Dr. sci.

Darko Datzer
Funkcija kaznenoga prava
 Kazneno pravo propisuje koja su društveno
opasna ponašanja kaznena djela, pod kojim
uvjetima i kako se kažnjavaju počinitelji tih djela,
odnosno kako se prema njima primjenjuju druge
kaznenopravne sankcije
 Najvažnije funkcije: zaštitna, konstitucionalna i
komunikacijska
Kriminalizacija
 Kriminalizacijom ili inkriminiranjem se smatra
određivanje određenoga ponašanja (činjenja ili
nečinjenja) kao kaznenoga djela i propisivanje
kaznenopravne sankcije
 U anglosaksonskoj političkoj i pravnoj teoriji i praksi
može se govoriti o četiri principa kojima se zakonodavac
rukovodi ili treba rukovoditi u procesu kriminalizacije:
škodljivosti (štetnosti), uvrjedljivosti, pravnoga
paternalizma i pravnoga moralizma
 U kontinentalnim pravnim sistemima uglavnom ne
postoje principi kriminalizacije koji se izričito zagovaraju,
nego se oni integriraju u druge kriminalnopolitičke
principe, poput ograničenja kaznenopravne prisile,
zakonitosti i krivnje
Depenalizacija i
dekriminalizacija
 U biti su depenalizacija i dekriminalizacija oblici
ograničenja kaznenopravne prisile, pri čemu se
dekriminalizacijom smatra potpuni odustanak od
kaznenopravne represije na ranije inkriminirana
ponašanja
 Redukcija se može podijeliti prema: stupnju
(apsolutna i relativna), predmetu (objektivna i
subjektivna), postupku (pravna i faktička),
modalitetima procesa (obvezna i fakultativna)
 Interesantna pitanja legitimizacije, legalizacije,
dejuridizacije, regulacije, fiskalizacije, civilizacije,
supstitucije, medikalizacije
Vrste kaznenopravnih sankcija i
mjera
Obilježja kazni: svrha
 Tri perspektive: opravdanje kazne, njezina bit (suština) i svrha
 Tri temeljne skupine teorija o svrsi kazne: apsolutne, relativne i
mješovite (eklektičke)
 Kod apsolutnih, kazne i kažnjavanje su „absolute ab effectu”, tj.
neovisne od njihovih učinaka (retributivna koncepcija)
 Relativne se nazivaju tako jer su po njima kazne i kažnjavanje u
relaciji sa njihovim učincima; kazna nije sama sebi cilj već
sredstvo, mehanizam za postizanje određenih društvenih ciljeva
(utilitaristička koncepcija)
 Prema tome da li se država obraća svim građanima ili izravno i
samo prema onome tko je počinio kazneno djelo, relativne
teorije se mogu podijeliti na teorije s pretežno općom ili s
posebnom, specijalnopreventivnom namjerom
 Mješovite pokušavaju pomiriti ekstremne suprotnosti apsolutnih
i relativnih teorija
Obilježja kazni: sistemi
propisivanja
 Jedna ili više vrsta; u potonjem slučaju, alternativno i
kumulativno propisivanje
 Glavne i sporedne kazne
 Trajne i vremenske kazne
 Apsolutno i relativno određene kazne- apsolutne su
rijetkost, a relativne su date u vremenskom trajanju
(kazna zatvora) ili različitom iznosu (novčane kazne)
kojima zakon određuje opće najmanje i najveće mjere i
posebne najmanje i najveće mjere (opći i posebni
minimumi i maksimumi)
Obilježja kazni: o problemu
kratkotrajnih i dugotrajnih kazni
zatvora
 Prema prevladavajućim stajalištima, moglo bi se
zaključiti da se kao kratkotrajne kazne zatvora
smatraju sve koje traju kraće od šest mjeseci;
dugotrajne su one koje traju dulje od deset godina
 Kratkotrajne kazne: u prilog postojanju su
individualizacija, humanost i specijalnopreventivni
učinak, a kontra kontaminirajući efekti, upitna
resocijalizacija, etiketiranje i neekonomičnost
 Dugotrajne kazne: u prilog govore teze o prijekoru i
potrebi onemogućenja daljnjega kriminalnoga
angažmana, a kontra upitna resocijalizacija, skupoća i
nehumanost
Obilježja sigurnosnih mjera
 Cilj nije retribucija, već otklanjanje opasnosti počinitelja
kaznenog djela
 Svrha sigurnosnih mjera jest otklanjanje stanja ili uvjeta
koji mogu uticati da učinitelj ubuduće učini kaznena djela.
 Prema jednoj od mogućih podjela sigurnosnih mjera u
teoriji kaznenog prava, sigurnosne mjere mogle bi biti
osobne i imovinske.
 Prema drugoj podjeli na pretežno kurativne
(lječidbene) i pretežno preventivne, obvezno
psihijatrijsko liječenje i obvezno liječenje od ovisnosti
spadale bi u prvu, a sve ostale u drugu skupinu
 Prema vremenu trajanja, razlikuju se vremenski
određene i vremenski neodređene mjere
Obilježja mjera upozorenja
 Kazneni zakon predviđa dvije vrste mjera upozorenja: sudsku opomenu
i uvjetnu osudu
 Namijenjene su poglavito počiniteljima koji nisu ogrezli u svijet
delinkvencije- situacijski (osobe koje su poklekle pod vanjskim
utjecajima), konfliktni (osobe kod kojih je delinkvencija izlaz iz
trenutačne unutarnje krize) i razvojni (osobe koje imaju prolazne
teškoće s obzirom na stanje razvoja ličnosti, poput mlađih osoba,
senilnih osoba, itd.)
 Zajedničko je da se njima umjesto kažnjavanja, počinitelja kaznenog
djela upozorava da je dužan poštivati pravni sustav i da ubuduće ne
čini kaznena djela
 Kod obje kaznenopravne sankcije upozorenja država odustaje od
kažnjavanja definitivno (sudska opomena) ili privremeno dok se ne
uvjeri da je ono doista nepotrebno, i tada, nakon određenog vremena i
u tom slučaju (uvjetna osuda), definitivno odustaje od kažnjavanja; u
prvom slučaju u potpunosti se vjeruje u ostvarenje svrhe
kaznenopravnih sankcija, a u drugom slučaju se uvjetno vjeruje u to
ostvarenje.
Obilježja mjera prema
maloljetnicima
 Maloljetničko kazneno pravo je posebno
zaokružena i relativno autonomna cjelina
kaznenoga prava koja sadrži niz specifičnih
rješenja u odnosu na punoljetne počinitelje
kaznenih djela.
 Više kolosijekâ postupanja prema maloljetnim
počiniteljima kaznenih djela: alternativne ili
diverzivne mjere i postupci i maloljetničke kaznene
sankcije, sa naglaskom na odgojne mjere