dr.

Muhammed ibn Abdurrahman el-Humejjis

TAHAWIJEVA POSLANICA U
ISLAMSKOM VJEROVANJU
(AKIDI)

KRATKI KO:MENTAR
 BILJEŠKA O AUfORU

l. Imam · hallZ Elm Dža'fer Aluned ibn Muhammed ibn

Selame el-Hanefi el-Ezdi (ime el-Ezdi je dobio po istoimenom
plemenu koje je jedno od najvećih i najpoznatijih kahtanskih
plemena) et-Tahawi. (ime et-Tahawi je dobio po istoimenom
selu u egipatskoj pokrajini es-Sa'id)

2. Rođen je 239. h.g. i odrastao je u vrijednoj i učenoj

porodici, učeći vjeru kod svog dajdže el-Muznija, a on je bio
učenik imama Šafije.

3. U svojoj dvadesetoj godini Tahawija prelazi na pravac

Ebu Hanife u tefekkuhu (sticanja znanja). \jerovatno je glavni
uzrok tome bila njegova ličnost, znana i jaka koja je težila
idžtihadu a odbijala taklid (slijepo slijeđenje). Takođe i to što
je njegov dajdža mnogo koristio knjige Ehu Hanife i njegovih
učenjaka, a naročito kada bi nailazio na teška pitanja (mes'ele)
to hi ga potstaklo da se njima više pozabavi i da postepeno u
njihovom rješavanju prihvati pravac hanefijskog mezheba, ali
bez pristrasnosti (te'assuba).

4. Sticao je znanje kod 300 šejhova od kojih su

napoznatiji: Imam Nesaija (303. h.g.) zatim el-Kadi Bekar ibn
KuteJbe (270. h.g.) i hallZ Ehu Zer'a ed-Dimiški (281. h.g.) što
očito upućt�je na njegovu ljubav prema znanju te raznovrsnost
njegovog znanja. Posebno se je specijalizirao u hadisu i llkhu,
tako da je nadmašio učenjake svog vremena. Postavljen je za
reisa hanefijskog mezheba u Egiptu. Međutim njegovo
pridržavanje hanef'ljskog mezheba nije ga spriječilo da
razmatra mišljenja i ostalih imama mezheba i da ih prihvati
ako za to postoji prihvatljiv i jak dokaz, pa makar se i neslagalo
su hanefi.jskim mezhebom. (On nije jedini koji se nije slagao u
nekim mišljenjima sa Ehu Haniforn. Prije njega to su učinili
njegovi učenici: Ehu Jusuf i Muhammed ibn el-Hasan.) Išao je
putem učenjaka velikana, koji su težili iznalaženju novih
tješt:nja i idžtihadu, a nisu prihvatali pristrasnost i slijepo
slijeđenje.

3
 5. Njegova autorska djela su bila kvalitetno obrađena i
urađena i po redoslijedu sastavljenja. Učenjaci Ummeta su i u
novije i u kasnije doba njegove knjige uzimali kao izvor za
najvažnija pitanja u islamu, i kao djela od ogromne koristi.
Najpoznatija njegova djela su:
a) Bejan akidet�sunneti vel-diem �ti. To je skraćena
knjiga manjeg obima i formata ali u sebi sadrži velike koristi.
Obuhvata u sebi sve ono što je potrebno muslimanu da zna iz
akide. Za nju imam es-Sebeki kaže: Sva četri mezheba koja su
na istini, potvrđuju Tahawijinu akidu koju su prihvatili i raniji i
kasniji uče�aci.
b) Šerh me �nil�r. Je veliko djelo koje podučava
učenika kako da stiče znanje i kako da shvati velike mes'ele
koje su potkrijepljene dokazima i gdje se navodi dokaz i
objaš�enje za n�ispravnije mišljenje.
e) Muškilul�r. Je takoder jedno veliko djelo u kojem se
navode hadisi koji su naizgled suprotni jedni drugima a zatim
se ta prividna suprotnost odbija da bi se na kraju iz njih izveo
ftkhski propis.
d) Muhtesarul-fikhul lianefi. Ovo je naJbolji i
najvjerodostojniji i prvi skraćeni fikh hanefijskog mezheba. U
sebi sadrži najvažnija pitanja (mes'ele) i vjerodostojna,
izabrana mišljenja.
e) Sunenuš-Šafi 'i. To su predaje hadisa od njegovog
d�jdže el-Muznija, koje prenosi od Imami Ša!Jje.
O Ahkamul-Kur'an i druga djela čiji broj dostiže cifru
trideset.
6. Njegovu vrijednost, skromnost i njegovu povjerljivost u
prenošenju hadisa priznaje sva ulema.
a) Kaže ibn en-Nedim u djelu el-Fahrest str. 26.: "Bio je u
svoje vrijeme najučeniji i najskromniji."
b) Imam ez-Zehebi u djelu Sijeru� 'a.lamin-nubela'lS/21.
Imam, alim, ha!IZ, muhaddis i fekih u Egiptu." On kaže: Ko
pogleda pisana djela ovog imama� saznat će njegovo mjesto u
nauci i širinu �egove spoznaje.

4
 e) Haftz es-Sujuti u djelu Tabekatul-huffar. na str. 337.
kaže: "Imam, alim, hafiz i vlasnik mnogih vrijednih djela. Bio
je pouzdan i povjerljiv, 'alim i fakih iza kojeg se nije bolji
pojavio. "
7. Umro je 321. h.g. u četvrtak navečer prvog zul-k'adeta
u Egiptu i ukopan je na mezruju el-Karafe.

5
dr. Muhammed ibn Abdurrahman el-Humejjis

TAHAWIJSKAAKIDA (VJEROVANJE)
KRATKI KO:MENTAR

PREDGOVOR
Za hvala pripada Allahu, zahvaU ujemo Mu i u Njega se
pouzdavamo. Tražimo Njegovu zaštitu od zla u samim nama i
zla naših loših <\jela. Onaj koga Allah uputi, taj ne može
zalutati, a koga ostavi u zabludi niko ga ne može izvesti na
p ra vi put. I sv jedoč imo da nema d u
r gog boga osim Allaha,
,Jedinog koji nema saučesnika ni u čemu. Svjedočimo da je
Muhammed l'{jegov rob i Njegov Poslanik.

O IJ.jernici, bojte se Allaha istinskom bo,gobojaznošću i

umirite samo kao muslimani. (Ali 'Imran, 102.)
O {judi, bojte se Gospodara svoga, koji vas od jednog
Čo!J_jeka st vara, a od njega je i drugu njegovu stvorio, i od njih
dvqje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte - s
imenom (!ijim jedni dru.ge molite- i rodbinske veze ne kidajte, jer
A llah, zaista, stalno nad vama bdi. G�n-Nisa', 1.)
O IJ.jernici, bojte se A llaha i govorite samo istinu, On će vas
w
: va.<la dobra eljela nagraditi i grijehe vam oprostiti. A onaj ko
se A llahu i Njegovu Poslaniku bude pokoravao- postići će ono
lito bude želio. (El -Ah zab , 70.-71.)
i\ za ti m ... Zaista je Allahova Knjiga najistinitW govor, a
najbo�ja uputa je, uputa Muhammeda �. Najgore stvari su
novine u vjeri, a svaka- novina u vjeri je novotarija, u svaka
novotar�ju vodi u zabludu, a svaka zabluda vodi u Džehennem.
Ovo djelo je sažeto objašnjeJ1je vjerovanju ehli-sunneta i
džema'u1a u Uzvišenog Allaha po m e zheb u najvećih učenjaka

G
islama; Ehu Ha.nife en-Nu'mana ibn Sabita el- Kuf�e, Ebu
.Jusufa Ja'kuba ibn Ibrahima el-Ensarije, i Ebu Abdullaha
Muhammeda ibn Hasana eš-Šejbanije. Objaš�enje njihovog
\jerskog ubjed�a je dao Imam Ebu Džafer et Tahawi - .

On je to izvanredno učinio, dajući svoj veliki doprinos

akaidu-smilovao m� se Uzvišeni Allah. On je naj\jerodostojnije
prenio \jersko ubjeđenje spomenutih imama. To je mogao jer je
bio temeljito obrazovan i veoma cij�en u krugovima
hanefijskog mezheba. Stoga je on najpouzdan:ija ličnost koja je
mogla ustanoviti \jersko ubjeđenje ovih imama. Onje pouzdana
1 2
ličnost kod svih učenjaka :ftkha i svih učenjaka hadisa .

Takoder je gelokupna islamska javnost svesrdno

prihvatila ovaj Tahawijev tekst koji je bezbroj puta tum ačen i
komentarisan.
Medu tumačima i komentatorima ima onih koji su to
činili u skladu sa Sunnetom,3 a ima i onih koji su slijedili put
dogmatičara (mutekellimina).
Jedan od najvtjed.nijih komentara, od kojeg je bilo i
najviše koristi je komentar imama Ibn Ebu-1-'Izza el-Ezreijje el­
Ilaneflje - smilovao mu se Uzvišeni Allah - koji je zamjerio
Tahawiji u ovom \jerskom ubjeđenju tri problematične stvari:
Prva: Tuhawijinu izjava "Allah je oduvijek bez početka."
On je rekao: "Ovo je fi·aza koju su uveli dogmatičari jer se ne
smtju TJzvišenom Allahu dodavati dtuga imena osim onih
k<�ima je On Sebe nazvao ili onih kojima f'.nt je Resulullah �
nazivao."
Druga: "Allah je iznad granica, i krajnjih dometa. On je
iznad toga da ima tjelesne organe i potrebu za stvarima i
predmetima." Ovakve i�ave ne postoje u Kur'anu i Sunnetu.
One nisu ni negirane, u ni potvrđene. One su novotariju kod

Učenjaci šerijatskog prava i §:crijatskih propisa.

Učenjaci i poz.navaoci hadisa-Resulullahovih izreka.

Drugim šerijat.skim izvorom, a prvi je K ur' an.

7
mutekellimina - dogmatičara. Najpreče je da se Tahawija drži
termina koji su navedeni u Kur'anu i Sunnetu.

Treća: On navodi: da se \jera s\jedoči jezikom i potvrđuje

srcem, a djela ne svrstava u sastavni dio imana On je
zanemario da se \jera potvrđuje djelima. Takvo I"Uegovo
mištjenje je u suprotnosti s mišljenjem većine prvih generacija
(seleO sva četiri mezheba. Neka se Allah smiluje obojici
imama, i Tahawiji i Ibn ebu-1-'Izzu, a i svim ostalim imamima
koji su služili sunnetu i akidetu \jerskom ubjedenju ehli
sunneta i džema'ata.

Želja mi je da objasnim ovo \jersko ubjeđenje (akidet)

veoma sažeto i jednostavno kako bi odgovaralo učenicima,
početnidma i koristilo širim masama. Molim Allaha da
muslimani imaju koristi od ove knjige, a moj trud da upiše u
dobru djela. Allah stoji iza dobre namjere. On je nama dovoljan.
Divan je On Gospodar!

Naša postjednja dova je:

Hvaljen neka si Allahu, Gospodaru svjetova!

dr Muhammed ibn Abdurrahman el Humejjis -

8
 PRVO POGLAVLJE

Veliki '\jerski autoritet, imam iz Egipta Ehu Dža'fer el­

Werrak et-Tahawi, Allah mu se smilovao, je rekao:

: a.....L\.1 '-4-4-' �.i. J.>- �l..J..I J Wl J-a-i o� 0� _;5'� l..i..a.

''-,?)--.a:/-)1 �l_.r.l � y� ....A....y..
�iJ <?�l�� 0! � 1./-i
-�i� � l 01�.)- J�l �\ 0! -l.>��� �iJ
.�WI 0��J .:r...UI J-""""i ,y 0J� L..J
Y.J 4.1

Ovo je tumačenje (akideta) '\jerskog ubjedenja ehli

sunneta i džema'ata po (mezhebu) pravcu najpoznatijeg
(fakiha) poznavaoca šerijatskih propisa, Ehu Hanife
en-Nu'mana ibnu Sabita el-Kufije, zatim Ehu Jusufa Ja'kuba
ibn Ibrahima el-Ensarije i ehu Abdullah Muhammeda ibn el­
Hasana eš-ŠeJbanije - neka je Allah sa njima zadovoljan - te
onoga u što su oni '\jerovali obožavajući tako Gospodara svih
s'\jetova.

:�l J)� ::r-_��::: �l �.i l! J_,A; [ \ ]

.
;j �.r'"
-, l -. " �l �l
J )
�.1
"'•

(l) Govorit ćemo o Jednoći (tewhidu) Uzvišenog Allaha,

\je�jući u l'{jegovu pomoć: Zaista je Allah Jedan. On nema
suučesnika (šerik). Šerik jezički znači: onaj koji imu udjela u
nečemu.

Obja..'i.Uenje:
Zaista je Uzvišeni Allah jedinstven u svemu. On je
jedinstven u Svom (Zatu) biću, jedinstven u Svojim djelima,
jedinstven u Svqjim imenima i Svojim svojstvima, jedinstven u
Svojoj dostqjnosti za obožavanje (ibadet). On nema saučesnika
ni u čemu od ovoga. On nema suučesnika u (Svom) stvarU.Uu ni
u (Svom) upravlja!1ju.

9
 Samo On st vara i upravlja. (El-A'raf, 54.)
Post(lji li, osim Allaha, ikakav drugi st voritelj k(lji vas sa
neba i iz zemlje opskrbljuje? (Fatir, 3.)
Allah nema saučesnika ni u onome što je od koristi, ni u
onome što je od štete, ni kad daje smrt., ni kad daje život., a ni u
ostalim oblicima odlučivanja i planir�a u ovom svemiru. Isto
tako, On nema saučesnika u Svojim savršenim imenima i
Svqjim savršenim svojstvima. Nema saučesnika u Svqjoj
božanstvenosti i u Svojoj dostqjnosti da se jedino On obožava.
Čo�jek neće upotptmit.i svqj iman (tewhid) u Jedinog Boga dok
god se ne očisti od svih ovih vrsta (širka) mnogoboštva, i ne
postane �jernik u ,Jedinog Boga, kroz sve vrste tewhida štD mu
je obaveza.

Dužan je, dakle, da čvrsto \je�je da je samo Allah gr;

Tvorac svega i da samo On upravlja svim stvorenjima (t.ewhidu­
r-rubub�ije), du �je�je da samo l'{jemu pripad�ju svqjstva
savršenstva i savršena imena i da ništa od toga ne pripis�je
nikom od stvorenja (tewhidu-1-esmai we-s-sifat),da samo l'{jega
obožava, tako što neće upućivati bilo kakvu vrstu ibadeta bilo
kome drugom osim Njemu (tewhid uluhijje)

Tebe obožavamo i od Tebe pomoć tražimo. (El-P'atihu, 5.)

A diinne i [jude sam stvorio samo zato da Me oboiavaju (ibadet
i!ine) . ( Ez-Zar�jat., 56.)

(2) Ništa nije kao On (Allahu �je ništa slično).

(:·n Ne m u ništa što je Allah nemoćan da učini

�� �� 'll) [ t J
(4) Nemu drugog boga osim Njega.

10
O�ja..�•�ie•ue:
I ništa n�je kao On. Ova kom;;t.atac�ja je jedna od temelju
(tewhidu) vjere u .Jednog Allaha, i du čvrsto vjeruješ da ništa
�je kao što je Uzvišeni Allah Ništa n�je kao On! On sve i'!uje i
sue vidi. <Eš-Šura, 1 1.)
Allah ne liči ni na jedno Svoje stvorenje, ni po Svome
(Zut.u) - Svom Biću, ni po Sv�jim djelima, ni po Svojim
imenima, ni po Sv�jim svqjstvima, ni po Svojim pravima.
Nemu ništ.a što je Allah nemoćan du učini. To znači da je
Uzvišeni Allah mo(:an da učini ono što ho<:e. I zaista On može,
kada nešto lwc:e, samo za to rekne: "Budi!"- i ono bude. (,Ja-sin,
H� .)

!'{jemu ništa �je teško i ništ.u nije nemoguće učiniti.

Allahu nUita nUe nemoguće (učiniti) ni na nebesima ni na
Zemfji; On, uistinu, sve zna i sve može. (l<'atir, 44.) To je
c:j elovitost i potpunost l'{jegove moći Slavljen i Uzvišen neku je
Allah! Ono što Allah hoć.e, to . i bude, a ono što On neće to i ne
bivu. Ova konstntuc�ju ukazuje na savršenstvo l'{jegove moći
stvaranja (rububijjeta).
I nema clrugog bogu osim !'{jeg a Ovo su riječi kqjima se
.

iskazqje (et-tewhid) �jera u ,Jednog, Jedinog Allaha, u k�ju su

pozivali svi Allahovi poslaniei. Mi smo svakom narodu
poslanika poslali: "Allaha obožavr{jie, a taguta se klonite!" (En­
Nuhl, :�).)
Ovo znači du niko osim Allaha n�je dostojan obožavanja,
zato što je On Stvoritelj, Opskrbljivač, Gospodar i Upravitelj i
zbog toga je dostojan da se samo Njemu i nikom drugom
upu{:t�ju sve vrste (ibudeta) pokornosti. A sve što se obo?.ava
mimo Allaha je pogrešno - neispravno (lažno), ntje dostqjno
obožavanja.
To je zato što je On Allah istina, a one k�je oni mimo
Alaha mole S I J ne istiniti (lažni). a�l-Hudždž, 62.) I zut.o što oni
ne po�jedt�ju nikakvu vlast ni rukovode11je ni rasporectivunje.
Hijec':i: (l nema drugog Boga osim Allaha- we la ilahe gqjruhu)
sudrže negi1'UJ1je obožavanja svega št.o je mimo Allaha. One su
t�jedno potvrdu da samo .!'{jemu - .Jedinom, pripa da pravo du

11
bude obožavan. Ove riječi negiraju obožavanje bilo koga sem
Allaha, a zatim su potvrda obožavanja Jednog Jedinog Allaha.
To se zove Tewhidu-1-uluhijje.
Zaključak: Uzvišeni Allah je Jedan. On je jedan u Svom
(Zatu) - Svom Biću, u Svojim imenima i Svojim svojstvima.
Jedan je u Svqjoj dostojnosti da se obožava. I ništa što je On
stvorio ne liči Njemu ni u čemu od spomenutog. On sve može.
Njemu ništa nije nemoguće. Ništa Mu nije komplicirano, i niko
nije dostojan obožavanja osim On, Slavljeni i Uzvišeni!
Pitanja:
1. Šta znači (wahdanijjetullah) Allahova jednoća'?
2. Kqje su t.o tri vrste tewh�da
a. Koje su to tri vrste širka (pripisivanje Allahu
saučesnika)'?
4. Cit.ir�j riječi kojima su svi Allahovi poslanici pozivali
(svqje narode)'?

• • •

12
 DRUGO POGLAVLJE
. '

. ��\ � �,; �\�\ � �.u [

' o J
� �

(5) Allah oduvijek postoji, bez početka je, zauvijek je, bez
svršetka je.

(6) Neće propasti niti će nestati.

(7) Biva samo ono što On hoće.

Objašnjenje:
El-Kadim, (Allah oduvijek postoji). Ne spada u Allahova
imena kojima je Sebe nazvao. Njime se aludira da Uzvišenom
Allahu nije prethodilo ništa, kao i to da je On bez početka, da
je zauvijek i da je bez svršetka. Ovo značenje je sadržano u
ajetu: On je Prvi i Poslednji. <El-Hadid, 3.)

Onaj ko je prvi, nema prije sebe nikoga i ništa, a ko je

.
posljednji, poslije njega nema nikoga i ništa drugo. Ovaj ajet je
tako objasnio Resulullah •·

"Neće propasti niti će nestati." To je kao što Uzvišeni

Allah kaže: Sve što je na Zemlji prolazno je, ostaje samo Uce
Gospodara tvoga, VeUčanstvenog i Plemenitog. <Er-Ralunan,
26.-27.) i Sve će osim Njegova Uca propasti. <El-Kasas, 88.)
Uzvišeni Allah je Svoja stvorenja učinio, prolaznim, a Sam je
vječan. On ih usmrćuje, a Sam je besmrtan. Uzvišeni Allah je
Posljednji, neće nestati i kada sve nestane.

(7) I biva samo ono što On hoće. Uzvišeni Allah je moćan

da uradi sve što želi. Stoga kaže: AU , A llah radi ono što On
leU. <El-Bekare, 253.) Ako Allah želi neku stvar, stvorit će je i
protiv volje svih Svojih stvorenja, a ako je ne želi ni sva
stvorenja neće biti u stanju da je načine.

13
 Ovim se iskaz-qje univerzalna Allahova volja, kqja se ne
remeti. Svako dobro ili zlo u ovoj vasioni, uistinu se događa s
Njegovim htijen jem i s f\{jegovom voljom. Njegovu se volja ne
može nadjačati. Što On hoće biva, u što On neće, neće ni biti.
Dokazi o tome su mnogobrqjni.

·i��\ �!:J ':}J ,�\J.)�\�':} [ A J

(H) Mašta Ga ne može dokučiti niti razum pojmiti.

(9) Ne sliči stvorenjima.

·iL;i ':} �� 'u�':} if- [ \ . J

(10) Živ je, ne umire, postqjan je ne spava.

Objašnjenje:
Uzvišenog Allaha niko od Njegovih stvorenja ne može
obuhvatiti svojim znanjem, kao što kaže Uzvišeni Allah: Oni
manjem ne mogu Njega obuhvatiti. (fa-ha, 110.) Allaha ne
može niko svqjom maštom dokučiti niti razumom pojmiti, niti
Ga može zamisliti i predstaviti.

Niko od f\{jegovih stvorenju ne zna kukav je On i Njegov

zut (biće). Allah ne sliči nikome od svqjih stvorenja ni u Svom
zatu (biću), ni u Svqjim imenim a i svojstvima (atributima),a ni
u Svojiirn djelima. Sl avljen neka je On i Uzvišen!
Ništa nije kao On. Uzvišeni Allah je Živ, ne umire, kao što
kaže: 11 se pow.daj u Živog koji ne umire. (El-Furkan, 58.) Zatim
Allah .ili; kaže: Sve što je na Zem{ji prolazno je, ostaje samo lice
Gospodara t vog, Veličanstvenog i Plemenitog. <Er-Rahman, 26.-
27 . ) Sve će, osim Njegova lica propasti. ffil-Kasas, HB.) Uzvišeni
Allah živi, ne može Ga smrt zateći. On je v:-ječni, budan, ne
obuzima ga drijemež ni san. Da nije tako, poremetila bi se
ravnoteža u <:�jelom kosmosu. On savršeno kontrolira sve stvari
u Svom vlasništvu, Slavljen i Uzvišen neku je On! Ovo je

14
odgovor svimu onima koji Uzvišenog Allaha porede sa
Njegovim stvorenjima i time po staju nevjernici.

· �J.Y � �jiJ ,�G-� �G,:. [ \ \ J

, , ,

(ll) Allah stvara i nema potrebe za stvorenim. On daje

opskrbu bez truda i poteškoće.
"' ,} ,; ,;

.44'':.: �..:...:-Li'����-;. [ \ " J

(12) On usmrĆ4je bez straha, On proživ�juje bez umora i

truda

Objašnjenje:
Uzvišeni Allah nije stvorio stvore11ja zato što su Mu ona
potrebna, niti iz Svoje že�e da Mu ona u nečemu pomažu.
Naprotiv, stvorio ih je da Ga obožavaju.

Uzvišeni Allah kaže: A džinne i {jude sam stvorio samo

mto da Me obožavqju (ibadet čine) . ffiz-Zarijat, 56.) Uzvišeni
Allah d�je opskrbu svim Svojim stvorenjima, �udima i
džinnima, pticama i zvijerima kao i ostalim mimo njih,
�jernicima i ne�jernicima. Svakom od njih daje uno što od
Njega traže, a da to ne umanjuje ništa od onoga što ima u Svom
vlasništvu. On posjeduje ključeve nebesa i Zemlje. On je
Slavljeni i Uzvišeni Allah.
On uzima duše (usrnrćuje) svqjim stvorenjima bez
bc�jazni. Allah uzima duše u času njihove smrti. (Ez-Zumer, 42.)
Niko ne može presudu .f.{jegovu pobiti. CEr-Ra'd, 41.) A Uzvišeni
Allah: On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti pitani. (El­
Enbija', 23.) Allah će proži�jeti mrtve na Sudnjem danu.
Ne�jernicit vrde da neće biti proživ{jeni. Reci: "Hoćete,
Gospodara mi moga, sigurno ćete biti proživ{jeni, pa o onom lito
ste radili, doista, biti obaviješteni!" - a to je Allahu lahko. (Et­
Tegabtm, 7. ) Gospodaru naš, n ćeš sakupiti sve {jude na Dan u
k(?ii nema nikakve sumnje. (Ali 'Imran, 9.) lJzvišeni Allah će
proživjeti ljude na Sudnjem danu, nakon njihove smrti i to Mu
neće biti tešku. Onaj koji oživlj�je zemlju nakon njenog mrtvila
(neplodnosti), vodom pomoću koje raste biljni svijet, moćan je

15
du oživi i umrle ljude: Isto ćemo tako mrtve oiivjeti, opametite
se! (El-A'raf, 57.) Onaj koji ih je stvorio prvi puta, moćanje da
ih po drugi put oživi. To je Uzvišenom Allahu lakše nego što vi
to zumišljate.

Zaldjučalc Uzvišeni Allah je zaista Prvi i Pos�je<irl:ji, Živi i

�ječni. On radi sve što hoće. !Judi Ga svojim znanjem ne mogu
obuhvatiti. Ne obuzima Ga ni drijemež ni san . On neće biti
pitan za ono što radi, a oni će biti pitani.

Pitanja:
l. Da li u Allahovim imenima postoji ime El-Kudim
"Post.qji oduvijek"?
2. Šta znači: Biva samo ono što On hoće?
3. Ima li saučesnika u Allahovoj volji?

• • •

16
 TREĆE POGLAVLJE
tJ ". , ". ...

� 1·. �� .)�;..; �
;,
' ,Ul>.� \.(..ti�� Jljl.. [ \ i J
tl ... , ,; ... ". "' l

. t.;� i 4-# JIY.'l' .;.U..iS'" l;Jji ...;� 01.5' W"') ' * 0'" � �
,

( 1 3) Allah je oduvijek sa Svojim svojstvima. Stvaranjem

svojih stvorenja ni u čemu se nisu uvećala Njegova svojstva što
nije imao i prije njihovog stvaranja. Kao što je sa Svojim
svojstvima (od praiskona) oduvijek, tako je sa njima i zauvijek.

��:b-� 'll) ,j\3..1 ��_)\::·N������ [ .

\t J
.

•<f}.;\1 �� .)ld:·N� �?�

(14) Allah nije nakon stvaranja stvorenja stekao ime
Stvoritelj, a niti sa stvaranjem svjetova ime Tvorac.

Objašnjenje:
Zaista je svako svojstvo Uzvišenog Allaha, Njegovo od
praiskona postojano svojstvo. Oduvijek je sa Svojim Svojstvima
i prije stvaranja stvorenja. Sva Njegova svojstva su savršena.
Neposjedovanje tih svojstava značilo bi nesavršenstvo.
Nerazwnno je Uzvišenog Allaha opisivati savršenstvom nakon
nesavršenstva. Ni jedno svojstvo nije dodato Uzvišenom Allahu
nakon stvar9J1ja čovjeka. Sva je Svoja svojstva Allah imao
ustanov�ena prije čovjekovog stvaranja. Kao što je Uzvišeni
Allah od praiskona sa svojim svojstvima i ona nemaju početka.
Isko tako Allah sa njima ostaje zauvijek. Te ona nisu prolazna.
Naprotiv, ta svojstva su vječna zbog vječnosti Onoga ko ih
posjeduje. Slavljen neka je Allah i Uzvišen!
Uzvišeni Allah je Stvoritelj i prije nego je stvorio
stvorenja. On se zvao ovim imenom prije njihovog stvaranja.
Njegovo nazivanje ovim imenom nije u zavisnosti od dolaska
Njegovih stvorenja na svijet. Također Allah nije stekao ime
Tvorac nakon stvaranja svjetova. Naprotiv, On je Tvorac od prije
njihovog prouzročerya i stvaranja. Allahova imena i svojstva
(atributi) su oduvijek od kada postoji 9n (Njegovo biće).
17
 Zabilježeno je da je Poslanik ti rekao (u hadisu) da je
Uzvišeni Allah: .,Odredio, određenje Svojim stvor�jima
pedeset. hiljada godina pr ije nego je stvorio nebesa i Zemlju. "1

(15) Allah ima svu vlast i ničem u nije potč.injen. Stvorite\j

je a ru,je stvoren.

� 'i l l .i.A � l , � fLo� J-).1.;:.. �J w--) [ \i J

-���Ji��� �� �� .;.UK ,��� �

( 1 6) Allah proživ\java mrtve nakon što im je život
udahnuo, stoga je On dostojan ovog imena (muhji) i prije
njihovog proživljenja, kao i imena Stvoritelj prije njihovog
stvaranja.
}
., '1- ) J.-�

J5') ,_r.A; �l �� y)
. -
'f-JJ �� y � <li4 .;]�
-
[ 'v J

-��\
(17) Sve je to tako jer je Allah u svemu Svemoćni, i ni
jedna stvar ne može bez Njega, Onje za sve potreban. Svaki
posao je Njemu lahak. Ništa Mu nije potrebno. Niko nije kao
On. On sve čuje i sve vidi. <Eš-Šura, ll.)

Ohjašnjetue:
Uzvišeni Allah je Gospodar u svim segmentima vlasti. To
je bio i prije nego je stvorio ikoga od Svojih stvorenja. Stoga je
On Stvoritelj još prije njihovog stvaranja. Sva Allahova imena i
njihova značenja, su postojana kod Njega i prije i poslije svega.

Muslim (2653) o Kaderu, poglavlje o polemici izmedu Adema i Musaa. Ahmed

(11/169), a bilježe ga i drugi od Abdullaha ibn Omeca (merfu'), koji ga preno•i od
Poslanika •·

18
 Uzvišeni Allah udahnjuje život mrtvima nakon
proživljenja i On je dostojan ovog imena i prije nego ih oživi.
Kako je On Stvoritelj nakon šio je stvorio stvorenja, On je
dostc�jan tog imena i prije nego ih je stvorio.
Allah, Uzvišeni i Slavljeni, sve može. Ako nešto želi
učinit će, a ako nešto ne želi, to neće ni biti. Ovo je Njegova
univerzalna volja određenja od koje ništa ne može odstupati i
ona nikada ne izostaje. O ovome (mu'tezile) kažu: Allah je
moćan u svemu onome što spada u domen Njegove moći.
�judska djela nisu u domenu Njegove moći. Ovo je poTicanje
Allahovog svojstva Savršenstva. Zaist.a Uzvišeni Allah sve
može, kako i Sam o Sebi kaže: Zaista Allah sve može. (Allahje
kadar sve) (El-Bekare, 284.)
I sve što postoji na ovom svijetu biva Allahovom voljom i
pod Njegovom je kontrolom. \jerovanje u ovo je nužna
posljedica �jerovanja u Allaha kao Tvorca - Rubbubijjet. Svaka
stvar u ovom svemiru je ovisna o Uzvišenom Allahu. Ovisna je o
Njemu za svqje stvaranje i postojanje. Svaka stvar (i svaki
JX>sao) Allahu su jednostavni Oahki), kao što i Sam Uzvišeni
Allah kaže: A to je Allahu, uistinu, lahko. {El-Hadid, 22.)
Slav ljenom i Uzvišenom Allahu nije potrebna ničija pomoć, a
On je svima nužno potreban. Ta potreba za Uzvišenim Allahom
je trajna i stalna. Ona je nepromjenljiva. Ona rU,je povremena i
mjestom ograničena. Ništa nije kao On, On sve čuJe i sve vidi.
{E.�-Šura, 11.)
Zaključak; Allahova lična svojstva (zat�ije) su oduvijek.
Svojstva Njegovih dijela su odu�jek po svojoj vrsti, iako se
pqjedinačno vremenom manifestira. Njegova svojstva su \ječna
sa Njegovom vje<":nošću. On je dostojan svih Svojih imena i svih
Svojih svojstava i prije stvaranja stvorenja i poslije njihovog
stvaranja.

Pitanja:
1 . Da li znači da Allahova moć zahtijeva post.ojllJ1je
potčinjenih'?
2. Da li je Allahova Moć izvršna u svakoj stvari'?

19
a. Šta znače r�ječi Uzvišenog Allaha: I ništa nUe kao On.?

o o o

20
 ČETVIUO POGlAVLJE

(18) Allah je Svojim Znanjem stvorio sva stvorenja.

. . ,
. l):i.ti � �::U) [ ' (1, J

(19) Svqjim stvorenjima je odredio sudbine.

. '

. �l>.-T � y_;p)· [ 'l'. J

(20) Odredio je svima njima njihov edžel (čas smrti).
.,. ) ". .. o

� L__. �) '� 0i J-;; �� � � t) [ 'l' ' J

"' Jo ".

.� 0i j.;; 0hoLP
J

(21) Ništu Mu nije bilo skriveno prije nego ih je stvorio.

Znao je šta će ljudi raditi prije nego su stvoreni.

ObjašnJerye:
Uzvišeni Allah je stvorio stvorenja Svojim znanjem o
njima, kako kaže: A kako i ne bi znao Onaj koji st vara, Onaj
kqji sve potanko zna, kqjije o svemu obaviješten. (El-Mulk, 14.)
Allahovo znanje obuhvaća svuku stvar, kako i sum Uzvišeni
kuže: On xna šta su radili i šta ih čeka. Oni znanjem ne mogu
Njega obuhvatiti. (fa-ha, 110.) Allah sve zna šta je bilo i šta će
biti, Allah sve zna šta se nije desilo, jer du se je desilo znao bih
kako će se desiti. Jlijemu ne može ništa, ni trunčicajedna ni na
nebesima ni na 7-emlji, izmaći, i ne postqji ništa, ni manje ni veće
od toga, .�to nUe u jasnoj Knjizi. (Sebe, :3.) Ništa ne izmiče
njegov<�j kontroli.
Njegovo znanje obuhvaća c,jeline i pojedinosti i sve što
postc�ji (J7;višeni Allah je stvorio sa sudbinom (odredenjem).
Allah kaže: Mi sve s odredenjem stvaramo. (El-Kamer, 49.)
Uzvišeni kaže: I On je sve stvorio i kako treba uredio! {El­
Fttrkan, 2.) I dobro zlo su predodredeni, u svaka stvar je

21
stvorena s predodredenjem. U ovome je odgovor onima kqji
tvrde du zlo nije Allahovo stvorenje.
Uzvišeni Allah je Svojim stvorenjima odredio kra,j ili
"edžel", kojeg ne mogu prekoračiti. I kada dade njihov kraj,
neće ga moći ni za trenjedan ni odloiiti ni ubrzati. (El-A'raf, 34.)
Ništu ne može ubrzati ili odložiti kraj kqjeg je Allah nekome
propisao.
Uz sve ovo, Uzvišeni Allah je sve znao i neprekidno sve
zna prije nego je stvorio Svqja stvorenja. Znao je ko će biti
sretan, a ko nesretan, ko će hiti dobar, a ko zao čo�jek. Sve je
t.o znao prije njihovog stvaranja. Znao je šta će im se dogoditi,
kojeg danu, i kuko. Slavljen neka je Uzvišeni Allah! Njegova
stvorenju ne mogu ništa od Njega sakriti.
Zaključak: Allah je stvorio stvorenju Svojim znanjem i
odredio sudbinu svakoj stvari. I ništa Mu njje nepoznato o
l'{jegovim stvoreqjima, i o '1iihovim djelima. Sve je to znao pr1je
nego ih je i stvorio.

Pitat�ja:
l. Šta zna<-:e rijec:':i: "Svim stvorenjima je odredio mjem"?
2. Du li je Allah znao zu djelu ljudi pr�je nego je ljude
stvorio'?

o o o
 PETO POGLAVLJE

(22) Allah je Svojim robovima naredio da Mu budu

pokorni i zabranio im da Mu budu neposlušni.
J..... ,

�'j ,ili�) , ..-·_':.:j OJ.����� YJ [ "'"' J

)

-�t w.; t Lo) ,L)l) � �w. w '� �w. Lo 'j[ ;l�

(23) Sve se odvija po Njegovom određenju i Njegov< ti volji.
Njegova vo\ja je izvršna. Njegovi robovi imaju onoliko svoje volje
koliko im On dopušta. Ono što On hoće da im se desi to biva, a
što On neće to im i ne bude.

Objašnjenje:
Allah je naredio Svojim stvorenjima da Mu budu pokorni
i obećao im za t.u pokornost veliku nagradu. I zabranio da Mu
budu neposlušni i zaprijetio im kaznom za neposlušnost. Tako
Uzvišeni kaže: Onoga ko se pokorava Allahu i Poslaniku
Njegovu - On će uvesti u džennetske bašče, u kojima će vječno
ostati, i to je uspjeh veUki. A onoga ko se bude protiv A llaha i
Poslanika Njegova dizao i preko granica Njegovih propisa
prelazio - On će u vatru baciti, u kojoj će vječno ostati njega čeka
sramna patnja. (En-Nisa', 1 3.-14.) Tahawijino objašnjenje,
Allah mu se smilovao, o Allahovoj naredbi i zabrani poslije
tumačenja o Allahovom stvaranju, ukazuje na to da Stvoritelju
pripada naredba i zabrana, kao što i Sam Uzvišeni kaže: On
stvara i odlučuje. ffil-A'raf, 54.)
I sve se odvija po Njegovoj odredbi i Njegovoj volji. Ni
jedna stvar ne biva bez volje Uzvišenog Allaha. Ništa se u ovom
kosmosu ne može dogoditi bez Njegove volje. Volja Uzvišenog
Allaha je konačna i izvršna. Ona nikada ne izostaje. To je
univerzalna Allahova volja određenja. Pomoću nje se ostvaruje
sve što Uzvišeni Allah želi da se dogodi u ovom kosmosu, bilo
dobro ili zlo. Uzvišeni kaže: Onoga koga hoće- Allah ostavlja u

23
zabludi, a onoga koga hoće - na pravi put izvodi. (El-En'am, 39.)
Također, Uzvišeni kaže: A da je A llah htio oni se ne bi
medusobno ubijaU, aU A llah radi ono što On žeU. (El-Bekare,
253.) Slobodna volja ljudi ne izlazi iz okvira Allahove volje i
onoga što On hoće da im bude, kako Uzvišeni kaže: A vi ne
možete ništa htjeti ako to A llah, Gospodar svjetova, neće! (Et­
Tekwir, 29.)
Ova univerzalna volja je drugačija od šerijatske (volje)
koja može nekad du se ne ostvari. Nekuda Allah voli neku
stvar, a neće da se onu dogodi, a nekada Allah mrzi neku stvar,
ali hoće da se dogodi zbog neke mudrosti (pouke) koju samo
On zna. Ono što Allah hoće Svqjim robovima to bude, a ono što
neće da im se dogodi to se ne može njima ni dogoditi, makar to
oni svi željeli. Ovo je suprotno kaderijskom učenju po kome je
gr�jeh kojeg čo"\jek učini rezultat Njegove voUe, neovisno od
Allahove volje i da Uzvišeni Allah ne želi da se taj grijeh
dogodi. Sam čo�ek je počinitelj tog grijeha. On ga želi bez
Allahove voUe. Na ovaj način oni su učinili čo�eka onim koji
želi i čini stvari bez Allahove volje.

(24) Uzvišeni Allah upućqje na pravi put one koje On

hoće. Svqjom milošću ih čuva i zaštićqje. Svqjom pravednošću
pusti u zabludu, ponizi i iskuša koga hoće.
o ... o ,; �)
.
J� .J:aj
,; ,; ) ,; ,;
. � �
� ,; -...
,;

y
.
•
0 .r.---;
.'\ � -: . • l<' [ " o
�$$:.;;
r-r- )
J
(25) Svi ljudi se nalaze po Njegovoj voUi, izmedu �jegove
milosti i Njegove pravednosti.

Objašnjenje:
Uzvišeni Allah je Onaj koji upućtue u vjem one Svoje
robove koje On hoće, i čuva ih od zablude i udaljuje ih od
zablude i gr�jeŠefljU i spašava ih od toga, i njegovih štetnih
posljedica na m·om i hud.ućem svijetu. Pa koga Allah takvim
24
učini, to je Allahova milost i dobročinstvo na čemu treba biti
zahvalan. Isto tako, Uzvišeni Allah pust i da neki Njegovi robovi
zalutaju. On i m uskrati Svoju pomoć i prepusti ih same sebi.
Ostavi ih pristupačne šejtanu i ne uzima ih u zaštitu. Na taj
način ih iskušava, a oni pad aju u zabl udu i griješenje. To je
pravda Uzvišenog Allaha. On po�j eduje dalekosežnu mudrost i
apso lutnu pruvičnost. Dokaz du je Uzvišeni Alla h , Onaj koji
izvodi na pravi put. onoga koga hoće, u ostavlja u zabludi onoga
koga hoće su Njegove rij eči : Onoga kuga hoće - Allah ostav{ja u
zabludi, a onoga koga hoće - na pravi put izvodi. CEl-En 'am, :39.)
I riječi Uzvišenog: On u zabludi ostavlja onoga koga hoće,
a na pravi put ukazf.!je onome kome On hoće. ffin - Nahl , 93.)
Takoder Uzvišeni kaže: Ti, doista, ne možeš uputiti na
pra vi put unu.qa koga ti želiš da uputiš, - A llah upućrye na pravi
put onoga koga On hoće. ffil-Kasas, 56.)
Sve je to, dakle, od Uzvišenog Allaha. Ovo j e od teme�ja
akide eh l i-s-sunneta nasuprot (mu'tezilama) kqj i kažu da su
Uud s ka djelu njima stvorenu. Onoga ko sl�jed i pravi put Allah je
uputio Svojom dobrotom i Svqjom b lagod ati, a onoga ko slijedi
zab l u d u Allah je ostavio u zabludi Svqjo m pruvičnošću.

Svi ljudi se kreću Allahovom voljom izmedu ove dvije

stvari, izmedu Allahove dobrote i Allahove pravičnosti. Č�ovj ek
može biti vjemik, upućen, ili m��jernik, u zabludi. \Jernikje
upućen da ide prav i m putem zahvaljtuući dobroti Uzvišenog
Allahu, Njegovom znanju, neogran ičen oj mudrosti , p l emenitosti
i bl agod arnosti . On aj kqji živi u zabludi okrenut. je ne�erstvu i
gr1jeŠ eJ1j U i t o po pravičnosti i znanju U zv i šenog Allahu i
l'{jegove neograničene mudrosti . Niko ne može biti izvan
Al lahovevolje: A vi ne možete ništa h�jeti ako f;o A llah,
Gospodar sqjetova, neće! ffit.-Tekwir, 29 .)
Dešava se e la čo�jek , ponekad sa m krene pravim putem,
uz Allahovu pomoć, a potom ga Uzvišeni Allah kazni zbog
nekog grijehu ih nemaru. pu ga ostavi u zabludi. Poslije toga
mu stigne Allahova uputa. Katkada čo�jek zaluta u totalnu
zabludu, du nas Allah zaštiti od toga. Sve se odvija vo ljo m
Uzvišenog Allaha.
 Zaključak: Allah je naredio stvorenjima da Mu budu
pokorni. Zabranio je da Mu budu neposlušni. Sve što se događa
biva l'{jegovom odredbom i voljom. Čo'\jekova volja je pod
kontrolom Allahove volje. On upućuje na pravi put onoga koga
On hoće, a ostav�ja u zabludi onoga koga On hoće. Niko ne
može učiniti ništa od onoga što Allah neće.

Pitanja:
l . Šta je Uzvišeni A llah naredio, a štu je zabranio'?
2. Da li Allahova volja obuhvaća dobro i zlo'?
:-i. O�jasni na šta se misli: "da Uzvišeni Allah ostavlja u
zabludi koga hoće svc�om pravednošću. "

o o o
 ŠESTO POGlAVLJE

. ����l J ��:W.�I .y- jLA::... y.J [. r '"\ J

.
(26) Al lah je visoko iznad toga da neko odbije Njegovu
naredbu i da Mu bude ravan.

(27) Niko ne može odbiti Njegovu od.redbu i ništa ne

može Njegovu presudu odgoditi, i niko Ga ne može nadvladati.

Obja..<:�nJenje:
Uzvišeni Allah je Uzvišen. Niko Mu ravan nije i ne može
se suprotstaviti Njegovoj naredbi, u Njegovoj presudi , Njegovoj
moći stvaranju i Njegovoj vlasti . Niko Mu nije ravan ni u čemu
od t.oga. Niko Mu nije ravan u Njegovim imenima i Njegovim
svc�jstvima . On je Slavljeni i Uzvišeni! Niko nije kao On <Eš­
Šuru, l l . ) Ozvišeni kaže: Zato ne činite sqjesno druge Allahu
ra vnim! CEl-llekare, 22. )
Kada Uzvišeni Al lah odredi da nešto bude o n to i izvrši
(sprovede). Kada bi se sva stvore�ja udružila da steknu neku
korist koju Allah ne da, ili du spriječe štetu koju On odredi, ne
bi imali načina da to učine. Uzvišeni Allah kaže: Ako te od
Allaha neka nevoUa pogodi, -pa niko je osim Njega ne može
otkloniti; a ako ti kakvo dobro podari, - pa, samo je On
Svemoćni. (El-En'am, 1 7 . )
Takoder, Uzvišeni kaže: Milost koju A llah podari {.ju.dima
niko ne može, poslije Njega, dati. (Fati r , 2.) I zaista On može,
"
kada ndto ho<:e, samo za to rekne "Budi! - i ono bude. (, Ja-sin,
82 . ) Kada Uzvišeni Allah donese neku presu d u ta presuda je
izvršna. Ona teče. Ništa je ne može odgoditi: A A llah sudi!
Niko ne moie presudu Njegovu, odgoditi. ffir-Ra'd, 41. )
Kada Allah n ešto hoće, Njegova volju j e izvršna, n e može
se pobiti . Ona je izvršna nad svim stvor�jima: A Allah čini šta
hoće, ali veana �judi ne zna. (.Jusuf, 21.)

27
 Zaključak: Uzvišeni Allah je nad svim. Niko Mu n�je ravan
ni u čemu. Niko i ništa Mu nije slično. Njegova oci redba se ne
može odbiti, Njegovu presuda se ne može odgoditi, Niko Ga ne
može nadvladati .

Pibmja:
1 . Šta znači: Allahu se niko ne može suprutst.avifj i niko
Mu ravan nije?
�. Da li neko ili nešto, može od�oditi Allahovu odredbu
ili presudu'?

o o o

28
 SEDMO POGLAVLJE

o j .e.,. YIJ

. o� 0-" % 0 i �i) ' ili" ..!.ll� 1.;...1 ( 'l' A J

(28) Mi u sve prethodno vjerujemo i čvrsto smo ubijedeni

du je sve što se dešava samo od Allaha .

.J.J--".J) , � \ �) 'u 4k.a\1 o� i..LJ. 0i) [ 'l' � J

.�JI
(29) I vjerujemo da je Muhumm ed Njegov rob izabranik,
Njegov odlikovani vjerovjesnik i Njegov Poslanik s kojim je
zadovoljan.

Objašnjenje:
Mi čvrsto vjerujemo u sve o čemu smo prethodno govorili,
i u to smo čvrsto ubijeđeni. Bez imalo stunnje to je naše
konačno opredjeljenje. Muh ammed :i je najpoznatije ime od
svih časnih imena našeg Poslanika. U njemu su sadržana
mnoga časna svojstva s kojima je pohvaljen. Onje Muhamm e d,
sin Abdullaha ibn AbdulMuttaliba ibn Hašima. Porijeklom je
od plemenu Kurejš iZ srednjeg arapskog staleža,
n3;jplemenitijeg i najstarijeg roda. Robovanje Allahu, � je
najčasniji stepen u životu čovjeka, kao što Uzvišeni Allah kaže:
Hva/jen neka je Onaj koji je u jednom času noći preveo svoga
roba.. . (El- Isra', 1.)
Takoder, Allah kaže: A ako sumnjate u ono što
objavljujemo robu svome ... (El-Bekare, 23.)
I kaže: A kadje Allahov rob ustao da mu se pomoli, oni su
se u gomilama oko njega tiskati stali. (El-Džinn, 19.)
Uzvišeni Allah je odabrao Muhammeda iZmeđu najboljih
Svojih stvorenja i uzdigao ga iZnad svih zemaljskih stvorenja.
On je odabrani Poslanik. Privilegovan je kod Allaha. On je
Poslanik s kojim je Allah zadovoljan. Poslan da okonča

29
Njegove objave. Objavio mu je najčasniju i najvelič.anstven�ju
Knjigu .
J J � J - J
� J ,.J:L )1 � J ,._�;; 1
-

iL.IJ ,._�;;1 {l>- .s..i i J �.

[ r. J
· r-L J "-.# � l � ,�WI �J
{80) Muhammed je posljednji vjerovjesnik voda
bogobojaznih, prvak poslanika. On je miljenik Gospodara
Svjetova, sallallahu 'ulejhi we sellem.

(31) Svaka tvrdnja o poslanstvu poslije Muham.meda ;I je

zabluda i slijeđenje strasti.

Objašnjetue:
M uham.med � je posljedftii vjerovjesnik - donosilac
o�jave. Uzvišeni Allah kaže: Muhammed nije roditelj nijednom
od vaših ljudi, negoje A llahov Poslanik i posfjednji V]eroqjesnik.
ffil-Ahzab, 40.) On osjeća najviše strahopoštovanja prema
Allahu i on je naJbogobojazniji. Resulullah � je i sam rekao: "Ja
od svih vas najviše osjećam strahopoštovanje prema Allahu i
najbolje poznajem Allahove zabrane (granice). " 1

Takoder je Poslanik ;l rekao: "Od svih vas ja sam

najbogobqjazniji i najbolje znam Allahove granice." 2

Neka je Allahov blagoslov i mir na njega! On je prvak svih

vjerovjesnika kao što kaže: ",Ja sam prvak Ademove djece

Ovaj h adis bilježi ja u poglavlju o Brak. u, pod naslovom: Podsticaj za ženidbu 911 04

h.5063. l ladis Enesa ibn Malika.

Uvrstio g a je ja u poglavlje o !manu, odlomak: Resulullahov Ji govor: ••Ja od svih

va.• znam najviše o Allahu . . . " ( 1 3nO) h.20 h adis od Aiše r.a..

30
(ljudi), ne hvaleći se. " 1

Resululluh '-*• je naJCasnije Allahovo stvorenje. On je

miljenik Gospodara svjetova, Slavljenog i Hva�jenog. Allah gaje
od likovao, odabrao, pribliŽio i primakao sebi mimo svih
drugih. Resululluh � je rekao: "Allah je mene uzeo za Svoga
prijatelja (halila), kao što je uzeo Ibrahima za prijatelja
(halila)2 , " ovdje Poslanik � govori sam o sebi.

Svaka tvrdnja o poslanstvu poslije Muhammeda � je

zabluda i krivovjerstvo, te skretanje s pravog puta u propast.
Onaj ko zagovara poslanstvo za sebe, poslije Resulullaha, ili za
nekog <i rugog postaje nevjernik. I sto tako, onaj ko u to povjeruje
postaje i sum nevjernik, pa čak ko u to i posumnja postaje
nevjernik. \jernik vjeruje da nema dntgog vjerovjesnika poslije
Muh ammeda �. Može se desiti da poslije njega neki lažac
zagovara poslanstvo i dođe sa nekim neobičnim stvarima pu da
pridobije sebi sljedbenike. Međutim on će se brzo razotkriti, a
njegovo zagovaranje će propasti kao što je propalo svakom
onom ko je sebi tvrdio poslanstvo poslije Resulullaha '-*·

,(.).J.\) � � '<.5.;)1 �IS') _}:-1 �� Jl ..;..._Hi yo) [ r' 'f J

(�2) Resulullah je poslan svim džinnimu i cijelom

čmječunstvu sa Allahovom istinom, uputom i nurom.

Objašnjenje:
Zaista je \jerovjesnik � najveći Allahov Poslanik, Ol�juvu
kqja mu je dostavljena upućena je svijetu džinnu i svijetu ljud i.

'
Bilježi g a Ahmed u El-Musncdu 3(2 i Tinnizija u &-Zuhdu poglavlje o Sefa atu

h(:l6 1 8), i Ibn Madždže u Ez-Zuhdu poglavlje o �cf;,'atu h(4308), iz hadisa Ebi Seida
el·lludrije.

Prenosi ga Muslim u poglavlju "o Zabrani izgradnje mesdžida na mezarlucima:"

I{B7. h532.
31
Svaki poslanik prije njega bio je poslan samo svome narodu, a
Poslanik � je poslan svim stvorenjima od ljudi i od džina, kao
što Uzvišeni Allah: "A tebe smo samo kao milost
kaže
s�etovima poslali. " A Resulullah ;i je rekao: " Poslanici su slati
izričito svojim narodima, a ja sam poslat cijelom
čovječanstvu. "1 Allah � ga je poslao sa istinom i uputom, kao
što Uzvišeni kaže: On po Poslaniku Svome šalje uputstvo i vjeru
istinitu, da bi je uzdigao iznad svih vjera, makar ne bilo pravo
mnogobošcima. {Es-SafT, 9.)
Allah ga je poslao sa s�etlom Upute na pravi put.
Uzvišeni kaže: A od A llaha vam dolazi svjet lost i Knjigajasna.
ffil-Ma'ide, 15. ) Kur'an je izvor Allahove svijetle upute, onje
svjetlost i lijek za ljudska srca.
Zaključ.ak; Poslanik ;i je odabrani \jero�esnik, kojegje
Uzvišeni Allah poslao svijetu džinna i svijetu ljudi s uputom i
�erom istine. On je pos)jednji \jero�esnik i nakon njega nema
drugih \jero�esnika .

Pitanja:
1 . Da li je Resulullah :1 poslat svim stvorenjima ili
isključivo svome narodu?
2. Kakva je šerijatska odredba za onoga ko zagovara
poslanstvo nakon Resulullaha ii za sebe ili za nekog drugog?

o o o

Bilježi gaja u poglavlju o "Tejcmumu" 1 /435 , h. 335, Muslim u poglavlju "Mesdžidi

i mjesta za klanjanje" 1 /370, h. 52 1 u h �isu od Džabira ib!' Abdullaha.

32
 OSMO POGlAVLJE

J,. .; ,", .... .... ,

.:.lb � J� _;ll ��J ,t;.. J .J__,.... J
\

Ju.; � 1 i"'::S' d IAiJ , Li>

" .... ... J

, �1 \'":A-) Gl �_;t � _;..; ,�)l �� J_,ku. � , ��

,..

+\...., � : J u � ,� o�)iJ <l..-! �J � l �� J , _;) ..LU

..U

� ,..

� ��l J} �1 \� �l � : J t; :;..! � � l �:,f W; ��

. �1 J _,; �;';.� �J , � 1 �� J _,; <lii �fJ
(:33) Zaista je Kur'an Allahov govor, od Njega je kao govor
potekao bez ulažerUa u kakvoću. Dostavio ga je Svome
Poslaniku putem Objave. \)ernici su ga prihvatili istinski.
Postali su čvrsto ubijeđeni da je on istinski Allahov govor i da
nije stvoren kao govor ljudi. Ko čuje Allahov govor i ustvrdi da
je on kao govor ljudi, postaje nevjernik. Allah je takvog
pokudio, prekorio i zaprijetio mu Džehennemom .
Uzvišeni kaže: U Sekar (Džehennem) ću Ja njega baciti.
{El-Muddessir, 26. )
A pošto j e Allah zaprijetio Džehennemom onome ko
kaže: Ovo n�je ništa drugo do govor ljudi! <El-Muddessir, 25.),
mi shvatismo i čvrsto povjerovasmo daje to govor Stvoritelja
ljudi, i da ne sliči njihovom govoru.

Obja...�rgetye:
Kur'an je Allahov � govor, od Njega je potekao. Mi ne
znamo kako Uzvišeni Allah govori, ali je Njegov govor istinit.
Allahov govor je postojano svojstvo Allahovog savršenstva.
Neposjedovanje tog svojstva značilo bi manjkavost, a Uzvišeni i
Slavljeni Allah je izuzet od bilo kakve manjkavosti. Allah kaže:
A Allah je sigurno s Musaom razgovarao. {En-Nisa', 164.)

33
Kelam Allahov govor je postojano svojstvo Uzvišenog Allaha
-

na način koji odgovara Nje�ovom savršenstvu i Njegovoj

uzvišenosti. Kur'an je Njegov govor. Uzvišeni kaže: Ako te neki
od mnogobožaca zamoli za zaštitu, ti ga za.štiti da bi saslušao
A llahove riječi, a potom ga otpremi na mjesto pouzdano za
njega. <Et-Tewbe, 6.)
Pod ,,Allahovim �ovorom" podrazumijeva se Kur'an.
Kur'an je uistinu Allahov govor. Objavio ga je Svome Poslaniku
Muhamm edu � putem Objave. \jernici mu'mini u to vjeruju.
Shvatili su i čvrsto su ubijedeni da je Kur'an govor Uzvišeno�
Allaha i da nije stvoren, a svojstva su dio Allahovog bića (Zata)!
Svojstva Uzvišenog Allaha postoje oduvijek i nisu stvorena.Što
se tiče ljudskog govora, onje nešto što je stvoreno kao i ljudi.
Svako onaj ko smatra daje Kur'an ljudski govor, onje nevjernik
(ka:frr ). Uzvišeni Allah je takvom zaprijetio džehennemskom
vatrom, kao što Slavljeni kaže: I rekao je: " Ovo nije ništa drugo
do vradžbina koja se nasyeduje, ovo su samo čovjekove riječi! " U
Džehennem ću Ja njega baciti! <El-Muddessir, 24.-26.)
Kada su vjernici vidjeli kako Allah prijeti Sekarom
(Džehennemom) onome ko smatra da je Kur'an govor čovjeka,
shvatiše da je Kur'an govor Stvoritelja i da ne liči na njihov
govor. Svako Allahovo svojstvo razlikuje se od svojstava
Allahovih stvorenja kao što se Allahovo biće (Zat) razlikuje od
bić.a ljudi.
Zaključak: Kur'an je stvarni Allahov govor. On nije
stvoren. Ko ga smatra \judskim govorom, postaje nevjernik.

Pitanja:
l. Šta kažeš o Kur'anu'?
2. Kakva je šerijatska odredba za onoga ko smatra daje
Kur'an stvoren?

• • •

34
 DEVETO POGlAVLJE

� 4� ..LU �l JL- � �- � l J:..) �) [ i t J

...._;� JL<u � l 0 i �J ? ) J �l J_,; � .yJ ,�i I h �f

. �IS' �
(:34) Onaj ko opis�je Allaha � nekim Uudskirn svojstvom,
postaje n�ernik. Ko ovo shvati kako treba razuman je i udaljio
se od riječi onih koji ne vjeruju. I On zna da Uzvišeni Allah sa
Svojim svojstvima nije kao čovjek.

Objašnjenje:
Ako čovjek na bilo koji način op1se Uzvišenog Allaha
nekim ljudskim svojstvom i uporedi Allaha sa Njegovim
stvorenjima u smislu Njegovih imena, svojstava ili pak njihove
kakvoće, pos�je nevjemik u Uzvišenog Allaha, koji kaže: I
ni.iit a nije kao On. On sve čuje i sve vidi. <Eš- Šura, l l .)
Ako čovjek ovo sazna, razumije i shvati pa i pored toga
poredi Uzvišenog Allaha sa ljudima, smatra se nevjernikom .
Taj će morati jedanput naučiti i ograditi se od riječi onih
nevjernika kojima je Uzvišeni Allah odredio Džehennem za
vječno boravište. On će shvatiti da Uzvišeni Allah sa Svojim
svojstvima, �jihovom kakvoćom i stvarnim njihovim
značenjima, ne može nikada biti kao čovjek.
Zaključak: Svojstva Uzvišenog Allaha nisu kao svojstva
ljudi. Ako u bilo kojem smislu neko opiše Uzvišenog Allaha
svojstvima ljudi, taj postaje nevjemik.

35
Pitruya:
1 . Kako dokazati da Allahova svojstva nisu kao svojstva
�judi'?
2 . Kakav je šerijatski propis za onoga ko je izjednačio
Allahova svojstva sa svqjstvima �judi.

o • o

36
 DESETO POGlAVLJE

\._. ? O�) ��� �.) J� �� �� �_;..J � :�.) y \.=5' �

; ;

.:f �l �...\.).. 1 ..:ll � <J �l:>,. L.. j)) '�) - J L.t; - �l �1)
:.r

� �1) Lo -? o�) ,JI.i t...S' � ,�) � � l � ,�l Jr .J

; "' .... ... ) ...

�� <J � t... .l.i� ,u\_,.co� �;...� J ,ul)-! �)� ..:ll� <J J>.�
Lo rLf �.J) '�) � � l � , .Jy)) - J>.-JY' - � :.r tL
.! Jl � � l
- a...�

(35) Istina je da će stanovnici Dženneta vidjeti Uzvišenog

Allaha. O ovom e se ne znaju pojedinosti i način.
Vidjet će Ga onako kako kaže Uzvišeni Allah: 1'oga dana
c:e neka lica radosna biti, u Gospodara svoga će gledati.
ffil-K�jame, 22. -23.)
To vide�je će biti onako kako to Allah hoće i zna. Sve što
je o tome dostavljeno od Resulullaha :W5 u �erodostojrtim
(suhih) hadisima, je onako kao što je on rekao i ima značenje
onako kako je On htio. Mi se ne upuštamo u tumačenje toga na
svoj način. Mi ne zamišljamo to viđenje svojom maštom . Niko
se net:e spasiti i uspjeti u svojoj �eri sem onaj koji se potpuno
preda Uzvišenom Allahu i Njegovom Poslaniku :W5 i kqji sve ono
što ga u stunnju dovodi vrati Onome kqji sve zna.

O�jaš�je�je:
�jernici će vidjeti svoga Uzvišenog Gospodaru na
Sudnjem danu svojim vidom, što je jasno potvrđeno Kur'anom i
Sunnetom. Uzvišeni A llah je rekao: Toga dana će neka lica
blistava biti, u Gospodara svoga će gledati. ffil-Kijume, 22. -23.)

37
 Takoder Uzvišeni kaže: One koji čine dobra djela čeka
nagrada, i više od toga (zijade) ! (Junus, 26.) Resulullah � je
riječi i više od toga (zijade) protumačio da znače gledanje u
lice Uzvišenog Allaha. Stoga Poslanik � kaže: "Vi ćete svakako
vidjeti svoga Gospodara kao što vidite ovaj mjesec, i nećete
o�jetiti nikakvu tegobu zbog gledanju u Njega."1 Ovo ne znači
da te vjemici Allaha � moći obuhvatiti pogledom · ne dao
Allah ·, već znači da će to viđenje biti stvarno, oč:i.njim vidom, a
ne samo doživ�j�j srcem . Naprotiv to će biti najdragocj enija
blagodat u kqj<�j će uživati stanovnici Dženneta. Mnogobrojni
Res ul ul l uhovi � hadisi govore o tome u ovom poglavlju. Oni su
( mutewatir) sa velikim niZom prenosi laca , a u nji h je potptmo
sigw·na većina imama. C�j ovih �jeta i hadisa je jasan efekat da
(:e �jemiei shramo vidjeti svoga Gospodara na Sucln,jem danu.
Mi iskreno vje1"4jemo u sve što je o tome rečeno u Kur'anu i
Sunnetu i ne tmdimo se da ih dmgačije tumačimo prema svom
ograničenom mišljenju. Isto tako, ne trebamo to sebi
predočavati maštom da se ne udaljimo od istine. Zaista, ako
neko želi spas od zabluda i raznih devijac�ja, naći će ga ako se
potpuno preda Allahu Uzvišenom i Njegovom Poslaniku, u
svemu št.o je do nas došlo vjerodostojnim predajama. A ukoliko
neko dode u dilemu, po nekom pitanju, njegovo tumačenje će
prepustiti Allahu. Kao što Al l ah gi!; kaže: Oni čija su srca
pokvarena - že{.jni smutnje i svog t umačenja - slijede one što sr1
manje jasni. A t umačenje njihovo zna samo A llah. Oni kqji su
dobro u nauku upućeni govore: "Mi vjerujemo u njih, sveje od
Oospodara nalieg! " A samo razumom obdareni shvaćqju. (Ali
' l mrun, 7.)

' i� � \ ) � \ _,+1; � � � i'Y-'JI �� : ;:� �) [ - ii J

� ..:.\; � '� � � � f J ��;- � .� L. � i1� �

Ovaj hadi� je uvr.�tio ja u knjizi o Vaktovim� namu�. poglavlje: "Vrijednost

lkindije-nama7.a" Il(.l:l h.:'i4, zatim Muslim u knjizi o Dl.-mij.am�poglavlje: "Vrijednost sabaha

i ikind ije·namaza" 1/439 h.633 iz hadisa D1.erir ibn Abdullaha. .

.'38
� � � ...,_, j_;J4 ,0U".)'I � ) , .,_; �� .)l.,.:.) , � _rll �l>
,l$--�...:;. ,�L; �y j.. ' J �)'I) )))'1) , ��\) �..t..a;l\ ) ,0\.c.)' I J
'

- -. ' - � ,

� � I ...L> \.>.. �) ' t;..L,a... L;... y

J.
• �
(36) Islam ne može stajati na čvrstim temeljima osim ako
je zasnovan na {X>tpunoj pokornosti i predanosti Allahu. Onaj ko
traži ono što svojim znanjem ne može dokučiti i ne zadovoljava
se istinskom pred�jom Allahu, njegova ga želja udaljava od
čistog tewhida · čiste vjere u .Jednog Boga, od jasne spoznaje i
ispravnog i mana ('\jerovanja). On nesigumo tumara izmedu
ne\jerstva i �jere, svjedoče�ja istine i njenog odbacivanja. Te
između potvrde '\jere i negiranja, sumnjičav, izbezumljen,
bolest.an, niti je \jernik koji potvrđuje \jeru, a niti ne\jernik kqji
je odba�ju .

Ohjašryenje:
U istinskom islamu će ostati čvrst samo on�j kqji se
potpuno preda učenju Kur'ana i Sunnet.a, u njih pmjeruje i po
njima postupa, i ne suprotstavlja im se strastima niti
sumnjama, a ni mišlj�jem , razumom i logikom . Ako čovjek
traži neko saznanje do kqjeg ne može doći, jer mu ga je
Uzvišeni Allah učinio nedostupnim, a vezano je za Slavljenog
Allaha, za Njegovu mudrost i Njegovu odredbu i ako njegova
pamet i razum ne prihvaćaju Allahovu i Poslani kovu u želju i
predanost u onome što oni hoće, on će s t.om svqjom na�jerom
biti uskraćen da spozna čistu '\jeru u jednog Boga (tewhid),
onakvu kakva je u stvarnosti, kao i čistu spozn�ju Uzvišenog
Allaha. llit će uskraćen da spozna ispravno vjerov�je kqje se
gradi na {X>tvrdivanju, pokornosti, odobrav�ju i predanosti. On
će postati koleblj iv izmedu prihvatanja istine i njenog
odbijanja, između \jerov�ja u šerijatske propise Kur'ana i
Hadisa i nevjerovanja u iste, t.e 11iihovog prihvaćanja i
neprihvaćanja. l'{jega će obuzimati sumnje, izbezum�jenost i
bolesna mašta i on će besciljno lutati, nemajući konačan stav.
On, niti je iskreni '\jernik s potpunim imanom, a niti je otvoreni
n e�jernik k<�ji osporava i J4ječe '\jeru u potpunosti. Suština
;-\9
i mana je prihvaćanje vjere i predanost "\jeri čak i u stvarima č�ja
je mudrost nedokučiva i čiju suštinu katkada ni razum ne može
dokučiti. Tada se mora zadovoljiti objašnjenjem Uzvišenog
Allaha i Njegovog Poslanika ;i.

� LAp l J. i")L.J I) � �� �j )� 0 U:.'i l �'YJ [ i V J

Jl J� � j) �J GJ - �j)l �J G 0tS' �� � u.�G } ,�):
�� t (/J , �\ J..� �J �\ �J)J '��lli �; - �y.)l
J� y - "':}w.J J>. - �J 0� ,�)1 � t J J j , �\J �\ -
,

(a7) Nije ispravno "\jerovanje (iman) u Allahovo viđenje

onih muslimana koji to viđenje zamišljaju ili komenturišu
onako kako oni ruztrmiju, jer je neosnovano tumačenje (te'wil)
Allahovog viđenju - i svakog p<�mu koji pripada Božanstvu ­
zabranjeno. (J to treba '\jerovati i to je '\jerovanje muslimana. Ko
se ne hude čuvao nije�ja i ne prestane s poređe11jima, pada u
grljeh i ne vjeruje u A llahov (tenzih) savršenstvo - zaista je naš
Uzvišeni Gospodar opisan svojstvima (wahdanijjet.a) jednoće i
atributima svojstvenim samo Njemu i nikome više od živih
stvorenja.

Objaš1ye..ye:
N�je ispravno �jerovanje (iman) onih muslimana koji
viđenje Uzvišenog Allaha komentarišu po svom shvaćanju, ili
Ga stvarno zamišljaju, ili pak misle da posjedujtt moć spoznaje
Njegove kakvoće. Takav musliman gr�ješi i ne "\jeruje u videJ1je
Allaha ispravnim vjerovanjem, jer niko osim Allaha ne zna
kakvo će to vidCJ1je biti. Saznanje o Allahovom vidCJ1jU (ru]i) i
tome slično, a što je vezano za Uzvišenog Stvoritelja, može
imati ispravno ttrmačenje jedino ako se ne o�jašnjava i ne
uspoređuje sa nečim što je ljudima poznato na ovom svijetu
(dunjuluku) . Moramo vjerovati u ispravno znače11je na k�je to
videnje upućuje i ne smijemo razmišljati o kakvoći. Moramo
-.:ierovati u pravo značenje na k�je nas upuć.�je (ru :ja) i da ne
'l O
kalkuliramo s pretpostavkama već da se pokoravamo i
predamo u potpunosti vijesti Uzvišenog Allahu i Njegovog
Poslanika �. To bi bila pravu \jeru muslimana koju je Allah �
dostavio po Svom Posluniku �. Muslimanje dužan da se čuva
dv�je stvari:
Prvo: Ne sm�je negirati ono čime je Sebe Allah opisao. On
ne smije da u to ne �jer�je ili da iskrivljuje njegovo pravo
značenje.
Drugo: Musliman n e smije porediti Uzvišenog Allahu ni u
čemu su NJegovim stvoreJ1jima, bilo da se to poredenje odnosi
na Njegovo biće (Zat), ili na Njegova djela, imena i svojstva. Ovo
dv�je je sadržano u r�ječima Uzvišenog Allaha: I ništa n(je kao
On, On sve Čl{je i sve vidi. (R�-Šura, l l .)
Prvi dio ajeta negira bilo č�je poredenje i sličnost sa
l.Jzvišenim Allahom, u d rugi dio potvrđqje Allahova svojstva
(sifute). J\jet, dakle, ol�edinjt�je t.enzih - negiranje svake
manjkavosti i isbat - potvrdu Allahovih sv�jstava. Ko se ne
bude klonio ove dv�je st.vuri (negiranje i poređenje) zalutat će u
svom vjerovanju i zgriješiti. On je daleko otišao od istine i ne
drži do Allahovog savršenstva koje je neprikosnoveno i po
kome je Allah svojim savršenstvom siguran od pridruživanja
saučesnika, dvqjnika, rivala i premca. To je stogu što je
Uzvišeni Allah opisan svim svc�jst.v imu (wahdunijjet.a)
jedinstvenosti u Svom biću (Zatu) u Svc�jim <\jelima (erulihi) i
Svc�jim imenima (esmaihi), i Sv�jim sv�jstvima (sifatihi), u
Svom st.vara�ju (halkihi) i Svom nuredivunju (emrihi). On je
opisan jedinstvenim atributima u svemu tome. On je Jedan
. Jedini, t Jtočišt.e svakome. On nema suučesnika i dvqjnika i
niko se ne može porediti s Nji m . Niko ne može imati Njegovu
znaČeJ\ja. Niko od stvore11ja ne liči Njegovom biću (Zatu),
�jegovim djelima (ef'alihi), a niti Njegovim imenima (esmaihi)
i sv<�jstvima (silutihi).

���\) JU���J � :.A.�WIJ �JLJ.. 1 � JL-;J [

.
• iA J
•
'
' 1
� . l \ �� 'Y ) �.;.. \ )�'YI )
. ..:.. � �\
•- t
}�...
l
'
...) ...:.t....,..; \ -.;:.. t�
,.., J._
'

41
 (!38) Allah Sveviš:qji je iznad granica i krajnjih ciljeva
poirmmja , iznad veličina, iznad tvari i iznad stvari. Njega ne
može prostorno ograničiti šest strana orijentacije kao što je
slučaj sa ostalim stvorenjima.

Obja..�tge:qje:
Uzvišeni Allah je iznad granica i kraj:qjih cilj eva . Ni jedna
granieu Ga ne može ograničiti Ni jedan cilj Mu nije krajnji cilj .
.

To ni u kom slučaju ne znači da je Allah spojen sa Svc�jim

stvore:qji ma, a niti da je sjedinjen s njima. Naprotiv, Uzvišeni
Allah je odvc�jen od Sv�jih stvorenja. U isto vrijeme, Uzvišeni
Allah je iznad t.oga da posjeduje dijelove, organe i stvari, koje
su kod Čo":jeka udovi i alatke pomoću kojih stječe korist, a
otkla:qja zlo. Allah je iznad svega toga i mi potvrd�jemo
;\ljegova imenu i Njegova Svojstva navedena u Kur'anu.
Meduti m , mi tvrdimo: Sve to ima svoje pravo znače:qje, paje
potrebno da to značenje razumijemo i p ripišemo Sveviš:qjem
Allahu onako kako to Njemu dolikuje. Ne smijemo govoriti o
kakvoći jer jedino je Svevi šnji Allah dostc�jan tog zna11ja. Isto
t u ko, Svevišnjeg Allaha ne ograničava šest orijentacionih strana
kao ostale tvorevine. Allah je iznad toga. Pod ovim se ne
podrazum�jeva apsolutno negiranje strane, ili smjera. Naprotiv,
On je Slavljen i Uzvišen u smjent uluwa (uzvišenosti, visine).
Cilj ovoga je da Sveviš:qjeg Allahu ne ograničavaju i okmž4ju
strane kao što je slučaj s ostalim stvorenjima i kumo sreće da
pisac, Allah mu se smilovao, nije ni spominjao ove skolast.ič.ke
riječi (termine). Ipak, čvrsto smo ub�jedeni da nije imao
namjeru kc�ju su imali skolastičari. Autor je sasvim jasno
priznao Allahova svojstva kao: Uzvišenost, Lice , itd. pa je bilo
pamet.n�je da je izbjegao ovu skolastič.ku terminologiju u
cijelos1.i jer ona u sebi sadrži i istinitost. i neistinitost, a pravac
ehli·s-sunnet.a, u sličnim stvarima, iskuz4je svoj stav nakon
d eta ljnog p<�jušnjavanju. Stoga rijec":i onoga ko je rekao: "Allah je
iznad kr�jnjih granica i ciljeva" , ukoliko ima,ju za cilj da
potvrde du Uzvišeni Allah nije ograničen i skučen ni u čemu što
postc�ji , onda je to tačno (istina). A ako se s 11iima želi reći: da
L 1zvišeni Allah n�je na gornj�j stranici ili nu na,juzvišen�jem
mjestu, onda je to neistina, jer predstavlja negiru.rDe uzvišenost
Al lahu nad �jegovim stvorenjima. Tukođer riječi "Onje iznad
toga da posjed �je d�jelove i organe", ukoliko podrazum�jevB:iu
du Allahova sv�jstva poput: lica, ruku , oč�ju itd. ne naliče na
lica stvorenja, ni na njihova svojstva, onda je to istina, a ako se
željelo reći da Uzvišeni Allah nemu l im, ruku itd, onda je to
lažno. Tukoder riječi : "Ne ograničava Ga šest strana u
or�jentac�ji", ukoliko se njima željelo reći du Uzvišeni Allah nij e
ni na jednqj od tih strana, ni gore ni dolje, n.i l�jevo ni desno ni
izu ni ispred, onda je i to netačno (lažno), jer to znači svojstvo
nepostojanja, tj. svojstvo nemo�rućeg, i ko u njega vje�je
otvoreni je (kuftr) ne�jernik, jer je to negiranje Alluhovog
govoru, pu i više od toga, to je negiranje Allahovog posloj�ja
(wudžud) . A ako se željelo reći da Allah nije ograničen ni u
čemu što postoji, onda je to istinu, a Allah nB:ibolje zna.

Znk\jučak: Allah � će se moći vidjeti očima nu Sudnjem

elanu. Viqjet ć.e Ga vjemici, stvarno, a neće Ga moći obuhvatiti
pogledom . To je sadržaj Kur'ana i Iludisa o ovqj tem i . Dužnost
svakog muslimana je da se čuva neosnovanog tumačenju i
komentruisanja sljedben.ika onih koji misle duje Allah � lišen
svih atributa, i du zna da je Uzvišeni Allah zaštićen od svih
dogadaja i p�java i od toga da naliči ostalim stvorenjima.

Pitanja:
l . Kakvo je stvarno videnje Uzvišenog Allahu na Sudnjem
danu'?

2. Koju je d užnost muslimana u odnosu na ajete i hadise

kc�ji govore o Allahovim sv�jstvima'?

:3. Ol�jasni šta znače riječi: "du Uzvišenog Allah a � ne

ograničava šest or�jentacionih strana u prostoru'?

• • •
 JEDANAESTO POGLAVLJE

' )

'rL J � .ill 1 � ,�� L>__,:. i ..u) , � e � ��) [ r � J

- '

,�1 :r- f» 1 � u � Jl � ,,\.-..JI Jl � � � � [.JJ

q_;i.J L.. .:li_;..Aj l y ..LS" L.. , �Ji L. 4l � J\J "W. Lc. � l _?iJ
.v

. J}Y IJ o_r:.'il � � J � � � �
(39) CMi'radž) uzdignuće Resulullaha :i na nebesa je
istina. Resulullah je obavio noćno putovanje (Isra'). Allah gaje
tjel es no i u budnom stanju uzdigao na nebesa, a potom dokle je
Allah htio u visine. Počastio ga je čime je On htio, i objavio mu
ono što je objavio. Srce nije poreklo ono što je vidio, pa neka je
Allahova milost i spas na Resulullaha :i i na ovom i na
budućem svijetu.

Objaš1yenje:
Sljedbenici sunnetH (ehlu-s-sunnet) potvrđuju Pos laniku
:i uzdignuće na nebesa i tijelom i dušom. To se dogodilo u noći
i sra 'u . Isra' je Poslanikove noćno putovanje potvrđeno
Kur'anom , Iladisom i idžma'om (saglasno&.-u svih islamskih
učenja ku) , u bilo je od časne Mekke do Mesdžidu-1-Aksa u
Kudusu. Uzvišeni Allah kaže: Hvaljen neka je Onaj kojije 11
jednom času noći preveo Svoga roba iz Hrama časnog (Mek ke)
11 Ilram daleki (Kudusi-š-šerif) (El-Isra', l .), tu je Resulullah :i
klanjao kao imam vjero\jesnicima, neka je na njih mir i spas!

I mi'radž - uzdignuće na nebesa dušom i tijelom takoder

je potvrđeno. U zdignut je do sedmog neba, sve dok nije stigao
do Sidretu-1-muntehaa - Posljednjeg odredišta, kod kojegje
džennetske prebivalište. Allah gu je počastio Čime je On htio.
Razgovarao je s njim bez posrednika. Njegovo uzdignuće je bilo
do mjestu do koga niko osim njega nije s tigao. I Allah je s njim
razgovarao. Pokazao mu je stanje Dženneta i siat1je
Džehennema i oqj avi o mu ono što je objavio. Propisao muje pet
namaza u toku dana i noći . Resulullahovo ;f5 srce nije poreklo
t14
ono što je on vidio. Sve što je vidio, vidio je stvarno svojim
očima. To mu je Allah � omogućio iz posebne počasti
pokazujući koliko je visok njegov stepen iznad svih ostalih
poslanika. Sve što se dogodilo Resulullahu ;ws u ovoj m ubarek­
noći "\jerodost(�jno je preneseno u hadisima (suhih) Duharije,
Muslima a i drugih muhaddisa .

.� d_.� �� - JI.A.i � \ .v_fi ($jJI �:,;.. \ ) [

� - i · J
(40) Džennetski izvor kojim je Uzvišeni Allah poč.astio
Resulullaha �. a iz kojeg će se napiti njegov O mmet, je istina.

Objašrgenje:
Potvrđeno je od Resulullahu � postqjanje izvora (ei­
Hawdu-1 - m ewmd ).
Hadisi o ovom izvom su mutewatir, kako su to obznanil i
učenjaci. Svi hadisi upućuju n a to d a j e taj izvor (hawd)
ogroman i da dolazi iz Dženneta. Voda muje bjelja od mlijeka,
slada od meda, mirisnija od miska. Ista muje širina i dužina.
Svaki njegov ugao dug je mjesec dana hoda. Pehari su mu sjajni
kao nebeske zvijezde. Ko popije gutljaj tog pića nikada više
neće ožedniti. To će biti najveći i najslađi izvor na Su<i11jem
danu. Dit će najposjećeniji. On će biti spasonosan za
Resulullahov Ummet od žeđi na Sudnjem danu. To je Allahova
blagodat d arovana radi Poslanika :j;. S tim ga je Allah počastio
i odlikovao iznad ostalih "\jerO'\jesnika. Molimo Allaha, da nas
učini od onih k�ji će se napiti na sa Njegovog I lawdi-1-mewmda
na Sudnjemu danu.

Zaključak: Resulullahovo putovanje (el-isra') iz Mekke u

Kudusi-Šerif je istina. Njegovo uzdignuće na nebesa (mi'radž)
je istina. Dobivanje Objave na nebesima je istina. El-Hawd
(izvor) je istina. I hadisi Resulullahovi ;W5 u ovom poglavlju su
istina.

45
PitaJJja:
l. Kakav je st.av Šerijata prema onome ko zaniječe
Resulullahov isra' i mi'radž (noćno putovanje od Mekke do
Kudusa i uzdignul�e na nebesa)'?

2. Do kqjeg mjesta je Resulullah preveden (isra')? Do

kqjeg mjesta. je Resulullah uzdignut (mi'radž)?

3. Šta znaš o Poslanikovom � Hawdu - izVoru'?

o • o

46
 DVANAESTO POGLAVLJE

· J l:>- �l 0 i..f )� W" '� r-A LA_,>�i JI ��/• ll ) [ t' J

(41 ) Šefa'at (Resulullahovo posredovanje kod Allaha za

svoj U mm et) kojeg će on upotrijebiti za ljude, je istina kao što
prenose hadisi.

-� ��) i.)T ,y - JW - � l �l::. f (.,?jJ I -.H��\ ) [ ty ]

(42) Misak (ugovor) kojeg je Uzvišeni Allah sačinio sa
Adem om i njegovim potomstvom, je istina.

Objašnjenje:
I ma više vrsta Resulullahovog (šefa'ata) posredovanja:
Najveće je Resulullahovo :i zauzimanje za sve ljude na
Sudnjem danu, dok se ne izvrši Allahova presuda, pa će Allah
njemu govoriti: "Zauzimaj se, tvoje zauzimanje će biti
primljeno . . . "1 Zauzimanje Resulullaha � na Sudnjem danu je
potvrđeno bez sumnje. To je istina bez laži. Resulullah =i će se
zauzimati i za one čija dobra i loša djela budu podjednaka,
kako bi se Allah smilovao i uveo ih u Džennet.
Resulullah :i će posredovati za neke koji su osuđenj na
Džehennem, da u nj ne uđu. Resulullah :i će se zauzimati za
povećanje stup11ja (položaja) džennetlijama u Džennetu iznad
onoga što su zaslužili. Resulullah :i će se zauzimati za onu
skupinu tiudi koji će ući u Džennet bez polaganja računa.
Resulullah :i će se zauzimati na Sudnjem danu kod Allaha .slitl,
za olakšavanje patnji onima koji ih zaslužuju. Resulullah =i će
se zauzimati za ulazak u Džennet svih pravih \jernika.
Takoder će se Resulullah � zauzimati za počiruoce velikih
grijehova svog Ummeta kako bi se izbavili iz DŽehennema.

Bilježi ga ja u knjiz.i o Tt:wbidu, poglavlje "Govor Uzvišenog Gospodara" 13/473.

h(? :'i 10), kao i Muslim u knjizi o lmmu, poglavlje "Najniži stepen stanovnika

Dženneta", l/182- 183. h(326). Oba hadisa je prenio Enes ibn Malik.
47
 Sve ove vrste Resulullahovog :1 zauzimanja (šefa'ata) su
potv rđene putem \jerodostojnih hadisa, s tim da one neće biti
izuzev s dozvolom Uzvišenog Allaha: Reci: Niko se ne može bez
Njegove volje zauzimati. (Ez-Zumer, 44.)
Allah � kaže: Oni će se samo za onoga kojim On bude
wdovo{jan zauzimati. (El-Enbija', 28.)
Uzvišeni Allah, još, kaže: Kod Njega će se moći zauzimati
w
: nekoga samo onaj kome On (dopusti) dozvolu da. (Sebe',
2:l)

Resulullahovo zauzimanje kod Allaha za ljude je istina u

kqju se ne smije sumnjati, s tim što će to zauzimanje biti sumo
uz Allahovu dozvol u.
(42) Ugovor sa Allahom (misak) je istina. Uzvišeni Allah
gu je uzeo od Ademu u i I1iegovog potomstva kadu mu je kičmu
Svqjom Rukom potrao i iz nje je izveo svo potomstvo koje će
Ži'-:jeti do Sud�jeg dana. Od njih je uzeo s\jedočenje da je On
njihov Gospod a r i zatražio od njih da s\jedoče protiv sebe, pa
su posvjedočili. Ovo je bio prvi ugovor. Onje naveden u riječima
Ozvišenog Allaha: J kada je Gospodar tvoj iz kičmi Ademovih
sinova izveo potomstvo njihovo i zatražio od njih da posvjedoče
protiv sebe: .,Zar Ja nisam Gospodar vaš? " Oni su odgovorili:
,..Jesi, mi svjedočimo. " (El-A'raf� 1 72.)
Zaključak: Resulullahov (šefa'ut) zauzimanje za njegov
U m m et je istina. I praiskonsk:i ugovor (misak) sa Ademom i
�jegovim potomstvom je istina.

Pitruya:
l . Koje je Resulullahovo :15 zauzimanje (šefu'at) najveće'?

2. Navedi vrste šefa'ata kqje znaš?

:�. Šta znaš o prvom ( misaku) svjedočenju (ugovoru)?

• • •
 TRINAESTO POGLAVLJE

,a.J:-1 J>-� :r Jji t L..:i J�.JU � 1 � �) [ t r J

.:�.l&- - -

� 'i) .:�...L.....ll ..!.LJ� tj .:�by. )U , ;;....�_,.. lJ � )JI j>- � :y .:�.l&-J

. 4J

{43) Uzvišeni Allah je oduvijek znao tačan broj onih koji

će ući u Džennet i broj onih koji će ući u Džehennem. Taj broj
se ne može povećati niti smanjiti.

� ". :: JSJ �,o 0i � � L..:i �wi ..!Jj..iS"J [ t t J

' ... ". J

� l J , .\il l :� � :y � l J ,�\_,:l� JW.�IJ ,� J!>. �

- � l :\';,;: � :r
(44) Allah, takoder, zna i kakva će djela ljudi činiti, jer
svakome je olakšana da radi ono za šta je stvoren. !:ljela se
VIjednuju prema završnici. Sretan je onaj ko je Allahovom
odredbom sretan, a nesretan je onaj koji je Allahovom
odredbom nesretan.

Objašnjei\ie:
(48) Uzvišeni Allah je znao u praiskonu broj onih ljudi
koji će ući Džennet i broj onih koji će ući u Džehennem .
Uzvišeni Allah je to znao svojim savršenim znaruem, bilo da se
radi o cjelini ili pojedinostima. Njihov broj se neće ni
povećavati ni smanjivati. Svakom čo'deku je već u majčinoj
utrobi zapisano da li će biti nesretan ili sretan. To je isto
zapisano u Lewhu-1-mahfuzu (na Ploči pomno čuvanoj).
Allahovo znanje, u vezi s tim, se neće nikada promijeniti.
(44) Isto tako, Allah zna za djela koja će ljudi počiniti,
prije nego ih učine. Za njih je Uzvišeni Allah znao u praiskonu.
To je 7-apisao i odredio, a svakom čovjeku je olakšana da radi
ono za šta je stvoren. Stanovnicima Dženneta je olakšana da
čine djela koja će ih uvesti u Džennet, a stanovnicima
49
Džehennema je omogućeno da Čine djela koja, ć:e ih uvestu u
Džehennem . Djela će se VIjednovati prema konačnom ishodu.
Desit će se da čo\jek nakon loših djela okonča s dobrim
djelom, pa će ući u Džennet, ili da čo\jek nakon dobrih djela
okonča s lošim djelom, pa će ući u Džehennem . Pouka se
uzima prema ishodu. Samo je sretan onaj kom e Allah dosudi
sreću, odredi m u je, zapiše je i njega učini dostojnim te sreće. A
smo je nesretan ona,j kome Allah dosudi nesreću, odredi mu je,
zapiše je i njega učini zaslužnim te nesreće. Neka je Slavljen i
Uzvišen Allah ! : On neće biti pitan za ono što radi, a oni će biti
pitani. CEl-Enb�ja', 23 . )
(45) Allahova odredba, u osnovi, j e tajna z a Njegove
robove. Nije dostupna ni bliskom meleku niti odabranom
Posluniku. Razmišljanje i rasprav\janje o tome je isprika
poraženih , stepenište uskraćenih i nivo razoc.a.ranih. Budite na
oprezu i čuva,jte se razmatranja i razmišlja11ja o tome. Allah je
ljudima onemogućio znanje o određenju i spriječio ih da ga
dosegnu, kao što Uzvišeni kaže: On neće biti pitan za ono što
radi, a oni će biti pitani. CEl-Enbija', 23.).
Ko pita: zašto to čini, ne priznaje stav Kur'ana, a ko
poh�ja st.a.v Kur'ana, ne\jemikje.

Objašnjenje:

� (:lk t , 6...Al.>. � - JW - � l � ..>�1 J.:.iJ [ t o J

,0 � 41 �) .!.lb � JdiJ ��:l i J ,j:.� � � -., y� :!lL .!Jj �
'
-
-- tJ " t

��J l_.r-li; .!Jj � if .).Ll-l � .).LJ-Lj ,0�1 � ) ,0\...:f-1 �)

".
#lJ
.) .)

� �4J ,�LJ � ..>.Li\ 1 r-4 <.S}. - JW - � l 0� , -;_ r JJ

)-' ' "' /

� � p�.J F G. �'i � J W - J t; LS ,.vl/ :-

.:r- 0LS yL=$J I � �..> �J ,yl:S:JI � �� .ili �� � : J L

· ..:r. )l5:ll
50
 (45) Kader je u osnovi Allahova tajna . Niko od stvorenja
je �je otkrio . Nije d o zvoljeno baviti se d etaljn i m raspravama u

kadetu i ti m e nast<�jati dući do njegove suštine, kao što kaže

Poslanik �: " Kadu se spomene kader, suzdržit.e se od
rasprave . " 1 Ko je uporan da d<><ie do suštine kaderu t.Đ:i id e
putem propasti i bi t . će mu uskraćena Allahova podrška.

On se penje z ab ranj eni m stepenicama bez Allahove upute

dostiže stepen griješnog s i l n i ka koji po ku šava preći
zabranjenu granicu, a niko osim Allaha Slav ljenog i (Jzvišenog
ne zna suštinu ( kadera) odredbe. I ljudi , koliko god raz m iš lja l i
o kaderu, neće nikada dokučiti '1iegovu suštin u . Medutim ,
xje ruje mo { Jzvišeni Allah sve zna , da je sve zapisao u
da
Lewhu-1 - m ahfi.tzu, Svojom vo�jom t.o učinio, sve stvori o i sve
prouzročio. O vo su četiri stupnja Allahove odredbe k�ja mora
čoxjek u potpunosti usvojiti, jer u protivnom on ne vjeruje u
kader. (:uvjek se mora čuvut.i razmištianja o i straživanju
kaderu, da ne po dlegn e sumnjama. Treba shvatiti da je,
U zviš en i Allah, saznanje o kaderu učinio nedostupnim
stvorenjima, i zabranjuje im du pokušuv�ju doći du njegov e
sušti n e . U zvi še ni Allah kaže: On neće biti pitan za ono što radi,
a oni će biti pitani. (El -En bija , 23. ) '

Čovjeku nije dozvoljeno d a p ita : "Zašto j e Allah to tako

učin.io'? " To bi bilo suprotno kur'anskom propisu i značilo bi
jasno nevjerstvo . Medutim, ako čovjek nast.<�j i spoznati
Božansku zapovijed koju se krije iza nekog š erijut s kog propisu, .

onda zu to nemu smetnje, ako to Uzvišeni Allah hoće.

Uvrstio ga Taberanija u zbirku cl-Kebir ( 1 0/224-243), i Ebu Nuajm u e/-1/iljch

(4/108). Obojica su došla do njega preko Ehu WaiJa od Ibn Mes'uda, i ci-Lalekai u djelu �t:rh

usuli-1-i 'tibd ( l / 1 26, 7/1 250), i Ibn Adiii u djelu cl-Kamil (7!2490). 0hojica su do§la do

njega preko Ehu Kilabe od Ibn Mesu'da , Ibn Adijj i e.•·Schmi u Tarih D:lurdžan str. 357-358.

Ohojica ga prenose Ala'a od Ibn Omera, ?.alim Taberanija u cl-Kchiro (2/92) preko el-Eš'asa od

Scwhana. El-Aihani je rekao u zbirci Silsilctu-1-chadis-s-sahihati 1 /42-46 daje hadis ha..en

preko drugog hadisa.

51
� 1 "'W1i � � �;:,. r If �! e� t.. � 1 -4i [ t , J
� l l) � : 0 � �\ J 'J r-LJI l) � 1)1 a;.,.J ;) �J - J� -
.

�l "'�;)lJ _,AS' ;)Y"" _,.1.1 r-LJI J�� ';)fo �\ <J �J ;)Y" .Y

�

'

�\ ._)k .!.1)J , ;) y.- )1 r-LJI J_r.i! � l 0\J:.';I �- ;;; �J , fi' ;) _,.uli

. ;) _,.uli
(./46) Sve skupa je ovo potrebno onima kojima je Uzvišeni
Allah oa\jetlio srce. To su Allahovi zaštitnici (evlije). To je
stepen onih koji au dobro upućeni u znanje. Znanje je dvojako :
dokučivo znanje za stvorenja i nedokučivo znanje za stvorenja.
Ne�iranje dokučivog znanja vodi u nevjerstvo, a traganje za
nedokučivim znanjem je, također, nevjerstvo. \jera u Jednog
Allaha potvrđuje se samo sa prihvaćanjem dokučivog znanja i
ne traganjem za nedokučivim znanjem.

Objašnje�Ue:
Ovo što je do sada iznešeno obuhvaća u cjelini ono što
trebu znati i u šta treba da \jeruju oni Allahovi štićenici kojima
je On srca prosvijetlio. To je stepen ljudi koji su dobro upućeni
u znanje, onih kqji Allahove riječi primaju i njima se potpuno
pred9;ju .
Postoje dvije vrste znanja:
l ) Dokučivo znanje o svemu što je stvoreno. To je znanje o
( Šer�jatu) vjerozakonu, J1jegovim temeljima i njegovim granama.
2) Nedokučivo znanje o svemu što je stvoreno je druga
vrsta znanja. To je znanje o (kaderu) Allahovoj odredbi, koju je
Uzvišeni Allah učinio nedostupnom Svojim stvorenjima. Onaj
ko zaniječe dostupno znanje nevjernik je zato što osporava ono
što je o tome rekao Kur'an i Sunnet. A ko traga da sazna
Allahovu odredbu i ono što je (gajb) za njega skriveno,
ne\jernik je, jer je od onih koji prisvajaju sebi Allahovo znanje.
On takoder niječe kur'anske ujete koji su objavljeni o
pripisivanju tog znanja Allahu. Čo\jek ne može imati potvrđen
52
imun osim ako prihvati dostupno znanje, a uz to ne pokušava
dosegnuti suštinu nedostupnog znanja.
Zaključak: Sve se odvija s Allahovim određenjem i
Njegovom odredbom . Allah zna za sva djela Svojih robova. On
zna ko će u Džennet, a ko u Džehennem . To je zapisao u
Lewhu-1-mahfuzu i to je Svqjom voUom učinio. Kader - odredba
je skrivena Allahova t.ajna. Nju ne istražuju čestiti Njegovi
robovi, ne udubljuju se u suštinu odredbe. Čmjekov iman nije
potvrđen ako se tom e ne preda.

Pibuya:
l . Da l i je dozvoljeno raspravljati o A l lahovqj odredbi'?
2. Kqje su to dvije vrste znanosti'?

• • •

'5.�
 ČETRNAESTO POGLAVLJE

" ... :P )

� � � ·r-!� :u .y L. �J -�� J cJU � .xY J [ t v J

� o � .J LS .Gi � - jLA; - � l $ �� � � JU.- 1

Ju; - � l � t ;.� � � \� \ ) J -� 1 J.J;; t _;ts"

. .

ir: J l _; LS y. Le. �� � •Y I J.J.ui t Uts" o � .y -

�

"'
o
J J � 6-
-
o ..-
<::" - <;:' - J.
"' "' -
· � .:.r"< t �L.,.:,\ L.) -� .:.r"< t � \ lk,:.:.\ L.) ,d...t yj l
�

(47) Mi \jerujemo u Lewhu-1-mahlll.z (ploču pomno

čuvanu) i u KaJem (pero) i u sve što je na ploči (Lewha)
:�.ubilježeno. Kuda bi se sve stvoreno sakupilo da nešto što je
Allah zupisuo nu L<�j ploči post<�jećim, učine da ne post<�ji , ne bi
Lo mogli učinit i , a kada bi se sve živo sakupilo da nešto št.o
A lluh nije :t.apisao na Loj pl<x:i učine postojećim , ne bi mogli t.o
učiniti . Tinta se osušila i ono što je zapisano ostaje do Sud11jeg
duna. Sve št.o je n e koga zadesilo n�je ga m oglo m i m oi<:i, a sve
št.o ga je m imoišlo nije ga m oglo zadesiti .

Ol�jašnjerue:
Mi vjen�jemo, čvrstim uvjerenjem da je "Lewha" (ploča
pomno čuvana), istina, kako kaže Umišeni Al lah: A ovo je
Kur 'an vdic'fanst veni, na ploc'fi pomno c'fu.vanc?i· (El-Burudž, 2 1 . ­
�2 . ) Na ov<�j pi<x-:i pomno čuvan<�j, Allah je zapisao konačno
od red enje svi h stvorenja (su d bi n e) . Spo m enuto pero je ono k<�je
je Al lah stvorio i nji m e ispisao na pom n o čuvan<�j ploči konačno
o<lrede11je lju d i ma (sudbinu), kao što je rekao Resulullah, �:
" ( i m je Allah st.v orio pero rekao je: " Piši!" Od govorilo je: Šta
"
da napišem'?" A l lah je rekao: "Napiši Allahovo konač.'ll o
odrede11je (sudbinu) za svaku stvar do Sudnjeg dana . " 1

Ehu D aw ud (4700) o Sunnctu i Tinn il.ija ( 2 1 56) o "El-Kaderu" i (D l 6) o "Tcfsiru"

i drugim. l ladis je sah i h .

 Sve je napisano na ovoj ploči . Kada bi sva stvorenja h�jela,
da učine, ono što je Allah odredio da post�ji nepostojećim, n e
b i bili u stanju, a kada bi željel i d a učine post�jećim ono što j e
Al lah zapisao d a ne postoji, ne b i bili u stanj u. Tinta s e osušila
i ono št.o je zapisano ostaje do Sudnjega dana, ništa od toga se
ne. može promijeniti. Ono što čo�eka mimoiđe, ntia ga moglo
zad esiti , a ono što ga je zadesilo nije ga moglo mimoići. Ono što
Allah hoće biva, u što neće ne biva i to je smisao
Res ululluh ovog :i hadisa kuda je rekao Ibn Abbasu, r.a.: "Znaj,
kudu bi se čitav Omrnet sabrao da ti kakvu korist pribave, ne bi
t i m ogli pt;baviti, osim onoliko koliko ti je Allah već zap i sao , u
kada bi se okupili d a ti u nečemu nanesu štetu, ne b i t.i mogli
nauditi osim onoliko koliko ti je Al lah već zapisao. Pera su
dignuta, a stranice sasušene . " 1

� ) fJ, " , o ... "" "' ,; o ...

� 'i ) ,�� y � , Lo� � Ir.� ..:lJ� J :iq; '� If

<JI J

,.......o )) � � )� J � ,J-" �lj 'ij �� 'i ) '�:� 'i) J.; 'i )

- JL..U - .1 1 � .r< '--' 1 ?:- 'i iJ , ,u � l J_,...., iJ 0 l('il � if ..:D� J
J

;�� �� }SJl>:, � : "-! l:S" J - jt-J - Jw LS , �_,.uJ

,,

(4H) \(jernik trebu s h vatiti d a j e A l l ah ovo znanje ( ' i l m )

pre-thodilo svakom Njegovom stvorenju. On j e sve t o od red io
mud ro i neopozivo . U t.om odredenju nema suprotnosti,
opovrgava11ju, osporuvUJ1ja niti do d uvu11j u , niti m�jenjanju. Nemu
snmnjiVUJ1ja, u ni povećuvUJ1ja broju Njegovi h stvorenju ni nu
nebesima ni nu Zem �j i . Ovo je srž imunu (vjerovanja ) , temelj
spozn�je i priznUVUJ1jU �ere u Allahov t.ewhid (jednoću) i ]\{jegov

Tim1izija (25 1 8 ) o ''Svojstvima Sudnjeg dana". On je rekao daje hadis ha...cn sahih.

Bilježe ga i drugi.

55
rububijjet (moć stvaranja svega) kako Uzvišeni Allah kaže u
Kur'anu: On je sve stvorio i kako treba odredio. {En-Nur, 2.) I
uzvišeni Allah kaže: A Allahova zapovijedje odredba konačna.
{El-Ahzab, 38.)
Pa teško onome koji postane neprijatelj odredbi
Uzvišenog Allaha, i bolesnim srcem raspravlja o tome. On
pot.a:jno, ist.raživajući gajb, maštom nastoji otkriti tajne njemu
nedozvoljene i neotkrivene i postaje, zbog onoga što govori o
g�jbu, grijd�ni lažljivac.

Objašnjenje:
Čo\jek mora shvatiti da je znanje Uzvišenog Allaha
prethodilo svakom biću od l'{jegovih stvorenja. Allah je znao za
svaku stvar prije nego ju je stvorio, bilo da se radilo o �jelini i o
pojedinostima. Svemu tome je dao konačnu preciznu odredbu
(sudbinu), kc�ja ne sadrži ono što će je opozvati, odgoditi,
učiniti prolaznom , promijeniti je, umanjiti ili uvećati njenu
vr�jednost ni zu stvorenja nebesa ni za stvorenja Zemlje, a niti
zu one između 11iih. Naprotiv, Uzvišeni Allah sve je unapr�jed
znao, odredio i zapisao. \jerovanje u ovo A llahovo znanje se
ubr�ju u obavezu i nužnost imana, u temelje Allahove spoznaje i
obavezno uvjerenje u Njegovu moć stvaranja, Slavljeni i
Uzvišeni, neka je! Stoga Uzvišeni Allah kaže u Svojoj Knjizi:
A llah Je sve kako treba st vorio i kako treba uredio. (El-Furkun,
2.)
Također kaže: A A llahova zapovijedje odredba konac':na.
{El-Ahzab, 38.) Allah � je znao kakva će biti svaka stvar. To je
zapisao na ploči pomno čuvanoj (Lewhu-1-mahfuz), to je Svojom
vo�jom htio i to je u djelo sproveo. Svako ona,j ko se
suprotstavlja Allahu i polemizira o Njemu u vezi s Njegovom
odredbom ili nešto od toga smatra lažnim, teško njemu jer je
zanijekao znanje Stvoritelja Uzvišenog i Njegovu moć. Teško
onome ko bolesnim srcem raspravlja o Allahovoj odredbi. On je
zalutao daleko od istine i spoznaje, jer se oslonio na bolesnu
maštu u potrazi za (gajbom) neviđenim i traganju za onim što je
Allah pomno skrio od svih stvorenja. I ma koliko čovjek govorio

56
o Allahovoj odredbi (kaderu), morat će odustati od toga jer
postaje lužuc, jer nikada neće moći dokučiti suštinu Allahove
odredbe. On je zaradio grijeh jer je tragao za znanjem kqje je
nedokučivo njegovom razumu i koje mu je naredbom
zabranjeno istraživati i pokušavati da otkrij e.
Zaključak: Lewha (poča pomno čuvana) je istina. Kal em
(pero) je istina. Svaka stvar je napisana prije stvaranja. Ne
može joj se ništa ni dodati, niti oduzeti, ni zamijeniti, niti
promijeniti. Sve što Allah hoće isptnti se unatoč svih stvorenja.

Pitanja:
1. Šta znaš o Lewhu-1-mahfuzu (ploči pomno čuvanoj) i o
Kalemu (peru)'?
2. Da li ljudi imaju mogu(:nost da promijene odredbu
Uzvišenog Allaha'?

o o o

57
 PETNAESTO POGlAVLJE

(49) Arš (prljestolje) i Kursij (stolica), su istina.

"' o
} o ..... .....
J.
• .s.i y �) ..}:;J I l/' � _JA) [ o • J

(50) Allah može bez Arša i bez svega d rugog .

.� d..b G.. )' 1

'
l/' �i .li) ,�:,;) f.t.? J5:, � [
-
o' J

(5 1 ) On obuhvaća i sve drugo izvan tuga, a Svoja stvorenja

je učinio nemo{:nim da Ga dosegnu .

Obja..'injenje:
Arš Milostivog je istina u kqju nema sumnje. Allah o
njemu govori u mnogim kur'anskim ajetima. l zvišeni kaže:
Vlasnik arša, Uzvi.'�eni. (El-Bumdž, 15)
Arš je vel ičanstven. Ogroman je i obuhva(:a ga samo
Allah , T.lzvišeni i Slavljeni. Nose ga na sebi meleki moćni. On je
krov Džennetu-1-fi rdewsa. Sve je ovo \jerodostojno rekao
l�esululluh �. l st.i nuje da Arš ima svoje postolje što opovrgava
da se Arš može tumačiti kao vlast. Kursijj je takoder istina. To
je mjesto dvaju stopala. Obuhvaća ga samo 1Jzvišeni Allah . Ono
je pros1.ranije od nebesa i Zemlje. Allah kaže: A llahovo
prUl'stoUe obuhvaća i nebesa i 7R-m Uu. (El- Hekare, 255.)
O vo takoder opovrgava tumačenje da Kursu; znači
Al lahovo znanje.
{ )zvišeni Al lah može i bez Arša i bez Kurs�ija. On se n�je
uzdigao na Arš iz neke potrebe za Aršum , već zbog
dalekosežne mud msti koju je predodredio. Allah je daleko od
t oga da mu je Arš ih nešto drugo potrebno jer je Allahovo
dost.< �janstvo ve(�e od svega toga. Naprotiv, i Arš i Kursijj opst.oje
s Njegovom moći i Njegovom vlašću - Ozvišeni Allah, neka je
Slavljen!

5R
 ( hvišeni Allah obu hvaća (svc�im znanjem) sve što je
stvoreno, Arš i sve mimo njega. Iznad Arša je sumo Uzvišeni
Allah . On obuhvać.u Svc�jim znanjem i Svojom spoznajom ,
nad moćnošću i potč�javanjem sve što je stvorio . .l'{jega ne može
obuhvatiti znanjem ni jedno Njegovo stvorenje. Uzvišeni Allah
kaže: On zna št.a su oni radili i šta ih čeka, a oni znanjem ne
m ogu Njega obuhvatiti. (Ta- hu, 1 10 .) Neka je Slavljen Gospodar
moci, veličine i nebeskih prostranstava!

Zaključak: Allahov Arš je istina. Allahov Kursijj je istina.

Al lah može bez nji h . Uzvišeni Allah obuhvaća (Svqjim
znill1jem) sve što je stvorio, a niko ne može obuhvatit i Njega
svc�jim znanjem .

Pi brnja:
l . Na što se i\J luh � uzdigao?

2. Št.u znuš o i\Jlahovorn Kurs�jju'?

 ŠESNAESTO POGlAVLJE

• • •

- ..;) \.A.,�) lj lc\

. L...l:. - ..

(52) Mi kažemo, čvrsto vjerujući, svjedočeći i priznavajući

da je Uzvišeni Allah uzeo Ibrahima ifi9 za prijate\ja (halila), i
daje Uzvišeni Allah sigurno sa Musaom razgovarao.
"' OJ
J
·�)\ � Upi �\) ,�\) �')U� .X"y) ,_ "' J

[ oi J

. � 1 �\ � \j\5' � i �)
(58) I vjenuemo u meleke i vjerovjesnike i u knjige
objavlje ne poslanicima, i svjedočimo da su svi bili na jasnoj
Istini.

ObjašnjeJtie:
Uzvišeni Allah je svoga vjerovj esnika Ibrahima uzeo za
prijatelja (halila), kako Uzvišeni kaže: A Ibrahima je A llah uzeo
za pr!jate!ja (halila) . (En-Nisa', 1 25.)
On ga je pribliŽio, Sebi odabrao i Svojim izabranikom
učinio i dodijelio mu stepen kojeg n iko nije d ostigao osim
Poslanik M uha mmed !i. Uzvišeni Allah je razgovarao sa
Musao m � kako Sam kaže: A Allah je sigurno s Musaom
razgovarao. (En Ni sa ', 1 f>4.)
-

Allah � je u ajetu potvrdio Svoju konstataciju sa

infi ni tivo m (kelleme - tek limen - razgovarao je govorom) da bi
ol�jasnio da je taj razgovor stvarno tekao, a ne kao što neki, koji
u zabludi žive i koji niječu Allahovo svqjstvo govora tumače. Taj
govor je tekao riječima i glasom , na način dostojan Allahu
S l av lj eno m . Mi u sve to vjerujemo, onako kako j e u Kur'anu
<> �jav lje no. To ne negiramo, niti na svoj način tumačimo u
prenesenom značenju, zato št.o iskreno vjerujemo u Allahovu
vijest. i što se pokoravamo volji Uzvišenog Allaha i l'{j egovog
Poslanika �-

60
 Mi vje�jemo u meleke. To su veličanstvena stvore11ja od
n ura : Oni se onome što im Allah zapovijedi ne opiru, i oni ono
/ito im se naredi izvršavaju. (Et-Tahrim, 6.)
Oni imaju krila, kako Uzvišeni kaže: Hva/jen neka je
Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, koji meleke sa po dva, tri i četiri
krila čini izaslanicima. (Fatir, l .)
Mi vjerujemo u ono što je u cjelini objavUeno o njima i u
ono što je pqjedinačno o njima objavljeno. Mi vje�jemo u 11iih
općenito a i pojedinačno u meleke Džibrila, Mika'ila, Israfua,
Meleka smrti, Čuvara Džehennema, Čuvara Dženneta, Munkira
i Nekira, Meleka promatrača, Meleka koji bdije, meleke čuvare
druge. I vje�jemo u vjerovjesnike koje je Uzvišeni Allah
odabrao nad ostalim �judima i njih odlikovao Svojom objavom i
Svqjim vjerozakonom . Oni su bili muškarci, slobodnjaci (ne
roh\je) iz srednjeg staleža svoga narodu. '\)erujemo i u one o
k<�ima pojedinačno Kur'an govori i onima kojima ne govori,
kako Uzvišeni Allah kaže: Poslanike o kojima smo ti prije
kazivaU i poslanike o kojima ti nismo kazivaU. (En-Nisa', 164.)
Mi vjerujemo u knjige koje je Uzvišni Allah objavio, one za
<-:�ja imena znamo kao što su: Tewrat, Indžil , Zebur i Kur'an.
�jerujemo u suhufe Oistove) Thrahima u o kojima kur'anski
�jeti govore: Ovo, doista ima u listovima davna.�njim, Ustovima
Ibrahimovim i Musaovim. <El-A'la, 1 8 . - 1 9.)
I riječi Uzvišenog Allaha: A Tewrat i Indžil objaviojejoš
prije, kao putokaz g udima, a objavioje i ostale koje rastavljaju
istinu od neistine. (Ali 'Jmran, 3.-4.) Uzvišeni Allah takoder
kaže: "A Dawudu smo daU Zebur. <En-Nisa ' , 163.)
Mi vjerujemo u sve ove Knjige. '\)erujemo sve knjige koje
nisu poimeniee spomenute, nego su spomenute uopćeno. Mi
svjedočimo da su svi Allahovi vjerovjesnici 'bili u vjeri jasne
istine, da su slijedili pravi put, put islama, i da su dostavljali
Allahovu objavu na način kako je to od njih zatraženo: "Mi ne
pravimo nikakve razUke medu njima i mi se samo Njemu
pokoravamo. " ffil-Dekare, 1 36. )
Zaključak; Prijateljstvo i razgovor s u Allahova potvrđena
svqjstva u stvarnom znač�ju i mi vj�rujemo u to. Mi takoder

61
�jen�jemo u p lemenite meleke i u sve vjerovjesnike i knjige
ol�javljene i t.vrdimo da su svi bili na istini i pravom putu.

Pil.anja:
1 . Ko je pqjatelj T zvišenog Allahu'?
:d . S kim je Uzvišeni Allah razgovarao'?
:i . Kukuv je šer�jutski stav prema oni mu koji ne ':ien�ju u
meleke, ili vjerovjesnike ili knjige objavUene?

o o o

62
 SEDAMNAESTO POGLAVLJE

.,. ".. ,. )

<L! ,:. L>. U:. lyi�Lo , 0:--J .Y � lJ! �i �) [ o t J

. 0;i� ;:. i) .J\.i � � .J) �� ' rl- ) � � l J..o ,�\
(54) One kqji se okreću Kibli (pravac u namazu) nazivamo
m uslimanima i \jernicima (mu'minima), dok god priznaju vjen1
koju je dostavio naš Poslanik :i i dok potvrduju sve ono što je
on rekao i o čemu ih je obavijestio.

Objašiyeit;je :
Pod ovim se podrazumijeva da svako onaj ko iskazuje
svoju pripadnost islamu, ko se okreće prema Ka'bi u namazu,
ko ne dozvoljava ono što je poznato u islamu da je zabranjeno,
ko iskreno \jeruje u sve o čemu nas je Poslanik � obavijestio od
akide, Šerijata (islamskog zakona) i islamskih propisa koje
nam je dostavio, mi ga nazivamo muslimanom i mu'minom
(\jernikom). Ne smijemo ga nazivati ne\jemikom sve dok ono
što je zabranjeno ne smatra dozvoljenim i dok ne počini
namjerno i s\jesno ono što izvodi iz vjere.

Od Šejha (Tahawije) se može razumjeti da je islam i

iman jedno te isto, a ima mišljenja da se razlikuje jedno od
drugog. Ako ih tumačimo razdvojeno, onda jedno upućuje na
isto što i drugo, a ako ih objedinimo onda se islam odlikuje
vanjskim radnjama (praktičnim sprovođenjem u djelo), a iman
unutarnjim vjerovanjem - srcem, a Allah najbolje zna.

Zaključak: Svako onaj ko potvrdi ono što je Resulullah �

dostavio ljudima i ko se tome potčinjava, okreće prema Kibli,
\jeruje u njegove hadise, mi ćemo za toga pos\jedočiti da je
musliman .

Pit.aJya:
1 . Za koga ćemo svjedočiti da je musliman<?

o o o
63
 OSAMNAESTO POGLAVLJE

' J } ,;

1 .:_r..:> � t.?}...:. :1) , .ill 1 � vPr :1) [

\

. .ill oo J
(55) Ne vodimo besmislenu raspravu o Allahu � i ne
popušt.amo u Allahovoj \jeri.
, , J

Jj_; ,0;.\.WI � J ,0T�1 � J :>� :1 _, [ o i J

YJ i"::}S' d

�J ' � J � � 1 � , i� �:,i1 �· j:� ,�� � C -')1 � ..

'

�)l-:J..:l - JL..; - .ill l i';}...S

�

J � ':1) '�� � i;}..S 4.;-'" --�

, .. . ...

. �1 �ls.-- �\.:.:.U ':} _, '� ,

(56) Ne polemiziramo o Kur'anu. S\jedočimo da je Kur'an

govor Gospodara s\jetova. Dostavio gaje (Ruhu-l-emin) \]erni
melek Džibril i njemu podučio velikana svih poslanika,
Muhamrneda :1. Kur'an je Allahov govor kome nije ravan
nikakav govor stvorenja. Mi ne govorimo daje Kur'an stvoren i
u tome se ne suprotstavljamo zajednici muslimana
(džema'atu).

Objašnjenje:
Mi ne smijemo diskutirati o Allahovom Subjektu. To je
nešto nedostupno (gajb) stvorenjima. To oni ne mogu shvatiti.
Treba da se sustegnemo od govora o tome. Treba da se
zadovoljimo imenovanjem Allaha onim imenima kojima je
Allah Sebe nazvao. Treba da Ga opisujemo atributima kojima
je Sam Sebe opisao. U tom pogledu ne smijemo prekoračivati
vjerodostojne pred�e. Isto tako ne smijemo sumnjičave i
svadalačke rasprave o Allahovoj \jeri voditi i ne smijemo
sumnje bacati na prave \jernike. To spada u obmanu i donosi
razdor.
Mi ne raspravljamo o Kur'anu svojim mišljenjem, niti
vodimo polemiku o njemu kakvu vode oni koji Žive u zabludi.
Mi s"\jedočimo da je Kur'an govor Gospodara s\jetova kojeg je

64
donio Džibrili emin i njemu podučio Muhammeda :W5 kao što
kaže Uzvišeni Allah: I Kur 'an je sigurno objava Gospodara
svjetova; donosi ga povjerYivi Džibril na srce tvoje, da opominješ,
najasnom arapskomjeziku. {Eš- Šu'ara, 192.- 1 95.)
Mi kažemo daje Kur'an stvarni govor Uzvišenog Allaha i
da mu nije jednak, da mu ne liči, i ništa mu nije pribliŽno od
govora stvorenja. Mi ne kažemo kao što kažu džehmije
(zabludjela sekta), da je Kur'an stvoren, već tvrdimo daje on
govor Uzvišenog Allaha. Mi to ne prekoračujemo. Mi vjerujemo
u ono u što �eruje ZEYednica muslimana počevši od ashaba,
t abiina (�jihovih sljedbenika) i svih onih koji ih slijede i
sl�jedit će ih u dobru do Sudnjeg dana. Ko im se suprotstavlja,
on živi u ja�mqj zabludi.
Zaključak: Nije dozvoljeno polemisati o Allahovom bići i
Njegovoj \jeri . Nije dozvoljeno bez osnove raspravljati o
Kur'anu. Kur'an je Allahov govor i nije stvoren. Stoga nije
dozvoljeno suprotstavljati se zajednici muslimana.

Pitanja:
1. Kakav je stav Šerijata za onoga koji raspravlja o
Allahovom Zatu (biću)'?
2. Da l i je dozvoljeno bez osnove raspravljati o Kur'anu?
a. Ko je to zajednic,.a muslimana?

• • •

65
 DEVElNAESTO POGLAVLJE

(57) Mi ne smatramo ne\jentikom ni jednog ko se okreće

Kibli zbog grijeha koje počini sve dok ga ne ohalalali.

. .t.W � � � � l('i l e: � 'j : J� 'j ) ( O /\ ]

(58) Mi ne kažemo da grijeh ne može nanijeti štetu

onome ko ga počini, a uz to je (mu'min ) vjernik.

�:t;) '� � �i ��\ .:.r-- � .)>-'j [ o� ]

r �·: _..:� �J , �4 � � 'j J ,� if'G 'j J ,�f. ��

(59) Mi molimo Allaha da oprosti onim vjemicima koji su

činili dobra djela i da ih Svojom milošću uvede u Džennet, ali
ne garantiramo i ne tvrdimo da su džennetlije. Molimo od
Allaha oprost za muslimane griješnike, mi se bojimo za njih, ali
ih ne obeshrabrujemo.

Objašnjenje:
Sljedbenici ehlu-s-sunneta i džema'ata (sunneta i
zajednice muslimana) neće muslimanu pripisati daje ne\jemik
zbog počinjenog grijeha bilo malog ili velikog, osim ako
musliman taj grijeh ohalali a tako i srcem ne smatra haramom.
On postaje ne\jemikjer dozvoljava ono što je Allah zabranio, a
ne zbog toga što je dozvolio učinjeni grijeh u praksi. Ovo je u
suprotnosti sa stavom haridž:lja koji muslimana smatraju
ne'\jemikom zbog grijeha kojeg je počinio zbog čega smatraju
da je izišao iz '\jere.

Sljedbenici sunneta ne govore da grijesi ne mogu nanijeti

štetu ukoliko osoba posjeduje (iman) vjeru. Ovakog stava i
mišljenja su murdžije. Njihov govor dovodi do toga da smatraju
lažnim one ajete kojima se . prijeti griješnicilna. Tačno je da
66
gr�jeh umun:1�1e stepen imanu i za počinioca se plašimo da ne
ostane bez imanu. Za njega se plašimo od teške Allahove kazne
na Sudnjem danu.

Sljedbenici sunneta govore: "Za vjernika dobročinitelja

treba imati nadu da će ući u Džennet i tom nadom ga treba
obradovati ako umre kao takav. Medutim, uz sve to ne sm�jemo
biti sigurni du ga Uzvišeni Allah neće kazniti. Stoga i ne
tvrdimo da će zasigurno u Džennet. Što se tiče griješnika
s�jedbenici ehlu-s-sunneta za njega traže oprost od Uzvišenog
Allaha. Boje se za njega, ali ni o njemu ne donose konačan sud
da će u Džehennem, jer bi to bilo stanje malodušja, očaja, i
beznađu u milost Uzvišenog Allaha. Sljedbenici ehlu-s-sunnetu
ni za kog ne govore da će sigurno u Džennet osim zu one koji su
spomenuti u kur'unskim ajetima i vjerodostojnim hadisima kao
stanovnici Dženneta. Oni takoder ne kategoriziraju nekoga za
Džehennem , osim one za koje postoji potvrda u Kur'anu i
Sunnetu da su stanovnici Džeh�nnema. Mirno ovoga ne
smijemo o muslimanu donositi kategoričnu osudu i zalqjučak.

�� �y�JL.., )' I � � 0� �'-!.Y') �\11) [ i. J

. �l jA\1 �
(60) Sigurnost od Allahove kazne i razočaranost izvode iz
vjere islama. Put istine za muslimane koji se okreću našoj Kibli
je izmedu ovog dvoga.
"" � ,
0'--'.)' 1 lf �\ e.� � ) [
.,..
o
J.
. .y ��\ L. � � � ! i' J

(61) Čovjek neće izgubiti svoj iman osim ako zaniječe

ono, što ga je uvelo u njegu .

. 00.-� ��\) ,0L...U� )})'1 _". 0'--'.)'l) [ i" J

(62) �jerovanje (iman) je svjedočenje jezikom i

potvrđivanje srcem.1

Potvrđivanje djelima.

67
Objašnjenje:
Sigurnost ČO\jekova od Allahove kazne, a gubljenje nade
u Allahovu milost, izvode iz \jere islama. Uzvišeni Allah kaže:
l ne gubite nadu u Allahovu milost, samo nevjernici gube nadu u
A llahovu milost. (,Jusuf, 87.)
Također Uzvišeni Allah kaže: Allahove kazne se ne bqji
samo narod kome propast predstoji. (El-A'raf, 99.) Put
s�jedbenika istine je između ova dva pravc.a. Čo\jek je dužan da
objedini strah od Allahove kazne sa nadom u Njegovu milost i
kod sebe i kod dntgog.
�jernik neće ostati bez imana osim ako ga porekne i
odbaci neke imanske vrijednosti bez kojih se ne može ostvariti
njegov iman i time poništi svoje prvo svjedočenje. Ovo je ujedno
odgovor frakciji haridž�ja koji proglašav�ju ne\jernikom onoga
ko p<x":ini veliki gr�jeh, kao i frakciji mu'tezila koji ga iz pozicije
�jernika st.av\iĐ:iU u međupoziciju između "\jerovanja i
ne�jerovanja (menziletun bejne m enziletejni). Po islamu
musliman je po počinjenom grijehu griješnik dok se ne pokaje
7-bog tog grijeha. Njegov iman se umanjuje prema veličini
grijeha. On se ne tješava naziva "\jernik u potpunosti, osim ako
izgubi cio iman i J1jegovu osnovu, a ne gub�j6t_jem jednog
njegovog dijela. I man sačinjavaju d�jelovi imana.
Pogrešna je konstatacija da se iman stiče kada se očituje
jezikom i \jen.�je srcem . I stina, koje se pridržav�u ehlu-s­
�mnnet i najveći dio uleme je da se iman ostvaruje kada se
sreem \je�je, jezikom očit�je i djelima potvrđuje. Ovo je načelo
ehli sunneta i džema'ata. Mnogo je dokaza u Kur'anu i Sunnetu
-

da su djela dio imana ("\jerovanja). Na tim dokazima se temelji

konst.atacija ehli-sunneta da se iman povećava i smanjuje. Iman
se povećava s pokornošću Allahu a smanjuje s nepokornošću,
kako Umišeni Allah kaže: Što se tiče vjernika Kur 'an imje
učvrstio l{_jerovanje i oni se radryu. <Et-Tewbe, 1 24.)
I još kaže: On uliva smirenost u srca vjernika da bi još više
uc:vrstili svoje vjerovanJe. (El-Feth, 4.) I Uzvišeni kaže: A Allah
će onima koji su na pravom putu uputu povrćati. (Metjem, 76.)
 Kada djela ne bi ulazila u sastav imana (\jerovanja), svi
bi ljudi imali podjednak iman. Isti bi bio dobročinitelj i
griješnik i onaj kqji je pokoran i on�j kqj i je nepokoran ukoliko
su pos�jedočili Stvoritelja, Njegovo božanstvo, kao i druge
imanske šartove, a potom u njih po\jerovali . Dakle ovo je
neispravno učenje. Istina je ono što smo rekli o učenju ehli­
sunneta i džema'ata.

Zaključak: N�je dozvoljeno optužiti muslimana

nevjerstvom zbog počinjenog g�jeha dokle god ga on ne ohalal i .
G r�jesi tunanjt�ju i man i podl�ježu kazni. Mi ne sm�jemo reći za
m uslimana da će sigurno u Džennet ili u Džehennem , osim za
onoga kome je t.o zagarantirano. Si brumost od Allahove kazne i
gubljenje nade izvode iz islama. Takoder vjernik neće izgubiti
sv<� iman (�jerovanje) dok ne uradi nešto čime će ga negirati .
I man se postiže kuda se srcem � j eruje jezikom očitqj e i
,

dij elom u praksi provodi.

PitJu�ja:
1. Kukav je stav Šerijatu prema muslimanu koji čini
grUeh, da li je nevjernik ili ne?

�. Da li grijesi dovode u pitanje postojanje imana'?

:3. Srn�je li se garantirati za muslimana da će u Džennet
ili Džehennem?
4. Kada će musliman izgubiti iman'?

5. D�j definiciju imuna kod ehli-s-sunneta i džema'ata'?

o o o
 DVADESETO POGLAVLJE

.:;--- ,rl- J � � 1 � ,� 1 Jr J y � L- �J [ 1r J
. � .JS"" 0W1) c..rll
(63) Sve što je vjerodostojno preneseno od Resulullaha :i
od Šerijat.a i sve što je on objasnio istina je.

� J..<:> W IJ ,�1 _,...., .U:.., i � ilii) , ..L>- 1) 0\.l:_'·� I J [ l t J

. J}i1 4..oj� J , l)_,J-1 w�) , � 1) �4
(64) \jerovanje - iman je jedan. Njegovi nosioci su u
osnovi ravnopravni. Razlika medu njima je u stepenu
strahopoštovanja i bogobojaznosti prema Allahu, u
suprotstavljanju svemu što je nastrano i u izvršavanju Allahovih
naredbi.

�Jki :u l � r+")'i) '.:/")l � �} � 0yjll) [ lo J

(65) Svi vjernici su štićenici Milostivog Allaha. Najbolji je

kod Allaha onaj ko je n�korniji i koji najdosljednije slijedi
Kur'an.

Objašnjenje:
Sve što je vjerodostojno preneseno od Resulullaha � od
Šerijata i objašnjenja vjere je istina, bilo da je to preneseno
mut.ewat.ir (mngobrojnirn) ili pojedinačnim predajama (ahad).
Ovo je pravac sljedbenika Istine. Svako ona,_j ko je namjerno
krivotvorio Resulullahove hadise, Allah ga je razotkrio i
osramotio.
Ove tvrdnje se temelje na osnovama definicije imana k<�ja
je pr�je spomenuta. Istina je da se ljudi razlikuju i u osnovi
samog ":ierovanja (imana), inače hi mogli reći daje naš iman
kao Resulullahov � iman, ili kao iman meleku , što je očito

70
nemoguće i netačno. �ela ulaze u okvir imana i prema njima
se i iman kod ljudi stepen�je. Čak i svjedočenje ili priznavanje
�jere nije isto kod svih ljudi. Naše priznanje nije kao priznanje
Džibrila. !Judi se razlikuju i po stepenu bogobojaznosti kako
kaže Uzvišeni Allah: Zaista je kod Allaha najugledniji onaj koji
Ga se najviše bqji. (El-Hudžurat, 13.)
'Jerovanje ljudi se takoder stepenuje prema 11iihovom
odnosu spram loših djela i njihovom izvršavanju Allahu dragih
naredbi.
�jemki su štićenici Milostivog Allaha kako to Kur'an
kaže: Neka se ničega ne boje i ni za čim ne tuguju A llahovi
štićenici, oni kqji budu vjerovali i kqji se budu Allaha bojali.
(. Junus, (}2.-6B.)
Prema stepenu imana i stepenu bogobojaznosti ljudi
zauzimaju različite stepene zaštite kod uzvišenog Allaha.
Allahu je najdraži onaj koji je Njemu i Resulullahu n�jpokomiji
i kqji n�jdosljednije slijedi Njegovu Knjigu i Resulullahov ifs
Sunnet. a ne on�j koji najviše slijedi jedWl odredeni mezheb.
Zaključak: Sve što je vjerodostojno preneseno od
Resulullaha � o pojašnjenju Šerijata i upute istinito je. Nosioci
imana se razlikuju u osnovi i stepenu svoga vjerovanja. \Jernici
su Allahovi štićenici. Oni se razlikuju u stepenu zaštite kod
Uzvišenog Allaha kqji se VIjedn�je prema njihov<�j
bogobojaznosti.

Pitanja:
l. Da li su svi ljudi jednaki u osnovi irnWia ili se
razlikuju'?
2. Kqji su štićenici Milostivog Allaha'?

• • •

71
 DVADESET I PRVO POGLAVLJE

(fX>) Iman je \jera u Allaha, Njegove meleke, Njegove

Knjige, Njegove poslanike, \jera u Sudnji dan i u Allahovu
odredbu, bila dobra, loša, slatka ili gorka, od Uzvišenog Allaha
je.

Objaštyenje:
Iman je izraz vjere u Uzvišenog Allaha, i Njegovu Jednoću
u Njegovim djelima, imenima, atributima ili svojstvima,
Njegovoj dostojnosti da bude obožavan i činjenje svih djela u
Njegovo ime. Zatim iman je \jerovanje u meleke onako kako je
prethodno rečeno da se u njih \jeruje u �jelini ili pojedinačno,
kao i u sva njihova svqjstva i osobenosti. Zatim \jerovanje u
ol�juvljene knjige o čemu je takoder bilo riječi. Vjerujemo iz
knjigu u ono što znamo i u ono što ne znamo. Iman je i
':ierovanje u Allahove poslanike, u one o kojima nešto znamo i u
one o kqjima ne znamo, u �jelosti i pojedinačno, kako je rečeno.
Prvi poslanik je Nuh, a pos�jednji Muhammed �- Oni su u
cjelosti prenijeli objave od Ozvišenog Allahu. Njihovo
upućivanje na pravi put je najpotpuniju i najboUa uputa. I man je
':ierbvunje u Sudnji dan i sve što on donosi, bilo da je
proiiv�jenje, polaganje računa, Džennet i Džehennem i ostalo.
I man je ':ierovanje u Allahovu odredbu (kader) da je ona od
Allaha te da se i dobro i zlo događaju Njegovom odredbom.
Takoder sve što je slatko i gorko dato je Njegovom odredbom i
.l\{jegovom voljom . Uzvišeni Allah kaže: Reci: Sve je ovo od
A llaha. (En-Nisu', 87.)
Svi ovi temeHi imuna su sadržani u mnogim ajetima od
kqjih navodimo riječi Uzvišenog Allaha: Čestiti su oni koji
vjeruju u Allaha, i u onaj svijet, i u meleke, i u knjige, i u
qjeroqjesnike. (El-I3ekare, 1 77 . ) Te rijec:"":i Uzvišenog: Mi sve s

72
mjerom st varamo. (El-Kumer, 49.) I riječi Uzvišenog Allahu: A
onaj ko ne bude vjerovao u A llaha, i u meleke Njegove, i knjige
�Jegove, i u poslanike Njegove i u onaj sv�jet - daleko je zalutao.
{En N i su , 136 . )
- '

< ruhljenjem temelja i mana, ili jednog o d njih šest gubi se

iman u osnovi i stiče ne�jerstvo - Allah nas od njegu sačuvao.
- J

, ...L.. J .r ..L>- i 0;--! J� ":} , ,JS" ..0J� 0 y y .:.)- ) [ iv J

(67) Mi ':ierujemo u sve što je prethodno spomenuto. Mi

ne pravimo razliku izmedu Allahovih poslanika i smatramo
\jerodost.ojnim objave koje su im dostavljene.

( )bjašnjenje:
Mi ':ie n�j ej mo u sve što je prethodno rečeno i to
pot.vrdtuemo, tome se pokoravamo i ne pravimo razliku medu
poslanicima, kako kaže Uzvišeni Allah: Mi ne izdvajamo
nijednog od poslanika Njegovih. {El-Bekare, 285 . ) I rijec":i
Uzvišenog Allaha: Mi ne pravimo nikakve razlike medu njima, i
mi se samo Njemu pokoravamo. (El- Bekare, 1 36.)
Ne pravimo razliku medu poslanicima, ne prihvaćamo
samo n eke, a da ne prihvaćamo i sve ostale. lJ sve njih
xie!"4j em o i u sve J1jihove ol{jave koje su dobili od Ozvišenog
All uha.

Zaključak: Iman je vjerovanje u Allaha, u meleke Njegove,

u knjige Njegove, u poslani ke Njegove, tl onaj svijet, u Allahovu
odredbu bilu dobra ili lošu. \jerujemo du je sve od Allahu.

Pitanja:
l. K�ji su to ruknovi (temelji) imunu'?
2. Štuje sndrž�j ':ierovanja tl Allahovu odredbu'?

o o o

73
 DVADESET I DRUGO POGLAVLJE

. -
��J � .r. 4.:... ('+>." _r:. � ,�� _;WI � �� �G 0lJ ���
- J uu - � 1 0 � ..!.U�J Jl � � ,�u.. _y.i .:r �\..!JI
, <IZ>.-

0--" l y. L> .:r...UI ,<G� JA>ts" J-)..1.11 � � t ) ,�.;.. JA>i J f

i"Y.-- "i l � l .::� , <L.L.i) iJL-"il J J 4 �.li\ '�� ) 1)� t ) , � \�

· <l! !)lAl.; �
(68) Počinioci velikih grijeha (od sljedbenika Ununeta
Muhammedovog �) neće \ječno ostati u vatri ako umru s
tewhidom (\jerom u jednog Allaha) makar se i ne pokajali.
Nakon što Ga sretnu \jerujući u Njega, oni će biti pod Njegovom
voljom i odredbom. Ako Allah htjedne, oprostiće im grijeh
Sv<�jom dobrotom, kao što Uzvišeni kaže: A oprostiće manje
,qrtjehe od toga, kome On hoće. (En-Nisu', 48.) A ako bude htio,
On će ih kazniti Džehennemom, Svojom pravdom, zatim će ih
iz vatre izvesti Sv<�jom milošću, i (šefa'atom) zauzimanjem onih
k�ji su dostqjni da se za njih zauzimaju. Zatim će ih poslati u
Sv<�i Džennet. To je stoga što Uzvišeni Allah štiti one koji za
Njega znaju i neće ih učiniti na ovom i budućem svijetu kao one
k<�ji Ga negir�ju, koji nisu \jerovali u Allahovu uputu i koji nisu
zadobili Allahovu zaštitu. Gospodaru m�j. Zaštitniče islama i
�jegovih s�jedbenika, učvrsti nas u islamu, sve dok se s njim u
srcu ne sretnemo s Tobom.
Objašnje•ye:
Počinioci velikih grijeha - za koje postoji odredena kazna
ili prokletstvo ili prijet.11ja Džehennemom ili teška kvalif'tkacija
- neće vječno boraviti u Džehennemu, ako u njegu udu, a umrli
su kao pripadnici \jere u Jednog Allaha (tewhida), čak ako
umru i bez pokajBJ1ja, jer je umro "\jerujući i spozna:jući
Stvoritelja. Onje pod Allahovom voljom . Ako bude htio kazniće
ga Svojom pruvič..nošću i mučiti ga u Džehennemu, ali on neće
vječno boraviti u njemu, nego će ga Allah Svojom milošću i
zauzimanjem (šefa'atom) onih koji su dostojni šefa'uta
(pokorni) izbaviti iz Džehennema. N�jveći šefu'atltja će biti
Muhammed �. Ako Allah htjedne velikom gr�ješniku će
oprostiti gr�jeha ga osloboditi Svc�jom dobrotom i
plemenitošću. Treba se nadati da će svaki gqjeh osim širka
(pripisivanja Allahu druga), bit.i oprošten, kako kaže Uzvišeni
Allah: A llah neće oprostiti da Mu se neko drugi smatra ravnim
O�irk) , lL oprostiće druge grijehe, kome On hoće. (FAt-Nisa', 48.)
Također stoji u H.esulullahovom � hadisu: "Ko počini
neki veliki gtijeh pa ga Allah po�je, taj griješnik je Allahov,
ako On hoće oprostiće mu, a ko hoće kazniće ga. "1 Ovo važi čak
i ako počinioc velikog grijeha umre prije nego se pokl:lje. I to je
istinu nasuprot. mišljenju mu't.ezila i haridžija po čijem učenju
p<x�inilac velikog . grijeha vječno ostaje u Džehenemu. Uzvišeni
Allah ne izjednačava, zbog Svoje milosti, one koji �jega vjeT4jU
i priznaju sa onima koji Ga ne"\jeT4ju i negiraju nu ovom ili
budućem sv,jet.u. Uzvišeni kaže: Misle li oni kqji čine y,[a (�jela
da ćemo s njima postupiti Jednako kao sa onima k(?ii qjerr.!ju i
dobra l�jela čine, da će im iivot i smrt biti isti. <El-Džas�je, 2 1 . )
Takoder Uzvišeni kaže: Zar ćemo mw;limane sa
ne1Hernicima i7;jednac':'iti. (El-Kalem, B5.)

Ovaj nadi s je uvrstio j a u knjigu cl-/mm, poglavlje: "Znak imana je ljubav prema
Ensarijama" { 1 /64) n( l l ) kao i Muslim u Knjig• kll7.ni, poglavlje: "Kcfarct počinioca

grijeha" {:l/ 1 3:13 ) n( 1 709). Oha munaddisa su ga prenijeli preko Ebu Idrisa A 'id ihn Abdullah

inn Samita.
7S
 Molimo Allahu, Zaštitniku islama i muslimana da naša
srcu učvrsti u islamu sve dok ga ne sretnemo kao muslimani
(mu'mini). Amin.

(69) M.i smatramo da musliman može klanjati namaz za

svakim bogob�jaznim čo'iekom, a i griješnikom ako se okreće
nušc�j kibli . Svakom od njih treba klanjati dženazu, bio loš ili
dobar.
"' � tl � O)
J
� � � � J \ lj � J 4..;.:". � l..b.-1
.) Jf �J [ v . J
Jl � }1_;.. ��J '�� .:r >-t.? � � t L. , J� � J .!.lA � J
. - J uu - .,.t 1
(70) Nikoga ne smijemo određivati za Džennet ili
Džehennem. Ne smijemo tvrditi za nekoga daje nevjernik, da
je ši rk počinio ili licemjer postao, sve dok nešto od toga kod
njega ne bude očito. Njihove tajne i sud o njima prepuštamo
Uzvišenom Allahu.

y .,_t l � , ..L..> 6... i .y ..�.>i � �l cS; �J [ V \ J

- �1 � �:, .y �l ' rl- J
(7 1 ) Mi smatramo da se ne smije di<:i om�je ni na koga
od sUedbenika Muhummedu � osim nu one koji to po Še rijutu
zasl užuju.

Ol�jaštyenje:
SUedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet.) smut.n1:ju du se
namaz može klanjati za svakim muslimanom bio dobročinitelj
ili griješnik. Prednost. se daje numazu za dobrim muslimanom,
ako zu to n e post.c�e neke smetnje (poteškoće), ili ako će se
dogoditi smutnju ak<> se os1avi namaz zu griješnikom, takoder
7o
će se dati prednost lošem muslimanu (imamu), ako ga je
postavio vladar, a to se može učiniti ako on ni:je uveo neku
novotar�ju kqja izvodi iz '\jere. Sljedbenici sunnet.a smatraju da
treba klanjati dženazu svakom umrlom muslimanu bio
dobročinitelj ili griješnik osim ako nije umro u nekom drugom
opre<�jeljenju osim islama.
S\jedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) ne donose sud, n iti
imen�ju nekoga za Džennet ili Džehennem već se za onoga ko
je dobra djela činio nadaju da će ući u Džennet. Mi ne možemo
za J1jega garantirati da ga Allah neće kazniti Džehennemom .
Mi ćemo se isto tako zabrinuti za onoga ko je loša <�jela činio ali
nećemo gubiti nad u u Allahovu milost prema njemu. Mi
nećemo sv:jedcx':iti za muslimana da je kafu, mušrik, ili
munaflk, 1 što bi ga isključilo iz pripadnosti islamu, osim ako je
javno pokazao nešto od toga. Uz to treba da se ispune određeni
mjeti i da ne postoje zapreke.
Oni prepuštaju tajne Uzvišenom Allahu pošto je On
nqjupućenW u �jih. Oni o ljudima sude prema njihovoj vanjštini .
Sljedbenici suneta (ehlu-s-sunnet.) smatraju da n\je
dozvoljeno m uslimanu boriti se protiv muslimana i ubiti ga,
osim u sluč9;jeVima kqje Zakonodavac navodi kao što
Resulullah, � kaže: "Nije dozvo\jeno muslimanu da ubije brata
2
muslimana osim u jednom od tri slučaja: "glava. za glavu"
(hadis) i kao što stoji u hadisu: "I · ako vidite otvoreno
ne'\jerstvo za koga kod Allaha imate jasan dokaz "3 I treće kao
što je u riječima Uzvišenog Allaha: Kazna za one koji protiv
Allaha i Poslanika Njegova ratl!iu i koji nered na Zemlji čine
Jeste: da budu ubijeni. (El-Ma'ida, 83.)

p.p. kafir · nevjernik; muJrik - koji AUahu pridružuje saučesnika; munaftk licemjer
- .

Uilježi ga u knjizi o Krnrini, poglavlje o ajetu : "Glavu za glavu" (EI-Ma'ida, 45.)

1 2/20 l . h(6878) i Mustim u knjizi cl-KasMDcl, poglavlje: "Kada je dozvoljeno proliti krv
muslim '!ll a", 3/1303. h( 1676), u predaji od AbduUaha.

Muslim bilježi ovaj hadis u knjizi cl-/maretu, poglavlje: "Obavezna pokornost

vladaru u svemu osim u griješenju ": .l/ 1 470 h(42) u predaji od 'ljbade ibn Samita.
77
 Ovo su sluč�jevi u kqjima je dozvoljeno ubiti muslimana i
ni u jednom dmgom sluč�ju nije dozvoljeno boriti se protiv
muslimana, ili ga ubiti.
Zaključak: Počinioci velikih grijeha su prepušteni
Allahovoj volji. Ako On hoće oprostiće im, a ako hoće kazniće
ih . Nisu isti oni koji J.X>tvrd�ju \jem i oni kqji je J.X>riču Mi .

klU11jamo za svakim muslimanom bio dobročinitelj ili griješnik.

Ne svjedočimo za dobre da će sigurno u Džennet niti za loše da
će sigurno u Džehennem. Ne smijemo ubiti muslimana niti se
boriti protiv njega osim ako to po Šerijatu zasluž�je.

Pitruya:
l. Šta kažu sljedbenici �moneta (ehlu-s-sunnet) za
počinioce velikih grijeha'?
2. Kqji je stav Šerijata zu namaz koji se klanja za
muslimanom griješnikom'?
:�. U kojim sluauevima je dozvoljeno ubiti muslimana'?

o o •

78
 DVADESET I TREĆE POGlAVLJE
} - -

dJJG,. 01J , l..i�_;i o � )j l · -:!i � CJ� I c.>j �J [ v r J

.,:i) l �u, .:.r � u, c.Sj ) , � u, .:r l � t_.? � J � ly� �J
' " � , ..... "'

• • - , ,t 1
e�� � ly...U J a-: \ J/� Lo ,�; - J-:-:- J� -
"'' , t
4
4 -__ r
}

. ol.iWI J
(72) Mi smatramo da ne treba ustati protiv naših imama i
voda, čak i ako budu nepravedni. Mi ih ne proklinjemo (ne
m olimo protiv njih), a niti im otkazujemo pokornost. Smatramo
da je pokornost prema njima dio naređene pokornosti prema
Allahu. Molimo Allaha da budu dobri i da im oprosti.
) ... -
J
.�_;JI J ._;�l J � J�I � ) ,�UlJ Wl
"/;
C;f J [ Vi J

(73) Mi slijedimo Sunnet i džema'at, a izbjegavamo

podvojenost, razilaženje i razjedinjenost.

Objašnjenje:
Sljedbenici sunneta smatraju da je zabranjeno istupati
protiv imama i voda, čak i ako su nepravedni prema ljudima, ili
ako sami či ne neko loše djelo, sve dok su oni pripadnici islama
i dok ne promjene Allahovu vjeru i otvoreno ne pokažu
nevjerstvo. To zbog toga što istupanje protiv voda izaziva loše
posljedice: kao što je prolijevanje krvi, širenje anarhije i tome
slično, i s obzirom da su vođe pripadnici islama, nisu
promijenili Allah ovu vjeru i nisu otvoreno pokazali nevjerstvo.
Muslimani neće učiti dovu protiv njih i neće im otkazati
pokornost. Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunn et) smatraju da je
iskazivanje pokornosti prema njima dužnost, sve dok oni
naređuju da se čine dobra djela. A ako naređuju da se čine
zabranjena (loša) djela, ne treba ih slušati niti im biti pokoran.
Prema riječima Resulullaha li: "Musliman je dužan slušati i

79
biti pokoran i u onome što voli i u onome što ne voli sve dok mu
1
se ne naredi da čini grijeh . "

O drugom hadisu stoji: "Zaista se pokornost odnosi samo

na ono što je dozvoljeno u islamu. "2 Sljedbenici sunneta mole
Allaha A da im se vode poprave u \jeri i da im oprosti. l'{jihovo
popravljartie je popravljanje za čitav muslimanski Ununet, a
njihovo skretanje sa pravog puta donosi Ununetu nered (fesad)
i iskvarenost, a Allah najbo�je zna.
(73) Sljedbenici sunneta (ehlu-s-sunnet) izbjegavaju
izdvajanje iz muslimanskog džema'ata (zajednice). Naprotiv,
oni smatraju da je uputa u slijeđeJ1jU Poslan:ikova � sunneta i
džema'ata - (zajednice muslimana). Prava je zabluda i obmana
izdvajati se iz (zajednice) džema'ata, suprotstavljati se i
razilaziti se po pitanjima vjere. Podvajanje izaziva za sobom
cijepanje u muslimanskim redovima. Sve ovo ne treba činiti
dok god džema'at (zajednica muslimana) izVršava Allahove
naredbe, sl�jedi istinu, drži se upute, naređuje da se čine dobra
c�jelu i zabranjuje činjenje loših djela. Medutim ako se ljudi
pokvare, propisi promjene pa sunnet postane novotarijom, a
novotarija sunnetom , kad zabranjeno postane dozvoljenim, a
dozvoljeno zabranjenim tada je dozvoljeno odvojiti se od ljudi i
napustiti sve skupine koje slijede strasti i zabludu, kao što stoji
u hadisu: "Napusti sve te zalutale skupine, makar se zHbima
ciržao za korijen stabla do svog snutnog časa. 3

Buharija je hadis zabilježio u knjizi o propisima, poglavlje: "Poslu!nost i pokornost

vodi" U/1 2 1 h(7 1 44). Muslim ga je uvrstio u Kn}ixu o el-lm.aretu, poglavlje: "Obavezna
pokornost vladarima osim u grijeknju" 3/1 469 h(l839), iz predaje Abdullaha ibn Omera.

Ovaj hadis je Muslim zabilježio u knjizi t:l-lmMJt:t, poglavlje: "Obavezna pokornost

vladarima, osim u grijcšenju". 3/1469 h( l840) iz predaje Alije r.a.

Bilježi ga ja u knjizi t:I-Mt:nilib, poglavlje ''Znaci poslanstva" 6/6 1 5 h(3606) i

Muslim u knjizi t:l-lmllTt:t poglavlje "Obavezno slijeđenje džem'ata muslimana" 3/1475

h( 1 84 7) od Hu1.ejfe ibn Jemana.

80
 l l

. d.i�\ ) .J�I �i � ) ,d_i �� \) j..WI j-Ai �) [ Vt J

(74) Mi volimo pravedne i povjerljive, a mrzimo nasilnike

i izdajnike.

Objašnjenje:
Mi volimo svakog pravednog čovjeka, bio vladar ili
podanik. Volimo svakoga koji je pmjerljiv prema Allahu i
prema ljudima. Mrzimo svakog nasilnika bio on vladar ili
podanik svakog izdajnika koji izda Allaha, Njegovog
Poslanika � i povjerene mu stvari. Uzvišeni Allah kaže: O
�jernici, A llaha i Poslanika ne varajte i svjesno nemojte
medusobno povjerenje proigrati. (El-Enfal, 27.)
Mi držimo da je sve to istina. Musliman voli svoju
bogobojaznu braću muslimane (mu'mine), a mrzi griješnike
pokvarenjake. (J hadisu stoji: "Onaj ko posjeduje ova tri
svojstva, osjetiće slast imana (vjere): onaj kome su Allah i"
Njegov Poslanik draži od svega drugoga i onaj koji voli neku
osobu radi Allaha, �. "1

U drugom hadisu Resulullah ;lli, je rekao: "Najčvršća veza

vjerovanja je: ljubav prema nekome u ime Allaha i mržnja u ime
Allaha. "2 Mi nekoga volimo onoliko koliko je on pokoran Allahu
i koliko je dobar, a mrzimo ga onoliko koliko je nepokoran
Allahu i koliko je loš.
Zaključak; Pokornost prema vjerskim poglavarima
(vodama) je obavezna radi pokornosti prema Allahu. Ne smije
se razjedinjavati sloga muslimanske zajednice bespravno. Mi
sl�jedimo sunnet i džema'at. Mi volimo pravedne i povjerljive
ljude. Mi mrzimo izdajice i one koji nepravedno postupaju.

Mutefekun alejhi. Prcno•i se od Enesa r.a.

Prenosi ga Ahmed i Taberani, a El-Aibani ga smalra sahihom u svom djelu Smihul

mvnl h(2539)
81
Pitarga:
1 . Moramo li biti pokorni nepravednom poglavaru (vodi)'?

2. Da li je dozvoljeno istupiti protiv nepravednog vode'?

a. Šta je obaveza po pitanju ljubavi i m ržnje radi Allaha'?

• • •

82
 DVADESET I ČE1VIUO POGLAVLJE

(75) Mi kažemo: "Allah najbolje zna", ono što nam je

nt:iasno.

-/'�1
(76) Mi smatramo da se mesh po m estvama (čarapama)
čini na putovanju i kod kuće kako je navedeno u had isu (eseru).

�:,; � �\ ,y .r-'JI J ) (:: 0�\... �liJ:.IJ �\) [ V V J

). )

. 1.8\đ·! "YJ o-if- �\t � �W I il::i Jl ��?�,;J

(77) Obavljanje hadždža i džihad - borba na Allahovom
putu sa predstavnicima (vođama) muslimana, bili oni dobri ili
loši važi do Sudnjeg dana. Niko ih ne može obesnažiti i
opovrgnuti.

Objašnjenje:
Sljedbenici sunneta uvijek, znanje koje im je nejasno
"
prepuštaju Uzvišenom Allahu i kažu: "Allah najbolje zna. To je
n�jispravnije. To je svrha zabrane govora o Uzvišenom Allahu
bez znanja. Takav govor je najveći i najgori grijeh. Stoga, kada
neko bude upitan za nešto što ne zna, neka kaže: "Allah
"
najbolje zna.

SUedbenici sunneta smatraju ispravnim mesh po

mestvama i cipelama pod mjetima koji su navedeni u knjigama
llkhu, u to je: du putnik može to činiti tri dana i tri noći, a
čo\jek kod kuće jedan dan i noć. To važi i za mesh po
čurupurna i cipelama, čemu se suprostavljaju "rafidije" - šiitska
"
sekta. Mesh je " mutewatirom - velikim brojem predaja -
prenesen od Resulullaha :i.

83
 Sljedbenici sunneta smatraju obavljanje hadždža i
džihad (borbu na Allahovom putu) trajno važećim sa
predstavnicima (vodama) muslimana, bili oni dobri ili loši.
Niko nema pravo osporavati izvršavanje tih propisa,
opovrgavati, u niti dokinuti njihovu obaveznost. To važi do
Sudnjeg dana. Sve to važi i sa pravednim i sa nepravednim
vodama. Moć nepravednog vode ide u prilog muslimanima, a
njegovu nepravda ide protiv njega, ukoliko živi u islamu, a ako
se odmetne od islama, to je onda druga stvar.
Zaključak: Musliman je dužan reći za sve ono što ne zna:
Allah najbolje zna. Neka ne govori o onome o čemu nema
znanja. Dozvoljeno je učiniti mesh po mest.vama kod kuće i na
putovanju. Hadždž i džihad se trajno obavljaju do Sudnjeg
dunu, bile vode pravedne ili nepravedne.

Pitanja;
l . Ako budeš upitan o nečem što ne znaš šta ćeš reći'?
2. Kakav je stav Šerijata o meshu po mest.vamu? I koliko
dugo važi mesh'?
�. Kakav je stav . Šerijata o džihadu i hadždžu sa
nepravednim vodom'?

o o o

84
 DVADESET I PETO POGLAVLJE

L# � ...W .1 l 0� ,�l.SJ I il�y Ir Ji J [ VA J

. �t>-
(78) Mi '\jerujemo u Meleke pisare - Kiramen katibine.
Al lah � ih je učinio našim čuvarima.
.. J

. 0;1WI C IJ) � j)Jll u.:.. )1 ..:ili. ifJi J [ v � J

(79) Mi �jerujemo u Meleka smrti koji je zadužen da
uzima duše i ljudima i džinnima .
"' ... o �

-J � J � J I _;.- J ,")Lp.i .J JtS' J. p.AJI yi�J [ A. J

,� l J r""' J .:_;-S- J l.y:-�1 � ..;.. � G,. L.. �J '�J <L::, � J �J tf opi

. - ��l 01_,..P J - ��l tf J 'r-L J "-:# �l �
(80) Mi �je�jemo u zagrobno patnju za onoga ko je
zasluži . I \je�jemo u pitanja Mtmkira i Nekira u kaburu: Ko je
čo�jekov Gospodar, koje je čovjek \jere i ko m u je Poslanik? O
ovom e s�jedoče hadisi koje je rekao Resulullah � a koje su
pren\jeli njegovi drugovi - Allah bio sa njima zadovoljan.

( )hjašt�jenje:
Sljedbenici stmneta \jenuu u Meleke pisare koje je
uzvišeni Allah učinio našim čuvarima . Oni bilježe sve što m i
kažemo i sve što w·adimo. Oni nas napuste samo pri vršenju
nužde i tokom bra(:nog odnosa. O J1jima se govori u Kur'anu: A
nad vama bd{ju c-:ru vari, kod Nas cijer�:jeni pisari, koji znoju uno
!U o radite. (El - l n fitar, 1 0. - 1 2 . )
U ove meleke se ubrajaju i meleki koji s u uv�jek prisutni i
bdiju nad ljudima, a kqje Kur'an spomiJ1je . Čoqjek ne izusti ni
Jnlnu rUe<'' a da pored njega nUe prisutan onaj koji bdije. (Kaf�
1 8. )

85
 (79) Sljedbenici sunneta \jeruju u Meleka smrti kojeg je
Uzvišeni Allah zadužio da uzima duše i lju d i m a i džinnima.
Uzvišeni Allah kaže: Reci: Melek smrti, koji vam je za to
odreden, duše će vam uzeti, a pos Uje ćete se Gospodaru svome
vratiti. (Es-Sedžde, l l .)
Dovođ enj e Meleka sm rti u vezu sa smrću, imajući u vidu
da on uzima duše je u tolikoj �j eri u kojoj mu dozvoli Uzvišeni
Al lah . S obzirom da se t.o odvija prema Allahovoj d ozvoli i po
�jegovoj vo lji , tako je i smrt Allahovo djelo . On je daje i to je
ist.ina. Uzvišeni Allah kaže: A llah uzima duše u času n}ihove
smrti. ffiz-Zumer, 42.)
Tu n e ma ni kada kontradiktornosti, jer M el ek smrti
uzima duše, ali one koje mu Allah naredi, a on je od svih
meleka koje je Allah stvorio na:jveći . U Kur'anu i Sunnetu nije
navedeno posebno ime za ovog m e l e ka . Ako i postqji neko ime
zu njega, ono nije preneseno od Resulullaha :W.5 već je uzeto od
s ljedbenika knj ige .
(80) Sljedbenici sunneta \jeruju da u kuburu postoji
stvarna patnja koja ć.e snaći ne\jerni ke i l ie e�j ere i sve one
griješne m u s l imane kqj e Allah bude htio kazniti . Kada se
govori o kaburu ne misli se na iskopanu rupu u zemlji - raku ili
grob, već. se misli na zagrobni Život. (berzeh). Griješnik će biti
nu mukama u zagrobnom životu bilo daje zakopan u zemlju ili
je na dnu m ora, ili u ut rob i riba, u volj kama ptica ili u želucima
lavovu, itd . S lj edbenic i sunnet.a �jenuu d a je to pravedna kazna
k<�ju su o n i zaslužil i . I vjeruju da su Munkir i Nekir dva strušna
m e le ka kqj a sprovode ispitivanje svakog čo�j eka u njegovom

kuburu; ko mu je Gosp od a r , kqj e j e �jere, i ko muje Posl anik '?

Sve je ovo po1 .v rdeno u mut.ewati r h a d isima prenesenim od
Resulullaha � . Obaveza je �je rovati u ono o čem u num s"\jed oče
hudisi .

..
. Jifrll
(8 1 ) Kubur je il i j ed na od džennet.s kih baŠ<�i ili jednu od
džehennemskih provalija.
86
Ohja..�tyenje:
(81 ) K.abur je jedna od džennetskih bašči za dobrog
vjernika kojeg će Allah učvrstiti i koji će odgovoriti na pitanja
meleka. K.abur je isto tako jedna od džehennemskih provalija
zu ne�jernika i licell\jera i za one nasilnike i griješnike koje
Allah želi kazniti . l{ečenicu: " K.abur je ili jedna od džennetskih
bašči ili jedna od džehennemskih provalija", nije izrekao
Resulullah �. već je ona smisao mutewatir had isa potvrđenih
od Resulullaha ;rs.

Zaključak: Mi �e�jemo u Meleke pisare, naše čuvare i u

Meleka smrti. Mi �e�jemo u pa�ju i uživanje u zagrobnom
Životu i pitanje (su'al), Munkira i Nekira i u sve što će se
-

desiti u kabum .

Pitattia:
l . Kc�ji su
t.o Meleki čuvari?
Š
2. ta znaš o Meleku smrti?
:�. Da li će biti u kaburu patnje i uživanja'?
4. Ko su Munkir i Nekir?

• • •

87
 DVADESET I ŠESTO POGlAVLJE

...,.":,._;J 1 J ,4.._.. �1 i .)-t. Jw�l -. 1;...;.. J �� ��J [ " .,. J

. 01_j:JIJ .ki�I J y�IJ y l ;l\J , y�l o-. I}J , yl-}-IJ
(82) Mi �erujemo u proživljenje, u naknadu na Sudnjem
danu za počinjena djela, �erujemo u predočavanje tih djela, u
obračun za r-Uih, u či1:BJ1je �jige u kojoj su bi]ježena djela, u
nagradu i kaznu za njih, u Sirat (ćupriju) i u Mizan (vagu).
.. .. tJ ... , ...... o

- dl!
l 0iJ ,01� �J l�i 0� � 0 l;ip } J IJ �\ J [ A i J
Jl � -. W. � ,�i W �J ,� 1 c..W } J IJ � l Ji>. - jL..;
". ) ... -J tJ

. .J # Jl }\...:> J , .,J t_j � ll � J5'J ,.;.;...� � )J I

J

I..A

(83) Džennet. i Džehennem su stvoreni . Nisu prolazni i

neće ih nestati . Allah je stvorio Džennet i Džehennem p rij e
Svojih stvorenja - ljudi . Za Džennet i Džehennem je stvorio
stanovnike. Koga hoće uvest će u Džennet Svojom milošću, u
koga hoće uvest će u Džehennem svojom pravednošću. Svako
rudi zu ono što m u je već određ eno i zbog čega je stvoren .

Objašnjerye:
(82) Slje d benic.i sunneta �enuu da će Uzvišeni Allah
proživiti m rtve na S udnjem danu pa će ih nagraditi ili kazniti
za nji hova počinjena <ljela. Uzvišeni Allah kaže: Hoćete,
Oospodam mi moga, sigurno ćete biti proživljeni, pa o onome što
ste radili, doista, hiti obaviješteni - a to je Allahu lahko.
(Et. -Tegabun , 7 . ) Oni vje�ju u predočava.11j e djela p red
Allahom . Allah kaže: Tada ćete ispitivani biti i nijedna tajna
vaša neće skrivena ostati. (El - H adžd ž , 1 8. )
Vjen..tju u polaganje računa kada {:e Allah obračtmut.i.
svakom čo�eku počinjena dj el a . Takoder �en.�ju u čit.anje
kJ1jige u kc�joj su djela zapisana. Uzvišeni Allah kaže: Čitaj

88
.knjigu sv(?iU, dosta ti je danas to što ćeš svoj račun polagati!
(El - I sra', 14.)

�je�ju u n agradu i kaznu za počinioce dobrih i loših

djela. .Jedno dobro djelo bit će desetorostntko nagradeno i
više, a jedno loše djelo mjerit će se jednom kaznom ili će bi t i
oprošteno . I vjentju u "Sirat", u to je čuprija na ntbu
Džehennema, tanja od dlake, britkija od sablje. Preko nje će
dobročiniteUi ući u Džennet, a s nje će biti ugrabljeni
kuž11jenici. I �je n.uu u M izan (vagu) na kqjqj će se mjeriti djela
lj u d i . To je stvarni Mizan na čiji ć.e se tas s jedne stra n e
st avljati dobra djela, a s d ntge loša.
Sljedben ici sunneta vje�ju u postojanje Dženneta i
Džehennema i du su i Džennet i Džehennem stvoreni. Oni i
suda postqje . Džennetje boravište bogobojaznih, u Džehennem
je boravište nevj ernika i grij eš nika . Džehennem gr�j ešnika je
prolazno boravi šte , a Džehennem ne�jerniku je nji hovo �j ečno
boravište. Džennet neće nikada n estati. A llah je obu bo ravi šta
stvorio prij e stvaranja ljudi, i za svako boravište je stvorio
r\jegove stanovnike. Stanovnicima Dženneta je olakšan<> du čine
djelu d žennetlija, a stanovnicima Džehennema da čine djel u
st anovnika Džehennema. (] Dž en net će ući njegovi stanovnici
Allahovom milošću. A u Džehennem će ući s1anovniei
Džehennema po All uh ov< �j pravd i . Svaki p<�jedinac čin i djelo u
s kl ad u su onim što mu je Allah odredio. Svaki će p<�jed in ac
ot i6 tamo gdje m u je Allah odredio .

. . . .)�\ � J\.J� � \ ) _r.-::ll ) [ At J

(84) Dobro i zlo su predod redenj (zapisani) ljudima.

1.$.iJI � _rl l � .y ,�\ 4-! � .:sJI � �':} \ ) [ '

-
Ao J

� .:.;--" � Lk.:._..., ':}l \...o i) - �\ e: � 4.! J _,6:.11

-
J...:> y.. Ji jp ':1
'

J-.1.-.: 4J -�\ � � ..::... l y � l �)\....., ) �\) -��\) �\

.4 �� �l �G �� �� �
8<)
 (8S) Čo�jekovu sposobnost (mogućnost) neophodna zu
izvrŠef1je odredenog dobrog djela je A llahova blagodat. Ta
mogućnost se ne smije pripisati čo�jeku jer je neodvojiva od
djela. Što se tiče zdravstvene mogućnosti, materijalne, ftzičke i
praktične one su uvjet zu neko djelo i na njih se odnose
Allahove riječi: A llah ne opterećuje nikoga preko mogućnosti
njegovih. ffil-Bekare, 286.)

Ohjaštyet�je:
Dobro i zlo bivaju Allahovom od redbom i Allahovom
voljom . All a h kaže: Reci: Sve Je od A llaha! (En-Nisu', 78.) I
Uzvišeni Allah kaže: Mi vas stav!;amo na kušn}u i u dobru i u
:t.lu. G�l-Enb�ja, a5. ) Sve što se događa u ovom svemiru bilo
dobro ili zlo odvija se po Allahov<� odredbi i j\{jegovom h tijenju.
Ono št.o Al lah hoće bude, u ono što Allah neće ne bude.
Post.<�je dv�je vrste mo�1t1ćnosti za izvršenje nekog djela.
Prvo je du post.<�je sredstva: (alat) za rad , energija, obaveznu
Bzička i materijalnu mogućnost za rad, što je uvjet za djelo. To
je temelj kqji mo ra biti prije djela. Na tom temelju hiva naredba
ili zabranu. Uzvišeni Allah kaže: A llah ne opterec:uje nikoga
preko njegovih mogućnosti. <El-Bekare, 286. ) i A llah nikoga ne
:uuluiuje više nego .<U o muJe dao. <Et-Tul ak, 7.)
Ovi ajeti se odnose nu tu vrstu mOb1tJ{:nost.i i zbog nje je
C:m:jck šer�jat.ski obavezan - mukel l ef. Dn1gu mogućnost je
htjenje i želja zu t o djelo. Onu se ostvaruje vršenjem djela i u
vezi je su Allahovom uputom i blagodati, time se ne opis�je
niko osim Al lah .;lit.

(H6) l!judsku djela je Allah stvorio, a ljudi ih zarad tuu.

� ; �� � J , 0 � � �l - J� - � l � t J [ A V J
, J...>, \j � � : J _,Ai ( � � �l čyi� J J » � )� Y'J ' � �

90
L t;l � ..L:>-'i o _,_; � J , :u l 4.....; � � l � � J.>.. 'J 45"'? � .)
- J lN - :u l �� � l 4# .;; � l J :u l �lk
.

(87) Allah nije zadužio ljude preko njihovi h mogućnosti,

a oni nisu u mogtt('!losti više od onoga što ih je zadužio. ()vo je
t umačenje r�ječi : " Nema snage ni moći osim u Allaha. " Mi
tvrdimo: "Niko nema moći i niko se ne može spasiti grijeha
osim uz Allahovu p om oć . I niko nema snage da izvršava
pokornost prema Allahu i da bude čvrst u tome osim uz
Allahovu pom oć . "

- J� - 1» l �. 0 _,.s::.! l l..i..A � eJ� -- � j)J [ AA J

, .l....i..;; �.) , � J.S ..::....# 1» l � ' oJ....I.i.) oiJ�.) ' �.)

djl.a.U 1.)-•.k- ; f - JlN - 1» l ol..,a; L( ..::.>')\;� 1..)"'\JI jl:.>-1 4.)

.:..r>' o _p _rib.) ,._�\... - jlJU - :U l � ,Lt15' �l � oj l.a.U

'

� oJ� J� � ') �\ �1 � j..l.-JI � ol..,a; -- � j)J ,�\ �

. � '

(") � � � l vUI �J � vWI � 'i �1 �1 � J ( ' )

(88) Sve se odvija (X> Allahovoj volji, l\{jegovqj odredbi i

l\{jegovom odredeJ1jU . l\{jegova volja je iznad svih volja. l\{jegova
odredba vlada nad svim d rugim odredbama. Al lah radi ono što
hoć.e. Allah nije nikada bio nasilnik. Uzvišen je od svakog zla i
svih iskušenju . (�ist je, od svakog nedostatka i poroka. On neće
biti pitan za ono .'it o radi, a oni će biti pitani. {El-Enb�ju', 2H.)

91
Objašnjenje:
Svu ljudsku djelu je stvorio Uzvišeni Allah . Allah kaže: A
A llahje stvorio i vas i ono .�to vi radite. C&-SufJat., 96.)
Čo�jek zarud�je djela. Tako kažu sljedbenici istine, a
džebrije kažu suprotno. Oni negiraju čovjekovu volju, u
mu't.e zile kažu suprotno i po njihovom učenju čovjek je tvorac
loših djela bez udjelu Al lahove volje. O��je frakcije idu u dvije
krajnje suprotnosti. Sredinu izmedu toga je t.vrd11ja ehli-s­
tmneta i džemu'at.a.
(H7) Uzvišeni Allah je zadužio čo�jeka da <':ini onoliko
kol iko ima mogu{:nosti. Uzvišeni Allah kaže: Allah nikoga ne
opt.erec:uje preko njegovih mogućnosti. (El - Tiekare, 200. )
Zaduženje nekoga s a nečim doka��; j e d a on to može.
(:o� jek nije u stanju više od onog čime gu je Allah zadužio. Du
on može izdržati više, Allah bi ga zadužio, a pošto ga �je
.
wd užio više od mogućeg, to fX>t vrd�je da čo�jek ne može
podn�jet.i više. I rUec":i: Nema snage i moći osim u A llaha, ��;nače:
" Ni ko se ne možt: spasiti gr�jeha i n iko nemu snage da bude
pokoran osim uz Al lahovu pomoć: i Njegovo odobrenje. "
(HH) Sve s e u ovom svemim odvija po Allahov�j volji, su
Njegovim ��;nanjem, po Njegovc�j odredbi i Njegovom odrt:denju .
Allahovu volja je i��;nad svake volje. Njegova volju je imršna.
!�jud i mogu pokušavati na razne načine izbje<': i Allahovu
odredbu, uli neć.e mo{:i . Njegova od redba je iznad svih varki.
l hvišeni A l lah čini šta hoće. On nije nasilnik. Sve št. o je Allah
od redio čista je pravdu: A llah nec:e nikome ni trunku nepravde
uanit.i. (En-Nisu', 40. ) Allah :t.aista nec�e nikakvu nepravdu
tjwlima ui'init.i, /judije sami sebi i':ine. (, Junus, 44.)
A l lah je l Jzvišen od svakog zla, nasilja, nesre<:e,
nedostataka, i mahuna . On neće biii pitan u1 onu št.o radi, a oni
c�e biU pilani. (El -Enb�ja' , 2:3.)
Zaključak: Proživljenje na Sudnjem dunu je istinu.
Nagrada i kazna, predočavanje djela, obra<'(un, vaga, Džennet. i
Džehen nem , sve je t. o istina. I stinu je ela su Džennet. i
Džeh ennem stvoreni i du ih neće nest at. i . Svaki čo�jek se kre<�e
prema A l lahovom od rl':< lenju Z<� njega . Sva ljudsku djela je

92
Allah stvorio. Postoje dv�je vrste mogućnosti kao što smo ranije
Uzvišeni Allah �je zadužio \jude iznad njihovih
ot�jasnili .
rnogu(�nosti.

Pitanja:
l . Šta znaš o događanju na Su�jem danu'?
2. Šta je istinito po pita11ju nedostatka Džehennema'?
a. Da li je Allah stvorio i odredio dobro i zlo'?
4. Kako ćeš odgovoriti onome koji kaže: "Allah je zadužio
ljude preko njihovih mogućnosti'? "

• • •

93
 DVADESET I SEDMO POGlAVLJE

(89) Dova i sadake živih koriste umrlim .

• -:.>\.>.. LJ.-1 �J ,.:_,l _y..UI , . _,.) ! - jLAJ - � l J [ �. ]

(90) 1Jzvišeni Allah uslišava dove i ispllJ\java potrebe.
' ' )

- � l .Y .A- � ) ' "� ��) "� JS" .:..!.k.) [ �' J

.:.r- .)l.&> ) ' ).) ...LU '� �:,k � l ,y- U'::· ·l .:r ) '� �:,k - jLAJ
.�I Y,i
(91) Allah posjeduje sve. Njega ništa ne posjeduje. Niko
ne može bez Allaha ni jedan tren . Ko smatra da može bez
Allaha jedan tren postaje nevjemik.

. l.)�j l .:r ..t>. ts" � ,,_?'_;.) � � l J [ �" J

(92) Allah hiva srdit i hiva zadovoljan, ali ne kao

stvorenja.

Objaštyerye:
Umrli ima koristi od dove koju za njega uči Živi o čemu se
govori u hadisu: " . . . ako iza sebe ostavi dobro dijete koje će se
1
moliti za njega . " Umrli ima koristi i od sadake koju za njeg
ud�jeli živi, bilo to ftlegovo dijete ili neko drugi .
Uzvišeni Allah uslišava dove, kao što kaže: Gospodar vaš
je rekao: "Pozovite Me i zamolite, Ja ću vam se odazvati. (El­
Mu'min Gafir, 60.) Allah ispuftiava potrebe Svojim

Bilježi ga Muslim u djelu e/- Wasijjct oporuka, poglavlje: "Sevapi koji stižu do
čovjeka poslije njegove smrti" h( 1 63 1 }. l Ehu Dawud u djelu cl- Wcosaj.a broj (2880), kao i drugi
muhaddisi.
94
stvore11jima u onome što im pribavlja korist i otklanja štetu.
Sumo On vlada naredbom .
Uzvišeni Allah je Vladar vladara i Vladar svega što
postqji . Niko ne može raspolagati sa onim što je On stvorio bez
Njegove dozvole. Ne može se bez ovisnosti o Allahu ni jedan
tren . Svako stvorenje ovisi o lJzvišenom Allahu. Ovisi o
i'{jegovom stvaranju, Njegovom izumu, opskrbi, uređenju svoga
života, ovisi o Allahovoj uputi i pravom putu. Uzvišeni Allah
kaže: O {judi, vi ste siromasi, vi trebate A llaha, a A llah je
nezavisan i hvale dostojan. (Fatir, 1 5.) Kad bi čo\jek pomislio,
makar na tren da može bez ovisnosti o Allahu, postao bi zbog
t oga nevjernik i ubrqjao bi se u odmetnike i propale.
Uzvišeni Allah se srdi kada se prekorače Njegove
zabranjene granice. On je zadovoUan kada čovjek učini ono što
On voli i izvrši ono što On naredi. Srdžbu i zadovoljstvo su dva
Allahovu potvrđena svojstva. Uzvišeni kaže: Allah će na njega
!Jf1jev Sv(!j spustiti. (En-Nisu', 93. ) I kaže: Allahje zadovo[jan
�jer-nicima (El-Fet.h, 1 8.)
...

I srdžbu i zadovoljstvo su u onom smislu koji odgovara

Uzvišenom Allahu bez poređ�ja i pitanja kako. Allahova
srdžbu i Allahovo zadovoljstvo su dva svojstva koja ni u čemu i
nikako ne liče svojstvima stvorenja. Ništa nije kao On. CF.š­
Šuru, 1 1 .)
Zaključak; Dova i sadaku živih koriste umrlim . Uzvišeni
Allah uslišava molbe. On vlada svime što je nu Zemlji i
nebesima. Ni jedno stvor�je ne može bez ovisnosti o Allahu.
Allahova srdžba i Allahovo zadovoljstvo su dva stvarna Njegova
sv<�stva primjerena i svojevrsna samo Allahu, Slavljenom i
Uzvišenom .

9S
PitaJya:
l . Ima li koristi umrli od sadake i dova živih ljudi'?
2. Kc�ji je stav Šerijat.a prema onome ko pomisli da je
neovisan o Allahu'?
3. Da li su srdžba i zadovo�jstvo potvrđena Allahovu
svqjst:va'?

o o o

%
 DVADESET I OSMO POGLAVLJE

J
•"
•
J J oJ � " � J
",
J
-

...,a.+. J '� �� .:r �� � J '� �� � e.) .k�

•

'r e a�..t j-"

• ... o ,

, J '--->- 1J J L.c�J ,J.. ;) r-P." J ' .#: �l �_j'j:, �) , �_j'J;. � l �J

J.J.

.
}
. Jl:ik J Jlii J � �)
(93) Mi volimo dru.gove Resulullahove :1 ne pretjerujemo
u ljubavi ni prema jednom od njih, ne odričemo se ni jednog od
11jih, ne volimo onoga ko ih mrzi i ko ih po lošem spominje, i
samo ih po dobru spominjemo. !Jubav prema njima je '\jera,
vjerovanje i dobročinstvo. Mržnja prema J1jima je ne\jerstvo,
licemjerstvo i nepravda.
, , o .J

� J I '� J � 41J l � , 41J l J _,... J � o�l ·· :�; J [ � t J

1 "
J

, <�.J� I e::r. � \..c .J.A;J .J � - � .ul l �J - �..t..JI _fv. ...j. e..Y

•
, ,
�
•

1» l t?) J� J. Jw..l �- � 1» l �) - y\.kJ-1 J. _;.-.! �

-

�\;l J J J ..t._.;.l)l '"L..i.L;l \ �) - � 1» l t?J - � � - �

. 0)4\
(94) Potvrđujemo da hilafet poslije Resulullaha �
pripada prvo Ebu Bekru es-Siddiku, r.a, po zaslugama i
prednostima nad cijelim Ummetom, zatim Omeru ibn el­
Hattabu, r.a, pa Osmanu ibn Affanu, r.a. a zatim Aliji ibn Ebu
Talibu, r.a. Oni su pravo'\jerni vladari (hulefau-r-rašidun) i
upućeni imami (el-eimmetu-1-muhtedun).

Objašnjenje:
Volimo ashabe Resulullahove � iz ljubavi prema njemu, i
zbog J1jegove ljubavi prema J1jima. Ne pretjerujemo u tome ni
prema jednom od J1jih kako su to učinile rafidije (šiije) sa

97
Al�j om r.a. Oni su njega uzdigli iznad njegovog stepena i podigli
gu na stepen božanstva. Mi se ne odričemo ni jednog od ovih
halifa. Oni su bil i sa nujpotpunijim imanom i dobročinstvom.
Bili su na:jpokorniji Allahu i Resul ullahu ;W5 i bili su najveći
borci na Allahovom p utu. Mi ne volimo one koji ih mrze, jer
mržnja prema njima je simbol licemjerstva i izdĐ:je. Ne volimo
one koji o njima govore z lonamjemo. I o njima pričama samo
dobro. Njih je Resululluh :i zavolio i na njih oporuku ostavio .
.Yubav prema njima je znak ispravnosti \jere i imuna, dokaz
dobročinstva (ihsana). A mrznJa prema njima je znak
ne"\jerstva, licemjerstva, neuspjeha i nasilja. Molimo od A llaha
zaštitu da ne zalut.amo nakon upute!
(94) Mi tvrd i mo da hilafet. poslije Resulullaha '* pripada
Ebu Bekru es-Siddiku, r.a, po zas lugam a i prednostima u
odnosu na ostale muslimane. Resulullah ;W5 ga je odabrao,
unaprijedio i nu njegov hilufet kroz nekoliko hadisa ukazao.
Stogu je on najdostojniji čo�ek zasluge i prioriteta. Muslimani
su se dogovorili nu dan Sekife i izabrali ga za halifu. Poslije
njega je došao z u h alifu Omer ibn el-Hattab, r.a., jer ga je
imenovao i postavio Ebu Bekr, r.a. Obojica su Resulullahovi :i
dtugovi i prijatelji . Poslije njih je halifa Osman ibnu Affan, r.u.
(Zu - n -nurejni), supntg dviju Resulullahovih kćeri. Nakon njega
je postav\jen zu halifu Alija ibn Ehu Talih r.a. muž
Re sulul lahov e :i kćerke Fatime. Ova četvorica su najbolji
ashahi . Oni su h ul efflU-r- rašidun i el - eimmetu - 1 -m uhtedun .
Resulullah :i je u opontci ostavio da s e njihov (sunnet) tradicija
s lijedi.

� � l � ,� l J _,.- J �� 1.)--:!iJI o�\ J iJ [ q, o J

,� 1 J_,-) � � Lo � :do:-� � � , :d.;.� �AJ ,� J
u)� J 'rs- J '� )-l i : �J ,�\ <L.J}J '�J � � l J..o
)-liJ , ._; y � .:rr )l� J '�J , J.A..,.. J '..f.:-!)IJ '�J '�J
. �i � � l �J , a... \l \ o .h 0:-- i rJ ' C I):-1 .J! o �

98
 (95) S�jedočimo za desetoricu koje je im�enovuo
I�esululluh � i obradovao Džennetom, du će biti u Džennetu.
To činimo na osnovu Resululluhovog s\jedcx�enju za njih, u
njegove r�jec�i su istinite. Ti ashubi su: Ebu Dekr, Omer, Osman,
Al�ju, Tul hu, Zubeir, Su'd, Sei'd, Abdurrahman ibn 'Avf i Ebu
'Ub�jde ibn el - Džerrah, u on je (emin) po�jerenik ovog ummeta.
Allah su 11iimu svima bio zadovoljan.

(96) Onaj ko lijepo govori o Resululluhovim :!15 drugovima,

o 11iegovi m čestitim ženama, koje su bez ikakve ljage, te o
11iegovom časnom potomstvu, t.qj je daleko od licemjeija.

Ohjašnje•ue:
\jen.�jemo du je Resululluh � obradovao svqji.h deset
d mgovu sa Džennetom rekavši jusno: "Ehu Dekr će u Džennet,
i Omer će u Džennet . . . "1 , im enujući svu desetoricu prethodno

spomenuti h . Mi u to čvrsto \jerujemo. \jerujemo da je

Resulullah � imenovao i neke osim njih o čemu imamo potvrdu
u \jerodostojnim hadisima .

Svako on�j ko l�jepo govori o zaslugama dntgova

Resululluhovih � i ne pogriješi ni prema kome, i ko l ijepo
govori o njegovim čestitim ženama, kqje su čiste od svake ljage,
i o njegovom <'-'es titom i {:usnom potomstvu, daleko je od svakog
grijehu i od svakog licemjeija (nifaka). Resulullah �je naredio
du sve njih sl�jedi.mo. To nam je i opontkom stavio u dužnost.
Om�j ko o svima njima govori l ijepo, t�j n�je licemjer.

Zaključak: Volimo ushube bez pretjerivanja ili

ograničavanja, znamo njihovu vrijednost u odnosu nu chuge,

Ehu Dawud (4649), u djelu cs-Sunnct, navodi ga Ahmed i drugi muhaddisi.

99
d�jemo prioritet halifama prema redoslijedu nJihove vladavine,
znamo vrijednost d esetorice kqji su obradovani Džennetom, i
tvrdimo za svakoga kqji ružno govori o njima ili o
Resulul lahovim ženama potomstvu da je on munaftk
(l icemjer).

Pitruya:
l . Šta je dužnost prema ashabima Resulullahovim 0115 '?
2. Kako govoriti o Resulullahovim � ženama
potomstvu'?
3. Kako tretiramo onoga ko o njima loše govori?

o o o

100
 DVADESET I DEVETO POGLAVLJE

� �L:l l l.r'" �...lJI.l .:..r--) ��L..J \ If ._il...j \ � �) [ Q, v J

�) � �� 'Yl 0J .?"�)! � �\ ) .u...il l �i) � )�1) _p.-)- 1 �i
. � 1 .t? � _,..; >' _r-! �_?":J
(97) Prvi učenjaci islama ashabi i njihovi sljedbenici
tabi'ini su dobročinitelji. Oni su učeni i razumni. Spominju se
samo sa lijepim . Ko ih sa ružnim spominje �j nije na pravom
putu.

(98) Mi ne dajemo nikom od evlija prednost ni nad

jednim vjerovjesnikom, i tvrdimo da je : "Jedan vjerovjesnik
boUi od svih evl�ja. "
..

,:r ._::.., LA!ll � �J � �� \ _? l.r'" " L..:.,. u. l.r'" y J [ '\ '\ J

- �'-!\ )!

(99) Mi vjenuemo u one keramete (čuda) koje su oni

imali i o kojima su \jerodostqjno prenijete predaje pouzdanih
prenosilaca.

Ol�jaš�ettje:
Prvi učenjaci islamu, ashabi i tabi'ini su sljedbenici
dobru i sunnet u. Oni su učen,jaci islamskog pravu. Mi nj i h
spomin,j emo sumo sa lijepim i hvalom. Ko o njima govori loše
nu krivom je putu. Mi smo dužni da ih volimo. Ko o n,jima
govori loše kao du jede njihovo nu1:vo tijelo kqje je zatrovano.

Ne dqjemo prednost evl�jamu nad ':_jerovjesnicima, kao

št o <�ine neki sljedbenici zabluda, poput Ibn Arebija i d1·ugih .
M i tvrdimo d u je jedan vjerovjesn i k Vt:jedniji od svih evl�ja. To

101
te m djimo nu osnovu pos lanstva i mudrosti zbog kojih ih je
A l l ah � od l i kovao. Uzvišeni Allah kaže: Allah odabire
poslanike medu melekima i ljudima. {El - Hudždž, 75.)
'Jef"4jemo u uno što se prenosi od kerameta evlija i u
čudna < �jel a kuju im je Allah podario \(jerujemo u ono što je od
.

toga pot vrd eno , a odba�je m o ono što nije potvrđeno

( Kur'anom i Su nn etom ). Osnova zu sve to su riječi Uzvišenog
A l l a h a : Kad god bi jc?i Zekerija u hram ušao, kod nJe bi hrane
na.i;ao. " Odakle ti ovo, o Merjema ? " - upitao bi, a ona bi
ocl_qovorila: " Od A llaha. " (Ali ' l mran, a7.)
Sve što je d ostav ljeno o evl �ja m a Milostivog A l lahu
ogmničeno je nu ljude pokorne Allahu, kqji im�ju čvrst i mun i
od k<�jih je On zad ovo lj an . Ovo se ne odnosi nu neobične stvari
d okazane kod n e k i h š�jtans kih evliju.

Zaključak: Spominjemo islamske učenju ke - pripad nike

sdd1-s-suli hu sumo sa l �j ep i m . Daj e m o p rednost
\jero�jesmctmu nad evlijamu. I \j enlje mo u one počasti
(ken.unete) ev l iju k<�je su vje rod ost.qj n e.

Pi lm�ja:
l. Kakav je n a š stav prema selefi-s-salihu'?

� - Du l i j e d ozv olj en o uzdizati evliju iznad vjerov�jesni ku'?

:�. Kc�e su to p< x:usti ev liju'? Navedi dokaz da su moguće'?

v

o o o

102
 TRIDESETO POGLAVLJE

JJ ;-i) , JG.:JI (_ J .r>- . .:._r- : 4;.WI .bl�4 .:_r y) ( \ • • J

.:.r-- � l t.� .:r Y) i')W I � - �/ J. �

, � \.......J I .:r -

- �Y. .:r ...;>}i l ��� e_)?) ,�)v

(100) �jen�jemo u predznake Sudnjeg dana: pojavu
Dedždžala, silazak lsu'u, sinu Merjeminog, sa nebesa, u izlazak
sunca sa zapada i pojavu d abbetu-1-erdi (zemaljske životinje) iz
qjoj odredenog mjesta.

� oM � ... , - J

__;J� � �J.:. .:r ':J) d-il� ':J) �tS'" J� ':J) [ ' • ' J

- �� � t Lr.lJ W IJ .._,... L:S:ll

(101) Ne ':ierujemo u vračare i gatare, a ni u one koji
tvrde n ešto što je u suprotnosti sa Kur'anom, Sunnetom i
jedinstvenim mišljenjem Ummeta (idžma'om).

Objaštyetye:
�jerujemo du Sudnj i dan ima predznake, koji će se
p<�javiti i S':jedočit.i o skorom dolasku tog času. Ove predznake
je naveo Resulul luh :J.S u svom hudisu u kc�jem kaže: "Sudnji
dan neće doći dok ne vidite deset znakova, pa je spomenuo
Dedždžala, dabbetu-1-erdi, pqjavu sunca sa zapada, silazak
lsa'a, sina Metjeminog ..."1 Navedeni primjeri su veliki

predznaci Sudnjeg dana. Osim ovih, post.qje i mali predznac.i

Sudt�eg duna.

Muslim (4t:l l 5 ) u poglavlju: ci-Fitcn; Ibn Madžd7.c (2(258) u poglavlju: ··o

prcdznacima Sudnjeg dana"'. Bilje7.c ga i drugi.

10.�
 N e ':ierujemo u vračare i gatare. To su oni koji tvrde du
znaju ono što je nepoznato ('ilmu-1-gajb) i nadnaravno, u
llzvišeni Allah kaže: A Čol.!jek ne zna šta će sutra zaraditi.
(Lukman, 34.) Allah kaže: Reci: "Niko, osim Allaha, ni na nebu
ni na 7-emlji, ne zna šta će se dogoditi. " {En-Neml, 65.)
A Resulullah � kaže: " Ko posjeti vračara ili gatara i
povjeruje mu u ono što kaže, postaje nevjemik u ono što je
objavljeno Muhammedu �- "1 I sto tako ne prihvaćamo nikoga
ko tvrdi za nešto što je u suprotnosti su Allahovom Knjigom,
Sunnetom Njegovog Poslanika � i jedinstvenim stavom
um meta. To kategorično odb�jarno i njemu pripis�jemo. To ne
prihvaćamo ma od koga to stvorenja bilo.

Zaključak: \!jerujemo u velike predznuke Sudnjeg dana.

Tvrdi mo du vračari i gatari lažu i da laže svako onaj ko nešto
tvrdi suprotno Kur'anu, Sunnetu i idžma'u .

Pitanja:
1. Šta znače predznaci Sudnjeg dana'? Navedi četiri
pred znaka'?

2. Kakav je stav Šerijata prema onome ko posjećuje i

':iet·qje vračarima i gatarirna?

o o o

Tirmizija (2 1 5 5 ) i El-llakim ( l (.\6) koji ga je uvrstio u sahih hadisc.

1 04
 TRIDESET I PRVO POGlAVLJE
� ... ; ) � ,$

l
-
. � � �J �j a.(;JI J , � � -""""J �»- �LJ.. cS j J [ ' • " J

(102) Smatramo (džemu'at) muslimansku zajednicu

istinitom i ispravnom, u frakcionaštvo zabludom i kaznom .

i��� � � rJ , ...L>
lJ �L......J I J ...}') �� � 1l! l � �J [ ' ., J
",. ' .

: - J L.u - JuJ � ���� �l /� J.�l �1 � - J lAj - 11, 1 JL:t

/ / /

(1 08) Allahovu �era i na Zemlji i na nebu je jednu. To je

(din) islam . Ozvišeni Allah kaže: Islamje zaista A llahova vjera.
(Ali 'lmrun, 1 9.)
I Uzvišeni kaže: I wdovoUan sam daje vaša vjera islam.
(El-Ma'ide, 3.)
( 104) Islam je �era sredine (umjerenosti), izmedu
tešbiha (poređenja Njegovih svojstava sa �judskim) i ta'tila ­
(n�jekanje Njegovih svojstava), između pravdanja Njegovom
odredbom (džebr) i nijekanja iste (kader) i između sigtunost.i i
očaja.

Objašnjettie:
Smatramo du je muslimanska zajednica (džema'at)
istinita i ispravna. Džema'at.je isprvan put i spašenu skupina.
Tog puta se držao Resulullah ;i. Osim džema'ata sve frakcije
su zabluda. Frakcionaštvo je skretanje s pravog puta, zabluda,
udaljavanje od istine, patnja i na ovom i na budućem sv�jetu .
Uzvišeni Allah kaže: I doista, ovoje pravi put moj, pa se njega
držite, i druge puteve ne slijedite pa da vas odvcije od puta
Njegovog. (El -En'am, 1 53.)
Allahova �jera je jedna - islam . Ozvišeni Allah kaže :
Islam je zaista A llahova 'Iiera. (Ali 'lm ran, 1 9.) I Uzvišeni Allah

1 05
kaže: A onaj ko želi neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti
prim/jena, i on će na onom svfjetu nastradati. (Ali ' I m ran, 85. )
U zvi š eni Allah potv rđ tu e : I zadovoljan sam da je vaša vjera
islam. ffil-Ma'ide, !3.)
I slam je vjera istine s k�jom je Allah slao sve
�jerovjesnike. Islam znači : d a je samo Uzvišeni Allah dost.qjan
obožavanja i da se obožava onako kako je on propisao. Svi
�jerovjesnici su poslati da dostave islam . Sinovi Jakuba a.s, su
rekli: I mi se Njemu pokonwamo! <El- Bekare, 1 !3!3.) Musa �I je
rekao: O narode moj, ako u A llaha vjerujete, u /lijega se
pou:l.(lajte ako ste m uslimani. (Junus, 84.)
Kruljiea Belkisa je rekla: I u društ vu sa Sulc;jmanom
prrd(�jem se A llalw Gospodaru St?jetova. a�n - Nem l , 44.) A
d ru�ovi l sa'ovi rekoše: Mi u A llaha l!ierujemo,a ti budi St?jedok

tlo smo mi muslimani (poslušni Njemu) . (Ali ' I m ran, 52.)

�J ,�\ ) �\ � ) , �lJ foJI _;; Y J [ \ · t J

·vl:.'!' J .;�1 � J ' J �' J ):.1
( l 04) I slam je umjerena vjera. Uzvišeni Allah kaže: I tako
smo od oas st vorili 11111jerenu (pravednu) ZU;jeclniciL (El- Bekare,
1 4:�. )
I slam je wnjeren po pitanju ibudeta. O n j e sredina
izmedu pretjerivanja i ograničenosti. On je umjeren u o<lnosu
nu Hesulul luha 3!;; , bez pretjerivanja i nekorektnosti , l slam je
ur�j�::. ren po pit anju Alluhovih sv<�jstavu. �jerovaqje u t a svc�stva
je si·edina izmedu onih koji porede Al laha su J\\jegovim
st v o renjim a i onih kc�i neginlju Njegovu svc�jstva i ntjd:u nji h ovo
znac-:eqje . Islam se po pit anju Allahove odredbe clrži sredine
izrnedu onih kc�ji negiraju čovjekovu volju, u to su džebrtje, i
on ih kc�ji smatraju du čovjek st :vuru svoja djela, u t . o su kuder�je.
I slam je sred inu izmedu sigurnosti od Allahove kazne i
�ubljer�ja nude u A l lahovu m ilost.

• • o

l ()(j
 TRIDESET I DRUGO POGLAVLJE

. .
l Jl :T; .:)-J , l:b� J l _r-1.1 li .)�\ J l� [ \ . o
'

.:r .J.\ 4.) J

"''!f" � � J. SISI "'
J • •

� � J\ - JL..i - <U) \ j L..; ) . o� ) olJ_?.) �jj\ ._;JL,:. � y

, u _,dl �1 }11) ,�\ ��__,...."� \ .:..r-- l ··_a:!) ' <L! lJ �) , .:Ju.'il
.,. .. .. , .. ,. .. " )
'11 ':'J '!l
�)�\ ) ,:;._;;:J.:-1) ,�\) ,u _?ll) ,�\ � (�.))1 �\..Ul)
� �J ,u")l.a.)l 1_,4.\L>- J �L.).\ J W l 1_,4.\L> v.iJI if ��)
·� )1) �\ � �) �4.))) J:Yw> L;� �) ,:\;
( 1 On) Ovo j e našu �jera. Ovo je naše v�jsko i unutrušnj e
ul�jedenje. Utječemo s e A l l ahu od svega št.o j e u suprotnosti od
onoga što smo naveli i ol�jasni l i . Molimo { hvišenog Al laha du
nus učvrsti u \:jerovar�ju i da u m remo s i munom, du nas sačuva
od raznih zabluda, od sekt.a škog učenja i pogrešnih frakcija
poput. m ušebbih�ja, m u ' tezila, džehmija, džebrija, kader�ja i
ost alih k(�ji su se udaljili od sunnet.a i džema'ata. Oni slijepo
si Uede zablud u . Mi ih se od ričemo i nemamo ništa s �jima . Oni
su za nas zal ut.ali i na pogrešnom su putu. A u Allaha je zaštit.a
i uspjeh .

( >hjnšnjcnjc:
Mi srno ol�jasni l i našu vjeru naše vjerovu�je (ukidu).
:-.Juša �jera je sve ono što srno do sada rekJi,i po tom ul�jedenju
rad i m o i misli mo, nismo od oni h koji jedno rude, u d n1go
\jenuu, pred A l l ah o m se od riče mo svu kog uče�ja i svakog
učitelja k(�ji rudi suprotno od onoga što smo rekli i ol�jusnil i .
Mol i m o Uzvišenog Al lahu da nas učvrsti u i munu, du budemo
onakvi kao št.o Resululluh � kaže: "0 Ti koji okrećeš srcu,

107
učvrsti moje srce u tvqjqj \jeri . "1 Molimo Allaha da nas sačuva

od raznih poro ka, od pokvarene mašte i od frakcionaškog

uče11ju o pi tu11jima vjerskog ubjedenja. Molimo C'.IU da nas
sačuva pog rešnih i tendecioznih sekti : mušebbihija, m't.ezila,
d žeh m �ja , džebrija, kaderija i dntgi h . Svi oni su protivurječni
sunnetu, muslimanskoj zajednici (džema'atu), Zfl:jednici koja
sl\j ed i istinu. Oni su sljedbenici zablude, nju sl ijede i govore o
11i<�i - Mi ih se odričemo. Dužnost. muslimana je da se odreknu
ne'":jemika i onih kqji uvode novotarije u vjeru. Mi ih
optužt�jemo da Žive u zablu di , i da idu krivim putem . Oni su
slj ed benici pokvarenih pravaca, umova i mišljenja, a Allah je
zaštit n i k i On9:j kqj i upuć4je. Neka je salawat., spas i blagosl ov
na našeg Poslanika Muhammeda �-

o o o

B ilježi ga Ahmed u Musnedu ( 411 !!2), lhn Madždže u uvodu poglavlje: "Šta negira
d1.chmije"' ( 1 /72) h( l 99 ) . 1'.1- I I akim u Mustcdreku ( l /525). E l - Ad žerij u cš-šcrijatu str. 3 1 7 , i

Ibn Men ddeh u "Odgovor na džchm ije"' str. !l7. Svi su ga uzeli od En-Nuww<L•a ibn Scm'ana.

1'1-l la.kim tvrd i : Svi oni odgovaraju u vjetima M ustima, a M u s lim i ja ga nisu uvrst ili u svoje

zhi rkc. I bn Mucddeh tvrdi: "ll adis Nuwwa,a i lm Scm 'ana je provjcren - sabit . Prenijeli su ga
1. n amcnit i imami. N i jedan od njih nije opterećen sumnjom.

! OH
 SADRŽAJ

�� o �ru 3
I>redgovor ______ 6
Prvo po�lavlje _____ _____ 9

Drugo poglavlje _ ______ l3

Treće poglavlje ____ _ 17

č:etvrto po�lav Ue -·---- ___ ______ 21
Peto poglavlje 23
Šesto poglavlje 27
Sedmo poglavlje 29
Os m o poglav lje 33

Deveto poglav lje 35

Deseto poglav�je 37

. Jedanaesto poglavlje 44
Dvanaesto po�lavlje 47

Ttinaesto poglavlje 49
č:et.maesto poglavlje 54
Petnaesto po�lavlje 58
Šesnaesto po�lavlje_ 60
Sedamnaesta po�lav lj e 68
Osamnaesto po�lavlje 64
Devetnaesta po�lav lje 66
Dvadeseto poglavlje 70

Dvadeset i prvo poglavlje 72

D vadeset i dtugo poglavlje _____ 74
Dvadeset i treće poglavlje 79
Dvadeset i četvrto poglavlje Ba
Dvadeset i peto poglavlj e _ __ 85

Dvadeset i šesto poglavlje 88

1 09
D vadeset i sedmo poglavlje 94
D vadeset. i osmo poglavlje __
_ __
_ 97
D vadeset. i d eveto poglavlje ______ ______ 1 01
Trideseto poglavlje _ ____ wa
Tridest i prvo poglavlje _______ __ 1 05
Trideset. i drugo poglavlje _______ _____ 1 07
Sadržaj ____
---- - _ 109

1 10