ŽIVOT

MARKA MARULIĆA
• Marulićevo mladenaštvo

O Marulićevu životu poznato je razmjerno malo podataka. Rodio se u Splitu 18. kolovoza 1450. od oca
Nikole i majke Dobrice. Marko je najstariji od šestero sinova i dviju kćeri. U 15. stoljeću po
humanističkom su običaju latinizirali svoje prezime i počeli se imenovati Marulus ili De Marulis. Oko
1460-1470. pohađa splitsku humanističku školu. Tu je stekao temeljito obrazovanje zasnovano na čitanju
grčkih i rimskih klasika. Ne zna se gdje je studirao (možda u Padovi?) ni koji je studij završio (pravo?).

• Ljubav, plemenitost, prijateljstvo

Duboko ljudska i intimna bol zbog ubijenoga kućnog ljubimca izbija iz stihova Tužaljke protiv ubojice psa
Mora, a njegova ljubav prema životinjama očituje se i u nekoliko drugih pjesama

• Zrelo doba
U rodnom gradu Marulić se uključio u javni život: djeluje kao ovjerovitelj notarskih zapisa, kao gradski
sudac, kao svjedok pri sklapanju ugovora, zastupnik u parnicama itd. Imao je brojne zemljišne posjede u
okolici Splita, a ujedno se bavio i trgovinom: brodom je u Mletke vozio smokve, vino i bale sukna za
bojenje. Godine 1500. hodočastio je u Rim na veliku proslavu jubilarne obljetnice kršćanstva.

Čitanje
• Godine intenzivnoga književnog rada
Malo znamo o Marulićevu književnom radu u prvih 50 godina njegova života, jer iz tog razdoblja gotovo
ništa nije tiskano. No početak 16. stoljeća za Marulića je razdoblje intenzivna književnoga rada; u punom
naponu stvarateljske snage piše jedno djelo za drugim. Godine 1501. piše svoje najslavnije djelo, ep
Judita, prvi umjetnički ep na hrvatskom jeziku, djelo koje označuje nastup renesanse u hrvatskoj
književnosti. U narednih dvadesetak godina nastaju mnoge njegove latinske knjige. Tiskaju se u Veneciji,
Baselu, Erfurtu i Rimu. Između šezdesete i sedamdesete godine života Marulić radi na svom najvećem
pjesničkom projektu, latinskom epu Davidijada, prevodi, piše nove prozne spise, poslanice, pjesme.

• Starost
Smrt brata Valerija (1520) zadala je Maruliću veliku bol, ali i nametnula mu obvezu da se brine za
obiteljsko imanje, pa se požalio prijatelju Božićeviću da više nema vremena za književni rad. Ipak, kao
starac na splitskim trgovima drži opominjuće govore, popraćene svojevrsnim plakatima, koje je možda i
sam oslikao.