Basna u latinksom jeziku

DEFINICIJA
•Basna je kratki oblik epike u kojem su glavni likovi uglavnom životinje koje nose ljudske osobine.
•Da bi definirali basnu, poslužit ćemo se Teorijom književnosti Zdenka Lešića u kojoj on kaže: “Basna je
kratka priča s moralnom poukom, u stihu ili prozi, u kojoj se ljudsko ponašanje predstavlja na alegorijski
način, najčešće sa životinjama kao glavnim ličnostima. Pojedine ljudske osobine se projiciraju na određene
životinje prema utvrđenim konvencijama, prema kojima lisica predstavlja lukavost, lav – moć, vuk –
pohlepu itd.
 HISTORIJA BASNE
•Basne se kao oblik književnosti pojavljuju drevnoj Grčkoj, gdje se njihovim najpoznatijim piscem
smatra Ezop, te u drevnoj Indiji gdje je u 4. st. pr. Kr. napisana znamenita zbirka Pančatantra.
•U Europi se basna razvijala na tradiciji koju je zasnovao Ezop, grčki rob koji je živio u Maloj Aziji u 6. stoljeću
pr. Kr. Iako su sačuvane samo u varijantama koje su načinili kasniji basnopisci (Fedar i dr.), Ezopove basne su
ostale najpopularniji model za tu vrstu priče. Rafinirani poetski oblik dali su joj Jean de la Fontaine u 17. i A.
S. Krilov u 18. Stoljeću.
PANCATANTRA
Pančatantra je zbirka poučnih priča i basni. Priče su u prozi i ispričane su jednostavnim jezikom. Na kraju se
obično nalazi pouka u stihovima. Vjerojatno je nastala oko 3. stoljeća pr. Kr. Iako namijenjena dvorskoj
sredini, bila je popularna u svim društvenim slojevima.
U uvodu se govori o nastanku djela: Pančatantru je sastavio mudri brahman (Višnušarman) na zahtjev svoga
gospodara, kralja Amarašaktija. Mudri kralj želio je svoje ne odviše pametne sinove pripremiti za
preuzimanje vlasti, a brahman je dobio zadatak da ih u sljedećih šest mjeseci pouči umijeću vladanja.
Nakon toga brahman piše djelo kojim će, služeći se pričama i basnama, poučiti kraljeve sinove i prenijeti im
svoju mudrost.
Svaka se knjiga sastoji od okvirne priče u koju su umetnute različite priče kao primjeri i objašnjenja.
SADRZAJ PANCANTARTE
1. knjiga (Razdvajanje prijatelja): prijateljstvo lava i bivola; šakal unosi razdor
2. knjiga (Stjecanje prijatelja): sloga donosi spas; priča o pticama koje udruživši snage polijeću
zajedno s mrežom u koju su se ulovile
3. knjiga (Vrane i sove): vidjevši kako jato vrana napada jato sova, pleme Kaurava dobiva ideju o
načinu napada na suparničko pleme
4. knjiga (Gubitak stečenog): ismijava se ulaženje u posao s lukavijim od sebe
5. knjiga (Nepromišljeno djelovanje): osuđuju se nagli i nepromišljeni potezi
 EZOP
•Ezop (grč. Αἴσωπος, Aísōpos, lat. Aesopus; 6. st. pr. Kr.) bio je starogrčki basnopisac.
•Pretpostavlja se da svoje basne nije zapisivao, nego ih je pričao. Kao moguće mjesto Ezopova rođenja
navodi se Frigija u Maloj Aziji ili pak grčka Trakija. Jedna je od pretpostavki da je bio rob koji je služio kod
mnogih gospodara i da je dobio slobodu kao rezultat svoje mudrosti. Upravo zbog njegove mudrosti
pretpostavlja se i da je bio savjetnik kralja Likurga u Babilonu.
•Mnogi misle da je basna došla u Europu s Bliskog istoka gdje su se basne u Sumeru pričale već oko 3000. pr.
Kr. No, pravi začetnik europske basne upravo je Ezop. Samo dvije njegove basne sliče
indijskoj Pančatantra, koja je bila osnova i za perzijske i arapske basne. Europske basne obogaćuju se
indijsko-arapskim motivima tek od 13. stoljeća. Ezop je postao uzor brojnim basnopiscima, posebiceFedru
i J. de La Fontaineu.
•Lisica i grožđe,Kornjača i zec,Dječak i vuk,Cvrčak i mrav,Vuk i janje,Lisica i roda,Hrast i trska,Lisica i
gavran,Seljak i roda
FEDAR
Fedar (oko 15. godine p. n. e.,Makedonija ili Trakija— 50. godine n.e., Antički Rim) je bio rimski pisac
basni i prevodilac Ezopa iz prvog stoljeća naše ere.
Fedar je bio rob doveden u Rim gdje je dospio u porodicu rimskog imperatora Augusta. August mu je dao
slobodu i mogućnost da se obrazuje i pise.
Pripisuje mu se 97 basni napisanih na latinskom jeziku, u jambskim stihovima, sabranih u pet knjiga. Ove
knjige nose zajednički naslov Phaedri Aug. Liberti Fabulae Aesopiae. Iz samog naslova njegovoga djela se
da zaključiti da je pripadao imperatoru Augustu.
U vrijeme vladavine imperatora Tiberija, Augustovog nasljednika, Fedar je bio pao u nemilost Sejanusa,
zapovjednika Tiberijeve pretorijanske garde. Svoju treću knjigu basni Fedar nije mogao publikovati
u Rimu sve do Sejanusove smrti. U prologu svoje prve knjige basni Fedar ističe da su sve basne u knjizi u
stvari Ezopove, prevedene na latinski jezik i rimovane. Prolog druge knjige ne spominje Ezopa, prolog treće
knjige ističe da je Fedaru uzor Ezop, a prolog pete knjige kaže da Fedar koristi Ezopovo ime kako bi
preporučio svoje basne čitaocima. Četvrta knjiga nema prologa.
FEDAR
Mnoge od njegovih basni nisu Ezopove jer se odnose na događaje koji su nastali poslije Ezopove smrti.
Njegov pjesnički izraz je jasan i koncizan, a latinski jezik Augustovog vremena čist i pravilan. Kad god bi
se udaljavao od grčkog originala, Fedar je uvijek imao posla sa cenzurom.
Za života Fedar nije imao nikakve materijalne koristi od knjiga basni koje je objavio. Ostao je upamćen u starorim
skoj književnosti kao pisac kojije uveo basne kao poseban književni pravac. Datum i uzrok njegove smrti su ostali n
epoznati i predmet su nagađanja.
Svih pet knjiga Fedarovih basni su prvi put štampane 1596. na osnovu rukopisa za koga se vjeruje da potiče iz 10.
vijeka. Jedna zbirka od 32 basne,pod naslovom Epitome Fabulorum, koje se pripisuju Fedaru je štampana 1809. g
odine u Napulju. Zbirku je štampao izvjesni Kasiti a na osnovu rukopisa nadbiskupa Manfredonije Perotija iz 15. vi
jeka. Štampane basne su publikacija jednog ranijeg rukopisnog izdanja koji je opet prepis nekog ranijeg rukopisa i
smatra se da te basne ipak ne pripadaju Fedaru, iako su rimskog porijekla. Početkom osamnaestog stoljeća je
u Parmi otkriven rukopis Fedarovih basni koji sadrži 64 basne od kojih njih 30 nisu bile poznate do tada.
Drugi rukopis Fedarovih basni je bio nađen u Vatikanu i štampan 1831. godine
OSTALI PISCI BASNI
U rimskoj književnosti postoji nekoliko značajnih pisaca koji su se istakli u žanru basni. Evo nekoliko od njih:

Publije Ovidije Naso (Ovidije): Ovidije je bio jedan od najpoznatijih rimskih pJesnika, čiji je opsežan opus obuhvatao
različite žanrove. Pored epa "Metamorfoze", Ovidije je napisao i kolekciju basni poznatu kao "Heroida". Ove basne su
pisma koja likovi iz mitologije pišu svojim voljenima, čime je Ovidije uspeo da prenese emotivne priče kroz ovu formu.

Avijan (Avianus): Avijan je takođe bio pisac basni iz rimskog perioda. Njegova zbirka basni poznata je kao "Aesopi
Phrygis Fabulae", gde je prepravljao i adaptirao Aesopove basne, prilagođavajući ih rimskom ukusu.
Filemon : Filemon je živeo u 1. veku nove ere i poznat je po svojim basnama koje su bile napisane u stihu. Njegova zbirka
"Fabulae" sadrži basne koje su često bile satirične i moralizatorske.
Horacije (Horatius): Horacije je bio poznat po svojim satiričnim stihovima, ali je takođe pisao i nekoliko basni. Njegove
basne su često bile povezane sa moralnim poukama i životnim lekcijama.

Ovi pisci su ostavili trajan uticaj na rimsku književnost kroz svoje basne, često kombinujući zabavu sa dubljim moralnim
porukama, čime su pridonele bogatstvu rimske književne tradicije.