Sveučilište u Splitu

Odsjek za pedagogiju

Kolegij: Jezična kultura

Prijedlozi, veznici i čestice

Seminarski rad
 1. Uvod

U ovom radu analiziraju se prijedlozi i veznici u hrvatskom jeziku s naglaskom na

normativne probleme te pravilnu uporabu istih prema knjizi Normativnost i
višefunkcionalonost u hrvatskom standardnom jeziku autora A. Frančić, L. Hudeček i M.
Mihaljević. Prijedlozi su nepromjenjiva vrsta riječi kojima se označuju odnosi među živim
bićima, stvarima i pojavama u najširem smislu riječi tj. koje izriču različite odnose između
onoga što označuju imenice ili zamjenice. Veznici su nepromjenjive riječi kojima se
povezuju riječi, skupine riječi i rečenice. Čestice (ne, evo, eto, eno, god, li, zar) iskazuju stav
govornika o onome o čemu se govori. S uporabom pojedinih veznika, prijedloga te čestica
povezani su neki normativni problemi stoga je cilj ovog rada razjasniti neke nedoumice te
upozoriti na najčešće pravopisne probleme povezane s prijedlozima i veznicima.

2. Prijedlozi
2.1. Podjela prijedloga

Prijedloge možemo podijeliti na prijedloge čije se značenje ne može izvesti ni iz koje druge
riječi ili složeni od dvaju prijedloga ili prijedloga i imenice.

Prijedlozi čije se značenje ne može izvesti ni iz koje druge riječi su: bez, do, iz, k, kod, kroz,
među, na, nad, nakon, niz, o, od, oko, po, pod, pred, prema, pri, preko, protiv, radi, s, unatoč,
u, uz, za, zbog.

Izvedeni prijedlozi su: čelo, dno, duž, kraj, mjesto, put, sred, vrh.

Složeni prijedlozi su: dovrh, iznad, nadohvat, nadomak, nadno, nakraj, namjesto, nasuprot,
navrh, podno, pokraj, posred, potkraj, povrh, udno, uoči, uvrh, usred, usuprot, zaradi.
(Frančić, Hudeček i Mihaljević 2006:149)

2.2. Dva uzastopna prijedloga koja se slažu s različitim padežima

Jedan uz drugi ne mogu stajati prijedlozi koji dolaze s različitim padežima. Iza svakog
prijedloga stavlja se imenica u padež koji taj prijedlog zahtijeva. Prijedlozi koji često dolaze
u paru zahtijevaju drukčiju padežnu dopunu. Ako se prijedlozi slažu s istim padežom
povezuju se veznikom i. (Frančić, Hudeček i Mihaljević 2006:150)
Primjer koji autorice Frančić, Hudeček i Mihaljević (2006:150) navode:

(s/sa + instrumental, bez + genitiv)

Zaposlenici sa ili bez radnog iskustva. -pogrešno

Zaposlenici s radnim iskustvom ili bez njega. -ispravno

2.3. Navesci

Navesci se dodaju prijedlozima, prefiskima i riječima koje se mijenjaju prema pridjevno-

zamjeničnoj sklonidbi. Primjer proširivanja prijedloga: ka gradu, sa mnom, nada me, sa
pšenicom. Primjer proširivanja prefiksa: strugati-sastrugati, raz-(znati - razaznati). (Frančić,
Hudeček i Mihaljević 2006:150-151)

2.4. Pravopisni problemi

a) Prijedlog glede

Prijedlog glede treba upotrebljavati u značenju što se tiče čega (ne koga), s obzirom na, u vezi
s', a ne umjesto prijedloga radi i zbog. U sljedećoj rečenici je pogrešno upotrebljen prijedlog.
„Sastali su se glede razgovora.“ Prijedlog glede može se upotrebljavati i u značenjima 'uzevši
u obzir (što)': uzevši u obzir novonastalu situaciju = glede novonastale situacije. (Frančić,
Hudeček i Mihaljević 2006:151)

b) Prijedlozi ispod i iznad

Prijedlozi ispod i iznad s riječju u genitivu označuju prostorni odnos (prebivanje čega tj.
odvijanje kakva procesa na određenu mjestu). Ne upotrebljavaju se za izricanje cilja ili
smjera. Ispravno je reći „bacio se pod stol“, a ne „bacio se ispod stola“. (Frančić, Hudeček i
Mihaljević 2006:152)

c) Prijedlog ispred

Prijedlog ispred često se pogrešno upotrebljava tako da znači zastupanje tj. umjesto
prijedloga uime. (Frančić, Hudeček i Mihaljević 2006:152)

Primjer koji autorice Frančić, Hudeček i Mihaljević (2006:152) navode:

Govorio je ispred dijaspore. -pogrešno

Govorio je uime dijaspore. -ispravno

d) Prijedlog iz

Izraze poput „profesorica iz matematike“ treba izbjegavati iako su česti u razgovornome

funkcionalnom stilu. Ispravno je reći „profesorica matematike“. (Frančić, Hudeček i
Mihaljević 2006:152)

e) Prijedlozi između i među

Prijedlog između dolazi kao veza u odnosu dvaju predmeta/pojmova (između Zagreba i
Rijeke, između kuće i vrta), a prijedlog među dolazi kao veza u odnosu više
predmeta/pojmova (među svim hrvatskim gradovima). (Frančić, Hudeček i Mihaljević
2006:152)

f) Prijedlozi k(a) i kod

Treba razlikovati uporabu ovih dvaju prijedloga. Prijedlog k(a) označuje kretanje prema
nekomu cilju i ne treba na njegovom mjestu upotrebljavati prijedlog kod. (Frančić, Hudeček i
Mihaljević 2006:152)

Primjer koji autorice Frančić, Hudeček i Mihaljević (2006:152) navode:

Sestra ide kod brata. - pogrešno

Sestra ide k bratu. – ispravno

g) Prijedlog na

Uporaba je prijedloga na uz imenicu telefon (Marko na telefonu) dobra jer „biti na telefonu“
znači telefonirati, dok je uporaba prijedloga kod i pri dvoznačna (netko tko je kod telefona ne
mora telefonirati). Nepravilna je uporaba prijedloga na u skupini: „raspravljati na tu temu“ ,
ispravno je „raspravljati o toj temi“. (Frančić, Hudeček i Mihaljević 2006:153)

h) Prijedlozi nadohvat i nadomak

Prijedloge nadohvat i nadomak dobro je upotrijebiti i uz riječ u dativu i uz riječ u genitivu

(nadomak grada i nadomak gradu, nadohvat ruke i nadohvat ruci). (Frančić, Hudeček i
Mihaljević 2006:153)

i) Prijedlog nasuprot
Prijedlog nasuprot je, kao i unatoč i usprkos, samo dativni prijedlog, ne treba ga
upotrebljavati s genitivom (nasuprot studentskog doma < nasuprot studentskomu domu).
(Frančić, Hudeček i Mihaljević 2006:153-154)

j) Prijedlog od

U suvremenom standardnom jeziku, posvojna konstrukcija s genitivom i prijedlogom "od"

primjenjuje se samo s neživim posjedovateljima, izražavajući pripadanje neživim objektima,
posebno onima koji predstavljaju odvojive dijelove (npr. čep od boce, poklopac od kutije,
ključevi od vrata). Upotreba ove konstrukcije za izražavanje pripadanja živim
posjedovateljima nije dopuštena prema normama standardnog hrvatskog jezika, iako je česta
u razgovornom stilu (npr. kuća od Martina, *suknja od Ane). Standardni jezik preferira oblik
poput "Martinova kuća" i "Anina suknja". (Frančić, Hudeček i Mihaljević 2006:154)

k) Prijedlog po

Prijedlog po često se pogrešno upotrebljava. Najčešći primjeri njegove pogrešne uporabe koje
navode autorice Frančić, Hudeček i Mihaljević (2006:154) su u sljedećim rečenicama.

Po meni taj je prijedlog loš. < Mislim da je taj prijedlog loš.

Raspravljati po tom pitanju. < Raspravljati o tom pitanju.

To je loše po nas. < To je loše za nas.

Ispit polažem po prvi put. < Ispit polažem prvi put.

l) Prijedlog putem

U sljedećim primjerima autorice Frančić, Hudeček i Mihaljević (2006:155) navode primjere

rečenica gdje je prijedlog putem suvišan.

Na natječaj za programera možete se javiti putem telefona. < Na natječaj za programera

možete se javiti telefonom.

Javi mi se putem interneta. < Javi mi se internetom.

Obrazovanje i komunikacija sa školom putem e-maila. > Obrazovanje i komunikacija sa

školom e-poštom.

Umjesto prijedloga putem bolje je, kad je to moguće, izravno upotrijebiti imenicu u
instrumentalu. Rečenica „Kao korisnik hineta član ste hinet liste putem koje čete dobivati
najvažnije informacije.“ može se preoblikovati u rečenicu „Kao korisnik hineta član ste hinet
liste pa ćete stoga dobivati najvažnije informacije.“ Normativno se razjednačuje prijedlog
putem od instrumentala imenice put koji glasi putom. (Frančić, Hudeček i Mihaljević
2006:155)

m) Prijedlog s(a)

Prijedlog s(a) instrumentalom najčešće označuje društvo (Putovao sam s kolegom), način (S
mukom je obavio posao) i vrijeme (S dolaskom proljeća postajemo veseliji). U izricanju
sredstva prijedlog se izostavlja što vidimo u dolje navedenim primjerima.

S olovkom je sve zapisano > Olovkom je sve zapisano

Došao je s vlakom > Došao je vlakom

Putovat ću s avionom> Putovat ću avionom

Javit ću ti se s telefonom, faksom, elektroničkom poštom> Javit ću ti se telefonom, faksom,

elektroničkom poštom.

To se ne odnosi na slučajeve u kojima se sredstvo izriče brojevima, prilozima količine i

drugim izrazima bez sklonidbe, npr. „S malo novca ne može se sagraditi dvorac." Prijedlog
sa obavezatno dolazi ispred riječi koje počinju sa s,š,z,ž (sa životinjama, sa sestrom) te ispred
instrumentalnog oblika osobne zamjenice ja (sa mnom). (Frančić, Hudeček i Mihaljević
2006:155-156)

n) Prijedlozi unatoč i usprkos

Problemi povezani s upotrebom prijedloga unatoč i usprkos obuhvaćaju pitanje odabira

padeža imenske riječi uz ove prijedloge, primjerice"unatoč visokih temperatura" ili "unatoč
visokim temperaturama". Iako se u normativnim priručnicima preporučuje davanje prednosti
prijedlogu usprkos jer nije uvijek zamjenjiv s prijedlogom unatoč, budući da nisu potpuno
istoznačni. Primjerice, usprkos se koristi kada je riječ o svjesnoj radnji, dok unatoč može
označavati nepredviđene situacije. Osim toga, usprkos često izražava snažniji otpor u odnosu
na unatoč. Prijedlog usprkos češće se koristi uz osobe ili živa bića te aktivnosti povezane s
njima. Važno je napomenuti da ovi prijedlozi i prijedlog radi jedini mogu stajati iza riječi na
koje se odnose. (Frančić, Hudeček i Mihaljević 2006:156)

o) Prijedlozi zbog i radi

Treba razlikovati prijedlog zbog od prijedloga radi, prijedlog zbog je prijedlog uzroka, a
prijedlog radi je prijedlog namjere. U sljedećim primjerima su ispravno upotrijebljeni
prijedlozi: „Teturao je zbog previše pića.“ (uzrok njegovu teturanju bilo je previše pića),
„Došao je u kafić radi pića.“ (u kafić je došao s namjerom da pije). Katkad je teško pouzdano
odrediti koji od tih prijedloga treba upotrijebiti, tj. moguća je i uzročna i namjerna
interpetacija: „Zatvoreno radi preuređenja.“ (zatvoreno je s namjerom da se preuredi),
„Zatvoreno zbog preuređenja.“ (uzrok je zatvaranju preuređenje). (Frančić, Hudeček i
Mihaljević 2006:157)

3. Veznici
3.1. Pravopisni problemi
a) Veznici budući da i jer

Budući da i jer su uzročni veznici. Veznik budući da upotrebljava se u inverziji, tj. kad
zavisna surečenica dolazi iza glavne surečenice. U praksi se to načelo često krši. Nadalje,
pogrešna je uporaba glagolskoga priloga budući umjesto uzročnoga vezničkog skupa budući
da. (Frančić, Hudeček i Mihaljević 2006:158)

b) Veznik da

Veznikom da uz kondicional glagola biti izriče se namjera i tu skupinu ne treba upotrebljavati

u rečenicama poput: Otišao je na liječenje da bi tamo umro. (nije otišao na liječenje s
namjerom da tamo umre, nego je otišao na liječenje i tamo umro). (Frančić, Hudeček i
Mihaljević 2006:158-159)

c) Veznici ni i niti

Mnoge jezične greške povezane su s zamjenom veznika ni i niti te udvojenih veznika ni...ni i
niti...niti. Kombinacije veznika ni i niti pojavljuju se u praksi, ali nisu normativno prihvatljive
u neutralnom stilu. Ovi veznici imaju pojačanu funkciju, a niti izražava viši stupanj nijekanja
od ni. U neutralnom stilu treba koristiti veznik ni, dok niti služi samo za pojačavanje.
Ponavljanjem veznika ni često se povezuju rečenice u kojima se ponavljaju određeni
rečenični sadržaji ili rečenice u kojima su izostavljeni zalihosni elementi, npr. „On ni ne čuje
ni ne govori.“ U toj se rečenici veznik ni...ni ne može zamijeniti veznikom niti...niti. Veznik
niti...niti ne dopušta dodatno nijekanje (On niti ne čuje niti ne govori < On niti čuje niti
govori). Veznici ni...ni koriste se uz imenice, pridjeve, priloge, brojeve, zamjenice te
nefinitne glagolske oblike, dok veznici niti...niti prate glagolske oblike s kategorijama lica i
vremena. Preporuka za izvorne govornike hrvatskog jezika jest uvijek koristiti ni kad je to
dopušteno njihovim jezičnim osjećajem, a niti samo kada je nemoguće koristiti ni. (Frančić,
Hudeček i Mihaljević 2006:159-160)

d) Veznik pošto

Veznik pošto vremenski je veznik i često se pogrešno upotrebljava na mjestu uzročnih

veznika jer i budući da. (Frančić, Hudeček i Mihaljević 2006:161)

e) Veznička skupina s obzirom na to da

Pogrešna je uporaba uzročne vezničke skupine s obzirom na to da u pokraćenome obliku

obzirom da ili s obzirom da. (Frančić, Hudeček i Mihaljević 2006:161)

4. Čestice
4.1. Pravopisni problemi
a) Čestice evo, eto, eno

Čestice evo, eto, eno izražavaju odnose na sličan način kao i zamjenice i prilozi ovaj, taj, onaj
i ovdje, tu, ondje. Dakle, evo se odnosi na ono što je blizu (prostorno ili emocionalno)
govornika, eto na ono što je blizu sugovornika, a eno je daleko i od govornika i od
sugovornika. (Frančić, Hudeček i Mihaljević 2006:162)

b) Čestica god

Treba razlikovati samostalnu česticu god od čestice god koja je dijelom složenoga priloga:
tko god (bilotko), a tkogod (netko). (Frančić, Hudeček i Mihaljević 2006:162)

c) Čestica li

Čestica li može služiti za pojačavanje značenja (lijepa li je) i za oblikovanje upitnih rečenica.
Često se uz česticu li pogrešno upotrebljava čestica da (da li umjesto je li). Međutim da li i je
li ne distributiraju se na isti način što dovodi do jezičnih pogrešaka. Dakle, ako se u izjavnoj
rečenici nalazi glagolska enklitika je, upitna se rečenica tvori prebacivanjem te enklitike na
početno mjesto i dodavanjem čestice li (Je li...). Ako se u izjavnoj rečenici pojavljuju
glagolske enklitike sam, si, smo, ste, su, ću, ćeš, će, ćemo, ćete, će, u upitnoj se rečenici
pojavljuje puni oblik glagola biti ili htjeti i čestica li (jesam li, hoćeš li). Ako izjavna rečenica
ne sadrži oblike pomoćnih glagola biti i hjeti, u upitnoj se rečenici glagol stavlja na prvo
mjesto, a iza njega slijedi čestica li (čuješ li?). (Frančić, Hudeček i Mihaljević 2006:162-163)

d) Čestica ne

Čestica ne piše se odvojeno uz glagole osim nemoj, nemam i neću. IV. Izdanje Babić-Finka-
Moguševa pravopisa dopušta i pisanje neću i ne ću, a od V. Izdanja nadalje i u Babić-Ham-
Moguševu pravopisu ne ću jedini je način pisanja. Čestica ne piše se zajedno s
imenicama,pridjevima i prilozima (nečovjek, nehrvat, nelijep, neobičan, nestvarno).
(Frančić, Hudeček i Mihaljević 2006:163)

e) Čestica put

Čestica put piše se sastavljeno s brojem u prilozima jedanput, dvaput, triput itd. U posebnome
isticanju može se pisati i odvojeno: dva puta, tri puta. (Frančić, Hudeček i Mihaljević
2006:163)

5. Zaključak

Normativne nedoumice i pravopisni problemi vezani uz prijedloge, veznike i čestice česta su

pojava u svakodnevnom izgovoru i pisanju. Izazivaju zbunjenost među govornicima i piscima
zbog različitih tumačenja i varijanti u upotrebi. Ipak, pravilno usvajanje gramatičkih pravila i
dosljedna primjena mogu poboljšati jasnoću i preciznost komunikacije. Kontinuirano
usavršavanje i korištenje relevantnih izvora, poput pravopisnih priručnika, pomoći će u
rješavanju takvih nedoumica i unapređenju jezičnih vještina.

6. Popis literature

FRANČIĆ, Anđela. Hudeček, Lana i Milica Mihaljević. 2006. Normativnost i

višefunkcionalnost u hrvatskom standardnom jeziku. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada