RAZVOJ SPORTA I OLIMPIJSKOG POKRETA

Ljudi se natječu od prapovijesti. Što su bolje trčali, skakali ili bacali lakše su preživljavali. Kako se
civilizacija razvijala tako su se i pravila natjecanja jasnije definirala a u natjecanja su se uključivali razni dodatni
predmeti, danas nepromjenjiv dio sportova kao npr. lopte, štapovi, kugle i sl. Danas ih možemo sistematizirati
na razne načine, jedan od njih je po tomu razvijaju li pretežno neku osobinu, npr. brzinu ili snagu itd. Dao ga je
1925. Rus Nikolaj Georgijevič Ozolin i po njemu sportove dijelimo na: 1) sportovi u kojima se pretežno ističu
brzina i snaga; 2) sportovi izdržljivosti; 3) sportovi okretnosti; 4) sportovi za koje je karakteristično kompleksno
razvijanje motoričkih svojstava (boks, hrvanje, sportske igre).
U staroj Sparti sport je imao samo vojni karakter dok sje odgoj u Ateni imao bogatiji i raznovrsniji sadržaj
od onog u Sparti i tamo je palestra, školski odgoj tijela, bio sastavni dio gimnazija. Jedan od najvećih sportskih
događanja na svijetu su Olimpijske igre. To je višesportsko natjecanje u pojedinačnim i ekipnim sportovima koje
se odvija svake četiri godine u različitim državama. Na njima se okupljaju tisuće najboljih sportaša, deseci tisuća
osoblja, trenera i predstavnika medija te stotine tisuća gledatelja. Prve Olimpijske igre koje poznajemo održale
su se u Olimpiji, u antičkoj Grčkoj, 776. prije Krista. Održane su u slavu grčkog boga Zeusa. Antičke olimpijske
igre bile su i vjerski i sportski događaj. Prvi poznati pobjednik olimpijskih igara bio je kuhar po imenu Koreb koji
je pobijedio u jedinoj disciplini na igrama 776. godine prije Krista. Grci su se voljeli natjecati, o tome svjedoče
mnogobrojne skulpture koje prikazuju antičke atlete, npr brončani kip pronađen u moru pokraj Lošinja, poznat
kao hrvatski Apoksiomen.

S godinama broj disciplina je rastao. Neke od dodanih disciplina su: dialus( trčanje na približno 384 m), dolichusu(
trčanje na oko 4,6 km), bacanju diska itd. Ženama nije bilo dopušteno sudjelovati u Olimpijskim igrama ni kao
natjecateljima ni kao gledateljima. Igre su polako gubile važnost tijekom rimske vladavine nad Grčkom. Godine
393. rimski car Teodozije ukinuo ih je jer je smatrao da one slave poganska božanstva. 1880-ih godina francuski
plemić Barun Pierre de Coubertin došao je na ideju oživljavanja Olimpijskih igara i ovo se smatra začetkom
olimpijskog pokreta. Također ih je htio modernizirati. Godine 1894., nakon mnogih zbornih lobiranja, de
Coubertin osnovao je Međunarodni olimpijski odbor (MOO).
MOO je odlučio da se prve moderne Olimpijske igre trebaju održati u Ateni 1896. i na njima je učestvovalo samo
14 država. Pobjednici su dobili srebrnu medalju i maslinovu krunu. Ove igre nisu dobile veliku pažnju svijeta pa
se za stvarne prve moderne Olimpijske igre smatraju one održane 1900. u Francuskoj i na tim su se igrama žene
mogle natjecati u nekim sportovima. Zlatne, srebrne i brončane medalje počele su se dijeliti tek 1904. godine.
Iste te godine počele su se održavati i zimske olimpijske igre no one su tada bile uključene kao discipline a ne
zasebni događaj kao danas. Poznati simbol Olimpijskih igara smišljen je 1913. On predstavlja pet kontinenata s
tim da Sjevernu i Južnu Ameriku predstavlja jedan krug.

Osim olimpijskih krugova, simbol Olimpijskih igara je i Olimpijski plamen, koji datira još iz drevne Grčke. Danas
je uobičajen postupak takav da se plamen upali u grčkoj Olimpiji i to sunčevom svjetlošću uz pomoć konkavnog
zrcala. Zatim tako nastali plamen, na Olimpijskoj baklji nosi tisuće trkačaštafetno preko svih kontinenata, do
grada u kojem će se održavati Olimpijske igre i, na kraju, do istaknutog mjesta na Olimpijskom stadionu na kojem
će plamen,, plamtjeti čitavo vrijeme održavanja Igara. Zimske Olimpijske igre kakve danas poznajemo počele su
se održavati 1924. u Chaomonixu, u Francuskoj. 36 godina kasnije, točnije 1960., u Rimu u Italiji su održane prve
paraolimpijske igre koje su međunarodno sportsko natjecanje za osobe s invaliditetima. Nama najbliže zimske
Olimpijske igre održane su 1984. godine u Sarajevu. Baklja je iz Olimpije avionom doputovala u Dubrovnik i onda
je preko Splita, Ljubljane i Zagreba stigla u Sarajevo. Olimpijski plamen u Sarajevu zapalila je Sanda Dubravčić-
Šimunjak, hrvatska klizačica i prvi hrvatski predstavnik u klizanju (umjetničkom ili brzom) koji je nastupio na
Olimpijskim igrama. Do 1994. ljetne i zimske Olimpijske igre su se održavale iste godine a od 1994. su zimske
igre pomaknute tako da se održavaju dvije godine nakon ljetnih.
Sport je važan dio ljudskog života. On može biti bilo što; karijera, hobi... Olimpijske igre najvažnije su od
svih sportskih natjecanja. Velika je čast sudjelovati u njima ili biti domaćin Olimpijskih igara. Ja iako nisam previše
zainteresirana za sport volim gledati Olimpijske igre i druga sportska natjecanja.

Maja Novosel, 7a.