Majčina dušica

Thymus serpyllum L.
Majčina dušica je višegodišnja zeljasta biljka. Thymus potječe od grčke riječi thymon, što znači
hrabrost. Rimski vojnici su se kupali u vodi s majčinom dušicom kako bi ojačali. Pomaže kod
kroničnih infekcija, autoimunih bolesti, artroza, reumatoidnog artritisa i protiv umora.

Livadna zečina
Centaurea debeauxii L.
Zečina je ljekovita i medonosna biljka. Nije osobito kvalitetna stočna hrana, pa je sitni preživari
izbjegavaju. Stabljika gruba, ali mlade listove stoka ipak pase. Također, može biti i ukrasna biljka, u
nasadima ili osušena.

Obična celinšćica
Prunella vulgaris L.
Kao čaj se uzima kod promuklosti, groznice, unutarnjih krvarenja, te se smatra da ublažava bolesti
srca i jetre. Oblozi povoljno djeluju na opekline izazvane koprivom. Smatra se da je dobra za
zacjeljivanja rana. Kinezi je smatraju dobrom za liječenje kroničnih bolesti. U tradicionalnoj medicini
Austrije koristi se kod bolesti dišnih organa, te raznih infekcija.

Ljubičasti gavez
Symphytum officinale L.
Za lijek se sakupljaju listovi i korijen. Korijen se skuplja u proljeće i kasnu jesen. Nakon što se iskopa,
opere se i da ne izgubi od sluzavog soka, najprije se posuši, reže na komadiće i do kraja osuši na
toplom mjestu.
Od svih domaćih ljekovitih biljaka gavez sadrži alantoin, tvar što ponajviše djeluje u stvaranju novih
stanica, zbog čega se gavez koristi u liječenju rana, čak i zapuštenih gnojnih rana.

Trputac/Uskolisni trputac
Plantago lanceolata/major L.
Pri vanjskoj upotrebi, oblog od lišća je koristan protiv ugriza insekata, osipa
uzrokovanog otrovnim bršljanom, manjih ranica i plikova. U narodnoj predaji, postoje priče da
pomaže i kod ugriza zmija. Kod interne upotrebe, korisna je za kašalj i bronhitis, u
obliku čaja, tinkture ili sirupa. Vrste koje imaju široko lišće koriste se i kao povrće u salatama, zelenim
sosovima i slično.
Stolisnik
Achillea millefolium L.
Biljka se široko koristi u medicini u raznim državama za nosna, maternična, plućna i druga krvarenja,
čir želuca i dvanaestnika, upalne bolesti mokraćnog sustava, kao sredstvo za bolesti poput crijevnih
poremećaja.

Obična kopriva
Urtica dioica L.
Koprivu su stari Grci koristili za masažu protiv reumatskih bolova. Kopriva poboljšava rad probavnog
sustava. U koprivi se nalaze i flavonoidi koji dobro djeluju na rad organizma. Ekstrakt korijena ima
mnogo željeza, koristi se protiv opadanja kose i pozitivno utječe na krv.

Maslačak
Taraxacum officinale Weber
Prvenstveno se koristi za bolesti jetre, žući i probleme urinarnog trakta. Poznato je da korištenje
mladog o sviježeg lista maslačka u ishrani, kao salata ili dodatak salati.

Ružmarin
Salvia rosmarinus L.
Staro vjerovanje da miris ružmarina stimulira pamćenje dokazali su znanstvenici
Sveučilišta Cincinnati. Ružmarin potiče cirkulaciju i tok krvi prema mozgu, te na taj način poboljšava
koncentraciju i liječi glavobolju. Zato biste mogli malu lončanicu ružmarina staviti na vaš stol ili
pored mjesta gdje vaši školarci uče i samo promatrati rezultate. Potječe iz mediteranskih krajeva gdje
raste na tlu bogatom kalcijem, u suhoj klimi i na slanom morskom zraku.

Lavanda
Lavandula spica L.
Grci su isto upotrebljavali lavandu, ali više u medicinske svrhe. Poznati se grčki liječnik i botaničar
Dioscorides služio njezinim ljekovitim svojstvima u ublažavanju smetnji pri disanju i kao prirodni
laksativ. Mnogi su redovnici u samostanima uzgajali razne ljekovite biljke, a među njima posebno je
mjesto imala lavanda. Lavanda se u doba londonske kuge u 18. stoljeću primjenjivala kao zaštita od
zaraze tako da su je ljudi stavljali ispod nosa i tako disali.