Opažanje je psihički proces koji omogućuje spoznaju kako izgleda svet oko nas i šta se u njemu događa. Kao rezultat opažanja nastaju oseti i opažaji. Oseti ili osećaji su najprostije čulne informacije koje odražavaju samo jednu karakteristiku predmeta, npr. boju, ukus, zvuk, temperaturu itd. Opažaji se sastoje od više oseta i odražavaju sliku predmeta u celini. - Kako čula funkcionišu i stvaraju osete? U užem smislu čulo označava samo receptore (prijemnike, senzore). Osim čula vida, sluha, ukusa, mirisa i dodira postoji još mnogo drugih receptora. Uloga čula je da registruju promene u spoljnom svetu i u samom organizmu. Svet koji nas okružuje čine raznovrsne hemijske i fizičke energije, a one koja ljudska čula mogu resitrovati se nazivaju draži ili stimulansi. Svako čulo je osetljivo isključivo na određenu vrstu draži. Npr. čulo vida nadražuju svetlosni ili elektromagnetni talasi, čulo sluha vibracije itd. U svetu oko nas postoje energije koje ne registrujemo jer nemamo čula za njih – neadekvatne draži (radioaktivna energija, magnetne sile, elektricitet). Ljudi i životinje drugačije doživljavaju svet zato što su im čula različito građena i nejednako osetljiva. - Odnos draži i oseta Procesi kojima čula zajedno sa nervnim sistemom pretvaraju draži u osete nazivaju se senzorni procesi. Za njih važi pravilo da jedna ista draž uvek izaziva jedan isti oset. Draž i oset se potpuno razlikuju! Psihološka disciplina koja proučava odnos između draži i oseta zove se psihofizika. - Kako vidimo boje i čujemo zvukove? Naše oči registruju mali raspon svetlosnih talasa (između 400 i 750 nm). Koju boju ćemo videti zavisi od svetlosnih talasa koji se odbije od predmeta i stigne do očiju. Ljudi čuju zvukove čija se frekvencija kreće u rasponu od oko 20Hz do 20.000Hz. Psi, delfini...čuju zvuke iznad 20.000Hz. - Daltonizam Kada u oku nedostaje neka vrsta receptora ili kada oni ne funkcionišu normalno, javlja se slepilo za boje koje može biti potpuno ili delimično. - Merenje osetljivosti čula Donji ili apsolutni prag je najmanji intenzitet draži koji ljudska čula registruju. Čulna osetljivost nije ista kod svih ljudi jer zavisi i od bioloških i od psiholoških (motivacija, očekivanje, iskustvo) faktora. Priroda je, tkđ., podesila da čula reaguju samo na promene intenziteta draži. Ta pojava se zove adaptacija čula. Kako nastaju opažaji Opažanje (percepcija) je proces organizovanja oseta u smisaone celine ili opažaje. Proces opažanja ima dve faze: 1. Mozak organizuje osete u celine 2. Mozak pridaje značenje (smisao) osetima Prvi psiholozi koji su uočili pravilnosti u procesu opažanja su pripadali geštalt pravcu (nem. gestalt – celina, forma). Principi perspektivne organizacije: 1. Princip figure i pozadine – kada nešto opažamo, mozak automatski deli opažajno polje na figuru i pozadinu 2. Princip zatvaranja – mozak ima tendenciju da poveže elemente (draži) koji realno nisu povezani. 3. Princip blizine- koristi blizak raspored elemenata da bi se stvorila grupna asocijacija između tih objekata. 4. Princip sličnosti – slične draži često opažamo kao celinu 5. Princip kontinuiteta ili zajedničke sudbine – skloni smo da draži koje se kreću ili menjaju u istom pravcu ili po istom obrascu vidimo kao celinu. - Uticaj subjektivnih činilaca na tumačenje opažaja Na opažanje, osim objektivnih faktora, utiču i subjektivni faktori (iskustvo. Želje, očekivanja, emocije, uverenja, osobine ličnosti...). Na opažanje veoma utiču i osobine ličnosti kao što su hrabrost, plašljivost, poštenje, inteligencija... - Kako iskustvo utiče na opažanje? Sve što opažamo tumačimo u skladu sa iskustvom i znanjem koje smo stekli učenjem. Učenje i iskustvo su neophodni za tumačenje vizuelnih opažaja, ali i opažaja svih drugih čulnih modaliteta.