istraživanja.

Prije provođenja ispitanja, istraživači trebaju pažljivo planirati i oblikovati pitanja kako bi
bila jasna, precizna i relevantna za istraživačko pitanje. Također je važno osigurati da
sudionici budu dobro informirani o svrsi istraživanja i načinu na koji će se koristiti njihovi
odgovori.

Nakon prikupljanja podataka, istraživači analiziraju rezultate kako bi dobili uvid u stavove,
znanje ili ponašanje sudionika. Ova analiza može uključivati statističke metode, kao što su
frekvencijska analiza ili analiza odnosa između različitih varijabli.

Ispitivanje je popularna tehnika istraživanja zbog svoje praktičnosti i mogućnosti prikupljanja

velikog broja podataka od različitih sudionika. Međutim, važno je uzeti u obzir moguće
pristranosti ili ograničenja ispitanja, kao što su selektivno odgovaranje ili subjektivnost
odgovora. Stoga je važno pažljivo planirati i provesti ispitanje kako bi se osigurala
pouzdanost i valjanost prikupljenih podataka.

28.Intervjuisanje

Intervjuisanje je tehnika istraživanja koja uključuje razgovor između istraživača i sudionika

istraživanja kako bi se prikupili podaci o njihovim stavovima, iskustvima, mišljenjima ili
ponašanju. Intervjuisanje se često koristi za prikupljanje kvalitativnih podataka koji pružaju
dublji uvid u temu istraživanja.

Postoje različite vrste intervjua, uključujući strukturirane intervjue, polustrukturirane

intervjue i ne-strukturirane intervjue. U strukturiranim intervjuima, istraživač koristi
unaprijed definirana pitanja kako bi osigurao dosljednost i usporedivost odgovora.
Polustrukturirani intervjui koriste kombinaciju unaprijed definiranih pitanja i otvorenih
pitanja kako bi omogućili sudionicima da izraze svoje mišljenje i iskustva. Ne-strukturirani
intervjui su slobodni razgovori u kojima istraživač postavlja opća pitanja i dopušta
sudionicima da slobodno izraze svoje stavove i iskustva.

Prije provođenja intervjua, istraživači trebaju pažljivo planirati pitanja i teme koje će pokriti.
Također je važno osigurati da sudionici budu dobro informirani o svrsi istraživanja i načinu
na koji će se koristiti njihovi odgovori. Intervjui se mogu provoditi osobno, telefonski ili
putem video poziva, ovisno o praktičnim ograničenjima i preferencijama sudionika.

Nakon provođenja intervjua, istraživači analiziraju prikupljene podatke kako bi dobili uvid u
stavove, iskustva ili ponašanje sudionika. Ova analiza može uključivati tematsku analizu,
kodiranje ili identifikaciju ključnih obrazaca i tema.
Intervjuisanje je korisna tehnika istraživanja koja omogućuje istraživačima da dobiju dublji
uvid u temu istraživanja i razumiju perspektive sudionika. Međutim, važno je uzeti u obzir
moguće pristranosti ili ograničenja intervjua, kao što su subjektivnost odgovora ili selektivno
odgovaranje. Stoga je važno pažljivo planirati i provesti intervjue kako bi se osigurala
pouzdanost i valjanost prikupljenih podataka.

29.Rangiranje odgovora

Rangiranje odgovora je tehnika koja se koristi u istraživanju kako bi se sudionicima

omogućilo da rangiraju ili ocijene različite stavove, mišljenja, proizvode ili opcije prema
njihovoj preferenciji ili važnosti. Ova tehnika omogućuje istraživačima da kvantificiraju i
usporede različite elemente na temelju preferencija sudionika.

Postoje različite metode rangiranja odgovora, uključujući rangiranje po važnosti, rangiranje

po preferenciji ili rangiranje po kvaliteti. Sudionicima se obično daje lista stavki koje trebaju
rangirati, a zatim se traži da dodijele brojčanu vrijednost svakoj stavki prema njihovoj
preferenciji ili važnosti. Ove brojčane vrijednosti se zatim koriste za izračunavanje prosječnih
rangova ili za usporedbu između različitih stavki.

Rangiranje odgovora može se provesti putem papirnatih upitnika, elektroničkih anketa ili
intervjuima. Važno je osigurati da sudionici jasno razumiju upute za rangiranje i da imaju
dovoljno informacija o stavkama koje rangiraju kako bi donijeli informirane odluke.

Nakon prikupljanja rangiranih odgovora, istraživači mogu analizirati rezultate kako bi dobili
uvid u preferencije ili važnost različitih stavki. Ova analiza može uključivati izračunavanje
prosječnih rangova, usporedbu između različitih grupa sudionika ili identifikaciju najbolje
rangiranih stavki.

Rangiranje odgovora je korisna tehnika koja omogućuje istraživačima da kvantificiraju i

usporede različite elemente na temelju preferencija sudionika. Međutim, važno je uzeti u
obzir moguće pristranosti ili ograničenja rangiranja odgovora, kao što su subjektivnost
rangiranja ili utjecaj redoslijeda rangiranja. Stoga je važno pažljivo planirati i provesti
rangiranje odgovora kako bi se osigurala pouzdanost i valjanost prikupljenih podataka.

30.Principi formulisanja pitanja

Principi formuliranja pitanja su važni kako bi se osigurala jasnoća, preciznost i relevantnost

pitanja koja se postavljaju sudionicima istraživanja. Evo nekoliko principa koje treba uzeti u
obzir prilikom formuliranja pitanja:

1. Jasnoća: Pitanja trebaju biti jasna i razumljiva za sudionike. Koristite jednostavan jezik i
izbjegavajte korištenje tehničkih ili složenih termina koji bi mogli zbuniti sudionike.

2. Preciznost: Pitanja trebaju biti precizna i konkretna kako bi se izbjegla mogućnost

višeznačnosti ili dvosmislenosti. Izbjegavajte općenite ili neodređene izraze i budite
specifični u onome što želite saznati.
3. Neutralnost: Pitanja trebaju biti neutralna i nepristrana kako bi se izbjeglo utjecanje na
odgovore sudionika. Izbjegavajte postavljanje pitanja koja sugeriraju određeni odgovor ili
koja su tendenciozna.

4. Relevancija: Pitanja trebaju biti relevantna za istraživačko pitanje i ciljeve istraživanja.

Razmislite o tome što točno želite saznati i postavite pitanja koja će vam pružiti potrebne
informacije.

5. Redoslijed: Pitanja trebaju biti postavljena u logičnom redoslijedu kako bi se olakšao tok
razgovora i razumijevanje sudionika. Počnite s općim pitanjima i postupno se krećite prema
specifičnijim pitanjima.

6. Izbjegavanje dvostrukih pitanja: Izbjegavajte postavljanje dvostrukih pitanja koja traže od

sudionika da odgovore na više stvari odjednom. Umjesto toga, postavite pojedinačna pitanja
koja će omogućiti jasne i precizne odgovore.

7. Otvorenost: Pokušajte koristiti otvorena pitanja koja će sudionicima omogućiti da izraze

svoje mišljenje, stavove i iskustva na slobodan način. Otvorena pitanja potiču dublju raspravu
i pružaju više informacija.

8. Redukcija pristranosti: Budite svjesni mogućih pristranosti u postavljanju pitanja, kao što
su vodeća pitanja ili pitanja koja sugeriraju određeni odgovor. Pokušajte biti objektivni i
izbjegavajte utjecanje na odgovore sudionika.

9. Testiranje: Prije konačnog formuliranja pitanja, preporučuje se testiranje pitanja s malom

grupom sudionika kako biste provjerili razumljivost, jasnoću i relevantnost pitanja.

Slijedeći ove principe, možete osigurati da pitanja koja postavljate sudionicima istraživanja
budu jasna, precizna i relevantna, što će rezultirati pouzdanim i valjanim podacima.

31.Ispitivanje u poređenju sa drugim metodama

Ispitivanje je jedna od najčešće korištenih metoda istraživanja, ali ima svoje prednosti i
ograničenja u poređenju s drugim metodama. Evo nekoliko ključnih razlika između ispitanja i
nekih drugih metoda istraživanja:

1. Ispitivanje vs. opservacija: Ispitivanje se oslanja na prikupljanje podataka putem

postavljanja pitanja sudionicima, dok se opservacija oslanja na direktno posmatranje
ponašanja ili događaja. Ispitivanje omogućava prikupljanje podataka o stavovima,
mišljenjima i iskustvima sudionika, dok opservacija pruža uvid u stvarno ponašanje ili
događaje.

2. Ispitivanje vs. eksperiment: Ispitivanje je često korisno za prikupljanje podataka o

postojećim stavovima ili ponašanju sudionika, dok eksperiment omogućava istraživačima da
manipulišu nezavisnim varijablama i proučavaju uzročno-posljedične veze. Eksperimenti su
često korisni za testiranje hipoteza i utvrđivanje uzročno-posljedičnih veza između varijabli.

3. Ispitivanje vs. intervju: Ispitivanje se često provodi putem pisanih ili elektroničkih
upitnika, dok intervju uključuje direktnu komunikaciju između istraživača i sudionika.
Intervjui omogućavaju dublje razumijevanje stavova i iskustava sudionika, dok ispitanja
omogućavaju prikupljanje podataka od većeg broja sudionika.

4. Ispitivanje vs. studija slučaja: Ispitivanje je često korisno za prikupljanje kvantitativnih

podataka od velikog broja sudionika, dok studija slučaja uključuje detaljno proučavanje
pojedinaca, grupa ili događaja. Studije slučaja omogućavaju dublje razumijevanje specifičnih
situacija ili fenomena, dok ispitanja omogućavaju generalizaciju rezultata na veći uzorak.

5. Ispitivanje vs. fokusna grupa: Ispitivanje se često provodi individualno, dok fokusna grupa
uključuje grupnu diskusiju s manjom grupom sudionika. Fokusne grupe omogućavaju
interakciju među sudionicima i razmjenu ideja, dok ispitanja omogućavaju prikupljanje
individualnih stavova i mišljenja.

Svaka od ovih metoda ima svoje prednosti i ograničenja, a odabir metode zavisi od
specifičnih ciljeva istraživanja, dostupnih resursa i konteksta istraživanja. Kombinacija
različitih metoda može biti korisna za dobijanje sveobuhvatnih i pouzdanih rezultata.

32.Uzrokovanje

Uzrokovanje je proces identifikacije uzroka ili faktora koji doprinose određenom događaju,
stanju ili fenomenu. Uzrokovanje je važan koncept u istraživanju jer nam omogućava
razumijevanje veza između različitih varijabli i pronalaženje uzročno-posljedičnih veza.

Postoji nekoliko pristupa uzrokovanju, uključujući eksperimentalne studije, korelacijske

studije i longitudinalne studije. Eksperimentalne studije uključuju manipulaciju nezavisnih
varijabli kako bi se utvrdio njihov utjecaj na zavisne varijable. Korelacijske studije
proučavaju povezanost između varijabli, ali ne mogu utvrditi uzročno-posljedičnu vezu.
Longitudinalne studije prate sudionike tokom vremena kako bi se utvrdili uzroci i posljedice.

Važno je napomenuti da uzrokovanje ne implicira nužno kauzalnost. Identifikacija uzroka

može biti složen proces koji zahtijeva pažljivo planiranje, kontrolu mogućih konfuznih
faktora i korištenje odgovarajućih statističkih metoda za analizu podataka.

Uzrokovanje je ključni koncept u mnogim disciplinama, uključujući psihologiju, sociologiju,

medicinu, ekonomiju i mnoge druge. Razumijevanje uzroka i posljedica može nam pomoći u
razvoju intervencija, donošenju odluka i poboljšanju razumijevanja svijeta oko nas.

33.Vrste uzorka

Postoje različite vrste uzorka koje se koriste u istraživanju, a odabir odgovarajuće vrste
uzorka ovisi o ciljevima istraživanja, dostupnim resursima i kontekstu istraživanja. Evo
nekoliko uobičajenih vrsta uzorka:

1. Slučajni uzorak: Slučajni uzorak je uzorak u kojem svaki član populacije ima jednaku
šansu da bude odabran. To se može postići korištenjem slučajnog brojača ili računalnog
programa za generiranje slučajnih brojeva. Slučajni uzorak je često smatran najpouzdanijim i
omogućava generalizaciju rezultata na populaciju.
2. Stratificirani uzorak: Stratificirani uzorak uključuje podjelu populacije na homogene grupe
ili strate, a zatim odabir uzoraka iz svake strate. Ova metoda osigurava da svaka strata bude
dovoljno zastupljena u uzorku i omogućava analizu podataka na razini strata.

3. Klaster uzorak: Klaster uzorak uključuje odabir grupa ili klastera iz populacije, a zatim
odabir uzoraka unutar svakog klastera. Ova metoda je korisna kada je teško doći do svih
članova populacije, pa se umjesto toga odabiru klasteri koji predstavljaju populaciju.

4. Namjerni uzorak: Namjerni uzorak uključuje svjesni odabir sudionika na temelju

specifičnih kriterija ili karakteristika. Ova metoda se često koristi kada je teško doći do
određene populacije ili kada je potrebno dobiti sudionike s određenim karakteristikama.

5. Snežna lopta uzorak: Snežna lopta uzorak uključuje odabir prvog sudionika na temelju
određenih kriterija, a zatim traženje preporuka ili uputa od tog sudionika za pronalaženje
drugih sudionika sličnih karakteristika. Ova metoda se često koristi kada je populacija teško
dostupna ili slabo definirana.

6. Kvantitativni uzorak: Kvantitativni uzorak uključuje odabir sudionika na temelju

numeričkih kriterija, kao što su dob, spol, prihod ili obrazovanje. Ova metoda omogućava
kvantitativnu analizu podataka i generalizaciju rezultata na populaciju.

7. Kvalitativni uzorak: Kvalitativni uzorak uključuje odabir sudionika na temelju specifičnih

karakteristika, kao što su iskustva, stavovi ili mišljenja. Ova metoda omogućava dublje
razumijevanje fenomena i detaljnu analizu podataka.

Svaka od ovih vrsta uzorka ima svoje prednosti i ograničenja, a odabir odgovarajuće vrste
uzorka ovisi o specifičnim ciljevima istraživanja i kontekstu istraživanja. Kombinacija
različitih vrsta uzorka može biti korisna za dobijanje sveobuhvatnih i pouzdanih rezultata.

34.Veličina uzorka

Veličina uzorka je broj sudionika ili jedinica koje su uključene u istraživanje. Odabir
odgovarajuće veličine uzorka je važan korak u istraživanju jer utječe na pouzdanost i
generalizaciju rezultata.

Postoji nekoliko faktora koji treba uzeti u obzir prilikom odabira veličine uzorka:

1. Populacija: Veličina populacije utječe na veličinu uzorka. Općenito, veće populacije

zahtijevaju veće uzorke kako bi se osigurala reprezentativnost.

2. Preciznost: Preciznost je mjerilo koliko su rezultati uzorka bliski stvarnim vrijednostima u

populaciji. Što je veća preciznost potrebna, to će biti potrebno veći uzorak.

3. Nivo pouzdanosti: Nivo pouzdanosti je vjerojatnost da će rezultati uzorka biti

reprezentativni za populaciju. Viši nivo pouzdanosti zahtijeva veći uzorak.

4. Efekt veličine: Efekt veličine je razlika između stvarnih vrijednosti u populaciji. Ako je
efekt veličine veći, potreban je manji uzorak za otkrivanje statistički značajnih razlika.
5. Metoda analize: Metoda analize podataka također može utjecati na veličinu uzorka. Neke
statističke metode zahtijevaju veće uzorke kako bi bile pouzdane.

Postoje različite formule i statistički proračuni koji se koriste za određivanje veličine uzorka,
kao što su formula za određivanje veličine uzorka za procjenu proporcija, srednjih vrijednosti
ili razlika između grupa.

Važno je napomenuti da veća veličina uzorka obično rezultira većom pouzdanošću i manjom
pogreškom procjene, ali veći uzorak također može biti skuplji i vremenski zahtjevniji za
prikupljanje podataka. Stoga je važno pronaći ravnotežu između potrebnog uzorka za
postizanje pouzdanih rezultata i dostupnih resursa.

35.Sređivanje statističkih podataka

Sređivanje statističkih podataka je važan korak u analizi podataka koji omogućava

organizaciju, pregled i pripremu podataka za daljnju analizu. Evo nekoliko koraka koje
možete slijediti prilikom sređivanja statističkih podataka:

1. Pregled podataka: Prvi korak je pregledati podatke kako biste se upoznali s njihovim
sadržajem. Pregledajte varijable, njihove tipove (npr. numeričke ili kategoričke), raspon
vrijednosti i eventualne nedostajuće vrijednosti.

2. Uklanjanje nedostajućih vrijednosti: Ako postoje nedostajuće vrijednosti u podacima,

odlučite kako ćete postupiti s njima. Možete odlučiti da ih uklonite, zamijenite nekom
vrijednošću (npr. srednjom vrijednošću) ili koristite metode popunjavanja nedostajućih
vrijednosti.

3. Kodiranje kategoričkih varijabli: Ako imate kategoričke varijable, kodirajte ih kako biste
ih mogli koristiti u analizi. To može uključivati pretvaranje tekstualnih vrijednosti u
numeričke kodove ili stvaranje dummy varijabli za kategoričke varijable s više kategorija.

4. Provjera i uklanjanje ekstremnih vrijednosti: Provjerite ima li u podacima ekstremnih

vrijednosti koje mogu biti pogreške ili izuzeci. Ako su takve vrijednosti identificirane,
odlučite kako ćete postupiti s njima - možete ih ukloniti, zamijeniti ili provjeriti njihovu
točnost.

5. Stvaranje novih varijabli: Ako je potrebno, možete stvoriti nove varijable iz postojećih
kako biste bolje odgovarali vašim istraživačkim pitanjima. Na primjer, možete izračunati
postotak, razliku ili indeks između postojećih varijabli.

6. Organizacija podataka: Organizirajte podatke na način koji vam najbolje odgovara za

analizu. To može uključivati stvaranje tablica, sortiranje podataka ili grupiranje podataka
prema određenim kriterijima.

7. Provjera konzistentnosti: Provjerite konzistentnost podataka kako biste bili sigurni da su

sve varijable ispravno unesene i da nema pogrešaka u unosu. Provjerite jesu li vrijednosti u
skladu s očekivanjima i provjerite postoji li bilo kakva nelogičnost ili pogreška.
8. Dokumentiranje postupka: Dokumentirajte sve korake koje ste poduzeli prilikom
sređivanja podataka kako biste mogli pratiti i ponoviti postupak kasnije. Ovo je važno za
transparentnost i reproducibilnost istraživanja.

Sređivanje statističkih podataka može biti složen proces, ali je ključan za dobivanje
pouzdanih i valjanih rezultata iz analize podataka. Pažljivo provjerite i organizirajte podatke
kako biste bili sigurni da su spremni za daljnju analizu.

Sređivanje statističkih podataka je proces organiziranja, pregleda i pripreme podataka za

analizu. To uključuje provjeru podataka, uklanjanje nedostajućih vrijednosti, kodiranje
kategoričkih varijabli, provjeru i uklanjanje ekstremnih vrijednosti, stvaranje novih varijabli i
organizaciju podataka na način koji je prikladan za analizu. Cilj sređivanja statističkih
podataka je osigurati da su podaci pouzdani, konzistentni i spremni za daljnju analizu.

36. Analiza podataka

Analiza podataka je proces koji uključuje primjenu statističkih metoda i tehnika na

prikupljene podatke kako bi se dobili relevantni rezultati i donijele informirane odluke.
Ovisno o vrsti podataka i istraživačkim pitanjima, analiza podataka može uključivati različite
statističke metode, kao što su:

1. Deskriptivna statistika: Ova metoda se koristi za opisivanje i sumiranje podataka. To

uključuje izračunavanje mjera središnje tendencije (npr. srednje vrijednosti, medijana), mjera
raspršenosti (npr. standardna devijacija, raspon) i prikazivanje podataka pomoću grafova i
tablica.

2. Inferencijalna statistika: Ova metoda se koristi za donošenje zaključaka o populaciji na

temelju uzorka podataka. To uključuje testiranje hipoteza, izračunavanje intervala
pouzdanosti i provođenje statističkih modela.

3. Korelacija i regresija: Ove metode se koriste za proučavanje odnosa između varijabli.

Korelacija se koristi za mjerenje snage i smjera odnosa između dvije varijable, dok se
regresija koristi za predviđanje vrijednosti jedne varijable na temelju druge varijable.

4. Analiza varijance (ANOVA): Ova metoda se koristi za usporedbu srednjih vrijednosti

između više grupa. ANOVA se koristi za testiranje statističke značajnosti razlika između
grupa.

5. Multivarijatna analiza: Ova metoda se koristi za proučavanje odnosa između više varijabli
istovremeno. To uključuje metode kao što su faktorska analiza, diskriminantna analiza i
klaster analiza.

6. Analiza preživljavanja: Ova metoda se koristi za proučavanje vremena do događaja ili

preživljavanja. To uključuje izračunavanje stopa preživljavanja, izračunavanje krivulja
preživljavanja i provođenje testova preživljavanja.

Ovo su samo neke od metoda koje se koriste u analizi podataka. Važno je odabrati
odgovarajuće metode ovisno o vrsti podataka, istraživačkim pitanjima i ciljevima
istraživanja. Analiza podataka je ključni korak u istraživanju jer omogućava donošenje
informiranih odluka i izvlačenje zaključaka iz prikupljenih podataka.
 37.Opisivanje i prikazivanje podataka

Opisivanje i prikazivanje podataka je važan korak u analizi podataka jer omogućava

razumijevanje i interpretaciju prikupljenih podataka. Ovaj korak uključuje izračunavanje
različitih mjera središnje tendencije i raspršenosti, kao i vizualno prikazivanje podataka
pomoću grafova i tablica.

Mjere središnje tendencije koriste se za opisivanje srednje vrijednosti ili tipične vrijednosti
skupa podataka. Najčešće korištene mjere središnje tendencije su:

- Srednja vrijednost: Izračunava se kao zbroj svih vrijednosti podataka podijeljenih s

ukupnim brojem vrijednosti.
- Medijan: Središnja vrijednost skupa podataka koja dijeli podatke na dvije jednake polovice.
- Modus: Najčešća vrijednost u skupu podataka.

Mjere raspršenosti koriste se za opisivanje varijabilnosti ili rasipanja podataka. Najčešće

korištene mjere raspršenosti su:

- Standardna devijacija: Mjera raspršenosti koja pokazuje koliko su podaci udaljeni od

srednje vrijednosti.
- Varijanca: Kvadrat standardne devijacije.
- Raspon: Razlika između najveće i najmanje vrijednosti u skupu podataka.

Grafovi su također korisni za vizualno prikazivanje podataka. Najčešće korišteni grafovi

uključuju:

- Histogram: Grafički prikaz distribucije podataka pomoću stupaca koji predstavljaju različite
raspone vrijednosti.
- Linijasti grafikon: Prikazuje promjenu vrijednosti podataka tijekom vremena ili nekog
drugog kontinuiranog razdoblja.
- Kružni grafikon: Prikazuje udio svake kategorije u ukupnom skupu podataka.

Tablice se također koriste za prikazivanje podataka, posebno kada je potrebno prikazati više
varijabli ili kategorija. Tablice mogu biti jednostavne ili složene, ovisno o potrebama
istraživanja.

Opisivanje i prikazivanje podataka omogućava istraživačima da dobiju uvid u svoje podatke,

identificiraju trendove, otkriju odstupanja i donesu informirane odluke. Ovi koraci su važni
za daljnju analizu podataka i interpretaciju rezultata istraživanja.

38. Završni naučno istraživački radovi

Završni naučno-istraživački radovi su obično pisani na kraju studija i predstavljaju završni

radni projekt koji studenti izrađuju kako bi pokazali svoje znanje i sposobnosti u određenom
području studija. Ovi radovi obično uključuju originalno istraživanje, analizu podataka i
iznošenje zaključaka.
Metodologija za izradu završnih naučno-istraživačkih radova može varirati ovisno o području
studija i specifičnim zahtjevima fakulteta ili sveučilišta. Međutim, općenito, proces izrade
završnog naučno-istraživačkog rada uključuje sljedeće korake:

1. Odabir teme: Prvi korak je odabir teme istraživanja koja je relevantna za područje studija i
koja će biti istražena u radu. Tema treba biti jasno definirana i ograničena kako bi se
omogućilo detaljno istraživanje.

2. Prikupljanje literature: Nakon odabira teme, student treba provesti pregled literature kako
bi se upoznao s postojećim istraživanjima i teorijama vezanim uz temu. Ovo će pomoći u
razumijevanju konteksta istraživanja i identifikaciji praznina u znanju koje će se istraživati.

3. Definiranje istraživačkog pitanja i ciljeva: Na temelju pregleda literature, student treba

definirati istraživačko pitanje koje će biti istraženo u radu. Istraživački pitanje treba biti jasno
i precizno, a ciljevi istraživanja trebaju biti postavljeni kako bi se odgovorilo na to pitanje.

4. Metodologija istraživanja: Nakon definiranja istraživačkog pitanja, student treba odabrati i

opisati metodologiju istraživanja koja će se koristiti za prikupljanje podataka. Ovo može
uključivati primjenu kvantitativnih ili kvalitativnih metoda istraživanja, odabir uzorka,
prikupljanje podataka i analizu podataka.

5. Prikupljanje i analiza podataka: Nakon odabira metodologije, student treba prikupiti

podatke koji su relevantni za istraživačko pitanje. Ovi podaci se zatim analiziraju kako bi se
dobili rezultati istraživanja. Analiza podataka može uključivati primjenu statističkih metoda,
interpretaciju rezultata i iznošenje zaključaka.

6. Pisanje rada: Nakon analize podataka, student treba napisati rad koji će sadržavati uvod,
pregled literature, metodologiju istraživanja, rezultate, raspravu i zaključak. Rad treba biti
jasno strukturiran, logičan i temeljen na relevantnim izvorima.

7. Revizija i obrana rada: Nakon što je rad napisan, student treba provesti reviziju i
uređivanje rada kako bi se osigurala točnost i jasnoća. Nakon toga, student će morati braniti
svoj rad pred povjerenstvom ili mentorom, pružajući dodatne informacije o istraživanju i
odgovarajući na pitanja.

Završni naučno-istraživački radovi su važan dio akademskog procesa jer omogućavaju

studentima da primijene svoje znanje i vještine u praksi, doprinoseći tako i razvoju
znanstvenog znanja u određenom području studija.

Završni naučno-istraživački radovi u oblasti metodologije obično se fokusiraju na

proučavanje i analizu različitih metoda istraživanja i statističkih tehnika koje se koriste u
istraživačkom procesu. Ovi radovi mogu imati različite teme, uključujući:

1. Proučavanje kvantitativnih istraživačkih metoda: Ovi radovi se fokusiraju na proučavanje i

analizu kvantitativnih metoda istraživanja, kao što su eksperimenti, ankete, kvantitativna
analiza podataka i statističke tehnike. Cilj je razumjeti kako se ove metode primjenjuju u
istraživanju i kako se mogu koristiti za prikupljanje i analizu podataka.

2. Proučavanje kvalitativnih istraživačkih metoda: Ovi radovi se fokusiraju na proučavanje i

analizu kvalitativnih metoda istraživanja, kao što su intervjuji, fokusne grupe, analiza
sadržaja i etnografska istraživanja. Cilj je razumjeti kako se ove metode primjenjuju u
istraživanju i kako se mogu koristiti za prikupljanje i analizu kvalitativnih podataka.

3. Proučavanje statističkih tehnika: Ovi radovi se fokusiraju na proučavanje i analizu

različitih statističkih tehnika koje se koriste u istraživanju, kao što su regresijska analiza,
faktorska analiza, korelacija, ANOVA i multivarijatna analiza. Cilj je razumjeti kako se ove
tehnike primjenjuju u istraživanju i kako se mogu koristiti za analizu podataka.

4. Proučavanje istraživačke etike: Ovi radovi se fokusiraju na proučavanje etičkih pitanja

koja se javljaju u istraživanju, kao što su prava ispitanika, povjerljivost podataka, pristranost
istraživača i objektivnost istraživanja. Cilj je razumjeti važnost etičkih principa u istraživanju
i kako se mogu primijeniti u praksi.

5. Proučavanje metodoloških pristupa: Ovi radovi se fokusiraju na proučavanje različitih

metodoloških pristupa koji se koriste u istraživanju, kao što su eksperimentalni dizajn,
kvalitativni pristup, mješoviti pristup i akcioni istraživački pristup. Cilj je razumjeti prednosti
i ograničenja svakog pristupa i kako se mogu primijeniti u istraživanju.

Završni naučno-istraživački radovi u oblasti metodologije obično uključuju pregled literature,

analizu podataka, iznošenje zaključaka i preporuka za daljnja istraživanja. Cilj je doprinijeti
razumijevanju i unapređenju metodologije istraživanja u određenoj oblasti studija.

39.Priprema i pisanje radova

Priprema i pisanje završnih naučno-istraživačkih radova uključuje nekoliko koraka i faza.

Evo nekoliko ključnih koraka u procesu pripreme i pisanja radova:

1. Odabir teme: Prvi korak je odabrati temu istraživanja koja je relevantna za područje studija
i koja će biti istražena u radu. Tema treba biti jasno definirana i ograničena kako bi se
omogućilo detaljno istraživanje.

2. Prikupljanje literature: Nakon odabira teme, važno je provesti pregled literature kako bi se
upoznali s postojećim istraživanjima i teorijama vezanim uz temu. Ovo će pomoći u
razumijevanju konteksta istraživanja i identifikaciji praznina u znanju koje će se istraživati.

3. Definiranje istraživačkog pitanja i ciljeva: Na temelju pregleda literature, trebate definirati

istraživačko pitanje koje će biti istraženo u radu. Istraživačko pitanje treba biti jasno i
precizno, a ciljevi istraživanja trebaju biti postavljeni kako bi se odgovorilo na to pitanje.

4. Metodologija istraživanja: Nakon definiranja istraživačkog pitanja, trebate odabrati i

opisati metodologiju istraživanja koja će se koristiti za prikupljanje podataka. Ovo može
uključivati primjenu kvantitativnih ili kvalitativnih metoda istraživanja, odabir uzorka,
prikupljanje podataka i analizu podataka.

5. Prikupljanje i analiza podataka: Nakon odabira metodologije, trebate prikupiti podatke koji
su relevantni za istraživačko pitanje. Ovi podaci se zatim analiziraju kako bi se dobili
rezultati istraživanja. Analiza podataka može uključivati primjenu statističkih metoda,
interpretaciju rezultata i iznošenje zaključaka.
6. Pisanje rada: Nakon analize podataka, možete početi pisati rad. Rad treba biti jasno
strukturiran i slijediti konvencije akademskog pisanja. Uključite uvod, pregled literature,
metodologiju istraživanja, rezultate, raspravu i zaključak. Također je važno citirati izvore i
koristiti odgovarajući stil citiranja.

7. Revizija i uređivanje rada: Nakon što ste napisali rad, važno je provesti reviziju i
uređivanje kako biste osigurali točnost, jasnoću i dosljednost. Pregledajte gramatičke i
pravopisne greške, provjerite logičku strukturu i provjerite jesu li sve informacije točne i
relevantne.

8. Obrana rada: Nakon što ste završili s pisanjem i uređivanjem rada, možda ćete morati
braniti svoj rad pred povjerenstvom ili mentorom. Pripremite se za obranu tako da proučite
svoj rad, razmislite o mogućim pitanjima i pripremite odgovore.

Važno je zapamtiti da je proces pripreme i pisanja završnog naučno-istraživačkog rada

dugotrajan i zahtjevan. Stoga je važno planirati unaprijed, postaviti rokove i redovito
komunicirati s mentorom ili povjerenstvom kako biste dobili povratne informacije i podršku
tijekom procesa.

40. Struktura radova

Završni naučno-istraživački radovi obično slijede određenu strukturu koja pomaže čitateljima
da jasno razumiju sadržaj rada. Evo uobičajene strukture radova:

1. Naslovna stranica: Na naslovnoj stranici treba biti naziv rada, ime autora, naziv institucije i
datum predaje rada.

2. Sažetak: Sažetak je kratak pregled rada koji sadrži glavne ciljeve istraživanja,
metodologiju, rezultate i zaključke. Trebao bi biti jasan, koncizan i informativan.

3. Uvod: U uvodu treba biti opisana tema istraživanja, kontekst istraživanja i istraživačko
pitanje. Također treba biti objašnjeno zašto je tema važna i kako će istraživanje doprinijeti
postojećem znanju.

4. Pregled literature: Pregled literature je dio rada u kojem se analiziraju i sintetiziraju

relevantni radovi i istraživanja koja su već provedena na temu istraživanja. Ovdje se treba
prikazati trenutno stanje znanja o temi i identificirati praznine u znanju koje će se istraživati.

5. Metodologija istraživanja: U ovom dijelu rada treba biti opisana metodologija koja je
korištena za prikupljanje i analizu podataka. Treba biti opisana vrsta istraživanja
(kvantitativno, kvalitativno, mješovito), uzorak, instrumenti za prikupljanje podataka i
statističke tehnike koje su korištene.

6. Rezultati: U dijelu rezultata treba biti prikazani i opisani rezultati istraživanja. To može
uključivati tablice, grafikone ili opisne statistike koje prikazuju prikupljene podatke. Rezultati
trebaju biti jasno predstavljeni i interpretirani.

7. Rasprava: U raspravi treba biti analizirani rezultati istraživanja i uspoređeni s rezultatima

drugih studija. Treba biti objašnjeno kako rezultati podržavaju ili ne podržavaju istraživačko
pitanje, te kako se rezultati mogu tumačiti u kontekstu teorije i prakse.
8. Zaključak: U zaključku treba biti sažet glavni nalaz istraživanja i iznesene implikacije za
teoriju i praksu. Također se može raspravljati o ograničenjima istraživanja i prijedlozima za
daljnja istraživanja.

9. Literatura: Na kraju rada treba biti popis svih korištenih izvora, koji se navode prema
odgovarajućem stilu citiranja (npr. APA, MLA).

10. Dodaci: Ako je potrebno, rad može sadržavati dodatke kao što su upitnici, intervjua ili
drugi materijali koji su korišteni u istraživanju.

Važno je napomenuti da ova struktura može varirati ovisno o zahtjevima institucije ili
časopisa u kojem se rad predaje. Stoga je važno provjeriti smjernice i upute za pisanje rada
prije nego što započnete s pisanjem.

Završni naučno-istraživački radovi uključuju odabir teme, prikupljanje literature, definiranje

istraživačkog pitanja i ciljeva, odabir metodologije istraživanja, prikupljanje i analizu
podataka, pisanje rada, reviziju i uređivanje rada te obranu rada. Struktura radova obično
uključuje naslovnu stranicu, sažetak, uvod, pregled literature, metodologiju istraživanja,
rezultate, raspravu, zaključak, literaturu i dodatke..

Struktura radova u metodologiji naučnog istraživanja može se razlikovati ovisno o

specifičnim zahtjevima institucije ili časopisa u kojem se rad predaje. Međutim, evo općenite
strukture koju možete slijediti:

1. Naslovna stranica: Na naslovnoj stranici treba biti naziv rada, ime autora, naziv institucije i
datum predaje rada.

2. Sažetak: Sažetak je kratak pregled rada koji sadrži glavne ciljeve istraživanja,
metodologiju, rezultate i zaključke. Trebao bi biti jasan, koncizan i informativan.

3. Uvod: U uvodu treba biti opisana tema istraživanja, kontekst istraživanja i istraživačko
pitanje. Također treba biti objašnjeno zašto je tema važna i kako će istraživanje doprinijeti
postojećem znanju.

4. Pregled literature: Pregled literature je dio rada u kojem se analiziraju i sintetiziraju

relevantni radovi i istraživanja koja su već provedena na temu istraživanja. Ovdje se treba
prikazati trenutno stanje znanja o temi i identificirati praznine u znanju koje će se istraživati.

5. Metodologija istraživanja: U ovom dijelu rada treba biti opisana metodologija koja je
korištena za prikupljanje i analizu podataka. Treba biti opisana vrsta istraživanja
(kvantitativno, kvalitativno, mješovito), uzorak, instrumenti za prikupljanje podataka i
statističke tehnike koje su korištene.

6. Prikupljanje podataka: U ovom dijelu rada treba biti opisano kako su podaci prikupljeni.
Treba biti objašnjeno koje su metode korištene za prikupljanje podataka, kako je izvršeno
uzorkovanje i kako su podaci obrađeni.

7. Analiza podataka: U dijelu analize podataka treba biti opisano kako su podaci analizirani.
Treba biti objašnjeno koje su statističke tehnike korištene i kako su rezultati interpretirani.
8. Validnost i pouzdanost: U ovom dijelu rada treba biti raspravljeno o validnosti i
pouzdanosti istraživanja. Treba biti objašnjeno kako su mjere poduzete kako bi se osigurala
valjanost i pouzdanost rezultata.

9. Etika istraživanja: U ovom dijelu rada treba biti raspravljeno o etičkim pitanjima koja su se
pojavila tijekom istraživanja. Treba biti objašnjeno kako su poštovana prava sudionika
istraživanja i kako su riješeni potencijalni etički problemi.

10. Zaključak: U zaključku treba biti sažet glavni nalaz istraživanja i iznesene implikacije za
teoriju i praksu. Također se može raspravljati o ograničenjima istraživanja i prijedlozima za
daljnja istraživanja.

11. Literatura: Na kraju rada treba biti popis svih korištenih izvora, koji se navode prema
odgovarajućem stilu citiranja (npr. APA, MLA).

12. Dodaci: Ako je potrebno, rad može sadržavati dodatke kao što su upitnici, intervjua ili
drugi materijali koji su korišteni u istraživanju.

Važno je napomenuti da ova struktura može varirati ovisno o specifičnim zahtjevima i

smjernicama. Stoga je važno provjeriti smjernice i upute za pisanje rada prije nego što
započnete s pisanjem.