BOLESTI OVISNOSTI

Zdravstvena njega psihijatrijskih bolesnika 2

Tamara Salaj, viši predavač
Ovisnost je kronična,
recidivirajuća bolest
mozga koja nastaje
postupno, utjecajem
različitih tvari
Skup fizioloških,
bihevioralnih,
kognitivnih
fenomena u kojih
upotreba neke
psihoaktivne tvari ili
skupine tvari za
osobu dobiva veću
važnost nego drugi
obrasci ponašanja
koji su imali koji su
prije imali veću
vrijednost.
 Osnovna je karakteristika SVIH
ovisnosti žudnja za uzimanjem
psihoaktivne tvari i zajednička je
svim ovisnostima
OVISNOST – kompleksna bolest
POVIJEST OVISNOSTI
 Prisutna od početaka civilizacije
 Pretpostavlja se da su ljudi oduvijek imali potrebu da povremeno napuste svakodnevni
život, da se predaju čarima nekog drugog, skrivenog, tajanstvenog pa i zabranjenog
svijeta, i da u njemu nađu ne samo mir,bezbrižnost i olakšanje, nego ponekad čak i
opravdanje za bježanje iz svakidašnjice koja je često bila više nego teška i surova.

 Kako je čovjek po svojoj prirodi istraživač, otkrio je da mu priroda u izobilju pruža razne
biljke koje mu, nakon što ih pojede, popravljaju raspoloženje, a život čine lakšim i manje
bolnim, bar za kratko vrijeme.

 Druženje čovjeka s drogom počelo je, prije više tisuća godina.

 Prva biljka s psihoaktivnim svojstvima koja se spominje u povijesti je Mak.

 Sumerani, narod koji je živio prije pet tisuća godina u prostranstvima Donje
Mezapotamije (današnji Irak), uzgajali su Mak.
POVIJEST OVISNOSTI
 Najpoznatiji starogrčki pjesnik Homer (2500 godina prijeKrista) u jednom svojem
spjevu kaže da je Zeusova kći Helena stavljala vojnicima u vino neke sokove od kojih
su oni postajali hrabriji.

 Većinu droga Europa nije poznavala sve do 13. stoljeća kada su križari donijeli
Opijum s Bliskog Istoka.

 Masovna upotreba droga u Europi počela je tek u prošlom stoljeću.

 Nema sumnje da je upotreba nekih droga čovjekov život učinila mnogo ugodnijim.
Ali, bez obzira na blagotvorno djelovanje mnogih droga, uključujući i one koje se
upotrebljavaju za liječenje bolesti, sve droge mogu dovesti do neželjenih društvenih i
zdravstvenih posljedica.
POVIJEST OVISNOSTI

 Kulturološko
civilizacijski fenomen

 Profesionalni rizici

 Suvremena životna
filozofija: ugoda

 Moda
PRIRODA OVISNOSTI
"Ništa lakše nego u ime
vanjske slobode uništiti
unutrašnju slobodu
čovjeka."

R.Tagore
FAKTORI RIZIKA ZA RAZVOJ OVISNOSTI
 Genetika
 Početak u mlađoj životnoj dobi
 Trauma u djetinjstvu (seks, nasilje)
 Smetnje ponašanja i učenja (ADD/ADHD)
 Mentalni poremećaji
 Depresija
 Bipolarni afektivni poremećaj
 Psihoze
FAKTORI RIZIKA ZA RAZVOJ OVISNOSTI

 Nezaposlenost?

 Loša socijalna situacija?

 Najveće povećanje stupnja zlouporabe

droge u Europi zabilježeno je u zemljama
u tranziciji!!!
OVISNOST O ALKOHOLU OVISNOST O NIKOTINU

VRSTE OVISNOSTI
OVISNOST O DROGAMA OVISNOST O KOCKI

VRSTE OVISNOSTI
VRSTE OVISNOSTI
 Ovisnost o seksu
 Ovisnost o hrani

 Ovisnost o društvenim
 Ovisnost o kompjutoru mrežama
Tamara Salaj, dipl.med.techn
 suicidalnost
 auto i hetero agresivnost
 krizna stanja
 panične atake
 akutno opito stanje
 delirantna stanja
 nuspojave psihofarmakološkog liječenja
Liječenje može biti dragovoljno
ako je bolesnik sposoban dati
pristanak, odnosno suglasnost, ili,
ako to nije sposoban, onda je
prisilno.
Postupak fizičkog sputavanja pacijenta je postupak kada se fizička
sila primjenjuje samo onda ,, kada je to jedino sredstvo da se tu
osobu spriječi da svojim napadom ugrozi život ili zdravlje druge
osobe ili svoj život ili svoje zdravlje ili nasilno uništi ili ošteti tuđu
imovinu veće vrijednosti ,,
• Hrvatski Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama čl.54.st.1
• nepredvidivo ili agresivno ponašanje,
• ponašanje koje je opasno za pacijenta ili druge osobe,
• samodestruktivno ponašanje,
• ponašanje s ozbiljnom verbalnom ili fizičkom prijetnjom
koje se slabo kontrolira,
• intoksikacija alkoholom ili lijekovima sa slabom
kontrolom ponašanja,
• manično ponašanje sa slabom kontrolom,
• slaba ili nepostojeća samokontrola ponašanja nakon
primjene lijekova ili boravka u mirnijoj sobi,
• sprječavanje samoozljeđivanja pacijenata (npr. pad s
kreveta, sprečavanje pacijenta da izvuče urinarni
kateter i sl.),
• na zahtjev pacijenta, ako je procjena takva da je
ugrožena sigurnost pacijenta i drugih osoba na odjelu
te pacijentova okolina.
Prema Pravilniku o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema
osobi s težim duševnim smetnjama „Sputavanje se može primijeniti
kao fizičko sputavanje korištenjem fizičkih pomagala (magnetni
remen, magnetni pojas, kožni remen za zglobove, platnene vezice i
zaštitna košulja) te kemijskim putem, primjerice, brzom
trankvilizacijom ili sedacijom.“

 Pravilnik o vrstama i načinu primjene mjera prisile prema osobi

s težim duševnim smetnjama, čl. 9, st. 1
• Maksimalno vrijeme na koje se može odrediti
sputavanje je 4 sata.

• Nakon 4 sata psihijatar ponovno procjenjuje

potrebu za daljnjim sputavanjem, a ukupno
vrijeme sputavanja ne smije biti dulje od 24
sata.
• Postupak provodi najmanje pet medicinskih sestara/medicinskih
tehničara u timu,
• sam postupak traje 15-20 minuta
• Postupak mora biti proveden brzo i bez oklijevanja, kao
rutinska i regularna procedura,
• uz prethodnu procjenu u kojim točkama je potrebno sputavanje
• u 4 točke – obje ruke i noge,
• u 3 točke – obje ruke ili noge i jedna ruka ili noga,
• u 2 točke – ruka i noga na suprotnoj strani,
• u 1 točki – najčešće ruka, prsa).
• Na početni znak voditelja tima svaki član tima preuzima
kontrolu pokretanja jednog ekstremiteta,
• pacijent se obuhvaća odostraga kako bi mu se blokirale ruke i
istovremeno zglobovi koljena i oba lakta, radi sprječavanja
ozljede
• Pacijent se spusti na pod, a voditelj tima kontrolira pacijentovu
glavu da spriječi ozljeđivanje pacijenta ili zdravstvenih radnika
• Nikakav pritisak se ne smije primjenjivati na vrat, prsa ili trbuh.
• Pacijent se s poda podiže na krevet i postavlja u ležeći položaj
na leđima, a najprije se veže zdjelični pojas, zatim ručni
zglobovi i nakon toga skočni zglobovi.
• Vezivanje se provodi uvijek na velikim zglobovima kako bi se
mogla primijeniti farmakoterapija i kako bi uvijek bio dostupan
intravenozni put.

• Pritom se mora paziti na čvrstoću zategnutosti fizičkih pomagala

(ne stegnuti prejako niti prelabavo), te se može provesti i
oblačenjem pacijenta u zaštitnu košulju.
• Uvrtanje zglobova
• Sjedenje na pacijentu
• Povlačenje za kosu
• Davljenje
• Štipanje
• Riječi koje vrijeđaju pacijenta
• Prije, za vrijeme i poslije tjelesnog sputavanja bolesnika
potrebno je pokušati verbalno smirivati i ukazati mu na
besmislenost njegova nasilnog ponašanja.

• Bolesnik treba što kraće vrijeme biti imobiliziran, odnosno – sve

do trenutka njegova smirivanja.

• Potreban je stalni nadzor vitalnih funkcija i cirkulacije u sputanim

ekstremitetima, opća somatska njega, provjera osnovnih
laboratorijskih parametara, psihofarmakoterapija i puna
podrške, kratka i k problemu usmjerena psihoterapija.
Dokumentiranje
• Primjena mjera prisile za svakog pacijenta obvezno se
evidentira u medicinskoj i sestrinskoj dokumentaciji.
• Dokumentacija se mora voditi precizno, uredno i stručno, za što
su odgovorni doktori medicine i medicinske sestre/medicinski
tehničari koji sudjeluju u primjeni mjera prisile, te moraju biti
navedeni sljedeći podaci:
 razlozi primjene mjere prisile,
 zdravstveni radnik koji je odredio primjenu mjere prisile,
 zdravstveni radnici koji su sudjelovali u primjeni mjere prisile
 odgovorna osoba za njezino određivanje.
• Medicinska sestra/medicinski tehničar koji kontinuirano nadzire
pacijenta svakih 15 minuta obvezan je unositi zabilješke u
sestrinsku dokumentaciju.
• U sestrinsku dokumentaciju upisuju se sljedeći podaci:
 ime i prezime pacijenta,
 datum i vrijeme primjene mjere prisile,
 razlog primjene mjere prisile,
 alternativne mjere koje su primijenjene u pripremnom postupku,
 trajanje mjere,
 sve promjene ponašanja i ponašanje pacijenta nakon primjene
mjere prisile,
 cjelokupna njega pacijenta i mjere sigurnosti,
 unos i izlučivanje tekućine
 pauze od primjene mjere prisile.
Osim fizičkog sputavanja, u psihijatriji se
upotrebljava i farmakološko sputavanje
psihijatrijskih bolesnika koje podrazumijeva
smirivanje pacijenata putem psihofarmaka.
 Od psihofarmaka koji se najčešće
upotrebljavaju u akutnom liječenju i
smirivanju agresivnog bolesnika tu su
antipsihotici te anksiolitici iz reda
benzodiazepina koji se daju parenteralno i
to najčešće intramuskularno, zbog potrebne
brze anksiolize i sedacije.
 Najviše upotrebljavani lijekovi su
haloperidol u dozi od 5 do 10 mg i
diazepam 10 mg intramuskularno
višekratno dnevno.
 Mogu se upotrijebiti i drugi antipsihotici za
parenteralnu aplikaciju kao što su promazin,
levomepromazin, zuclopenthyxol, olanzapin
i sulpirid.
• Kao i kod fizičkog sputavanja tako je i kod farmakološkog
bitno voditi dokumentaciju,

• pratiti vitalne znakove pacijenta,

• poznavati nuspojave.

• Budući da je medicinska sestra neprestano u kontaktu s

bolesnikom, nužno je da zna prepoznati nuspojave i o njima
izvijestiti liječnika.
 VELEUČILIŠTE U BJELOVARU

Tamara Salaj, viši predavač

 Opća deklaracija o ljudskim pravima:

„Svi ljudi rođeni su slobodni, s jednakim

dostojanstvom i pravima“

 Svi mi, od trenutka rođenja posjedujemo određena prava koja

nazivamo ljudskim pravima

 Ona su zajamčena svakom čovjeku na temelju njegova postojanja

kao čovjeka i ona su neotuđiva

 Nikome ne mogu biti oduzeta!!!

 17. prosinca 1991. godine  Opća skupština Ujedinjenih naroda
prihvatila je principe za zaštitu osoba s duševnim smetnjama
 Zaštita duševnog zdravlja ne tiče se samo zaštite pojedinca i drugih
u smislu što skorije sanacije duševnih poremećaja, već zauzima
široku paletu različitih oblika ljudskog postojanja, u svakom slučaju
sebi nužno sadrži poštivanje i slavljenje ljudskih prava

 Dokument slijedi odredbe:

 Opće deklaracije UN-a o ljudskim pravima
 Međunarodnog sporazuma o civilnim i političkim pravima,
 Međunarodnog sporazuma o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima
 Deklaracije o pravima osoba s invaliditetom kao i principa za zaštitu
svih osoba pod bilo kojim oblikom zatočenja ili zatvaranja
 1. siječanj 1998. – na snagu stupaju četiri nova zakona
( Kazneni zakon, Zakon o kaznenom postupku, Zakon o sudovima za
mladež i Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama )

 Donose cijeli niz novih rješenja za reguliranje širokog spektra

odnosa između psihijatrije i prava – posebice Zakon o zaštiti osoba s
duševnim smetnjama

 Zakon se po prvi put u povijesti donosi u jednoj od država nastalih

na tlu bivše Jugoslavije

 Sad predstavlja najvažniji temelj u osiguranju zaštite prava i sloboda

psihijatrijskih bolesnika u RH
Odluka o proglašenju zakona o zaštiti osoba s duševnim
smetnjama
U Zagrebu. 29. rujna 1997. godine
Zakon na snagu stupa 1. siječnja 1998. godine
( 70. članaka, danas 84. )

 Za mnoge psihijatre novi
zakon je značio nepovjerenje u
njihov rad
 Za brojne suce nove obveze
 Za cijelo društvo nove troškove
 1999. g. – dolazi do temeljne
izmjene Zakona
 odustajući od propisanih
visokih standarda, nastojao se
ublažiti raskorak između
zakonskih rješenja i zatečenog
stanja u praksi postupanja
prema osobama s duševnim
smetnjama
 Značajna izmjena Zakona
učinjena je i 2002. g.
pojednostavljujući postupak
prisilne hospitalizacije
neubrojivih osoba
 Tada loša i zahtjevna zakonska rješena ipak su donjela dobre
rezultate
 Duševno bolesne osobe za trenutak su se našle u središtu
mnogobrojnih rasprava, seminara, kongresa, znanstvenih i stručnih
članaka i teško se oteti dojmu da je upravo nezadovoljstvo
Zakonom, a ne sam Zakon, najviše pridonijelo njihovu boljem
položaju u društvu
 Danas više nitko iz stručne javnosti ne dovodi u pitanje potrebu
zakonskog određena i provođenja sudskog postupka prisilne
hospitalizacije
 Isto tako i šira javnost, iako još uvijek opterećena predrasudama i
stigmom velike opasnosti duševnih bolesnika, očekuje sudsku
kontrolu svakog prisilnog zatvaranja u psihijatrijske ustanove
 Opet smo pred novom izmjenom Zakona o zaštiti osoba s duševnim
smetnjama
 I ovoga puta neposredan povod izmjena je potreba usklađivanja
ovog zakona s novim Kaznenim zakonom i Zakonom o kaznenom
postupku
 Posljednjih desetak godina konvencijsko pravo koje nas obvezuje
postavilo je nove, daleko više standarde u zaštiti duševno bolesnih
osoba
 1.) OPĆE ODREDBE

‘’Ovim zakonom propisuju se temeljna načela, način organiziranja i

provođenja zaštite te pretpostavke za primjenu mjera i postupanje
prema osobama sa duševnim smetnjama ’’

Osoba sa duševnim smetnjama je duševno bolesna osoba, osoba sa

duševnim poremećajem, nedovoljno duševno razvijena osoba, ovisnik
o alkoholu ili drogama ili osoba sa drugim duševnim smetnjama

Osoba sa težim duševnim smetnjama je osoba sa takvim duševnim

smetnjama koja nije u mogućnosti shvatiti značenje svog postupanja
ili ne može vladati svojom voljom ili su te mogućnosti smanjene u
tolikoj mjeri da je neophodna psihijatrijska pomoć
 pravo na jednake
uvjete liječenja
kao i osobe
smještenje u
Pravo na zaštitu druge zdravstvene
i unaprjeđenje ustanove NE ograničavati
svoga zdravlja slobodu i prava-
prouzrokuju
fizičke i psihičke
neugodnosti

DOSTOJANSTVO
-mora se štititi i NE smiju biti
poštovati dovedene u
neravnopra-
Slobode i prava van položaj
– ograničiti
samo zakonom (
radi zaštite )
 PSIHIJATRI I DRUGI ZDRAVSTVENI DJELATNICI:

 Dužni su organizirati liječenje

 Tako da u najmanjoj mogućoj mjeri ograničavaju slobodu i

prava

 Ne prouzrokuju fizičke i psihičke neugodnosti

 Ne vrijeđaju njihovu osobnost i ljudsko dostojanstvo

 Dobrovoljno prihvatiti suradnje u liječenju

 Uvažavati želje i potrebe


 Osoba s psihičkim
poteškoćama ima pravo na
liječenje u psihijatrijskoj
bolnici ili na psihijatrijskom
odjelu kada se liječenje
zbog njenog psihičkog
stanje ne može provesti
ambulantno
 OSOBA IMA PRAVO NA:
 Upoznavanje razloga i ciljeva
smještaja ( svhra, posljedice,
opasnosti )
 Sudjelovati u planiranju i
provođenju liječenja i oporavka
Družiti se s drugim osobama u

ustanovi, primati posjete
 PRIJEM- većinom dobrovoljan
 Sami svojom voljom odlučujemo o liječenju
 Na temelju rezultata pregleda psihičkog stanja – nakon što je
psihijatar objasnio razloge zbog kojih preporuča bolničko
liječenje

 Osoba je sposobna razumjeti svrhu i posljedice smještaja

 Sposobna je donijeti slobodnu odluku ( uz pisani pristanak,

na njen zahtjev, ili zahtjev druge osobe )

 Pristanak se daje pred predstojnikom odjela ili psihijatrom

 Osoba će se smjestiti u ustanovu ukoliko se pregledom utvrdi

da se radi o osobi s duševnim smetnjama
 Osoba s težim duševnim smetnjama koja uslijed svoje
duševne smetnje ozbiljno i izravno ugrožava vlastiti život ili
zdravlje ili sigurnost, odnosno život ili zdravlje ili sigurnost
drugih osoba – može se smjestiti u psihijatrijsku ustanovu
bez svog pristanka, po postupku za prisilno zadržavanje i
prisilni smještaj propisan ovim Zakonom
 Dijete, maloljetna osoba ili osoba lišena poslovne sposobnosti –
bez pristanka zakonskog zastupnika po postupku za prisilno
zadržavanje ili prisilni smještaj predviđen ovim Zakonom

 Postupak prisilnog zadržavanja i smještaja u psihijatrijsku

ustanovu: na temelju uputnice doktora medicine ( osobni
pregled)
 : PSIHIJATAR – dužan odmah pregledati kako bi
utvrdio postoje li razlozi za prisilno zadržavanje

 : ukoliko psihijatar utvrdi da ne postoje razlozi –

otpustit će osobu i upisati svoju odluku o tome s
obrazloženjem u liječnjičku dokumentaciju

 : ako postoje razlozi za prisilno zaržavanje –

psihijatar je dužan donjeti odluku o prislilnom zadržavanju –
obrazloženjem se upisuje u liječničku dokumentaciju
PSIHIJATAR - svoju odluku o
prisilnom zadržavanju treba
priopćiti na primjeren način
Upoznati osobu s razlozima i
ciljevima prisilnoga
zadržavanja

Upoznati osobu s njenim

pravima
Pravo na izbor odvjetnika

Psihijatrijska ustanova je obavezna o zadržavanju

obavijestiti osobu od povjerenja i
zakonskog zastupnika, ili osobu s kojom pacijent živi u
zajedničkom kućanstvu
 U roku od 12 h – odluku o prisilnom zadržavanju-
neposredno ili putem elektronskih sredstava komuniciranja
dostaviti županijskom sudu obavijest (skupa sa liječničkom
dokumentacijom)

 Dostaviti i : zakonskom zastupniku prisilno zadržane osobe

: nadležnom centru za socijalnu skrb
: povjerenstvu za zaštitu osoba s duševnim
smetnjama

 Obrazac s odgovarajućim sadržajem obavijesti o prisilnom

zadržavanju propisuje ministar zdravlja
 U roku od 72 h
 Sudac i psihijatrijski vještak posjećuje osobu u psihijatrijskoj
ustanovi
 Obavlja razgovor (ukoliko je to zbog zdravstvenog stanja moguće)
 Donosi rješenje o nastavku prisilnog zadržavanja
 Može trajati najduže 8 dana od trenutka prisilnog zadržavanja
 Dužan pribaviti mišljenje jednog psihijatra s liste stalnih sudskih
vještaka (koji nije zaposlen u ustanovi)
 Može zatražiti mišljenje od centra za socijalnu skrb
 Odlučuje da li će osoba ostati u ustanovi ili će se otpustiti
 Određuju trajanje prisilnog smještaja (ne smije biti duže od 30 dana)
 Ukoliko je potrebno produžiti liječenje – 7 dana prije isteka –
predložiti sudu donošenje rješenja o produženju prisilnog smještaja
 Prisilni smještaj se može produžiti na 3 mjeseca
 Nema razlike u načinu otpusta osobe dobrovoljno smještene u
psihijatrijskoj ustanovi od načina predviđenog za druge zdravstvene
ustanove
 Prisilno smještena osoba otpustit ce se iz psihijatrijske ustanove
nakon što prestanu razlozi zbog kojih je određen prisilni smještaj
 Odluku o otpustu prisilno smještene osobe donosi predstojnik
odjela ili psihijatar kojeg je predstojnik za to posebno ovlastio
 Psihijatrijska ustanova dužna je bez odgađanja poslati sudu
obavijest o otpustu prisilno smještene osobe i obrazloženje odluke o
tom otpustu
  Fizička sila ili izdvajanje u zaštiti osobe primjenit će se u
psihijatrijskoj ustanovi samo kad je to jedino sredstvo da se tu
osobu spriječi da svojim napadom ne ugrozi život ili zdravlje druge
osobe ili svoj život ili zdravlje ili nasilno uništi ili ošteti tuđu imovinu
veće vrijednosti.

 Primjenit će se samo u mjeri i na način prijeko potreban radi

otklanjanja opasnosti izazvane napadom osobe s duševnim
smetnjama
 Primjena sile ili izdvajanja smije trajati samo dok je nužno da se
ostvari svrha
 Odluku donosi psihijatar
 Nadzire njenu primjenu
 Osnivaju se pri psihijatrijskim ustanovama

 Nadziru provedbu zaštite osoba s duševnim smetnjama

neovisno o tome da li su dobrovoljno smještene, prisilno
zadržane ili prisilno smještene u psihijatrijsku ustanovu

 Državno povjerenstvo posjećuje najmanje jednom u 6 mjeseci

i to bez najave, psihijatrijsku ustanovu

 Provjerava uvjete i način provođenja zaštite i liječenja osoba s

duševnim smetnjama
Snažnija zaštita prava osoba s
duševnim smetnjama!!!
 Osobe s duševnim smetnjama jedna su od najranjivijih
skupina u društvu

 Njihovu svakodnevicu obilježava snažna stigmatizacija, šutnja

i skrivanje duševnih poteškoća unutar obitelji u kojoj žive, od
straha okoline pa do izolacije i socijalnog isključivanja

 Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama trebao bi

stvoriti kvalitetniji zakonski okvir za zaštitu prava i snažniju
prevenciju nečovječnog postupanja prema osobama s
duševnim smetnjama
 Zakon o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama ima vrlo
ambiciozan naziv, iako on tretira samo osobe sa duševnim
smetnjama koje su smještene u zdravstvenim ustanovama

 Tim osobama na usluzi je Povjerenstvo za zaštitu osoba sa

duševnim smetnjama

 Međutim, van ovog zakona ostao je jako veliki broj osoba sa

duševnim smetnjama koji se nalaze u različitim
socijalnomedicinskim ustanovama, obiteljima...

 Zakon o zaštiti osoba s duševnim smetnjama treba donosti

novosti te prvenstveno pojačanu zaštitu i ostvarivanje što
većih prava!
 PRISILNA
HOSPITALIZACIJA

Tamara Salaj, dipl.med.techn

Prisilna hospitalizacija

Prisilna hospitalizacija je
upućivanje duševnog bolesnika u
bolnicu u nuždi koju izazove vrsta
bolesti, ali i u danoj situaciji.
O Prihvatljiva je kao rješenje ako to zahtjeva
potreba liječenja (medicinska indikacija)

O ili zato da se društvo zaštiti od psihički

oboljelih (socijalna indikacija),

O odnosno da se oni zaštite od vlastitih

postupaka (vitalna indikacija).
 Medicinske indikacije su:
O psihotični poremećaji - psihoze:
paranoidne, afektivne, alkoholne, senilne itd.

O nepsihotični poremećaji:
intenzivne afektivne reakcije, teže intoksikacije drogom ili
alkoholom, eretična stanja kod nedovoljno duševno razvijenih
itd.

O drugi psihički poremećaji:

samo u periodima pogoršanja, granični poremećaji
ličnosti, poremećaji ličnosti kod organskih oštećenja mozga,
teži oblici neurotskih poremećaja itd.
Zakoni o prisilnoj hospitalizaciji:

Za prisilnu hospitalizaciju
moraju biti ispunjena oba
kriterija iz članka 22.
Zakona o zaštiti osoba s
duševnim smetnjama iz
1997. godine;
O da je pacijent osoba s težim duševnim
smetnjama

O da njegovo ugrožavanje okoline odnosno

vlastite osobe proizlazi upravo iz tih smetnji,

O da je izraženo u visokom stupnju baš u

vrijeme donošenja odluke o prisilnom
zadržavanju.
O Obitelj u takvom slučaju treba tražiti pregled
liječnika opće medicine ili liječnika hitne
pomoći, koji pacijenta pregleda, napiše
povijest bolesti i izda bolničku uputnicu.
 O Ako se pacijent protivi pregledu i
odbija bolničko liječenje, liječnik može
zatražiti pomoć službene osobe
Ministarstva unutarnjih poslova
(članak 59.).
O Obrazac isprave s odgovarajućim sadržajem
propisuje ministar zdravstva. U ispravi
moraju biti naznačeni i obrazloženi razlozi
zbog kojih doktor medicine smatra prisilni
smještaj nužnim (članak 23.).
O U Hrvatskoj je još na snazi zakon iz 1934.,
koji propisuje da su sve bolnice koje prisilno
hospitaliziraju mentalno oboljelog obvezne o
tome informirati općinski sud. Nakon
zaprimljene informacije, sud započinje svoju
proceduru (direktni kontakt sa bolesnikom,
uvid u medicinsku dokumentaciju,
forenzička evaluacija) i donosi odluku da li
zadržati ili otpustiti prisilno hospitaliziranog
bolesnika.
Podjela prisilne hospitalizacije:

 HITNA

 NUŽNA
O Hitno se hospitalizira pacijent koji ima
abnormalne vrijednosti vitalnih
znakova (disanje, puls, temperatura,
krvni tlak), prijeteće ili nasilno
ponašanje, te ako pokazuje znakove i
simptome intoksikacije alkoholom ili
nedozvoljenim supstancama.
O Nužno je hospitalizirati pacijenta
koji je u depresivnoj fazi, ima
suicidalne misli, homicidne
tendencije, nasilan je ili je
opasan za sebe i/ili druge.
Postupak prisilne hospitalizacije:
O O prisilnom smještaju
odlučuje psihijatar koji
primi pacijenta te koji
utvrđuje postoje li razlozi
za prisilno zadržavanje.
O Njegova odluka mora biti
obrazložena, utemeljena
na stvarnim razlozima i
upisana u liječničku
dokumentaciju.
O Tu odluku treba donijeti
čim prije, a najdulje u
roku od 72 sata od
prijema pacijenta.
O Zatim psihijatar dostavlja
svoju odluku zajedno s
liječničkom
dokumentacijom sudu te
sud ispituje odluku
psihijatra i saslušava
pacijenta i druge osobe
kako bi utvrdio je li nužna
prisilna hospitalizacija.
O Sud je dužan donijeti
rješenje o prisilnom
smještaju u roku od 8
dana od trenutka kad je
saznao za prisilno
zadržavanje.
O To je vrijeme koje je potrebno da se utvrdi postoje li
opravdani razlozi za prisilni smještaj,a za to vrijeme
imaju pravo zadržati pacijenta u bolnici.
O Pacijent može biti prisilno smješten dokle god postoje
opravdani razlozi za prisilni smještaj, ali uvijek uz
rješenje suda, i to:
 do 30 dana – prema prvom rješenju suda, računajući
od dana kad je psihijatar donio odluku kojom je utvrdio
razloge za prisilni smještaj.
 Nakon tog do 3 mjeseca – prema drugom rješenju suda
kojim sud prema mišljenju psihijatra produžuje prisilni
smještaj.
 Pacijent najduže može biti prisilno hospitaliziran do 6
mjeseci- prema svakom idućem rješenju suda kojim
produžuje prisilnu hospitalizaciju.
O Voditelj odjela ili ovlašteni psihijatar, mora
otpustiti pacijenta iz ustanove čim prestanu
razlozi zbog kojih je određen prisilni
smještaj, čak i kad bi prema sudskom
rješenju trebao ostati duže!
Prava prisilno hospitaliziranih:

O Pravo biti obaviješteni o svojim pravima:

 osoblje ustanove dužno je objasniti pacijentu koja

su njegova prava i postupak radi prisilnog
smještaja, da ima pravo na odvjetnika, da se
može žaliti protiv sudske odluke i ostala prava.
O Pravo na privatnost:
 pacijenti npr. imaju pravo držati uz sebe osobne
predmete (odjeću, higijenski pribor, sitne osobne
predmete);
 družiti se s drugim osobama; primati posjete; o
svom trošku slati i primati poštu, pakete i
tiskovine; telefonirati, pratiti radio i televizijske
programe; sudjelovati po svom izboru u vjerskim
aktivnostima u okviru mogućnosti psihijatrijske
ustanove.
 Ovo pravo može se ograničiti jedino ako to
zahtijeva pacijentovo ugroženo zdravstveno
stanje i/ili ugrožavate sigurnost i prava drugih
osoba.
O Pravo na uvid u vlastitu liječničku
dokumentaciju:
 pacijent ima pravo pogledati što piše u njegovoj
liječničkoj dokumentaciji i možete tražiti kopije.

Pravo na dostojanstvo:
 nitko ga ne smije ponižavati, vikati na njega,
prijetiti kažnjavanjem, tući ga i sl. Čak i ako je
prisilno smješten, ustanova može primijeniti
mjere prisile samo ako je to nužno potrebno
(izolaciju, vezanje za krevet, lijekove ).
 Mjere prisile se koriste kad je zbog
pacijentovih radnji u bolesti potrebno
zaštiti njih same da si ne ugroze život i
zdravlje ili da ne naškode na takav
način nekom drugom ili da ih se spriječi
uništiti vrijednu imovinu. One se mogu
primijeniti samo kad su ostali načini
smirivanja bili bezuspješni i nikad se ne
mogu koristiti kao mjere kazne ili
osvete.
O Pravo na liječenje uz “informirani“ pristanak:
 to znači da prije nego što se uopće počne liječiti,
pacijent mora biti informiran od čega boluje i kakva je
priroda njegove bolesti.
 Kada liječnik predloži liječenje, mora objasniti dobre i
loše strane takvog liječenja, navesti druge oblike
liječenja i što se događa ako pacijent odbije liječenje
 Pacijentov pristanak na liječenje mora se obvezno
upisati u liječničku dokumentaciju jer bez pristanka
liječnik pacijenta može podvrgnuti samo onom
liječničkom postupku koji liječi upravo one duševne
smetnje zbog kojih je prisilno smješten.
 U isto vrijeme, mora biti jasno da bi bez tog postupka
došlo do teškog oštećenja pacijentovog zdravlja te u
takvom slučaju liječnik mora uključiti pacijenta u
planiranje njegovog liječenja i objasniti mu postupke.
ULOGA MEDICINSKE SESTRE U ZBRINJAVANJU
BOLESNIKA OBOLJELIH
OD ALZHEIMEROVE BOLESTI

Tamara Salaj, viši predavač

Šta je demencija?
 demencija (lat. dementio) - bezumlje, nerazboritost, ludorije
 nije dio normalnog starenja! To je bolest!
 progresivni i ireverzibilni poremećaj koji se manifestira propadanjem
intelektualnih funkcija
 oštećene funkcije : inteligencija, učenje, pamćenje, govor, orijentacija u
vremenu i prostoru, pažnja, koncentracija, rasuđivanje, percepcija i
rješavanje problema
 nastaje kao posljedica neurodegenerativnih, vaskularnih, infektivnih,
traumatskih, metaboličko-toksičnih bolesnih stanja
 najčešći tip – Alzheimerova demencija
Alzheimerova bolest je najčešći oblik
demencije

vaskularna
ostale
demencija
demencije
15%
25%

alzheimerova
demencija
60%

vaskularna demencija alzheimerova demencija

ostale demencije
Demencija Alzheimerovog tipa (DAT)

 spora i progresivna
 najčešći oblik demencije
 naziv dobila po njemačkom liječniku Aloysiusu Alzheimeru
 promjene u pamćenju, kognitivni poremećaji (afazija, apraksija,
agnozija)
 zahvaća stanice moždane kore i okolnih struktura
 samostalan život čini nemogućim
 bolest se razvija u tri stadija, određuju se ovisno o funkcionalnosti
Etiologija
 uzrok nije poznat
 nasljeđe ima znatnu ulogu
 nasljeđuje se autosomno
dominantno
 stvaranje amiloida
 odumiranje živčanih stanica
 sniženje koncentracije serotonina,
noradrenalina
 atrofija moždane kore
 gubitak neurona
 biokemijska promjena u SŽS
Epidemiologija
 naglo starenje populacije
 najčešće se javlja iza 65. godine
života
 5% ljudi iza 65 godina boluje od AD-a
 porast na 10% u dobi iznad 75
godina
 nakon 85 godina 40-50% populacije
u početnom je stadiju
 najčešća je u žena
 trajanje varira (1-23 god ), prosjek
oko 9 godina
 Čimbenici rizika kod AD-a

 genetski čimbenici – stvaranje patoloških proteina u mozgu

 negenetski čimbenici – promjenjivi, mogu se izbjeći (starost,
kardiovaskularni čimbenici, okolina, trauma glave, niži stupanj
obrazovanja, ženski spol, izloženost stresu)
 zaštitni čimbenici – pušenje, nesteroidni antireumatici, estrogeni
 istraživanja upućuju na povezanost između razine intelektualne,
socijalne i fizičke aktivnosti u starijoj populaciji
 učestalost i incidencija AD-a povećava se eksponencijalno sa
životnom dobi
Dijagnosticiranje Alzheimerove bolesti

 anamneza (od samog pacijenta, kasnije od obitelji)

 klinički pregled (opći, psihijatrijski i neurološki pregled, fizikalni pregled)
 laboratorijski testovi (dijabetes, anemija, infekcije, bolesti štitnjače)
 metode probira (MMSE skala – mini mental state examination – procjenjuje
orijentaciju, kratkotrajno pamćenje, pažnju, računanje, govor i dr.)
 radiološke i nuklearno-medicinske pretrage (CT, MR, SPECT, PET )

 definitivnu dijagnozu moguće je dokazati nalazom obdukcije ili biopsijom

mozga
Prvi (blagi) stadij Alzheimerove bolesti
Klinička slika
 poremećaj pamćenja
 poteškoće u izvršavanju svakodnevnih
aktivnosti
 poteškoće govora, čitanja i pisanja
 gubitak prostorne i vremenske
orijentacije
 pogrešne procjene i odluke
 poremećaj apstraktnog mišljenja
(nemogućnost ispunjavanja formulara-
pojmovi „rođendan”, „ljubav” )
 učestalo gubljenje stvari
 promjene raspoloženja i ponašanja
 promjena osobnosti
 gubitak koncentracije i interesa
Uloga medicinske
sestre
 edukacija bolesnika i obitelji
 pružiti podršku bolesniku i obitelji
(uključiti obitelj u skrb bolesnika uz
24-satni nadzor)
 prilagoditi uvjete stanovanja
 način života (otići u mirovinu,
pravne odluke)
 preporuča jednostavne zadatke
(čitanje, pisanje, šetnja)
 living room (dnevni boravak)
Drugi (umjereni) stadij Alzheimerove bolesti
Klinička slika Uloga medicinske
sestre
 apraksija (gubitak postojećih sposobnosti  ciljano i svjesno promatrati stanje
izvođenja motoričkih aktivnosti)
bolesnika
 agnozija (nesposobnost prepoznavanja
predmeta unatoč nedirnutoj senzoričkoj  pravodobno prepoznati
funkciji) komplikaciju i uočiti pogoršanje
 afazija (gubitak ranije postojeće stanja
sposobnosti izražavanje govorom ili
razumijevanje govorom)  provoditi postupke koje propisuje
 depresija, anksioznosti (40% bolesnika ) liječnik
 paranoidne reakcije  propisati i provoditi sestrinske
 sumanute ideje intervencije
 halucinacije (10-13% bolesnika )
 gubitak samostalnosti
Treći (kasni) stadij Alzheimerove bolesti
Klinička slika Uloga medicinske
sestre
 narušavanje motorike ( pacijent se veže za  pravovremeno planiranje
invalidska kolica, a potom krevet )
 povratak dojenačkih refleksa ( Babinskijev  kontrola simptoma prvenstveno boli
refleks ) i patnje
 krajnja faza – potpuno gubljenje govora,
inkontinencija, ukočenost mišića,  donošenje odluka o medicinskim
nemogućnost kretanja, lice bez intervencijama
elasticiteta, teško disanje, nemogućnost
gutanja  briga za čitavu obitelj
 pneumonija, urosepsa, fraktura kuka,
malnutricija  palijativna skrb
 gubitak tjelesne težine veći od 10% u 6
mjeseci
 bolesnik je potpuno ovisan o skrbi druge
osobe
 koma i smrt
 Liječenje Alzheimerove bolesti
 holistički i individualizirani pristup
 simptomatsko (privremeno usporuju propadanje kognitivnih funkcija)
 liječenje psihijatrijskih simptoma

FARMAKOLOŠKO LIJEČENJE NEFARMAKOLOŠKO LIJEČENJE

 antidementivi  multidisciplinarno (prvi stadij)

 antipsihotici  poboljšanje mentalne kondicije
(terapija smijehom, poticanje hobija)
 anksiolitici
 socioterapija, multisenzorna terapija
 antidepresivi (muzikoterapija, aromaterapija)
 hipnotici  kreativne radionice (likovna, literarna)
 psihoterapija
 nema izlječenja
 fizikalna terapija (zadržavanje
 imunoterapija - opcija u pokretljivosti)
budućnosti
 cilj: održavanje, usporavanje,
smanjenje, kvaliteta
Glavni cilj zdravstvene skrbi za bolesnike
oboljele od AD je da im život olakšamo i
učinimo što ugodnijim. Ne postoji
učinkovit tretman cerebralne patologije,
ali možemo pomoći bolesniku u
prilagodbi života i suočavanju sa stresom.
 Sestrinske dijagnoze i intervencije

Prvi stadij Drugi stadij

 neupućenost okoline (educirati obitelj i
 visok rizik za pad u/s
bolesnika, upoznati obitelj s
poremećenom motorikom
napredovanjem bolesti, poticati)
 smanjena mogućnost brige o
 smanjena pokretljivost (utvrditi uzroke,
procijeniti pokretljivost pacijenta) sebi-hranjenje

 smanjena mogućnost brige o sebi-  smanjeno podnošenje napora u/s

održavanje domaćinstva (pomagati i mišićnom slabošću
nadzirati)  smanjena mogućnost brige o
 anksioznost (izbjegavati konflikte, saslušati sebi-obavljanje nužde
pacijenta)  visok rizik za oštećenje kože
 promijenjeni procesi mišljenja, shvaćanja,
razumijevanja (promatrati neverbalne
znakove, terapijska komunikacija)
 Sestrinske dijagnoze i intervencije
Treći stadij
 visok rizik za nastanak dekubitusa
 visok rizik za respiratorne infekcije
 visok rizik za urinarne infekcije
 visok rizik za opstipaciju
 visok rizik za trombozu dubokih vena
 Marice, ne bih Vas želio
uvrijediti, ali, da li smo mi
jednom bili prijatelji, rođaci
ili muž i žena?
Za one koji su se „izgubili”, čije su
riječi nestale, koji su usamljeni.
Oni samo traže Vaše
razumjevanje, pruženu ruku,
jedan smiješak i pomoć.
Ono što danas možemo učiniti za
njih,
sutra će netko učiniti za nas.
ZDRASTVENA NJEGA
ALKOHOLIČARA

Tamara Salaj, viši predavač

 ALKOHOL

• Najstarije i najčešće upotrebljavano sredstvo ovisnosti

• Ima umirujuće i stimulirajuće djelovanje ovisno o

konzumirane količine, socijalne situacije i osobe

• Ublažava komplekse i pruža osjećaj euforije te povećava

samopouzdanje
 ALKOHOL

Za vrijeme pijanstva alkohol zatupljuje

intelektualna svojstva, više mjesta ostavlja za
osjećajne i primitivne slojeve osobnosti

Pijenjem alkohola mijenja se raspoloženje, osjećanje i ponašanje

čovjeka, dakle, alkohol svakako djeluje kao opojno sredstvo i njegovo
korištenje može imati ozbiljne posljedice po fizičko i psihičko zdravlje
osobe koja pije.
 ALKOHOL

• Vrsta droge koja uzrokuje najviše nasilja

• 75 -80% prijavljenih kaznenih djela povezano je s
alkoholom
 Pijenje alkohola u svim
prigodama sastavni je dio naše
tradicije i ‘’kulture’’. Alkohol je
prisutan i u prigodama kad se
slavi i u prigodama kad se žaluje.
POVIJEST

Povijest pijenja alkoholnih pića stara je gotovo koliko i

povijest čovjeka jer su ljudi vrlo rano primijetili da i
male količine alkohola djeluju na duševno stanje
čovjeka.

Postojeći arheološki nalazi govore da su ljudi već prije

30000 – 40000 godina proizvodili i pili alkoholna pića
od meda, mlijeka, voća i žitarica.
Vino i ostala fermentirana pića pili su se i
u vrijeme egipatskih faraona , a i stari Grci
i Rimljani bili su poznati kao uživaoci
vina.

Alkoholu je ime dao Paracelsus u 16.st.

Prema arapskoj riječi ‘’al-kuhl’’ što u
prijevodu znači jako fin.

Hamburijev zakonik( 2300.g. Prije Krista

) određuje posebna ograničenja
prodavačima alkoholnih pića

Buda je alkoholna pića nazivao

„demonima požude”
 EPIDEMIOLOŠKI PODACI

• U Hrvatskoj je zabilježeno oko 250 000 alkoholičara

• 4% žena i 10% muškaraca su ovisni o alkoholu

• Očekivano trajanje života alkoholičara je od 10 – 12 godina

kraće

• Stopa smrtnosti alkoholičara je 2.5 puta veća od prosjeka

• 15% alkoholičara starijih od 21 godine

• 15% prekomjernih potrošača

• 7.500 hospitalno liječenih alkoholičara godišnje

• 17.000 hospitalizacija godišnje

• 17% na komisiju za ocjenu invaliditeta

Alkoholizam se danas smatra
primarnom, kroničnom
bolešću s genetičkom i
psihosocijalnom podlogom
koja uzrokuje njegovu pojavu
i manifestaciju.
 Tijek razvoja alkoholizma

• Alkoholizam ima 3 faze :

1.Faze društvene potrošnje

2.Faza alkoholizma
3.Faza nepovratnih oštećenja
 1.Faze društvene potrošnje

Označuje privikavanje na alkohol. Što se više pije to više

raste podnošljivost prema alkoholu (tolerancija) koja je
različita ovisno o pojedincu. Zbog porasta podnošljivosti
da bi se postigao isti učinak potrebno je sve više i više
pića.
 2.Faza alkoholizma

Započinje prestankom rasta podnošljivosti, tzv.

„faza baždara“, a označena je alkoholnim
zaboravom. Dolazi do ovisnosti o alkoholu i
do različitih znakova društvenih i zdravstvenih
oštećenja. Osobnost i ponašanje alkoholičara
se mijenja.
 3.Faza nepovratnih oštećenja

Započije padom podnošljivosti alkohola.

Alkoholičaru je na kraju dovoljna jedna čaša da se
opije. On ima velik broj alkoholnih oštećenja,
smetnji i nesanicu.
 • osoba, koja je dugotrajnim
pijenjem postala ovisna o
alkoholu (psihički, fizički ili
ALKOHOLIČAR na oba načina).

• uslijed pijenja, razvila su se

zdravstvena (psihička ili
fizička) oštećenja i socijalne
poteškoće pristupačne
klasičnim medicinskim i
socijalnim dijagnostičkim
postupcima.
 ALFA - Alkoholičari piju iz psiholoških
razloga. Uporaba alkohola kod njih prelazi
društveno dopuštene granice u pogledu količine,
vremena, mjesta i okolnosti konzumiranja
alkohola. Ova grupa alkoholičara nikada ne gubi
kontrolu nad pijenjem niti sposobnost
apstinencije.
 BETA - Alkoholičari također neprilično i
ekscesivno piju ali se bolest kod njih komplicira i
pojavom tjelesnih poremećaja, npr. gastritisa,
hepatitisa, polineuropatijom. Niti kod njih nije
razvijena psihička ili fizička ovisnost o alkoholu.
Mogu ostati cijeli život na ovoj razini pijenja
alkohola ili preći u narednu fazu.
GAMA- Alkoholizam je karakteriziran progresivnim tijekom,
pojavom povišene tolerancije za nemogućnost kontrole
pijenja. Očuvana je sposobnost aptinencije.

DELTA- Alkoholičari pokazuju toleranciju uslijed adaptacije

na alkohol za psihičke i fizičke simptome ovisnosti, koji se
ispoljavaju u obliku apstinencijalnog sindroma. Nisu u stanju
apstinirati.
 EPSILON- Alkoholičari su alkoholičari koji piju
periodično, po dipsomanskom tipu, a pijenje alkohola
prati oscilacije raspoloženja.

ZETA- Alkoholičari su alkoholičari koji abnormalno

reagiraju na alkohol, te neovisno o količini uzetog
alkohola pokazuju izrazitu agresivnost i druge
poremećaje ponašanja.
 Tri su teorije koje objašnjavaju
alkoholizam :

• po genetičkoj teoriji, alkoholizam je rezultat nasljeđene

reakcije na alkohol preko gena, kromosoma i hormonalnih
nedostataka;

• psihološka teorija definira alkoholizam kao oboljenje koje

nastaje zbog prethodne sklonosti ili pak zbog osobnosti
koja određuje reakciju na alkohol;

• sociološka teorija alkoholizam smatra naučenim

odgovorom i tumači da je ovisnost rezultat utjecaja društva
 No, prema bilo kojoj od teorija,
poznato je da je alkoholizam
progresivna bolest koja se može
liječiti. Svaki je alkoholičar
drugačiji, s drugim uzorcima
ponašanja, no jedna je osobina
zajednička svima- ne mogu
kontrolirati naviku pijenja.
Liječenje alkoholizma

Institucijski
Izvaninstitucijski
Klubovi
Stil života
 Liječenje alkoholizma
U liječenju, rehabilitaciji i resocijalizaciji alkoholičara
sudjeluje tim stručnjaka raznih profila i primjenjuju se
složeni postupci koji obuhvaćaju:
- farmakoterapiju(lijekovi za umirenje,vitamini,sredstva
koja izazivaju kemijsku internaciju-disulfiram)
- psihoterapiju-individualnu i grupnu terapiju
- socioterapiju-terapijsku zajednicu,obiteljsku
terapiju,grupe samopomoći
 • Bolničko –
poliklinička
djelatnost
ambulanta-
pregled, trijaža
konzilijarno stacionar (<1 mj)
liječenje
savjetovanje
dnevna bolnica (1 mj)

vikend bolnica-
obiteljsko liječenje uz rad
grupna
(3mj)
obiteljska
terapija ambulantno
(3-12mj) liječenje
i praćene
(12 i višje mjeseci)
 Osnova liječenja alkoholičara
je jačanje njegove motivacije za
apstinenciju i promjenu načina
života i poticanje
samoodgovornosti za uspjeh
liječenja,čime se spriječava
povratak obliku ponašanja koji
je bio prisutan tijekom pijenja.
• uključivanje obitelji u liječenje
• stvaranje tzv. «mreže podrške»
• proraditi na eliminaciji pasivnosti
pacijenta tijekom liječenja
• konfrontacija s realitetom (gubitak
posla, prisutnost
• zdravstvenih poteškoća, obiteljski
problemi-rastava
• odnos bolesnika i terapeuta
 ZDRAVSTVENA NJEGA
DEMENTNIH BOLESNIKA

Zdravstvena njega psihijatrijskih bolesnika 2

Tamara Salaj, viši predavač
Degenerativne bolesti mozga

 Smanjenje duševnih i tjelesnih simptoma

 Može zahvatiti mozak i u ranijoj životnoj dobi (prije 60 – tih godina života), bez značajnih
manifestacija…tek vidljivo u razdoblju treće životne dobi
 Među simptomima najzastupjenija je demencija
 Ostali simptomi – promjena karkternih osobina, dezorjentiranost u prostoru i osobama,
poremećaj sna, depresija, agresivnost, poremećaj motorike, razvoj različitih stupnjeva
parkinsonizma
VASKULARNA DEMENCIJA

 karakterizirana akutnim ili kroničnim kognitivnim propadanjem zbog difuznog ili fokalnog
moždanog infarkta koji je najčešće povezan s cerebrovaskularnom bolesti.

 nastaje kad mnogostruki mali moždani infarkti (ili ponekad krvarenja) uzrokuju dovoljan
neuronalni ili aksonalni gubitak da oštete moždanu funkciju

 nastaje kao posljedica bolesti malih krvnih žila (lakunarna bolest) ili srednje velikih krvnih žila
(multiinfarktna demencija)
VASKULARNA DEMENCIJA – čimbenici rizika

 Hipertenzija
 Šećerna bolest
 Hiperlipidemija
 Pušenje
 Moždani udari
VASKULARNA DEMENCIJA - simptomi

 Bolest počinje jedva zamjetnim

 Uz poremećaj pamčenja uočava se i
simptomima
popuštanje koncentracije
 Napreduje polako i na mahove
 Bolesnici teško pamte brojeve, imena i
 Presudnu ulogu u napretku bolesti imaju promjenjive podatke
osobito stresne situacije kao što je smrt u
 Prisutna je amnestička afazija s traženjem
obitelji, tjelesne ozljede i dr.
prave riječi
 Bolest može progredirati u nekolko
 Bolesnici se okreću prošlosti koje se bolje
tjedana nakon nekog tragičnog
sjećaju
događaja
VASKULARNA DEMENCIJA - simptomi
 Slabi stvaralačko razmišljanje, moć
prosudbe i pregled situacije
 Uz izrazit napor primaju i prerađuju nove
psihološke sadržaje što je praćeno teškom
prilagodbom na nove okolnosti
 Kako bolest progredira pojavljuje se
afektivna labilnost, mrzovoljno,
depresivno raspoloženje i hipohondrija u
odnosu na lakše zdravstvene probleme
 U poodmaklom stadiju pojavljuju se
noćna smetena stanja popraćena
smetenošću,nemirom i dezorjentiranošću
a česte su i delirantne epizode.
 U terminalnoj fazi događa se maksimalna
redukcija psihičkih, osobito govornih
funkcija. Karakteristično je bezvoljno tupo
stanje s trajnim poremećajem orjentacije.
 Od neuroloških znakova vidljiv je
aterosklerotični parkinsonizam, a ovisno o
lokalizaciji oštećenja mogu se pojaviti i
žarišni ispadi tipa centralne hemipareze
PICKOVA ATROFIJA

 Progresivna cirkumskriptna atrofija velikog mozga koja osobito zahvaća frontalni i bazalni
dio temporalnog režnja
 Tipičan izgled „orahove ljuske”
 Značajno je nestajanje živčanog parenhima
 Počinje između 50 – 60 godine, prosječno traje 7 godina, a najviše 15 god
PICKOVA ATROFIJA - simptomi

 Popuštanje radnih sposobnosti

 Smanjenje mogućnosti obavljanja rutinskih djelatnosti
 S progresijom bolesti zbivaju se promjene osobnosti karakteriziranegubitkom osjećajaza
pristojnost i takt u odnosu na okolinu
 Postepeno se gubi emotivna gipkost pa počinje prevladavati djetinjasto – euforično ili
mrzovoljno – nemarno ponašanje
 Dojam ogrubjelosti i niske razine ponašanja
 Bolesnici zapuštaju sebe i obitelj. Gube se predvidljive i skladne inicijative, žive samo za
svoje elementarne potrebe
PICKOVA ATROFIJA - simptomi

 U uznapredovalom stadiju mogu se javiti

patološki refleksi hvatanja ustima –
stiskanje, škljocanje, sisanje
 Karakteristične su smetnje amnestičke
 Patološki refleksi hvatanjauz proždrljivost
afazije
kao znak otkočenja
 Izražajni govor zamjenjuju preformulirane
 Ovisno o lokaciji oštećenja može doći do
uzrečice, a u kasnijoj fazi gube se
pojave piramidalnih znakova i rijeđe
ekspresivne i receptivne sposobnosti
epileptičkih napadaja
govora
 Tek u terminalnoj fazi razvija se akinetski
Parkinsonov sindrom s teškom
demencijom
PICKOVA ATROFIJA
Formalna inteligencija i orijentacija
ostaju relativno dobro očuvani
ZDRAVSTVENA NJEGA OVISNIKA O
PSIHOAKTIVNIM TVARIMA

Zdravstvena njega psihijatrijskih bolesnika 2

Tamara Salaj, dipl.med.techn
ZLOUPORABA DROGA

 U društvu se definira kao visokorizičan, neprihvatljiv i

bolestan način zadovoljavanja prirodne ljudske
potrebe za zadovoljstvom (osjećajem ugode)
POVIJEST DROGA

Otkad povijest pamti, svako je

društvo upotrebljavalo droge koje
su imale utjecaj na raspoloženje,
mišljenje, osjećaje i doživljavanje
samog sebe i okoline.
POVIJEST DROGA

 Konzumacija psihoaktivnih droga nije novitet ni

izmišljotina modernog društva, arheološki dokazi
ukazuju na to da uporaba psihoaktivnih supstanci
datira unazad bar 10.000 godina, a povijesni dokazi
uporabe u okviru kultura kroz zadnjih 5.000 godina.
 ŠTO JE DROGA

 Droga je svaka prirodna,

sintetska ili polusintetska
supstancija koju osoba
uzima s ciljem da izazove
promjenu u svojoj
fiziološkoj ili psihološkoj
funkciji i ponašanju bez
preporuke i privole svog
liječnika, na način koji se
smatra zdravstveno štetnim
i društveno neprihvatljivim!
OVISNOST

 se definira kao skup fizioloških, ponašajnih i kognitivnih

fenomena gdje nabavka i korištenje droge ima značajno
veći prioritet od svega što je ranije imalo veću
vrijednost. Tolerancija može i ne mora biti prisutna.

 može biti psihološka, fizička ili miješena.

OVISNOST

Psihološka ovisnost je stanje u kojem droga

izaziva osjećaj zadovoljstva i psihološki poriv koji
nameće periodično ili kontinuirano uzimanje kako
bi se izazvalo zadovoljstvo (užitak) ili izbjegla
nelagoda (npr. anksioznost ili depresija) u slučaju
neuzimanja droge
OVISNOST

 Fizička ovisnost je adaptivno stanje organizma

nastalo zbog trajnijeg uzimanja droge i
karakterizirano je snažnim fizičkim i psihičkim
smetnjama u slučaju prekida uzimanja droge.
Postoji snažna želja za uzimanjem supstancije
kako bi se izbjegli simptomi oduke.
Kako droga djeluje

 Interakcija sa neurokemijom
 Rezultat:
- Osjećam se dobro – Euforija/nagrada
- Osjećam se bolje – Umanjeni negativni
osjećaji
Prirodna ugoda

 Hrana
 Seks
 Uzbuđenje
 Komfor
Ljudi se ne rađaju kao ovisnici,
ovisnost je naučeno ponašanje
Najčešće se navode četiri stadija ovisnosti:

1. Stadij pripreme
2. Stadij eksperimentiranja
3. Stadij navikavanja (habituacija)
4. Stadij ovisnosti (adikcija)
AKUTNA INTOKSIKACIJA

 prolazno stanje što slijedi nakon uzimanja

psihoaktivne supstancije i izaziva promjene u
načinu fizioloških, psiholoških i ponašajnih
funkcija i odgovora.
ŠTETNA UPORABA

 je takav način upotreba droge koji izaziva

štetu za zdravlje, koja može biti fizička ili
mentalna.
TOLERANCIJA

 je izmijenjeno stanje reagiranje organizma na

drogu, karakterizirano sve slabijim učinkom
droge pri ponovljenom uzimanju. To pak, s
druge strane znači da se za postizanje istog
učinka mora povećavati doza.
Prema farmakološkom djelovanju droge dijelimo u šest osnovnih kategorija
(Schwebel,1995):

KATEGORIJE: OSNOVNO DJELOVANJE: PRIMJERI:

Kokain, kofein, nikotin,

1.STIMULATIVNA SREDSTVA Potiču aktivaciju.
amfetamin

Barbiturati, sintetski sedativi,

2. DEPRESANTI Snižavaju aktivaciju.
sredstva za spavanje, alkohol

3. NARKOTICI Kodein, morfiji, opijum,

Oslobađaju od boli i uspavljuju.
(OPIJATI) metadon, heroin

4. HALUCINOGENI Iskrivljuju percepciju. LSD, PCP (fenciklidin)

Različitog djelovanja (ponekad

5. KANABIS potiču, snižavaju aktivaciju, Marihuana, hašiš
iskrivljuju percepciju)

Ljepilo, benzin, nitroksid,

6. INHALANTI Omamljuju.
aromatski ugljikovodici
NAJČEŠĆI PREPARATI – obilježja i efekti

 I. Skupina
 tvari koje imaju umirujući učinak –
alkohol, heroin, tablete za spavanje

Ta sredstva smanjuju aktivnost CNS-a i imaju umirujuće i

opuštajuće djelovanje.
Veće doze izazivaju nesvjesticu ili san.
NAJČEŠĆI PREPARATI – obilježja i efekti

 II. Skupina

 tvari koje imaju stimulirajuće djelovanje na živčani

sustav –
amfetamini, kanabis i kokain.

Te stvari povećavaju osjećaj budnosti, korisnik postaje

aktivniji i izdržljiviji.

Veće doze izazivaju uznemirenost i poremećaj sna.

NAJČEŠĆI PREPARATI – obilježja i efekti

 III. Skupina

 tvari koje imaju halucinirajući učinak -

LSD, ecstasy i sl.

One izazivaju iskrivljenu sliku stvarnosti kod korisnika,

boje, zvukovi i mirisi doživljavaju se drugačije.
ZDRAVSTVENA NJEGA
PSIHIJATRIJSKIH
BOLESNIKA 2

Tamara Salaj
Zdravstvena njega psihijatrijskih bolesnika 2

15 sati predavanja
 Uvjet za upis predmeta

O Položeni predmeti Osnove zdravstvene njege 1 i 2,

Proces zdravstvene njege 1 i 2

O Odslušani predmet Zdravstvena njega psihijatrijskih

bolesnika 1
 Očekivani ishodi učenja za predmet

I1: Prepoznati stavove koji se odnose na promociju mentalnog zdravlja i

pomoć osobama i njihovim obiteljima u suočavanju s psihičkim
poremećajima

I2: Prikupljati podatke, planirati i provoditi zdravstvenu njegu te evaluaciju

ishoda zdravstvene njege ovisnika i osoba starije životne dobi s
mentalnim poremećajima

I3: Primijeniti osnovne tehnike pregovaranja, grupne terapije i specifičnih

intervencija u kriznim stanjima.

I4: Objasniti i usporediti specifičnosti rad u primarnoj, sekundarnoj i

tercijarnoj zdravstvenoj zaštiti mentalnog zdravlja
 Sadržaj predmeta
1. Promocija mentalnog zdravlja(Ishod I1)
O Prava duševnih bolesnika

2. Proces zdravstvene njege psihijatrijskih bolesnika (Ishod 2)

O Proces zdravstvena njega ovisnika. Proces zdravstvena njega osoba starije životne dobi
s mentalnim poremećajima.

3. Specifičnosti terapijskih intervencija u zdravstvenoj njezi psihijatrijskih bolesnika

(Ishod 3)
O Uloga medicinske sestre u psihosocijalnoj rehabilitaciji ovisnika. Fizičko i farmakološko
sputavanje.

4. Specifičnosti rada u psihijatriji na svim razinama zdravstvene zaštite (Ishod 4)

O Prisilna hospitalizacija. Klubovi liječenih alkoholičara.
 Obveze studenata
O Student je dužan sudjelovati u radu svih oblika
nastave. Prisustvovanje nastavi odvija se prema
objavljenom rasporedu i Pravilniku o studiranju VUB-a:
https://vub.hr/images/uploads/6240/pravilnik_o_studira
nju_vub-a.pdf

O Studenti su obavezni i odraditi kliničke vježbe

predmeta.
Ocjenjivanje, vrednovanje i praćenje
rada studenata tijekom nastave i na
završnom ispitu

Uvjet za izlazak na ispitni rok su odrađene

kliničke vježbe

Moguć je jedan oblik vrednovanja postignuća:

O Pristupanje ispitu

O Studenti imaju mogućnost ispitnog predroka.

 Ispitni rok
Usmeni
Pismeni ispit Prag Max
ispit
I1 20% 10% 20%
I2 20% 10% 20%
I3 20% 10% 20%
I4 20% 10% 20%
20% 10% 20%

Udio u ECTS 2,4 0,6

Ukupno 80% 20% 50% 100%
 OBAVEZNA LITERATURA

 Slijepčević M, Puharić Z, Salaj T.

Ovisnosti – udžbenik za zdravstvene
studije, Veleučilište u Bjelovaru,
Bjelovar,2018.

 Nastavni matrijali predavača dostupni u

Merlin sustavu e - učenja