Josipa Manović

DIGITALNI KRIMINALITET U EKONOMIJI – ANALIZA I

PREVENCIJA

SEMINARSKI RAD

Sveučilište u Zagrebu
Ekonomski fakultet – Zagreb

Kolegij: Informatika
Mentor: Izv. prof. dr. sc. Nikola Vlahović

Zagreb, kolovoz 2023.

 SADRŽAJ

1. UVOD ................................................................................................................................. 1
2. UVOD U RAČUNALNE PRIJEVARE U EKONOMIJI ................................................... 3
2.1. Definicija i značaj računalnih prijevara u ekonomskom kontekstu ............................. 3
2.2. Različite metode financijskih računalnih prijevara i njihov utjecaj na ekonomiju ..... 5
3. UTJECAJ RAČUNALNIH PRIJEVARA NA FINANCIJSKE INSTITUCIJE ................ 8
3.1. Utjecaj računalnih prijevara na financijske institucije .................................................... 8
3.2. Analiza opasnosti koje prijete financijskim institucijama ............................................... 9
4. PREVENCIJA RAČUNALNIH PRIJEVARA ................................................................. 13
4.1. Odrednice prevencije računalnih prijevara ................................................................ 13
4.2. Primjena naprednih tehnologija i metoda zaštite od prijevara................................... 14
4.3. Regulativa u borbi protiv računalnog kriminala ........................................................ 15
5. PRIMJERI RAČUNALNIH PRIJEVARA IZ POSLOVNE PRAKSE ............................ 18
5.1. Realni primjeri računalnih prijevara .......................................................................... 18
5.2. Analiza uspješnih mjera prevencije i njihova primjena ............................................. 21
6. ZAKLJUČAK ................................................................................................................... 23
LITERATURA ......................................................................................................................... 25
 1. UVOD

U suvremenom društvu, gdje je tehnologija postala neizostavan dio svakodnevnog života i

gospodarskih aktivnosti, digitalni prostor je postao novo bojište za kriminalne aktivnosti.
Digitalni kriminalitet u ekonomiji predstavlja ozbiljan izazov za organizacije, poduzetnike,
financijski sektor i širu društvenu zajednicu. Ova tema odražava sveprisutnost i kompleksnost
digitalnog svijeta te potrebu za pažljivom analizom i djelotvornom prevencijom kako bi se
očuvao integritet ekonomske infrastrukture.

Digitalni kriminalitet, sinonimno poznat i kao kibernetički kriminalitet, obuhvaća niz

aktivnosti koje se provode putem digitalnih tehnologija i mreža s ciljem financijske dobiti,
oštećenja drugih, krađe identiteta, širenja zlonamjernog softvera i mnoge druge. Takvi napadi
mogu imati ozbiljne ekonomske posljedice, uključujući gubitak financijskih sredstava,
narušavanje poslovnog ugleda, prekid poslovnih operacija te potencijalno negativan utjecaj na
gospodarsku stabilnost.

Analiza digitalnog kriminaliteta u ekonomiji iziskuje duboko razumijevanje različitih

oblika napada, tehnika koje kriminalci koriste i motivacija iza tih aktivnosti. Analitički pristup
omogućuje prepoznavanje ključnih rizika i ranjivosti unutar ekonomske strukture, pomažući
organizacijama da razviju strategije i mehanizme za zaštitu svojih interesa.

Prevencija digitalnog kriminaliteta u ekonomiji iznimno je važna kako bi se umanjili

potencijalni gubici i posljedice. Prevencija uključuje implementaciju sigurnosnih protokola,
edukaciju zaposlenika o kibernetičkim opasnostima, suradnju s relevantnim vlastima i
partnerima te stalno praćenje novih prijetnji i tehnika. Osim toga, tehnička inovacija i razvoj
naprednih sustava za detekciju postaju ključni faktori u zaštiti ekonomske infrastrukture od
digitalnih prijetnji.

U ovom istraživanju, temeljit ćemo se na dubokoj analizi digitalnog kriminaliteta u

ekonomiji, istražujući različite aspekte, oblike napada i metode prevencije. Razumijevanje ovog
fenomena je od suštinskog značaja za stvaranje sigurnijeg digitalnog okruženja za ekonomske
subjekte te za osiguranje održivog i otpornog gospodarstva u eri sveprisutne digitalizacije.

1
 Cilj ovog istraživanja je obuhvatiti ključne povijesne slučajeve računalnog kriminala s
posebnim fokusom na njegov utjecaj na ekonomiju. Razumijevanje ozbiljnosti ovih prijetnji od
suštinske je važnosti za razvoj učinkovitih metoda zaštite i prevencije. Ovim istraživanjem
želim detaljno istražiti različite aspekte računalnog kriminala te predstaviti široku paletu
strategija koje se mogu primijeniti kako bi se minimizirao rizik i šteta koju takvi napadi mogu
nanijeti.

Suočavanje s računalnim kriminalom postalo je imperativno kako bismo zaštitili

ekonomske subjekte i osigurali stabilnost gospodarstva. Ovaj rad pokušat će rasvijetliti
složenost i raznovrsnost prijetnji, uključujući slučajeve koji su oblikovali povijest računalnih
napada na ekonomske sustave. Iako tematika računalnog kriminala može biti intrigantna
samom svojom prirodom, njen stvarni utjecaj na društvo često se podcjenjuje. Stoga smatram
da je osnovno znanje o računalnom kriminalu nužno za svakog pojedinca, s obzirom na to da
se bilo tko može naći kao potencijalna žrtva ovih prijetnji.

Kroz temeljito istraživanje povijesnih slučajeva računalnog kriminala u ekonomiji, ovaj rad
nastoji educirati čitatelje o ozbiljnosti tih prijetnji te potaknuti razvoj učinkovitih strategija
zaštite i prevencije. Nastojat ću osvijetliti kako digitalne prijetnje mogu imati ozbiljne
posljedice na ekonomske subjekte te zašto je imperativno usvojiti holistički pristup u
suočavanju s tim izazovima.

2
 2. UVOD U RAČUNALNE PRIJEVARE U EKONOMIJI

Internet je danas postao globalna online platforma koja omogućuje promptnu dostupnost
velike količine podataka. Mnogi korisnici danas koriste internet da bi dobili tražene informacije
u brzom roku, čija bi se pretraga bez interneta odužila ili otežala. Osim toga, ovdje su dostupne
i sekundarne informacije korisnicima koje im omogućuju produbljivanje svojih saznanja te uvid
u istraživačke teme koje im ne mogu pružiti neki drugi istraživački mediji.

Danas su sa suvremenim razvojem IT tehnologije informacijski sustavi vrlo složeni i

kao takvi zahtijevaju brojne investicije da bi se mogli kontinuirano razvijati i napredovati, kao
i izgrađivati svoju sigurnost. U tom smislu, sa njihovim razvojem događa se i računalni kriminal
koji predstavlja ozbiljnu opasnost za sigurnost informacijskih sustava (Clough, 2010.),
narušava njihov rad, ugrožava njihovu opstojnost, ograničava im funkcioniranje te
onemogućava postizanje zadanih ciljeva.

Dio opasnosti u tom području je kriminal koji je danas vrlo učinkovit, a provodi se
virtualno uz pomoć informacijskih tehnologija gdje im je Internet glavna platforma. Kao takav,
on je izuzetna opasnost, kako pojedincima koji posjeduju računala i u njima važne podatke,
tako i poduzećima, malim i velikim organizacijama koje u virtualnom svijetu imaju niz
poslovnih podataka i tajni, ali i važne međunarodne projekte od velike važnosti. Probijanjem
sigurnosti računalnih sustava pojedinaca i poduzeća informatički napadači vrlo lako dolaze do
takvih podataka, uništavaju ih ili kradu i nanose veliku štetu pojedincima i poslovanju
poduzeća, odnosno gubitke s kojima se isti teško nose.

2.1. Definicija i značaj računalnih prijevara u ekonomskom kontekstu

Računalni kriminal je danas prisutan u cijelom svijetu te u svim domenama

informacijskih sustava onih koje ih posjeduju. Računalna automatizacija i aplikacije temeljito
su počele djelovati na radna mjesta što je dovelo do eliminiranja starih radnih mjesta te stvorilo
nova radna mjesta s tim da su novi poslovi promijenjeni poradi prilagodbe uporabe računala
(Babić, 2009.). Sve te raznolike aplikacije koje su nazočne u svijetu računala, od zbrajanja pa
sve do pripremanja kalkulacija za brzu razmjenu podataka, imaju jedinstven cilj - povećavanje
3
produktivnosti. Danas je prisutnost računala i informatizacije u poslovanju posve izmijenio
način na koji svako poduzeće posluje, olakšao je način rada, a računalni programi omogućili su
djelatnicima povećanje radnog učinka, skraćivanje vremena obavljanja posla i povećanje
izvršavanja opsega posla u zadanom vremenu za razliku otprije nekoliko desetljeća kada se
obavljalo manje posla u zadanom radnom vremenu.

Postojanje računala je osim prednosti donijelo i temeljnu opasnost za poslovanje

pravnih osoba, ali i za pojedince koji posjeduju računala, a to je računalni kriminal. Danas se
događaju računalni prijestupi napadača koji su od progresivnog značaja za poslovanje tvrtki,
gdje nastaje sukob u poslovanju te je nužnost za zaštitu poslovanja u nekim slučajevima
angažirati odvjetnike da bi se to poslovanje zaštitilo. Udruženje odvjetnika SAD – a je izdalo
pregled rastućih problema računalnog kriminala, a posljednji podaci pokazali su sljedeće
(Babić, 2009.): “...vidljivo je da 70 tvrtki godišnje pokazuje rezultate nastalih šteta računalnog
kriminaliteta, a gubici se kreću između 145 do 730 milijuna američkih dolara“.

Autori Šimunić i suradnici (2009) navode poseban oblik računalnog kriminala koji se
naziva HOAX, u hrvatskom prijevodu „obmana“, koji podrazumijeva blažu verziju računalnog
kriminala u obliku e – mailova, neistinitog sadržaja, koji se šalju s ciljem zastrašivanja ili
dezinformiranja primatelja.

Sam računalni kriminal se nije oduvijek smatrao kaznenim djelom. Njegove primjene
je bilo i ranije, samo u manjoj mjeri jer računala nisu bila toliko razvijena. Tek je SAD
prepoznao računalni kriminal kao potencijalnu i ozbiljnu opasnost za poslovanje i poduzeća
1979. godine te je iste godine definiralo računalni kriminal kao bilo koji nelegalni akt za čije
počinjenje je upotrjebljeno računalo ili računalna tehnologija (Babić, 2009.). Potrebu za ovim
nametnula je činjenica, da je samo krajem 70-ih godina već bilo više stotina (preko 500)
kaznenih djela učinjenih upotrebom računala (Babić, 2009.).

Računalni kriminal je u tom smislu napad i ilegalni akt na informacijske sustave

pojedinaca i poduzeća gdje dolazi do krađe virtualnog identiteta i podataka koji su od iznimne
važnosti te neki od njih posjeduju i financijsku vrijednost. Osim toga, računalni kriminal ima
karakteristiku napada nematerijalne prirode i kao takav je objekt kaznenog djela koji nije
materijalan te predstavlja napad koji nije opipljiv. Na njega se primjenjuju u svakoj državi opća
načela kaznenog prava, ali njegova virtualna narav zahtijeva složenost procedure i problematike
razrade cjelokupne problematike jer se tu javlja i anonimnost korisnika i anonimnost napadača
te globalna računalna povezanost putem Interneta.

4
 2.2. Različite metode financijskih računalnih prijevara i njihov utjecaj
na ekonomiju

Financijske računalne prijevare predstavljaju kompleksnu i raširenu problematiku u

modernom digitalnom dobu. Ove prijevare uključuju različite metode i tehnike koje kriminalci
koriste kako bi nezakonito stekli financijsku korist putem računalnih i internetskih sustava. Bez
obzira na raznolikost taktika, svi ovi slučajevi imaju zajedničku crtu - iskorištavanje
tehnoloških slabosti kako bi se osigurala neopravdana materijalna dobit. Jedna od uobičajenih
metoda financijskih računalnih prijevara je phishing (Button i Cross, 2017.). Ova tehnika
uključuje slanje lažnih e-mailova, obično od strane prevaranata koji se predstavljaju kao
legitimne organizacije, s ciljem da preusmjere primatelje na lažne web stranice na kojima se od
njih traže osobni podaci poput lozinki, brojeva kreditnih kartica ili bankovnih informacija. Kroz
ovakve metode, prevaranti pokušavaju pristupiti financijskim računima i ukrasti osjetljive
informacije.

Još jedna opasna tehnika je ransomware, oblik malicioznog softvera koji zaključava
računalne datoteke ili cijele sustave, a potom traži otkupninu za njihovo oslobađanje (Clough,
2010.). Ransomware napadi su posebno štetni za financijske institucije i korporacije, jer mogu
zaustaviti njihove operacije i uzrokovati značajne financijske gubitke. Dalje, fraudulentne
transakcije često su povezane s krađom kreditnih kartica ili osobnih identifikacijskih b brojeva.
Ovdje prevaranti koriste ukradene informacije za izvršenje lažnih financijskih transakcija,
ostavljajući žrtve s neočekivanim gubicima.

Socijalni inženjering je također snažno prisutan u financijskim prijevarama. Ova tehnika

uključuje manipulaciju ljudskim psihološkim faktorima kako bi se osiguralo pristupanje
osjetljivim informacijama (Holt i Bossler, 2016.). Pr

Prevaranti često koriste društvene mreže i javno dostupne informacije kako bi stvorili
uvjerljive priče i manipulirali žrtve da otkriju svoje financijske podatke. Prevencija ovih
prijevara zahtijeva holistički pristup. Financijske institucije moraju ulagati u tehnološke
sigurnosne mjere, poput dvofaktorske autentifikacije i enkripcije podataka. Edukacija korisnika
o rizicima i taktikama prijevara također igra ključnu ulogu, pomažući im da prepoznaju
sumnjive e-mailove ili zahtjeve za informacijama.

5
 Borba protiv financijskih računalnih prijevara zahtijeva kontinuirano prilagođavanje
tehnologija i metoda prevencije kako bi se osigurala sigurnost financijskih sustava i očuvala
integritet digitalnog ekosustava.

Utjecaj financijskih računalnih prijevara na ekonomiju je značajan i sveprisutan problem

koji može imati ozbiljne posljedice na pojedince, organizacije, financijske institucije i cijele
gospodarske sustave (Šilić, 2010.). Ovakve prijevare imaju potencijal uzrokovati ekonomske
gubitke, narušiti povjerenje u digitalne transakcije te ometati normalno poslovanje. Duboko
ukorijenjeni u digitalnoj eri, ovi napadi zahtijevaju sveobuhvatan pristup prevenciji i reakciju
kako bi se minimalizirao njihov negativan utjecaj.

Jedan od glavnih načina na koje financijske računalne prijevare utječu na ekonomiju je

financijski gubitak. Napadači mogu izazvati velike štete tako da pristupe bankovnim računima,
izvrše prijevare putem lažnih transakcija ili ukradu osjetljive financijske informacije (Panian,
2005.). Ovo može rezultirati velikim gubicima za pojedince, poduzeća i financijske institucije,
što može destabilizirati financijski sustav i smanjiti ukupni ekonomski rast. Također,
financijske prijevare mogu imati negativan utjecaj na povjerenje u digitalne transakcije i online
poslovanje. Kada se javnost osjeća nesigurnom u vezi sigurnosti svojih financijskih transakcija,
može doći do smanjenja potrošnje, posebno u online trgovini. To može usporiti rast e-trgovine
i digitalne ekonomije.

Napadi kao što su ransomware i phishing također mogu imati ozbiljan utjecaj na poslovanje
organizacija. Ransomware može zaustaviti poslovne operacije, uzrokujući prekid proizvodnje
ili pružanja usluga dok se tražena otkupnina ne plati (Clough, 2010.). Phishing napadi mogu
rezultirati gubitkom osjetljivih poslovnih podataka i informacija, uključujući intelektualno
vlasništvo, što može ozbiljno naštetiti konkurentske prednosti organizacija. Uz to, ekonomska
destabilizacija može se proširiti na cijele sektore. Financijske institucije, kao što su banke i
osiguravajuće kuće, posebno su osjetljive na napade jer često čuvaju velike količine financijskih
podataka. Ako se njihova sigurnost kompromitira, to može dovesti do gubitka povjerenja šire
javnosti u financijske sustave.

Da bi se minimizirao utjecaj financijskih računalnih prijevara, ključno je investirati u

sigurnosne mjere poput enkripcije podataka, stroge autentifikacije i sustava za otkrivanje
prijevara. Edukacija korisnika o rizicima i tehnikama prijevara također je neophodna kako bi
se smanjila ranjivost prema ovakvim napadima (Panian, 2005.). Također, suradnja između

6
vlasti, privatnog sektora i međunarodnih organizacija ključna je za suzbijanje financijskih
prijevara i zaštitu globalnih ekonomskih interesa.

Financijske računalne prijevare imaju duboki i širokotrajni utjecaj na ekonomiju. Ovi

napadi ne samo da uzrokuju financijske gubitke već i podrivaju povjerenje u digitalne
transakcije i poslovanje. Upravljanje ovim prijetnjama zahtijeva konstantnu prilagodbu
sigurnosnih strategija i sustava kako bi se osigurala sigurnost.

7
 3. UTJECAJ RAČUNALNIH PRIJEVARA NA
FINANCIJSKE INSTITUCIJE

U današnjem digitalnom dobu, financijske institucije su postale ključne mete za

sofisticirane i sveprisutne računalne prijevare koje prijete stabilnosti i integritetu financijskog
sektora. Utjecaj ovih prijevara na financijske institucije nije samo ograničen na neposredne
gubitke, već se proteže na šire posljedice koje sežu od narušavanja povjerenja klijenata do
ekonomske destabilizacije. U ovom poglavlju, istražit ćemo duboko ukorijenjenu problematiku
utjecaja računalnih prijevara na financijske institucije, analizirati različite oblike napada i
njihove implikacije te razmotriti strategije za zaštitu i prevenciju kojima se financijski sektor
suočava kako bi očuvao svoju vitalnu ulogu u globalnoj ekonomiji.

3.1. Utjecaj računalnih prijevara na financijske institucije

Utjecaj računalnih prijevara na financijske institucije predstavlja sve dublji i složeniji

izazov u suvremenom digitalnom okruženju. Financijske institucije, uključujući banke,
osiguravajuće kuće, investicijske tvrtke i platne sustave, postale su primarni ciljevi za
raznovrsne oblike računalnih prijevara koje provode sofisticirani kriminalci s ciljem stjecanja
financijske koristi. Ovaj fenomen ne samo da postavlja financijske institucije pred neposredne
opasnosti, već ima potencijalne dugoročne implikacije na cjelokupni financijski sektor i
globalnu ekonomiju.

Financijske institucije igraju ključnu ulogu u podržavanju ekonomskog rasta, investicija

i transakcija. Međutim, s porastom digitalizacije i povećanom dostupnošću tehnologije, te iste
institucije postaju osjetljive na različite oblike računalnih prijevara. Jedan od najčešćih oblika
napada je ransomware, gdje napadači koriste zlonamjerni softver kako bi zaključali ili
onemogućili pristup računalnim sustavima institucija, uz zahtjev za otkupninom za njihovo
deblokiranje (Yar, 2006.). Ovo može uzrokovati ozbiljne prekide u poslovanju, financijske
gubitke i oštetiti ugled institucije.

Drugi oblik je krađa identiteta, gdje kriminalci koriste ukradene osobne podatke kako
bi se lažno predstavili i pristupili financijskim računima. Ovo može rezultirati krađom
8
sredstava, a također i ozbiljno narušiti povjerenje klijenata prema institucijama. Phishing
napadi, gdje se putem lažnih e-mailova i web stranica prikupljaju osjetljive informacije, također
predstavljaju značajan izazov (Button i Cross, 2017.). Financijske institucije često izvještavaju
o lažnim e-mailovima koji se pretvaraju da dolaze od njih kako bi dobili osjetljive informacije
od klijenata.

Posljedice ovih napada ne zaustavljaju se samo na financijskim gubicima. Financijske

institucije suočavaju se s gubitkom povjerenja klijenata i šire javnosti, što može rezultirati
smanjenim obimom poslovanja i gubicima na tržištu. Povjerenje je ključno za njihovu
reputaciju i stabilnost. Kako bi se suočile s ovim izazovima, financijske institucije moraju
kontinuirano ulagati u kibernetičku sigurnost. To uključuje implementaciju sofisticiranih
sustava za zaštitu, poput enkripcije podataka, dvofaktorske autentifikacije i sustava za detekciju
anomalija (Button i Cross, 2017.). Edukacija zaposlenika o rizicima računalnih prijevara
također je od vitalnog značaja.

Surađivanje s vlastima i stručnjacima za kibernetičku sigurnost također je ključno.

Aktivno dijeljenje informacija o prijetnjama i ranjivostima može pomoći u brzoj reakciji na
potencijalne napade. Utjecaj računalnih prijevara na financijske institucije nije samo ograničen
na financijske gubitke. To može imati dalekosežne posljedice na povjerenje klijenata, stabilnost
financijskog sektora i globalnu ekonomiju. Upravljanje ovim rizicima zahtijeva sveobuhvatan
pristup sigurnosti, suradnju i neprestanu prilagodbu.

3.2. Analiza opasnosti koje prijete financijskim institucijama

Financijske institucije suočavaju se s raznovrsnim računalnim opasnostima koje prijete

sigurnosti, stabilnosti i povjerenju u financijski sektor. Neka od tih prijetnji uključuju (Holt i
Bossler, 2016.):

• Ransomware napadi: Napadači koriste zlonamjerni softver koji zaključava računalne

sustave ili podatke institucija te zahtijeva plaćanje otkupnine kako bi se oni oslobodili.
Ransomware napadi mogu uzrokovati ozbiljne prekide poslovanja, financijske gubitke
i narušiti ugled financijske institucije.

9
 • Phishing napadi: Ova tehnika uključuje slanje lažnih e-mailova koji se predstavljaju kao
legitimni oblici komunikacije financijske institucije. Cilj je dobiti osjetljive financijske
informacije ili uvjeriti korisnike da preusmjere sredstva na lažne račune.
• Krađa identiteta: Kriminalci koriste ukradene osobne podatke kako bi se lažno
predstavili i pristupili financijskim računima. To može rezultirati neovlaštenim
transakcijama, krađom sredstava i gubicima za klijente i instituciju.
• Napredni tehnički napadi: Napadači koriste sofisticirane metode kako bi prodrli u
računalne mreže financijskih institucija. To može uključivati napade poput DDoS
(Distributed Denial of Service) koji imaju za cilj preopteretiti mrežne resurse,
uzrokujući prekide i ometanja usluga.
• Insider prijetnje: Zaposlenici ili bivši zaposlenici mogu biti uključeni u napade na
financijske institucije, budući da imaju pristup osjetljivim informacijama i sustavima.
Ovo može uključivati krađu podataka, neovlaštene transakcije ili dijeljenje povjerljivih
informacija.
• Napadi na mobilne aplikacije: Financijske institucije sve više koriste mobilne aplikacije
za korisnike, što otvara nove površine napada. Napadi mogu uključivati hakiranje
mobilnih aplikacija, krađu autentifikacijskih podataka ili pristup financijskim računima
putem ukradenih mobilnih uređaja.
• Socijalni inženjering: Napadači koriste psihološke taktike kako bi manipulirali
korisnicima da dijele osjetljive informacije ili izvrše neovlaštene radnje. To može
uključivati prevaru putem telefonskih poziva, lažnih zahtjeva ili uvjeravanje korisnika
da preuzmu zlonamjerne datoteke.
• Napadi na IoT uređaje: S razvojem Interneta stvari (IoT), institucije sve više koriste
pametne uređaje i senzore u svojim operacijama. Međutim, ovi uređaji mogu biti
podložni hakiranju, što može omogućiti napadačima pristup mreži institucije.

S obzirom na konstantno razvijanje tehnologije i sofisticiranost napadača, financijske

institucije moraju kontinuirano nadograđivati svoje sigurnosne mjere i strategije kako bi se
zaštitile od ovih raznovrsnih prijetnji. Edukacija zaposlenika i klijenata, suradnja s
kibernetičkim sigurnosnim stručnjacima i konstantno praćenje novih tehnika napada ključni su
za osiguranje integriteta financijskog sektora.

U Hrvatskoj je sve češće prisutan trend računalnih prijevara, gdje je u ICT sektoru
istraživanjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske utvrđen porast računalnih
prijevara posljednjih deset godina.
10
Tablica 1. Broj prijavljenih i razriješenih slučajeva računalne prijevare u Hrvatskoj

Izvor: Protrka, N. (2018): Računalna prijevara – analiza djelotvornost otkrivačke djelatnosti,

Polic. sigur. (Zagreb), godina 28. (2019), broj 3, str. 273

Iz tablice 1. je vidljivo kako se broj prijavljenih slučajeva računalne prijevare u posljednjih

deset godina gotovo utrostručio. Prosjek razriješenih slučajeva računalne prijevare obuhvaća
oko 90% slučajeva, gdje je MUP u promatranom razdoblju priveo kraju istraživanja računalnog
kriminaliteta. Značajan porast kriminalnih računalnih radnji dogodio se 2010. godine u odnosu
na 2009. te je od tada pokazao tendenciju pada do 2014. godine. Od tada se nastavlja uzlazni
trend računalnih prijevara, gdje broj takvih prijavljenih slučajeva aktualno prelazi više od 1.300.

11
Tablica 2. Prikaz počinjenih računalnih prijevara u strukturi prijavljenih počinitelja

Izvor: Protrka, N. (2018): Računalna prijevara – analiza djelotvornost otkrivačke djelatnosti,

Polic. sigur. (Zagreb), godina 28. (2019), broj 3, str. 281

Iz tablice 3. vidljiv je prikaz počinjenih računalnih prijevara prema strukturi prijavljenih

počinitelja. Iz tablice je vidljivo da je policiji nakon krinimalističke istrage počinitelj postao
poznat te da je protiv istih podnesena optužnica ili optužni prijedlog. U kasnijim godinama
promatranog razdoblja raste broj nepoznatih počinitelja računalnih prijevara i njihov udio u
ukupnoj strukturi počinitelja.

Iz statističkih prikaza računalnih prijevara u Hrvatskoj vidljivo je kako su iste sve više
prisutne te kako se sve češće koristi računalni kriminal. Također je razvidan uspjeh hrvatske
policije u razrješavanju takvih slučajeva, gdje je stopa rješivost takvih slučajeva prosječno 90%.

12
 4. PREVENCIJA RAČUNALNIH PRIJEVARA

U svijetu u kojem su računalne prijevare postale sveprisutna prijetnja, prevencija ovih

napada postaje ključna za očuvanje sigurnosti, povjerenja i stabilnosti u digitalnom okruženju.
Financijske institucije, organizacije i pojedinci suočavaju se s konstantnim izazovima
osiguravanja svojih sustava i informacija od napadača koji koriste raznovrsne taktike. U ovom
poglavlju, istražit ćemo strategije i tehnike koje se mogu primijeniti kako bi se učinkovito
prevladale računalne prijevare te kako bi se osigurala sigurnost digitalnih transakcija, podataka
i komunikacija.

4.1. Odrednice prevencije računalnih prijevara

Prevencija računalnih prijevara postala je kritičan aspekt u digitalnom dobu u kojem živimo.
S porastom tehnoloških mogućnosti, kriminalci su postali sve vještiji u iskorištavanju ranjivosti
sustava i manipulaciji korisnika kako bi ostvarili financijsku korist. Učinkovita prevencija ovih
prijevara ne samo da štiti pojedince, organizacije i financijske institucije od gubitaka, već
također osigurava integritet digitalnih ekosustava i povjerenje u online transakcije. Jedan od
ključnih koraka u prevenciji računalnih prijevara je edukacija. Korisnici i zaposlenici trebaju
biti svjesni različitih oblika prijevara kao što su phishing e-mailovi, lažne web stranice i
sumnjive aplikacije (Clough, 2010.). Osposobljavanje korisnika da prepoznaju znakove
prijevare, kao što su netipični zahtjevi za informacijama ili linkovi, može značajno smanjiti
uspješnost napada.

Dvofaktorska autentifikacija (2FA) je još jedan učinkovit način prevencije. Ova tehnika
zahtijeva dvije različite metode identifikacije pri prijavi, kao što su lozinka i jednokratni kod
poslan na mobilni uređaj (Holt i Bossler, 2016.). To otežava napadačima da pristupe računima
čak i ako su dobili lozinku. Enkripcija podataka igra ključnu ulogu u osiguranju privatnosti i
zaštiti osjetljivih informacija tijekom prijenosa. Korištenje enkriptiranih veza i komunikacija
otežava napadačima da presretnu i dešifriraju podatke.

Redovito ažuriranje softvera također je vitalno za prevenciju prijevara. Proizvođači softvera

često izdaju zakrpe i ažuriranja koja popravljaju ranjivosti koje su otkrivene. Ostavljanje

13
zastarjelog softvera može omogućiti napadačima lakši pristup sustavu (Button i Cross, 2017.).
Monitoriranje sumnjivih aktivnosti također je ključno. Financijske institucije i organizacije
trebaju imati sustave za otkrivanje prijevara koji analiziraju transakcije i aktivnosti kako bi
identificirali netipične obrasce. Brza reakcija na sumnjive aktivnosti može spriječiti daljnju
štetu.

Snažne lozinke su osnova sigurnosti. Korisnici bi trebali koristiti kompleksne lozinke koje
uključuju kombinaciju slova, brojeva i simbola te ih redovito mijenjati. Korištenje iste lozinke
za više računa može omogućiti napadačima da pristupe više sustava ako jedna lozinka bude
kompromitirana uređaj (Holt i Bossler, 2016.). Praćenje kibernetičkih vijesti i sigurnosnih
upozorenja omogućava organizacijama i korisnicima da budu informirani o novim prijetnjama
i taktikama napadača. Ovo im omogućuje da ažuriraju svoje sigurnosne mjere kako bi se zaštitili
od najnovijih prijetnji.

Prevencija računalnih prijevara je ključna za očuvanje sigurnosti i povjerenja u digitalnom

svijetu. Kombinacija edukacije, tehnoloških rješenja i pravilnih sigurnosnih praksi može
značajno smanjiti uspješnost napada i zaštititi osjetljive informacije i resurse.

4.2. Primjena naprednih tehnologija i metoda zaštite od prijevara

Primjena naprednih tehnologija i metoda zaštite od prijevara postala je neizostavna u

današnjem sve digitaliziranijem svijetu. Dok se prijevare i cyber napadi postaju sve
sofisticiraniji, tako i mjere zaštite napreduju kako bi se suočile s tim prijetnjama. Kroz
korištenje inovativnih tehnoloških rješenja i strategija, organizacije, financijske institucije i
pojedinci mogu značajno povećati svoju sposobnost da otkriju, spriječe i suzbiju računalne
prijevare. Korištenje umjetne inteligencije i strojnog učenja postaje ključno za prevenciju
prijevara uređaj (Holt i Bossler, 2016.). Ove tehnologije omogućuju sustavima da analiziraju
ogromne količine podataka kako bi identificirali netipične obrasce i anomalije. Na primjer,
bankarske institucije mogu koristiti strojno učenje za praćenje transakcija i identificiranje
neobičnih aktivnosti koje bi mogle ukazivati na prijevaru.

Biometrija je još jedan napredni način zaštite. Prepoznavanje otiska prsta, skeniranje lica ili
čak analiza obrasca tipkanja mogu poslužiti kao jedinstveni identifikatori korisnika (Button i

14
Cross, 2017.). Ovi podaci teže su za krađu i zloupotrebu u usporedbi s tradicionalnim
lozinkama. Blockchain tehnologija također igra važnu ulogu u zaštiti od prijevara. Ova
decentralizirana tehnologija omogućuje siguran i transparentan način za pohranu transakcija
(Button i Cross, 2017.). Budući da se svaka transakcija mora potvrditi od strane većine
sudionika u mreži, rizik od lažnih transakcija ili manipulacija smanjuje se značajno.

Analiza velikih podataka omogućuje organizacijama da prepoznaju obrasce i trendove koji

bi mogli ukazivati na prijevare. Kroz obradu velikih količina podataka, algoritmi mogu
identificirati sumnjive aktivnosti ili anomalije koje bi inače mogle proći nezapaženo.

Upotreba kibernetičkih tijela za reakciju omogućuje brzu i koordiniranu reakciju na

napade. Ova tijela često uključuju stručnjake iz različitih sektora koji dijele informacije o
prijetnjama i zajedno rade na razvoju strategija zaštite (Holt i Bossler, 2016.). Analiza stvarnog
vremena omogućuje otkrivanje prijevara u stvarnom vremenu. Sustavi mogu analizirati
transakcije i aktivnosti kako bi identificirali sumnjive uzorke i neposredno reagirali na
potencijalne prijetnje.

Svaka organizacija ili pojedinac treba razmotriti svoje potrebe, resurse i specifične
prijetnje kako bi odabrali najprikladnije tehnologije i strategije zaštite. No, ključno je naglasiti
da prevencija prijevara nije statičan proces. Kako se prijetnje razvijaju, tako i mjere zaštite
moraju biti stalno ažurirane i poboljšavane kako bi se očuvala visoka razina sigurnosti.

Primjena naprednih tehnologija i metoda zaštite od prijevara igra presudnu ulogu u

očuvanju sigurnosti, povjerenja i integriteta digitalnog okruženja. Kroz korištenje inovativnih
rješenja poput umjetne inteligencije, biometrije, blockchain tehnologije i analize podataka,
organizacije i pojedinci mogu znatno unaprijediti svoju sposobnost da se suoče s prijetnjama
računalnih prijevara.

4.3. Regulativa u borbi protiv računalnog kriminala

Zakonska regulativa igra ključnu ulogu u borbi protiv računalnog kriminala, pružajući okvir
za kaznene postupke, prevenciju i suzbijanje napada te osiguranje pravednosti i prava svih
sudionika u digitalnom okruženju. S porastom sofisticiranosti i raznolikosti računalnih
prijevara, potreba za adekvatnom zakonskom regulativom postaje sve važnija kako bi se
osiguralo suzbijanje kriminalnih aktivnosti i zaštita digitalne sigurnosti.

15
 Zakonska regulativa stoga obuhvaća sljedeće elemente u kontekstu borbe protiv računalnih
prijevara (Holt i Bossler, 2016.):

• Definicija računalnog kriminala: Zakonska regulativa definira različite oblike

računalnog kriminala, uključujući pristup neovlaštenim sustavima, krađu identiteta,
distribuciju zlonamjernog softvera i mnoge druge aktivnosti koje predstavljaju prijetnju
digitalnom okruženju.
• Kaznene mjere: Zakoni određuju kaznene mjere za osobe koje su krive za računalne
prijevare. Ove kazne mogu uključivati novčane kazne, zatvorske kazne i druge oblike
sankcija, ovisno o ozbiljnosti i posljedicama djela.
• Međunarodna suradnja: Računalni kriminal često prelazi granice država, stoga je
međunarodna suradnja ključna. Zakonska regulativa omogućava međunarodnoj
zajednici da surađuje u suzbijanju ovih prijetnji, izručivanju počinitelja i razmjeni
informacija.
• Elektronička evidencija: Zakoni reguliraju prikupljanje, pohranu i korištenje
elektroničke evidencije u kaznenim postupcima vezanim uz računalni kriminal. Ovo
osigurava transparentnost i pravilnu upotrebu dokaza.
• Prevencija i zaštita: Zakoni također potiču organizacije i institucije da usvoje mjere
prevencije i zaštite kako bi smanjili rizik od napada. To može uključivati zahtjeve za
zaštitu osobnih podataka, sigurnosne standarde za financijske institucije i druge odredbe
koje osiguravaju sigurnost digitalnih sustava.
• Odgovornost pružatelja usluga: Zakonska regulativa često utvrđuje odgovornost
pružatelja usluga za osiguranje sigurnosti svojih korisnika. To se može odnositi na
banke, internetske platforme ili druge organizacije koje posjeduju osjetljive podatke.
• Reakcija na napade: Zakoni reguliraju i postupke za reakciju na napade. To uključuje
obavezu prijavljivanja napada, suradnju s vlastima i potrebne korake za minimiziranje
štete.

Iako zakonska regulativa igra ključnu ulogu u borbi protiv računalnog kriminala, postoji
izazov u održavanju korak s brzim razvojem tehnologije i novim oblicima prijetnji. Stoga se
zakoni često moraju ažurirati kako bi bili relevantni i učinkoviti. Također, suradnja između
vlasti, tehnološke industrije i obavještajnih agencija ključna je za usklađivanje zakonodavstva
s dinamičnim promjenama u kriminalnim tehnikama. Zakonska regulativa ima ključnu ulogu u

16
borbi protiv računalnog kriminala. Ona pruža okvir za suzbijanje prijevara, definira kaznene
mjere i potiče prevenciju i zaštitu. Međutim, konstantno ažuriranje i suradnja ključni su za
uspješno suočavanje s promjenjivim prijetnjama u digitalnom svijetu.

17
 5. PRIMJERI RAČUNALNIH PRIJEVARA IZ POSLOVNE
PRAKSE

Poglavlje koje slijedi donosi dublji uvid u stvarni svijet računalnih prijevara kroz primjere
iz poslovne prakse. Kroz analizu konkretnih slučajeva, bit će istraženi različiti načini na koje
su kriminalci iskoristili digitalno okruženje za ostvarivanje financijske koristi na štetu
organizacija i pojedinaca. Ovi primjeri ilustriraju raznolikost i sofisticiranost računalnih
prijevara, osvjetljavajući potrebu za snažnim mjerama prevencije i zaštite.

5.1. Realni primjeri računalnih prijevara

WikiLeaks je međunarodna neprofitna organizacija koja se bavi objavljivanjem vijesti i

klasificiranih medija dobivenih putem anonimnih izvora (Wikileaks.info, 2020.). Počevši svoj
put 2006. godine na Islandu pod vodstvom organizacije Sunshine Press, njegova web stranica
tvrdi da je do 2015. godine objavila čak 10 milijuna dokumenata u prvih deset godina
postojanja. Julian Assange, poznat kao australijski internetski aktivist, široko se opisuje kao
osnivač i direktor ove organizacije. Od rujna 2018. godine, Kristinn Hrafnsson preuzima ulogu
glavnog urednika. Ova skupina je postala poznata po objavljivanju mnogih značajnih
predmemorija i dokumenata. Rani dokumenti koje su objavili uključuju informacije o
troškovima i opremi korištenoj tijekom rata u Afganistanu, izvješća o istrazi korupcije u Keniji
i priručnik za operacije u američkom zatvoru u zaljevu Guantanamo na Kubi. Jedan od ključnih
trenutaka za WikiLeaks bio je u travnju 2010. godine kada su objavili snimke poznate kao
Collateral Murder, koje su prikazivale događaje od 12. srpnja 2007. godine kada je zračni napad
u Bagdadu rezultirao smrću iračkih novinara (WikiLeaks, 2020.).

U nastavku 2010. godine, WikiLeaks je nastavio sa svojim izdanjima objavom

Afganistanskog ratnog dnevnika i Iračkih ratnih dnevnika. Ovo posljednje izdanje omogućilo
je mapiranje čak 109.032 smrtnih slučajeva u "značajnim" pobunjeničkim napadima u Iraku,
koji su bili neprijavljeni od strane Multi-National Force - Irak. Posebno značajna godina za
WikiLeaks bila je 2010., kada su objavili i diplomatske dokumente američkog State
Departmenta - klasificirane informacije poslane tom odjelu. Također, u travnju 2011. godine,

18
organizacija je počela objavljivati 779 tajnih dosijea koji su se odnosili na zatvorenike u logoru
Guantanamo Bay.

Godina 2012. donijela je "Sirijske dosjee", više od dva milijuna e-mailova poslanih od
strane sirijskih političara, otkrivajući korporacijske i vladine aktivnosti (WikiLeaks, 2020.). Ovi
primjeri iz poslovne prakse jasno ilustriraju kako je WikiLeaks igrao ključnu ulogu u
objavljivanju osjetljivih informacija iz različitih domena, potičući razgovore o transparentnosti,
privatnosti i etičkim pitanjima u digitalnom svijetu.

Godine 2015., WikiLeaks je nastavio sa svojom kontroverznom objavom osjetljivih

informacija iz različitih izvora. U tom periodu, organizacija je objavila diplomatske kanale
Saudijske Arabije, dokumente koji su otkrivali detalje o špijuniranju američke Agencije za
nacionalnu sigurnost nad uzastopnim francuskim predsjednicima te posebno zanimljivo,
poglavlje o intelektualnom vlasništvu Trans-pacifičkog partnerstva. Taj međunarodni
trgovinski sporazum je izazvao mnoge kontroverze budući da su pregovori oko njega bili
vođeni u tajnosti. No, ključni trenutak koji je značajno utjecao na svjetsku političku scenu bio
je tijekom predsjedničke kampanje u Sjedinjenim Američkim Državama 2016. godine.
WikiLeaks je objavio niz e-mailova i drugih dokumenata Demokratskog nacionalnog odbora i
visokih dužnosnika kampanje Hillary Clinton, među kojima i Johna Podeste. Ova objava
izazvala je znatan utjecaj na izbornu dinamiku i nanijela ozbiljnu štetu Clintonovoj kampanji.
Neki analitičari su čak pripisivali WikiLeaksu ulogu ključnog faktora u njezinom porazu.

Američka obavještajna zajednica je izrazila uvjerenje da je izvor ovih procurjelih e-mailova

bio ruski hakirani materijal koji je dostavljen WikiLeaksu. Iako je WikiLeaks odbacio optužbe
da je surađivao s Rusijom ili bilo kojom drugom državom, organizacija je tijekom kampanje
aktivno širila teorije zavjere vezane za Hillary Clinton i Demokratsku stranku. Tijekom 2016.
godine, WikiLeaks je nastavio s objavama. Skoro 300.000 e-mailova koje su tvrdili da su iz
turske vladajuće Stranke pravde i razvoja, zapravo su bili izvučeni iz javnih arhiva pošte.
Dodatno, objavili su i preko 50.000 e-mailova turskog ministra energije. Nastavljajući s
kontroverznim djelovanjem, 2017. godine WikiLeaks je objavio interne dokumente CIA-e koji
su detaljno opisivali alate i tehnike koje ta agencija koristi za hakiranje uređaja, uključujući
mobilne telefone i usmjerivače. Ova objava je izazvala veliku pažnju javnosti i dalje produbila
raspravu o granicama između slobode informacija i nacionalne sigurnosti. WikiLeaks je igrao
značajnu ulogu u sučeljavanju sa složenim pitanjima transparentnosti, slobode izražavanja i
privatnosti u digitalnom dobu. Njegove objave su izazivale duboke rasprave i ostavile trajni
utjecaj na političku i medijsku krajolik.
19
 WikiLeaks je organizacija koja se suočava s kontroverzama i kritikama zbog svojih
aktivnosti. Ova neprofitna organizacija je postala poznata po objavljivanju osjetljivih
informacija iz različitih izvora, ali je isto tako bila metom kritika zbog određenih aspekata
svojih djelovanja. Kritike koje su usmjerene prema WikiLeaksu uključuju optužbe da
organizacija nije pružila jednaku pažnju prema zviždačkim informacijama ili kritici prema
Rusiji. Osim toga, kritizirani su zbog kritiziranja izloženosti poduzeća i pojedinaca u okviru
Panamskih dokumenata koji su otkrili offshore bankovne račune. Tu se također ubraja i kritika
zbog navodnog kršenja osobne privatnosti pojedinaca, jer su objavljivani osjetljivi podaci kao
što su brojevi socijalnog osiguranja, medicinski podaci, brojevi kreditnih kartica i drugi
pokušaji.

Aktivnosti koje WikiLeaks provodi imaju karakteristike neprofitne organizacije koja se bavi
objavljivanjem tajnih podataka iz svjetskih javnih institucija. Cilj im je iznijeti na svjetlo dana
sumnjive aktivnosti, korupciju i malverzacije za koje smatraju da bi javnost trebala znati. Iako
ove aktivnosti ne uzrokuju direktnu financijsku štetu javnim institucijama, imaju sposobnost
narušiti njihov ugled i reputaciju među javnošću. Unatoč činjenici da objavljivanje dokumenata
može biti dovedeno u pitanje u smislu vjerodostojnosti, organizacija WikiLeaks se često
povezuje s djelovanjem koje ima određene karakteristike računalnog kriminala. Njihove
aktivnosti mogu dovesti do neovlaštenog pristupa tajnim informacijama država i javnih
institucija. Iako njihova djela ne donose direktnu financijsku dobit, njihov utjecaj na javnost i
političku arenu može biti značajan.

WikiLeaks je postao sinonim za kontroverzu i često je predmet kriminalističkih istraživanja,

sudskih postupaka i drugih pravnih postupaka. Njegovo djelovanje i osnivač Julian Assange
suočavaju se s brojnim izazovima poput gašenja web stranice, istraga, privođenja aktivista i
hakera te financijskih kazni. Julian Assange je postao bjegunac pred zakonom i suočava se s
državnim potjernicama zbog svoje uloge u računalnom kriminalu. Sve ove okolnosti čine
WikiLeaks primjerom računalnog kriminala visoke prepoznatljivosti na globalnoj razini.
Njihove aktivnosti ističu kako računalni napadi i hakiranje mogu imati dubok društveni i
politički utjecaj, uzrokujući složene reakcije i posljedice na globalnoj razini.

20
 5.2. Analiza uspješnih mjera prevencije i njihova primjena

U današnjem digitalnom dobu, hakerski napadi na svjetski poznate tvrtke postali su

neizbježna i svakodnevna prijetnja poslovanju. Važno je istaknuti snažne primjere takvih
napada kako bi se shvatio duboki utjecaj računalnog kriminala na suvremeno poslovanje. U tom
kontekstu, istražujemo primjer dva značajna ruska hakera koji su duže vrijeme provodili napade
na svjetske dioničke burze, poput Nasdaqa i Londonske burze, te na globalne javne institucije,
kao što je Svjetska banka.

Dva ruska državljana su privedena i osuđena zbog zavjere u masovnim kršenjima podataka.
Njihov fokus bio je usmjeren na velike procesore plaćanja, maloprodajne lance i financijske
institucije diljem svijeta. Ovi hakeri su djelovali unutar sofisticiranog svjetskog sustava
hakiranja i krađe podataka, ciljajući na velike korporativne mreže. Njihovi napadi su rezultirali
kompromitacijom 160 milijuna brojeva kreditnih kartica i prouzročili gubitke u stotinama
milijuna dolara. Ovaj slučaj predstavlja jednu od najvećih shema hakiranja i krađe podataka
koja je ikada procesuirana u Sjedinjenim Američkim Državama (Justice.gov, 2018.).

Kazne za ove zločine su bile izrečene od strane relevantnih institucija. Vršitelj dužnosti
glavnog tužitelja, John P. Cronan iz Kaznenog odjela Ministarstva pravosuđa, zajedno s prvim
pomoćnikom američkog odvjetnika Williamom E. Fitzpatrickom iz okruga New Jersey i
direktorom Randolphom D. Allesom iz američke Tajne službe, zajedno su odredili te kazne.
Ovaj slučaj je značajan primjer kako su vlasti reagirale na teške računalne kriminalne aktivnosti
s ciljem zaštite interesa i sigurnosti javnosti te poslovne zajednice. Ovaj slučaj naglašava
sveprisutnost i ozbiljnost računalnih prijetnji s kojima se suočavaju globalne tvrtke i institucije.
Utjecaj ovakvih napada nije samo financijski, već može dovesti do ozbiljnih posljedica po
povjerenje, integritet podataka te reputaciju organizacija. Ovaj slučaj isto tako ukazuje na
nužnost zajedničkog angažmana javnih institucija, vlasti i sigurnosnih stručnjaka kako bi se
suočili s kontinuiranim izazovima računalnog kriminala i osigurala sigurnost digitalnog svijeta
poslovanja.

Vladimir Drinkman (37) iz Syktyvkara i Moskve, Rusija, osuđen je na 144 mjeseca zatvora
nakon što je priznao krivnju pred američkim okružnim sucem Jeromeom B. Simandleom iz
okruga New Jersey. Drinkman je priznao krivnju za jednu točku zavjere za počinjenje

21
neovlaštenog pristupa zaštićenim računalima i jednu točku zavjere za počinjenje prijevara na
način koji utječe na financijsku instituciju.

Dmitrij Smilianets (34) iz Moskve također je priznao krivnju za zavjeru u svrhu izvršenja
prijevara na način koji utječe na financijsku instituciju. On je osuđen na kaznu od 51 mjeseca i
21 dan zatvora. Obojica su priznala krivnju u rujnu 2015. pred sucem Simandleom, koji je
izrekao kazne na Camdenu, saveznom sudu u New Jerseyju. Osim zatvorskih kazni, sudac
Simandle je dodijelio Drinkmanu tri godine nadzora na slobodi, dok je Smilianetsu odredio pet
godina nadzora.

Drinkman i Smilianets su uhićeni u Nizozemskoj 28. lipnja 2012. godine, a Drinkman je

izručen okrugu New Jersey 17. veljače 2015. Smilianets je izručen 7. rujna 2012. "Drinkman i
Smilianets nisu samo ukrali više od 160 milijuna brojeva kreditnih kartica od prerađivača
kreditnih kartica, banaka, trgovaca i drugih korporativnih žrtava, već su i koristili svoje
bogatstvo za poticanje razvoja snažnog podzemnog tržišta za hakirane podatke" (Justice.gov,
2020.).

Dok velika kršenja računalnog kriminala poput ovog i dalje imaju značajan utjecaj na
milijune pojedinaca diljem svijeta, važno je naglasiti da Ministarstvo pravosuđa koristi sve
raspoložive alate kako bi prepoznalo, uhitilo i kaznilo one koji napadaju mreže na koje tvrtke i
klijenti oslanjaju. Ovaj slučaj služi kao podsjetnik hakerima i potencijalnim hakerima da će se
takvi napadi energično progoniti kako bi se osigurala sigurnost digitalnog svijeta poslovanja i
zaštitili interesi korisnika.

22
 6. ZAKLJUČAK

U suvremenom globalnom poslovnom okruženju, pristup Internetu postao je nezaobilazan

za poduzeća i pojedince. Računalni sustavi su postali ključni za obavljanje osobnih i poslovnih
aktivnosti. Bez obzira na veličinu i opseg, poduzeća danas primjenjuju računalne sustave kako
bi poboljšala učinkovitost svog poslovanja na globalnoj razini. Od malih poduzeća do velikih
svjetskih korporacija, računalni sustavi olakšavaju različite aspekte poslovanja. Međutim, u
ovom digitalnom dobu prisutan je i računalni kriminal koji se manifestira na fizičkoj i virtualnoj
razini, gdje god je dostupan Internet. Računalni kriminal predstavlja ilegalne aktivnosti
usmjerene na napade na računalne sustave poduzeća i pojedinaca s ciljem krađe podataka,
financijskih sredstava, identiteta, lozinki i drugih oblika štete. Ovi napadi imaju ozbiljne
posljedice za poslovanje, uključujući smanjenje profitabilnosti, gubitak klijenata, dobavljača,
poslovnih partnera i investitora te nagrizanje reputacije organizacija u očima javnosti.

Digitalni kriminalitet predstavlja izazov koji se ne može zanemariti u suvremenom

ekonomskom kontekstu. Brzi napredak tehnologije doveo je do povećane digitalizacije
poslovnih procesa i komunikacije, ali isto tako i do širenja mogućnosti za kriminalne aktivnosti.
Računalni napadi, hakiranje, prijevare i drugi oblici digitalnog kriminaliteta postali su
sveprisutni i predstavljaju ozbiljnu prijetnju ekonomiji, poduzećima i pojedincima. Utjecaj
digitalnog kriminaliteta na ekonomiju je višestruk. Gubitak financijskih sredstava, krađa
podataka, prekidi u poslovanju te smanjenje povjerenja klijenata i partnera samo su neki od
negativnih učinaka. Reputacija organizacija može biti teško pogođena, što može rezultirati
dugoročnim posljedicama. Zbog toga su prevencija, zaštita i reakcija na digitalni kriminalitet
ključni za očuvanje stabilnosti ekonomskog sustava.

Danas se sve više poduzeća suočava s različitim oblicima računalnog kriminala, što ne
iznenađuje s obzirom na sveprisutnu uporabu računalnih sustava. Stoga je nužno primijeniti
zaštitne mjere kako bi se osigurala sigurnost od ovakvih napada. Sigurnosna problematika
postaje sve izraženija s povećanjem broja napada na računalne sustave.

Povijest računalnog kriminaliteta ima svoje korijene u razvoju računalnih sustava, čak iu
drevnim kulturama poput Indije i Afrike gdje su se koristili rani oblici računalnih uređaja poput
abakusa. U tim vremenima su se već primjenjivale metode prijevare i kriminala koje su bile
relevantne za to razdoblje. Međutim, snažan razvoj računalnog kriminala dogodio se tijekom

23
1980-ih godina, osobito usmjeren na napade na važne institucije jer su bile povezane s
tadašnjim rastućim Internetom. S daljnjim širenjem Interneta kao globalne pojave, računalni
kriminal je dobio suvremeni okvir, obuhvaćajući napredne metode napada kao što su hakerstvo
i računalna prijevara.

Prevencija digitalnog kriminaliteta zahtijeva sinergiju između tehničkih, organizacijskih i

edukativnih mjera. Organizacije moraju uložiti napore u jačanje svojih tehničkih sustava kako
bi se zaštitile od napada, ali isto tako i razvijati sigurnosnu kulturu među zaposlenicima.
Edukacija o sigurnom ponašanju na internetu i prepoznavanju potencijalnih prijetnji ključna je
u borbi protiv digitalnog kriminaliteta.

Uloga zakonodavstva također je od iznimne važnosti. Vlasti moraju donositi i provoditi

zakone koji reguliraju digitalni prostor te omogućiti suradnju između država u borbi protiv
kriminalnih aktivnosti koje ne poznaju granice. Osim toga, suradnja između javnog i privatnog
sektora, tehnoloških stručnjaka, istraživača i sigurnosnih agencija ključna je za brzu reakciju na
nove prijetnje.

Digitalni kriminalitet nije statičan fenomen – on se konstantno razvija i prilagođava novim

tehnologijama i praksama. Stoga je potrebno neprestano unaprjeđivanje i usavršavanje
sigurnosnih mjera i strategija. Samo cjelovit i multidisciplinarni pristup može osigurati zaštitu
ekonomske infrastrukture od rastuće prijetnje digitalnog kriminaliteta. Kako tehnologija i
ekonomija nastavljaju napredovati, važno je razumjeti da digitalni kriminalitet neće nestati. No,
uz ozbiljno suočavanje s ovim izazovima, primjenu inovativnih rješenja i zajedničku suradnju,
možemo stvoriti otporniju i sigurniju ekonomsku budućnost.

24
LITERATURA

Knjige:

1. Babić, V. (2009): Kompjuterski kriminal: metodologija kriminalističkih istraživanja,

razjašnjavanja i suzbijanja kompjuterskog kriminala, Sarajevo, BiH: RABIC Sarajevo.
2. Button, M., i Cross, C. (2017): Cyber Frauds, Scams and their Victims. New York:
Routledge.
3. Clough, J. (2010): Principles of Cybercrime. New York: Cambridge University Press.
4. Holt, T. and Bossler, A. (2016): Cybercrime in Progress. New York: Routledge.
5. McGuire, M., Dowling, S. (2013): Cyber crime: A review of the evidence, University
of Surrey,USA
6. Panian, Ž. (2005): Poslovna informatika za ekonomiste, Zagreb: MASMEDIA, 2005.
7. Šimundić, S., Franjić, S. (2009): Računalni kriminalitet,, Split: Sveučilište u Splitu,
Pravni fakultet.
8. Yar, M. (2006): Cybercrime and society, SAGE Publications, USA

Znanstveni članci:

1. Hajdarević, M. (2006): Povijesni razvoj Interneta, dostupno na

https://povijest.net/2018/?p=2374, pristupljeno 29.08.2023.
2. Protrka, N. (2018): Računalna prijevara – analiza djelotvornost otkrivačke djelatnosti,
Polic. sigur. (Zagreb), godina 28. (2019), broj 3, str. 270 ‒ 283
3. Šilić, M. et. al. (2010): Security Vulnerabilities in Modern Web Browser Architecture,
Conference: MIPRO, 2010 Proceedings of the 33rd International Convention, str. 1 – 6
4. Šimundić, S., Franjić, S., Vdovjak, K. (2012): »HOAX,« Zbornik radova Pravnog
fakulteta u Splitu, Vol. 49, No. 3, str. 459 – 480

25
Internet izvori:

1. Investopedia (2020): 3 ways cyber crime impacts business, dostupno na

https://www.investopedia.com/financial-edge/0112/3-ways-cyber-crime-impacts-
business.aspx, pristupljeno 29.08.2023.
2. Justice.gov (2018): Two Russian Nationals Sentenced to Prison for Massive Data
Breach Conspiracy, dostupno na https://www.justice.gov/opa/pr/two-russian-nationals-
sentenced-prison-massive-data-breach-conspiracy, pristupljen 29.08.2023.
3. Lepitak, S. (2017): World's biggest agency networks claim all clear from cyber attack
following WPP hacking, dostupno na
https://www.thedrum.com/news/2017/06/28/worlds-biggest-agency-networks-claim-
all-clear-cyber-attack-following-wpp-hacking, pristupljeno 29.08.2023.
4. Pinterest (2020): What is cyber crime, dostupno na
https://in.pinterest.com/pin/834995587131907729/, pristupljeno 29.08.2023.
5. Wikileaks (2020): WikiLeaks Mirrors, dostupno nahttp://wikileaks.info/, pristupljeno
29.08.2023.
6. WikiLeaks.org (2020): Corporations, dostupno na https://wikileaks.org/+-
Corporations-+.html, pristupljeno 29.08.2023.

26