Professional Documents
Culture Documents
Lovac U Žitu
Lovac U Žitu
Lovac U Žitu
Dž. D. Selindžer
1.
Na samom pocetku vidimo da pripovjedač nije raspoložen da u potpunosti piše o svom životu i porodici.
„Kao prvo, sve mi je to dosadno, a osim toga, moji bi se momentalno oduzeli kad bih rekao išta ličnije o
njima.
D. B mu je brat. On zivi u Holivudu. Ima Jaguara, - „To je onaj mali engleski bolid sto pici trista na sat!“
D. B. je „pun para, napisao je knjigu prica „Tajna zlatna ribica“, koja je ujedno i najbolja prica. Nije uvijek
bio bogat.“
„Poceo bih od onog dana kad sam napustio „Pensi Prep – skola u Edžerstaunu, u Pensilvaniji“.
Oko tri je stajao na vrhu Tomsen Hila, kod topa sto je harao u Ratu za nezavisnost.
Selma Tarmer, direktorova cerka, dolazila je, ali mu nije bila privlacna.
Putovali su zajedno
Nije bilo dvoboja – zaboravio je opremu, ali nije bas on bio kriv.
2. razlog – morao je da se pozdravi sa Spenserom – profesor istorije. Imao je grip. Pozvao je pripovjedaca
da se pozdrave. Pripovjedac – izbacen iz skole. Pao je 4 predmeta.
*“Robert Tincer, Pol Kembel i ja pikali smo loptu ispred skole.“ – Oktobar.
„Da li je prebrodio grip? – Prebrodio? Holdene, on se ponasa kao pravi – ni sama ne znam sta...“ (U sobi
je prof. Spenser).
2.
„Ali ako o njemu mislis taman koliko treba, a ne previse, ispalo bi da mu i ne ide tako lose.“
Spenser je citso Atlantik mantli, bile su tu tablete i lekovi, sve je „vonjalo“ na Viksove kapi za nos.
„Pa... ovaj, da je zivot kao nela igra. I da ga treba igrati postujuci pravila. (Direktor)
Spenser: „Zivot i jeste ogra, mladicu. Zivot jeste igra koju igras postujuci pravila.
*Neudobar krevet*
Kolfild je otisao iz Spenserovoe kuce tako sto je rekoa da mora da ume mnogo neke opreme iz
fiskulturne sale, jer treba da je ponese kuci.
Nije popio ni solju tople cokolade.
3.
Nosio ju je naopako.
Tomas Hardi
Imao je oko 193 – spustenih ramena i kvarnih zuba – nije prao zube.
Pricali su o Stredleteru
*Ekli-sinko*
Poslije je Stredleter usao u sobu, djevojka ga ceka u aneksu, a on zeli da pozajmi karirani kaput od
Kolfilda i da se obrije.
4.
„... Lepotan za koga vasi roditelji kad vide njegovu sliku u skolskom almanahu, pitaju ko je.“
-sastav iz engleskog.
„Mislim, kad neko zeva bas kad trazi da mu ucinis neku idiotsku uslugu.“
Kojl – nevidjeni igrac koji je mogao da baci loptu s pola terena, i to bez koske.
*Opisni sastav*
*glupirao se*
*Holden Kolfild*
5.
Brosar, Ekli i Holden su otisli do Edžerstauna na burger i film koji na kraju nisu gledali.
Te noci kad je umro, Holden – spava u garazi – sve je razbio, njegovi su ga poveli kod psihologa. Od tada
ima problem sa tom sakom.
Ekli – bolesni sinusi, bubuljice, kvarni zubi, zadah, kvrgavi nokti. Kolfild ga je zalio.
6.
7.
Takodje je zelio da ode da legne na krevet njegovog cimera, Ilaja. Znao je da je kod kuce i da odlati
svakog vikenda.
Ekli je pitao Kolfilda zasto su se on i Stredleter potukli, ali nije zelio da mu odgovori, kasnije mu je rekao
da su to ucinili zbog njega (salio se)
8.
9.
Pa onda lika kojeg je upoznao u Hutonu, Karla Ljusa. (Nije ga posebno volio).
Na kraju nije nikog pozvao
Uzeo je taksi
Nije znao
Pozvao je djevojku ciji mu je broj dao neki „tip“ iz Prinstona, Edi Berdsel.
10.
Feba ima 10 godina, crvenu kosu, mrsava je, majka joj ponekad pravi kike. Stvorena za rosule. Bistra.
Zatim je prisao nekim zenama, bilo ih je tri, jedna je bila plavusa i bila mu je lijepa, ali ih je smatrao
moronkama jer su mu se „kikotale“.
Sa njom je plesao.
30 dolara.
11.
Na kraju je odlucio da ode u restoran kod Ernija – nocni klub u Grinic Vilidžu, tu je odlazio D.B
Ne razgovara sa svima
12.
Razgovarali su.
Opet je otisao kod starog Ernija. Oko Kolfilda su bili ljudi koji mu se uopse nisu svidjeli. „Bio sam okruzen
bolidima.“
Bila je sa nekim „likom“, kapetanom. „Zvao se kapetan Blop ili tako nesto.“
13.
„Jedan od mojih problema je sto se nikada preterano ne uzbudjujem kad izgubim nesto – izludjivao sam
majku kao dete.“
Kolfild mrzi tucu pesnicama. Radije bi gurnuo tipa kroz prozor, nego sto bi ga mlatnuo po njusci.
Jednom je u Hutonu, sa Rejmondom Goldfarbom kupio i popio cijeku flasu visija. Bila je subota vece.
(povratio je prije odlaska u krevet, mada nije morao... Rejmond se „usvinjio“.
Nije mu se spavalo.
Kolfild je nevin. ( Imao je nekoliko prilika da izgubi nevinost, ali ga je uvijek nesto sprecavalo. )
Obukao je cistu kosulju. Sjetio se kako je u Hutonu citao jednu knjigu, Mesje Blansar.
„Rekao je jednom da je zensko telo kao violina, i da je potreban fenomenalan muzicar da bi na njemu
svirao kako valjda.“
Djevojka je stigla.
Nije pusila. Odmah je skinula kaput i bacila ga na KAO na krevet, na sebi je imala zelenu haljinu. Bila je
veoma nervozna za prostitutku.
Dzim je radila svake noci, a preko dana spava i ide u bioskop. Bila je prilicno mrsava.
Kolfild joj je rekao da ne zeli da ima odnos sa njom, ali ce joj platiti. Slagao ju je da se skoro operisao na -
klavikordu.
Nije joj dao jos 5, jer je tvrdio da mu je Moris rekao samo 5 dolara.
14.
Nerviraju ga apostoli. Mogli su da prodju posle Isusove smrti, ali dok je On bio ziv koristili su mu samo
kao rupa u glavi.
Pored Isusa voli „onog ludaka sto je ziveo po grobovima i stalno se sekao kamenjem.“
U Hutonu je uvijek raspravljao o tome sa ucenikom Arturom Cajdlasom, cija je soba bila u istom hodniku.
Bio je kveker i sve. Nije se odvajao od biblije.
Kolfild je smatrao da Juda, onaj sto je izdao Isusa i SVE, nije dospio u pakao nakon sto je izvrio
samoubistvo.
Ni svestenike ne podnosi.
Svi su oni, u svakoj skoli koju sam pohadjao, deklamovali svoje propovjedi nekim laznim svetackim
glasom.
Na kraju su dosli Sani i Moris da mu traze jos 5 dolara. Nije im ih dao, ali suih oni sami uzeli iz Kolfildovog
novacnika.
Kolfild je ostao u kupatilu jos jedan sat, kupao se. Onda je otisao u krevet. Dugo mu je trebalo da zaspi.
Zelio je da se ubije, da skoci kroz prozor. To bi vjerovatno i uradio ako bi bio siugran da niko nece stajati
oko njega.
15.
Pomislio je na Dzejn i zelio je da je pozove, ali je odustao. Pozvao je Sali Hejs. Isla je u „ Meri A. Vudraf“
skolu. Dugo je mislio da je pametna.
Pozvao ju je. Nedelja je uvijek ima neki matine pa su se dogovorili da idu. Kolfild mrzi rijec „sjajno“.
Otac mu je prilicno bogat. On je advokat neke korporacije. Ulaza novac na predstave u Brodveju. Ali one
redovno propadaju. XD
Kolfilodova majka ima probleme sa zdravljem otakako je Eli umro. Otisao je u mali sendvic bar i tu he
odlucio da doruckuje. Uzeo je oranz-djus, jaja sa sunkom, tost i kafu. Kad izadje nekud obicno uzme
sendvic sa ementalerom i laktomalt.
Dok je jeo jaja, dosle su dvije casne sestre. Sjele su za sank do njegovog. Imale su stare kofere koje
Kolfild aposolutno ne voli. Cak je bio u Elkton Hilsu morao je da ode od cimera Dika Slegla., jer je on imao
neke krajnje jeftine kofere.
Upustili su se u razgvor.
Jedna od njih je imala korpu pruca. Lijepo se smijesila, imala je veliki nos i naocare sa nekim kao
gvozdenim okvirom. Lice joj je bilo izuzetno ljubazno. Dopustile su mu da im da 10 dolara kao prilog.
One su uciteljice i tek su stigle iz Cikaga. Vodice nastavu u nekom samostaniu na 168. ili 186. ulici, ili
nekoj od onih ulica skroz na periferiji.
Ona sa gvozdenim naocarima, rekla je da predaje engleski, a njna prijateljica istoriju i americki ustav.
Kolfild voli knjige koje ne moraju da se vrte oko s, ali da u njima ima ljubavnika ili necega. Jusaj Vaj u
Povratku u zvicaj od Tomasa Hardija. Na kraju je samo rekao da mu engleski najbolje ide.
Kolfildu je prijao razgovor sa njima, posebno jer nisu pokusale da utvrde da li je katolik. Njegov otac je
bio katolik, ali je prestao da bude kada se ozenio Kolfildovom majkom. Kolfild ima irsko, katolicko
prezime. Kad je bio u Hutonu upoznao je djecaka, katolika, Luisa Senija, razgovor im se malo promijenio
kada je saznao da Kolfild nije katolik. (Taj djecak je isao na turnire u tenisu u Forest Hilsu.)
Kolfild je zalio sto je casnim sestrama dao samo 10 dolara, ali je morao da izadje sa Sali.
16.
Kad je doruckovao krenuo je u dugu setnju. Sa Sali izlazi u 2. razmisljao je o casnim sestrama i zamislajo
ih kako skupljau priloge. Njegova tetka je prilicno sklona dobrotvornim akcijama, radi dosta toga za
crveni krst. Svidjela mu se skromnost casnih sestara.
Uputio se ka Brodveju jer tamo nije bio godinama. Kupio je Febi plocu „Mala Širli Bins“.
Tu plocu je vec jednom pokusao da kupi od jednog ucenika u Pensiju, ali on nije zelio da je proda. To je
stara ploca, izvodi je crna pjevacica, Estel Flecer, fenomenalna je i snimljena je prije nekih dvadeset
godina. Pjeva je diksilend stilu, vrlo kuplerajski, pa ne zvuci ni najmanje sentimentalno ili otuzno. Zvucala
je drazesno. Jedna od najboljih ploca koju je cuo. Feba cesto ide nedeljom u park. Nije bilo toliko hladno
kao prehodnog dana. Naisao je na siromasnu porodicu. Djecak je pjevao pjesmu „oulovi li neko nekog
dok kroz zito ide.“
Brodvej je bio prljav i zakrcen svijetom.
Obozavala je predstave.
Kolfild ih mrzi, a posebno mrzi glumce. Smatra da nisu lose kao filmovi, ali svakako jesu. Ser loren O
Olivije, ima cudesan glas i zgodan je. Hamlet.
To joj je bilo komicno i lepo, a i bilo je. Kad nego glumi Kolfild ga jedva slusa. Stalno brine da li ce u
sledecem trenutku da izvede nesto lazno i izvestaceno.
Kad je kupio karte uzeo je taksi do parka. Nije zatekao Febu. Muzej sa Indijancima.
Uvijek su prikaizali kako Kolumbo otkiriva Ameriku. Uciteljica im je govorila da nista ne diraju.
Kolfildov par – dejvojcica Gertruda Levin. Htjela je da se drze za ruke, ali je vecito bila znojava ili lepljiva.
„Neke stvari treba da ostanu takve kakve jesu. Lepo je bilo kad biste mogli da ih strpateu jednu od tih
velikih staklenih vitrina i samo ih ostavite tamo. Znam da je to nemoguce, ali je svejedno steta. Sve u
svemu, to je ono o cemu sam razmisljao dok sam tako isao.“
Kad je dosao do muzeja nije mu se ulazilo u njega. Da je Feba bila unutra vjerovatno bi usao, ali nije.
17.
Stigao je, sjeo je na jednu od koznih sofa i posmatrao je djevojke. Raspust je poceo u mnogim skolama.
Djevojke su cekale svoje mladice.
Izgledale su privlacno.
Kolfild je smatrao da ce se vecina njih poudati za mamlaza.
Za likove koji pricaju o svojima automobilima, ne citaju knjige i bjesne kao djeca kad ih pobjedis u golfu.
Za likove koji su jednostavno bezlicni.
Kada je Kolfild bio u Elkton Hilsu dva mjeseca je dijelio sobu s nekim Harisom Meklinom. On je bio
intaligentan i SVE, ali je bio jedan od najvecih daveza koje je upoznao.
Imao je izrazito hrapav glas, i bukvalno nikada nije prestajao da govori i sto je najgore nikad nije govorio
nesto sto si htio da cujes. Ali je umio jednu stvar, umio je da zvizdi najbolje na svijetu.
Vecito je nesto kacio u plakar. Umio je da zvizdi cak i klasicne stvari, ali najcesce je zvizdao dzez.
Ugledao je Sali.
„Nevidjeno je izgledala.“
Bila je u crnom kaputu, s nekom kao crnom beretkom na glavi. Skoro nikad nije nosila sesir ili nesto, ali je
ta beretka mnogo lijepo izgledala.
Nije mu se svidjala toliko, ali mu se ipak ucinilo da je zaljubljen u nju. Pozdravili su se.
Imala je jak prodoran glas, koji te dovodio u nepriliku kad god izadjes s njom.
To je moglo da joj prodje jer je bila nevidjeno zgodna, ali je Kolfilda taj njen glas nervirao.
Nesto od 500 hiljada godina u zivotu starog bracnog para. Pocinje kad su oboje mladi i sve, a roditelji te
djevojke ne zele da se ona uda za tog decka, ali se ona ipak udaje za njega.
Muz i zena su bili sasvim pristojan stari par, vrlo duhovit i sve, ali nije mogao da se zainteresuje za njih
pretjerano.
Bili su drugaciji.
Problem je sto su previse licili na ljude koji pricaju i upadaju jedno drugom u rijec.
Ponasali su se kao stari Erni, onaj sto svira klavir u Vilidzu. Kad nesto dobro radis posle nekog vremena,
ako ne pazis, postanes razmetljiv.
Kolfild mu ne zna ime, ali vjecito glumi u ratnim filmovima, tipa koji na kraju ispadne kukavica bas kad
zagusti ili NESTO.
Oboje su se trudili da budu maksimalno blazirani, kao da on nema pojma da ga ljudi gledaju.
Bio je od onih isfoliranih kojima je izgleda trebao prostor kada odgovaraju na necije pitanje.
Rekao je da komad sam po sebi nije neko remek djelo, ali su Lantovi andjeli.
Oboje su se utrkivali da se sjete sto vise raznih mjesta i osoba koja u njima zive.
Tamo mogu da se iznajme suknjice za klizanje, Zinet Kalc je to uradila prosle nedelje.
Ona nije prihvatila, jer je smatrala da su previse mladi za sve to i da ih zivot tek ceka. Plasila se.
To ju je dodatno izludjelo.
Holden nije znao ni zasto je pokrenuo ovu temu sa njom. AKO VAS BAS ZANIMA.
18.
Tada se jos nisu dobro poznavai. Bila je s nekim jezivim likom, Alom Pajkom, koji je isao u Couti.
Kada se Holden upoznao sa Dzejn i pitao je zasto je izasla sa njima, rekla mu je da on pati od kompleksa
nize vrijednosti.
Cudno je to kod djevojaka. Kad pomenes nekog lika koji je neopozivi kreten one kazu da pati od
kompleksa nize vrijednosti.
Jednom je sredio da drugarica Roberte Vols izadje sa jednim likom, Bobom Robinsonom, on je stvarno
patio od kompleksa nize vrijednosti.
Medjutim, ta djevojka je Roberti rekla da je uobrazen jer je slucajno pomenuo da je sef debatnog kluba
Kolfild je ponoov okrenuo Dzejn, ali se opet niko nije javljao. Kolfild je u imeniku imao samo troje ljudi
Dzejn, gospodina Antolinija, koji mu je bio nastavnik u Elkton Hilsu, i broj kancelarije njegovog oca
(Klfildovog).
Na kraju je okrenuo starog Karla Ljusa. On je maturirao u Hutonu, kad je on vec otisao odatle.
Bio je intelektualac.
Nije mogao na veceru, ali je mogao da se nadju u deset u Viker baru, u Pedeset cetvrtoj ulici.
Zaljubljuju se
Ta djevojka je izdavac
Brat joj pije i trosi pare, bio je ljekar, sada je ogorcen, izgubio je zivce, ne moze da operise vise, ali je
prilicno duhovit.
Majka mu je slijepa
Na kraju, on se zeni tom djevojkom, onom sa ulice, ljubaznom, a Marsa i „pijani „ brat se uzmu.
Kolfilda je dotukla dama koja je sjedjela pored njega i plakala zbog filma
S njom je bio mali koji je umirao od dosade i zelio je da ode u toalet, ali ona nije htjela da ga odvede
Kada se film zavrsio Kolfild je krenuo ka Viker baru da se nadje sa starim Karlom Ljusom
Rekao je kako ne bi znao u kom pravcu da puca kada bi morao da puca na nekog
„Ako ikada izbije idiotski rat, sescu pravo na njen idiotski vrh. Dobrovoljno cu se javiti za to, kunem se.“
19.
Imali su dvije francuskinje Tinu i Zaninu, pjevacice i svirale su klavir, jedno tri outa za vece
Bila je guzva
Sjeo je za sank
Narucio je martini
Smatra je droljom
Vajarka je
Ima blizu 40 godina, ali je nikada nije pitao koliko godina ima
Ona je iz Sangaja
Kolfildu se to svidjelo
Starog Ljusa je Kolfild ponudio jos jednim picem, ali ga je Ljus odbio jer je rekao da mora da ide jer vec
kasni
I otisao je
„Stari Ljus. Jeste bio naporan, ali imao je bogat recnik, nema sta. Imao je najbogatiji recnik od svih
ucenika u Hutonu kad sam ja bio tamo. Testirali su nas.“
20.
Ali je izasao neki navijeni lik koji je imao talasastu kosu, pederskog izgleda, svirao je klavir
Kolfild ju je mjerkao
1000 puta ju je pitao da kite jelku. Inace, prvo se javila njena baka
Na kraju je izasao iz govornice i otisao je u muski toalet. Napunio je lavabo vodom i zagnjurio je glavu
Pricali su o Valensiji
Nije mogao da pronadje broj, ali djevojka koja je radila u garderobi je bila jako ljubazna, pa mu je dala
kaput i plocu za Febu
Zubi su mu cvokotali
Zaplakao je
Bilo je mracno
Poznaje Central park kao svoj dlan, ali nije mogao da pronadje jezerce
Na kraju ga je nasao
Tetke
Sjetio se Elijeve sahrane, na kojoj nije bio jer je bio u bolnici zbog ruke
Jedino sto je obradovalo Kolfilda bilo je sto mu Feba ne bi dosla na pogreb jer je previse mala
„Iz dna duse se nadam da ce neko, kad stvarno umrem, imati toliko mozgada me prosto baci u reku ili
negdje. Sve drugo, samo da me ne strpaju na neko groblje. Ljudi dolaze i stavljaju ti bukete sveca na
stomak nedeljom, uz sve ostale gluposti. Kome treba cvece kada umre? Nikome“
ELI
Posle nekog vremena, Kolfild je poceo da broji novac, kako bi skrenuo misli sa zapaljenja plusa.
Jedino sto ga je birnulo bila su ulazna vrata koja jezivo skripe, jer je to stara zgrada
Kada je usao u zgradu tu nije bio stari liftboj Pit, vec neki novi
On mu je rekoa da su oni na proslavi na cetrnaestom spratu, ali mu je Kolfild rekao da nema problema i
da ce ih pricekati na stolici jer ga muci noga
„Divota. Smesno je to. Treba samo da kazes nesto sto niko ne razume i ljudi bukvalno rade sta god hoces
od njih.“
Usao je u stan
Htio je da skine kaput i okaci ga u plakar, ali je odustao jer je biio pun vjesalica
Problem je bila njihova djevojka (djevojka koja je cuvala kucu), ali je znao da ga ona nece cuti jer ima
samo jednu bubnu opnu.
Kada je usao u Febinu sobu nije je zatekao. Najzad se sjetio da ona spava u D.B-ovoj sobi kada on nije tu
On joj to dozvoljava
A i zbog velikog pisaceg stola, D.B ga je kupio od neke pijane dame u Francuskoj, i tog ogromnoh
gigantskog kreveta, koji ima jedno 10 milja u sirinu i 10 milja u duzinu
Nije aljkava
Preko naslona stolice bio je prebacen zaketic njenog drap kompleta koji joj je majka kupila u Kanadi
Onda je Kolfild sjeo za taj pisaci sto i gledao Fibine stvari za skolu
Vecinom knjige
IV B-1
Onda je vidio nekih 5000 svesaka. Otvorio je onu sa vrha i vidio je neke poruke.
Kolfild je citao sve to, procitao je, jer je volio da cita te poruke
Pricali su
Rekla mu je da roditelji nisu kod kuce, otisli su na neku proslavu i kasno ce se vratitipitala je Kolfilda da li
je dobio njeno pismo
Na kraju je Kolfild ustao i otisao u dnevnu sobu po cigarete iz kutije na stoli i gurnuo ih je u dzep
22.
Volio je lika iz Elkton Hilsa, zvao se Dzems Kasl, nije htio da porekne nesto.
I tako je Stebil sa jos sestoricom pokusao da ga natjera da porekne to, ali on nije htio
Bio je mrtav
Gadovima koji su mu usli u sobu nista se nije desilo, samo su iskljuceni iz skole
Advokat mozda i bi
A onda je Kolfild rekao: „Znas li sta bih voleo da budem? ... Znas onu pesmu „ Ulovi li neko nekog dok
kroz zito ide? Voleo bih...“
„Svejedno, evo zamisljam – neku decu koja se igraju na nekom velikom polju zita isve. Na hiljade male
djece, a nikog u blizini – nikog odraslog, mislim – osim mene. A ja stojim na rubu neke sumanute ulice.
Sta treba da radim – treba da ulovim svakog ko se zaleti da padne sa te litice u provaliju ... To je sve sto
bih radio, po ceo dan. Bio bih lovac u zitu.
Htio je da telefonira nastavniku engleskog, g. Antoliniju koji zivi u NY, prdavao mu je Elkton Hilsu
Na kraju, Febaje Kolfildu rekla da uzima casove podrigivanja od neke djevojcice, Fils Margils.
23.
Pricao je sa tim g. Antolinijem . bio je ljubazan i rekao mu je da moze da dodje kod njega
Zeljela je da igraju
Alisa Holmbrog joj je pokazala da ako prekrsti noge i zadrzi dah moze da dobije temperaturu
I tako
Bio je mrak
Kolfild je odlucio da je najbolje da odmah krene, tata ga nece vidjeti, a majka ce biti u kupatilu
Pjeske je sisao
Antolinijevi su zivjeli u nekom luksuznom stanu na Saton Plejsu, s dva stepenika kojima se ulazilo u
dnevnu sobu, sa sankom i svime
Antolini se ozenio gospodjom Antolini sa kojom je igrao tenik u TK Vest Sajda, u Forest Hilsu na Long
Ajlendu
Gospodin Antolini mu je otvorio vrata, postoga je liftboj najzad pustio gore. Antolini je bio u bade-
mantilu i papucama, drzao je casu viskija sa sodom. Bio je prilicno rafiniran lik, a inace je volio da pije
Obradovao se Kolfildu
Kolfild je pomenuo djecaka Ricarda Kinsela, koji je konstantno skretao sa teme, ali je njemu i prjalo da
prica o tome, o drugoj temi – o ujakovoj protezi, a ne o ocevoj farmi koja je zapravo i bila tema
Ali se na kraju slozio sa Antolinijem da je onda trebao da uzme za temu ujakovu protezu, a ne ocevu
farmu.
U gluvo doba noci se probudio i zatekao gospodina Antolinija kako mu miluje kosu
Kolfild se jako uplasio i rekao mu je da odmah mora da ide po kofere (stvari) koji su mu ostali na stanici
Otisao je, ali mu je gospodin Antolini rekao da da se vrati cim uzme kofere
I znojio se
25.
Razmisljao je o svemu.
Po tom casopisu Kolfild je imao lose hormone i po tom casopisu je imao i rak
Izgledalo je da ce kisa
Krenuo je u setnju
I tako je sjeo u neki jeftini restoran gdje je porucio kafu i krofnu, ali je samo popio kafu
Molio ga je da ne nestane
Onda je smislio da je otici do Holand tunela, stopirace nekog i za 2, 3 dana ce biti na Zapadu
Unutra je bilo veliko dvoriste, uvijek pomalo mracno, s onim metalnim mrezicama oko sijalica, da se ne
razbiju ako ih pogodi lopta
Svuda naokolo bili su iscrtani isti bijeli krugovi, za razne igre i ostalo. I isti oni obruci za kosarku, bez
mrezica – samo table i obruci
Vidio je jednog crnog djecaka – iz dyepa mu je virila drvena tablica koja je sluzila kao propusnica za
toalet
Napisao joj je da se u 12 i 15 nac kod muzeja. Njena skola je bila pored muzeja
Posao je ka zbornici
A onda je na zidu vidio nesto sto ga je dotuklo – pisalo je: „Jebi se“.
Direktor izgleda nije bio tu, ali je ugledao neku stariju damu, imala je jedno 100 godina
Upustili su se u razgovor
Mrzio je tu rijec
Bili su braca
Trazili su mumije
Prosli su kroz neki veoma uzak hodnik uz cije zidove je bilo kamenje koje je bilo izvadjeno direktno iz
faraonove grobnice
Pricao im je o balsamovanju
Ti klinci su se uplasili
On joj se izvinjavao
Pocela je kisa
Feba je bila nevidjeno lijepa dok je kruzila naokolo, u tom plavom kaputicu
26.
Mnogi ga pitaju, pogotovo taj psihoanaliticar tamo, da li ce da se posveti ucenju kad se sledeceg
septembra vrati u skolu.
„Mislim, otkud znas sta ces da uradis dok to ne uradis? Odgovor je – ne znas. Ja vjerujem da hocu, ali
otkud znam? Bas glupo pitanje, zaista.“
D. B. nije bio tako los kao ostali, ali mu je i on stalno postavljao masu nekih pitanja.
Dovezao se tamo prosle subote s tom engleskom glumicom koja igra u nekom novom filmu za koji on
pise scenario. Prilicno se prenemaze, ta glumica, ali prilicno dobro izgleda.
„Sve u svemu, kad je jednom otisla u toalet, cak u drugo krilo zgrade, D. B. me je pitao sta mislis o svemu
tome sto sam vam ispricao.
„Cudno je to. Nemojte nikad nikome nista da pricate. Ako to uradite, odmah ce poceti da vam nedostaju,
svi oni.“
Zanimljivosti :
1937. Nakon pohadjanja nekoliko koledža i Vojne akademije, Selindžer odlazi sa ocem u Poljsku i
ostaje deset mjeseci u Beču.
1940. Selindžer objavljuje svoju prvu pricu „The Young Folks“ (Mladi ljudi). Zivi u roditeljskom stanu,
izlazi, provodi se i pise.
1942. Nakon premjestaja u vojnu bazu u Nešvilu, on koristi svoja trodnevna odsustva da se zatvori u
lokalnom hotelu i pise.
1944. Kako govori francuski i njemacki, Selindžer je prebacen u obavjestajnu sluzbu i upucen u
Englesku. „Za Esme – s ljubavlju i mucninom“
1945. Pise prijateljici iz djetinjstva, Elizabet Mari, da se zeni Francuskinjom po imenu Silvija. Kad je
otpusten iz vojske, potpisao je jos 6 mjeseci lova na naciste. Sa Silvijom zivi u Njemackoj.
1951. Iz stampe, 16. jula, izlazi „Lovac u žitu“ (The Catcher in the Rye). Roman odmah postaje
bestseler i dobija izuzetne kritike : „Poonovo se dogodilo to retko cudo pisanja – jedno ljudsko bice je iz
pera, hartije i maste... „ ... „Lovac u zitu je mozda najbolje prozno djelo naseg vremena.“ ... Na listi
najboljih americkih romana uvijek je medju prvih deset, a po mnogim anketama najbolja je knjiga ikad
objavljena u Americi.
1953. Bezeci od publiciteta, Selindžer prelazi u malo mesto Korniš, u Nju Hemprišu. Druzi se sa
lokalnim srednjoskolcima. Upoznaje studentkinju Kler Daglas, na jednom koktelu u Vermontu. Ona ubrzo
raskida sa svojim verenikom. Selindyer pise ovu pricu kao svadbeni poklon svojoj buducoj zeni „Za
Esme“. U prvoj prici „Dobar dan za banana – ribe“ , glavni junak je Simor Glas, cime Selindžer otvara
snagu o porodici Glas, o kojoj ce pisati u poslednje dvije knjige.
1955. Selinder vencava Kler Daglas, koja iste godine radja kcer Pegi. Objavlje novele „Freni“ i
„Visoko podignite krovnu gredu, tesari.“
1961. Izlazi knjiga „Freni i Zui“ , najveci Selindžerov uspjeh posle „Lovca u žitu“. Casopis Tajm
proglasava je za knjizevni dogadjaj godine.
1965. Njujorker objavljuje „Hapworth 12, 1924“, novelu u formi pisma od oko pedeset stranica, u
kome je glavni junak sedmogodisnji Simor.
1967. Selindžer se razvodi i ostaje da zivi sam. Postoji krug prijatelja sa kojima izlazi iz svoje
„pecine“. Jedno vrijeme izlazi sa osamnaestogodisnjom studentkinjom sa Jejla.
1974. Izlaze dvije piratkse knjige Selindžerovih prica iz mladosti, koje su do tada postojale samo u
casopisima dje su objavljnene. Selindžer podnosi tuzbu i telefonom razgovara sa reporterom Njujork
Tajmsa. „Cudesan je mir kad nista ne objavljujes. Tisina. Spokojstvo. Objavljivaje je uzasan atak na moj
privatni zivot. Ja volim da pisem. Ali pisem samo za sebe i za svoje zadovoljstvo... Ljudi na mene gledaju
kao na cudaka, nekog ko je po strani od svega. Ali ja samo pokusavam da zastitim sebe i svoj rad...“
*Ovo je treci prevod romana „Lovac u žitu“. Prvi prevod je uradio Nikola Krsic, a drugi prevod je bio
djelo Dragoslava Andrića.*