RIMSKA KNJIŽEVNOST

Rimljani su stvorili golemo Rimsko Carstvo. Zavladali su svim europskim zemljama (osim dijela
Britanije),kraljevima uz Crno more, Malom Azijom, sjevernom Afrikom, Egiptom… Rimsko je Carstvo
bilo kozmopolitsko društvo otvoreno tuđim tradicijama. Novoosvojene provincije mogle su sačuvati
svoju kulturu i tradiciju. Rimska je umjetnost preuzimala dio svih tih kultura, ali na nju je ipak najviše
utjecala Grčka.

Cjelokupna rimska književnost napisana je latinskim jezikom. Njime su govorili viši slojevi, a niži
dijalektom koji se nije koristio u književnosti.

Književnost je podijeljena na:

1. NIŽE KNJIŽEVNE VRSTE (komedije, satire, epigrami, basne – ove su se mogle pisati i grčkim
jezikom)
2. VISOKE KNJIŽEVNE VRSTE ( ep, tragedija, govornička, povijesna i filozofska proza – djela su
pisana biranim stilom, jezik je mogao biti isključivo latinski; teme su se razlikovale od onih nižih)

Rimskoj je književnosti bila uzor grčka. Prihvatili su i preradili grčke književne oblike, ali su stvorili i nove
: SATIRA, PJESNIČKA POSLANICA, PROZNO KNJIŽEVNO PISMO

RAZDOBLJA RIMSKE KNJIŽEVNOSTI

1. PRVO (UVODNO) RAZDOBLJE RIMSKE KNJIŽEVNOSTI

(od prvih pisanih spomenika do 240.g.pr. Krista)
- Ovo je vrijeme usmene književnosti. Poezija ima obrednu ulogu (izvode se pjesme u čast
bogovima, trijumfalne pjesme u čast pobjednika, tužaljke, molitve, poslovice, himne,
religiozne pjesme…

2. ARHAJSKO RAZDOBLJE RIMSKE KNJIŽEVNOSTI

(od 240. – 80. G. pr. Krista)
 Rim je svjetska velesila; ovo razdoblje počinje nakon 1.punskog rata
 Grčka kultura ulazi u rimsko područje
 Najslavniji je pjesnik LUCIJE LIVIJE ANDRONIK ( pisao je drame i preveo Homerovu
Odiseju na latinski)
 U dramskoj se poeziji javljaju prve obrade grčkih drama. Popularna je KOMEDIJA i
LAKRDIJA – kratki komadi u kojima je naglašena improvizacija te tzv. MIM – dramske
improvizacije u kojima se realistički oponašaju prizori iz svakodnevnog života
 Komedija se razvija pod grčkim utjecajem, a nerijetko se prerađuju grčki originali
 Stvaraju se tipizirani likovi i maske
 Najpopularniji komediografi su TERENCIJE i PLAUT
RIMSKA DRAMA

 Piše se tragedija i komedija. Na tragediju su utjecali grčki pisci i to Euripid i Eshil, ali na komediju nisu
(samo stara atička komedija – Marcijal)

 Kora više nema u pravom smislu riječi, već se u drami razlikuje dijaloški i pjevani (recitirani) dio.

 Postoje i kratki komadi (mim) koji se improviziraju i u kojima postoje tipizirani likovi : Maccvus – seljačina
i lakrdijaš ; Bucco – žderonja i brbljivac; Pappus- glupi starac; Dossennus – lukavi grbavac

 U Rimu je bilo zabranjeno prikazivati predstave s temama iz javnog života i politike. Zato komedije
uzimaju građu iz privatnog obiteljskog života. Stvaraju se stalni tipovi komedije karaktera : stari otac,
raspusni sin, zavedena djevojka, hvalisavi vojnik, parazit, snalažljivi rob, škrtac…

 U početku su se izvodile u vrijeme blagdana, a uključivale su i utrke u cirkusima, sportske priredbe te

gladijatorske borbe u arenama. Te blagdane – festivale Rimljani zovu LUDI, što znači igre.

 Kasnijim razvojem države, nakon propasti republike predstave više nisu bile ograničene na određene
dane već su se prikazivale tijekom cijele godine, a organizatori su bili i privatnici ( često carevi,
senatori…) koji su time kupovali naklonost masa. Oni su od autora kupovali kazališne komade te
unajmljivali kazališne družine

 U kazalištu su mogle glumiti žene.

 Osim tragedije i komedije osobito je popularan bio MIM u kojem se moglo psovati, pričati viceve,
prikazivati erotske igre, prizore sa smaknućima, različita mučenja…

 Od svih scenskih vrsta propašću Zapadnog Rimskog Carstva ODRŽAO SE JEDINO MIM i u srednjem
vijeku predstavljao je ishodište teatra iako je u mnogim zemljama u počecima kršćanstva bio i zakonom
zabranjivan

 Rimske su pozornice bile u početku ( Plautovo doba) drvene i privremene. Kasnije se tek počinju graditi
kazališta od kamena. Kazališta se više ne grade izvan grada i u posvećenu Dionizovu prostoru, već na
bilo kojem prikladnom mjestu. Scena postaje – podij, pozornica sa zidnim zaleđem koje je ukrašeno
ornamentima. Bivša orhestra konačno postaje odijeljeni dio gledališta za povlaštene. Gledalište za
ostale posjetitelje je amfiteatralnog oblika. Ulazi prolaze ispod sjedišta koja su podignuta na likovima.
Postoji i posebno ograđen prostor za vitezove. Preko gledališta može se navući zastor koji štiti publiku, a
ispred pozornice postoji drveni zastor koji se prije predstave spušta u predviđeni procijep.
TIT MAKCIJE PLAUT ( 254. – 184. pr. Kr. )

 Tradicija mu je pripisivala oko 130 komedija, bio je popularan pa su organizatori razne komade izvodili
pod njegovim imenom

 Sigurno je napisao 21 komediju, ali nijedna nije u potpunosti sačuvana.

 Najpoznatije su :

 ŠKRTAC

 HVALISAVI VOJNIK

 MLADI KATARŽANIN

 BAKHIDE

 SUŽNJI

 MENEHMI ( braća blizanci)

 Za Plauta su karakteristične KOMEDIJE INTRIGE ( izuzev Škrca)

 Pisao je po uzoru na atičku komediju –

 Grčke je teme prilagođavao rimskim prilikama

 Mjesto radnje je uglavnom Grčka pa može ismijavati Rim ( preneseno značenje)

 Humor mu je vulgaran, pisan za puk

 Jezik – narodni

 Glavni lik je rob – on vodi radnju

  Likovi su jasno ocrtani i karikirani

 Jako je utjecao na europske komediografe : Držića, Shakespearea, Molierea, Goldonija…

3. ZLATNO RAZDOBLJE RIMSKE KNJIŽEVNOSTI

(od 80.pr. Kr. – 14. g. po. Kr.)
 Najvažnije i najplodnije razdoblje rimske književnosti; u njemu je pisao najveći broj značajnih
stvaralaca
 Rim je bio razvijen grad, tada su sagrađene neke od najvećih građevina…
 Dijeli se na : CICERONOVO DOBA i
AUGUSTOVO DOBA
CICERONOVO DOBA ( 80. – 30. g. pr. Kr.)
 Karakteriziraju ga borbe i propast Republike
 Ciceron (Marko Tulije) bio je najznačajniji rimski govornik čiji su govori bili popularni zbog
humora, ironije i igara riječima. U njima je iskazivao svoju političku angažiranost (govori protiv
Katiline). Od stvaralaštva mu je sačuvano oko 800 pisama – Ciceronov intiman dnevnik
 Važna osoba ovog razdoblja je GAJ JULIJE CEZAR
 U Ciceronovom se razdoblju uglavnom piše PROZA
AUGUSTOVO DOBA (30. g. pr. Kr. - 14. g.po. Kr.)
 August – zvao se Oktavijan, nakon što je pobijedio Marka Antonija i Kleopatru od senata je
dobio ime August te se proglasio carem; davao je prvu moralnu i materijalnu podršku
pjesništvu. Zalagao se za kulturni razvitak države. Književnici se okupljaju u književne krugove,
a materijalno ih potpomažu ugledni građani.
 Popularno je dvorsko pjesništvo
 Najpoznatiji književni krug bio je onaj čiji je pokrovitelj bio bliski Augustov suradik GAJ CILNIJE
MECENAT (po njemu mecena je pokrovitelj umjetnosti)
 Pisci zlatnog razdoblja :
GAJ VALERIJE KATUL (oko 87. – 54. g.pr. Kr.)

 Najveći rimski pjesnik zlatnog doba

 Rođen u bogatoj patricijskoj obitelji u Veroni; s 18 godina dolazi u Rim i posvećuje se književnosti; Nije
se upuštao u stranačke političke borbe

 Napisao je zbirku od 116 pjesama – epigrama, elegija, manjih lirskih oblika

 TEME: ljubav, zabava, umjetnost

 Pjeva pjesma prijateljima, pjesma za gozbu, rugalice, epigrame

 Najznačajniji dio njegovog pjesništva je LJUBAVNA LIRIKA

 Ljubavne pjesme su mu nastale pod utjecajem Alkeja i Sapfe

 Posvećene su KLODIJI – lijepoj udanoj plemkinji koja je imala ljubavnike među njima i samog pjesnika

 U čast Sapfe pjesnik Klodiju naziva nova Lezbija

 Iskazuje joj razne osjećaje: sreću, strast, zadovoljstvo, ali i ljubomoru, gorčinu, razočaranje, svađe,
mržnju i na kraju raskid – po pjesmama možemo pratiti razvoj njihove ljubavi

 Zbirka predstavlja intiman lirski dnevnik

KVINT HORACIJE FLAK (65. – 8. G. PR. Kr.)

 Rimski pjesnik Augustovog doba

 Vergilije ga je predstavio Mecenatu koji postaje njegovim zaštitnikom i približio ga Augustu koji mu
poklanja imanje

 Horacije počinje propagirati Augustove političke ideje u svojim djelima

 Horacije je najviše prevođen antički pisac i njegov cijeli opus je sačuvan

 POSLANICE ( EPISTULAE) – zbirka poslanica ( pisama) ; one su poslane određenim osobama, a od

njih je najpoznatija POSLANICA PIZONIMA još zvana i PJESNIČKO UMIJEĆE – u njoj je uspostavio
uzorak klasicističke estetike s posebnim osvrtom na dramu. Bila je uzor kasnijim europskim pjesnicima.

 Vrhunac pjesničkog stvaranja su njegove ODE – refleksivne, ljubavne, vinske, socijalne, političke i
rodoljubne tematike

 Nastale su po uzoru na Alkeja, Sapfu i Anakreonta ; sve su refleksivne i senzibilne te imaju dublje,
univerzalno značenje. Upućene su nekoj osobi.

 Najpoznatija oda je ODA LIDIJI. Napisana je u obliku dijaloga i upućena pjesnikovoj bivšoj dragoj.

PUBLIJE OVIDIJE NAZON ( 43. g. pr. Kr. - 18. g. pr. Kr.)


 Rimski pjesnik Augustovog doba

 Rođen u Sulmoru u obitelji starog viteškog roda; studirao je retoriku u Rimu, Grčkoj i Maloj Aziji; odrekao
se karijere i posvetio književnom radu ; nije imao neka nacionalna uvjerenja, uvijek je bio sklon
lagodnom životu
 Zbog nepoznatih razloga ( pretpostavlja se da je priređivao čak i za Rim nemoralne orgije pa ga je car
optužio da kvari mladež; nije se mogao prilagoditi društvenim normama) car August ga je poslao u
progonstvo u Tome ( Crno more, današnja Rumunjska) gdje je i umro želeći se vratiti u Rim

 METAMORFOZE – najbolje Ovidijevo djelo, ep pisan u heksametrima ; obrađuje oko 250 mitoloških
priča u 15 knjiga utemeljenih na pretvorbi nekih likova ( Kaos se pretvorio u Kozmos; Cezar u zvijezdu,
Nioba u mramorni stup nakon što su joj Apolon i Afrodita pobili 7 sinova i 7 kćeri; Narcis u cvijet…) To je
svojevrstan moralistički zbornik s mnogo lirskih elemenata, pretvorbe se opisuju u mnoštvu detalja

 EX PONTO ( POSLANICE IZ PONTA) Ponto je na latinskom naziv za Crno more ( pontus = dubina,
more, pučina); ovo je zbirka pisama u obliku elegija u kojima on izražava svoje žalbe i molbe za povratak
u Rim

 PUBLIJE VERGILIJE MARON ( 70. – 19. g. pr. Kr.)

 Najznačajniji epski pjesnik rimske književnosti Augustova doba

 Rođen je blizu Mantove, odgojen na očevom imanju; školovao se u kulturnim središtima sjeverne Italije,
retoričke i filozofske studije završio je u Rimu i Napulju. Volio je prirodu i seoski život, nije se snalazio u
gradu. Izgubio je očevo imanje jer mu ga je oduzeo car kada je dijelio zemlju ratnim veteranima u doba
uspostave Carstva. Nakon toga se sprijateljio s Horacijem koji ga dovodi u Mecenatov krug, a ovaj ga
približava Augustu. August mu poklanja imanje u Kampanji na kojem je proveo ostatak života

 ENEIDA – junački nacionalni ep u 12 knjiga;

 pisan je heksametrima i izdan posmrtno.

 Poznanstvo s carem Augustom bilo je presudno za stvaranje ovog epa. August se proglasio carem i
želio je to svoje carsko podrijetlo i dokazati. Eneja je sin božice Venere ( Afrodite) i Anhiza, a smatra se
osnivačem grada Rima. Enejin sin je Askanije – Jul, osnivač roda Julijevaca kojemu pripada car August,
dakle božanskog je podrijetla. U epu se veliča i slavi Rim

 Tako se svi nacionalni epovi u daljnjim književnim razdobljima pišu po uzoru na Eneidu

 Kako bi potaknuo nadahnuće Vergilije je otputovao u Grčku i na ruševine Troje – razbolio se i umro
ostavivši nedovršeno 60 stihova

 Eneidom je Vergilije stekao veliku slavu

 Spjev je pjevan po uzoru na Homera i pažljivo komponiran – prvih 6 pjevanja ( lutanja Eneje nakon
bijega iz Troje)po uzoru na Odiseju, a drugih 6 ( ratovanja nakon iskrcavanja na italsku obalu) po uzoru
na Ilijadu.

 spoj je elemenata homerskog epa i Augustovog doba

 Eneida se do romantizma cijenila kao najveći uzor epskog pjesništva uopće

 Od svih rimskih pjesnika Vergilije je ostavio najviše traga u europskoj književnosti

4. SREBRNO RAZDOBLJE RIMSKE KNJIŽEVNOSTI

( 14. – 117.g. )
 Rimsko se carstvo širi, stoga mnogi autori potječu iz rimskih provincija. Dolazi do miješanja
književnih rodova. Epovi su povijesnoga ili mitološkog sadržaja. Zbog autocenzure (okrutnost
careva) satira se ograničava na moralne i književna probleme
 Javlja se basna te epigram
 Autori su u sjeni zlatnog vijeka

 Književnici nisu previše cijenjeni za razliku od jezikoslovaca. Pjesnici koji bi pali u carevu
nemilost bili su strašno progonjeni i osuđivani na smrt
 Carevi : TIBERIJE, NERON, TRAJAN
 Na književnost i umjetnost utječe STOICIZAM
 Grci kao uzor gube na važnosti
 Počinju se pisati ROMANI
 Važna je karakteristika RETORIČNOST – prožimanje poezije i proze te miješanje stilova i
književnih rodova
 GAJ PETRONIJE ARBITER
 Napisao je roman : SATIRE – satirički roman u kojem daje sliku pokvarenog života rimskog
društva za vladavine Nerona čiji je bio „prijatelj“. Najpoznatija epizoda iz toga romana je
TRIMALHIONOVA GOZBA – u kojoj on ocrtava karikaturu samog Nerona. Neron mu je
„uskratio svoje prijateljstvo“ te naredio njegovo hapšenje. Petronije se sam ubio u svojoj kući da
bi izbjegao dati Neronu zadovoljštinu da ga vidi poniženoga.

 MARKO VALERIJE MARCIJAL ( oko 40. – oko 104. g. nakon Kr.)

 Najveći rimski pjesnik epigrama

 EPIGRAMI – zbirka od 1555 epigrama u 15 knjiga

 Epigrami su mu duhoviti i oštri; podrugljiva sadržaja, oslikavaju rimsko društvo onog vremena i
karaktere ljudi; stihovi su jasni i razumljivi, a na kraju se pojavljuje duhovit, satirična ili zlobna
poenta.
9

5. STOLJEĆA PROPADANJA
(117. – 476.)

 U 2.st. Rimsko carstvo odustaje od velikih osvajanja i propada. Rimska književnost polako
gasne. Car Hadrijan zove na svoj dvor grčke retore i filozofe, pomaže umjetnost, stavlja škole
pod svoju zaštitu, ali ništa ne pomaže da se književnost i dalje razvija. Razlog je i u jeziku. U
latinski sve više prodire pučki jezik . Čisti latinski prestaje biti živi jezik – ostaje jezikom crkve i
učenih krugova.
 Nakon razdoblja u kojem je dominantna težnja za oponašanjem grčkih pisaca pojavljuje se
kršćanstvo koje na kraju postaje vladajućom religijom. Na taj način zapravo i prestaje poganska
rimska književnost. Najveći doprinos i obilježje ovom razdoblju daje kršćanska književnost.
 Sukob rimske tradicije i kršćana
 Pisci : APULEJ

AURELIJE AUGUSTIN