Sveučilište u Zagrebu

Rudarsko-geološko-naftni fakultet
Studij geologije

ARSEN U PODZEMNIM VODAMA I OKOLIŠU

Seminarski rad

Adrijana Šandor
0119053688

Zagreb, 2023.
Sadržaj

1. UVOD...................................................................................................................1

2. IZVORI ARSENA U OKOLIŠU I PODZEMNIM VODAMA...........................2

2.1. Distribucija arsena u podzemnim vodama............................................................4

3. ZAKLJUČAK.......................................................................................................7

4. LITERATURA.....................................................................................................8
1. UVOD
Arsen je sveprisutan element u okolišu. U okoliš se otpušta kombinacijom prirodnih
procesa kao što su trošenje i erozija, biološka aktivnost i vulkanska emisija, kao i kroz
aktivnost čovjeka. Iako je većina ekoloških problema arsena rezultat mobilizacije pod
prirodnim uvjetima, antropogeni utjecaji bili su značajni na određenim mjestima zbog
rudarenja, izgaranja fosilnih goriva, korištenja arsenskih pesticida i herbicida. Ljudska
izloženost arsenu može biti kroz zrak, vodu, hranu i tlo. Pitka voda predstavlja jednu od
najvećih prijetnji ljudskom zdravlju i ima izravne štetne učinke na mnogim dijelovima
svijeta. Najviše koncentracije arsena obično se nalaze u podzemnim vodama zbog prirodne
interakcije vode i stijena te visoke omjere krutine i otopine koji se nalaze u vodonosnicima.
Koncentracije arsena koje su dovoljno visoke da budu štetne za zdravlje ljudi zabilježene
su u Bangladešu, Indiji, Tajvanu, Tajlandu, Kini, Mađarskoj, Vijetnamu, Nepalu, Meksiku,
Argentini i Čileu, ali i u mnogim drugim zemljama se mogu naći povremeni problemi.
Posljednjih godina nacionalni standard za arsen u vodi za piće je smanjen nakon sve više
dokaza o njegovoj toksičnosti. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) smanjila je
preporučenu vrijednost sa 50 μg/L na 10 μg/L 2000. godine. Međutim, mnoge zemlje u
razvoju još uvijek prihvaćaju prvu vrijednost WHO od 50 μg/L, dijelom zbog nedostatka
odgovarajuće opreme za mjerenje nižih koncentracija, a dijelom zbog toga što su vode
prirodno bogate arsenom i u protivnom bi sva voda bila neispravna za piće.

1
2. IZVORI ARSENA U OKOLIŠU I PODZEMNIM
VODAMA
Arsen se pojavljuje kao glavni sastojak u više od 200 minerala uključujući
elementarni arsen, arsenide, sulfide, okside, arsenate i arsenite. Među najčešćim pojavama
u rudnim zonama su arsenski pirit (Fe(S,As)2), arsenopirit (FeAsS), relgar (AsS),
auripigment (As2S3) i kobaltit (CoAsS). Arsenski pirit je najvažniji izvor arsena u rudnim
zonama. Najveće koncentracije obično se javljaju u sulfidnim mineralima od kojih je pirit
(FeS2) najzastupljeniji. Pirit je važna komponenta rudnih tijela, a formira se i u
sedimentnim sredinama niskih temperatura pri redukcijskim uvjetima (Alloway et. al.,
2004).

Većina arsena normalno se zadržava u čvrstoj fazi i ne predstavlja problem za opskrbu

pitkom vodom. Međutim, potreban je samo vrlo mali postotak tog „čvrstog“ arsena za
otapanje ili desorpciju da bi nastao ozbiljan problem podzemnih voda. U usporedbi s
mnogim drugim potencijalno toksičnim elementima (PTE), arsen je relativno mobilan pri
pH vrijednostima koje su karakteristične za prirodne vode (pH 6,5-8,5) i to pri
oksidacijskim i redukcijskim uvjetima (slika 1). U prirodnim uvjetima uglavnom nalazi
kao arsenit (As(III)) ili kao oksianion peterovalentnog arsena (As(V)). Organske vrste
arsena mogu nastati biološkom aktivnošću, uglavnom u površinskim vodama. Redoks
potencijal (Eh) i pH su najvažniji čimbenici koji kontroliraju specijaciju arsena u vodenim
sustavima. U oksidacijskim uvjetima, H2AsO4- je dominantan na niskom pH (<6,9), dok pri
višem pH HAsO42- dominira (slika 1). U izrazito kiselim uvjetima dominantan je H 3AsO40 ,
dok je u alkalnim uvjetima prisutan AsO43-. Pri redukcijskim uvjetima gdje je pH manji
(oko 9,2) prevladava H3AsO40 (alloway et. al., 2004).

2
 Slika 1. Eh-pH dijagram arsena (Alloway et. al., 2004).

Ponašanje arsena u vodonosnicima, tlima i sedimentima uglavnom je povezano reakcijama

adsorpcije/desorpcije. Glavni minerali koji adsorbiraju arsen u sedimentima su metalni
oksidi željeza, aluminija i mangana. Među njima se dominantno ističu željezni oksidi kao
najjači adsorbenti zbog relativno velike zastupljenosti, jakog afiniteta vezanja i visoke
specifične površine. Također su vrlo osjetljivi na promjenjivo geokemijsko okruženje,
otapanje kiseline i redukcijske procese. Aluminijevi hidroksidi se ponašaju vrlo slično za
adsorpcciju As(V) ispod pH 7,5. Jedan od glavnih uzroka visokih koncentracija arsena u
podzemnim vodama je reduktivno otapanje željeznih oksida i sulfata te oslobađanje
adsorbiranog arsena. Do ovih redukcijskih reakcija dolazi kada su sedimenti zatrpani i
okoliš postaje anaeroban. Kako se pH povećava, posebice iznad 8,5, arsen ima tendenciju
desorpcije s oksidnih površina povećavajući na taj način koncentraciju u otopini. To je
proces karakterističan za vodonosnike koji imaju visoki omjer krutina/otopina. Postoji
nekoliko razloga zašto se pH može povećati. Jedan od mogućih razloga je unos protona
reakcijama trošenja minerala i ionske izmjene u kombinaciji s učinkom isparavanja u
sušnim i polusušnim područjima. Ovo povećanje pH obično se povezuje sa salinizacijom
tla (Alloway et. al., 2004).

3
2.1. Distribucija arsena u podzemnim vodama
Prirodna kontaminacija arsenom u podzemnim vodama prijavljena je diljem svijeta,
a većina njih pripada južnoazijskim i južnoameričkim regijama (slika 2). Vodonosnici
imaju visoke omjere krutina/otopina, obično između 3-20 kg/L i kao rezultat toga,
podzemne vode unutar njih su posebno osjetljive na nakupljanje arsena u otopini. Osim
toga, vodonosnici češće imaju povoljnije fizičke i kemijske uvjete za mobilizaciju i
transport arsena nego što je to slučaj u površinskim vodama. Koncentracije arsena u
podzemnim vodama u većini zemalja manje su od 10 μg/L. Istrage diljem svijeta otkrile su
brojne vodonosnike za značajnim sadržajem arsena u podzemnim vodama (koncentracije
veće od 50 μg/L). Vodonosnici izloženi najvećem riziku mogu se naći u velikim
aluvijalnim deltama i deltnim ravnicama što je karakteristično za Bangladeš, Tajvan,
Zapadni Bengal, Nepal, sjeverna Kina, Mađarska, Rumunjska i Vijetnam. Za sušna
područja problem predstavljaju veliki unutarnji bazeni karakteristični za Meksiko, Čile i
Argentinu.

Slika 2. Zemlje zahvaćene problemima s arsenom (Shaji et. al., 2021).

Bangladeš i Indija (Zapadni Bengal)

Delta Bengala u Bangladešu i Zapadni Bengal (Indija) jedno je od najgušće

naseljenih područja na Zemlji. Tradicionalni izvori vode u ovim područjima su rijeke i bare
te ručno kopani, plitki bunari. Problemi s arsenom Bengalskog bazena javljaju se unutar
mladih, holocenskih, plitkih vodonosnika (<150 m dubine), sastavljenih od aluvijalnih i
deltnih sedimenata nataloženim golemim riječnim sustavima rijeke Ganges, Brahmaputra i

4
Meghna te njihovim pritocima. Ovi aluvijalni i deltni sedimenti dominantno se nalaze u
gornjim, grubljim dijelovima aluvijalne lepeze građene od pijeska i šljunka. U srednjim
dijelovima bazena, pojasevi meandara sastoje se od nasipa, močvara i ispuna napuštenih
kanala. U donjem dijelu delte, naslage močvara i plimskih ravnica uglavnom se sastoje od
finog mulja i gline. Ove naslage pokrivaju većinu Bangladeša (slika 3) i veliki dio
Zapadnog Bengala (Alloway et. al., 2004).

Slika 3. Geološka karta Bangladeša (Alloway et. al., 2004).

Problemi s arsenom u podzemnim vodama Bangladeša i Zapadnog Bengala predstavljaju

najozbiljnije identificirane pojave na globalnoj razini. Koncentracije arsena variraju
između 0,5 μm/L do 3200 μg/L. Najteže pogođeno područje Bangladeša je jugoistok gdje
je identificirano više od 90% bunara koji imaju koncentracije arsena >50 μg/L (slika 4).
Stupanj kontaminacije nije toliko jak na Zapadu Bengala kao u Bangladešu.

5
 Slika 4. Karta Bangladeša koja prikazuje distribuciju arsena u podzemnoj vodi iz
plitkih (<150m) bunara pri različitim graničnim koncentracijama (Alloway et. al.,2004).

Prepoznati su zdravstveni problemi koji proizlaze iz kroničnih izloženosti arsenu u vodi za

piće, a uglavnom se sastoje od kožnih poremećaja, osobito promjena pigmentacije, iako su
identificirani i neki slučajevi raka kože. Bolest koja se razvija zbog kronične izloženosti
arsenu naziva se arsenikoza. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definira arsenikozu
kao kronično stanje koje proizlazi iz produljenog uzimanja arsena iznad sigurne doze
tijekom najmanje šest mjeseci, obično se očituje karakterističnim kožnim lezijama
melanoze ili keratoze sa ili bez zahvaćanja unutarnjih organa. Ovisno o količinama,
anorganski arsen unesen u ljudski organizam može imati kronični ili akutni učinak.
Kronično trovanje izaziva melanoze i bolest „crne kože“ koja ima specifične keratoze i
kvržice na šakama i stopalima. Organski arsen je manje štetan za ljude od anorganskog,
tijelo ga brže izlučuje, a u velikim količinama se nalazi u morskoj hrani (Petrak, 2015).
Zabilježeno je da dnevno, muškarac koji živi u područjima zagađenim arsenom u prosjeku
unese 1,734 mg arsena putem vode za piće, dok žena unese 1,321 mg arsena. Također su

6
dodatno izloženi preko povrća i žitarica koje konzumiraju. Do izlaganja arsenu može doći i
udisanjem onečišćenog zraka, no takva je izloženost u Bangladešu manje vjerojatna jer ne
postoji industrija koja ispušta arsen u atmosferu. (Ahmad et. al., 2018).

7
3. ZAKLJUČAK
Sve veći interes za arsen u podzemnim vodama tijekom posljednjeg desetljeća
proizlazi iz svijesti o njegovim štetnim učincima na ljudsko zdravlje i posljedične revizije
preporučenih graničnih vrijednosti za arsen u vodi za piće. Zabrinutost je također porasla
nakon prepoznavanja velikih problema s arsenom u Bangladešu i drugim zemljama.
Podzemna voda je vjerojatno izvor vode najosjetljiviji na razvoj visokih koncentracija
arsena zbog prirodnih geokemijskih reakcija u vodonosniku. Područja podzemnih voda s
visokim sadržajem arsena nalaze se u Argentini, Čileu, Meksiku, Tajvanu, Bangladešu,
Zapadnom Bengalu, Nepalu, Vijetnamu i Mjanmaru. Opseg problema u smislu populacije
izložene arsenu najveći je u Bengalskom bazenu s više od 40 milijuna ljudi koji piju vodu
koja sadrži arsen u koncentracijama većim od 50 μg/L. Takva „prirodna“ problematična
podzemna voda uglavnom se nalazi u dvije vrste okoliša. Prvi su snažno reducirajući
vodonosnici koji potječu iz aluvijalnih sedimenata. Drugi su unutarnji ili zatvoreni bazeni
u sušnim i polusušnim područjima. Oba okoliša sadrže geološki mlade sedimente i
pojavljuju se u ravnim, niskim područjima gdje je protok podzemne vode spor.

Podzemne vode predstavljaju važan izvor pitke vode za milijune ljudi diljem svijeta. Iako
se ovaj seminarski rad usredotočio na područja gdje su koncentracije arsena u podzemnim
vodama često visoke, treba imati na umu da su to iznimke. Podzemna voda najčešće
predstavlja siguran i pouzdan oblik pitke vode.

8
 4. LITERATURA

1. Ahmad, A. S., Manzulur, K. H. i Mushfiqul, H. (2018) – Arsenic contamination in

groundwater in Bangladesh: implications and challenges for healthcare policy,
National Library of Medicine.
2. Alloway, J. B., Centeno, A. J., Finkelman, B. R., Fuge, R., Lindh, U., Smedley, P.
(2004) – Medical Geology – Imapcts of the natural environment on public health,
Canada.
3. Petrak V. (2015) – Ekotoksikologija arsena, Tekstilno-tehnološki fakultet,
Sveučilište u Zagrebu.
4. Shaji, E., Santosh. M., Sarath, K. V., et. al. (2021) – Arsenic contamination of
groundwater: A global synopsis with focus on the Indian Peninsula, Geoscience
Frontiers.

5. POPIS SLIKA
Slika 1. Eh-pH dijagram arsena (Alloway et. al., 2004).................................................3
Slika 2. Zemlje zahvaćene problemima s arsenom (Shaji et. al., 2021).........................4
Slika 3. Geološka karta Bangladeša (Alloway et. al., 2004)..........................................5
Slika 4. Karta Bangladeša koja prikazuje distribuciju arsena u podzemnoj vodi iz
plitkih (<150m) bunara pri različitim graničnim koncentracijama (Alloway et. al.,2004).........6