IZUZECI OGRANICENJA

ovi izuzeci imaju opšti ili posebni karakter opštih se odnose na sam promet kapitala i plaćanja između država
članica a posebni na oblast poreskog prava država članica.
ograničenja radi primjene poreskih propisa država članic?
Države članice mogu u okvirima koje određuje ugovor o Europskoj uniji ograničavati promet kapitala i plaćanja
radi primjene domaćeg poreskog prava a ovo pravo država članica odnosi se samo na one propise koji su
postojale krajem 1993 nu samo u pogledu prometa kapitala između država članica.?
Države članice su slobodne da primjenjuju odgovarajuće odredbe svog poreskog prava koje propisuju različiti
tretman poreskih obveznika koji nisu u jednakom položaju po mjestu njihovog redovnog boravišta ili po mjestu
gdje je uložen njihov kapital s tim da takav tretman ne može da služi kao sredstvo samovoljne diskriminacije idi
prikriveno ograničenje slobode kapitala i plaćanja dakle ovdje je riječ o poreskim obveznicima koji nisu u
jednakom položaj
Dakle države članice su slobodne da primjenjuju odgovarajuće odredbe zbog poljskog prava koji propisuju
različiti tretman za poreske obveznike koji nisu u jednakom položaju po mjestu njihovog redovnog boravišta
nude im da takav tretman ne može da služi kao sredstvo samovoljne diskriminacije ili za ograničenje slobode
kapitala i plaćanje.
opšta ograničenja slobode prometa kapitala?
države članice prema ugovoru o Europskoj uniji su ovlašteni da preduzimaju mjere koje ograničavaju slobodu
prometa kapitala i plaćanja ukoliko su te mjere neophodnu radi sprečavanja krsenja nacionalnih propisa
narocito, poreski zatim radi uspostavljanje postupka za prijavljivanje prometa kapitala, radi usvajanje mjera
koje su opravdane iz razloga zaštite javnog poretka javne bezbjednosti itd
A sud je formulisao elemente na osnovu kojih se pozivanje država članica na ograničenje slobode prometa
kapitala iz razloga zaštite javnog poretka javne bezbjednosti može smatrati opravdanim 1. Ako se ograničenje
tumači u kontekstu prava Europske unije 2. Ako nacionalne mjere koje ograničavaju slobodu prometa kapitala
mogu da budu opravdani je samo koliko promet kapitala predstavlja stvarnu i dovoljno ozbiljnu opasnost
domaćem javnom poretku 3. Ako nacionalne mjere koje ograničavaju promet kapitala hv moraju biti neophodne
radi zaštite interesa koji garantuju a zašto se ne može postići manje restriktivnim mjerama.
Što je tiče ograničenja slobode prometa kapitala između država članica i trećih zemlja ugovor o Europskoj uniji
zabranjuje se ograničenje slobode prometa kapitala i plaćanja i odnosu između država članica i trećih zemlja c
jer slobodan promet kapitala donosi korist čak IU slučaju da je jednostran.
pravu konkurenciju?
Ugovorom o osnivanju europske zajednice predviđeno je da zajednica kroz stvaranje zajedničkog tržišta
ekonomske i monetarne unije i sprovođenje zajedničkih politika i aktivnosti ostvaruje ciljeve zbog kojih je
osnovan a ti ciljevi između ostalog obuhvataju i razvoj ekonomskih aktivnosti zatim podizanje standarda i
kvaliteta života u državama članica a 1 od aktivnosti kuju zajednica preduzima radi realizacije novih ciljeva
jeste uspostavljanje sistema koji obezbjeđuje da se ne krše pravila konkurencije na unutrašnjem tržištu.
Konkurencija predstavlja odnos između privrednih subjekata koji istovremeno prodaju svoju robu i vi usluge
određenoj grupi lica svaki od ovih subjekata je donošenjem odluke da proizvode i usluge plasira na određenom
tržištu nužno ušao u odnos konkurencije Sa drugim subjektima a zadatak prava konkurencije je da uredi odnos
između ovih učesnika na tržištu.
Go ciljevi propisa koji služe zaštiti konkurencije obuhvataju postizanje veće ekonomske efikasnosti i bolje
alokacije sredstava zaštitu potrošača i preduzeća od sticanje prevelike ekonomske moci od strane kompanija
ovo pravo počiva na 3 centralna stuba 1 je član 81 ugovora o Europskoj uniji koji zabranjuje sporazume između
preduzeća ili grupa preduzeća .
zatim član 82 ugovora o Europskoj uniji sadrži zabranu zloupotrebe dominantnog položaja od strane preduzeća.
A 3 stub jeste zakonodavstvo čiji je prethodni cilj da omogući kontrolu spajanja subjekata na tržištu kako bi se
spriječilo da on utiče negativno na strukturu konkurencije .
hv komisija je odgovorna za sprovođenje pravila protoka
Član 81 ugovora u europskoj zajednici?
Prema članu 81 nespojivi su sa zajedničkim tržištem i zabranjeni svi sporazumi između preduzeca odluke
udruženja preduzeća koji mogu da utiču na trgovinu između država članica i čiji su cilj ili posljedica
sprečavanje ograničavanje ili narušavanje konkurencije unutar zajedničkog tržišta a naročito koji 1. Neposredno
ili posredno utvrđuju kupovne ili prodajne cijene ili druge uslove razmjene 2. Koji ograničavaju i kontrolišu
proizvodnju 3. Koji dijele tržište ili izvore snabdijevanja 4. Koji primjenjuju nejednake uslove na iste poslove sa
različitim poslovnim partnerima 5. Koji uslovljavaju sklapanje ugovora prihvaćanjem dodatnih obaveza. Svi
sporazumi ili odluke koji su zabranjeni ovim članom ništavi su.
hv a stav 3 ovog člana predviđa određene izuzetke od primjene ove sankcije kao na primjer sporazum ili grupu
sporazuma između preduzeća koji doprinesu unapređenju proizvodnje i distribucije robe dogovorena praksa itd
pojam preduzeća?
Pod preduzećem se podrazumijeva svaki subjekt koji obavlja komercijalnu djelatnost kriterijumi za definisanje
preduzeća je priroda njegove djelatnosti.
Prema sudu Europske unije preduzece predstavlja svakog subjekta koji su upušta u obavljanju ekonomske
djelatnosti bez obzira na njegov pravni status i način financiranja. Krug subjekta koji mogu obavljati određene
ekonomske djelatnosti je izuzetno širok IU praksi ovaj pojam obuhvata korporacije ortakluk e pojedince
trgovačka udruženja.
Pojam preduzeća ne obuhvate organizacije koji se bave socijalnim osiguranjem ako je njihov rad zasnovana na
principu solidarnosti a ne na ekonomskim kriterijumima također organizacije koje djeluju u javnom sektoru ne
predstavljaju preduzeća nikada pribavljaju robu ili usluge.
sporazumi odluke udruženja preduzeća i dogovorna praksa\
u kategoriju sporazuma čije zaključivanje je zabranjeno na osnovu člana 81 ugovora o Europskoj uniji ulaze
pravno obvezujući sporazumi koji imaju sve uobičajene karakteristike i na osnovu kojih bi mogla nastati
utuživa prava za stranke. U ovu kategoriju se sigurno može svrstati ugovor kojim proizvođači fiksiraju cijenu
svog proizvoda ili dijele tržište između sebe. Zabrana se odnosi na horizontalne i vertikalne sporazume
horizontalno su oni koji su zaključeni između preduzeća na istom nivou a vertikalni sporazum obuhvataju
subjekte koji se nalaze na različitim nivoima.
forma u kojoj je sporazum zaključen nije bitne dovoljno je da sporazum bude izraz namjere stranaka da se na
tržištu ponašaju u skladu sa njegovim sadržinom. Jer čak i ugovori zaključeni u potpunosti ili djelimično pojam
dogovorne praksa?
pojam dogovor nije prakse je dobio svoju sadržajnu kroz praksu organa zajednice.
pojam dogovorni prakse počiva na shvatanju da odredbe o zaštiti konkurencije iz ugovora o europskoj zajednici
zahtijevaju da svaki ekonomski subjekt mora sam da odredi ekonomsku politiku koju će primijeniti na
zajedničkom tržištu što čini nedozvoljenim bilo kakve kontakte između njih u ovom pogledu direktne i
indirektne. Ovaj pojam se definiše kao koordinacija preduzeća koja vodi nastanku uslova na tržištu koji ne
odgovaraju normalnim uslovima uzimajući u obzir prirodu proizvoda broj i značaj preduzeća kao i veličinu i
prirodu tržišta međutim shvaćeno je mišljenje da dogovorna praksa uopšte ne mora da dovede do nastanka
ograničenja sprečavanja ili poremećaja konkurencije već je dovoljno to što ta aktivnost ima za cilj ovakve
posljedice.
Međutim preduzecu neće biti odgovorno za povredu odredbe člana 81 ako uspije da dokažu da se njegovo
ponašanje može objasniti drugačijim razlozima a ne samo postojanje dogovor nije prakse a komisija je ta koja
ima obavezu da dokaže da se jedino postojanjem dogovorne prakse može objasniti paralelnu ponašanje.
Odluke udruženja preduzeća?
Odlukama udruženje preduzeca se podrazumijevaju odluke ovlaštenih organa ovih udruženja kojima se
njegovim članovima nameću restrikcije i obveza što ima za posljedicu ograničenje slobode njihovog djelovanja.
Odlukama ovakve vrste se narušava konkurencija tako što se određuju uslovi diskonta za članove uslovi
izlaganja preporučuju cene i restriktivne uslove klauzule i slično
Sprečavanje i ograničavanje konkurencije unutar zajedničkog tržišta?
Prema stavu 1 člana 81 ugovora o europskoj zajednici zabranjeni su samo sporazumi odluke i praksa koji imaju
za svoj cilj ili posljedicu sprečavanje ograničavanje ili narušavanje konkurencije na zajedničkom tržištu. Da bi
aktivnost bila smatrana zabranjenom dovoljno je prisustvo 1 od 2 elemenata u konkretnom slučaju dakle cilj ili
posljedice međutim postoji takvi sporazumi koji toliko očigledno imaju za cilj narušavanje konkurencije i svaku
ispitivanje njihovih posljedica suvišno. ako se ne može utvrditi da je cilj ponašanje da izazove poremećaj
konkurencije potrebno je odgovoriti na pitanje da li su njegove posljedice takve ispitivanje posljedica je
djelovanje subjekta na tržištu podrazumijeva sprovođenje ekonomske analize uzimajući u obzir sve relevantne
okolnosti slučaja analizira se stanje konkurencije koje bi postojalo u odsustvu spornog sporazuma međutim nije
neophodno dokazati da je sporazum zaista izazvao poremećaj konkurencija u konkretnom slučaju već je
dovoljno da je on potencijalno mogao dovesti do toga. I također takav sporazum ne mora biti zaključen između
subjekata koji svi imaju sjedište na teritoriju zajednice.
Postoje određeni izuzeci od zabrane ograničavanje i narušavanje konkurencije hv?
prema odredbi koja je sadržana u stavu 3 članu 81 pojedini sporazumi odluke ili praksa mogu da budu izuzeti
od primjene sankcije ništavosti. Ova odredba postavlja 4 u save kuju koja moraju biti ispunjena 2 pozitivna 2
negativna. Pozitivni uslovi podrazumijevaju da sporazum doprinosi unapređenju proizvodnje i distribucije robe
itd i da podstiče ekonomski razvoj i da potrošačima omogućava pravično učešće u ostvarenim pogodnostima
negativni uslovi ako ne nameće preduzecima ograničenja koje nisu neophodne i ako ne daje mogućnosti tim
preduzećima da isključe konkurenciju.
Sad postoji pojedinačna izuzeća?
A postupak odobravanja pojedinačnog izuzeća podrazumijevao da je preduzeća koja su zaključila sporazum
jave toliko bi isi kako bi bila sigurna da neće biti izložena novčanim kaznama ili sansi ništavosti sporazuma
dakle preduzeće može od komisije zahtijevati da ova donese formalnu odluku o tome da se na se sporazum ne
primjenjuje sankcija ništavosti
A što se tiče izuzeća po vrstama predviđeno je određenim uredbama koji može da usvaja savet i ovim uredbama
se unaprijed oslobađaju od sankcije sporazumi koji imaju propisane karakteristike a komisija treba da ispituje
da li su ispunjene određeni uslovi.
Član 82 ugovora o europskoj zajednici?
Član 82 predstavlja drugu od 2 najvažnije odredbe ugovora o europskoj zajednici u zaštiti konkurencije na
zajedničkom tržištu. Ova odredba zabranjuje poduzećima da koriste svoj dominantan položaj na tržištu na štetu
drugih subjekata dakle ovaj članak glasi nije u skladu sa zajedničkim tržištem i zabranjena je svaka zloupotreba
u korištenju dominantnog položaja na zajedničkom tržištu hv od strane 1 ili više poduzeća ukoliko bi to moglo
štetno utjecati na trgovinu između država članica. Takve upotrebe se sastoji naročito u neposrednom i
posrednom nametanju neodgovarajuće kupovne ili prodajne cijene u ograničavanju proizvodnje, u
primjenjivanju nejednakih uslova na iste poslove sa različitim partnerima u uslovljavaju zaključenje ugovora.
Ova odredba se međusobno nadopunjuje s odredbom člana 81 i one se moraju posmatrati zajedno budući da
zajedno čine režim zaštite konkurencije u zajednici.
Pojam dominantnog položaja podrazumijeva izvjesno stanje u kojem se mogu naći pred preduzeća ili grupa
poduzeća a tumačenje ovog pojma podrazumijeva 2 elementa sposobnost preduzeća da se u značajnoj mjeri
ponaša nezavisno u odnosu na konkurenciju 2. Sposobnost preduzeća da spriječe postojanje efektivnije
konkurencije na relevantnom tržištu
hv određivanje relevantnog tržišta?
Postojanje dominantnog položaja nužno se vezuje za odgovarajući dio poduzeća u relevantnom tržištu. Član 82
ugovora o europskoj zajednici zahtijeva da u svakom konkretnom slučaju budu utvrđeno relevantno tržište a
ovaj pojam obuhvata 3 različita aspekta tržište pojedinačnog proizvoda, geografsko tržište i vremenski faktor.
Tržište proizvoda?
Koliki je udeo 1 subjekta u tržištu odnosno koliko je njegova ekonomska moć može se utvrditi samo ako se
prethodno definiraju tržište za konkretan proizvod.
A za definiranje tržišta proizvoda primarno je identifikovati proizvod u kojem je riječ AU analizi koja posle
toga slijedi ključan je pojam za mene ljivosti.
Prema stavu komisije relevantno tržište proizvoda se određuje na osnovu njegove zamjenjivosti imajući u vidu
karakteristike proizvoda njegovu cijenu i namjenu gu.
Geografsko tržište?
A nakon identifikovanje tržišta proizvoda sljedeći korak u analizi je utvrđivanje prostornih granica u okviru koji
se tržište prostire. Pod geografskim tržištem se podrazumijeva teritorija na kojoj sva preduzeća djeluju u istim
ili dovoljno sličnim uslovima konkurencije u odnosu na relevantan proizvod. Go također je prema ugovoru o
Europskoj uniji geografsko tržište mora biti dovoljno veliko da obuhvati bitan dio zajedničkog tržišta a veličina
tržišta u geografskom smislu varira i zavisi od okolnosti svakog pojedinačnog slučajeva
Spajanje preduzeća i zaštita konkurencije?
Pod spajanjem se podrazumijeva ujedinjavanje 2 idi više prethodno nezavisnih subjekata. Spajanje velikih
kompanija ili preuzimanje kontrole nad drugim kompanijom može imati negativne utjecaje na stanje
konkurencije kada je riječ o određenom tržištu proizvoda i geografskom tržištu. Spajanje i preuzimanje kontrole
nad poduzećima potencijalno vodi koncentraciji ogromne tržišne moći u rukama 1 ili više subjekata što c
negativno podržava na cene proizvoda i usluga obim proizvodnje i položaj potrošača. S druge strane ovi procesi
mogu donijeti određene ekonomske koristi koje se najčešće identifikuju sa efikasnijom proizvodnjom i
distribucijom proizvoda idi upravljanjem preduzećem god mogućnošću da se insolventno preduzeće spasi od
propasti prodajom i tako dalje
Spajanje se može podijeliti na 3 grupe horizontalna spajanja se odnosi na kompanije koje obavljaju djelatnost na
istom nivou tržišta pod vertikalnim spajanjem se podrazumijeva povezivanje poduzeća koji obavljaju svoju
djelatnost na različitim nivoima proizvodnje i kombinovana spajanja na sve između subjekata među kojima ne
postoji prethodna veza na tržištu bilo kojeg proizvoda .
Postoji potpuno spajanje što podrazumijeva prestanak postojanja 1 od preduzeća koji učestvuje u njemu i
nastavnog potpuno novog subjekta zatim sticanje kontrole podrazumijeva sposobnost da se ostvaruje odlučujući
utjecaj na preduzeće a kontrola može biti ostvarena samostalno do čega najčešće dolazi isticanjem kontrolnog
paketa akcija koji podrazumijeva odlučujući u riječ prilikom donošenje odluka a može biti i zajednička kada
više preduzeća i lice mogu zajednički steci odlučujući uticaj. a funkcionalna zajednička preduzeća to su
preduzeća koja su formirana i kontrolisane od strane 2 ili više drugih poduzeća .
Da li je spajanje dozvoljeno? Koncentracija koja značajno ograničava efektivnu konkurenciju na zajedničkom
tržištu kao rezultat jačanja dominantnog položaja nije u skladu sa zajedničkim tržištem
schengenski sporazum?
Francuska njemačka belgija luksemburg i holandija su1985 odlučili da stvore 1 teritoriju bez unutrašnjih
granica i to je postalo poznato kao šengen cone. Ova saradnja se proširila i 1997 godine je uključila trinaest
država članica. Nakon toga potpisao je ugovor iz amsterdama koji je inkorporirao u pravu Europske unije
odluke koji su donijele članice schengen grupe. 1 sporazum između 5 izvornih članova grupe potpisan je 14
juna 1985 sljedeća konvencija je sastavljena i potpisana990 je stupila na snagu ukinula je granične prijelaze na
unutrašnjim granicama država ugovornica i stvorila 1 jedinstvenu spoljnu granicu. Zajednička pravila o vizama
pravu azila i kontroli spoljašnjih granica usvojena su kako bi se omogućila sloboda kretanja ljudi unutar država
ugovornica.
Ova sloboda kretanja je vraćena takozvanom kompenzatornim mjerama koje uključuju unapređenje saradnje i
koordinacije između policije i sudskih vlasti kako bi se očuvala unutrašnja bezbjednost imajući ovo u vidu
ustanovljen je schengenski informacioni sistem baza podataka koju koriste državni organi država članica
schengenskog sporazuma. Schengen zona se postepeno širila neka je ugovor su potpisali italija španija
portugalija austrija grčka itd. Se
principi schengenskog sporazuma?
hv države članice usvajaju sljedeće mjere : Ukidanje graničnih prijelaza na zajedničkim granicama i njihovo
zamjenjivanje spoljašnjim graničnim kontrolama , zajedničko uređivanje uslova za prelaženje spoljnih granica
demonizacija uslova za ulazak i viza za kratke boravke, i jačanje sudske saradnje kroz brži sistem ekstradicije
se. Hv schengen acquis sve mjere zajedno s odlukama i deklaracijama koji su usvojeni od strane izvršnog
komiteta zatim sporazum i protokol tako da je točka
1 od najvažniji zadatak u uključivanju schengen zone je bio da odabere od odredaba država ugovornica unije
koji je predstavljaju zapravo acquis dakle sistem pravo koji mogu da posluži kao osnova za buduću suradnju.
spoljna politika Europske unije?
Nakon završetka drugog svjetskog rata sad i sovjetski savez su imali ključnu ulogu u europskoj bezbjednosti.
Osnivači europskih zajednica su tada shvatili da će europske zemlje povratiti svoj utjecaj samo ukoliko budu
radili zajedno a nakon osnivanje zajednice za ugalj i čelik predloženo je da se osnuje 1 zajednička europska
vojska u okviru europske zajednice za odbranu. Ovo bi ujedinilo oružane snage 6 država osnivača europske
zajednice za ugljen i čelik a bilo je podržano od strane SADA. Ovaj prijedlog ipak nije uspio jer nije bio
ratifikovane u parlamentu francuske. Zatim sa jačanjem europske ekonomske zajednice koja se kasnije
transformisala u europsku zajednicu obnovljeni su napori da se ustanovi neki mehanizam za koordinaciju
spoljne i bezbjednosne politike.1970 Godine ministri država članica su usvojili luksemburški si izvještaj koji je
predviđao osnivanje 1 oblika koordinacije spoljne politike pod nazivom europska politička saradnja. U okviru
ove saradnje održani su redovni ministarski sastanci na kojima se razmatrala spolja politika a sastanke je
pripremu politički komitet a to jest elo sastavljenu od viših službenika ministarstva spoljnih poslova država
članica. A postojala su samo 2 radna jezika a to su engleski i francuski bez prevođenja. U okviru europske
političke saradnje mogli su se razmatrati politički i ekonomski aspekti bezbjednosti ali su vojna pitanja ostala
izvan njenih granica.
razlozi za stvaranje zajedničke spoljne i bezbjednosne politike su povezani sa potrebom za osnivanjem
Europske unije kao značajnog aktera sa vecim utjecajem na međunarodnom planu. Pregovori za stvaranje
zajedničke spoljne i bezbjednosne politike nisu bili jednostavniji i održavali su osnovne razlike između onih
koji su želeli više integrisan u europsku uniju i onih koji su želeli da obezbijedi da donošenje odluke ostane u
rukama država članica. Si se u tekstu ugovora o Europskoj uniji se navodi da će europska unija definisati i
primjenjivati zajedničku spoljnu i bezbednosnu politiku pokrivajući se njene oblasti a ova zajednička politika i
trebalo da uključuje sva pitanja vezana za sigurnost Europske unije uključujući eventualno stvaranje
odbrambene politike koja bi vremenu mogla da dovede do zajedničke obrane. A pošto je došlo do odlaganja
prije ratifikacije ugovora o Europskoj uniji zajednička svojina iz odnosa politika je počela u novembru 1993.
si zatim na sastanku u nici osnovan je komitet za politiku i bezbjednost a dogovoreno je da se osnuje vojni
komiteti vojno osoblje. si u okviru spojeni bezbjednosne politike postignuti su određeni manji uspjeh a 1 od
najvažnijih je 1 pakt za stabilnost ili baladi r plan a ovaj pakt je predstavljaju mehanizam putem kojeg je
europska unija organizirala nekoliko konferencija i si kako bi se riješila granična se st i etnicka pitanja u
srednjoj istočnoj Europi.
si proširenje Europske unije?
Od svog osnivanja zajednica je predstavljala 1 otvorenu međunarodnu organizaciju svaka europska država
može da podnese zahtjev za članstvo u Europskoj uniji nakon revizije ugovora učinjene u amsterdamu zahtjev
za pristupanje vezuje se za načela unije a to je poštovanje demokracije slobode ljudskih prava i osnovnih
sloboda i pravne države. Države koji ispunjavaju ove uslove ne mogu očekivati da će automatski postati članice
Europske unije jer postupak pristupanja se sastoji iz nekoliko faza grčka neka europska država koja želi da
pristupi Europskoj uniji uputio je zahtjev savjetu , ovaj jednostrani akt može biti povučen sve dok zemlja
kandidat ne deponuje povelju o ratifikaciji. Komisija predstave tom obrazlaže opšte mogućnosti i probleme
zahtijevanog pristupanja nakon čega savjet jednoglasno odlučuje da pocnu pregovori Si dakle savjet vodi
pregovore sa državama kandidatima si međutim komisija ima glavnu ulogu jer ona predlaže zajedničke i
pregovaračke pozicije a pregovori se vode u okviru konferencije o pristupanju AU završnoj fazi pregovora savet
traži konačan stav komisije o pristupanju tokom faze pregovora europski parlament se informiše o toku
razgovora i on mora da se apsolutnom većinom glasova svojih poslanika saglasi sa prijemom novih država
nakon toga savet mora da jednoglasno donese odluku o prihvatanju usaglašenog ugovor o pristupanju ovaj
ugovor potpisuju šefovi država i vlada. Također potrebna je njegova ratifikacija od strane svih država članica si
a postupak se okonča deponovanje povelje o ratifikaciji.
kriterijumi iz kopenhagena? Stabilnost demokratije njenih institucija za s tržišna privreda koja funkcioniše i
koja može da izdrži pritisak konkurencije na unutrašnjem tržištu za nesposobnost preuzimanje prava i obveza
koje proizlaze iz tekovine Europske unije zar je saglasnost sa ciljevima političke unije točke.
sporazum o stabilizaciji i pridruživanju upitnik
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je ključni instrument kojim počinju pripreme za članstvo Crne Gore u
Europskoj uniji. 15 oktobra 2007 NU luksemburgu crna gora je potpisala sporazum o stabilizaciji i
pridruživanju s europskom unijom. D odstupanja ovog sporazuma na snazi je bio privremeni sporazum o
trgovini i srodnim pitanjima koji je počeo da se primjenjuje 1 januara 2008 nultočka nakon ratifikacije u svih
20:07 država članica Europske unije i parlamentu sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je stupio na snagu 1
Maja 2010 sprovođenjem ovog sporazuma crna gora će osigurati postepeno usklađivanje zakonodavstva sa
pravnom tekovinom Europske unije i njegovo efikasno sprovođenje i na taj način crna gora obezbijeđuje
europske vrijednosti sigurnost i stabilnost u zemlji demokratske ekonomske reforme i postići ekonomski rast.
nakon ratifikacije ovog sporazuma formirano sustavna tijela Crne Gore i Europske unije. 1. Savjet za
stabilizaciju i pridruživanje 2. Odbor za stabilizaciju i pridruživanje 3. Parlamentarni odbor 4. 7 pododbora go
na kojima predstavnici crnogorske institucije i Europske unije razmatraju napredak koji su najgore ostvaruje b.
Pododbor za industriju i trgovinu 6. Pododbor za poljoprivredu i ribarstvo 7. Za ekonomska i financijska pitanja
itd.
Savjet za stabilizaciju i pridruživanje je tijelo u 1 redu za primjenu i sprovođenje sporazuma kao i za sva druga
bilateralna i međunarodna pitanja od obostranog interesa savjet se sastoji od članova europskog savjeta dr i
članova europske komisije BI članova vlade Crne Gore s druge strane gu savjet je ovlašten da donosi odluke
obvezujuće karaktera gu. B a njemu pomaže odbor za stabilizaciju i pridruživanje.
A parlamentarni odbor predstavlja specifičan mehanizam redovnih konzultacija.

Kancelarija glavnog pregovarača

Stručne i administrativno-tehničke poslove za potrebe glavnog pregovarača obavlja Kancelarija glavnog
pregovZbog specifičnosti poslova glavnog pregovarača, poslovi se vrše u Vladi i u Misiji Crne Gore pri
Evropskoj uniRadom Kancelarije glavnog pregovarača rukovodi šef Kancelarije, po nalogu glavnog
pregovarača

Šta su pregovori o pristupanju?

Pregovori o pristupanju su pregovori o uslovima pod kojim država kandidat pristupa Evropskoj uniji I njenim
osnivačkim ugovorima, a koji se nakon završetka pregovora utvrđuju međunarodnim ugovorom između država
članica Evropske unije I države kandidata, tzv. Ugovorom o pristupanju. Pristupni pregovori se vode na osnovu
pregovaračkog okvira koji određuje metod I vodeće principe pregovora,. Tokom pregovora, pregovaračke
pozicije Evropske unije zastupa predsjedavajući Savjeta Evropske unije, dok sa strane države kandidata to čini
državna delegacija.
Nakon formalnog otvaranja pregovora na Međuvladinoj konferenciji, kada se I razmjenjuju opšte pregovaračke
pozicije EU I države kandidata, slijedi faza analitičkoga pregleda I ocjene usklađenosti nacionalnoga
zakonodavstva države kandidata s pravnom tekovinom Evropske unije, poznatija kao skrining.
Odluku o otvaranju pregovora, donose države članice u okviru Savjeta Evropske unije. Nakon postizanja
dogovora između Evropske unije I države kandidata o pojedinom poglavlju pregovora, uz ispunjenost
preduslova za njegovo zatvaranje, ono se smatra privremeno zatvorenim. Formalnu odluku o tome donosi
Međuvladina konferencija na ministarskom nivou. Kada se pregovori privremeno zatvore u svim poglavljima,
Evropski savjet u svojim zaključcima uobičajeno obilježava završetak pregovora s državom kandidatom.
Rezultati pregovora zatim se ugrađuju u odredbe nacrta Ugovora o pristupanju, u čijoj izradi učestvuju
predstavnici država članica I institucija Evropske unije I predstavnici države kandidata.
Nakon potpisivanja Ugovora o pristupanju država počinje učestvovati u radu tijela Savjeta Evropske unije I
Evropskog parlamenta kao aktivni posmatrač.

Da bi Ugovor o pristupanju stupio na snagu, treba da ga ratifikuju parlamenti država članica I države kandidata.

Struktura za pregovore

Nakon odluke Evropskog savjeta od 9. XII 2011. Crna Gora je preduzela aktivnosti na uspostavljanju strukture
za pregovore, kako bi se tijela potrebna za pregovore osnovala na nacionalnom nivou I kako bi Crna Gora
spremno dočekala sljedeće faze procesa evrointegracije. Struktura za pregovore o pristupanju Crne Gore
Evropskoj uniji uspostavljena je Odlukom Vlade Crne Gore od 2. Februara 2012.
uspostavljena su sljedeća tijela:
Kolegijum za pregovore o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji;
Državna delegacija Crne Gore za pregovore o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji;
Pregovaračka grupa za vođenje pregovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji;
Radne grupe za pripremu pregovora o pristupanju Crne Gore Evropskoj uniji
Kancelarija glavnog pregovarača, Sekretarijat Pregovaračke grupe.
. Kolegijum za pregovore razmatra predloge pregovaračkih pozicija I nakon sprovedene procedure dostavlja ih
vladi na usvajanje
Kolegijum čine:

Predsjednik Vlade Potpredsjednik Vlade za politički sistem, unutrašnju I spoljnu politiku Potpredsjednik Vlade
za ekonomsku politiku I finansijski sistem Ministar vanjskih poslova I evropskih integracija
Državna delegacija vodi neposredne političke razgovore I pregovore s državama članicama I institucijama
Evropske unije I odgovorna je za uspješno odvijanje pregovora odgovara za svoj rad Vladi
Clanovi drzavne delegacije su
Šef Državne delegacije – ministar vanjskih poslova I evropskih integracija;Zamjenik šefa Državne delegacije –
glavni pregovarač;Zamjenici glavnog pregovarača;Šef Misije Crne Gore pri Evropskoj uniji i Sekretar
Pregovaračke grupe