Uvod

Postoje zakonitosti za pisanje povijesti kao što postoje i za sva umijeća/umjetnosti

uma. Ima puno pravila, a malo velikih umjetnika.1 Temeljni cilj seminarskog rada je analiza,
prikaz i obrada tekst iz konzultirane literature Enciklopedija ili razumski rječnik znanosti,
umjetnosti i obrta, sastavljen od udruge učenjaka, autora Denisa Diderota i Jeana Ronda
d'Alemberta. Poglavlje koje se obrađuje O metodi, načinu pisanja povijest i stilu, autor je
Voltaire. Istraživačko pitanje koje se postavlja je Važnost sadržajnog i pravilnog pisanja o
povijesti, o kojoj Voltaire govori. Uz zadanu literaturu, koristit će se knjiga Danila Pejovića
Francuska prosvjetiteljska filozofija te članci vezani za Voltairea i enciklopediju u Hrvatskoj
enciklopediji.
Djelo Enciklopedija ili razumski rječnik znanosti, umjetnosti i obrta, sastavljen od
udruge učenjaka svrstava se u svojevrsnu preteču francuskog prosvjetiteljstva. Stvarni
začetnik i voditelj projekta zvan Enciklopedija bio je Denis Diderot. Enciklopedija je izlazila
od 1751. do 1772. godine. Enciklopedija je izvorno obuhvaćala 17 svezaka i 11 svezaka s
bakrorezima. U projekt Enciklopedije uključeni su brojni francuski znanstvenici, filozofi i

književnici, među kojima je bio Voltaire. 2

od. 1750. Diderot u predgovoru
(Prospectus) Enciklopedije kaže kako je potrebno naznačiti daljnje i bliže odnose među
stvarima od kojih se sastoji sveukupnost naravi, a kojima se ljudi bave, te treba pružiti
cjelovitu sliku napora ljudskoga duha na svim područjima i u svim stoljećima. Nakon
isusovačkih napadaja prvi su svesci bili i zabranjivani. Zabrana je poslije ukinuta, ali je
uvedena cenzura priloga. Zabrane su i dalje slijedile, tako da se Enciklopedija, kada je bila
dovršena, iako službeno zabranjena, širila cijelom Europom, prenoseći bitne ideje
prosvjetiteljstva. Projekt je bio počeo s dvadesetak suradnika, ali je na kraju bio narastao do
pedeset izravnih pisaca različitih članaka. Bila su obuhvaćena područja duhovnih znanosti
(filozofije, teologije, književnosti i jezika), ali i teorijskih i primijenjenih znanosti (matematike,
fizike i ekonomije) te povijest, politika i glazba.
Francois Marie Arouet, poznatiji pod imenom Voltaire je rođen 1694. godine u Parizu. Dolazi
iz obitelji siromašnog plemića, sukladno tome se školovao kod isusovaca te uskoro nakon
završetka škole, počinje studirati pravo. Uskoro je napustio studij prava te se posvećuje
književnosti. Zbog vlastitog satiričkog talenta, zatvoren je 1717. godine u tvrđavu Bastilju na
godinu dana. Za vrijeme zatvorskih dana napisao je tragediju Edip, svoje prvo književno
1
Denis Diderot i Jean le Rond d Alembert, Enciklopedija ili razumski rječnik znanosti, umjetnosti i obrta,
sastavljen od udruge učenjaka, 1751.-1772.
2
Enciklopedija, pristup ostvaren 13.05.2019., http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?ID=17879
djelo. Nakon odsluženja kazne, boravi u Parizu gdje doživljava brojne književne uspjehe.
Zbog sukoba s aristokratom Rohanom, prisiljen je otići u Englesku. Upravo u to vrijeme
dolazi do prekretnice u Voltairevu životu, tada počinje njegova djelatnost kao filozofa. gdje je
1728. objavio ep Henrijada (La Henriade), u kojem je slavio vjerski tolerantnoga kralja
Henrika IV. Bio je velik protivnik kršćanstva kao religije te je velik dio svog djelovanja
posvetio upravo borbi i razotkrivanju proturječnosti religije. 3 Nakon višegodišnjeg boravka u
Engleskoj, nastaju njegova čuvena Filozofska pisma, u kojima možemo vidjeti njegovu
oduševljenost empirizmom, pragmatizmom, vjerskom tolerancijom i liberalnim idejama.
Djelo je izazvalo skandal te je bilo zabranjeno pa se Voltaire sklonio na imanje gospođe du
Châtelet u Cireyu u pokrajini Champagnei .Nakon povratka iz Engleske, uskoro postaje član
Francuske akademije (1745.) te glavni dvorski historiograf kralja Luja XV. Član ostaje do
1750. godine kada je na poziv Pruskog kralja Fridrika II. otišao u Potsdam. U Potsdamu je bio
kraljev učitelj retorike. Nakon razilaženja s Fridrikom II. odlazi kratko Ženevu te se
naposljetku vraća u Pariz gdje živi do svoje smrti 1778. godine. Važan je i njegov prinos
Diderotovoj Enciklopediji, za koju je napisao članke Duh, Elegancija, Imaginacija, Povijest,
Rječitost.Filozofske ideje alegorijski je i figurativno uobličavao u novelama i romanima koji
su paradigmatski primjeri njegova elegantna i klasicistički suzdržana stila prožeta ironijom,
napose u uporabi litota, eufemizama, elipsi, insinuacija.

3
Danilo Pejović, Francuska prosvjetiteljska filozofija, Matica Hrvatska, Zagreb 1957., 36.-50.
 2.1Objašnjavanje razlika u pisanju historiografskih djela između
antičkih historiografa i historiografa 17. i 18. stoljeća

U samoj prvoj rečenici Voltaire se izražava uz određenu dozu ironičnosti, Toliko je

toga rečeno o ovoj temi da je potrebno ovdje samo malo toga 4. Zapravo je nemoguće govoriti
o problematici o kojoj govori Voltaire kratko i sažeto. U nastavku teksta Voltaire izražava
divljenje prema antičkim i rimskim piscima, što je dakako u skladu s prosvjetiteljskim
idejama i učenju. Divi se Tit Liviju, Korneliju Tacitu, Polibiju i Dionizu iz Halikarnasa, koji
su svaki u svome području učenja bili odlični. U nastavku Voltaire potvrđuje kako su antički i
rimski pisci uzor njemu, ali i svim prosvjetiteljima. Navodi kako je zadatak povjesničara u
njegovo vrijeme višestruko teži i zahtjevniji nego li je to bio u doba antičkih i rimskih
majstorima. Upravu takvu tvrdnju potkrjepljuje u nastavku rečenice: Zahtijeva se od
modernih povjesničara više detalja, potvrđenih činjenica, preciznijih datuma, autoriteta,
pažnje posvećene običajima, zakonima, normama, trgovini, financijama, poljoprivredi i
5
stanovništvu. Voltaire uspoređuje povijest kao znanost s matematikom i fizikom, upravo
zbog njene kompliciranosti i složenosti. Može se uočiti kako su antički i rimski autori imali
određeni dio povijesti kojim su se bavili 6. Zadaća historiografa XVII. i XVIII. stoljeća je time
puno složenija od one koji su imali antički i rimski autori, koji su im bili uzor. U nastavku se
Voltaire ponovno izražava ironično, ismijavajući ondašnje novine, a uzdižući složenost
pisanja povijesti.7

4
Diderot i d Alembert, Enciklopedija ili razumski rječnik znanosti, umjetnosti i obrta, sastavljen od udruge
učenjaka, 1751.-1772.
5
Isto.
6
Bavili su se opisivanjem vladavine tirana, davanje vojnih lekcija i obrada starina
7
Diderot i d Alembert, Enciklopedija ili razumski rječnik znanosti, umjetnosti i obrta, sastavljen od udruge
učenjaka, 1751.-1772.