PREDAVANJE 6 Klasifikaciju sustava unutar cestovnog moda transporta možemo izvršitina tri

razine:
- vrsta transportnog supstrata (putnici, teret),
- prostorna skala rada (urbani (gradski), prigradski, međugradski imeđunarodni) i
- tip prijevoznika (za vlastite potrebe, javni )
Cestovna prometna infrastruktura
Cestovna infrastruktura se odnosi na fiksne dijelove transportnog sustava (tj. dijelove koji su
statični i ne pomiču se). Ona uključuje puteve, terminale i stanice. Cestovni prometni i
transportni objekti predstavljaju objekte koji omogućavaju kretanje, obavljanje operacija
utovara i istovara tereta odnosno ukrcaja i iskrcaja putnika,snabdjevanje energijom i smještaj
cestovnih vozila.
Različite karakteristike ceste utječu na tijek prometa kao što su:
- širina kolnika
- vrsta raskrsnice
- međusobna udaljenost raskrsnice
- površinski uvjeti na kolniku
- uzdužni i poprečni nagib ceste
- krivine (horizontalne i vertikalne)
Stanje površine cesta može se opisati kroz dva parametra:
- frekvencija i/ili opseg opasnosti (udarne rupe, udubljenja, oštećenja opreme ceste) i
- trenje koje uzrokuje stanje površine ceste
Protok vozila i interval slijeđenja
Prostorni interval slijeđenja predstavlja rastojanje od prednjeg branikaprvog vozila do prednjeg
branika vozila koje ga slijedi
Sustavi upravljanja cestovnim prometom
Sustavi upravljanja cestovnim prometom mogu biti:
- statički i
– dinamički
Statički sustvi upravljanja uključuju
: - pravila vožnje
- cestovne prometne znakove kao što su STOP, nailazak na put s prvenstvom prolaza i sl.
- uzdignuta ostrva koja usmjeravaju putanju kretanja vozila i
- oznake na cesti, kao što su uzdužna isprekidana ili neisprekidana linija koja razdvja prometne i
kolničke trake
Dinamički sustavi upravljanja uključuju signale na signaliziranim raskrižjima, promjenljive
prometne znakove, znakove sa promjenljivim porukama.
Mehanizmi upravljanja imaju značajan utjecaj na protok vozila. Pravilno dizajnirane sustava
upravljanja poboljšavaju učinkovitost protoka, dok lose dizajnirani kontrolni mehanizmi imaju
suprotan učinak.
Cestovna vozila
U cestovnom transportu cestovna vozila koriste ceste za kretanje od jedne do druge točke na
cestovnoj mreži. Postoje različite vrste cestovnih vozila ovisno o namjeni, vrsti pogona, vrsti vuče
itd.
Prema namjeni cestovna vozila mogu biti :
- cestovna vozila za prijevoz terete
- cestovna vozila za prijevoz putnika
- kombi vozila
- cestovna vozila posebne namjene
Prema vrsti pogona cestovna vozila mogu biti:
- vozila na motorni pogon
- vozila pogonjena ljudskom snagom
- vozila pogonjena snagom životinja
Prema vrsti vuče cestovna vozila mogu biti :
- vučna vozila
- priključna vozila
Karakteristike cestovnih vozila
Važnost karakteristika vozila za prometnu tehniku je sama po sebi razumljiva. Među različitim
značajkama koje karakteriziraju vozilo, za transportnog inženjera su važne sljedeće
karakteristike:
- geometrijske karakteristike
- osovinsko opterećenje
- omjer snage i težine
- radijus okretanja
- put za skretanje
- stvaranje onečišćenja
Minimalni radijus okretanja cestovnog vozila
Jedna važna značajka vezana za vozilo je putanja okretanja koja prati zakretni položaj vozila. Kod
zakretanja prednjeg kotača :
- stražnji kotači su fiksni
- karoserija vozila proteže se dalje od guma
-Različite točke vozila trasiraju različite putove

Ljudski faktor u cestovnom promet

Važne komponente cestovnog prometnog sustava su pješaci, vozač i korisnici prijevoza (ili
putnici). Razumijevanje nekih ljudskih karakteristika pješaka vozača i putnika stoga je bitno za
pravilno projektiranje prijevoznih objekata
Ljudi reagiraju različito u različitim situacijama, najprije percipiraju scenarij zatim zaključuju
nakon čega slijedi prikladan tijek akcije. Cijeli se ovaj proces naziva procesom percepcije-
reakcije. Vrijeme koje je potrebno dovršiti ovaj proces naziva se vrijeme percepcije-reakcije..
Osjet vida je važan za vozača cestovnih vozila. Za sigurnost cestovnogpormeta su važne sljedeće
osobine vida: -oštrin vida -vidno polje -raspoznavanje boja
Udobnost je važna za vozače i putnike u cestovnom prometu. Dizajn različitih prometnih
objekata trebao bi biti takav da vozači i putnici nedoživljavaju nelagodu. Među uobičajenim
uzrocima nelagode za vozača su :
-pretjerana stopa usporavanja
-pretjeran bočni trzaj u krivini I
-odsjaj
Koncept održavanja sigurne udaljenosti također igra važnu ulogu kad avozači biraju praznine u
susjednom i suprotnom traku kako bi pretekli vozilo koje se sporo kreće. Ako je za kompletan
manevar pretjecanja vozilu potrebna određena udaljenost bez prepreka, recimo D, u suprotnoj
traci, ustvarnosti vozilo započinje manevar pretjecanja tek kada je udaljenost između vozila i
nadolazeće vozilo je mnogo veće od D.
Servisne mreže operatora cestovnog prijevoza
Kapaciteti i razina usluga mreža usluga cestovnog prijevoza tereta općenito se izražavaju
veličinom mreže, tj. područjem koje pokriva i brojem čvorova I veza, tj. otpremnicima i
primateljima, veličinom i nosivosti angažiranih cestovnih kamiona i njihove frekvencije usluga na
određenim vezama mreža.

Transportni terminali u cestovnom prijevozu putnika

Autobusni terminali omogućuju zaustavljanje autobusa koji obavljajuprijevoz putnika između
krajnjeg ishodišta i odredišta. Općenito, veličina ipriroda autobusnog terminala može biti
različita, od autobusnog stajališta uz cestu s malo objekata koji uopće nisu namijenjeni
putnicima don amjenski autobusnog kolodvora koji pruža prilično širok raspon sadržaja iusluga
autobusima, njihovim posadama i korisnicima usluga prijevoza -putnicima i njihovim
pratiteljima.
Transportni terminali u cestovnom prijevozu terete
Kapacitet teretnog terminala zavisi od tri komponente:
- prostora za istovar dolaznog kamiona
- prostora za utovar odlazećeg kamiona
- prostora za skladištenje tereta/robe unutar terminala
Osnovna obilježja cestovnog transporta terete
Osnovna obilježja cestovnog transporta tereta su:
- Dobre mogućnosti formiranja transportne mreže
- Brzina dostave u kombinaciji s relativno niskim transportnim rizikom(izravna dostava u
transportu od vrata do vrata, prekrcaj i/ili međunaplatasamo su uvjetno potrebni ili uopće nisu
potrebni)
- Racionalno korištenje mreže uz korištenje zbirnog transporta
- Korištenje vozila prlagođenih specifičnim karakteristikama tereta (siloskamion i kiper,
transport hladnjače itd.)
- Optimizacija troškova i optimizacija utjecaja na okoliš kombinacijom sustava cestovnog
transporta sa željeznicom
- U međunarodnom transportu na dugim relacijama, cestovni teretni transport se često koristi
za prvu i posljednju fazu prijevoza, npr. Prijevoz od pošiljatelja do pomorskog plovila
(pošiljatelja) i daljnji prijevoz od luke istovara do kupca na ciljnom tržištu
- Relativno kratka razdoblja mirovanja i latencija
- Visoka fleksibilnost (s obzirom na rokove prijema, rokove isporuke,vrijeme transporta i
mogućnosti novih dispozicija robe i načina transporta)
- Složeni konkurentski odnosi (i unutar cestovnog prijevoza tereta i s drugim modovima
prijevoza)

PREDAVANJE 7 MOD ŽELJEZNIČKOG TRANSPORTA

Klasifikaciju sustava unutar željezničkog moda transporta možemo izvršitina tri razine:
- vrsta transportnog supstrata (putnici, teret),
- prostorna skala rada (urbani (gradski), prigradski, međugradski imeđunarodni)
- prema karakteristikama željezničkih prijevoznih sustava
Prednosti i nedostatci željezničkog moda transporta

Prednosti željezničkog moda transporta su:

- veliki kapacitet transporta - mogućnost velike brzine transporta

- sigurnost putovanja

- mala ovisnost o vremenskim uvjetima

- ekološka prihvatljivost željezničkog transporta

- jedan stupanj slobode kretanja omogućava automatizaciju operacija

- udobnost putovanja - mali zahtjevi zauzimanja zemljišta

Nedostatci željezničkog moda transporta su:

- povećani zahtjevi u dizajnu geometrije kolosijeka (uzdužni i poprečni nagib kolosijeka)

- nizak koeficijent prijanjanja kotač-tračnica

- jedan stupanj slobode (bez usluga “od vrata do vrata”)

- stvaranje buke kotrljanjem kotača po tračnicama

- niska gustoća mreže

Komponente želejzničkog moda transporta

Sustav željezničkog transporta uključuje sljedeće komponente:

- željeznička prometna i transportna infrastruktura

- šinska vozila - ljudski resursi

- transportni supstrat (putnici i teret)

- transportna oprema

- manipulacijska sredstva

- operativna pravila

Željeznički transportni sustav je kopneni vođeni sustav masovnogtransporta. Vlakovi se kreću pogonjeni
samostalno (dizelska vuča) ili putem daljinski prenosive snage (električna vuča) pomoću čeličnihkotača
koji se kotrljaju po namjenskoj čeličnoj vodilici. Specifičnostželjezničkog transporta je međuzavisnost
fizičkih komponenata sustavaželjezničke infrastrukture i željezničkih prijevoznih sredstava.

Željeznička pruga

Željezničku infrastrukturu čine željezničke pruge, građevinski objekti,postrojenja i oprema koji

omogućavaju željeznički transport. Željeznička pruga je šinska prometnica namijenjena isključivo za
kretanježeljezničkih vozila. To je složena konstrukcija čiji je osnovni elementkolosijek po kojem se kreću
željeznička vozila. Kolosijek je konstrukcija kontinuiranog karaktera koja se sastoji od dvijetračnice na
standardnim odstojanjima koje se postavljaju na pragove.

Kretanje jedne željezničke osovine

Tijekom kotrljanja kotača na dodirnoj površini se razvijaju elastične sile(puzanje, gravitacijske sile).
Generiranje ovih sila dolazi kroz: - Specifičan profil kotača.

- Kruti spoj kotača na osovinu.

- Geometrija gornjeg vanjskog dijela površine glave tračnice.

- Fenomen puzanja.

Svjetlosna signalizacije

Svjetlosna signalizacija omogućava sigurnost i točnost željezničkogprometa. Sustavi signalizacije

željezničkog prometa obuhvataju signalnecentre, svjetlosne signale i table duž kolosijeka te kabinsku
signalizaciju.

Prijelaz preko željezničke pruge u nivou

Željezničke pruge nisu dizajnirane tako da pružaju minimalnu vidljivost kojaće omogućiti zaustavljanje
vlaka koji putuje velikom brzinom ako strojovođauoči objekt na pruzi. Stoga bi se vozačima automobila
trebala osiguratidovoljna vidljivost kako bi sigurno mogli prijeći preko pruge kada videnadolazeći vlak.

Šinska vozila

“Željezničko vozilo” je izraz koji se koristi za opisivanje svih željezničkihvozila, pogonskih i vučenih, koja se
koriste kao pogonska, priključna ili radna vozila .

- Šinska vozila koja služe isključivo za vuču se nazivaju lokomotive

-Šinska vozila koja prevoze veći broj putnika su tramvaji i šinobusi(kada imaju vozačku kabinu na jednom
ili oba kraja)

-Šinska vozila obuhvaćaju različita radna vozila koja se koriste za izvođenje radova

Vagoni su priključna šinska vozila koja nemaju vlastiti pogon kojasluže za prijevoz ljudi ili tereta. Mogu se
podijeliti u tri osnovnekategorije ovisno o njihovoj upotrebi :

– putnički vagoni namijenjeni prijevozu putnika.

– teretni vagoni opće namjene namijenjeni prijevozu tereta – teretni vagoni posebne namjene
namijenjeni samo za prijevoz određenih vrsta teret

Lokomotive se mogu klasificirati prema vrsti pogona:

- parne,

- dizelske,

- električne,

- plinske turbine i

- magnetna levitacija (Maglev).

Klasifikacija željezničkih sustava

Željeznički sustavi mogu se klasificirati na temelju

-brzine -funkcionalnosti/pruženih usluga,

-širine kolosijeka i

-sastava kompozicija vlakova.

Prema brzini kretanja:

- Konvencionalna pruge Vmaxtr (Vd) < 200 km/h

- Brza željeznička pruga 200 km/h ≤ Vmaxtr (Vd) < 250 km/h

- Vrlo brza željeznica ili superbrza željeznička pruga Vmaxtr (Vd) ≥ 250 km/h

Prema funkcionalnosti pruženih usluga željeznički sustavi dijelimo na

:- željeznički sustav za pijevoz putnika (putnički željeznički sustavi) i

- željeznički sustav za pijevoz tereta (teretni vlakovi).

Gradski željeznički sustavi uključuju:

- metro

- laki metro

- tramvaj

- jednošinski sustav

- željeznički sustavi bez vozača malog do srednjeg kapaciteta

Kapacitet dionice jednokolosječne pruge

vremenski interval za koji se računa kapacitet

Zaštitni vremenski intervali koji se određuju empirijski

prosječno minimalno vrijeme između dolazaka uzastopnih vlakova

Kapacitet željezničkog putničkog terminala

-intenzitet pristiglih vlakova na zadanu stanicu (vlakovi/h)

-vremenski interval (obično 1 sat)

-prosječno vrijeme zadržavanja (zaustavljanja) vlaka na danoj stanici (h)

Ranžirna stanica

Glavna funkcija ranžirnog kolodvora je odvajanje vlakova i njihovoponovno sastavljanje prema njihovim
zajedničkim odredištima. Dosadašnje iskustvo je pokazalo da je najveća i najučinkovitijavrsta tračničkih
ranžirnih kolodvora grbina/gravitacija. Tu sepristigli vlakovi uglavnom razgrađuju i njihovi vagoni se
kotrljajukako bi se ponovno sastavili u odlazne vlakove.

Kapacitet željezničkog voznog parka

Teretni vlakovi se sastoji od lokomotiva i teretnih vagona. Teretni vagovimogu biti različite vrste ovisno o
vrsti robe/teretata namijenjene prijevozukao što su, na primjer, otvoreni, zatvoreni, ravni, s krovom koji
se otvaraju,specijalni, cisterne, itd. Općenito, željeznička teretna poduzeća koja djelujuna određenom
području koriste različite flote ovih vagona. Vagoni svakevrste (osim na pregledu i održavanju)
distribuiraju se mrežom kojomupravlja određeni željeznički operater

Kapacitet željezničkog voznog parka

Raspored podrazumijeva izradu voznog reda kojim se specificirajuitinereri pojedinih vlakova zadanog
kapaciteta (broj sjedala), kojiuključuju njihovu učestalost polaska, vrijeme polaska, vrijemezadržavanja na
polaznom i odredišnom terminalu i tranzitnim stanicamaduž pruge, te vrijeme putovanja između njih.
Predavanje 8 MOD ZRAKOPLOVNOG TRANSPORTA

Prednosti moda zračnog transporta su:

-kratko vrijeme transporta na većim udaljenostima
-sigurnost zračnog transporta
-pouzdanost zračnog transporta

Nedostatci moda zračnog transporta su:

-visoki troškovi transporta
-niska gustoća mreže zbog ovisnosti o lokacijama zračnih luka
-ovisnost o vremenskim uvjetima, posebno tijekom polijetanja i slijetanja

Infrastruktura zračnog transporta

Zračni prostor neke države ili regiona je prostor iznad kopna i obalnogmorskog područja čije se granice
podudaraju sa državnim granicama iligranicama neke regije.
Zračna luka je definirano područje na kopnu i na vodi koje je namijenjenoza slijetanje, polijetanje i
kretanje zrakoplova. U okviru zrakoplovne lukerazlikujemo zemaljsku stranu i zračnu stranu koje
razdvajaterminal/pristanišna zgrada, odnosno objekti u okviru kojih se vršipremještanje putnika sa
kopnenog na zračni transport.

Zračna strana zračne luke se sastoji od sljedećih podsustava:

- poletno-slijetna staza (Runway) je površina na zemlji, vodi ili objektunamijenjenom za polijetanje i

slijetanje zrakoplova
- platforma (Apron) je dio zračne luke određen za prihvat i otpremuzrakoplova, putnika i stvari,
snabdijevanje gorivom i mazivom, parkiranje, boravak i održavanje zrakoplova.
- rulna staza (Taxiway) je površina zračne luke namijenjena za kretanjezrakoplova između parking mjesta i
poletno-slijetne staze.

Međunarodna organizacija zračnog prometa zračne luke dije na:

- međunarodne zračne luke - nacionalne zračne luke - vojne aerodrome – helidrome

Prijevozna sredstva zračnog transporta

Prijevozna sredstva zračnog transporta omogućavaju transport putnika i terete koja su adaptirana za
kretanje kroz zračni prostor. Razlikujemo sljedeće vrste prijevoznih sredstava zračnog transporta
:- zrakoplovi, - helikopteri, - dronovi - zračni baloni

Komercijalne transportne zrakoplove možemo podijeliti prema:

1. Prema dometu zrakoplove dijelimo na :

- kratkog dometa (2500 nm);

- srednjeg dometa (5500 nm)

2. Prema brzini zrakoplove dijelimo na :

- podzvučne male brzine manje od 0,5 Ma (1Ma=1225 km/h)

- podzvučne brzine od 0,6-09 Ma

- nadzvučne brzine od 2,0 Ma

- hipersonične brzine veće od 3,5 Ma

3. Prema veličini:

- mali zrakoplovi-zračni taksi: do 19 sjedala za putnike, - zrakoplovi srednje vličine (do 100 sjedala), -
veliki zrakoplov (od 100 sjedala do 800+)

Zrakoplovne kompanije

U početcima komercijalnog zrakoplovstva zračni promet smatran jestrateškim državnim zadatkom. Stoga
su gotovo svi zračni prijevoznici koji su se pojavili bili u vlasništvu i pod upravljanjemneke države. Nadalje,
vojni aspekt osiguravanja transportnihkapaciteta u slučaju krize utjecao je na nacionalne
zračneprijevoznike, kao i na nacionalni imidž i moć.

U komercijalnomzračnom prijevozu razlikujemo četiri vrste prijevoznika:

- Nacionalni prijevoznici
- Čarter prijevoznici
- Niskobudžetni prijevoznici
- Zrakoplovni kargo prijevoznici

Regulatorni okvir sustava zračnog prometa

Sloboda zračnog prostora se temelji na “Atlantskoj karti”, kojom su države1941. objavile “Slobodu mora”,
1944. države su se složile oko “Slobodezraka”, što je dovelo do sljedećih pravila:
1. Pravo prelaska državnog zračnog prostora bez slijetanja
2. Pravo na međustajanje u neprometne svrhe, kao što su problemi sazrakoplovom, zdravstveni problemi
putnika, punjenje gorivom, održavanje itd.
3. Pravo na prijevoz ljudi ili robe iz matične zemlje zračnog prijevoznika udrugu državu,
4. Pravo na prijevoz ljudi ili robe iz strane države, prema matičnoj državi zračnog prijevoznika,
5. Pravo na prijevoz ljudi i robe između stranih država, dok je ishodište i odredište leta u matičnoj državi
zrakoplovne tvrtke.

Sigurnost u zračnom prometu

 Kako bi se osigurala zrakoplovna sigurnost, zrakoplovna prijevozna sredstvamoraju dokazati
plovidbenost prije nego što im se dopusti ulazak u zračniprostor. Plovidbenost se definira kao sigurnosni
standard zračnogprijevoznog sredstva koje zadovoljava sljedeće uvjete:

- treba biti projektiran i izgrađen prema standardima,

- treba da radi u definiranom okruženju,

- treba se održavati prema definiranim postupcima

Aspekti operativne sigurnosti zrakoplova uključuju:

-glavni popis minimalne opreme

-pouzdanost motora zrakoplova

-vremenske uvjete

-udar ptica

-sigurnost na tlu

Usluge zračne navigacije ANS

Usluge zračne navigacije ANS (Air Navigation Services) bitan su diocjelokupnog sustava zračnog
transporta ATS (Air Transport System) gdjezračna luka, zračni prijevoznik i pružatelj usluga zračne
navigacije ANSP(air navigation service provider) blisko surađuju kao glavni dionici srazličitim ciljevima i
interesima u zračnom transportu. S organizacijskog stajališta usluge zračne navigacije uključuju: -
Kontrola zračnog prometa - Upravljanje protokom zrakoplova u zračnom prometu - Upravljanje zračnim
prostorom

Sustav kontrole zračnog prometa ATC

Sustav kontrole zračnog prometa ATC se uspostavlja nad nekimodređenim zračnim prostorom kako bi se
osigurao siguran i učinkovi tzračni promet.
Glavne komponente ATC sustava su: -
komunikacijska oprema; -
navigacijski objekti i oprema; -
opremu za nadzor (radari) -
sustav upravljanja zračnim prometom; i -
osoblje ATC-a, uključujući kontrolore ATC-a i pilote zrakoplova

Osoblje sustava kontrole zračnog prometa ATC uključuje kontrolore letaATC-a i pilote. Kontrolori leta su
odgovorni za praćenje i kontrolu zračnogprometa u zračnom prostoru svoje nadležnosti.

Zračni prostor i kapacitet zračne luke

Kapacitet u zračnom prometu je sposobnost sustava, za rukovanjeodređenom količinom zrakoplova u
danom vremenskom okviru. Kapacitet uzletno-sletne staze stoga ovisi o različitim utjecajima kao što su:
- Broj uzletno-sletnih staza

- Karakteristika uzletno-slijetne staze

- Broj i položaj rulnih staza

- Vremenski uvjeti

- Struktura zrakoplova

Kapacitet zračne luke uglavnom je povezan s propusnošću uzletnoslijetnih staza. Definira se kao
maksimalni broj zrakoplova, koja možepoletjeti i sletjeti u roku od sat vremena. Kada je potražnja za
letovimaveća od definiranog kapaciteta usluge, nastaju neprihvatljive stopekašnjenja.

Kapacitet zračnog prostora pokriva svaki pojedinačni ili agregirani volumen zračnog prostora.

Kapacitet mreže bavi se cjelokupnom propusnošću mreže uzimajući uobzir mrežni učinak zračnog
prostora i kapaciteta zračne luke kao mjestoprometne potražnje.

MOD VODNOG TRANSPORTA

Mod vodnog transporta koristi vodnu prometnu i transportnuinfrastrukturu i plovna prijevozna sredstva
za obavljanje prijevozaputnika i tereta od polazišta do odredišta. Osnovni elementi transportne
infrastrukture vodnog transporta su: - infrastrukturni objekti - plovni putovi

Infrastrukturni objekti vodnog transporta

Luke su infrastrukturni objekti vodnog transporta koje uključuju: - pristaništa – terminali

Luka predstavlja infrastrukturni objekt vodnog transporta kojaobuhvata vodni i kopneni pojas koji
omogućava pristajanje brodova radi utovara i istovara tereta odnosno ukrcaja i iskrcaja putnika.
Osnovnefunkcije luka su prihvat i otprema robe i putnika.

Pristanište je vodni pojas u spoju sa kopnom koji služi za prihvatbrodova. Vodni pojas je većim dijelom
okružen kopnom bilo naprirodan način, bilo izgradnjom molova i morskih bedema koji osiguravaju zaštitu
plovila od nepovoljnih vremenskih utjecaja.

Terminal je mjesto na kojem se obavljaju sve potrebne operacijetereta (utovar, istovar, skladištenje,
otprema). U cilju učinkovitijemanipulacije teretom terminali se sve više specijaliziraju premavrstama
tereta: - terminali za za rasute terete, - terminali za tečne terete - kontejnerski terminali

Pomorski transport

Međunarodna trgovina i međunarodna podjela rada postali su mogući tek razvojem pomorskog prometa.
Transport robe morem omogućujeisplativ prijevoz rasute robe na velike udaljenosti. Sve
većakontejnerizacija pošiljaka pogodovala razvoju pomorskog transporta.Kontejneri sa sobom donose
prednost standardizacije (ISO standardi),koja može učiniti prekrcaj robe nepotrebnim unutar
transportnogsustava i koja omogućuje promjenu s jednog moda transporta na drugi u kratkom
vremenskom razdoblju.

Osnovna obilježja pomorskog teretnog transporta

-moguć prijevoz velikih količina tereta -posebno pogodan za dugolinijski i interkontinentalni transport
-pogodan je za gotovo sve vrste tereta
-relativno jeftin odnos između cijene prijevoza i kapaciteta (u € po tkm)
-prilično visoka sigurnost tijekom transporta
-relativno mala transportna brzina (veliki vremenski zahtjevi)
-jako velika ovisnost o vremenskim uvjetima

Kapacitet luke

Statički "krajnji" kapacitet može se izraziti maksimalnim brojem brodova (Nq ) koji mogu pristati u
pristaništu:

Dinamički "krajnji" kapacitet izražen maksimalnim brojem brodova, koji se može opslužiti

Vodna prijevozna sredstva

Vodna transportna sredstva su prijvozna sredstva koja su dizajnirana iprilagođena da se kreću po vodi
radi obavljanja transporta putnika i tereta.Vodna transportna sredstva se po svojim karakteristikama
razlikuju zaobavljanje pomorskog i unutarnjeg transporta. Pomorska transportna sredstva za prijevoz
tereta možemo podijeliti na:- Nespecijalizirani brodovi za generalni teret

- Tankeri su brodovi za prijevoz tečnog terete

- Brodovi za prijevoz rasutog tereta

- Kontejnerski brodovi

U unutarnjoj plovidbi teretne brodove dijelimo prema vrsti tereta na

- teretne brodove

i - tankere.

Prema vrsti pogona brodovi u unutarnjoj plovidbi mogu biti

- tegljači (za vuču),

- potiskivači (za potiskivanje),

- tegljenice za prijevoz tereta koje nemaju vlastiti pogon

- potisnice za prijevoz tereta koje nemaju vlastiti pogon.

Oprema za rukovanje teretom u luci

Oprema za rukovanje teretom (manipulacijska sredstva) u lučkimkontejnerskim terminalima uključuje
različite vrste uređaja koji omogućuju rukovanje i manipulaciju kontejnerima od pristaništa/veza
dodvorišta, unutar dvorišta, te od dvorišta do zemaljskih pristupnih sustavaterminala i obrnuto. To su:
privezne dizalice za premještanje kontejneras broda na vez, vozila za prijevoz kontejnera između vezova i
terminalnog dvorišta, terminalne dvorišne dizalice za slaganjekontejnera, opreme za transport i slaganje
kontejnera u terminalnom dvorištu

Prometni sustavi unutarnjie plovidbe

Unutarnji plovni putovi su plovne vodene površine u kopnenom područjukoje uključuju rijeke, jezera i
kanale. Dakle, prijevoz unutarnjim plovnimputovima može se natjecati s drugim modovima prijevoza, kao
što suceste, željeznice, zračne linije i cjevovodi. U nekim gradovima kao što suVenecija, Amsterdam i
Bankok, gusta mreža kanala predstavlja glavni obliklokalnog gradskog prijevoza. Kanali također mogu
predstavljati prečaceizmeđu mora za oceanske brodove kada se uski kopneni pojas može prijećikanalom,
kao što su Sueski, Panamski, Korintski kanali. Njihova glavna prednost u odnosu na konkurentske modove
prijevozaobično je njihova relativno niska cijena po prevezenoj jedinici, npr. potonskom kilometru.
Nedostatci unutarnjeg vodenog prijevoza su male brzine i nedostatakplovnih putova u regijama s
hladnim zimama jer dio godine oni smrzavaju ipostaju nedostupni za prijevoz.

Brane omogućuju podizanje ili spuštanje plovila (brane su praktički uvijekupotrebljive u oba smjera)
promjenom razine vode u komori zazaključavanje zatvorenoj između dvojih vrata. Plovila mogu ući u
komoruiz bilo kojeg smjera kada je jedna brana zatvorena, a druga otvorena.Nakon što plovilo uđe u
komoru, zatvaraju se oboja vrata brana, a razinavode se podiže ili spušta, zajedno sa plovilom.

CJEVOVODNI MOD TRANSPORTA

Cjevovodni transport je mod transporta koji korištenjem cjevovodneinfrastrukture omogućava

premještanje tereta od polazišta doodredišta. Transportni supstrat cjevovodnog transporta treba da
imaposebna svojstva koja omogućavaju transportiranje pod tlakom ili djelovanjem sile teže kroz
cjevovodnu transportnu infrastrukturu.

Obilježja cjevovodnog transporta

Osnovna obilježja cjevovodnog transporta su:

-visoki kapacitet transporta, ovisno o promjeru cijevi i brzini transporta

-visoka sposobnost formiranja mreže (uglavnom izravna veza odpošiljatelja do primatelja)
-visoka pouzdanost, a time i mogućnost planiranja
-mali rizik od onečišćenja zraka ili vode (u slučaju besprijekornekonstrukcije i neometanog rada)
-ekološki prihvatljiv mod transporta

Vrste cjevovodnog transporta

Prema vrsti transportnog supstrata i načinu odvijanja transportacjevovodni transport dijelimo na: -
naftovode - plinovode – produktovodi

Naftovodi su sustavi cjevovodnog transpota koji se koriste za transportnafte. Cjevovodi u naftnoj

industriji mogu biti nadzemni, podzemni i podvodni sustavi cijevi s pripadajućim instalacijama.
 Plinovodi su sustavi cjevovodnog transporta koji služe za transportplina (prirodni plin, tekući naftni plin).
Produktovodi su sustavi cjevovodnog transporta koji služe za transportnaftnih derivata od rafinerija do
većih potrošača.

POŠTANSKE TEHNOLOGIJE

Osnovna zadaća poštanske tehnologije je organiziran i javno dostupanprijenos unaprijed propisanih

poštanskih pošiljaka od pošiljatelja doprimatelja. Pod poštanskom pošiljkom se u najopćijem
smislupodrazumijeva pisani ili tiskani materijali ili manja količina robe.Tradicionalno najpoznatije
poštanske pošiljke su pisma i paketi.
Proces prijenosa poštanskih pošiljaka uključuje sljedeće faze:

-prijem -otpremu -transport -prispijeće -uručenje

Prijem je početna faza i podrazumijeva predaju pošiljke (u pošti ili drugim pristupnim točkama poštanske
mreže) U fazi otpreme i prispijeća vrši se sortiranje pošiljaka u cilju njihovepripreme za transport prema
odredištu. Transport je dio poštanskog procesa koji podrazumijeva prijevozpošiljaka između različitih
jedinica poštanske mreže. Uručenje je poslednja faza prijenosa pošiljaka do primatelja.

Univerzalna i ekspresna poštanska usluga

Pružanje osnovnog skupa poštanskih usluga propisane kvalitete na cijelojteritoriji države po pristupačnim
cijenama za sve građane je poznata podkonceptom univerzalna poštanska usluga. Tržište univerzalne
poštanskeusluge je poseban tržišni segment. Pored univerzalnih poštanskih usluga imamo i
neuniverzalne poštanske uslugekoje se nazivaju i komercijalne usluge. Univerzalne poštanske usluge
najčešće obuhvataju prijenos pismonosnihpošiljki do 2 kg (pisma, novine,uputnice ) i manjih paketa
(težine do 10 do 20kg).

Ekspres prijenos pošiljaka je prijenos od vrata do vrata u propisanimgarantiranim rokovima. Obično se

ekspres isporuka u nacionalnim poštanskimuslugama vrši sljedećeg dana a 2-4 dana u međunarodnim
poštanskimuslugama. Prijenos ekspresnih poštanskih pošiljki je poznat pod pojmom EMS(Express Mail
Service) čija je osnovna karakteristika najkraće moguće vrijemeprijenosa. Osnovne karakteristike EMS su
mogućnost preuzimanja direktno odpošiljaoca na njegovoj adresi, mogućnost praćenja pošiljke putem
onlineportala, prioritetnost u dostavi koja je na adresi samog primaoca uz njegovuverifikaciju.

TELEKOMUNIKACIJSKI PROMET

Telekomunikacije predstavljaju sustav ili proces odašiljanja, prijenosa iprijema različitih oblika informacija
(govor, tekst, podaci, nepomična slika,video) na daljinu putem elektromagnetnih ili optičkih signala kao
nositeljainformacija.

Telekomunikacijski promet je mod prometa generiran komunikacijskim zahtjevima korisnika za

prijenosom informacija od izvorišta do odredišta zauzimanjem kapaciteta komunikacijske mreže prema
utvrđenim procedurama odnosno protokolima. Pronalazak i komercijalna uporaba telegrafa, a zatim i
telefona predstavlja početak razvoja telekomunikacija. Razvoj telekomunikacija je obilježen brisanjem
granica ne samo izmeđutradicionalnih telekomunikacija (telegraf, telefon, radio komunikacija,prijenos
podataka) već i njihovim povezianjem sa drugim sektorima prijesvega računarskom industrijom
(informacijskim tehnologijama) ielektronskim medijima (TV, radio) što je dovelo do razvoja
informacijskokomunikacijskih tehnologija.
Telekomunikacijska mreža

Telekomunikacijske mreže možemo opisati kao uređen skup prostorno distribuiranih tehničkih sustava
(hardverskih i softverskih komponenti) dizajniranih i izgrađenih za obavljanje telekomunikacijskog
prometa naodređenom području. Tehnološka struktura mreže je određena prostornimrazmještajem
čvorova i grana (linkova) koji ih povezuju. Čvorišta telekomunikacijske mreže (nodes) su specifični mrežni
uređaji (centrale) koji obavljaju funkcije koncentracije, usmjeravanja prometa i dr.

Transmisijski linkovi, odnosno spojni vodovi povezuju čvorišta pri čemuse rabe različiti mediji (bakreni,
svjetlovodni, radio) i odgovarajućaelektronička oprema (multipleksori, regeneratori i dr.).
Telekomunikacijska mreža ima dva osnovna dijela: - jezgro mreže (core network) - pristupna mreža
(access network) Pristupna mreža je dio mreže između krajnjeg korisnika i jezgra mreže.Postupak za
uspostavljanje komunikacije kroz mrežu se naziva komutacija (switching) koja predstavlja skup pravila na
temelju kojih sevrši prijenos s jednog na drugi kraj mreže.

Komunikacijski sustavi u transportnom i prometnom sustavu

Prometni i transportni sustavi zahtijevaju međusobno komunikacijsko povezivanje i pozicioniranje

podsustava koje uključuje učinkovito uspostavljanje ad hoc veze i procjenu međusobnog relativnog
položaja mobilnih entiteta (putnika, tereta, vozila itd.). Komunikacijski sustavi u prometu i transportu
trebaju zadovoljavati sljedeće zahtjeve:

potrebna širina kanala

- vremenska transparentnost prijenosa (kašnjenja)

- semantička transparentnost (osjetljivost na greške)

- točnost pri uspostavljanju komunikacije i određivanju lokacije

- integritet komunikacijskog sustava koji osigurava zaštitu povjerljivosti informacija

- kontinuitet koji predstavlja sposobnost sustava da neprekidno pružausluge

- dostupnost koja se mjeri postotkom vremena tijekom pružnja usluge

- interoperabilnost i kompatibilnost sustava

- pravovremenost koja pruža usluge na temelju određenih događaja ili prema zahtjevima korisnika

- proširivost podrazumijeva da standardizirane komponente komunikacijskih sustava omogućavaju

proširenje sustava i uvođenjenovih tehnologija.

INFORMACIJSKO KOMUNIKACIJSKE TEHNOLOGIJE

Razvoj informacijsko-komunikacijskih tehnologija karakteriziraju sljedećivalovi tehnoloških promjena koji

su izgradili sustave komunikacijeelektronskim putem kakve danas imamo:

-Prvi val tehnoloških promjena uključuje digitalne tehnologije koje suomogućile digitalizaciju,
kompjutorizaciju i paketsku komunikaciju.
-Drugi val tehnoloških promjena uključuje mobilne i internet tehnologijekoje su omogućile
konvergenciju, internet i mobilne mreže.

-Treći val tehnoloških promjena uključuje E-servise (e-trgovina, ezdravstvo, e-upravu itd.), internet stvari
IoT. Web je prošao sljedeće faze razvoja: -Web 1.0 gdje korisnici samo pasivno pretražuju sadržaje

-Web 2.0 podrazumijeva viši stupanj interaktivnosti tj. komunikaciju međukorisnicima putem online
društvenih mreža

-Web 3.0 podrazumijeva viši stupanj interaktivnosti tj. komunikaciju međukorisnicima putem “machine-
to-machine” interakcije koja se naziva isemantički web.

Web 4.0 koji se naziva i simbolički koji podrazumijeva simbiozu ljudi istrojeva i razvoj umjetne
inteligencije

Informacijsko okruženje područja mobilnosti

Kao i u mnogim drugim sektorima korištenje ICT-a u transportu omogućujeusvajanje novih znanja i razvoj
novih usluga. Potrebno je riješiti pitanjapovezivanja senzora i komunikacijskih sustava; metode za
izdvajanje,analizu i distribuciju informacija; pitanja koja se odnose na prihvaćanjekorisnika, pravne
implikacije i upravljanje.

Najznačajnija područja primjene ICT u transportu su:

- senzori; - sustavi lociranja i pozicioniranja; - tehnologije izdvjanja informacija; - komunikacijske metode;

- sustavi upravljanja informacijama i podacima; - metode za analizu informacija; i - metode za
razumijevanje korisničkog okruženja

Digitalna informacijska infrastruktura mobilnosti Različiti subjekti prikupljaju podatke o različitim

aspektima transportnogsustava. Analitika mobilnosti koja se temelji na takvim heterogenimizvorima
podataka bit će kritična komponenta inteligentnih gradova ubudućnosti. Primjena umjetne inteligencije
u području mobilnosti će dovestido razvoja digitalne informacijske infrastrukture mobilnosti
DMII(Digital Mobility Information Infrastructure), koja će uključivati tri razineizvora informacija:

Primarni sloj koji se sastoji od velikog broja infrastrukturnih, mobilnih,prijenosnih i fiksnih senzora. -
Sekundarni sloj koji se sastoji od informacija koje nisu izravnogenerirane od strane primarnog sloja, ali
mogu podržati njegovu upotrebuna različite načine. Primjeri uključuju digitalne mape i baze
podatakatočaka od interesa POI (Point of Interest) koje su ključne za napredne ifleksibilne usluge
mobilnosti - Tercijarni sloj je treća razina koja se sastoji se od "pozadinskihpodataka" iz popisa
stanovništva, socioekonomskih i demografskihpodataka, zajedno s izvorima informacija o kriminalu,
zdravlju, sigurnosti,vremenu, hitnim slučajevima, posebnim događajima i povezanimaktivnostima, u
mjeri u kojoj mogu pomoći u analizi mobilnosti.

Područja ICT tehnologija u mobilnosti

Usluge temeljene na lokaciji: Usluge temeljene na lokaciji (LBS)informacijske su usluge koje se oslanjaju
na poznavanje lokacje i relevantne su za kontekst trenutne ili projicirane lokacije mobilnog korisnika.
Inteligentne tehnologije za upravljanje prometnominfrastrukturom: Praćenje stanja autocesta, sustava
javnoggradskog prijevoza, tunela i mostova kritična je funkcija potrebnaza davanje prioriteta održavanju i
popravci prije nego što štetapostane velika, te za izbjegavanje katastrofalnih kvarova. Kvarovi se mogu
pojaviti zbog opterećenja, starosti ili uvjeta okoline kaošto su potresi, teški vremenski uvjeti i ciklusi
smrzavanja odmrzavanja.

Koncept "pametni grad" omogućava međuagencijsku učinkovitostu nizu funkcionalnosti u više

administrativnih sektora (kao što suupravljanje prometom, komunalne usluge i provedba zakona) i
ukonačnici pokriti širok spektar usluga (komunalne usluge, odvozsmeća, hitne službe, skrb za starije
osobe, itd.) u urbanimsredinama.

Prikupljanje i obrada podataka putem senzora

Metode ekstrakcije informacija: Metode koje prevode neobrađeni izlaziz senzora u poatke su brojne kao
i sami senzori. Automatsko prepoznavanje govora se koristi već dugi niz godina utelefonskim
informacijskim sustavima, sustavima za kontrolu funkcijavozila, za slanje tekstualnih poruka ili biranje
imena putem mobilnihtelefona, te od strane operatera za davanje odgovora na pozive u hitnim
slučajevima.

Analiza podataka: U većini slučajeva neobrađeni podaci iz senzoraimaju malu vrijednost za krajnju
upotrebu pa ih je potrebno obraditi narazličite načine u različite svrhe.

Informacijska fuzija čiji su podskupovi senzori i fuzija podataka, jepostupak iskorištavanja podataka iz
više izvora uključujući senzore, bazepodataka, korisnički generirane sadržaje kako bi se dobio bolji pogled
nasustav nego što bi to bilo moguće samo iz bilo kojeg pojedinačnog izvora.

Obrada toka događaja je relativno novo područje istraživanja kojemože biti vrlo korisna u transportnom
sustavu. Tok događaja definira sekao linearno (obično vremenski) poredani slijed događaja kao što su
naprimjer vremena dolaska autobusa na određeno stajalište.

Politika transportnih podataka

Politika otvorenih podataka promiče ideju da bi određeni podacitrebali biti dostupni svima za korištenje
i njihovo objavljivanje bezautorskih ili drugih ograničenja. Neke zemlje identificirale su postojeće modele
naplate pristupa podacimakao prepreke jer prihodi koje ostvaruju neke vladine organizacijeprodajom
podataka čine ih nespremnim da slobodno objavljuju svojepodatke. To je važno pitanje u sektoru
transporta budući da jeinfrastruktura senzora u državnom vlasništvu koja generira sveobuhvatnepodatke
o mobilnosti i može biti sredstvo za stvaranje prihoda koje je dosada bilo ograničeno.

“Big Data” je pojam koji se primjenjuje na vrlo velike količine podatakakojima je teško rukovati
korištenjem tradicionalnih metoda upravljanjapodacima i analize. Ova je tema u posljednje vrijeme
izazvala velikozanimanje. Takvi podaci proizlaze u sektoru mobilnosti iz sveprisutnogotkrivanja, otvorenih
vladinih izvora, transakcija (u prevozu, sustavinaplate cestarine i LBS), te poslovnog i operativnog
upravljanja iznanstvenih istraživanja. Izvori informacija društvenih medija su vrlonestrukturirani podaci
koje oni daju (tekst, slike, video) I predstavljajuBig Data koji će također biti korisni za inteligentnu
mobilnost.

Društvena pripremljenost za primjenu ICT u području transporta

Potrebna je razvijati svijest među građanima o očekivanom ponašanju,pravima i odgovornostima te

načinima na koje se ta prava i odgovornostimogu ostvariti. Digitalno građanstvo definirano je kao “norme
ponašanjas obzirom na korištenje tehnologije”.
Ta se prava i odgovornosti mogu sažeti u tri područja ponašanja:

- digitalni bonton u vezi s korištenjem mreže i uređaja (osobni mobilniuređaj ili vozilo);
- digitalna pismenost ili obrazovanje o tehnologiji transporta i njihovojupotrebi; I
- digitalno sudjelovanje u promišljanju, otkrivanju i dijeljenjuinformacija u mobilnom okruženju.

Digitalna podjela može biti prisutna na različitim lokacijama,sociodemografskim skupinama i također u

različitim fazama života isteosobe. Nejednakosti mogu biti temeljene na prihodu, spolu, rasi, dobi
ilifizičkim i funkcionalnim sposobnostima.