Professional Documents
Culture Documents
Francesco Petrarca
Francesco Petrarca
Francesco Petrarca
ŽIVOTOPIS
Rođen je u Arezzu kao sin firentinskog javnog bilježnika koji je bio protjeran iz Firence. S 9 godina se seli u
jedno malo mjesto ( Carpentros) u blizini Avignona gdje je u to vrijeme stolovao papa. Studirao je pravo u
Bologni te učio gramatiku, dijalektiku, retoriku. Tako je postao vrlo obrazovan mladić koji je uz to bio još i
privlačan i stoga rado viđen u društvu moćnika i uglednika. Napustio je školovanje i posvetio se književnom
radu, a nakon očeve smrti vratio se u Avignon gdje je dobio službu na papinskom dvoru.
6. travnja 1327.godine u crkvi Svete Klare u Avignonu ugledao je gospođu Lauru i u nju se zaljubio.
Petrarca je tada imao 23 godine, a gospođa Laura je tada bila udata za Huga de Sadesa , a za života imala
je 11 djece. Ona je postala njegova životna inspiracija.
1333.godine Petrarca počinje putovati. Volio je svoju slobodu i samostalnost, volio je prirodu i lutanja.
Postao je diplomata i izaslanik na dvorovima . Bio je vrlo popularan i cijenjen te pogodan govornik u
svečanim prilikama. Također je bio i dobar poznavatelj antičkih pisaca čije je rukopise pomno proučavao.
1341.učinjena mu je velika čast jer je okrunjen lovorovim vijencem kao priznanjem za njegovo pjesništvo –
postao je POETA LAUREATUS.
1348.do njega dolazi vijest o Laurinoj smrti.
Petrarca je bio dobar prijatelj s Boccacciom, a imao je i vanbračnog sina i kćer.
Firenca je oprostila Petrarkinom ocu i vratila mu imanja pa je Petrarca otišao tamo živjeti sve dok nije izbila
epidemija kuge kada je pobjegao u Veneciju gdje mu je zahvaljujući njegovoj slavi venecijanska vlada
poklonila kuću gdje je živio okružen častima i udobnošću zajedno sa svojom kćeri.
1374.odlučuje ponovno otići papi u Rim, ali u Ferrarri pada u nesvijest i prekida put. 13. 7. 1374.našli su ga
mrtvog s glavom na knjizi.
STVARALAŠTVO
Petrarca je talijanski pjesnik koji je pisao i na talijanskom i na latinskom jeziku. Nazivaju ga i prvim
modernim Europljaninom.
Bio je veliki individualist i humanist. U njegovom stvaralaštvu se bore srednji vijek koji propada s novim
vremenom. On se bunio protiv srednjovjekovnih okova i moralnih načela i progovarao o novoj osjećajnosti
čovjeka koji teži za ovozemaljskom srećom.Njegov nemir, traženje novoga, žudnja za samoćom, ljubav
prema prirodi i česta putovanja čine ga modernim čovjekom njegova vremena.
Petrarca je prvi individualist u europskoj poeziji jer piše o intimnim proživljavanjima svoje duše.
Bio je vrstan poznavatelj latinskog jezika i na tom je jeziku napisao mnoga djela. U njima je oslikao sebe,
svoja putovanja i zgode iz života , iznosio je političke ideje, misli i osjećaje.
Više je cijenio svoja latinska djela:
AFRICA – ep ( 9 knjiga ; tematika – II.punski rat )
EPISTOLAE - više od 600 pisama
ESEJI
BIOGRAFIJE STARIH RIMLJANA
MOJA TAJNA – najzanimljivije djelo na latinskom jeziku u kojem otkriva svu složenost svoje duše i
razotkriva dva grijeha kojih se ne može osloboditi – žudnja za slavom i ljubav prema Lauri.
Petrarca je također poticao proučavanje i nasljeđivanje djela iz klasične starine.
Njegovo najbolje djelo je zbirka pjesama
KANCONIJER
PETRARKIZAM
Petrarkina poezija izvršila je snažan utjecaj na razvoj ljubavne poezije.
U Italiji su se odmah javili imitatori koji su pisali poeziju po uzoru na njega – PETRARKISTI, a takva poezija
naziva se PETRARKIZAM. Karakteristična je za 15. i 16. stoljeće , a iz Italije se ubrzo proširila po čitavoj
Europi.
Petrarkistička lirika je bila umjetna jer se pisala po točno određenim pravilima (Petrarku je nadahnula ljubav)
Lauru sve do danas pjesnici spominju u svojim pjesmama i ona je postala simbolom žene u lirskoj poeziji uz
Danteovu Beatrice.