Professional Documents
Culture Documents
Bosanski Klerici Skolovani U Vukovaru 18
Bosanski Klerici Skolovani U Vukovaru 18
Uvod
Zahvaljujući višedesetljetnom istraživačkom radu Franje Emanuela Hoška
hrvatska historiografija danas posjeduje iscrpan uvid u organizaciju, nastavni
plan i program, personal i vremenski okvir djelovanja franjevačkih škola na
prostoru kontinentalne Hrvatske, osobito za razdoblje 18., ali u velikoj mjeri
i 19. stoljeća.1 Kako su te škole djelovale u okvirima svojih provincija i bile
su ponajprije namijenjene izobrazbi vlastitih kadrova, podrazumijevalo se da
je veća istraživačka pozornost pridavana njihovim osnivačima, upraviteljima
i predavačima, nego li profilu njihovih polaznika. Međutim, u razdoblju
1785.-1847. na području ugarsko-hrvatskog dijela Habsburške Monarhije u
mnogim su franjevačkim samostanima radi školovanja boravili klerici Bosne
Srebrene. Ovaj proces financiran je sredstvima zaklade koju je 1785. na molbu
apostolskog vikara u Bosni Augustina Botoša Okića ustanovio habsburški vladar
Josip II., nakon što je bosanskim klericima bilo otežano odlaženje u talijanske
franjevačke provincije koje su dotada bile njihovim glavnim odredištem.2 Skoro
trideset godina nakon osnivanja spomenute zaklade, taj je proces 1814. dopro i
do franjevačkog samostana u Vukovaru, tada najznačajnijeg teološkog učilišta
Provincije sv. Ivana Kapistranskog. U sljedećih trideset godina tijekom dvaju
razdvojenih vremenskih odsječaka u ovom će učilištu teološku naobrazbu steći
27 bosanskih klerika. U takvom kontekstu postavlja se nekoliko istraživačkih
pitanja: okolnosti u kojima su bosanski stipendisti započeli dolaziti u Vukovar;
vremenski okvir(i) njihovog boravka; njihova imena, raniji školski put i
gradivo koje su polazili tijekom boravka ondje. Na osnovi izvora i literature
ovaj rad kani dati odgovore na navedena pitanja i predstaviti biografske isječke
spomenutih klerika.
1 U tom kontekstu najznačajnija su dva zbornika radova (Hoško, 2002 i Hoško 2011) u kojima
su okupljene autorove studije posvećene franjevačkom školstvu.
2 Okolnosti osnivanja ove zaklade prikazane su u Barišić, 2012: 179-201.
398 RUDOLF BARIŠIĆ
14 Detaljan pregled razvoja školskih institucija kapistranske provincije tijekom 18. st. i njihovo
privremeno dokidanje u razdoblju razmahalog jozefinizma donosi Hoško, 2011.
15 Usp. AHFPZ A-VIII-3a, 1814. – 11. X. i NAZ NDS (OD) 1487/1814. Int. Riječ je o prvoj
pravoj tablici rasporeda. Ove tablice, koje se u latinskom izvorniku nazivaju Tabella
dislocationis (dislocatoria) ili Tabella translocatoria uoči početka svake školske godine
sastavljao je KUNV i slao biskupima u čijim su se dijecezama nalazili samostani iz
kojih je trebalo premjestiti klerike ili u koje su oni bivali raspoređeni. Biskupi bi ih slali
gvardijanima samostana, a potom podnosili izvješće KUNV-u. Redovito sadrže podatke o
imenu i prezimenu klerika, mjestu gdje je boravio prethodne godine i odredištu za iduću,
a vremenom su u njih ušle i rubrike o razinama školovanja, te o financijskim institucijama
odakle su gvardijani preuzimali iznos stipendija. Većina ovih tablica za razdoblje 1814.-
1843. dostupna je ili u Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu ili u Arhivu hrvatske franjevačke
provincije u Zagrebu, a često se isto godište nalazi u oba arhiva.
16 Iznimke su školske godine 1820./21. i 1824./25.
17 Grgo Knežević (Tolisa, 28. studenog 1786. – Vukovar, 2. veljače 1815.) se zavjetovao u
Kraljevoj Sutjesci 1807. nakon čega je poslan na školovanje koje polazi u Požegi i Mohaču
gdje je završio prve dvije godine studija teologije. Kod svih klerika podaci o datumima
rođenja i polaganju zavjeta preuzeti su iz knjiga oblačenja (Liber induitionis) svakog od triju
samostana Bosne Srebrene. Knjige oblačenja i zavjetovanja novaka fojničkog i kreševskog
samostana za razdoblje do 1844. u potpunosti je prepisao i objavio fra Robert Jolić (Jolić,
2009.). U slučaju sutješkog samostana iskorišteni su podaci iz izvornika koji se čuva u arhivu
dotičnog samostana, usp. AFSKS, Zp. 1, Knjiga novaka, I. Za datume smrti izvorom su bili
nekrolozi svakog samostana (usp. popis izvora i literature na kraju rada).
18 Josip Šimić (Lipovica, 14. siječnja 1791. – Kraljeva Sutjeska, 14. kolovoza 1824.) se
zavjetovao zajedno s Kneževićem i imao identičan školski put do dolaska u Vukovar.
19 Vinko Alaupović (Fojnica, 13. studenog 1785. – Ivanjska, 11. lipnja 1832.) se zavjetovao
1806., nakon čega je otišao u Požegu i započeo školovanje. Kao i prethodna dvojica prije
dolaska u Vukovar pohađao je niže godine studija teologije u Mohaču. U slučaju sve trojice
nepoznato je gdje su završili studij filozofije.
20 Tijekom 18. st. u Bosni Srebrenoj se u potpunosti učvrstila podjela na tri distrikta koji se
402 RUDOLF BARIŠIĆ
povremeno nazivaju i kustodijama. Distrikt su činile župe koje su spadale pod nadležnost
jednog od samostana. Najveći među njima bio je fojnički koji je obuhvaćao najveći dio srednje
i zapadne Bosne te duvanjski kraj. Sutješkom distriktu su pripadale župe u sjeveroistočnoj
Bosni i Posavini, dok je kreševski pokrivao Hercegovinu, predio oko Sarajeva i Žepče. Dok
je do prelaženja pojedinih župa iz jednog distrikta u drugi dolazilo rijetko i privremeno,
raspoređivanje pojedinih franjevaca bilo je u potpunoj ingerenciji provincijala i definitorija
te su brojni primjeri gdje je pojedinac vršio dužnost župnika u distriktu kojemu sam nije
pripadao po ređenju. Podjela je ipak našla snažan odraz u načinima funkcioniranja same
Provincije. Tako su mladići u franjevački red stupali u novicijat onog samostana čijem su
distriktu pripadali po rođenju, a provincijali bi na isti način birali mjesto svog rezidiranja,
što su činili čak i apostolski vikari. Premda je ovakva organizacija bila jednim od temelja
uspješnog pastoralnog rada Bosne Srebrene, često je imala i negativne posljedice, jer se
vremenom razvio izraženi distriktizam koji bi se na posebno negativan način znao pokazati
prilikom izbora gdje bi često dolazilo do povezivanja pripadnika dvaju distrikata protiv onih
iz trećeg. KUNV nije obraćao pažnju na distrikatsku pripadnost i ona se ne nalazi u tablicama
rasporeda, nego je za potrebe ovog rada rekonstruirana prema knjigama oblačenja. Pojedini
trendovi vezani uz ovo pitanje bit će razglabani kasnije u tekstu. O distriktizmu, osobito
njegovim negativnim pojavama opširnije usp. Džaja, 1971: 106-107.
21 Usp. AHFPZ A-VIII-3a, 1815. – 10. X. i NAZ NDS (OD) 1605/1815. Int. Tablica rasporeda.
22 Franjo Aždajić (Kraljeva Sutjeska, oko 1788. – Kraljeva Sutjeska, 15. travnja 1832.) se
zavjetovao 1808. i odmah je otišao u Brod gdje je završio gramatiku. Nakon toga u Pečuhu je
završio humaniora, u Baji filozofiju, a prvu godinu teologije je odslušao u Székesfehérváru,
nakon čega je poslan u Vukovar.
23 Jakov Grgić (Vareš, 21. lipnja 1787. – Vučjak, 15. prosinca 1828.). Nakon zavjetovanja 1806.
iduće godine je u Požegi započeo gramatiku i nastavio humanioru. Nije poznato gdje je
završio studij filozofije, a prve dvije godine studija teologije je završio u Mohaču, nakon čega
je premješten u Vukovar.
24 Lovro Šljivić (Haljinići, 23. prosinca 1784. – Zelenika, 1. listopada 1829.). Zavjetovao se
1810., a nakon završetka gramatike i humaniorâ u Brodu, Požegi i Pečuhu dispenziran je od
pohađanja filozofije i poslan u Vukovar.
25 Usp. AHFPZ A-VIII-3a, 1816. – 24. IX. Tablica rasporeda. Uz Šljivićevo ime stoji opaska:
Non constat utrum redierit in Patriam absolutis necessariis Theologicis Studiis nec ne?
BOSANSKI KLERICI ŠKOLOVANI U FRANJEVAČKOM SAMOSTANU U VUKOVARU 1814.-1844. 403
32 Bonaventura Benić ml. (Čatići, 8. prosinca 1791. – Tuzla, 14. rujna 1836.) se zavjetovao
1810. i još iste godine je u Brodu započeo gramatiku koju je dovršio u Požegi. Humaniora je
odslušao u Zagrebu, a filozofiju i niže godine studija teologije u Szombathelyu.
33 Augustin Maračić (Slapnica, 8. ožujka 1794. – Ulice, 18. prosinca 1853.) imao je školski put
identičan onome Benića ml., usp. prethodnu bilješku.
34 Andrija Kujundžić (Kreševo, 10. studenog 1794. – Kreševo, 27. siječnja 1873.) se zavjetovao
1810. Sljedeće godine je otišao u Požegu gdje je završio gramatiku. Humaniora je polazio u
Székesfehérváru, gdje je, nakon što je u međuvremenu u Baji završio filozofiju, polazio i prve
dvije godine studija teologije.
35 Usp. AHFPZ A-VIII-3a, 1818. – 6. X. Tablica rasporeda. Uz njihova imena stoji opaska: Hi
tres, in illis, quae ex Dogmatica, Morali, et Pastorali non audierunt, plene inflituentur ut cum
fine anni ad Curam animarum redire possint.
36 Marko Jeličić (Jajce, 18. listopada 1794. – Jajce, 3. travnja 1850.) se zavjetovao 1811.
Gramatiku je završio u Našicama, humaniora u Pečuhu, a filozofiju u Subotici. Nakon toga je
započeo studij teologije čiju je prvu godinu završio u Székesfehérváru, a drugu u Baji.
37 Ilija Ilić (Vareš, 5. siječnja 1795. – Kraljeva Sutjeska, 31. prosinca 1842.) se zavjetovao 1812.
Nakon toga je gramatiku polazio u Našicama i Pečuhu, a humaniora u Osijeku. Filozofiju je
završio u Subotici, prvu godinu teologije u Székesfehérváru, a drugu u Baji.
38 Usp. NAZ NDS (OD) 1910/1819. Int. Tablica rasporeda.
39 To je naznačeno i u citiranoj tablici rasporeda: Hi duo ea quae e Dogmatica, Morali, Pastorali
necessaria sunt, audient, & cum fine anni a patriam adibunt.
40 Usp. NAZ NDS (OD) 2449/1821. Int.
41 Pavao Marešević (Kreševo, 2. kolovoza 1795. – Kreševo, 15. kolovoza 1838.) se zavjetovao
1813. Najprije je polazio humaniora u Osijeku i Pečuhu, dok je studij filozofije odslušao u
Zagrebu i Varaždinu. Prve dvije godine studija teologije je odslušao u Baji, odakle je na treću
godinu došao u Vukovar. Studij je završio u Pečuhu.
42 Augustin Nikolić (Kreševo, 20. ožujka 1795. – Ljubuški, 27. travnja 1834.) se zavjetovao
1812. Gramatiku i humaniora je završio u Požegi, a studij filozofije u Subotici. Daljnji
školski put mu je bio identičan onome Pavla Mareševića, usp. prethodnu bilješku.
43 Mijo Rozić st. (Brotnjo, 25. veljače 1794. – Zaslivlje, 6. listopada 1846.) se zavjetovao
1813. Humaniora je polazio u Osijeku i Pečuhu, a studij filozofije u Subotici. Daljnji studij
mu je imao tijek identičan Pavlu Mareševiću i Augustinu Nikoliću. Prilikom podjele Bosne
Srebrene 1844. pridružio se kustodiji hercegovačkih franjevaca i umro je kao kapelan u
Zaslivlju. Usp. Bakula, 1867: 202-203.
BOSANSKI KLERICI ŠKOLOVANI U FRANJEVAČKOM SAMOSTANU U VUKOVARU 1814.-1844. 405
44 Usp. NAZ NDS (OD) 1722/1822. Int. Tablica rasporeda. Nije poznato je li Gašić kao i klerici
u razdoblju 1814.-1820. dobio dispenziranje ili je uzrokom povratka bilo nešto drugo.
45 Mato Antunović (Fojnica, 22. siječnja 1797. – Bihać, 7. veljače 1848.) se zavjetovao 1815.
Sljedeće godine poslan je u Baju gdje je završio studij filozofije i prve dvije godine studija
teologije.
46 Usp. AHFPZ A-VIII-3a, 1825. – 4. X. Tablica rasporeda.
47 Petar Marešević (Kreševo, 3. veljače 1800. – ?) se zavjetovao 1819. Nakon toga je 1820.
započeo studij filzofije u Radni, a završio ga je u Iloku. Teologiju je najprije studirao u
Székesfehérváru, a drugu i treću godinu je odslušao u Zagrebu. Dovršivši 1826. ovaj studij,
premješten je u Peštu gdje je započeo studij medicine i ondje je ostao do 1830. kada je poslan
u Beč. Medicinu je završio 1836., međutim, nije se vratio u Bosnu nego je napustio Red i
radio kao liječnik negdje u okolici Budima. Usp. Jelenić, 1915: 385.
48 Ilija Vidošević alias Ćavar (Bogodol, 28. siječnja 1802. – Široki Brijeg, 17. travnja 1867.) se
zavjetovao 1819. Zajedno s Petrom Mareševićem pohađao je filozofiju i prvu godinu studija
teologije. Nakon toga je ostao u Székesfehérváru i na drugoj godini studija, dok je treću
dao u Szombatheylu. Prilikom podjele Bosne Srebrene pridružio se kustodiji hercegovačkih
franjevaca. Usp. Bakula, 1867: 202-203.
49 Tadija Gašić je također u Vukovaru boravio dvije godine, ali u dva odvojena navrata.
406 RUDOLF BARIŠIĆ
50 Usp. Džaja, 1971: 99-102. Autor pri tome cilja na to da su katolici pri ranijim slučajevima
epidemija bili manje pogođeni od ostalih dviju konfesionalnih zajednica, osobito muslimana
koji su i tijekom ovog razdoblja imali najviše gubitaka. Što se tiče umrlih franjevaca nekoliko
primjera u svojoj Arkivi donosi Mato Mikić, usp. AFSKS POK5 p. 375-376 gdje je opisana
smrt Filipa Šeremeta (†1814.) i Franje Šimkića (†1815.).
51 Džaja, 1971: 120 bilj. 90 donosi podatak kako je broj pastoralno aktivnih svećenika između
1786. i 1806. opao sa 96 na 79, a o nekima od uzroka spomenutog trenda govori na str.
150-151.
52 Usp. NAZ NDS (OD) 1574/1815. Int. Riječ je o dopisu KUNV-a Maksimilijanu Vrhovcu
od 19. rujna 1815. u kojem navode Miletićevu molbu i obavještavaju Vrhovca da će joj biti
udovoljeno.
53 Jedan primjer iz ovog razdoblja čuva se pod NAZ NDS (OD) 366/1818. Bosanski klerik
Ivan Franjić, polaznik studija filozofije u Varaždinu tražio je oslobađanje od pohađanja i
polaganja matematike. Kao razloge je navodio to da mu znanja iz tog predmeta neće biti
ni od kakve koristi u budućem pastoralnom radu u Bosni, ali je i otvoreno priznavao da mu
je matematika vrlo teška i da se boji da je neće uspjeti položiti. Njegovu je molbu pismeno
preporučio Maksimilijan Vrhovac koji je osim toga zatražio da se to dispenziranje provede
i za sve ostale bosanske klerike, ponovno navodeći nasušnu potrebu za dušobrižnicima
koja je vladala u Bosni. KUNV je 17. ožujka donio odluku kojom je Franjiću potvrđeno
BOSANSKI KLERICI ŠKOLOVANI U FRANJEVAČKOM SAMOSTANU U VUKOVARU 1814.-1844. 407
dispenziranje, ali nije dozvoljeno da se ono protegne i na sve ostale klerike. Usp. NAZ NDS
(OD) 748/1818. Int. Općenito praksa KUNV-a nikada nije bilo kolektivno, nego pojedinačno
dijeljenje dispenziranja.
54 Usp. AHFPZ A-VIII-3a, 1815. – 10. X. i NAZ NDS (OD) 1605/1815. Int. Tablica rasporeda.
55 Analiza je napravljena prema tablicama rasporeda za svaku od školskih godina u ovom
periodu. Sve su citirane na drugim mjestima u ovom radu.
56 Franjevački izvori su, dakako, najviše pažnje posvetili utjecaju epidemije na katoličko
stanovništvo i njihovom analizom se razabire da je sama pošast najviše harala 1814. i 1815.,
dok je 1816. bila godina obilježena glađu. Kuga je ponovno buknula 1817., ali već slabijeg
intenziteta i nakon toga je epidemija prestala. Usp. Jelenić, 1927: 39: sv. 2, 174-175. Riječ je
o dijelu ljetopisa sutješkog samostana koji je naknadno sastavio Stjepan Marijanović, koji je
u vrijeme epidemije boravio kao klerik u Monarhiji. Baltić, 2003: 108 (37) samo uz godinu
1815. u kratkoj bilješci navodi da je kuga kroz tri godine harala Bosnom. Opis kuge na
fojničkom području u svojoj kronici donosi Andrija Glavadanović, usp. AFSF Fojnicensia,
kut. 4, br. 24 Ljetopis fra Andrije Glavadanovića 1804.-1861. Njegov pristup je dragocjen u
usporedbi s Marijanovićevim. Potonji je, naime, detaljniji po pitanju geografskog rasporeda
gubitaka, jer jasno izdvaja područja sutješkog distrikta koja su bila teško pogođena u odnosu
na ostala. S druge strane, Glavadanovićev kudikamo sažetiji opis donosi pregled vremenskih
faza u kojima je pošast jačala, odnosno slabila. Tako je primjetan sljedeći trend: 1814. širenje
kuge po svoj Bosni; 1815. razdoblje najvećeg pomora; 1816. slabljenje kuge, ali vrhunac
gladi i 1817. posljednja pojava bolesti i njezin nestanak.
57 Usp. AHFPZ A-VIII-3a, 1814. – 11. X. i NAZ NDS (OD) 1487/1814. Int. Tablica rasporeda.
408 RUDOLF BARIŠIĆ
knjigama oblačenja triju bosanskih samostana, usp. bilj. 26. Na toj osnovi su prezentirani i
primjeri koji slijede u tekstu.
63 U svim navedenim primjerima kao vremenski okvir su postavljene prva i posljednja školska
godina tijekom koje je zabilježen boravak nekog od bosanskih klerika. Tijekom navedenog
okvira bilo je i dužih ili kraćih perioda bez njihove nazočnosti. Što se tiče pripadnosti klerika
u Szolnoku, sedmorica su bili članovi sutješkog, a dvojica kreševskog distrikta.
64 Prije 1820. još dvojica klerika su pohađali filozofiju pa ih se ne računa u ovoj analizi.
65 Usp. NAZ NDS (OD) 1574/1815. Int.
410 RUDOLF BARIŠIĆ
Kako slijedi iz tablice, bez obzira što su se svi zavjetovali isti dan, Benić
je upućen na školovanje skoro godinu dana ranije. Kronologija otkriva da su
obojica klerika koji će kasnije studirati u Vukovaru gramatiku pohađali kraće
od potrebnog (Benić tri, a Šljivić dva od četiri propisana razreda), a Benić je
bio oslobođen i jednog razreda humaniorâ. Šljivić je, pak, na toj razini proveo
dvije godine, ali treba naglasiti da je zapravo ponavljao prvi razred.66 Ono
što posebno upada u oči je činjenica da je Šljivić, bez obzira na očigledno
slabe ocjene i nedostatno predznanje oslobođen cjelokupnog pohađanja studija
filozofije i direktno je upućen u Vukovar na studij teologije. Jednako kao i tada
pristigli klerici Aždajić (na drugu godinu studija) i Grgić (na treću), i on je
ondje trebao provesti svega godinu dana, međutim netko je procijenio da bi to
bilo pretjerano, pa je ostavljen do jeseni 1817. kada se nakon ukupno 6 godina
provedenih na školovanju vratio u Bosnu.67 S druge strane, Benić je najprije u
Szombathelyu završio cjelokupan studij filozofije i redovito polazio dvije godine
studija teologije i tek je nakon toga bio upućen u Vukovar na polaženje još
najnužnijeg gradiva viših godina provevši na taj način ukupno skoro 9 godina na
školovanju. Vezano uz raspored po provincijama, prezentirani podaci sugeriraju
određenu pravilnost u razinama školovanja. Tako su obojica gramatiku polazili
u samostanima kapistranske provincije, a humaniora na području ladislavske
provincije. Kako je Šljivić bio dispenziran već i od pohađanja filozofije i nižih
godina studija teologije, ispalo bi da se vratio u kapistransku provinciju, dok
je Benić navedeni dio školovanja proveo u marijanskoj provinciji. Međutim, i
ovdje je riječ samo o prividu koji će potvrditi primjer Stjepana Marijanovića.
Kao i prva dvojica i on je s pohađanjem gramatike započeo u Požegi, ali je vrlo
brzo dobio dispenziranje i bio prebačen na humaniora čiji je jedan semestar
završio u Požegi, a drugi u Pečuhu. Isto tako je i studij filozofije polazio svega
jednu godinu, da bi konačno studij teologije slušao prema redovitom programu,
ali je ipak oslobođen pohađanja posljednje godine. Slično kao i Benić i on je
boravio u samostanima triju provincija. Ovakva tabelarna raščlamba bi u slučaju
nekih klerika pokazala i potpuno podudaranje tijeka njihovog školovanja, ali ni
tada se ne može govoriti o svjesnoj namjeri nadležnih institucija, ponajprije
KUNV-a.
Nakon što su 1826. u Vukovaru studij teologije dovršili Petar Marešević
i Ilija Vidošević uslijedila je pauza od 11 godina tijekom kojih vukovarski
samostan nije primao bosanske klerike. Uzrok ovoj pauzi ležao je u tome
66 Usp. AHFPZ A-VIII-3a, 1814. – 11. X. i NAZ NDS (OD) 1487/1814. Int. Tablica rasporeda.
67 Usp. AHFPZ A-VIII-3a, 1816. – 24. IX. Tablica rasporeda za šk. god. 1816./17. gdje uz
Šljivićevo ime stoji: Non constat utrum redierit in Patriam absolutis necessariis Theologicis
Studiis nec ne?
412 RUDOLF BARIŠIĆ
Iliji Lekiću78 koji su bili i posljednji bosanski klerici koji su pohađali nastavu
u Vukovaru. U ovim godinama sukobi između Bosne Srebrene i apostolskog
vikara Rafe Barišića su dosegli svoj vrhunac. Barišić, koji je uvijek pokazivao
podozrivost prema školovanju na području Monarhije uspio je ishoditi da
Kongregacija za širenje vjere 20. rujna 1841. zabrani odlazak bosanskim
klericima bilo gdje drugamo osim u Italiju, a početkom lipnja 1843. sličnu
odluku je donijela i vlada u Beču s tim da je ipak bilo dozvoljeno da oni klerici
koji su se već nalazili u Ugarskoj ostanu do kraja školovanja.79 Sumiraju li se
podaci o polaznicima samostanskog učilišta u Vukovaru prispjelim iz Bosne u
ovom periodu na isti način kao i ranije, dobiva se ukupna brojka od 6 klerika
koji su u razdoblju 1837.-1844. (uz iznimku šk. god. 1840./41.) pohađali studij
teologije (u četiri slučaja) ili filozofije (dvojica klerika). Osim Luke Šimića svi
su ondje boravili samo jednu godinu nakon čega su ili dovršavali studij ili bivali
upućivani u neki drugi samostan. Gledano po distriktima, u ovom razdoblju
dominiraju klerici koji su pripadali kreševskom, jer su ostala dva zastupljena
samo sa po jednim svojim članom.
Zaključak
Nakon što je početkom 19. st. obnovljeno teološko učilište u franjevačkom
samostanu u Vukovaru, ono se u sklopu reorganiziranja školovanja bosanskih
klerika stipendiranih sredstvima zaklade Josipa II. također uključilo u njihov
prihvat. Tijekom dvaju vremenskih odsječaka (1814.-1826. i 1837.-1844.)80
nastavu u ovom samostanu je zajedno s kandidatima Provincije sv. Ivana
Kapistrana polazilo ukupno 27 bosanskih klerika po čemu je ovaj samostan
unutar vlastite provincije predstavljao jedno od najznačajnijih središta uz
78 Ilija Lekić (Čerigaj, 14. srpnja 1822. – Posušje, 9. listopada 1851.) se zavjetovao zajedno
s Ivanom Crnjcem 1838. i imali su identičan tijek školovanja do završetka filozofije u
Vukovaru. Nakon toga Lekić je upisao studij teologije u Pečuhu, ali nije poznato je li ga
ondje i dovršio. Također se pridružio hercegovačkim franjevcima i umro je kao župnik u
Posušju. Usp. Bakula, 1867: 202-203.
79 Hrvatski prijevod dekreta Propagande v. u Baltić, 2003: 144 (60). Augustin Maračić, jedan
od Barišićevih protivnika, u jednom pismu upućenom 1844. ovako objašnjava njegovu
nesklonost klericima školovanim preko Save: „A ovo zato uçini, jerbo kojise tamo uçe,
izajdu expediti i qualificati in suis officiis et obligationibus perficiendis, i znajuse opponirat
svakoj nepravdi: a koji u Talijanskoj uçi, Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba, i s’ ovakim
lasno moxe uregivat, shto po opakoj xelji cilja, dostignuti“, cit. Matasović, 1927: 274. Baltić
govori kako apostolski vikar: „baš rad /nije/ imo one koji bi priko Save učili. Ove bi isti
nazivo hereticim“, cit. Baltić, 2003: 126 (47). Odluka vlade u Beču poznata je na osnovi
žalbe koju je 12. studenog 1843. uprava Bosne Srebrene uputila Ferdinandu V. Usp. Jelenić,
1913: 156-158.
80 Uz iznimku šk. god. 1820./21., 1824./25. i 1840./41.
414 RUDOLF BARIŠIĆ
Izvori:
a) neobjavljeni
b) objavljeni
Literatura:
Barišić, Rudolf (2012), „Početak školovanja bosanskih klerika na učilištima
u Habsburškoj Monarhiji“, u: Zbornik o Mati Zoričiću (ur.: Pavao Knezović
i Marko Jerković), Knjižnica Tihi pregaoci, Hrvatski studiji Sveučilišta u
Zagrebu, Zagreb, 179-201.
Džaja, Srećko M. (1971), Katolici u Bosni i zapadnoj Hercegovini na prijelazu
iz 18. u 19. Stoljeće – Doba fra Grge Ilijića Varešanina (1783-1813), Kršćanska
sadašnjost, Zagreb.
Hoško, Franjo Emanuel (2000), Franjevci u kontinentalnoj Hrvatskoj kroz
stoljeća, Kršćanska sadašnjost, Zagreb.
Hoško, Franjo Emanuel (2002), Franjevačke visoke škole u kontinentalnoj
Hrvatskoj, Kršćanska sadašnjost, Zagreb.
Hoško, Franjo Emanuel (2011), Slavonska franjevačka učilišta, Kršćanska
sadašnjost, Zagreb.
Sažetak
Summary
In the first half of the 19th century the Franciscan monastery in Vukovar,
through its theological faculty, began receiving clerics from Bosna Srebrena
who were recipients of fellowships from the foundation founded by Joseph II
in 1785. During the two time periods (1814-1826 and 1837-1844) a total of 27
Bosnian clerics attended the classes. This paper shall discuss the circumstances
surrounding the involvement of the monastery in Vukovar in the process of
their education, and present biographical excerpts related to it. On this basis, a
comparison is done with several other monasteries that received Bosnian clerics
in the same period, and certain specificities regarding the monastery in Vukovar
are observed. One of them is the large number of clerics who finished their
studies while being released from the obligation to attend and pass a number
of courses, and the other is a high proportion of attendees from the district of
Kraljeva Sutjeska among them. The appendix contains a list of all the Bosnian
clerics who attended classes in Vukovar with noted levels of the studies they
attended.
Key words: Franciscan monastery in Vukovar, Bosnian clerics,
Maksimilijan Vrhovac, Joseph II, study of theology, study of philosophy.
Godine boravka u
Ime i prezime Razina studija
Vukovaru
Članovi fojničkog distrikta
Vinko Alaupović 1814.-1815. Formalno treća godina studija
teologije, ali je bio dispenziran.
Grgo Nikolić 1817.-1818. Prva godina studija filozofije
Marko Jeličić 1819.-1820. Formalno treća godina studija
teologije, ali je bio dispenziran.
418 RUDOLF BARIŠIĆ