Znakovi u komunikaciji

Skripta za 1. kolokvij

1. SEMINAR:
POLAZIŠTA, MOTIVI I OBJEKTI SEMIOTIKE/SEMIOLOGIJE

SAUSSUREOV PROGRAM SEMIOLOGIJE

• SEMIOLOGIJA (< grč. σημειον ‘znak’) znanost koja izučava život znakova u krugu društvenoga života.
Pripada socijalnoj psihologiji i obuhvaća lingvistiku. Svrha je semiologije pokazati što znak čini znakom
te na kojim se zakonitostima temelje odnosi među znakovima.
• SEMIOLOŠKA ANALIZA određena predmeta od analitičara zahtijeva da odredi i potom protumači
mrežu odnosa na kojoj se temelji značenje predmeta koji se proučava.
- Ideja mreže odnosa preuzeta je iz de Sassuerova poimanja mehanizma jezika.
• MEHANIZAM JEZIKA → SINTAGMATSKO-ASOCIJATIVNI ODNOSI što uvjetuju vrijednost
jezičnih elemenata: fonema, morfema, sintagmi, semova itd.
• Semiologija Saussureova programa analizi pristupa tako što – analogijom prema mehanizmu jezika –
nastoji odrediti značenja proučavanih predmeta, odnosno mreže odnosa na kojima počivaju.
- De Saussure, Hjelmslev, Barthes → GLOTOCENTRIČNA SEMIOLOGIJA.
PEIRCEOV PROGRAM SEMIOTIKE
• Peirce je semiotiku nastojao utemeljiti kao autonomnu znanost o znakovima.
• Uzevši u obzir da se sve znanosti temelje na znakovnosti [= SVE JE ZNAK], Peirce je semiotiku shvatio
kao svojevrsnu meta-znanost, kao znanost o znanostima.
• Nastojao je izgraditi taksonomski sustav svih mogućih znakova. Tako je uspostavio deset trihotomija
znakova odakle je proizišlo 59,049 klasa znakova!
- Tek je jedna trihotomija opće prihvaćena: (i) IKONA; (ii) INDEKS i (iii) SIMBOL.
• Osim potonje trihotomije znakova, za semiotiku je od presudne važnosti i Peirceov pojam semioze.
SEMIOZA je proces u okviru kojega nešto postaje znakom, odnosno stječe djelotvornost znaka –
upućuje, odnosno referira na koga ili što.
• Prema prvotnom Peirceovu određenju proces semioze obuhvaćao je tri čimbenika:
- _ NOSITELJ ZNAKA → ono što služi kao znak;
- _ DESIGNATUM → ono na što se znak odnosi, na što upućuje/referira;
- _ INTERPRETANT → učinak znaka, odnosno značenje znaka
• Charles Morris kasnije će dodati i četvrti čimbenik:
- _ INTERPRETATOR

1
 • PRIMJER SEMIOZE:
- Pacijent i zubar razgovaraju pri kraju pregleda. Pacijent još uvijek leži na zubarskom stolcu.
Tijekom razgovora zubar se odjednom pomakne u stranu. Vidjevši to pacijent ustaje i nastavljajući
razgovor sa zubarom kreće prema izlazu.
- U potonjoj situaciji pacijent je interpretator, zubareva gesta [= odmak u stranu] kao nositelj
znaka ostvaruje interpretant ‘pregled je gotov’ za designatum ‘odlazak iz zubarske ordinacije’.
• Peirce također uvodi pojam abdukcije. ABDUKCIJA podrazumijeva zaključivanje prema najvjerojatnijim
i najjednostavnijim objašnjenju.
• Abdukcija je tipična za semiotičku analizu. Štoviše, indeksi se ponajprije temelje na abduktivnom
zaključivanju, npr. namrgođeno lice indeks je ljutnje; dim je indeks vatre; mrki oblaci indeks su nadolazeće
kiše itd.
• Peirce, Morris, Sebeok → GLOBALNA SEMIOTIKA – NEGLOTOCENTRIČNA.
SEMIOTIKA – SEMIOLOGIJA
• UZAJAMNO POLAZIŠTE: Uočiti i objasniti SUSTAV KONVENCIJA na kojemu počivaju smislenost
i značenje znakova kojima se bavimo.
• KONVENCIJA: Nešto u pozadini, često neosviješteno, što upravlja našim ponašanjem, pa i našim
poimanjem.
- npr. gramatički sustav jezika jest jedan sustav konvencija, moda, umjetnost ili pak čitav niz
kulturnih obreda i običaja koje nerijetko slijedimo ne znajući njihovo značenje itd.
• Sve je to predmet semiotičkoga interesa, odatle npr. semiotika filma, semiotika slike, semiotika reklame,
semiotika mode, semiotika gȇstā, semiotika prostora itd.
SEMIOTIKA KAO GALILEJEVSKA ZNANOST
• Culler odbacuje Cassirerovu analogiju lingvistike i galilejevskoga obrata u znanosti.
- Ne bi li ostvarila galilejevski obrat, lingvistika bi trebala izmijeniti paradigmu – izmijeniti naše
poimanje stvarnosti.
- Lingvistika nema opseg da takvo što učini za razliku od semiotike koja sve objekte univerzuma
shvaća kao SIMBOLIČKE STRUKTURE.
• Shvaćati objekte kao SIMBOLIČKE STRUKTURE znači:
- misliti ih u grozdovima ili paketima (sintagmatsko-asocijativnih) međuodnosa;
- tumačiti ih na različite načine zavisno o perspektivama onih koji ih tumače;
- npr. Kamen mudraca može biti metafora transmutacije osnovnih metala u zlato za
alkemičare ili pak može biti arhetip cjelovitosti psihe za Junga i sl.
- polaziti od toga da su sva iskustva i doživljaji protkani znakovnošću i simbolima kolektiva.
CLAUDE LÉVI-STRAUSS
• Geološki ustroj brěgova shvatio je kao simboličku strukturu. Svaki je sloj tla znak određena razdoblja u
razvoju geološke strukture.
2
 - No određeni sloj tla može biti znakom tek u prisustvu drugih slojeva (→ negativni identitet). Samo
mreža odnosa među slojevima tla može predstaviti razvoj cjelovite geološke strukture određena
područja.
• LÉVI-STRAUSSOVA METODA ANALIZE MITA: Vodi se metodom određivanja opozicijskih
parova koji čine svežnjeve odnosa iliti miteme određena mita, usp. primjerice segment analize mita o
kralju Edipu:

• Prema Lévi-Straussovu tumačenju potonji se opozicijski parovi odnose na mitski motiv postanka
ljudi. Prometej je ljude stvarao/oblikovao iz zemlje, dosl. autókhthonos.
A. _ NEGIRANJE ČOVJEKOVA POSTANKA [–]:
(a) _ ZMAJ – htonsko/podzemno čudovište [= čuvar izvora] koje treba uništiti da bi ljudi mogli
postati;
(b) _ SFINGA – htonsko/podzemno čudovište [= čuvar groba] koje zagonetkama oduzima živote
svojim žrtvama;
B. _ POTVRĐIVANJE ČOVJEKOVA POSTANKA [+]: u trenutku postanka ljudi se prikazuju
nemoćnima, nevičnima hodu, hromima.
• SUSTAV KULTURE → PAROVI OPOZICIJA. – Lévi-Strauss smatrao je da kultura u cijelosti počiva
na parovima opozicija, npr. život-smrt, sloboda-nesloboda, grijeh-krepost, praznici-radni dani, noć-dan,
razumno-nerazumno, sunce-mjesec itd.

2. SEMINAR:
TEKST – FUNKCIJA TEKSTA – KULTURA

• POLAZIŠTE: Istražiti odnos TEKSTA i FUNKCIJE TEKSTA. – Dva su pristupa:

i. _ PRVI PRISTUP → KULTURA = CJELOKUPNOST TEKSTOVA. – FUNKCIJA se pojavljuje tek
na razini METATEKSTA, pa tako postoje i dvije razine proučavanja: a. razina teksta; b. razina funkcije.
ii. _ DRUGI PRISTUP → KULTURA = CJELOKUPNOST FUNKCIJA. – TEKST svoj postanak i svoju
povijest duguje isključivo funkciji. → Tekst i funkcija pripadaju istoj razini.
TEKST vs. NE-TEKST
• SEMIOTIČKI ILI KULTURNI TEKST ≠ OBIČAN JEZIČNI TEKST. – Tamo gdje kulturni pojam
teksta počinje odstupati od uobičajena pojma teksta jezični izraz više se ne smatra dovoljnim da bi određen
sadržaj činio tekstom (Lotman et al. 1978: 233-234).

3
 • SEMIOTIČKI TEKST obuhvaća suplementarni izraz kojim nadilazi razinu obične komunikacije.
Jezična poruka koja posjeduje tek neposredno odredivu dimenziju značenja – iz semiotičke perspektive –
nema vrijednost teksta.
- npr. opozicija PISANO – GOVORENO u periodu opismenjavanja naroda značila je da nije svaka
poruka bila vrijedna toga da se ovjekovječi pismom, da bude tekstom

- npr. VALUNSKA PLOČA, 11. stoljeće, pisana starohrvatskim i latinskim, bilježi da pod pločom počivaju
pokojnici = SAKRALNA FUNKCIJA
• Sakralna funkcija čini razinu značenja ili suplementarni izraz po kojemu napis ploče nadilazi razinu
svakodnevne komunikacije. Sakralna funkcija čini poruku vrijednom zapisa.
• SAKRALNA FUNKCIJA u ranim kulturama religijske tekstove stavlja na sam vrh kulturnih vrijednosti.
Nerijetko se religijska inicijacija svodi na inicijaciju u tekst gdje iniciranome biva dopušteno čitati
odjeljke svetih tekstova ili pak predvoditi obred čitajući takav tekst.
- npr. židovskim dječacima tijekom bar micve biva po prvi puta dopušteno čitati iz Tore, svetoga
teksta koji sadrži osnove starozavjetne i židovske vjere
NADJEZIČNA RAZINA TEKSTA = SEMIOTIČNOST TEKSTA
• Poruka ne mora biti zapisana da bi stekla vrijednost teksta ili dodatnu razinu značenja. Na primjer, donji je
iskaz lozinka koju su znali (i razumjeli) samo inicirani u kult Eleuzinskih misterija.
- Postio sam; pio sam kukeṓn (κυκεών); uzeo sam iz škrinje; izvršivši svoj zadatak, stavio sam u
košaru, a potom natrag u škrinju.
• Na razini uobičajene komunikacije potonji je iskaz potpuno besmislen. No iniciranima u Misterije iskaz
znači da je osoba inicirana, da je moralno čista.
• Lotman navodi primjer Feodizija Kosoja, heretika iz 16. stoljeća, koji je odbio u križu vidjeti simbol
svetosti, već mu je pripisivao tek izvorno, denotativno značenje ’oruđe mučenja i pogubljenja’.
• SEMIOTIČNOST TEKSTA. – Kulturna ili semiotička smislenost teksta nerijetko je u sukobu sa
smislenošću teksta na razini svakodnevne komunikacije (Lotman et al. 1978: 238).
- npr. efeške riječi (Εφέσια Γράμματα)→ ΑΣΚΙ ΚΑΤΑΣΚΙ ΛΙΞ ΤΕΤΡΑΞ
ΔΑΜΝΑΜΕΝΕΥΣ ΑΙΣΙΑ (aski kataski liks tetraks damnameneus aisia)
• STRUKTURA TEKSTA počiva na trima razinama:
- razina općejezičnoga sadržaja (neposredno značenje);
- razina semiotičnosti teksta (nadjezična razina teksta iliti suplementarni izraz);
- razina funkcije teksta (određena suodnosom prve i druge razine).

4
TROBRIJANDSKI MAGIJSKI TEKSTOVI
• Trobrijandsko otočje, arhipelag s istočne strane Nove Gvineje (Nezavisna Država Papuanska Nova
Gvineja)
• Urođenici žive u matrijarhatu, bave se hortikulturom i govore kilivilskim jezikom (grana
austronezijskih jezika).
• Urođenička je kultura specifična po magijskim tekstovima koji se prenose s naraštaja na naraštaj, a
pripisuje im se velika vrijednost.
• Neki se jednostavniji obredni tekstovi sastoje od gotovih obrazaca – posebnih sintagmi koje se nadopunjuju
djelatnim riječima, usp.
• SINTAGMATSKI OBRAZAC: Trbuh moga vrta →
• DJELATNE RIJEČI: ...raste do veličine grma »kokošje gnijezdo« //...raste kao
mravinjak //...natiče kao da je trudan
• U nekim se obredima koriste posebni predmeti što posreduju između magijske formule i njezina učinka
tako što prenose traženo obilježje na ciljani predmet.
• Tako u slučaju formule Trbuh moga vrta raste do veličine grma »kokošje gnijezdo« posredujućim
predmetom biva zemlja sabrana pod grmom koji urođenici nazivaju »kokošje gnijezdo«.
• Zemlja podno grma »kokošje gnijezdo« smatra se razlogom plodnosti te je stoga pogodna kao
magijska supstancija.
• Figurativna uporaba jezika također se vidi i u nekim obrednim tekstovima čija primjena ne uključuje
posredujući predmet, npr. magija rasta biljke taytu (vrsta krumpira), usp.
Tvoja je glava, o taytu, brza kao što je stonoga brza.
• Urođenici tumače da je stonoga poznata po brzom kretanju, što će reći da se brzina kretanja stonoge
nastoji simbolički poredbom izjednačiti s brzinom rasta gomolja.
Tvoj otvoren prostor, otvoren prostor tvojih grana, o taytu, prekriva pauk.

5
 Urođenici tumače da će pauk isplesti mrežu među stabljikama i listovima samo ako se biljka dovoljno
razgrana, što ujedno znači i da će biti plodna, što će dalje reći da je paukova mreža indeks plodnosti
taytu biljke.

3. SEMINAR:
SEMIOSFERA

• _ SEMIOTIČKI MODEL podrazumijeva određenu kulturnu ili civilizacijsku domenu uzetu kao zaseban
sustav u smislu tematske, funkcijske i diskursne strukture.
- npr. pravni sustav države, književnost, određeno područje znanosti, religijski obredi, reklamne
poruke itd.
• LOTMAN: NEMA NEZAVISNIH ILITI ODJELITIH SEMIOTIČKIH MODELA → Semiotički
modeli čine cjelinu pod imenom SEMIOSFERA.
• Pojam SEMIOSFERA Lotman određuje analogijom prema BIOSFERI:
- biosfera je prostor ispunjen biomasom → semiosfera je prostor ispunjen semiotičkim modelima;
- biomasu čine živi organizmi → semiotičke modele čine tekstovi;
- organizam je konstrukt sazdan od mnoštva elemenata → tekstovi su konstrukti sazdani od mnoštva
znakova;
- organizmi se nalaze u stanju uzajamne uvjetovanosti (= PRIRODNA RAVNOTEŽA) →
semiotički se modeli nalaze u stanju uzajamne uvjetovanosti (= HOLIZAM).
• UZAJAMNA UVJETOVANOST = HOLIZAM
• Lotmanov primjer s teletom: Kao što sabiranjem odrezaka ne dobivamo tele, tako niti sabiranjem
semiotičkih modela ne dobivamo semiosferu.
• Semiosfera počiva na istom holističkom načelu kao i jezik. Sabiranjem svih riječi hrvatskoga jezika
podjednako tako ne bismo dobili hrvatski jezik!
• Elementi sami po sebi sabrani na hrpu ne čine djelatnu cjelinu. Tek ih pravila koja određuju načine na
koje će se ostvariti u različitim međuodnosima, a onda i sami ti međuodnosi čine djelatnom cjelinom iliti
sustavom.
• _ GRANICA. – Semiosfera je ograničeno područje.
- _ Ograničenost semiosfere podrazumijeva semiosferu kao istorodno ili homogeno područje →
IDENTITET – JA/MI.
- _ Granica semiosfere podrazumijeva područje odnosa s drugim – s neistorodnim, neistovjetnim,
s NE-JA, NE-MI.
• Lotman bilježi da granica djeluje poput osjetnih receptora prihvaćajući podražaje što se putujući
živčanim vlaknima prevode u signale čitljive središnjem živčanom sustavu.
• Granica je kao neka vrsta membrane što dijeli dva raznorodna područja. Granica je mjesto dodira
raznorodnog – mjesto prevođenja.

6
 • FUNKCIJE GRANICE:
I. _ PRVA FUNKCIJA GRANICE: uvodi diobu, npr. JEZGRA vs. PERIFERIJA tipa JA/MI vs. NE-
JA/NE-MI iliti DRUGI.
• SIMBOLIZAM GRANICE (lat. līmen »prag«) → liminalna bića, stanja, radnje i sl.
- npr. rimski graničari (lat. limitanei) – barbarski plaćenici koji živeći na periferiji nikada nisu
posve pripadali Carstvu (npr. naseljeni zapadnom stranom Rajne)
- npr. pas se u antici smatrao prijelaznim bićem = niti posve osobom, ali niti posve životinjom → niti
bićem ljudskoga, niti bićem životinjskoga svijeta → biće podzemlja, glasnik Hekate
- npr. Hekata – troglava/trolična → djeva/žena/starica; anima mundi = posredovala između
materijalnoga i duhovnoga svijeta (izbavila Perzefonu iz Hada)

II. _ DRUGA FUNKCIJA GRANICE: prevodi tekstove s periferije – granica preznakovljuje ili
oznakovljuje građu u kodni sustav ili jezik semiosfere.
• SUKOB S TEKOVINAMA – Granica je semiotički nestabilno područje. Tekstovi s periferije nerijetko su
u sukobu s tekovinama semiosfere.
- npr. Rimsko Carstvo kao semiosfera svoj prvotni uspjeh duguje svojoj otvorenosti → Rimljani su
učili od pokorenih naroda, usp. od iberskih ratnika preuzeli mač gladius i štit scutum koji će postati
opremom legionara;
- (unatoč opiranju jezgre) književnost i filozofiju preuzeli su od Grka;
7
 - izradu brodova preuzeli su od Kartage;
- Sol Invictus kult izgradili na osnovi indoiranskoga božanstva Mitre itd.
• JEZGRA se nerijetko opire pripajanju novoga – nastoji očuvati identitet, odnosno homogenost semiosfere.
Strukture jezgre u trajnom su sukobu s fragmentarnim (heterogenim) elementima PERIFERIJE.
• Sukob tih dviju oprečnih tendencija – prema inovaciji s jedne strane te prema stabilnosti s druge strane –
predstavlja ZAKON UNUTARNJE ORGANIZACIJE SEMIOSFERE.
• GRANICA KAO PODRUČJE DIJALOGA
• Da bi postojao dijalog, mora postojati jedno JA i jedno NE-JA, ali ujedno i svako od tih dvaju oprečnih
jastava mora imati predodžbu drugoga.
• Mora, dakle, postojati nekakva osnovna RAZLIKA kao što mora postojati i neka vrsta JEDNAČENJA, tj.
EMPATIJE na osnovi koje jedno JA može sebi predočiti NE-JA.
• ENANTIOMORFIJA. – Primjer odnosa razlike (heterogenosti) i jednačenja (homogenosti) Lotman
nalazi u fenomenu enantiomorfije.
- Enantiomorfija, simetrija odraza iliti zrcalna simetrija, temelji se na odnosu strukturne
podudarnosti i strukturne različitosti.
- Zrcalni odraz predmeta njegov je dvojnik koji se čini identičnim, ali je izvrnut (doppelgänger).
• Upečatljiv primjer zrcalne simetrije prema Lotmanu je PALINDROM:
- _ SIMETRIČAN po tome što i obrnutim smjerom čitanja ostaje identičan, usp. i jogurt ujutru goji;
- _ ASIMETRIČAN po tome što čitanje obrnutim smjerom pobuđuje drugačije stanje svijesti.
Čitanje unatrag često se dovodi u vezu s ezoteričkim naukama – česta je uporaba palindroma u
vradžbinama i obredima.
• Uzevši u obzir da sve razine semiosfere – od ljudske osobnosti i pojedinačna teksta do globalne semiotičke
cjeline – čine skup pojedinačnih međupovezanih semiosfera, svaka je od njih ujedno sudionik u dijalogu
(kao dio semiosfere), ali i prostor dijaloga (semiosfera kao cjelina), u svakoj se mogu nazreti ostvaraji
desnice i ljevice. Bilo da leži desno ili lijevo, svaka od njih uključuje u sebi, na najnižoj razini, strukture
koje pripadaju ujedno desnici i ljevici. (Lotman 2005: 225)

8
 4. SEMINAR:
BARTHESOV POJAM MITA

• Kako bismo odredili DENOTACIJU, a kako KONOTACIJU iskaza: Slijedi još jedan sunčan i sparan
dan?
(a) _ DENOTACIJA → eksplicitno značenje, jasan, nedvosmislen sadržaj riječi, iskaza ili teksta koji
razumiju svi govornici, usp. ‘Slijedi još jedan dan bez oblaka s visokom temperaturom zraka i visokom
količinom vlage’.
(b) _ KONOTACIJA → implicitno značenje, odnosno dodatna razina značenja koju riječ, iskaz ili tekst
poprimaju zavisno o situaciji, primatelju, namjeri pošiljatelja i dr.
• Tako će gornji iskaz imati različitu konotaciju za čovjeka koji ljetuje na Jadranu, a drugačiju pak za
poljoprivrednika koji tjednima iščekuje kišu strahujući za urod.
• Semiotika nastoji uočiti i objasniti implicitna iliti konotativna značenja pojava. Budući da se do konotacije
dolazi preko denotacije, prvo moramo shvatiti sponu među tim dvjema razinama značenja.
• ELEMENTI SUSTAVA ZNAČENJA. – Svaki sustav značenja sadrži sljedeće elemente:
i. _ PLAN IZRAZA I, npr. glasovni ostvaraj [stablo];
ii. _ PLAN SADRŽAJA S, npr. pojam STABLO;
iii. _ RELACIJU R IZRAZA i SADRŽAJA – I R S.
• Pretpostavimo situaciju u kojoj upravo opisan sustav značenja postaje elementom drugoga sustava. Takvu
je situaciju moguće ostvariti na dva načina:
(i) _ PRVI NAČIN. – Prvi sustav, JEZIK-OBJEKT, postaje planom sadržaja, odnosno označenim
drugoga sustava ravnajući se prema formuli I R2 (I R1 S) [R2 = relacija između metajezika i jezika-
objekta]
• Tipičan je primjer takve relacije situacija u kojoj dolazi do nerazumijevanja između dvaju sugovornika te je
potrebno pojasniti segmente govora, usp. Što vam znači ta riječ ljosnuti? – Ljosnuti znači pasti, tresnuti o
tlo.
(ii) _ DRUGI NAČIN. – Prvi sustav, JEZIK-OBJEKT, postaje planom izraza, odnosno označiteljem
drugoga sustava ravnajući se prema formuli (I R1 S) R2 S
- npr. Dijete im je na putu. – Fraza biti na putu postaje označiteljem pojma biti pred rođenjem. –
Usp. također Jutros nas je napustila. – Glagol napustiti postaje označiteljem pojma umrijeti i sl.
- npr. Skrenuo je. – Tu riječ skrenuti postaje označiteljem pojma duševne bolesti.
- npr. Obrazovanje je zlatni rudnik. – Izraz zlatni rudnik = denotativno ‘podzemni objekt u kojemu
se iskopava zlato’; konotativno ‘izvor prilika, ideja, zarade’ i sl.
• Govoreći o pojmu MITEMA o tome je govorio već Lévi-Strauss zapažajući da mitovi i bajke
modificiraju riječi prirodnoga jezika.
9
 - npr. riječ kralj u određenu narativu nema tek opće značenje ‘najviši nasljedni naslov vladara’ (HJP), nego
ujedno i konotira osobine kralja pripadna narativu, npr. kralj Arthur; Jon Snow, kralj Sjevera; kralj
Aragorn i sl.
• Budući da počiva na snopovima odnosa koji oblikuju narativ, riječ kralj je armirana, što će reći da se
temelji na dvjema razinama značenja:
a. na značenju oblikovanom na planu jezika (I R1 S)
b. na značenju oblikovanom na planu mita, što će reći na značenju iznjedrenom narativom, npr. naravlju,
odlukama i radnjama pojedinačnih kraljeva (I R1 S) R2 S

MIT JE NAČIN OZNAČIVANJA

NAČIN OZNAČIVANJA = NAČIN PRIKAZIVANJA
• _ PRVA RAZINA – DENOTACIJA: Mladi vojnik crne rase pozdravlja trobojnicu.
• _ DRUGA RAZINA – KONOTACIJA: Mladi vojnik označen je načinom na koji pozdravlja, tj.
pogledom usmjerenim k trobojnici koja simbolizira kolonijalno Carstvo Francuske – osobito zemlje
Sjeverne Afrike (Maroko, Alžir, Tunis) pod protektoratom Carstva!
• CILJANO ČITANJE:
- Francuska je veliko Carstvo – svi sinovi Francuske – bez
obzira na boju kože! – vjerno služe pod njezinom zastavom.
10
 - Nema boljega odgovora onima koji napadaju kolonijalizam od revnosti s kojom ovaj mladi crni
vojnik služi svoje tobožnje ugnjetavače.
• Barthes: Mit iskrivljuje. Pojam mita uvijek je namješten.
• FORMA I POJAM MITA. – Forma mita uvijek je dvoznačna / dvovidna:
• Kao znak prve razine forma već sadrži određeno značenje svedivo na određeno znanje i/ili doživljaj, na
određenu, kako Barthes kaže, prošlost, na određeno sjećanje.
- npr. Teutonski vitez s propagandnoga plakata denotativno označava pripadnika Teutonskoga
viteškoga reda koji je predvodio Sjeverne križarske ratove. Smještanjem Teutonskoga viteza u okvir
nacističkoga propagandnog plakata prošlost Teutonskoga reda i znanje [= sjećanje] o njemu
namješta se, tj. iskrivljuje.
• Forma mita namješta smisao određena pojma zavisno o motivima autora i narativu koji se nastoji
podastrijeti.
- npr. parolom Rettet den Osten! nastoji se nacistička stremljenja
identificirati sa stremljenjima Teutonskih vitezova
• Forma mita dvovidna je
poput Neckerove kocke.

• _ NATURALIZACIJA MITA. – Dvovidnost dovodi do toga se značenje mita istovremeno ukazuje:

i. kao PROGLAS, odnosno kao javno priopćenje od općega značaja, kao činjenica koju je potrebno
prihvatiti → To je naprosto tako!
ii. kao ZAKLJUČAK, odnosno kao ishod širega izlaganja → Ne samo da to jest tako, nego i logički slijedi
da je tako!
- npr. kao što su teutonski vitezovi spasili istok od pogana tako će i nacistički vojnici spasiti istok od
komunista → Proglas, ali i zaključivanje analogijom.
- npr. crnački vojnik nikada ne bi pozdravljao francusku trobojnicu da doista nije vjeran Carstvu!
• Posljedica je toga da se mitski govor usvaja kao sustav činjenica pričem, bilježi Barthes, pozadinska
ideologija nastoji biti anonimna, prešutna, nepisana.
• Dobar primjer slijeđenja takve naturalizirane ili anonimne ideologije Barthes vidi u odnosu niže
srednje klase prema višoj, buržujskoj klasi.
• Barthes bilježi da je sve – od novina, filma i kazališta do govora i stila odijevanja – podređeno predstavi
koja predočava jedan idealan model života.
• Pripadnici nižih slojeva nastoje prema takvu modelu. Prepoznaju se u njegovim oprimjerenjima i nerijetko
oblikuju čitav život ne bi li ih dosegnuli ili pak oponašali.

11
 5. SEMINAR:
ZNAČENJE KOMPOZICIJE

• Kadar iz Bergmanova filma Kroz tamno ogledalo

• _ KOMPOZICIJA CJELINE. – Podrazumijeva značenje što proizlazi iz odnosa sastavnica od kojih se

sastoji nekakav tekst. Prema tome, značenje teksta zadano je njegovom strukturom.
• ELEMENTI ZNAČENJA:

12
 i. _ POLOŽAJ SASTAVNICA. – Mijenjajući položaj sastavnica mijenjamo strukturu teksta.
- usp. položaj figura na šahovskoj ploči i način na koji se stanje igre mijenja zavisno o potezima
igrača.
- usp. položaj Karin u odnosu na njezina brata; što bi se dogodilo s cjelinom da zamijene mjesta (ali
ne stav niti izraz!) tako da Karin bude lijevo, a njezin brat desno?
ii. _ ISTAKNUTOST SASTAVNICA. – Sastavnice mogu biti više ili manje naglašene, odnosno istaknute,
što stvara dinamiku prednjega plana i pozadine.
• Promatrajući Bergmanov kadar, uočavamo Karin kao najistaknutiju figuru iliti sastavnicu
kompozicije:
- njezina figura obuhvaća pola kadra; u oštrijem je fokusu; prima najveću količinu svjetla;
- njezina odjeća i blijedo lice ističu njezinu figuru u odnosu na tamniju pozadinu;
- izraz njezina lica istančan je i plijeni pažnju.
-
iii. _ LINIJE RAZGRANIČENJA → OKVIR. – Osim prema položaju i istaknutosti sastavnica, kompozicija
se može strukturirati i linijama razgraničenja.
• Tako, primjerice, u okviru početnoga Bergmanova kadra uočavamo:
(i) _ Okomitu liniju naznačenu lijevim rubom vrata kolibe koja se odatle dalje nastavlja kontrastom svijetlih i
tamnih dasaka krova.
- Linija prolazi sredinom slike razgraničujući prostor koji pripada Karin od prostora koji pripada
njezinu bratu Minusu.
- Odvojenost dviju prostornih domena dodatno potvrđuju pogled koji Karin usmjerava prema nekom

neodređenom mjestu kao i neomeđeno, amorfno područje horizonta u pozadini Karin.

- Autori bilježe da se tako stvara dojam da je kontakt Minusa i Karin onemogućen – kadar kao da
označava odvojenost dvaju privatnih svjetova.
13
(ii) _ Vodoravnu liniju naznačenu horizontom, odnosno granicom koja tlo dijeli od neba – tlo kao realnost
nasuprot domeni neba kojoj lice Karin naočigled pripada.

Tizian, Noli me tangere

• BERGMANOV KADAR. – Karin je razapeta između stvarnosti, između ovdje-i-sada, i privatnoga svijeta
kojemu stremi njezin pogled. (Karin pati od shizofrenije). Minus u donjem lijevom kutu leži na tlu koje se
kao nešto konkretno, kao simbol materijalnoga, racionalnoga svijeta suprotstavlja odsutnosti Karin.
• NOLI ME TANGERE. – Kristov štap označava granicu između njega i Magdalene kao dihotomiju
nadzemaljsko – zemaljsko. Zemaljsko je područje tjelesnoga linijom horizonta odvojeno od
nadzemaljskoga ili bestjelesnoga (duhovnoga).
• Gledajući položaj sastavnica, njihovu istaknutost te linije razgraničenja među njima, autori izvode TRI
NAČELA KOMPOZICIJE:
I. _ NAČELO INFORMATIVNE VRIJEDNOSTI počiva na položaju sastavnica: lijevo/desno →
dano/novo; gore/dolje → idealno/realno;
II. _ NAČELO ISTAKNUTOSTI počiva na istaknutosti sastavnica: prednji plan/pozadina; veličina i
oštrina figura/likova; eidetska (linije, konture) i kromatska obilježja (kakvoća, intenzitet i zasićenost boja);
III. _ NAČELO OKVIRA počiva na linijama razgraničenja koje se uglavnom određuju zavisno o položaju i
istaknutosti sastavnica (lijevo/desno; gore/dolje; središte/periferija).
• _ MULTIMODALNI TEKST. – Svaki tekst čije se značenje temelji na uporabi više semiotičkih kodova
ili načina. Semiotički kodovi: zvukovni/auditivni, gestualni, pisani, vizualni, olfaktivni, taktilni,
gustativni.

• Odnos semiotičkih kodova u okviru multimodalnoga teksta stvara kod više razine.
• Općenito postoje dva tipa višerazinskih kodova:
a. kod prostorne kompozicije
14
 b. kod vremenske kompozicije.
• Predmet je našega interesa kod prostorne kompozicije koji se temelji na trima načelima kompozicije.
I. _ NAČELO INFORMATIVNE VRIJEDNOSTI
(a) _ DANO/NOVO = informativna vrijednost opozicije LIJEVO/DESNO;
(b) Kompozicije u kojima se može uočiti okomita linija razgraničenja obično se strukturiraju prema
opoziciji LIJEVO/DESNO.
II. LIJEVO = DANO = poznato, utvrđeno,
prihvaćeno, činjenično.
III. DESNO = NOVO = nepoznato,
neutvrđeno, neprihvaćeno, sporno.

Lorenzo Maitani, mramorni reljef Stvaranje

Eve

 BOG → LIJEVO = DANO → neosporna činjenica i odrednica svega što jest.

 EVA → DESNO = NOVO → zavodnica koja će Adama navesti na grijeh.

• Michelangelo je na fresci Stvaranje Adama – u skladu s novim humanističkim duhom renesanse – Boga
postavio s desne strane. U svjetlu novih spoznaja Bog je postao nešto problematično i sporno.
• Odnos NOVO/DANO očituje ideologijsku strukturu.
• Barthes bilježi da se naturalizacija mitskih narativa temelji na tomu da se određeni svjetonazor
podastre kao činjenično stanje, odnosno kao danost. U tom smislu mitsko prikazivanje može se
koristiti i strategijama prostorne organizacije teksta.

15
 • LIJEVO → iskopavanje zlata =
činjenica, danost. // DESNO →
žene iskopavaju zlato = novost.

(a) _ IDEALNO/REALNO → informativna vrijednost opozicije GORE/DOLJE;

(b) Kompozicije u kojima se može uočiti vodoravna linija
razgraničenja obično se strukturiraju prema opoziciji
GORE/DOLJE:
- GORE = IDEALNO = obećanje, »nešto što bi se moglo
ostvariti«.
- DOLJE = REALNO = činjenica, »nešto što jest«, kao i
uputa za ostvarenje idealnog.
• GORE – IDEALNO = obećanje proizvoda
• DOLJE – REALNO = uputa → proizvod

• Minijatura iz 15. st.

Bog Adamu i Evi pokazuje smrt

16
Kraljevski par, Elizabeta i Filip te
par građana vjenčanih na isti dan.

II. _ NAČELO ISTAKNUTOSTI

• Istaknutost sastavnica zavisi o nizu čimbenika:
- položaj i oštrina fokusa – istančanost eidetskih obilježja poput kontura i linija predmeta,
figura i likova;
- odnos boja prema tonu ili vrsti, jačini ili zasićenosti te količini svjetla, npr. crno-bijelo, azur-
tirkiz, svijetlo-tamno i sl.;
- specifični kulturni čimbenici, npr. figure moći, klasni, religijski, politički simboli inherentno
su istaknutiji.
- _ NAČELO OKVIRA
• Sastavnice mogu biti SJEDINJENE/RAZJEDINJENE:
- Sjedinjenost se postiže odsustvom uokvirenih elemenata, npr. grupne fotografije – osobe
se sabiru prema središtu. Sjedinjenost se može postići i pomoću vektora, usp. nagib
fotografije udesno u primjeru sa ženama koje iskopavaju zlato.
- Razjedinjenost se ostvaruje prije svega linijama razgraničenja; lijevo/desno, gore/dolje,
središte/ periferija.

17
 1. PREDAVANJE:
Semiologija, semiotika: povijesni pregled, osnivači, podjele

Semiologija
• Semiologica ili semeiologica – od ranog 17. st.
• Nauk o znacima bolesti u čovjeka (u 18. stoljeću);
• Opća teorija o znakovima (Baumgarten, Metafizika, 1739.).
Semiotika
• Semeiotica – od 16. stoljeću;
• Nauk o znacima bolesti u čovjeka i procesu postavljanja dijagnoze.
1. Semiologija = semiotika
2. Semiologija ≠ semiotika
1. Semiologija = semiotika
18
a) Saussure – semiologija;
b) Peirce - semiotika (semeiotics – po uzoru na Lockeovu Σημειωτική iz 1690., Ogled o ljudskom razumu);
c) Od 16. i 17. st. – područje medicine Medicinski nauk o simptomima; simptomatologija, tumačenje znakova
bolesti, nauk o znacima bolesti u čovjeka
1. Semiologija = semiotika
• Humanistički aspekt – proširivanje značenja pojma
= Nauk o cjelokupnom poznavanju čovjeka – u fiziološko-medicinskom smislu u i moralnom semeiotica moralis
Prije Novog vijeka
• Doctrina ili scientia de signis:
- U antici (predsokratovci, Platon, Aristotel),
- U srednjem vijeku (Augustin i Skolastika; rasprava između realista i nominalista)
- Jezični znakovi
2. Semiologija ≠ semiotika
1a. Saussure: lingvistika – semiologija – socijalna psihologija – opća psihologija;
• “Znanost koja izučava život znakova u krugu društvenog života.“ (Tečaj)
1. „društveni život“ (intencionalni komunikacijski znakovi u društvenom kontekstu);
2. povezanost s lingvistikom – humanistička tradicija
+ “jezik mode”, “jezik filma”, “jezik reklama”;
“gramatika”, “sintaksa”, “semantika”, “sintagma”
1b: Peirce: filozofija - spoznajna teorija, logika
• Znak – sve ono što je moguće interpretirati
(Umberto Eco)
• Semioza - proces u kojemu znak razvija svoju djelotvornost, postaje znakom u punom smislu riječi
1. razlika:
Semiotika - pojam koji označava tradiciju opće teorije znakova razrađene u spisima Ch. S. Peircea;
Semiologija - pojam koji karakterizira tradiciju koju je utemeljio Saussure;
- S različitim definicijama znaka
2. Semiotika - opća znanost o znakovima, a semiologija istražuje različite „jezike“ – obredne, ceremonijalne,
književnost;
Semiologija je dio semiotike;
- Ferruccio Rossi Landi
3. Semiotika i semiologija istražuju različite sustave znakova:
(a) semiotika je teorija nejezičnih sustava znakova, semiologija istražuje tekstove i njihove strukture;
19
(b) semiotika je teorija o neljudskim i „prirodnim“ znakovima, semiologija se bavi ljudskim znakovnim
sustavima;
(c) semiologija se bavi intencionalno proizvedenim znakovima, semiotika neintencionalnima;
4. Semiologija - teorija najrazličitijih znakovnih sustava koji su sa svoje strane definirani kao pojedinačne
semiotike;
Louis Hjelmslev: semiologija kao metasemiotika; semiologija kao opća znanost o specifičnim semiotikama;
5. Roland Barthes:
Semiologija - opća znanost o znakovima,
Semiotika - pojedinačni sustavi znakova
Semiotika filma, semiotika slike, semiotika reklame, semiotika mode, semiotika gesta, semiotika prostora…
Semiologija kao opća znanost o znakovima; podređena lingvistici (obrnuto od Saussurea)

Dvije paradigme
• Ch. S. Peirce – Ch. Morris – Th. Sebeok = globalna semiotika, neglotocentrična;
• Semiologija - sklona sve ostale znakovne sustave promatrati kao „jezik“: F. de Saussure – L. Hjelmslev –
R. Barthes… = glotocentrična semiologija.

Nekad
• Semiologija
1. Semiologija komunikacije – znakovni procesi, intencionalni i arbitrarni;
2. Semiologija značenja – neintencionalni znakovi, u prirodi i kulturi.
Danas
• Semiotika (1969. utemeljiteljski odbor Međunarodnog društva za semiotičke studije; na poticaj Romana
Jakobsona; Roland
Barthes, Emile Benveniste, Algirdas Julien Greimas, Claude Lévi-Strauss, Thomas A. Sebeok) Dvije perspektive:
• Unutarnja: stvaranje značenja
• Izvanjska: opticaj znakova u sociokulturnom prostoru, komunikacija.
+ različite značenjske prakse, komunikacijske u nejednakim stupnjevima (manipulacija, uvjeravanje, nagovaranje,
djelovanje)
Dva puta
1. (Kognitivno)-interpretativna semiotika proučava semiozu: kako pripisujemo značenje
svijetu; „tumač“ u središtu procesa konstrukcije značenja,
20
• Strukturalna ili generativna semiotika proučava značenje određeno kao sustav sukladnosti između plana izraza i
plana sadržaja; značenja različitih tekstova.
Dva puta
• F. de Saussure - L. Hjelmslev - R. Barthes - A. J. Greimas
Strukturalna semiotika
• C. S. Peirce – U. Eco – P. Violi
Interpretativna semiotika
Dvije paradigme
1. „Semiologija i humanistička tradicija“: Roland Barthes: semiologija – ne semiotika – kao kritika ideoloških
konotacija koje su prisutne u hiper-sistemu znakova (jeziku)
2. „Semiotička paradigma“ Umberta Eca: od Peirceovih ideja
Znak kao UPUĆIVANJE
Upućivanje
Tri aristotelovska modela:
1. indukcija (od pojedinačnog prema općem)
2. dedukcija (od općeg prema pojedinačnom)
3. abdukcija (na temelju nečeg čemu je potrebno objašnjenje zaključuje se o dosad nepoznatom i pokusno
prihvaćenom pravilu)

Abdukcija
Promatra se iznenađujuća činjenica C.
Ali ako je A istina, C bi bila prirodna posljedica.
-----------------------------------------------------
Prema tome, postoji razlog da se prihvati da je A istinito.
„Znanstvena mašta“; znanstvene ideje.
Semiotika kao teorija značenja/označivanja
• Semiotički sustav: združuje plan izraza s planom sadržaja
• Konačan produkt - znak
• Niz različitih procesa koji dovode do stvaranja znaka
• U proizvodnji značenja znak se pojavljuje na površinskoj razini, u trenutku manifestacije,
Dubinska organizacija dvaju planova, izraza i sadržaja već uspostavljena.
Znak
• Jedinice nižih razina (semi, sememi)

21
• Ispod razine znaka postoji čitav jedan sustav i cijeli jedan proces (dubinska razina) kojega je znak samo
„rezultat“, ono „vidljivo“, očitovano.
• Znakovi se kombiniraju i grupiraju u složene znakove – jedinice više od razine znaka (složeni znakovi,
strukture teksta, tekstovi….) - iznad razine znaka također postoji jedna razina (površinska razina).
Semiotika kao teorija značenja/označivanja
• Proces konstrukcije značenja
• „Putanja“ (zacrtan put) od najjednostavnijeg prema najkompleksnijem, od najapstraktnijeg prema
najkonkretnijem
= Generativna putanja značenja
Pariška semiotička škola (Greimas)
Semiotika kao teorija forme
• Forma – supstancija (“sadržaj”)
• Razina forme - dubinska razina: apstraktne i jednostavne sastavnice
+ invarijantne (nepromjenjive).
Forma, invarijantna i čisto odnosna organizacija nekog plana, artikulira osjetilnu ili pojmovnu materiju
= Donosi značenje
Tri semiotička principa
1. Inteligibilnost: opis uvjeta proizvodnje i primanja (recepcije) značenja
2. Određivanje sustava relacija koji konstituiraju invarijante proizvodnje i primanja značenja
3. Strukturalnost: razlučiti i hijerarhizirati različite razine i njihove međusobne odnose u stvaranja značenja
Rezultati triju principa
• Više inteligibilnosti
• Više pertinencije
• Više diferencijacije

2. PREDAVANJE:
Znak, iskaz, iskazivanje, tekst

Znak
• Jedinstvo pojma i akustičke slike, označitelja i označenog, PI i PS
• Upućivanje
• aliquid (stat) pro aliquo
• Znak ≠ pojava (referent)
22
• Redukcijska narav
• Model
• Proces označivanja kao ljudska aktivnost
Znak i pojava
• Znak ← pojava
• Znak ↔ pojava
• Znakovne poruke – ljudska iskustva o svijetu
Iskaz/iskazivanje
• Lingvistička perspektiva (Benveniste)
• Semiotička perspektiva (Greimas)
• Iskaz – proizvod iskazivanja; konkretan i ostvaren
• Iskazivanje – proizvodnja iskaza
• Iskazivač – naslovljenik iskaza
(realni/tekstualne slike, simulacra)
Iskaz
• Oznake:
- ja/ne-ja (subjektivnost)
- sad/ne-sad (temporalnost)
- ovdje/ne-ovdje (spacialnost)
Lingvistika iskazivanja
(Benveniste)
Lingvistika iskazivanja
• Diskurs – jezik + pragmatički aspekt
• Sposobnosti individue da se uspostavi kao subjekt u činu iskazivanja i s pomoću iskazivanja
1. pokazatelji osobe – lične zamjenice (ja i ti)
(subjektivnost)
2. oblici temporalnosti
3. oblici ilokutivnosti
4. modalnost
Iskazivanje - iskaz
• Pragmatički aspekt – uvijek
• Iskazivanje – prisutno u iskazu uvijek (čak i kad ga na razini ostvarenja nema – posebno značajno)

23
• Pragmatički čin govorenja (lingvistika) – tekstualna činjenica (semiotika)
Iskazivanje
• Strategije manipulacije i ideologijski, estetski, kognitivni, pragmatički izbori
• Iskazni aparat paralelno konstruira određenu sliku svojega iskazivača kao i naslovljenika iskaza kojemu je
neka određena strategija namijenjena
• Mjesto na kojem se izvodi semiotička kompetencija
• Instancija uspostave subjekta (iskazivanja): “ego, hic et nunc”
• Iskazivanje se oblikuje s pomoću mehanizama uključivanja i isključivanja
Isključivanje - débrayage
• Izbacivanje iskazivanja
• Aktancijalni débrayage: razdvajanje subjekta iskazivanja i projekcija u iskazu jednog ne-ja
• Temporalni débrayage: postuliranje jednog nesad različitog od vremena iskazivanja
• Spacijalni débrayage: suprotstavljanje mjestu iskazivanja jednog ne-ovdje
Uključivanje - embrayage
• Učinak povratka iskazivanju
• Aktancijalni – ja
• Spacijalni – ovdje
• Temporalni – sad
Svako uključivanje logički prethodi operaciji isključivanja
Iskazivanje
• Iskazivač i naslovljenik iskaza:
- Pragmatički subjekti
- Kognitivni subjekti (manipulatori, prosuditelji manipulacije – moment ugovora)
Kriterij istinitosti/lažnosti iskaza – rezultat intersubjektivne relacije

• Kontekstualna priroda njegove interpretacije

(Soutet, 1995.)
Lingvistički kontekst
Iskazni kontekst - osim gramatikalnosti i unutarrečeničnih odnosa, tekst postoji i konstruira se u izvanjskoj
stvarnosti
• Tekst – tekstualnost (Schmitd, 1973.)
• Tekstualnost - struktura
• Način univerzalne, društvene i obavezne manifestacije u svim jezicima za izvršenje komunikacije
24
• Tekstualnost - strukturalno obilježje društvenokomunikacijskog djelovanja sudionika komunikacije
• Tekst - konkretna realizacija tekstualnosti.
• Tekstovi kao skupovi znakova iskazanih u nekoj tekstualnosti
• Tekst kao komunikacijska potreba koju reguliraju uvjeti tekstualnosti (Beaugrande i Dressler, 1984.):
• Tekst - elaboracija usko jezičnih elemenata, koherencija i kohezija
• Načini na koje korisnici sudjeluju u djelovanju tekstualnog proizvoda: intencionalnost, prihvatljivost,
informativnost, situacionalnost, intertekstualnost.

Tipologija tekstova
• Narativni, deskriptivni, ekspozitivni, regulacijski, argumentacijski
(Werlich, 1976.)
Kriterij: odnos koji pošiljatelj uspostavlja između elaboracije realnosti i ideacijskih procesa
Način najprikladniji za izražavanje određene reprezentacije.
Način ne ovisi samo o tipu i sadržaju teksta nego je i u vezi s ciljevima, s kontekstom i sa subjektima.
• Verbalan (jezičan) i neverbalan (nejezičan) ili kombinacija jednog i drugog.
• Primjerice: film, roman, slika, kazališna predstava, pjesma
• Nije nužno jezična jedinica
• Slika, predmet, televizijska emisija, film, reklamni spot, kultura u cijelosti
• Bilo koja kulturna pojava
• Sve ono što može biti proučavano kao tekst
• Tekst nije predmet analize, istraživanja
• MODEL s pomoću kojeg se neka pojava kulture može proučavati
• Tekst kao mjesto prijenosa informacija
• Tekst kao ontološka realnost
• Tekst kao model
• Objasnidbeni model za opis društvene i kulturne zbilja
• Mora proizvoditi značenje/vrijednost
(PI + PS)
• Bilo koji kulturni konstrukt koji ima plan izraza i plan sadržaja može biti promatran i proučavan kao tekst
• Postoje predmeti koji nisu tekst
• Tekst je pojam koji treba prevladati da bi se mogle opisivati semiotičke pojave poput:
- individualnih aktivnosti – kuhanje, pušenje cigarete, šetnje

25
- rituala – razgovor na mobitel, kupovina u trgovačkom centru
- intimne aktivnosti – smijanje, plesanje
= PRAKSA

Praksa
• Društvena, kognitivna, senzorijalna ponašanja
• Primjerice, čitanje knjige, gledanje filma, degustacija nekog jela, konkretno iskustvo
plesa, marketinška strategija, politička kampanja
• Tekst – tradicionalno značenje

3. PREDAVANJE:
Diskurs, komunikacija, semiosfera

• Filozofija (Habermas, Foucault)

• Lingvistika (analize teksta, pragmatika)
• Sociologija (Bourdieu)
• Književna teorija
• Postkolonijalna teorija
• Feminizam i rodni studiji
Diskurs
• Jezična jedinica i društveni konstrukt
• Skup pravila jezika koja se potvrđuju unutar intersubjektivnih prostora (konverzacija – cjelokupna kulturna
organizacija)
• Skup društveno-kulturnih ograničenja koja djeluju na jezik (ograničavajući izražajnu slobodu individue)
• Tekstovi kao diskursi – dva plana:
26
1. Plan iskaza (artikulacija izraza i sadržaja)
2. Plan iskazivanja (sudjelovanje iskazivača i naslovljenika iskaza)
Bez razlike između jezika i djelovanja, između diskursa u tradicionalnom smislu i značenjske prakse koja se
očituje u osobnim odnosima ili u društvenim situacijama.
Diskurs
• ‘Sinonim’ za tekst
• Poistovjećen s iskazom (= ono što je iskazano)
• Rezultat (ili operacija) ulančavanja rečenica
• Cjelovitost značenja
• Semiotička područja kao diskursi: pravni, politički, reklamni, znanstveni, turistički – tipologija diskursa:
konotativna, geografski, povijesno i kulturno određena
• Prijelaz od analize usmjerene prema tekstu na analizu usmjerenu prema diskursu - sociosemiotika
• Diskurs kao iskazani tekst
• Upotrijebljen za kritiku ili podržavanje neke vizije svijeta i sustava vjerovanja

• Nietzsche, Vesela znanost; aforizam broj 354

Svijest se vjerojatno razvila iz pritiska potrebe za komunikacijom
Pojam Mitteilung
(„komunikacija“, ali i „sudjelovanje“)
Komunikacija
• Razmjena obavijesti i simboličko djelovanje na drugog
• Dijalog i manipulacija
• Potvrđivanje zajedničkih vrijednosti i zavođenje
• Dominacija i sloboda
• Autoritarnost i manipulacija
2. govorni kanal
1. pošiljatelj 6. primatelj
3. poruka
2. fatička
1. ekspresivna 6. konativna
3. poetska
Komunikacija
• Pošiljateljeva sposobnost da izrazi snažnu vrijednost o sebi samome
27
• Ostvariti efikasni kontakt (fatički učinak) i konativno djelovanje
• Fatičkom učinku odgovara potreba za kontaktom
• Poetskom učinku odgovara potreba za novim obavijestima
• Odnos između pošiljatelja i primatelja svodi se na identifikaciju vrijednosti
1. PRVI stadij: C1 = (E1 → D1)
2. DRUGI stadij: E1 → C1 → M
3. TREĆI stadij: M → C1 → A
C1 – komunikacijski događaj E1 – autor, zastupnik
D1 – kriterij primjetljivosti
M – mediji
A – publika

• BARNETT PEARCE - komunikacija kao združivanje

• Prijenos informacije sekundarna pojava
• Društvena konstrukcija stvarnosti zbog koje ljudska bića:
- Usuglašuju se u temeljnim vrijednostima na kojima počivaju njihove aktivnosti (uređenje, usklađenje)
- konstruiraju priče o sebi i svijetu (suvislost, povezanost)
- prepoznaju ono što u svijetu bježi njihovoj spoznaji (tajanstvenost)
• Intrapersonalna
• Interpersonalna
• Masovna
Pojam “mase” (negativno konotiran od početka
XX. stoljeća)/ pojmovi “grupa”, “javnost”, “narod”, “društvo”
Pojam “tehnologija interpersonalne komunikacije” umjesto “masovne komunikacije”
• Teorija informacije – neadekvatnost kad se pokuša primijeniti na ljudsku komunikaciju:
Tri glavna entiteta, pošiljatelj, primatelj i poruka promatraju se kao nezavisne monade
Sabiru se pod samo jednu karakterizaciju kognitivne prirode
• Model PRIJENOSA (transmisije)
SIGNALA ili neke obavijesne jedinice
(među strojevima)
• Ljudska komunikacija je INTERAKCIJA i nužno utječe na sve sudionike komunikacijske razmjene
• Multidimenzionalan proces:

28
Instrumentalni i performativni aspekti supostoje s afektivnim i emocionalnim aspektima Intelektna manipulacija
jezikom i patemička manipulacija
Paralingvistički i suprasegmentalni elementi odigravaju ulogu koja je često odlučujuća za krajnje razumijevanje
poslanih poruka
- Kaotična komunikacijska struja
U temelju svakog komunikacijskog čina nalazi se intersubjektivna dimenzija

Semiosfera
• Lotman
• Tartuska škola
(Toporov, Ivanov, Uspenskij)
• 60te godine XX. stoljeća
• Modelativni sustavi - strukture elemenata i pravila njihova kombiniranja
• Znakovni sustavi kao modeli svijeta
Različiti znakovni sustavi na različite načine modeliraju svijet
Normativnost
• Primarni modelativni sustavi (jezik)
• Sekundarni modelativni sustavi
• Semiotički prostor koji određuje procese semioze u kulturi
• U analogiji s pojmom biosfere
• Kulturni – bitno ljudski – prostor
• Mjesto kulture i jezika: izvan semiosfere nema ni jezika ni komunikacije
• Mjesto izvan kojega semioza nije moguća
• Granice:
Mjesto neprestanih procesa prevođenja
Suma semiotičkih filtra prevođenja
Dijalog = prevođenje
(važnost komunikacije)
Porozna i propusna → nestabilnost u semiosferi

Granice semiosfere
• Ujedinjuju dvije različite semiotičke sfere
(promatrano iz ugla njezina imanentnog funkcioniranja)
29
• Razdvajaju dvije različite semiotičke sfere
(promatrano iz ugla njihovih uzajamnih odnosa)
Izvanjski prostor
- Nepostojanje apsolutnih kriterija semiotičnosti i nesemiotičnosti
Semiosfera
• Asimetričnost (središte – periferija)
• Heterogenost
• Homogenost (u odnosu prema izvanjskom prostoru) • Semiosfera se neprekidno prerađuje, preinačuje,
reformulira
• Unutar semiosfere razrađuju se metode njezina samoopisa – metastrukture, GRAMATIKE • Povećavaju
rigidnost semiosfere i usporavaju razvoj njezinih dijelova
Edgar Morin
• Reprezentacije, simboli, mitovi, ideje okruženi su pojmovima kulture i noosfere
• Sa stajališta kulture → sjećanje, znanja, programi, vjerovanja, vrijednosti, norme
• Sa stajališta noosfere → entiteti koji su napravljeni od duhovne supstancije i kojima je dana određena
egzistencija
• Proizvedena iz odnosa od kojih je protkana kultura nekog društva
• Pojavljuje se kao objektivna stvarnost koja posjeduje relativnu autonomiju i koja je naseljena entitetima
koji se mogu nazvati “mentalna bića”

• Milje koji se umeće između čovjeka i izvanjskoga svijeta da bi mu omogućio da komunicira s njim
• Provodnik ljudske spoznaje
• Antroposocijalnost: simboli, ideje, mitovi stvorili su univerzum u kojem naše svijesti (naši umovi) stanuju
Pitanje o “demografiji noosfere” (Morin) ili o “granicama semiosfere” (Lotman): na koje načine ovaj prostor u
kojem živi čovjek uspijeva održati svoju različitost prema “napadima” izvana i prema unutarnjoj “degradaciji”
• Ograničenost ili neograničenost noosfere i semiosfere
Ograničenje:
- u čovjekovoj sposobnosti shvaćanja i primanja
- u gramatikama jezika
- u arbitrarnosti jezika

4. PREDAVANJE:
Konotacija, denotacija, ideologija, vrijednost Denotacija – konotacija

30
• Denotacija – konceptualni totalitet
• Konotacija – konceptualna parcijalnost
• Barthes, Elementi semiologije (1964.)
konotacija
2. Konotativan znak Označitelj 2 Označeno 2
1. Denotativan znak Označitelj 1 Označeno 1

konotacija
• Konotacija kao učinak određene konfiguracije znakovne relacije
• Konotacija je sustav koji sadržava:
- Označitelje (izraze)
- Označena (sadržaje)
- Proces koji ih povezuje (značenje)
• Pri tome: označitelji konotacije su znakovi sustava denotacije
konotacija
• Sadržaj konotacije – veza s ideologijom:
- ideologija kao forma sadržaja konotacije
- (retorika kao forma izraza konotacije)
Ideologijska težina konotacije i njezina važnost za svaki nagovarački i uvjeravački diskurs (reklame, propagandni
tip diskursa, politički diskurs)
Nagovještavanje značenja bez eksplicitnog iskazivanja
konotacija
• Konotativni lanci
• Mreža izotopijskih lanaca
• I na razini sadržaja i na razini izraza
• Metonimijske strategije
„U društvenom životu svaki predmet postaje znakom svoje upotrebe.“

Ideologija
• Multidisciplinaran pristup – lingvistika, analize diskursa, sociologija
Teun van Dijk, Ideologija (1998.)

31
• van Dijk – socio-kognitivni pristup diskursu i ideologiji
• Tri koncepta:
- (društvena) spoznaja
- društvo
- diskurs
• Odbacuje se odredba ideologije kao iskrivljene ili lažne svijesti
• Odbacuju se pejorativne i negativne definicije ideologija
• Vrijednosno neutralno određena
• Osnove društvenih predodžbi koje dijele pripadnici neke skupine i djeluju u skladu s time
• Utječu na to da se nešto prihvati kao istinito ili lažno (stavovi)
• Mogu biti osnova za neke argumente, u argumentacijama i debatama; mogu dovesti do društvenih
dogovora; mogu utjecati na shvaćanje svijeta
• Nisu samo svjetonazori pojedinih društvenih skupina; one su ponajprije načela koja oblikuju osnove
svjetonazora
• Interes i moć: u funkciji materijalnih i simboličkih interesa društvenih skupina
• Nije ograničena na koncepciju dominacije:
- ideologije otpora, subverzije, suprotstavljanja
- ideologije nadmetanja jednako moćnih skupina

• I mentalne i društvene
• Neka vrsta uvjerenja, ali nisu sva uvjerenja ideološka (društvene predodžbe koje su zajedničke određenim
društvenim skupini, opća i apstraktna)
• Organizirane, strukturirane i usustavljene
• Tzv. ideološke sheme: pripadnost, vrijednosti, ciljevi, interesi, položaj, djelatnosti
• Polarizacija skupina
• Osnovna društvena uvjerenja konkretnih skupina; ukorijenjene i u općim stavovima i uvjerenjima cijelog
nekog društva ili kulture - komunikacija, razumijevanje i interakcija između pripadnika različitih skupina
• Prate vrijednosna uvjerenja i mišljenja neke skupine
• Kao osnova za društvene prosudbe članova neke skupine ili skupina u cijelosti
• Izražavanje skupnog identiteta i interesa
• Utjecaj na solidarnost i koheziju skupine
• Organizacija zajedničkih djelovanja koja ostvaruju ciljeve skupine
• Upravljanje odnosima između različitih skupina

32
- Društvene funkcije ideologija
• Uloga elita
• Uloga komunikacije i diskursa: oblikuju se jezikom, diskursom, komunikacijom, verbalnim interakcijama,
vizualnim znakovnim sustavima, auditivnim, različitim kombinacijama različitih znakovnih sustava
• Za potrebe analize treba razlikovati:
1. ideologije – kao opće, apstraktne, društvenospoznajne i mentalne predodžbe
koje dijeli neka skupina
i
2. konkretne, osobne, kontekstualizirane i interakcijske upotrebe ideologija u konkretnim situacijama kako ih
upotrebljavaju pojedini pripadnici društva

• Sposobnosti nekog jezičnog oblika da predstavlja ideju

• Vrijednost ≠ značenje
Fr. mouton
Eng. sheep – mutton
• Određena je onim riječima koje su joj bliske po značenju, ali ne i sasvim iste: vrijednosti proizlaze iz
samoga sustava
• Da bi postojao znak potrebno je:
- moguće međusobno zamjenjivati neslične stvari – izraz i sadržaj;
- međusobno uspoređivati istovrsne stvari
- jedna riječ može biti zamijenjena za neku misao, ideju, ali i uspoređena s drugim istovrsnim riječima
Vrijednost nije značenje, potječe iz međusobnog položaja dijelova jezika Povezano s Hjelmslevom i dihotomijom
forma i supstancija:
• značenje pripada supstanciji
• vrijednost pripada formi
• U semiotici – u vezi s pojmom ideologije
• Ideologija kao potraga za vrijednostima, kao njihova “aktualizacija” od subjekta – individualnog ili
kolektivnog – koji ih nastoji realizirati
Aksiologija - sustav vrijednosti koje su još “virtualne”; paradigmatske naravi; razina sustava
Ideologija - sintagmatske prirode; vrijednosti – polazeći od trenutka u kojem su primljene i tražene – pojavljuju se
kao mogućnosti procesa
• Pojam semiotičke valorizacije
• (različite tipologije semiotičkih valorizacija)

33
• Pripisivanje pozitivnih ili negativnih valencija koje se ne ograničavaju na opće i apstraktne prosudbe istine,
laži i iskrivljavanja nego ponekad zadobivaju patemičke nijanse: prihvaćanje/odbijanje, obrana/borba,
simpatija/antipatija, identifikacija/distanca, pristanak/odbojnost

5. PREDAVANJE:
Figurativnost, plastičnost, multimodalnost, sinkretičnost

Figurativnost i plastičnost
• A. J. Greimas, Figurativna semiotika i plastična semiotika (1984.)
• Strukturalno semiotički pristup
• Podjela na
- Figurativni plan
- Plastični plan
a) eidetska organizacija (linije)
b) topologijska organizacija (prostor)
c) kromatska organizacija (boje i nijanse)
= elementarna razina oblika izraza slika plastična semiotika

• Figura se proučava kao dvodimenzionalna površina koju karakteriziraju različiti stupnjevi i razlike u bojama i
spletovima koji proizvode dojam linija, figura, površine
1. Topologijske kategorije - prostorna distribucija figura u tekstu
(lijevo – desno; gore – dolje; centar – periferija)
2. Eidetske - okvir i linije (savijene ili ravne, isprekidane ili kontinuirane)
3. Kromatske - prisutnost boja na površini, njihova kakvoća, intenzitet i zasićenost
• Konkretna primjena različitih kategorija u slici proizvodi formante:
- Plastične
- Figurativne
Plastični formanti:
• Eidetski, kromatski i topologijski elementi kojima je tijekom analize plastičnog plana moguće pripisati neki
sadržaj i neko značenje
• Elementi, dijelovi lanca plana izraza koji odgovaraju nekoj jedinici plama sadržaja, s kojom združeni čine
znak
• Formanti su sintagmatske jedinice plana izraza (u jeziku su to fonemi, slogovi)

34
Piet Mondrian, Composition No. 10 Pier and Ocean (1915.)

35
Composition II in Red, Blue, and Yellow (1930.)

• Razina na kojoj se prepoznaju figure

• Vidna spoznaja koju svatko ima o svijetu prema određenim stereotipnim modelima prema intertekstualnom
utjecaju brojnih slika koje su prisutne u našoj kulturi
• Stupnjevita
• Reprezentacije s niskim stupnjem figurativnosti
• Tekstovi s visokim stupnjem figurativnosti • Ikoničnost - efekt realnosti apstraktno → figurativno →
ikonično
• Figurativni formanti: obilježja koja omogućuju prepoznavanje figura tijekom analize figurativnog plana
Tri tipa vizualnih tekstova:
1. nefigurativni ili apstraktni tekstovi
2. tekstovi s određenim stupnjem figurativnosti
3. ikonični tekstovi, tekstovi izrazito figurativni koji mogu imati učinke „realnosti“ ili „istine“

36
Caspar D. Friedrich, 1818.

Giorgio de Chirico, 1914.

37
Tošo Dabac

Vizualni tekstovi
• Stvaraju novu i nepoznatu konfiguraciju unutar koje pojedinačne figure mogu proizvesti bitno različite
učinke značenja i smisla
• Specifična konfiguracija je, iz interpretacijskog gledišta, hijerarhijski nadređena kodu pojedinačnih
figurativnih elemenata
Sinkretičnost
• Sinkretski karakter tekstova u kojima se pojavljuju vizualne komponente: karakteriziran je suprisutnošću
različitih jezika (npr. vizualni jezik ulazi u sinkretizam s pisanim verbalnim jezikom)
• Svaka proizvodnja smisla ima intersemiotičke temelje
• Pitanje sinkretizacije: strategija s pomoću kojih instancija iskazivanja teksta uspijeva unificirati u
jedinstveno značenje različite heterogene jezike
Vizualni tekstovi
• Određene teme automatski se povezuju s određenim figurama → diskursivni stereotipovi
• Mnogi figurativni simboli brzo postaju stereotipovima preko masovnih medija:
televizije, filma, reklama
Vizualni tekstovi
• Budući da već imaju značenje u prirodnom svijetu, figure nisu nikad neutralne (voditi računa o onome što
te slike već znače u cijelom nizu drugih diskursa u kojima su češće ili rjeđe upotrebljavane)
• Figurativnost može biti stvarana posredstvom riječi
(verbalni opisi) ili glazbe
38
• Podrazine figurativnosti (apstraktna/figuralna; figurativna; ikonična)
Vizualni tekstovi
• Pojam reprezentacije
• Ljudsko čitanje svijeta: društvene prirode, podvrgnuto kulturnom relativizmu, varijabilno u prostoru i
vremenu

Tizian, Sveta i profana ljubav (1514.)

• Gunther Kress, socijalna semiotika

• U suvremenom svijetu intenzivno se privilegiraju mnogostruki načini komunikacije, prvenstveno vizualan
način
• Otkriti kako se semiotički načini unificiraju u jedinstvene multimodalne tekstove i komunikacijske
događaje
• Otkriti kao se opći semiotički principi realiziraju kroz različite semiotičke načine
• Decentralizacija jezika kao središnjega i dominantnog načina reprezentacije
• Za semiotiku jezik nije nositeljem cjelokupna značenja, čak niti
„središnjeg“ ili „bitnog“ značenja
• Semiotički su načini sastavljeni iz različitih „slojeva“ i razina
• U svakom od njih postoje značenjski elementi koji sudjeluju u konstrukciji cjelokupnoga značenja
• „U svakom načinu svi realizacijski elementi dostupni su za stvaranje znakova i upotrebljavaju se za to.“
(Kress)

39
• Za opis je značenja potrebno voditi računa o raznolikim semiotičkim načinima i njihovim mnogostrukim
„slojevima“ koji sudjeluju u njegovoj konstrukciji (prirodni jezik, grafički, vizualni, olfaktivni, taktilni, auditivni
sustavi)
• Semiotički načini: zvukovni/auditivni, gestualni, pisani, vizualni, olfaktivni, taktilni, gustativni…
• Određuju i oblikuju reprezentaciju
• Svaki semiotički način ima potencijal stvaranja i prenošenja značenja: svaki ima i svoje prednosti i svoja
ograničenja
• Karakteristike multimodalnih tekstova:
- U stvaranje teksta i njegovo čitanje uvijek je uključeno nekoliko semiotičkih načina
- Svaki način ima svoje inherentne i specifične kulturno uvjetovane potencijale
- Takvi su tekstovi koherentni i njihovo tumačenje mora voditi računa o toj njihovoj koherentnosti

René Magritte, 1926. i 1935.

40
Kress, Gramatika vizualnog dizajna
Domena poznatoga
Domena idealnoga Domena novoga
Domena realnoga
Upotreba prostora unutar vizualnog teksta
• Gore – dolje: ontološke prosudbe (realnoidealno)
• Lijevo – desno: status obavijesti (staro-novo; poznato-nepoznato)
Smještaj predmeta na sliku u ove četiri domene ovisi o interesu koji stvaratelj slike ima u trenutku stvaranja slike
Dva tipa vizualnih tekstova
• Prikazuju neku interaktivnost
• Prikazuju stanje stvari, nema dinamike i međuodnosa
Gledatelj slike: vizualni elementi upućuju na određene društvene odnose koji mogu biti značajni u određenom
društvu
Odnosi moći, odnosi intimnosti/distanciranosti i slično mogu biti kodirani na slici
Socijalno semiotičke analize
• Osvijetliti koja obilježja teksta omogućuju različita čitanja
• Pokazati da sva čitanja počivaju na uključivanju svih semiotičkih načina
• Pokazati kako ti načini mogu biti upotrijebljeni, na različite načine, u stvaranju nekog teksta
• Osvijetliti posebice vizualni način (budući da je dugo bio zapostavljan u mainstreamskoj zapadnoj
semiotici)

41