ANDRIĆ, Stanko VRBANUS, Milan (Ur.) - Izabrani Izvori Za Povijest Šuma U Slavoniji, Srijemu I Baranji (Od Starog Vijeka Do 1900.)

IZABRANI IZVORI
ZA POVIJEST ŠUMA U
SLAVONIJI, SRIJEMU I
BARANJI
(od starog vijeka do 1900.)
Uredili
Stanko Andrić i Milan Vrbanus
HRVATSKI INSTITUT ZA POVIJEST

PODRUŽNICA ZA POVIJEST SLAVONIJE, SRIJEMA I BARANJE
IZABRANI IZVORI ZA POVIJEST ŠUMA
U SLAVONIJI, SRIJEMU I BARANJI

Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje
Ante Starčevića 8, Slavonski Brod
© HIP Podružnica Slav. Brod, autori i prevoditelji
Recenzent
dr. sc. Sanja Lazanin
Lektura
Slavko Sušilović, prof.
Prijelom
Krešendo, Osijek
ISBN 978-953-8102-30-1
Ova je knjiga priređena u sklopu istraživačkog projekta “Od prašuma do oranica:

povijest antropizacije šuma u Slavoniji od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća”
(IP 2014-09-6719), koji financira Hrvatska zaklada za znanost.
Slika na koricama:
Adolf Waldinger, „Šumski krajolik“, ugljen, oko 1880.
(Muzej likovnih umjetnosti, Osijek, inv. br. MLU-G-92)
IZABRANI IZVORI
ZA POVIJEST ŠUMA U
SLAVONIJI, SRIJEMU I
BARANJI
Uredili
Stanko Andrić i Milan Vrbanus
Suradnici:
Josip Parat, Anđelko Vlašić, Robert Skenderović i Dinko Župan
Slavonski Brod, svibanj 2019.

(Od starog vijeka do 1900.)
Sadržaj
Sadržaj............................................................................................................................... 5
Predgovor.......................................................................................................................... 8
Plinije Stariji, Prirodoslovlje (Naturalis historia)......................................................... 11
Apijan iz Aleksandrije, Rimska povijest (Ῥωμαϊκά).................................................. 12
Kasije Dion, Rimska povijest (Ῥωμαϊκά)..................................................................... 14
Anej Flor, Sažeci (Epitomae).......................................................................................... 15
Higin Gromatik, O određivanju međa (Constitutio limitum)...................................... 16
Pisci carske povijesti (Scriptores Historiae Augustae)..................................................... 17
Herodijan, Povijest Carstva nakon Marka (Tῆς μετὰ Μάρκον βασιλείας
ἱστορία)........................................................................................................................... 18
Marcijal, Epigrami (Epigrammata).................................................................................. 19
Marko Anej Lukan, O građanskom ratu (De bello civili)............................................ 20
Marko Aurelije Olimpije Nemezijan, O lovu (Cynegetica)..................................... 21
Klaudije Klaudijan, O Stilihonovu konzulatu (De consulatu Stilichonis).................. 22
Sekst Aurelije Viktor, Knjiga o cezarima (Liber de Caesaribus)........................... 24
Zosim, Nova povijest (Νέα ἱστορία).......................................................................... 25
Prisk iz Panija, Bizantska povijest (Ἱστορία Βυζαντιακή)..................................... 26
Menandar Protektor, ulomak 25................................................................................. 27
Opis zemlje Raceše na Psunju koju kralj Andrija II 1210. daruje templarima
(ulomak).......................................................................................................................... 28
Dioba šume između Mrsunje i Save među članovima roda bana Borića (1272)... 29
Opis međa posjeda Grabsafalve u sjeverozapadnom dijelu
Vukovske županije (1299)............................................................................................. 30
Grgur Gyöngyösi, Predaja o osnutku pavlinskog samostana sv. Benedikta
u Bakvi (danas Špišić Bukovica) (ulomak iz djela Životi braće pustinjaka reda
svetog Pavla Prvog Pustinjaka).................................................................................... 32
Čudesa svetog Ivana Kapistrana: svjedočenje br. 239. u najstarijoj zbirci
iz samostana Sant’Isidoro (oko 1460).......................................................................... 33
5
Izabrani izvori za povijest šuma u Slavoniji, Srijemu i Baranji
Ulomak iz zakonika (kanun-name) osmanskog detaljnog poreznog popisa

Požeškog sandžaka iz 1545. godine............................................................................. 35
Ulomak iz zakonika (kanun-name) osmanskog detaljnog poreznog popisa
Požeškog sandžaka iz 1579. godine............................................................................. 37
Zakonici (kanun-name) osmanskih detaljnih poreznih popisa
Srijemskog sandžaka..................................................................................................... 40
Ulomak iz putopisa Mustafe Alija............................................................................. 42
Ulomak iz putopisa Atanazija Jurjevića kroz Slavoniju 1626................................. 46
Ulomak iz autobiografije Bartola Kašića o putovanju kroz Slavoniju
1612./1613. godine.......................................................................................................... 49
Ulomci iz putopisa Evlije Čelebija kroz današnju
zapadnu Slavoniju 1660. godine.................................................................................. 51
Ulomak iz autobiografije Osman-age Temišvarskog s opisom prolaska
kroz Slavoniju 1688. godine.......................................................................................... 56
Popis Slavonije iz 1702. (ulomci).................................................................................. 57
Popisi našičkog komorskog okruga iz 1721. i 1723. (ulomci).................................. 60
Popis šuma na voćinskom vlastelinstvu 1771. (ulomci)........................................... 62
Fridrich Wilchelm von Taube: Povijesni i geografski opis
Kraljevine Slavonije i Vojvodstva Srijema (ulomak)...................................................... 79
Matija Petar Katančić: Pjesme o zabrani držanja koza
na Valpovačkom vlastelinstvu (poslije 1779).................................................................... 82
Instrukcija nadšumaru i lugarima na valpovačkom vlastelinstvu iz 1781............ 88
Matija Piller i Ludovik Mitterpacher: Putovanje Požeškom županijom
u Slavoniji, poduzeto u lipnju i srpnju 1782. godine (ulomci)..................................... 116
Šumski red za Slavonsku, Varaždinsku i Bansku krajinu iz 1787. (dio).............. 120
Josip Stjepan Relković: Kućnik, 1796. (ulomak)..................................................... 130
Nadvojvoda Ludwig Joseph von Habsburg-Lothringen:
Izvješće o inspekciji Slavonske vojne krajine, 1808. (ulomci)....................................... 134
Zapis o šumama u kronici franjevačkog samostana u Cerniku (oko 1865.)........ 138
Govor dr. Ante Stojanovića u Saboru Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske
i Slavonije povodom namjere bečkog Ministarstva rata da se proda 30.000 jutara
šuma u Brodskoj i Petrovaradinskoj pukovniji (21. travnja 1869.)....................... 139
6
Dokumenti o izboru seljaka Ilije Bačića na mjesto četnika

u srezu Gradac 1875. godine...................................................................................... 151
Molba seljaka Gornje i Donje Bebrine, Kuti, Klakara, Ruščice, Gornje i Donje
Vrbe i Zadubravlja Glavnoj skupštini Brodske imovne općine da se ne stavljaju
novi dijelovi šume u Jelasu u zabranu dok se ne skine zabrana s prije posađenih
dijelova kako bi se njihovoj stoci osigurala ispaša (1875)...................................... 153
Prigovor uprave Đakovačkog vlastelinstva od 22. kolovoza 1876. na Visoku kr.
hrv. slav. dalmatinsku zemaljsku vladu protiv odluke Đakovačke podžupanije
od 2. kolovoza 1876. o zabrani prodaje šume Mađareva bara............................... 156
„Drugomolbena odluka“ Visokog kr. zem. Vladinog diela za unutarnje poslove
vezana uz prigovoruprave Đakovačkog vlastelinstva na odluku Đakovačke
podžupanije o zabrani prodaje šume Mađareva bara............................................ 160
Odobrenje Đakovačke podžupanije u Đakovu vezano uz molbu Josipa Jurja
Strossmayera da se posijeku šume Cerovac, Branjevina, Pašina i Krndija radi
prenamjene u oranice.................................................................................................. 164
Prijepis darovnice kojom je đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer 20.
kolovoza 1876. darovao đakovačkom stolnom Kaptolu 400.000 forinti
zarađenih od prodaje šume Mađareva bara............................................................ 166
Mijat Stojanović: Slike iz života hrvatskog naroda po Slavoniji i Sriemu (1881)
(ulomak)........................................................................................................................ 168
Razne vijesti u Šumarskom listu (1877-1886)............................................................. 170
Josip Ettinger: Šumsko grmlje i drveće u Hrvatskoj i Slavoniji, 1890. (ulomci)........ 176
Dnevnik jednog lugara s valpovačkog područja (1900.)........................................ 179
7
Predgovor
Povijest šuma – koja je bitno širi pojam od povijesti šumarstva, pa i od po-
vijesti iskorištavanja šumâ kao ekonomskog resursa – uključuje raznovrsne
tematske slojeve i istraživačima nudi mogućnost pristupa s vrlo različitih
polazišta. Možda čak ni koncept „antropizacija šumâ“ nije dovoljno obu-
hvatan: jer što je s procesima poput prirodne reforestacije koja redovito pra-
ti ljudsku depopulaciju, odnosno općenito nazadovanje društvene organi-
zacije na određenom zemljopisnom području? Takvi primjeri pokazuju da
odnos ljudskih društava i šume kao prirodnog fenomena treba promatrati
upravo kao su-odnos, tj. kao jedan od slučajeva „povratne sprege“ između
dviju strana u povijesnoj interakciji.
Nema sumnje da šume posjeduju svoju vlastitu povijest, u načelu neovisnu
o ljudskoj perspektivi. Klimatske promjene, na primjer, utječu na tu povijest
više i jače (premda i sporije) nego ljudske aktivnosti. Ipak, jasno je da bi
i neka povijest šuma koja ne bi bila antropocentična nego „hilocentrična“
(prema grč. ὕλη ‘šuma; drvo’) morala priznati, barem u posljednjih nekoliko
tisuća godina, dominantan i često presudan utjecaj ljudskog faktora. Krčenje
šuma radi naseljavanja ili pretvaranja šumskog u poljoprivredno zemljište,
što su aktivnosti koje u povijesti susrećemo još od najranijih agrarnih društa-
va, najdrastičniji je oblik antropizacije šumskih područja. Manje radikalno
ljudsko zadiranje u prirodne šumske cjeline jest sječa radi pribavljanja drva
kao građe, sirovine ili energenta, premda i ona, u osobito sustavnim pro-
vedbama, može dovesti do privremene ili čak trajne deforestacije izvorno
šumskih područja. Napokon, mnoge povijesne ili današnje šume zapravo
su rezultat ljudskih intervencija jer su izrasle kao sekundarne šume na ze-
mljištu koje je jednom bilo iskrčeno i koje su ljudi iznova prepustili šumskoj
vegetaciji, a pritom su neke od tih šuma, osobito u novije vrijeme, po svojem
biljnom sastavu u manjoj ili većoj mjeri umjetne – rezultat ljudske kontrole
i manipulacije, to jest odabira i sadnje određenih šumskih biljnih vrsta, a
eliminacije drugih. No, ni sve te tri aktivnosti uzete zajedno ne iscrpljuju
nipošto sadržaj toga što nazivamo „antropizacijom šuma“. Šume mogu biti
stoljećima manje-više „netaknute“, prirodne i „primarne“ po svojem bota-
ničkom i općenito biološkom sastavu, a da su i takve temeljito antropizirane,
to jest prožete ljudskom aktivnošću i kulturom, samo na manje invazivne
načine. I prašume su integrirane u život ljudskih društava, ne samo u Ama-
zoniji, nego i u Europi, osobito u predmodernim razdobljima.
8
„Djevičanske“, „iskonske“ ili „netaknute“ šume u kojima stoljećima (ili ni-

kada) nije bilo znatnijih ljudskih intervencija remetilačkog karaktera funk-
cioniraju od početaka pisane povijesti kao prostor raznovrsnih ljudskih ak-
tivnosti – lova, skupljanja plodova i ogrjevnog drva, stočarstva. Šume služe
i kao privremena boravišta, skrovišta od zakona, skloništa u ratnim prilika-
ma. Neki su se ljudi, poput srednjovjekovnih pustinjaka, trajno nastanjivali
u okrilju duboke šume. Ljudi su, makar i rijetko, imali potrebu i nalazili na-
čina da prolaze i putuju čak i kroz najveće šumske divljine i pustoši; potreba
za komunikacijom i prometovanjem uključivala je tako i prašumske prostore
u sveobuhvatnu mrežu kopnenih prometnica, makar se promet kroz njih
odvijao po tegobnim i teškom prohodnim putevima ili „po zaraslim staza-
ma“. Napokon, čak i prašume mogu biti predmet vlasništva, a to znači i
razgraničenja prema drugim vlasnicima. Sve te prakse stavljale su i iskonsku
šumu u široki okvir ljudske civilizacije. Spomenute fizičke aktivnosti pritom
je pratila i dopunjavala mentalna antropizacija šuma. Ona se događa već i u
samom jeziku. Čak i drevne „netaknute“ šume imaju imena, njihovi dijelovi
su razlučeni s obzirom na topografska, vegetacijska i druga obilježja, u njima
rastu stabla i drugo raslinje i nastanjuju ih životinje čije vrste ljudi poznaju i
uz svaku od njih vežu određena konkretna znanja, predodžbe, vjerovanja i
jezične tvorbe. Šumski je ambijent često povezan s religijom i idejom svetog.
I najtajnovitija prašuma uhvaćena je tako u mrežu ljudske kulture, jezika i
znanja. A na kraju krajeva, šuma kao konačna neprohodna divljina, mračni
prostor opasnosti u koji je čovjeku bolje ne zalaziti kako ne bi zalutao ili
poginuo, dakle šuma kao sušta opreka civilizaciji – na paradoksalan je na-
čin još uvijek sastavni dio civilizacije, kao njezino konstitutivno Drugo, rub,
ovozemni onkraj, suprotnost i negacija prema kojoj se civilizacija definira.
Mračna šuma u koju još nije stupila ljudska noga uvijek samo čeka svojeg
viteza Percevala ili nekog sličnog pustolova i tragača.
Ova zbirka izvora za povijest šuma sjeveroistočnih hrvatskih krajeva trebala
bi poslužiti za istraživanje svih ovdje natuknutih aspekata te povijesti, to
jest svih oblika interakcije ljudi i šuma na tom području od starog vijeka
do modernog doba. Stoga je pri sastavljanju zbirke usvojena najšira mo-
guća definicija pisanoga povijesnog izvora. U zbirku su uvršteni zakonski
propisi, upravne odluke i prepiske, službeni akti šumarske organizacije i
njezinih tijela, parlamentarne rasprave, porezni i imovinski popisi koji se
tiču šuma, vlastelinski inventari i reambulacije zemljoposjednih međâ, do-
kumenti o važnijim kupoprodajama, faktografski zapisi kroničara i starih
historiografa, anegdotalne vijesti i crtice u časopisima, novinama ili pak u
sklopu prirodoslovnih studija i priručnika, putopisni zapisi prirodoslovaca
9
i drugih učenih posjetilaca ovih krajeva, različita privatna svjedočanstva i

osobni zapisi u sklopu službeno zadanih formi kao što je „lugarski dnevnik“
te naposljetku književni tekstovi koji se odnose na šumske ili sa šumama
povezane realije.
U ovoj knjizi predstavlja se korpus tekstova, na hrvatskom i drugim jezici-
ma, koji su priređivači knjige dosad prikupili. Tekstovi na stranim jezicima
doneseni su u pravilu u izvorniku i u hrvatskom prijevodu. Knjiga je otvore-
na dopunama i proširenjima; priređivači su svjesni da su zahvatili u gradivo
koje je puno opširnije i još raznovrsnije od ovog izbora. U sadašnjoj fazi rada
knjiga se može objektivno ocijeniti jedino kao work in progress.
Šestorica priređivača dali su približno ravnomjeran doprinos sadržaju knji-
ge. Za sve propuste odgovaraju u prvom redu priređivači pojedinačno. Kako
ne bi bilo zabune oko zasluga za dobre i slabije strane obavljenog posla, is-
pod svake priređene izvorne jedinice u knjizi navedeni su inicijali priređiva-
ča u uglatim zagradama.
Benevole lector, vale et nostros conatus boni consule!
10
Plinije Stariji, Prirodoslovlje (Naturalis historia)
Rimski dužnosnik i pisac Plinije Stariji (1. st.) sastavio je opsežan enciklope-
dijski priručnik u kojem se, između ostalog, opisuju prirodna obilježja rim-
skih provincija. Plinijeve zabilješke o Panoniji, nastale na osnovi starije geo-
grafske karte i službenih dokumenata, navode na zaključak da su hrastove
šume prekrivale znatne dijelove rimske provincije Panonije.
Inde glandifera Pannonia, qua mitescentia Alpium iuga per medium Illyri-
cum a septentrione ad meridiem versa molli in dextra ac laeva devexitate
considunt. Quae pars ad mare Hadriaticum spectat, appellatur Delmatia et
Illyricum supra dictum; ad septentriones Panonia vergit. Finitur inde Da-
nuvio. In ea coloniae Emona, Siscia. (III, 147)
(Prema izdanju: Pliny, Natural History in ten Volumes, ed. H. Rackham, Lon-
don: Loeb Classical Library, 1969.)
Prijevod:
Zatim slijede žironosni krajevi Panonije, gdje se alpski obronci ublažavaju

sredinom Ilirika od sjevera k jugu i završavaju na desnoj i lijevoj padini. Dio
koji gleda k Jadranskome moru zove se Delmacija i gore rečeni Ilirik; Pano-
nija se pruža prema sjeveru. Odatle završava na Dunavu. U njoj su kolonije
Emona i Siscija.
[J. P.]
11
Apijan iz Aleksandrije, Rimska povijest (Ῥωμαϊκά)
Grčko-rimski povjesničar Apijan iz Aleksandrije napisao je Rimsku povijest

(‘Ρωμαϊϰά) u kojoj je prikazao povijest pojedinih naroda do uključenja u
sastav Rimskoga Carstva. Njegovo djelo od neprocjenjive je važnosti za po-
znavanje rimskih osvajanja krajeva između Dunava i Jadrana. Ulomak o pa-
nonskoj šumovitosti uklopljen je u opis Oktavijanova pohoda na Japode i
Panonce 35. pr. Kr.
Ὑλώδης δέ ἐστιν ἡ Παιόνων καὶ ἐπιμήκης ἐξ Ἰαπόδων ἐπὶ Δαρδάνους. καὶ

οὐ πόλεις ᾤκουν οἱ Παίονες οἵδε, ἀλλ’ ἀγροὺς ἢ κώμας κατὰ συγγένειαν·
οὐδ’ εἰς βουλευτήρια κοινὰ συνῄεσαν, οὐδ’ ἄρχοντες αὐτοῖς ἦσαν ἐπὶ
πᾶσιν. οἱ δ’ ἐν ἡλικίᾳ μάχης ἐς δέκα μυριάδας συνετέλουν· ἀλλ’ οὐδ’
οὗτοι συνῄεσαν ἀθρόοι δι’ ἀναρχίαν. προσιόντος δ’ αὐτοῖς τοῦ Καίσαρος
ἐς τὰς ὕλας ὑποφυγόντες τοὺς ἀποσκιδναμένους τῶν στρατιωτῶν
ἀνῄρουν. ὁ δὲ Καῖσαρ, ἕως μὲν ἤλπιζεν αὐτοὺς ἀφίξεσθαι πρὸς αὑτόν,
οὔτε τὰς κώμας οὔτε τοὺς ἀγροὺς ἐλυμαίνετο, οὐκ ἀπαντώντων δὲ
πάντα ἐνεπίμπρη καὶ ἔκειρεν ἐπὶ ἡμέρας ὀκτώ, ἐς ὃ διῆλθεν ἐς τὴν
Σεγεστανῶν, καὶ τήνδε Παιόνων οὖσαν, ἐπὶ τοῦ Σάου ποταμοῦ, ἐν ᾧ
καὶ πόλις ἔστιν ἐχυρά, τῷ τε ποταμῷ καὶ τάφρῳ μεγίστῃ διειλημμένη,
διὸ καὶ μάλιστα αὐτῆς ἔχρῃζεν ὁ Καῖσαρ, ὡς ταμιείῳ χρησόμενος ἐς τὸν
Δακῶν καὶ Βαστερνῶν πόλεμον, οἳ πέραν εἰσὶ τοῦ Ἴστρου, λεγομένου
μὲν ἐνταῦθα Δανουβίου, γιγνομένου δὲ μετ’ ὀλίγον Ἴστρου. ἐμβάλλει δ’
ὁ Σάος ἐς τὸν Ἴστρον· καὶ αἱ νῆες ἐν τῷ Σάῳ Καίσαρι ἐγίγνοντο, αἳ ἐς τὸν
Δανούβιον αὐτῷ τὴν ἀγορὰν διοίσειν ἔμελλον. (Illyr. IV, 22)
(Prema izdanju: Ἀππιανοῦ Ῥωμαικά, Appian’s Roman History, transl. H. Whi-

te, Cambridge – London: Loeb Classical Library II, 1972.)
Prijevod:
Peonska je zemlja šumovita i pruža se od Japoda do Dardanaca. Ovi Peonci

nisu nastanjivali gradove nego imanja ili sela prema srodstvu, i nisu se oku-
pljali na zajedničkim vijećanjima niti su imali vrhovne vođe. Brojali su oko
sto tisuća ljudi sposobnih za borbu, ali uslijed bezvlađa ni oni se nisu oku-
12
pljali u stroj. Pošto je, dakle, Cezar [op. prev. Oktavijan] bio krenuo na njih,
pobjegli su u šume i stali ubijati okolo raspršene vojnike. Cezar pak, dok se
nadao da će oni doći preda nj, nije pustošio ni sela ni posjede. Ali budući da
se nisu pojavljivali, dade sve spaliti i sasjeći, sve dok za osam dana nije stigao
do Segestana – i oni su Peonci – na rijeci Savi. Ondje se nalazi utvrđen grad,
odvojen rijekom i veoma velikim jarkom. Cezar ga je najvećma želio ne bi
li se njime poslužio kao skladištem za rat s Dačanima i Bastarnima koji su
preko Istera. Ovu rijeku ondje zovu Dunav, a malo niže Istar; u Istar se uli-
jeva Sava. Cezar je na Savi dao izraditi lađe da mu prenesu živež na Dunav.
[J. P.]
13
Kasije Dion, Rimska povijest (Ῥωμαϊκά)
Grčko-rimski dužnosnik i povjesničar Kasije Dion u opisu Germanikova ra-

tovanja u Panoniji tijekom Batonskog ustanka (6-9) ne piše izrijekom o šu-
mama, već spominje panonsku zamočvarenost. Ona je, sudeći po drugim
piscima, uz šumovitost, bila bitna prirodna odrednica u Panoniji.
Tοῦ δὲ δὴ Γερμανικοῦ ἐς τὴν Παννονίαν ἐλθόντος καὶ στρατευμάτων

πολλαχόθεν ἐκεῖσε συνιόντων, τηρήσαντες οἱ Βάτωνες τὸν Σεουῆρον ἐκ
τῆς Μυσίας προσιόντα ἐπέπεσον αὐτῷ ἀπροσδόκητοι, στρατοπεδευομένῳ
πρὸς τοῖς Οὐολκαίοις ἕλεσι, καὶ τοὺς μὲν ἔξω τοῦ ταφρεύματος ἐφόβησαν
καὶ κατήραξαν ἐς αὐτό, δεξαμένων δέ σφας τῶν ἔνδον ἡττήθησαν. (LV,
32)
(Prema izdanju: Dio Cassius, Roman History, transl. E. Cary, London: Loeb
Classical Library, 2000.)
Prijevod:
A kad je Germanik stigao u Panoniju i ondje počeo sa svih strana skupljati

vojsku, Batoni nenadano zaskoče Severa na putu iz Mezije, dok je logorovao
u blizini Volkejskih močvara. Zaskočivši na prepad vojnike izvan opkopa,
provale u nj, ali budući da su ih oni iznutra odbili, budu poraženi.
[J. P.]
14
Anej Flor, Sažeci (Epitomae)
Rimski povjesničar Anej Flor (2. st. kršć. ere) napisao je Sažetak Tita Livija
ili Sažetak svih ratova tijekom sedam stoljeća (Epitome ex Tito Livio ili Epitome
bellorum omnium annorum DCC). Flor na jednom mjestu javlja da je rimski
vojskovođa Gaj Skribonije Kurion Stariji sredinom prve polovice 1. st. pr.
Kr. pokušao osvojiti Dakiju, no preplašio se gustih šuma i obustavio napad.
Kurion je inače prvi rimski vojskovođa koji je dopro do Dunava i stoga je u
izvorima poznat kao sposoban ratnik.
Curio Dacia tenus venit, sed tenebras saltuum expavit. (I, 39, 6)
Prijevod:
Kurion je došao do Dakije, ali se preplašio mračnih šuma.
[J. P.]
15
Higin Gromatik, O određivanju međa

(Constitutio limitum)
Rimski mjeritelj iz 1. ili 2. stoljeća kršć. ere sastavio je nekoliko zemljiš-

nopravnih rasprava. U spisu Određivanje međa Higin opisuje panonske povr-
šine nakon krčenja šuma, isušivanja močvara i prenamjene prirodnog okoli-
ša u oranice, pašnjake, livade ili vinograde.
Agri [autem] uectigales multas habent constitutiones. In quibusdam [pro-

vinciis] fructus partem praestant certam, alii quintas alii septimas, alii pe-
cuniam, et hoc per soli aestimationem. Certa [enim] pretia agris constituta
sunt, ut in Pannonia arvi primi, arvi secundi, prati, silvae glandiferae, silvae
vulgaris, pascuae. His omnibus agris vectigal est ad modum ubertatis per
singula iugera constitutum. Horum aestim[at]io nequa usurpatio per falsas
professiones fiat, adhibenda est mensuris diligentia. Nam et in Phrygia et
tota Asia ex huius modi causis tam frequenter disconvenit quam in Panno-
nia. (Const. Lim. 28)
(Prema izdanju: Hygini Gromatici Constitutio Limitum. Texte traduit par M.
Clavel-Lévêque, D. Conso, A. Gonzales, J.-Y. Guillaumin & Ph. Robin. Na-
poli: Eugenio Jovene, 1996.)
Prijevod:
Zemljišta se oporezuju na različite načine. U nekim provincijama plaća se

određen dio uroda, ovdje petina, ondje sedmina, ondje pak u novcu, i to pre-
ma vrijednosti terena. Naime, određena je cijena zemljišta, kao na primjer u
Panoniji: oranice prvog razreda, oranice drugog razreda, livade, žironosne
šume, obične šume, pašnjaci. Na svim ovim zemljištima određen je porez za
svako pojedino jutro razmjerno urodu. Prilikom mjerenja treba biti pažljiv
da zbog pogrešna izračuna ne dođe do kakve zlouporabe. Primjerice, u Fri-
giji i čitavoj Aziji, ali i u Panoniji to često vodi u prijepore.
[J. P.]
16
Pisci carske povijesti (Scriptores Historiae Augustae)
Pisac carske povijesti svjedoči o opsežnim amelioracijskim zahvatima što ih

je u dotad pretežno šumovitoj Panoniji poduzeo rimski car Prob (276-282).
Nam cum Sirmium venisset ac solum patrium effecundari cuperet et dila-

tari, ad siccandam quandam paludem multa simul milia militum posuit,
ingentem parans fossam, qua deiectis in Savum naribus loca Sirmiensibus
profutura siccaret. (Prob. 21)
(Prema izdanju: Scriptores Historiae Augustae, Vol. 1/2, ed. Ernestus Hohl, Le-
ipzig: Teubner, 1927.)
Prijevod:
Naime, kad je [op. prev. Prob] došao u Sirmij i naumio oploditi i proširi-
ti očinsku zemlju, naložio je mnogim tisućama vojnika neka zajedno isuše
neku močvaru, kaneći izgraditi golem kanal čiji će rukavci voditi u Savu, ne
bi li isušio tlo na korist Sirmijcima.
[J. P.]
17
Herodijan, Povijest Carstva nakon Marka

(Tῆς μετὰ Μάρκον βασιλείας ἱστορία)
Grčko-rimski dužnosnik i povjesničar opisao je pohod cara Maksimina Tra-

čanina (2/3. st.) u šumovitim krajevima u blizini tromeđe Italije, Dalmacije i
Panonije.
Ὁ δ’ Μαξιμῖνος ἐπιστὰς τοῖς ὄροις προύπεμψε σκοποὺς τοὺς ἐρευνήσοντας

μὴ τινες ἐνέδραι ἐν κοιλάσιν ὀρῶν ἢ λόχμαις ὕλαις. (VIII, 1)
(Prema izdanju: Herodian, History of the Empire from the Time of Marcus Aure-
lius, Transl. by C. R. Whittaker, Cambridge, Mass. – London: Loeb Classical
Library, 1969-1970.)
Prijevod:
Zaustavivši se na granici, Maksimin je odaslao izvidnicu neka istraži nema li

kakvih zasjeda u planinskim dolinama ili u gustim šumama.
[J. P.]
18
Marcijal, Epigrami (Epigrammata)
Slavni rimski epigramatičar (1. st.) u elegijskom distihu o gostinskim daro-

vima (xenia) spominje panonsku šumsku životinju pod imenom catta. Nije
jasno je li posrijedi mačka, kuna ili neka druga vrsta. Kako god bilo, stihovi
upućuju na skupocjen poklon: Marcijalova kata zacijelo je bila osobito rijetka
životinja.
Pannonicas nobis numquam dedit Umbria cattas:

mavult haec domino mittere dona Pudens. (XIII, 69)
(Prema izdanju: Martial. Epigrams I-III, ed. D. R. Shackleton Bailey, Cambrid-

ge, Mass. – London: Loeb Classical Library, 1993.)
Prijevod:
Panonske kate nikad Umbrija nije nam dala:

Pudent ih šalje rad, vlasniku svome na dar.
[J. P.]
19
Marko Anej Lukan, O građanskom ratu (De bello civili)
Rimski epičar i Neronov dvorski pjesnik u šestom pjevanju svoga jedinog

sačuvana djela aludira na životinjski svijet u panonskim šumama. U zgodnoj
usporedbi Lukan opisuje panonsku medvjedicu kako se koprca u ranama
što ih je dobila tijekom igara u cirku.
Pannonis haud aliter post ictum saeuior ursa,

cum iaculum parua Libys ammentauit habena,
se rotat in uolnus telumque irata receptum
inpetit et secum fugientem circumit hastam. (VI, 220)
(Prema izdanju: Marcus Annaeus Lucan, The Civil War – Pharsalia, transl. Ja-
mes D. Duff , London, Cambridge: Loeb Classical Library, 1969.)
Prijevod:
Nalik je panonskoj medvjedici koja bijesni nakon uboda,

Kad je Libijac pogodi strelicom s kratka remena,
Valja se u ranama i bijesna traži primljenu strijelu,
I okreće se ka koplju što je odapeto na nju.
[J. P.]
20
Marko Aurelije Olimpije Nemezijan, O lovu (Cynegetica)
Autor kartaškog podrijetla s konca 3. st. u djelomice sačuvanu didaktičkom

spjevu O lovu zabilježio je niz podataka o lovačkim psima, konjima, mreža-
ma i zamkama. Na jednom mjestu ukratko spominje panonske lovačke pse.
Ed non Spartanos tantum tantumve Molossos

pascendum catulos: divisa Britannia mittit
veloces nostrique orbis venatibus aptos.
Nec tibi Pannonicae stirpis temnatur origo,
nec quorum proles de sanguine manat Hibero. (Cyneg. 123-127)
(Prema izdanju: Minor Latin Poets (Vol 2), ed. J.W. Duff, A. M. Duff, London,
Cambridge: Loeb Classical Library, 1934.)
Prijevod:
I ne valja uzgajati jedino spartanske ili

Mološke štence: podijeljena Britanija šalje ih
Brze i vične lovu u našem svijetu.
Nemoj prezreti ni pasminu panonskog roda,
Niti one čiji pomladak potječe od iberske krvi.
[J. P.]
21
Klaudije Klaudijan, O Stilihonovu konzulatu

(De consulatu Stilichonis)
Rimski pjesnik s prijelaza 4. na 5. st. u stihovanom panegiriku uzgredice

spominje panonske šume. Radnja je smještena u turbulentno razdoblje na iz-
maku 4. stoljeća, kad je Panonija trpjela učestale germansko-hunske upade.
Čim je nastupio mir rimski vojskovođa Stilihon, javlja Klaudijan, naložio je
krčenje šuma i obradu novih površina.
Hinc Poeni cumulant laudes, quod rura tyranno

libera possideant; hinc obsidione solutus
Pannonius potorque Savi, quod clausa tot annis
oppida laxatis ausus iam pandere portis
rursum cote novat nigras rubigine falces
exesosque situ cogit splendere ligones
agnoscitque casas et collibus oscula notis
figit et impresso glaebis non credit aratro,
exsectis, inculta dabant quas saecula, silvis
restituit terras et opacum vitibus Histrum
conserit et patrium vectigal solvere gaudet,
inmunis qui clade fuit. (II, 190–201)
(Prema izdanju: Claudius Claudianus, 2 vol., ed. M. Platnaeur, W. Heinemann,

London - New York: Loeb - Heinemann, 1922.)
Prijevod:
Ovdje Puni gomilaju hvale jer tiranin više

Zemljom ne vlada; ondje opsade lišen, Panonac,
Žitelj uz Savu, već hrabro raskrilivši vrata,
Otvara gradove koje zatvarahu godine mnoge,
Opet kremenom čisti srpove crne od hrđe,
Motike rabljene davno tjera da ponovno sjaje,
Kolibe poznaje svoje i znane ljubi brežuljke,
Grude podozrivo motri – plug je sad utisnut u njih,
22
Šumu potom sječe što narašaj stvori je divlji,

Zemlju nanovo vraća, na prisojne obale Istra
Trsove sadi i očinske namete radostan plaća,
Nije ih bilo u ratu.
[J. P.]
23
Sekst Aurelije Viktor, Knjiga o cezarima

(Liber de Caesaribus)
Kasnoantički povjesničar u pregledu rimske povijesti od Augusta do Kon-

stancija II. opisuje događaje s početka 4. stoljeća. Pritom navodi da je car
Galerije uoči smrti (g. 311) posjekao goleme šume u Panoniji, svratio vodu
iz Blatnog jezera (Lacus Pelso) u Dunav i time stvorio uvjete za širenje poljo-
privrednih površina.
Ibi cum obsidione distineretur, militibus eadem, qua superiores, via atten-
tatis, metu ne desereretur, Italia decessit; pauloque post vulnere pestilenti
consumptus est, cum agrum satis rei publicae commodantem caesis imma-
nibus silvis atque emisso in Danubium lacu Pelsone apud Pannonios fecis-
set. (XL, 9)
(Prema izdanju: Sextus Aurelius Victor, Liber de Caesaribus, ed. F. Pichlmayr, R.

Gruendel, Leipzig: Teubner, 1961.)
Prijevod:
Budući da se ondje zadržao zbog opsade, a vojnici su bili u istom iskušenju

kao i prethodnici, napustio je Italiju iz straha da se ne odmetnu. Malo zatim,
pošto je u Panoniji za opće dobro uredio oranice, posjekavši goleme šume i
svrativši jezero Pelzon u Dunav, podlegao je smrtnoj rani.
[J. P.]
24
Zosim, Nova povijest (Νέα ἱστορία)
Bizantski povjesničar s prijelaza 5. na 6. stoljeće sastavio je nedovršen pre-

gled carske posijeti od Augusta do vizigotske pljačke Rima g. 410. Pripovije-
dajući o okršaju Konstancija II. s protucarem Magnencijem, Zosim napomi-
nje da je Konstancije dao podići drvene palisade u blizini Cibala, pri čemu se
morao koristiti znatnim količinama stabala iz obližnjih šuma.
Mέρος μὲν τοῦ στρατεύματος εἶχεν ἐν ταύτῃ, χάρακα δὲ μεταξὺ τοῦ

λόφου τοῦ τὴν πόλιν ἔχοντος καὶ τοῦ μέχρι τοῦ Σάου ποταμοῦ πεδίου
κατασκευάσας, πᾶν μὲν ὅσον οὐ διέζωστο τῷ ποταμῷ τάφρῳ βαθείᾳ καὶ
χάρακι πυκνῷ περιέβαλεν. (II, 48)
(Prema izdanju: Zosimus, Historia nova: Zosimi comitis et exadvocati fisci Histo-
ria nova, ur. L. Mendelssohn, Leipzig: Teubner, 1887; pretisak Hildesheim et
al., 2003.)
Prijevod:
Dio vojske držao je u njemu [op. prev. gradu] i uredio je zaklon između
brežuljka na kojem se nalazio grad i ravnice sve do rijeke Save, a sve što rije-
ka nije okruživala obrubio je dubokim jarkom i gustim koljem.
[J. P.]
25
Prisk iz Panija, Bizantska povijest (Ἱστορία Βυζαντιακή)
Kao istočnorimski poslanik, grčki povjesničar svojedobno je boravio na

Atilinu dvoru, o čemu je ostavio svjedočanstvo u fragmentarno očuvanoj
povijesti koja je obuhvaćala razdoblje sredine 5. stoljeća. Na jednom mje-
stu Prisk je opisao putovanje od Najsa (d. Niš) k Dunavu. Zanimljiv je opis
šumovitih krajeva u neposrednoj blizini rijeke. Navod se po svemu sudeći
odnosi na današnju Bačku.
Μετὰ δὲ τὴν δυσχωρίαν ἐν πεδίῳ καὶ αὐτῷ ὑλόδει παραγινόμεθα.

Ἐντεῦθεν βάρβαροι πορθμεῖς ἐν σκάφεσι μονοξίλοις, ἅπερ αὐτοὶ δένδρα
ἐκτέμνοντες καὶ διαγλύφοντες κατασκευάζουσιν, ἐδέχοντο ἡμᾶς καὶ
διεπόρθμευον τὸν ποταμόν.
Prijevod:
Nakon teško prohodnog kraja pojavili smo se u ravnici, i to šumovitoj. Za-

tim su nas prihvatili barbarski brodari u monoksilnim čamcima što ih sami
izrađuju od posječenih i izdubljenih debala i prevezli nas preko rijeke.
[J. P.]
26
Menandar Protektor, ulomak 25
Bizantski pravnik, činovnik i povjesničar ostavio je fragmentarno sačuvan

historiografski spis nepoznata naslova. U jednom ulomku Menandar navodi
da je avarski kagan, ne bi li prebacio čete, sagradio most preko Save između
Sirmija i Singiduna i čamce, za što se morao poslužiti drvnom građom s tog
područja.
Καὶ πανστρατιᾴ κινῆσας ἀφικνεῖται κατὰ δὴ τὸν Σάον ποταμὸν

μεταξὶ Σιρμίου πόλεως καὶ Σιγγηδόνος. Καὶ γεφυροῦν ἐπεχεῖρει τὸν
ῥοῦν, ἐπιβουλεύων μὲν Σιρμίῳ τῇ πόλει καὶ παραστήσασθσι ταύτην
βουλόμενος. (Fragm. 25, 1)
(Prema izdanju: Roger Blockley, The History of Menander the Guardsman, Li-
verpool: Francis Cairns, 1985.)
Prijevod:
Pokrenuvši svu vojsku stigao je do rijeke Save između grada Sirmija i Singi-
duna. I prihvatio se gradnje mosta preko riječnog toka s namjerom da pod-
vrgne grad Sirmij pod svoju vlast.
[J. P.]
27
Opis zemlje Raceše na Psunju koju kralj Andrija II 1210.

daruje templarima (ulomak)
Ugarsko-hrvatski kralj Andrija II Arpadović (1205-1235) darovao je i potvr-

dio 1210. templarskom redu više posjeda na području planine Psunj, uza
zapadnu granicu tadašnje Požeške županije. U opisu međa darovane zemlje
zvane Racessa kralj se prisjetio vlastita lovačkog doživljaja na Psunju, iz vre-
mena dok je još bio hrvatsko-dalmatinski vojvoda ili herceg (1198-1203).
... illa vero via descendens de Potuz ducit Rudinam et est pro meta per ca-
cumen montis per Zoym ad tres fontes, et per locum qui vulgo dicitur Eruk
usque ad albam fagum; deinde descendens versus meridiem per quandam
semitam signatis crucibus ex utraque parte vie tendit ad tres dumos; unde
transiens vadit ad locum, ubi, dum ducatum regeremus, aprum interfeci-
mus ac propriis manibus crucem in quadam arbore incidimus...
(Tadija Smičiklas et al., Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavo-
niae / Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 3 (Za-
greb: JAZU, 1905), str. 98.)
Prijevod:
... a ta cesta što se spušta od Potuza vodi na Rudinu i služi kao međa po
vrhu brda, preko Zoyma kod triju izvora, pa preko mjesta koje se pučki zove
Eruk, sve do bijele bukve; zatim silazeći prema jugu po nekoj stazi, s označe-
nim križevima na obje strane ceste, vodi do triju grmova; odatle prelazi i ide
do mjesta gdje smo, dok smo upravljali vojvodstvom, usmrtili divljeg vepra
i vlastitim rukama u jedno stablo urezali križ...
[S. A.]
28
Dioba šume između Mrsunje i Save među članovima

roda bana Borića (1272)
Dvije loze roda bana Borića, Benediktovi sinovi na jednoj strani i Berislav
Berislavov na drugoj, dogovaraju se 1272. pred požeškim kaptolom sv. Pe-
tra da će se prestati sudski sporiti oko svojih posjeda uz Savu zapadno od
današnjeg Slavonskog Broda na koje i jedni i drugi polažu pravo. Sporni po-
sjedi uključuju polovicu šume između Mrsunje i Save te sam potok Mrsunju.
Šumu će podijeliti na dva dijela, a Mrsunju će koristiti zajedno.
... ut discordia et lites de medio eorundem penitus tollerentur et sopiren-

tur in hunc modum convenissent, ut medietas silve inter aquam Moruzna
vocatam et aquam Zawa existentis in solitis proventibus, scilicet in pastu
porcorum et omnibus utilitatibus quas eadem silva consuevit pro tempore
ministrare, in duas partes debet sine diminucione bipartiri...
(Tadija Smičiklas et al., Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavo-
niae / Diplomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, sv. 6 (Za-
greb: JAZU, 1908), str. 14.)
Prijevod:
... kako bi se nesloga i prijepori između njih posve uklonili i ugasili, dogo-
vorili su se ovako: da se polovica šume koja se nalazi između vode zvane
Mrsunja i vode Save, s njezinim uobičajenim prihodima, to jest ispašom svi-
nja i svim ostalim koristima koje ista šuma u sadašnje vrijeme prema običaju
pruža, mora bez umanjivanja razdijeliti na dva dijela...
[S. A.]
29
Opis međa posjeda Grabsafalve u sjeverozapadnom

dijelu Vukovske županije (1299)
U sklopu zamjene posjedâ koju je 1299. poveljom ovjerio benediktinski sa-

mostan u Pečuškom Varadinu, opisane su međe posjeda (sela) Grabsafalve
južno od Valpova, uz granicu Vukovske i Baranjske županije. Kao što je uo-
bičajeno, u reambulaciji međa toga posjeda spominju se različite prirodne
pojave na terenu. Međe se oslanjaju na potoke i ceste, prolaze kroz šume
i stajaće vode, a kao istaknute granične točke služe stabla hrasta, brijesta,
jasena, topole i neidentificirane vrste harasztfa. Uz latinske, listina donosi i
mađarske nazive tih šumskih biljnih vrsta.
Cursus autem metarum et terminorum predicte possessionis Grabsafolua

vocate, sicut predicti magistri Phylippus et Ladyzlaus viva voce nobis reci-
tarunt, taliter distinguntur. Incipiendo scilicet a quadam magna arbore ili-
cis, iuxta viam per quam de villa Nemel venitur versus orientem per silvam
Budygosth vocatam, in exitu eiusdem silve, a septemtrione existenti, que
stat ibi pro meta, sive pro termino distinctionis. Inde itur versus septemtrio-
nem veniturque ad fluvium Vonya vocatum, et ad arborem ulmi vulgaliter
(!) zylfa dictam in medio ipsius fluvii existentem. Abinde per eundem flu-
vium Wonya vocatum per silvam Budygosth vocatam effluentem vaditur
versus orientem satis in magno spacio, et per eundem fluvium pervenitur ad
viam, per quam de domo Marys filii Gyopol de parte septemtrionali venitur
versus meridiem ad Zombothel, que via salit ipsum fluvium et per eandem
viam in silva euntem versus meridiem, exeundoque de ipsa silva, venitur
ad duas arbores harazthfa dictas, iuxta eandem viam ab oriente sitas. Abinde
itur versus meridiem et pervenitur ad unum lucum rotundum, ad arborem
unam Harazthfa vocatam, in medio eiusdem luci existentem. Exinde adhuc
eundo versus meridiem, pervenitur ad lacum Narrastow vocatum, de quo
exeundo venitur ad duas arbores harazthfa et zylfa vocatas. Inde adhuc eun-
do versus meridiem venitur ad arborem curvatam harazthfa dictam. Abinde
vaditur versus meridiem ad duas arbores zylfa vocatas et sic semper versus
meridiem eundo pervenitur ad viam que ducit ad villam Eleueyarew voca-
tam. Ibique per eandem viam que ducit ad villam Eleueyarew predictam,
gyrando versus occidentem pervenitur ad duas arbores keethkeurus nomina-
30
tas, iuxta predictam viam existentes, et abinde tenditur versus occidentem

veniturque ad quandam arborem populus, vulgaliter naarfa dictam, in quo-
dam stagno Mergustow vocato existentem, et ibi terminatur.
(Imre Nagy et al., A zichi és vásonkeői gróf Zichy-család idosb ágának okmánytára,
12 sv. (Pest / Budapest: Magyar történelmi társulat, 1871-1931), sv. 1: 94-95)
Prijevod:
Tijek međa i međaša spomenutog posjeda zvanog Grabsafolua, kao što su

nam rečena gospoda Filip i Ladislav živim glasom obznanili, ovako se razlu-
čuje. Započinje dakle od nekog velikog stabla hrasta1 pokraj ceste po kojoj
se ide iz sela Nemel prema istoku kroz šumu zvanu Budygosth, na izlazu iz
iste šume prema sjevernoj strani, koje stoji ondje kao međaš ili oznaka raz-
graničenja. Odatle se ide prema sjeveru i dolazi do potoka zvanog Vonya i
do stabla brijesta pučki rečenog szilfa koje stoji u sredini istoga potoka. Oda-
tle se po istom potoku zvanom Wonya (!) koji teče kroz šumu Budygosth
ide prema istoku po dosta velikom prostoru te se po istom potoku stiže do
ceste kojom se od kuće Marysa, sina Gyopolovog, ide od sjevera prema jugu
u Szombathely;2 ta cesta prelazi isti potok i po toj se cesti koja ide u šumu,
prema jugu, izašavši iz iste šume dolazi do dvaju stabala zvanih harasztfa
što se nalaze pokraj iste ceste s istočne strane. Odatle se ide prema jugu i
dolazi se do jednog okruglog gaja, do stabla zvanog harasztfa koje stoji u sre-
dini toga gaja. Odatle se još uvijek idući prema jugu stiže do jezera zvanog
Narrastow, a izašavši iz njega dolazi se do dva stabla zvana szilfa i harasztfa.
Dalje idući još uvijek prema jugu dolazi se do nakrivljenog stabla zvanog
harasztfa. Odatle se ide prema jugu do dvaju stabala zvanih szilfa te tako
stalno idući prema jugu stiže se do ceste koja vodi u selo zvano Eleueyarew.
Ondje po istoj cesti koja vodi u spomenuto selo Eleueyarew, skrećući prema
zapadu, dolazi se do dvaju stabala imenovanih kétkőrös,3 koja stoje pokraj
spomenute ceste, i odatle se usmjerava prema zapadu te se dolazi do nekog
stabla topole, pučki rečeno nyárfa, koje stoji u nekoj bari zvanoj Mergustow,
i tu se završava.
[S. A.]
1 U lat. izvorniku ilex, uz quercus uobičajena riječ za hrast u ugarskim listinama.

2 Szombathely ili Subotica, u srednjem vijeku trgovište, nestalo naselje u okolici Koške.
3 Mađ. ‘dva jasena’.
31
Grgur Gyöngyösi:
Predaja o osnutku pavlinskog samostana sv. Benedikta
u Bakvi (danas Špišić Bukovica) (ulomak iz djela Životi
braće pustinjaka reda svetog Pavla Prvog Pustinjaka)
Ugarski pavlinski redovnik Grgur Gyöngyösi (1472-1531), general reda

1520-1522, sastavio je najstariju povijest toga reda od njegovih početaka u 13.
stoljeću do ranog 16. stoljeća, pod naslovom Vitae fratrum eremitarum Ordinis
sancti Pauli Primi Eremitae. Pritom je koristio različite izvore, starije zapise i
usmene tradicije. Uz ostalo Gyöngyösi je zabilježio i predaju o postanku pa-
vlinskog samostana u Bakvi (danas Špišić Bukovica) u Virovitičkoj županiji,
u Kraljevini Slavoniji, na čijem je području prije osmanskih osvajanja posto-
jalo osam pavlinskih samostana.
Huius etiam generalis tempore videlicet anno 1300 claustrum sancti Benedi-
cti in Sclavonia a quodam Salomone potenti viro hoc modo constructum est.
Nam cum ibidem in silva venationi ferarum insisteret, fuerat letaliter vul-
neratus a quodam apro. Ideo facto testamento commisit suis executoribus
et haeredibus, ut quam citius inibi unum monasterium ad honorem beati
Benedicti abbatis construi faciant. Quod et factum est.
(Gregorius Gyöngyösi, Vitae fratrum eremitarum ordinis sancti Pauli primi ere-
mitae (Bibliotheca scriptorum medii recentisque aevorum - series nova, t. XI),
prir. Franciscus L. Hervay (Budapest, 1988), str. 58.)
Prijevod:
Također u vrijeme toga generala,4 to jest oko 1300. godine, neki velemožan
muž Salomon podignuo je samostan svetog Benedikta u Slavoniji na ovakav
način. Naime, dok je on ondje boravio u šumi loveći divljač, smrtonosno ga
je ranio neki vepar. Stoga je, načinivši oporuku, svojim izvršiteljima i na-
sljednicima naložio da što prije na tom mjestu dadu sagraditi jedan samo-
stan u čast svetome Benediktu. Tako je i bilo učinjeno.
[S. A.]
4 Lovro iz Ostrogona, pavlinski generalni prior od 1300. do 1325.
32
Čudesa svetog Ivana Kapistrana:

svjedočenje br. 239. u najstarijoj zbirci iz samostana
Sant’Isidoro (oko 1460)
Glasoviti talijanski franjevac i propovjednik Ivan Kapistran (iz Capestrana)

doprinio je u ljeto 1456. obrani Beograda od Turaka i 23. listopada iste go-
dine umro u franjevačkom samostanu u Iloku, gdje je potom njegov grob
postao važno hodočasničko središte za čitavu Ugarsku. Iločki građani i fra-
njevci popisali su do kraja 1461. četiri zbirke s više stotina svjedočenja o Ka-
pistranovim čudesima, uglavnom ozdravljenjima. Neka svjedočenja opisuju
izbavljenja iz turskog sužanjstva, među njima i ovo koje prenosimo ovdje, u
kojem bjegunac iz turskih ruku nalazi spas u „prostranoj šumi“.
(Ia #239:) Captivus liberatus.

Item Gregorius sartor de Felfalw coram Fabiano de Wylak et Petro literato
de Zenththamas ac Johanne literato de Transilvania prestitit iuramentum,
quomodo eo quadam vice in vinea ligonizante supervenientibus Turcis ab
eis capitur, vulneratur manibusque ligatis fune in colle misso captivus de-
ducitur, verum eo sic in via abduccionis posito cum pro sui liberacione me-
ritorum beati patris suffragia invocaret sepulchrumque eius visitare promi-
tteret, ruptis manuum suarum colligacionibus cultellum de vagina eduxit,
funem de collo suo precidit et de manibus eorum exiliens acupedio cursu
vastam silvam peciit et Turcis eum acriter insequentibus per Dei propiciacio-
nem ac meritorum beati patris suffragacionem rursum ab eis capi non potuit
sed saluber evasit.
(Stanko Andrić, Čudesa svetoga Ivana Kapistrana – povijesna i tekstualna analiza
(Slavonski Brod – Osijek, 1999), str. 319-320.)
33
Prijevod:
Oslobođeni sužanj
Nadalje, Grgur Krojač5 iz Félfalua6 zakleo se pred Fabijanom iz Iloka (Újlak)
i Petrom Đakom7 iz Szenttamása te Ivanom Đakom iz Erdelja da su nekom
zgodom, dok je on okopavao vinograd, naišli Turci i uhvatili ga, ranili i sve-
zavši mu ruke i stavivši konopac oko vrata odveli sa sobom kao sužnja. No,
dok se on tako nalazio na putu u sužanjstvo, za svoje oslobođenje zazvao je
u pomoć zasluge blaženoga oca8 i obećao da će pohoditi njegov grob, a kad
je to učinio pokidale su se uzice na njegovim rukama i on je izvukao nožić iz
korica pa prerezao konopac oko svojeg vrata te se, otevši se iz njihovih ruku,
brzonogim trkom domogao prostrane šume. Turci su se dali u žestoku potje-
ru za njim, ali po Božjem smilovanju i posredovanjem zaslugâ blaženoga oca
nisu ga mogli ponovno uhvatiti, nego im je sretno umaknuo.
[S. A.]
5 Lat. sartor na tom mjestu vjerojatno je prijevod mađarskog prezimena Szabó.

6 Jedno mjesto imenom Félfalu nalazilo se u Baranjskoj županiji, kod Beremenda, blizu današnje hr-
vatsko-mađarske granice.
7 Lat. literatus tu je vjerojatno prijevod prezimena Deák ili Diák (odgovara mu hrv. Dijak, danas Đak).
8 Tj. Ivana Kapistrana, pokopanoga 1456. u franjevačkoj crkvi u Iloku.
34
Ulomak iz zakonika (kanun-name) osmanskog detaljnog

poreznog popisa Požeškog sandžaka iz 1545. godine
Kanun (osmanski turski: kanun, zakon; iz arapskog: qānūn; iz grčkog: kanṓn,

pravilo, propis) je upravna odredba ili zakon koje su uvodili osmanski sulta-
ni u svrhu državne administracije. Kanun-nama (osmanski turski: kanunna-
me; kanun + name; iz perzijskog: name, pismo, dopis) je zakonik ili zbornik
kanuna. Kanun-name se obično nalaze na početku osmanskih detaljnih po-
reznih popisa i sadrže odredbe koje vrijede za pojedinu pokrajinu popisanu
u poreznom popisu. Kanun-name s odredbama koje se odnose na slavonske
šume nalaze se u popisima sandžaka (osmanski turski: sancak, stijeg; voj-
no-upravna jedinica) na području Slavonije: Požeškog sandžaka (središnja i
istočna Slavonija), Srijemskog sandžaka (Srijem i krajnja istočna Slavonija) i
Pakračkog sandžaka (zapadna Slavonija).9
Poznate su četiri kanun-name za Požeški sandžak, objavljene 1540., 1545.,
oko 1561. i 1579. godine. Najstarija kanun-nama ne sadrži odredbe koje
se odnose na šumsko bogatstvo, dok zakonik iz 1545. godine sadrži takve
odredbe i one su niže navedene. Kanun-nama iz 1561. godine je prijepis ka-
nun-name iz 1545. godine, a kanun-nama iz 1579. godine je najopširnija i
također se donosi nešto niže u ovom tekstu.10
Kanun-nama osmanskog detaljnog poreznog popisa Požeškog sandžaka iz

1545. godine sadrži odredbu o uzimanju tržne takse za drvnu građu koja se
dovozi na gradski sajam radi prodaje:
„A ako dođu s kolima daske i koci, neka se uzme dve akče [tj. osmanska
srebrnjaka] carine.“
(Branislav Đurđev, „Požeška kanun-nama iz 1545. godine”, Glasnik Držav-
nog muzeja u Sarajevu 1 (1946), 137.)
9 Gábor Ágoston i Bruce Masters, Encyclopedia of the Ottoman Empire (New York: Facts on File, 2009),
306-307; Nenad Moačanin, Turska Hrvatska. Hrvati pod vlašću Osmanskoga Carstva do 1791. Preispitiva-
nja (Zagreb: Matica hrvatska, 1999), 23; Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (Sarajevo:
Svjetlost, 1966), 392, 462.
10 Dino Mujadžević, „Pregled osmanskih arhivskih izvora za povijest Slavonije i Srijema“, Scrinia Sla-
vonica 10 (2010), 131-142.
35
Literatura
Ágoston, Gábor i Masters, Bruce. Encyclopedia of the Ottoman Empire (New York: Facts on
File, 2009).
Đurđev, Branislav, „Požeška kanun-nama iz 1545. godine”, Glasnik Državnog muzeja u Sa-
rajevu, 1 (1946), 129-138.
Moačanin, Nenad. Turska Hrvatska. Hrvati pod vlašću Osmanskoga Carstva do 1791. Preispiti-
vanja (Zagreb: Matica hrvatska, 1999).
Mujadžević, Dino. „Pregled osmanskih arhivskih izvora za povijest Slavonije i Srijema“,
Scrinia Slavonica 10 (2010), 131-142.
Škaljić, Abdulah. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (Sarajevo: Svjetlost, 1966).
Vlašić, Anđelko. „Iskorištavanje šuma u Slavoniji u osmanskom razdoblju (1526.-1691.)“,
[A. V.]
36
Ulomak iz zakonika (kanun-name) osmanskog detaljnog

poreznog popisa Požeškog sandžaka iz 1579. godine
U ulomku se navode porezne pristojbe na žirenje svinja u šumama, na kori-

štenje drva iz šuma, te na prodaju drvne građe na sajmovima. Iste odredbe
s manjim ili većim varijacijama nalaze se u drugim osmanskim poreznim
popisima za Slavoniju i Srijem, dok se u slučaju ovdje navedenog popisa iz
1579. godine radi o najopširnijem osmanskom poreznom popisu za područje
Slavonije, čije su se odredbe vjerojatno primjenjivale kroz najdulje razdoblje
jer su nominalno vrijedile za Požeški sandžak sve do kraja osmanske vlasti.
a)
„Zakon o obvezama i porezima raje u sandžaku (livi) Požega […] Dok je
u starom defteru bilo upisano da se na 2 svinje plaća l akča, 987. [tj. 1579.]
godine naređeno je da se, prema uzvišenoj naredbi, uzima l akča na l svinju
kao resmi bid’at. U starom je defteru bilo upisano da kršćanska raja od za-
klane svinje plaća tzv. božićni porez od 2 akče, a od prodane svinje plaća po
l akču tržne pristojbe, te je opet određeno da se upiše prema starom defteru.
Po starom se običaju, također, od svake kuće daju kola drva ili tzv. porez na
drva od 5 akči. […] Na neke šume upisan je porez zvan žirovina [odnosno
pristojba kojom se naplaćivalo puštanje svinja u šumu sa žirom]. Što se tiče
žirovine brda te kategorije, upisano je da se uzima po jedna akča po glavi
svinja koje noće u šumi. Kao drugi porez, torarina, uzima se od tora svakog
krda po 6 akči i porez je tako zaveden (u defter). Od seoskih svinja koje se
nalaze u okolnim brdima i šumama, a koje su mlađe od 6 mjeseci, kao i svi-
nja koje danju dogone jesti žir i ne noćivaju u šumi, ne uzima se ništa. Porez
na hrastova stabla u gajevima u blizini nekih sela, tj. u njihovim granicama,
može dokinuti onaj komu porez pripada i to ako zbog njega ima štetu. Sje-
ča se drveća u šumama ne zabranjuje. […] Prodaju li se na sajmu u kolima
balvani, grede, daske i ostala drvena grada, od svakih se kola uzimaju po
dvije akče pristojbe.”
(Stjepan Sršan (ur.), Fazileta Hafizović (prev.), Popis Sandžaka Požega 1579.
godine (Osijek: Državni arhiv u Osijeku, 2001), 17, 19, 21-22.)
37
b)
Ulomak iz detaljnog poreznog popisa Požeškog sandžaka iz 1579. godine u
kojem su popisana prava i obveze stanovnika nahije Orahovica (u sastavu
kadiluka Orahovica), u okolici sela Podkrajac (danas selo Krajna sjeveroza-
padno od Orahovice):
„Dio šuma Orahovice, do kojih se dolazi izvana putem za Kutjevo do varoši
Sveti Martin, Našice i do seta Lončarić, Zulina, Duboka i Gradiška. Žirovinu
za svinje, koje se nalaze u torovima u granicama spomenutih sela ili su noću
po selima, uzima vlasnik spomenutih šuma [nije preciziran]. Ostatak onoga
što pripada selu Jelševo, što ga koristi njegova raja i brda po kojima se kreće
njihova stoka pripada spomenutom selu. Žirovina 900 [akči, tj. osmansko-
ga srebrnog novca]. Šuma Crni Lug, pripada kadiluku Orahovica, izuzev
ono što pripada selima Crnci i Bršćanovci i mezrama Doboje, Jasen, Sitarić i
Hersek Gaji. Što se tiče sječe drveća, ona više nije zabranjena. Žirovina 1500
[akči]. […] Dio šuma Orahovice, od puta za Kaptol do puta za Sveti Mikloš,
izuzev ono što pripada selima Cačinci i Krajine (krayinalar – Donja i Gornja).
To što koristi njihova raja i brda po kojima se kreće njihova stoka, pripada
spomenutim selima. (I još) izuzev šumu (cebel) pokraj rijeke Voćin. Žirovina
600 [akči]. Dio šume Orahovica, između puta za Kutjevo i Kaptol, izuzev
ono što pripada selu Jel(e)ševo i dopire do manastira Remeta i brda Doro-
gin?, to pripada spomenutom selu. Sječa drveća se ne zabranjuje. Žirovina
1000 [akči]. […] Mostovi (prijelazi) na planini Veliki Lug, drugim imenom
Crni Lug, u kadiluku Orahovica. Budući da na javnom putu, koji ide preko
spomenute planine, na devet mjesta postoje mostovi i budući da je na mjesti-
ma u dužini od 8600 aršina [mjera za dužinu, u različitim sustavima iznosi
između 65 i 75 cm] s obje strane puta nužno i neophodno krčiti šumu i odr-
žavati puteve, raja sela Crnci, Bršćanica, Bankovci, Strmi Brijeg i Gračanica
oslobođena je izvanrednih poreza, ukonačivanja, čerahorluka, davanja djece
u janjičare, resmova za mitropolita, sječe drveća, služenja u tvrđavama i pa-
lankama i ostalih običajnih davanja, pod uvjetom da održavaju i popravljaju
mostove na spomenutom putu; budući da su u starom defteru upisani kao
oni koji popravljaju i održavaju (meremmatći ve islahći), tako su upisani i u
novom carskom defteru.“
(Stjepan Sršan (ur.), Fazileta Hafizović (prev.), Popis Sandžaka Požega 1579.
godine (Osijek: Državni arhiv u Osijeku, 2001), 320-321.)
38
Literatura
Sršan, Stjepan (ur.). Hafizović, Fazileta (prev.). Popis Sandžaka Požega 1579. godine (Osijek:
Državni arhiv u Osijeku, 2001).
[A. V.]
39
Zakonici (kanun-name) osmanskih detaljnih poreznih

popisa Srijemskog sandžaka
Poznate su četiri kanun-name za Srijemski sandžak, objavljene 1568., 1578.,

1588/1589. i oko 1590. godine. Sadržaj srijemskih kanun-nama je skoro pot-
puno jednak, osim što su se sa svakim novim zakonikom mijenjali novčani
iznosi pojedinih davanja i dodavala novouvedena davanja.11 Dijelovi ka-
nun-nama koji se odnose na odredbe vezane sa šumama vrlo su šturi i, kako
je rečeno, skoro pa jednaki u svojem sadržaju u svakom narednom zakoni-
ku. U nastavku se navode tri ulomka iz različitih kanun-nama koji se odnose
na porezna davanja vezana s drvnom građom.
a)
Ulomak iz kanun-name osmanskog detaljnog poreznog popisa Srijemskog
sandžaka iz 1568. godine:
„…i od svake kuće po jedna kola drva ili po pet akči pod nazivom drvarina
[u izvoru: resm-i hime] od po pet akči prema običaju, na taj je način zabilje-
ženo.”
(Bruce McGowan, Sirem Sancağı mufassal tahrir defteri (1566-1574) (Ankara:
Türk Tarih Kurumu Basımevi, 1983), 2.)
b)
sandžaka iz 1588./1589. godine:
„…a umesto ušura od bostana na kome su posejali dinje i lubenice od svake
kuće [neka se godišnje uzima] jedna kola drva ili po pet akči pod nazivom
‘drvarina’ (resmi hizem), a kako je izvešten uzvišeni carski presto sada, prili-
kom novog popisa, da mogu podneti više […] zavedeno je da daju od svake
kuće po četrdeset akči pod nazivom ‘travarina’ i ‘drvarina’ (resmi hime).“
(Branislav Đurđev, „Sremska kanun-nama iz 1588/89. godine,” Glasnik Ze-
maljskog muzeja u Sarajevu 4-5 (1950), 279.)
c)
11 Nebojša S. Šuletić, „Sremski sandžak u XVI veku“, doktorska disertacija, Beograd: Filozofski fakul-
tet Univerziteta u Beogradu, 2013, 55-56.
40

sandžaka iz oko 1590. godine:
„…od svake kuće po jedna kola drva ili po pet aspri [tj. akči, osmanskih
srebrnjaka] takse za ogrev [poznate kao resm-i hime]. Ranije je, prilikom sa-
stavljanja popisa, uzvišeni presto izvešten da mogu da podnesu više, pa je
izdano naređenje […] da daju od svake kuće po 40 akči takse za seno [resm-i
giyāh] i ogrev. Sada je ponovo registrovano na opisani način.“
(Nebojša S. Šuletić, „Sremski sandžak u XVI veku“, doktorska disertacija
(Beograd: Filozofski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2013), 65.)
Literatura
Đurđev, Branislav. „Sremska kanun-nama iz 1588/89. godine,” Glasnik Zemaljskog muzeja u
Sarajevu 4-5 (1950), 269-283.
McGowan, Bruce. Sirem Sancağı mufassal tahrir defteri (1566-1574) (Ankara: Türk Tarih Ku-
rumu Basımevi, 1983).
Šuletić, Nebojša S. „Sremski sandžak u XVI veku“, doktorska disertacija (Beograd: Filozof-
ski fakultet Univerziteta u Beogradu, 2013).
[A. V.]
41
Ulomak iz putopisa Mustafe Alija
Mustafa Ali, punim imenom Gelibolulu Mustafa Âlî bin Ahmed bin Abdü-
mevlâ Çelebi (1541.-1600.) bio je osmanski povjesničar, birokrat i književ-
nik. Najpoznatije mu je djelo o svjetskoj povijesti naslovljeno Künhü’l-aḫbār
(„Esencija povijesti“), koje govori o razdoblju od stvaranja svijeta do
1591./1592. godine.12 U spomenutom je djelu Mustafa Ali opisao svoja pu-
tovanja diljem Osmanskog Carstva, a među ostalim je u niže navedenom
ulomku opisao svoj posjet Požegi 1575. ili 1676. godine i opis uzgoja kestenja
u Požeškoj kotlini.
Dodatak o istrazi jedne čudnovate stvari

Ja, siromah, odnosno pisac ovih redova, godine ‘83. [983. po islamskom ka-
lendaru, odnosno između 12. travnja 1575. i 1. travnja 1576. godine] stigao
sam u grad Požegu. U požeškoj utvrdi pronašao sam dizdara [tj. zapovjedni-
ka vojnog odreda u utvrdi], starca zvanog Hadži Muhamed, iz grada Safeda
u blizini Damaska. I bio sam gost u njegovu domu i pojeo sam obilnu gozbu.
Nema sumnje, njegovi prihodi od dizdarske službe bili su šest tisuća akči od
timara [tj. nadarbinskog posjeda što su ga dobivali osmanski vojnici u zamje-
nu za vojnu službu] i pomoću tri-četiri svoja kupljena sluge [uprihodio je,
odnosno skupio je dodatne timare tako što su njegovi sluge dobili timare za
vojnu službu, a njemu su davali prihod jer je on bio njihov vlasnik] pak timar
od više od tisuću akči. Dok su mu godišnji prihodi između dvadeset i tride-
set tisuća akči, kuća spomenutog dizdara je [ili podsjeća na] veliki han [tj.
konačište] i on je kao vladari koji osvajaju zemlje blagoslovljen golemim bo-
gatstvom; po običaju svakog dana dvadeset-trideset puta poslužuje se hrana
[gostima]. Ovisno o uglednosti gostiju, većinom su posebne slastice; štoviše,
svake noći daje se ječam konjima sedamdeset-osamdeset gostiju; krmivo i si-
jeno su raznovrsni i u obilnim količinama. Ovom siromahu se činila čudnim
plaća spomenutog [dizdara]. Nakon onih koji su dolazili pojesti obilna jela
u bilo koje doba, dok je gozba [koja se sastoji od] pet do deset različitih vrsta
12 Cornell Fleischer, Bureaucrat and Intellectual in the Ottoman Empire. The Historian Mustafa Âli, 1541-
1600 (Princeton: Princeton University Press, 1986), 7-8.
42
jela bila posluživana bez čekanja, upitao sam ga: „Na koji si način uspio doći
u posjed toliko unosnog timara?“ Spomenuti starac u ono je vrijeme imao
devedeset godina. Još uvijek se zabavljao i neprimjereno ljubovao s prelije-
pim mlađahnim robinjama. Ovako mi je odgovorio: „Prije nego što je osvo-
jena pokrajina Požega [stari naziv za današnju središnju Slavoniju], radio
sam kao nadničar u četvrtima Soluna. Svakog dana služio sam za tri akče; s
dnevnicom sam se uspio uzdržavati tek toliko da ostanem na životu. Vladar
i osvajač država, Njegovo Veličanstvo sultan Sulejman [tada] je krenuo u
vojni pohod na Njemačku [odnosno u vojni pohod protiv Habsburgovaca
1532. godine]. Sudbina me je zaputila u smjeru carske [odnosno sultanske]
vojske i bilo mi je suđeno da kao pješak krenem na vojni pohod. Stigao sam
k [obitelji] Yahyapaşazâde, jednima od rumelijskih [odnosno jugoistočnoeu-
ropskih] begova. Uzdržavao sam se kao nedim [tj. družbenik, zabavljač] na
njihovim pijankama i druženjima. Kada je zauzeta utvrda Požega, njihovim
zagovorom dizdarska služba [u požeškoj utvrdi] povjerena je ovom siroma-
hu; i planina s kestenicima [ili planina Kesten, ili planina kestenja; u izvoru:
kestâne dağı] koja se nalazi u blizini, s koje se slalo [kestenje] sve do Budim-
skog i Temišvarskog vilajeta [odnosno do prostora današnje središnje Ma-
đarske, te srbijanskog i rumunjskog Banata] budući da na drugim mjestima
nisu rasli, određenu količinu [kestenika] pridodao sam dizdarskom timaru.
U početku sam hranu i piće za goste omogućavao od njegovog udjela [odno-
sno od kestenika]. Zatim su o tome brinuli begovi koji su dolazili. Pobrinuli
su se za ovoga siromaha poklonivši mu konje i odjeću. Tako se dogodilo da
sam od prodaje stekao sedamdeset-osamdeset komada serasera [tj. skupo-
cjene tkanine protkane zlatnim ili srebrnim nitima] i četrdeset-pedeset lije-
pih robinja i robova kao sluge, vrsne i valjane konje i razno oružje. Toliko
sam se obogatio da sam svoje zgrade [odnosno svoju imovinu] posvetio [jav-
nosti] kao da su javna česma [tj. kao da su javno dobro]. Na taj način trideset
robinja sam odredio da se bave vatrom [odnosno da služe za zabavu] i mule
[odnosno stoku] stečene pljačkom [tj. putem vojnih provala u neprijateljsku
zemlju] koristio sam na poljima i time svojoj plaći dodao još jedan prihod.
Svaka robinja koja bi ušla u kuću za robove izašla bi jedino kad bi umrla.
Uistinu, dozvolio sam robinjama kupnju raznovrsnih haljina i obuće, odjeće
za izlazak van [odnosno u javnost]. Smatrao sam prikladnim da na radnome
mjestu žive u dobrim uvjetima, a kad umru, da u svojim posmrtnim haljina-
ma izlaze van. Živio sam časno. Osim toga, Bog me blagoslovio i dao mi je
čudesno obilje. Dok je jedno zrno drugih [pripadnika pučanstva] davalo pet
do deset klasova, plodovi jednoga mojega klasa stvarali su trostruki urod.
Za godina gladi i nestašice, jedne sam godine pregledavao svoju žitnicu. Ot-
43
prilike sam pretpostavio da se [unutra] nalazi količina žita za jedan mjesec i

zapečatio sam vrata [žitnice] i zavapio sam: „Bože, pomagaj!“ Ne otvarajući
vrata žitnice, koristio sam malena donja vratašca. Kunem se Bogom, žita je
bilo dovoljno za sedam mjeseci. Niti je uzmanjkalo, niti je bilo viška,“ odgo-
vorio je. Zaista, uvidio sam da su mu riječi bile u skladu s njegovim željama i
da su mu poslovi bili u skladu sa sadašnjim stanjem. Koga god da sam pitao
od gradskog stanovništva, čuo sam njegove [tj. jednake] tvrdnje. Međutim,
na moj upit „U kakvoj ste situaciji trenutačno?“ [odgovorio je:] „Hvala Bogu,
sadašnje stanje izobilja i drugih poslova u skladu je s prijašnjim stanjem. Ali
vrlo prihvatljivi pokloni begova i halje i valjani konji prikupljeni od prijaš-
njih upravitelja postali su naši darovi sadašnjim begovima, i vrijeme [odno-
sno događaji] se izokrenulo. Prevrtljiva sudbina se izokrenula“, odgovorio
je. „Uglednici su postali neugledni. U slučaju da [mu] se ne da [poklon],
prijeti da će te ubiti i opljačkati,“ zaplakao je. Slušatelje [uokolo njih] je srce
zaboljelo od tuge. Kada se pokojni sultan Sulejman [Veličanstveni] zaputio
u ove krajeve na sigetski pohod [1566. godine], spomenuti dizdar, odnosno
slavni Hadži Mehmed, dao je natovariti na troja kola tri tovara pereca i ti-
suću pilećih krilaca i tisuću janjećih glava i troja kola kestenja i poslao ih je
do sultanskog prijestolja i poručio da je stari i vjerni sluga. Sretni padišah
uputio mu je mnogo blagoslova. „Kad bismo i mi imali ovako korisnog i
zahvalnog slugu,“ izjavio je. Jedan kruh spomenutog [dizdara] ni pedeset
ljudi ne bi moglo pojesti. Koliko god da je bilo gladnih i siromašnih, opet
trideset-četrdeset osoba hranilo bi se ujutro i uvečer. Postojao je običaj slanja
onog tipa pereca okolnim vlastodršcima. Još uvijek je njegov okrugli kruh
bio obilna blagodat poput sunca i mjeseca. Uopće nisu znali na koji način se
peče. Taj okrugli veliki perec ne bi ostao sirov i bio bi ispečen do savršenstva.
Ukratko, bio je iznimna i darežljiva osoba bez premca. Počivao u miru i neka
ga Bog primi u raju.13
Literatura
Izvor: Mustafa Âlî, Künhü’l-aḫbār, rukopis Nuruosmaniye 3409 (fol. 37r-38r), Knjižnica dža-
mije Nuruosmaniye, Istanbul, Republika Turska
Fleischer, Cornell. Bureaucrat and Intellectual in the Ottoman Empire. The Historian Mustafa
Âli, 1541-1600 (Princeton: Princeton University Press, 1986).
Moačanin, Nenad. „Hacı Mehmed Ağa of Požega, God’s special protege (ca. 1490-ca.
1580)“, u: Géza Dávid, Pál Fodor (urednici), Hungarian-Ottoman Military and Diploma-
13 Transliteraciju izvornog osmanskog teksta na latinicu priredio je Kadir Purde, doktorand Sveuči-
lišta Fatih Sultan Mehmet u Istanbulu. Priređivač se zahvaljuje Okanu Büyüktapuu, doktorandu
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na pomoći prilikom prevođenja osmanskog teksta.
44
tic Relations in the Age of Süleyman the Magnificent (Budimpešta: Loránd Eötvös Univer-
sity, Dept. of Turkish Studies – Hungarian Academy of Sciences, Institute of History,
1994), 171-181.
Moačanin, Nenad. Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog carstva (1537-1691) (Jastrebarsko:
Naklada Slap, 2003).
Vlašić, Anđelko. „Šume kao izvor prehrane. Uzgoj i trgovina kestenom u Požeštini u 16. i
17. stoljeću“, u: Dinko Župan i Robert Skenderović (ur.), Slavonske šume kroz povijest.
Zbornik radova znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem održanog u Slavonskom
Brodu 1.-2. listopada 2015. (Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica
za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod, 2017), 111-129.
[A. V.]
45
Ulomak iz putopisa Atanazija Jurjevića kroz Slavoniju

1626.
Splitski humanist, prevoditelj i diplomat Atanazije Jurjević (latinski: Athana-

sius Georgiceus) (Split, o. 1590. – Beč, nakon 1640.) proputovao je Slavoni-
jom 1626. godine na putu iz Budima 30. ožujka 1626. kočijom do Banje Luke
i zatim u Olovo u Bosni u službi habsburškog cara Ferdinanda II. Rukopis
njegova putopisa nalazi se u Povijesnom arhivu Svete kongregacije za šire-
nje vjere u Rimu.14 U ulomku Jurjević opisuje putovanje Slavonijom od Osi-
jeka pored Đakova i Broda do Davora na Savi i usputni krajolik, uključujući
goleme šume.
„Od tuda polazeći i putujući jednu i po ligu stigosmo u Bargneuar [Branjin

Vrh], mjesto u obliku palanke, udaljeno od Dunava više od jedne lige, unu-
tar kojega je bilo 50 Turaka za posadu u gradu, 30 kuća raskolnika u gradu,
pod gradom su bili ostaci jedne razorene crkve. Od Bargneuara [Branjinog
Vrha] na udaljenosti od tri lige stigosmo do jedne palanke zvane Darda, a
izvana [prekid teksta, nekoliko riječi je ispustio prepisivač] 30 kalvinista Ma-
đara i raskolnika Rašana, pod kojom je tekla voda zvana Caratina [Karašica],
puna ribe, od koje počinje most sav od hrastovine, dug jednu ligu i širok
toliko da se dvoja kola komotno mogu mimoići, kojega održavaju mnoga
sela, svako od kojih ima ovoj odsjek, i ni što drugo nisu obvezana, premda
su mi neki kasnije rekli da ih prisiljavaju plaćati daće i izvanredne namete.
Od ljudi iz rečenih sela neki su raskolnici Srbi, drugi kalvinisti Mađari. Kad
je sultan Sulejman prošao na opsadu Beča, napravljen je uz spomenuti most
još jedan slični, kojega se još raspoznaje po ostacima, a oba su završavala
pred vratima Ossika [Osijeka], pod kojim teče Drava, plovna rijeka, i ovdje,
kako sam se uvjerio na temelju obavijesti drugih, na ovome dijelu završava
Ugarsko Kraljevstvo.
Rečeni grad Ossik [Osijek] je vrlo star, ali znatno povećan od strane Turaka,
što se vrlo dobro prepoznaje, jer su stare zidine izgrađene od kvadratića s
lijepim portalom, nove pak od drva premazanoga glinom, u jednome kutu
14 István György Tóth, „Na putu kroz Slavoniju pod krinkom (1626.). Putovanje dalmatinskog huma-
nista Atanazija Jurjevića (Georgiceo) – novi rukopis i nova interpretacija“, Scrinia Slavonica 3 (2003),
95, 97.
46
staroga grada pronašao sam tri topa bez kotača, jedan od kojih je bio dug tri-
deset i šest dlanova [i bio je] bez velike uglađenosti, napravljen, kako sam se
uvjerio, od samih Turaka, budući da je na njemu bio turski natpis. U ovome
gradu moglo je biti tristo kuća, od čega deset kršćana katolika, a džamija je
bilo osam.
Peti dan je bio 3. travnja, hodasmo od Osijeka kroz neke vrlo opasne šume
pune četiri lige15 i ne vidjesmo drugo do jednog sela zvanog Esepia [Vuka]
s desne strane, u kojoj je 40 kuća Mađara kalvinista, a u središtu je bila vid-
ljiva jedna vrlo stara crkva, koju su oni pokrili prije šest godina. Stigosmo
zatim u Diacouo [Đakovo], koje je mjesto poput tvrđave, vrlo staro, koje ima
oko 200 kuća Turaka, među kojima je moglo biti 25 kuća katolika, i govore
slavenskim [dakle vjerojatno hrvatskim jezikom]. Bile su tu 4 džamije, oko
grada prekrasni vrtovi i s jedne strane nevelika tekućica. Polazeći od Đakova
i prešavši preko dvije lige, a kako zbog primicanja noći nismo mogli stići na
namjeravano mjesto, odlučismo otići u kakav zaselak i tako usmjeravajući
kola prema jednoj dolini gdje smo očekivali ljude, ne nađosmo drugo do
dvojice pastira koji su se grijali oko vatre i koji su, vidjevši nas, pobjegli, a
dvojica naših su ih slijedili, ali ih nisu mogli dostići. Prolazeći pored te va-
tre naiđosmo na nekakve rupe preko kojih ne mogosmo proći. Ipak dvojica
naših mladića prođoše preko nekakvih postavljenih debala16 i nađoše druge
pastire s ovcama koji, vidjevši naše, a misleći da su Turci, pobjegoše ostaviv-
ši ovce. Konačno, vidjevši da ih naši dozivaju i govore dobre riječi, vratiše
se, ali od njih se nije moglo dobiti drugo doli nešto sijena za konje, pa se naši
vratiše u dolinu između vode i šuma, napraviše dobru vatru i provedosmo
noć ne bez velikog straha.
Šesti dan, koji je bio 4. travnja, polazeći u zoru iz spomenute doline, stigosmo
oko sedam sati u Brod, koji je jedno selo od 500 kuća uz rijeku Savu, u kojem
je devet džamija i 40 kuća katolika. Za ove i druge u okolici se u duhov-
nim stvarima brine otac franjevac opservant Pietro Bielauich Bosnese [Petar
Bjelavić Bosanac]. Od Broda na udaljenosti puškometa [muškete] nađosmo
neke vrlo velike zidine koje su pokazivale da su nekoć bile vrlo lijepa palača,
koja je pripadala Giorgiu despotu [Đurđu Brankoviću, srpskom despotu od
15 Liga je stara mjera za dužinu koja je označavala udaljenost koju čovjek prijeđe za jedan sat hoda.
Iznosila je različito u raznim sustavima mjerenja (rimska, francuska, engleska, španjolska liga). Bu-
dući da Jurjević ne spominje koji sustav primjenjuje i da koristi ligu bez preciznijeg određenja (pa
čak na jednome mjestu spominje “mađarsku ligu”), nije moguće precizirati koliko je Jurjevićeva liga
iznosila, osim da podrazumijeva jedan sat hoda.
16 Moguće je da se ovdje radilo o zasjeci (engleski i francuski: abatis, njemački: Verhack), obrambenoj
zapreci načinjenoj od nizova trupaca položenih jedni na druge, često s neodrezanim i zašiljenim
granama, s ciljem zaustavljanja neprijateljskog napredovanja.
47
o. 1375. do 1456.], a Bosanci po tradiciji drže da je od te palače moguće u

jedan dan stići do Jajca, koje je udaljeno 17 liga cestom. Polazeći od tamo,
neprestano se držeći rijeke Save, na udaljenosti od dvije lige nađosmo jednu
staru skelu s jednom starom kulom i 25 kuća Turaka, a s druge strane u istoj
razini utvrdicu od 250 kuća, zvanu Dubocsacz [Bosanski Dubočac], među
kojima je moglo biti 20 kuća katolika Slavena s jednim fratrom Bosancem
koji se brine za njih, kao i za neke obližnje kršćanske zaseoke. Na istoj strani
rijeke, ali udaljeno oko jednu i pol ligu od Dubociacza [Dubočca] ima jedno
selo [vjerojatno današnji Slavonski Kobaš] u kojemu, kako su mi ustvrdili
ljudi upoznati s tim krajevima, ima oko 200 kuća Turaka, ali ja ih zbog tame
noći nisam mogao vidjeti i, putujući odande još pola lige, a bilo je jedanaest
u noći, zaspasmo na brisanom polju.
Sedmi dan je bio 5. travnja, polazeći u zoru uđosmo u jednu vrlo veliku
šumu, zvanu na slavenskom Suignarski Lughi [Svinjarski lugi] što znači
svinjski lugovi, jer se u jesen velike količine svinja tove, zbog množine plo-
dova koji se u toj šumi rađaju, koja je duža od jedne lige, i kad je rijeka Sava
poplavi nije moguće onuda proći, nego preko nekih planina udaljenih pola
lige [istočno od današnjega sela Davor, koje se do 1. siječnja 1896. godine
zvalo Svinjar]. Udaljujući se od spomenute šume pola lige, pomoću barke
prijeđosmo rijeku Savu pored jedne druge rijeke koja se ulijeva u Savu, a
zove se Varbas [Vrbas]…“
(S talijanskoga preveo Petar (Stjepanov) Bagarić, prof.

povijesti i geografije)
Literatura
Tóth, István György. „Na putu kroz Slavoniju pod krinkom (1626.). Putovanje dalmatin-
skog humanista Atanazija Jurjevića (Georgiceo) – novi rukopis i nova interpretacija“,
[A. V.]
48
Ulomak iz autobiografije Bartola Kašića o putovanju kroz

Slavoniju 1612./1613. godine
Bartol Kašić (1575.-1650.), hrvatski pisac i jezikoslovac, u svojstvu papinskog

poslanika 1612./1613. godine posjetio je katoličke zajednice u Bosni, Srbiji i
istočnoj Slavoniji. Svoju je misiju opisao u izvještajima namijenjenima papi i
u svojoj Autobiografiji. U niže navedenom ulomku iz Autobiografije govori se
o opasnostima putovanja kroz šumovite predjele osmanske istočne Slavonije
1612.-1613. godine zbog sveprisutnog razbojništva na prometnicama.
„Kad su u Osijeku s malo katolika dobro obavili poslove duhovne i one koji
su se ticali savjesti, činilo se da je vrijeme prikladno za povratak u Beograd,
da se malo odmore i da ojačaju te oporave tjelesnu snagu. Dva su se dana
upotrijebila za povratak. Prvi dan hoda, ne bez opasnosti u šumskim kraje-
vima udaljenima od sela, koliko prijepodne do Vukovara, toliko popodne
do Srijemske Mitrovice, zbog kesedžija ili razbojnika. Oni često, pretvarajući
se, krenu s tobom na put kao pratioci. Nekad otiđu noću ostavivši te u kara-
van-saraju [odnosno konačištu] te se potucaju po šumama i stranputicama.
Ujutro, kad svane dan, presretnu putnike koji ništa zla ne slute. Pristupe
na konjima kao slučajno, dobro naoružani i sa sabljom o pojasu na lijevoj
strani. Tebi lukavo ustupe desnu stranu, tobož iz poštovanja, a zapravo da
te tako idući sam s tobom, mogne zgodno imati na mjestu udaljenome od
ljudskoga pogleda, samotnoga, te da te, isukavši sablju o kojoj nisi ni slutio,
udari i jednim ti udarcem odrubi glavu, baci te s konja, a konja i sve ostalo
ugrabi te ti strgne haljine i ostavi te gola. A da bi sebe prikazao nevinim,
udalji se s plijenom i s ugrabljenim stvarima od državne ceste te se nastavi
klatiti po neprohodnim šumama. Na dovoljno sigurnome mjestu zaustavi
se, stavi teret na konja koji je pripadao ubijenome i pođe drugim, udaljenim
putem te pobjegne kamo god htjedne da ga ne bi tko prepoznao kao opakog
razbojnika i najgorega koljača ljudi.“
(Vladimir Horvat (prir.), Autobiografija isusovca Bartola Kašića u prijevodu i
izvorniku (1575.-1625.) (Zagreb: Školska knjiga, 2006), 49.)
49
Literatura
Horvat, Vladimir (prir.), Autobiografija isusovca Bartola Kašića u prijevodu i izvorniku (1575.-
1625.) (Zagreb: Školska knjiga, 2006).
Moačanin, Nenad. Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine. Slavonski Brod: Hrvatski
institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2001.
[A. V.]
50
Ulomci iz putopisa Evlije Čelebija kroz današnju

zapadnu Slavoniju 1660. godine
Evlija Čelebi (Evliyâ Çelebi, 1611.-1687. ili kasnije) je osmanski putopisac

i diplomat koji je u razdoblju od 1640. do 1680-ih kao pratitelj osmanskih
velikodostojnika proputovao Osmansko Carstvo i susjedne zemlje. Svoja je
putovanja opisao u djelu Seyâhatnâme („Putopis“), u kojemu je iznio povije-
sne, zemljopisne i etnografske značajke proputovanih krajeva, među osta-
lim i hrvatskih zemalja, kroz koje je u nekoliko navrata prošao od 1660. do
1664. godine.17 U prva tri ulomka Evlija opisuje šumovitu „ničiju zemlju“
na habsburško-osmanskoj granici u današnjoj zapadnoj Slavoniji kroz koju
je prošao kad je 1660. godine pošao k Nikoli VII. Zrinskom kako bi otkupio
bihaćkoga kapetana, a u četvrtom ulomku govori o lovu u koji ga je tom
prilikom Zrinski vodio.
a)
(V-160a – 160b)18
Opis krajišta zemlje Zrinskih

U ovim se krajištima kaže kırıntı.19 Nijemci i Alamani kažu tabur.20 U Erdelju,
Poljskoj, Vlaškoj i Bogdanu kažu becene.21 Ova zasjeka Zrinskih proteže se od
17 Evliyâ Çelebi bin Derviş Mehemmed Zillî, Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi Topkapı Sarayı Kütüphanesi
Bağdat 307 Numaralı Yazmanın Transkripsiyonu – Dizini, priredili: Yücel Dağlı, Seyit Ali Kahraman,
İbrahim Sezgin, sv. V (Istanbul: Yapı Kredi Yayınları, 2001), 272; Evlija Čelebi, Putopis. Odlomci o ju-
goslovenskim zemljama, preveo i priredio Hazim Šabanović (Sarajevo: Svjetlost, 1967), 243-244; Nenad
Moačanin, „Pristup ekohistoriji Podravine prema osmanskim izvorima”, Ekonomska i ekohistorija, 1
(2005), 143; Anđelko Vlašić, „Iskorištavanje šuma u Slavoniji u osmanskom razdoblju (1526.-1691.)“,
18 Broj sveska i stranice u rukopisu.
19 Vokal ı izgovara se kao ǝ u engleskom jeziku. U turskom jeziku ta riječ znači manji, odlomljeni dio
ili fragment, a u proširenim značenjima može značiti posječena stabla ostavljena na tlu radi sušenja.
Evlija njome imenuje vrstu utvrđenoga mjesta ili skloništa, kako se iz teksta vidi. Koristi je i kao
opću imenicu (u tom slučaju može se prevesti kao „zasjeka“) i kao toponim (npr. „u tri dana prošli
smo u krajištu Zrinskog zasjeku (kırıntı) zvanu Kırıntı s gomilama posječenih stabala poput plani-
na“, sv. V, str. 162a). H. Šabanović ju je u svome prijevodu pretvorio u turcizam; prevodio ju je kao
kirintija i povezao je s toponimom Krndija (Šabanović u: Evlija Čelebi, Putopis, 241 i dalje).
20 Mjesto utvrđeno i zaštićeno zemljanim nasipima i opkopima. (Robert Dankoff, Evliya Çelebi Seyahat-
namesi Okuma Sözlüğü (Istanbul, 2008), 218).
21 Utvrđeno planinsko skrovište. (Ibid, 72).
51
rijeke Drave do rijeke Save, odnosno tri dana puta od sjevera u smjeru kible
napravljena je zasjeka koja (?)22 i svake je godine obnavljaju. Ne nalikuje ni
na utvrdu ni na opkop oko tabura. I visoka stabla poredana (?) u području
zasjeke ne sijeku nego ostaju na mjestu te je to neprohodno šumovito pod-
ručje zbog zapostavljanja vlasti. Već osam stotina godina svake se godine u
mnogo navrata udruži sto tisuća nevjernika pa posijeku stotine tisuća viso-
kih stabala, a kako ta stabla bacaju na velike gomile drveća od prethodne
godine koje su velike kao brda, ovaj kraj zovu Kırıntı. I to doista i jest kırıntı
(zasjeka). To je zasjeka nastala sjekirom, ali na osmanlijskom tlu nema sta-
bala kakvih ima u unutrašnjosti i po rubovima ovih zasjeka. Misleći: možda
dođe do bitke u redovima, sve je to travnato polje širine dometa topa, i nig-
dje drugdje nisam vidio da je veliki Bog dao tako velika stabla kakva je dao
ovome čistom tlu od ambre. Vidio sam to na planini Ravna koja je na jedan
konak od grada Bosne, i u Alamanskoj planini iz koje izvire rijeka Dunav, ali
stabla u zemlji Zrinskih debljinom i visinom uzdižu se do neba i zasjenjuju
zemlju. Može se to vidjeti po ovome: kad sjekiraši posijeku stablo, okrešu
mu krošnju i grane, sruše ga na zemlju i isijeku ga na komade, od jednoga
se stabla mogu načiniti tri izdubljene lađe iz jednoga komada. Stablo je naj-
deblje pri panju, od njega se dobije lađa u koju stane tisuću tovara jabuka.
U nju se natovare mnogi ljudi sa svojim tovarima i dođu do Beograda. To
je poznato dragim prijateljima koji su to vidjeli. Od srednjega dijela stabla
naprave manju lađu. A onu od dijela ponad njega zovu çırnık. I na nju stane
roba dvije stotine ljudi. I hajde još da su spomenute lađe pravljene čavlima i
daskama i da imaju kostur – ali, ma kakvi: to je lađa izdubljena poput čamca,
i takvih je na tisuće plovila na rijeci Savi.
No, vratimo se mi opet na našu temu: s nutarnje strane te Zrinske krajiške
zasjeke na brežuljcima međusobno udaljenim dometom topa nalaze se var-
da-kule23, odnosno dojavne kule. Svaka je od njih dupkom puna mrskih i
nečistih vojnika. S koje god da strane neprijatelj krene prema toj zasjeci, s
neke od varda-kula opali top u značenju: „Stižu neprijatelji s osmanlijske
strane!“ i potom u tren oka počne paljba topova s ukupno tristo šezdeset i
sedam varda-kula od obala rijeke Morave24, rijeke Drave i rijeke Save, kao da
cijela Hrvatska gori, a to je takvo more ljudi i to su takva legla nevjernika da
22 U ovome dijelu rukopisa ima više nedorečenosti koje su u prijevodu označene upitnikom.
23 Šabanović smatra da ovaj termin dolazi „od talijanskog guarda, usklik na upozorenje, pazi!“ (Ša-
banović u: Evlija Čelebi, Putopis, 242), a Dankoff ne navodi etimon. Po broju pojava ovoga termina
jasno je da ga Evlija u cijelom Putopisu bilježi samo na području Hrvatske (Dankoff, Evliya Çelebi
Seyahatnamesi Okuma Sözlüğü, 234).
24 Vjerojatno Mure, kako je već i Šabanović sugerirao (Šabanović u: Evlija Čelebi, Putopis, 242).
52
se u tren oka na mjestu na kojem je top opalio okupi sto tisuća nevjernika.
Krajiški ih ratnici ponekad zavaraju pa se negdje pojavi vojska, a kad topovi
zapucaju, kroz neki drugi prolaz prođu pješaci i nahvataju malo plijena, dok
neki ostanu i zarobljeni. Oni koji su se dočepali plijena moraju ga ostaviti,
samo izvuku živu glavu. Eto toliko je to uređena i štićena zemlja.
b)
(V-160b)
Kad je i Selim-han stigao u Istanbul, njemački je car krenuo na Zrinskoga s

riječima: “Daj mi Aleksandrovu krunu!”, a ovaj je odgovorio: “Ne dam!” te
su njemačkom caru tu besmislenu krunu predali nakon tri godine ratovanja.
Ako Bog da, krunu ću opisati onako kako sam je vidio u Budimu i u Beču,
ali otkako je kruna oduzeta Zrinskom, on više nema pretenzija da bude car,
nego je samo jedan od sedam hercega. A njegova je zemlja pravo pasje leglo,
ali je doista uređena. Štoviše, kad su vidjeli naše vojnike s bijelim zastavama,
sa stražarnica i kula u području zasjeka dovikivali su:
“Hej vi Turci, kamo ste pošli s tolikom vojskom?”
Mi smo odgovarali:
“Nosimo ovo blago vašemu kralju Zrinskom da izbavimo bihaćkoga kape-
tana.”
“Ma pogledaj ti Turke kako idu spašavati svoje, a da nas zarobe, nitko nas ne
bi spašavao nego bismo poskapavali na galijama”, govorahu.
c)
(V-161a)
Ibrahim-pašini bubnjari udariše u bubnjeve i išli smo samo dva sata od utvr-
de Moslavina kad stigosmo na mjesto koje predstavlja vrata u tjesnac toga
kraja zvanog Kırıntı. Pred svom muslimanskom vojskom povikah kao alaj-
čauš:
“Slušajte me, junaci! Kraj u koji ulazimo je, prema mirovnom sporazumu,
nevjernička zemlja, i vjera nam dopušta njezino vino, žene i mladiće. Ali ako
kojega od vas zateknem zažagrenog od žene ili momka, vina i rakije, prebit
ću ga i crijeva mu izvaditi! Slažete li se s time?”
Svi odgovoriše:
“Nek’ je Bog s tobom zadovoljan! Među nama nema takvih ljudi!”
“Svi su ljudi od krvi i mesa. Niti otac poznaje narav svoga sina, niti sin očevu.
Takav je ovaj svijet. Došli smo s velikim blagom. Nek’ u skladu s fermanom
53
našega cara oslobode toga junaka pa da idemo! Ako počinite kakvo nedjelo,
nevjernik će to uzeti kao povod da ne pusti kapetana, da nam otme blago,
a sve nas da – ako bude milostiv – protjera, a ako ne bude, da nas uništi!”
Kad sam to rekao, svi odgovoriše:
“Gospodaru, idemo odmah obaviti što trebamo i natrag! Idemo, da ne sjedi-
mo, ne prdimo i ne smrdimo!”
d)
(V-162b – 163a)
Nakon što sam grad (Legrad, nap. prev.) razgledao kako sam i koliko sam
htio, zamolih od bana (Nikole VII. Zrinskog, nap. prev.) dopuštenje za pola-
zak, ali on mi reče:
„Tri dana si ovdje. Ostani još koji dan i uživaj. Hajdemo ujutro u lov! I lov je
neka vrsta razgledavanja!“ Tako me zadrža. Rano izjutra otiđe sedamdeset
kola s topovima, a mi krenusmo iz Legrada također rano izjutra sa sto tisuća
nevjerničkih pješaka i konjanika naoružanih harbama i puškama. Oni nose
kape od zelene i crvene samurovine, i ne nose franačke kape. Iz Legrada smo
izašli praćeni zvucima orgulja, truba i zvona.
Poglavlje o lovu: Na točno sedam sati prema našoj strani, s nutarnje strane
ranije opisanog područja šumskih zasjeka, Zrinski ima velik i visok dvorac.
Čim smo se do njega uspeli i smjestili se, sa svih strana planina i šume pro-
lomi se topovska tutnjava. Bog je velik, ispostavilo se da su već ranije još
iz Čakovca otišli ljudi k raji. Tako se sad sleglo more ljudi, dižući hajku, uz
silnu galamu. Topovi su tukli bez stajanja, a divlje zvijeri sa svih planina pri-
stizale su u krdima i hrpile se na mjestu zvanom Kırıntı kako bi bile pobijene.
Tako mi velikoga Stvoritelja, bilo je tu jelena golemih kao slon, s rogovima
veličine vila, potom srna i jelena25 i divokoza i (?) nalik kastamonskim brzim
mazgama. Došla je i neka vrsta medvjeda s crvenim krznom, a svaki je od
njih bio poput bagdadskoga lava. Strašni, ogromni i bijesni veprovi bili su
veći od magaraca, a divlje koze i ovce velike koliko goveda. Kako su životi-
nje neprestano navirale, stiglo je toliko lisica, čagalja, vukova, hijena i zečeva
da samo Stvoritelj zna koliko ih je bilo. Svi su nevjernici pucali iz topova, a
bezbrojne životinje su se, bježeći od topovske grmljavine, okupile na jednom
mjestu i tako stale. Kralj i ja promatrali smo to iz dvorca. Kad je kralj povi-
knuo: „Udrite, ljudi!“, velikog mi Boga, ljudi poletješe među stotine tisuća
životinja kao da idu u smrt, i stadoše ih ubijati. Veprovi i medvjedi pobili su
25 U originalu: tablalı. Neka vrsta jelena. (Dankoff, Evliya Çelebi Seyahatnamesi Okuma Sözlüğü, 218).
54
oko pet stotina nevjernika. Uz povike „Evo ga ovamo!“ i „Eto ga dolazi!“

ljudi razapeše mrežu od tankog franačkog konopa namazanog katranom,
pletenu kao krupna mreža za ribu, koju su dovukli razvlačeći je po planini,
i tako životinje više nikako nisu mogle pobjeći i tek su ih tad krenuli doista
ubijati. Veprovi i vukovi od muke su trgali sve što se našlo pred njima i tje-
rali strah u kosti svim stvorenjima, a medvjedi su se okupili i držeći u pred-
njim šapama velike grane, na stražnjim nogama, uspravni kao ljudi, udarali
i obarali veprove i vukove. Tu ima strašnih i ogromnih njemačkih medvjeda.
Ukratko, ljudi im priđoše straga i sve ih pobiše te je toga dana u planinama
priređeno toliko pečene lovine i popilo se možda i tisuću kola vina – do te
mjere da su se svi pijani i omamljeni u povorci vratili u grad Legrad.
(S osmanskog turskog jezika prevela i bilješkama

popratila Marta Andrić)
Literatura
Evlija Čelebi, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, preveo i priredio Hazim Šabanović
(Sarajevo: Svjetlost, 1967).
Evliyâ Çelebi bin Derviş Mehemmed Zillî. Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi Topkapı Sarayı Kütüp-
hanesi Bağdat 307 Numaralı Yazmanın Transkripsiyonu – Dizini. Priredili: Yücel Dağlı,
Seyit Ali Kahraman, İbrahim Sezgin. Sv. V (Istanbul: Yapı Kredi Yayınları, 2001).
Moačanin, Nenad. „Pristup ekohistoriji Podravine prema osmanskim izvorima”, Ekonom-
ska i ekohistorija, 1 (2005): 139-146.
[A. V.]
55
Ulomak iz autobiografije Osman-age Temišvarskog s

opisom prolaska kroz Slavoniju 1688. godine
Osmanski vojnik Osman-aga Temišvarski (o. 1671. – o. 1725.) kao habsburški

ratni zarobljenik proputovao je Slavonijom 1688. godine i u svojoj autobio-
grafiji opisao je, među ostalim, habsburško-osmansku granicu u današnjoj
zapadnoj Slavoniji. U ulomku se opisuje šumovita „ničija zemlja“ na habs-
burško-osmanskoj granici u Poilovlju i Osman-agin prolazak kroz tamošnju
šumu Garavicu.
„…marširao sam [dalje] skupa s Austrijancima u Požegu, Sirač i Pakrac. Iza

spomenutih mjestâ počinje velika šuma po imenu Garavica, koja razdvaja
Hrvatsku i Bosnu. Da bismo [mogli] proći kroz nju, trebao nam je odmor od
nekoliko dana. [Za to vrijeme] među Hrvatima i stanovnicima iz obližnjih
krajeva pronađeni su sposobni vodiči. [Nakon nekoliko dana počeo je marš.]
Kretali smo se kolskim putem i za dva dana hoda [uspjeli se] probiti kroz
šumu [tako gustu] da nam se ni na tren nije ukazalo sunce ili nebo. Stigavši u
Hrvatsku, najprije smo marširali do palanke koja se zove Božjakovina. Oda-
tle nam je trebalo pet do deset dana marša da, prošavši pored tvrđave Ivanić
[danas Ivanić Grad], stignemo do ušća Kupe u Savu, [odnosno do] mjesta na
kojem je smještena tvrđava Sisak.“
(Ekrem Čaušević (prir.), Autobiografija Osman-age Temišvarskog (Zagreb:
Srednja Europa, 2004), 24.)
Literatura
Čaušević, Ekrem (prir.). Autobiografija Osman-age Temišvarskog (Zagreb: Srednja Europa,
2004).
[A. V.]
56
Popis Slavonije iz 1702. (ulomci)
Caraffina komisija obavila je 1702. drugi popis Slavonije. Ovdje donosimo

detaljnije opise pojedinih šumskih površina na područjima. Među njima
opisi šume Garavica na granici između Habsburške Monarhije i Osmanskog
Carstva, šume na području sela Međurić u Maloj Vlaškoj (Zapadna Slavoni-
ja), na području trgovišta Orahovica te na području đakovačkog vlastelin-
stva, koje je u posjedu Bosansko-srijemske i đakovačke biskupije. Uz origi-
nalni opis šuma na đakovačkom vlastelinstvu na latinskom jeziku donosimo
i prijevod komorskog upravitelja Sadetzky na hrvatski jezik.
a)
/s. 245/ Conscriptio neo erecti pagi Bresztovacz
… /s. 246/ sylvas Garavicza quae ad ipsos pertinet, in longitudine a Konc-

hovo Pole usque Kristelovacz una hora, in latitudine a Podborie usque ad
fluvium Illova media hora, …
(IZVOR: Österreichisches Staatsarchiv, Finanz- und Hoffkammer archiv,

fond: Hoffinanz Ungarn, fasc. r. Nr. 418, spis br. 98, fol. 504; Tadija Smičiklas,
Dvijestogodišnjica oslobodjenja Slavonije, drugi dio: Slavonski spomenici o Slavo-
niji u XVII. vijeku (1640-1702), Zagreb, 1891., 246.)
b)
/s. 258/ Conscriptio pagi Meduricz
… sylvae magnae usque ad Dravum et Savum se extendunt, …

niji u XVII. vijeku (1640-1702), Djela JAZU knj. XI, Zagreb, 1891., 258.)
57
c)
/s. 270/ Conscriptio oppidi Orahovicza
/s. 272/ … sylvas glandinales, focales ac aedificiales, Orahoviczka planina

nuncupatas, quae usque ad Pakracz et Naschicza se extendunt, quantum ad
oppidum hoc pertinet, circiter mediam horam in longitudine et in latitudine
uno quadrante horae se extendit, pars ad jesuitas Poseginese, pars ad distri-
ctum Vuschin et Kaptol pertinet.

niji u XVII. vijeku (1640-1702), Djela JAZU knj. XI, Zagreb, 1891., 272.)
d)
/fol. 1-2/ Conscriptio oppidum Dia- /s. 308/ (1702.) XLI. Popis Djakovšti-
kovariensis anno 1702. ne
Oppidum rekuć varoš Diakovo
/Fol. 15-16/ Sylva Zokovicza vocata
hic datur, inqua sunt ligna focalia, /p 309/ … Šuma Jokovica zvana jest
ad iugera circiter numero 400. Altera ovde, u kojom jesu drva za oganj za
sylva Klenovacz inqua sunt arbores, jutara okolo 400 jutara, druga šuma
seu ligna glandifera, aedificalia et fo- Klenovac, u kojom jesu drva žirna,
calia ad iugera circiter numero 100. za gragju i za vatru okolo jutara sto-
Tertia sylva Drachicza nuncupatum, tinu.
inqua sunt ligna focalia ad iugera Treća šuma Draćica tako zvana, u
circiter numero 40. In quibus sylvis kojom jesu drva za vatru okolo ju-
dantur etiam ferae dammae, vulpes, tara četarieste reko 40, u kojima šu-
lepores et aves varii generis. mama nahodi se zvirinja srna, lisica,
zekova i tica različitih.
58
/fol. 23-24/ Conscriptio pagi Sztrisi-

voina /s. 310/ Pagus Striživojna
/Fol. 27-28/ Sylva hic datur Lub vo- /p. 311/ … Šuma ovde jest Lug zva-
cata, inqua sunt ligna glandifera, ae- na, u kojom drva jesu žirovna, za
dificalia et focalia; incipitur ab aqua gragju i vatru, pričinje od vode Olšo-
Olsava, usque ad aquam Bich voca- ve do vode Bića zvane, kada žir uro-
tam, quando glandines procreatur, di, može ona uzdržat s. v. prasaca
possunt in illa sustentari s. v. porci broja 1300.
circiter numero 1300.
/Fol. 35-36/ Conscriptio pagi Vrpo- /p. 312/ Selo Vrpolje

llye … Šume nahode se troje, prva zove
/Fol. 39-40/ … Nemora dantur hic se Kneževićov gaj, drugi zove se An-
tria, primum vocatur Knesovichov čić gaj, treći zove Vrabtić gaj, u koji-
gay, alterum vocatur Anchich gay; ma je drvarenje žeiudno i za gragju i
tertium vocatur Vrabtich gay, in qui- vatru na jutara okolo 65.
bus sunt ligna glandifera, aedificalia
et focalia ad iugera circiter numero Jošte šuma Brestje zvana jest, u ko-
65. jom jesu sama drva za vatru jutara
Item sylva Brestie vocitata datur, oko 600.
inqua sunt mera ligna focalia ad iu-
gera circiter numero 600.
(IZVOR: Hrvatski državni arhiv, fond: Acta urbarialia et conscriptiones

bonorum, fasc. 128, spis br. 14; Tadija Smičiklas, Dvijestogodišnjica
oslobodjenja Slavonije, drugi dio: Slavonski spomenici o Slavoniji u XVII.
vijeku (1640-1702), Djela JAZU knj. XI, Zagreb, 1891., 309, 311-312.)
[M. V.]
59
Popisi našičkog komorskog okruga iz 1721. i 1723.

(ulomci)
Dvorska komora obavila je od 1719. do 1722. popis Slavonije. Tijekom tog

razdoblja popisala je 1721. i područje našičkog komorskog okruga. Pri tome
je opisala i granice svih naselja našičkog okruga. Najdetaljnije je opisala gra-
nice trgovišta Našice. Dokument je nedatiran, ali ga je moguće datirati na
temelju popisa u fasciklu 140 spis br. 23 koji je nastao u Požegi 10. kolovoza
1721. U tom dokumentu nema opisa naselja, ali popis naselja je potpuno
jednak popisu iz fascikla 132 spis br. 32.
Dvorska komora obavila je popis komorskog okruga Našice i u svibnju 1723.
Popis je nastao povodom dodjele komorskog okruga Našice knezu Svetog
Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti Franji Antunu Lampergu i muškim
potomcima, a ženskim u trajno nasljedstvo uz naknadu od 27.328,40 forinti.
Popisivači su popisali stanovništvo te opisali granica svih naselja u komor-
skom okrugu. U fondu Acta urbarialia et conscriptiones bonorum u fasciklu
132, spis br. 28 nalaze se dva popisa; jedan popis je koncept, a drugi je čisto-
pis koncepta.
a) popis 1721.
Naschiza oppidum … Metales habent pro se sequentes: ab oriente in sylva

separat illos a sylva Koschkensi Maslen locus dumetis iam ex integro con-
cretus, inde dirrecte per sylvam meridiem versus quasi pergendo ad pontem
in Presniza errectum, ultro ad Kusti Gay, Taschna Bara, Gregatshiza faenile
Franciscanorum sic vocitatum et ad viam quae vadit per sylvam Kuklash et
dividt illos a Wukojeffzy, ad meridiem sunt cometanei cum Zermosniak ha-
bent pro metalis locus Pisniza dictum, inde ad Leskoviza et ultra ad Paflitsc-
hoviz ab occidente a pago Solian dividit illos Presic, ubi quercus penes Viam
Regiam in monte cruce signata est, inde in Via Regia Naschizam versus re-
girando donec veniatur ad primam viam, quae ex parte sinistra in vallem
descendit ad pontem Podgoraz in rivulo Solianka Reka ad septemtrionem
manet pro meta dicta Solianka Reka usque ad viam et sylvam Klokotshkef-
zenzem ubi per aliquam semitam, quae tamen nunc via currilis est, Obrieska
Stassa dictam seprarantur inde ad Maslen ubi finiuntur. (fol. 256-257)
60
(IZVOR: Hrvatski državni arhiv, fond: Acta urbarialia et conscriptiones bo-

norum, fasc. 132, spis br. 32.)
b) popis 1723.
Naschiza oppidum … Metales habet pro se sequentes: ab oriente in sylva

separat26 illos a sylva Kotschensi27 Maslen locus dumetis jam ex integro con-
cretus, inde directe per sylvam, meridiem versus, quasi pergendo ad pon-
tem in Braesnicza28 erectam, ultro ad Gusti Gay, Taschna Bara, Gregatsc-
hitscha29, foenile Franciscanorum sic vocatum et ad viam, quae vadit per
sylvam Kuklesch et dividit illos a Vukoiefczi30 ad meridiem sunt cometanei
cum Czermossniak31, habent pro metali locum Bisnicza dictum, inde ad Le-
skoviza et ultro ad Paflitschovicz; ab occidente a pago Solian dividit illos
Presie32, ubi quercus penes viam Regiam in monte X signata est, in Via Re-
gia Naschiczam versus regirando donec veniatur ad primam viam, quae ex
parte sinistra in vallem descendit ad pontem Podgoratsch in rivulo Solian-
ska Reka; ad septemtrionem manet pro meta dicta Solianska Reka usque ad
viam et sylvam Klokotschefzensem, ubi per aliquam semitam, quae tamen
nunc via currulis est, Obrieska Stasza33 dictam separantur34 inde ad Maslen
ubi finiuntur.
(IZVOR: Hrvatski državni arhiv, fond: Acta urbarialia et conscriptiones bo-

norum, fasc. 132, spis br. 28; Milan Vrbanus - Maja Rupnik Matasović, “Ko-
morski popis našičkog okruga iz 1723. godine”, Scrinia Slavonica 18 Slavon-
ski Brod 2018., 540-541.)
[M. V.]
26 separat ] seperat C
27 Kotschensi ] Kotskensi C
28 Braesnicza ] Braessniza C
29 Gregatschitscha ] Gregatshiza C
30 Vukoiefczi ] Vukojefzy C
31 Czermossniak ] Zermosniak C
32 Presie ] Bresie C
33 Stasza ] Stassa C
34 separantur ] seperantur C
61
Popis šuma na voćinskom vlastelinstvu 1771. (ulomci)
Dvorska komora obavila je 1771. popis voćinskog komorskog dobra. Pri-

ređivači donose popis šumskih parcela na ovom komorskom dobru. Služ-
benici Dvorske komore obavili su ovaj popis, pošto je Komora 1766. kupila
od Otona Caraffe voćinsko vlastelinstvo. Ovim popisom Dvorska je komo-
ra nastojala utvrditi sve pokretnine i nekretnine te sve prirodne vrijednosti
kako bi mogla utvrditi tržišnu vrijednost posjedu kao pripremu za prodaju
novom vlasniku (obitelj Janković de Vuchin et Pribert).
Fl. den. In summa

Fl. den.
Incolis possessionis Zvechevo in summo 15
montis apice meditulis sylvarum abietinarum
residentibus ex septima scandula dominio
praestanda abietes decutiendi et ex inde scandulas
conficiendi admissa facultate emolumentum
dominio accedere unum annum cum alio anno
computandum in scandulis 5000 a florenis tribus
vendi assolitis effert
Titulo porro glandinationis testantibus duorum 2152 21
annorum rationibus obvenerunt 6456 denarios
63 qui in trifariam divisi efficiunt unius anni
proventum in
Benigna dispositione Regia a singulo sessione 213
in districtu Jugovo-polyensi lignorum orgiam
unam subditi pendere debent, igitur a sessionibus
213 obveniunt orgia 213, quas subditi redimere
consueverunt, singulam orgiam a floreno uno,
quod insimul faceret, ut sub litera D
In districtu pariter Vuchinensi a sessionibus 297 ¾ 297 75 3.313 87
obveniunt orgiae totidem facientes sub litera E.
Summa
62
Anno 1770. die 26. et sequentibus mensium Novembris et Decembris diebus,

in Curia camerali neo-erecta Szuhopolye inclyto Comitatui de Veröcze adia-
centes per nos infrascriptos vigore gratiosarum Excelsae Caesareo Regiae
Camerae Hungarico Aulicae die 24. elapsi mensis Iully benigno iussu Regio
emanatarum dispositiorum inchoata est in districtu Iugovopolyensi vigore
assolita cameralis ideae conscriptio, eademque ob interventum et ingruens
brumale tempus, in commodius tempus seu affuturum ver reassumenda re-
iecta existente. Quo adveniente rursus 7. et subsequis mensium Iuny, Iully
et Augusti anni 1771. diebus continuatae et terminata est utriusque tam Iu-
govopolyensis, quam et Vuchinensis districtus conscriptio ac sylvarum, alia-
rumque appertinentiarum occulata revisio, ordine sequenti et quidem. …
In summa
Iugera
iugera
… Sylvarum vero in camerali dominio Vuchin situatarum
in facie loci per decursum continuative 22 dierum
interiecta exigua refectionis et quietis tempore prandis
interdum in medio sylvarum sumpti mora. Occulatarum
series sequens est et quidem in districtu Iugovopolyensi.
Possessionis Rezovacz
1. Debeli Lugh a via regia Verocza Essekinum tendente,
semet versus meridiem alia via Rezovaczki put dicta
observando et usque aliam viam Verocza aeque ad
Rezovacz ducentem perveniendo a sinistris iacet
quercinis arboribus permixta et pro doleis apta sylva
continens 110
2. Voinov Lugh a dextris continuat lignis focalibus et
intermixtis quercubus cum priori in plano iacens
habetque 35
3. Sylva Kamen appellata fagiferis et aliis in fructiferis
ac pro foco communitatis deserviens et utcunque iam
desecta, repletae 12
4. Pucha fagis ex quercubus intermixtis focalibus lignis
provisa prohibititia 15
5. Ivin Dol potioribus fagis ac rationibus quercubus repleta
continens prohibititia 7
63
In summa
Iugera
iugera
6. Simasski Bregh cum Simacska Kossa fagiteris cum
intermixtis rationibus quercubus provisa prohibititia 60
7. Pivnichka Kossa praecedenti immediate adiacens
prohibitia superioribus similis 70
8. Czimer seu Hrasstova Kossa cum Lipova Kossa ubi tria
concurrunt teritoria et quidem ab occasu Veroczensis a
meridie Generalatus Varasdinensis possessionis Iessenas,
a septemtrione cameralis dominii Vucsin perductum
metalem proficiscendo ulterius desinit ad Kamensska
Kossa appelate quercinis potioriobus, faginis rationibus
provisa arboribus 140
9. Praedicta Kamensska Kossa inchoate et eodem ductu
metali cum Czimerich continuate, utroque prohibititia et
fructiferis elegantibus arboribus repleta 140
10. Incipit Katticza prohibititia cum Paulovo Berdo
crebrofato ductu metali continuando limitibus arboribus
provisa 120
11. Travni potok cum Orlov Brigh praefato ductu
progrediendo, ubi Rezovczensis desiruit et Boroviense
inchoat terrenum quercinis arboribus pro aedilibus
scandulis et Doleorum Cossis deserviens provisa sylva 50
Summa 749
Possessionis Borova
12. Orlovo berdo ubi Rezovczense desiruit et Boroviense
inchoat terrenum perductum metalem confinium
a provincionali statu distinquentem proficiscendo
devenitur ad Duga Polyana locum dictum 50
13. Eodem ductu pergendo affert se alia contigua sylva
Tepina Sztaza cum Magyarsska Rika maiori in parte
quercinis repleta arboribus 50
14. Pogledalo cum Dabrovichka Sztrana quercina 30
15. Marina Polyana aeque quercina 10
16. Lesskovacz cum Uzur, Mlinaricza et Possagyene Lippe
querci mixti cum fagis 90
17. Mala Terpinsska aeque mixta cum fagis 50
64
In summa
Iugera
iugera
18. Velika Terpinsska usque Viss metam quippe terrenum
pagi Pchelich a Borova distinquens 60
19. Mrazovacz focalis pro virgultis ex sepimentis deserviens 5
20. Dabrovichka Sztrana focalis superioribus similis 10
21. Petinssky Lugh in plano quercinis repleta 20
22. Bukovacz antiquis iam arboribus deficientibus ast noviter
succrescentibus fagiteris 5
23. Mlechikovacz Veliki et Mali cum Grobje fagis rarioribus,
quercubus ac Tilys intermixta sinuatur sylva 15
24. Kaursska Dolina cum Kamenacz usque Jezero Superiori
aequalis 10
25. Rodin Potok quercina et fagina 8
26. Kesstensska cum Kussonsska Kosza potioribus
quercubus, quain fagis repleta 8
27. Verh Bukove rarioribus quercinis potioribus fagis referta 12
28. Jezero usque Lipova Kossa fagitera 15
29. Sztrasbenicza quercina 15
30. Viss cum Zlatara quercina mixta fagis 30
31. Gorny Lugh penes fluvium Bresnicza quercina 25
32. Vodicza cum Gachiska Kossa mixta quercubus et fagis 35
33. Barnass Veliki y Mali cum Rassahata et Konachka Kossa
usque Vuchinsska Sztara quercina et fagitera 30
34. Vuchinsska Sztaza cum Lippa Mala et Velika usque
Opalyeni Herth a potiori fagina 25
35. Pchelinak Mali y Veliki mixta fagis et quercubus 20
36. Czerna Bara pro foco in planitie 6
37. Bresnichki Lugh focalis interixta quercubus 5
38. Sztupnichki Lugh focalis 10
39. Mokics cum Gyol Veliki quercina et focalis 13
Summa 662
35
35
65
In summa
Iugera
iugera
Budanicza
40. Grobje Kossa usque Mala Ternava quercina et fagina 100
41. Mala et Velika Ternava cum Duga Polyana 40
distinquitur via a mola Boroviensis Vuchinium
ducente a territorio Gvozdansska versus occasum
sita fagina et quercina
42. Namasstirsska Kossa aequalis sortis 90
43. Budanichka Rika fagis et infructiferis arboribus 50
repleta
44. Usuracz mixta quercubus et fago 60
45. Budanacz priori similis 70
46. Ivanov Lug in plano quercina 15
47. Dugachki Lug fagina quercubus mixta 20
48. Zmianssky Lug aequalis priori 9
49. Veliki Gyol focalis 15
Summa 469
Czabuna
50. Czabunsska Rika quercina 6
51. Mandinacz quercina et fagina 10
52. Duboka Dolina superiori aequalis 10
53. Chissti Rasstik quercina 2
54. Lug priko polya focalis et mixta quercubus 1
55. Dubrava priori similis 4
56. Vranovo Gnizdo quercina et focalis 1
57. Razboische focalis 10
58. Gyol focalis 30
Summa 74
Rechina
59. Gusche quercina mixta cum infruciferis et focalibus 220
lignis usque Budakovacz
60. Budakovacz mixta cum focalibus 10
61. Gradacz quercinae mixta salicito et populo alba 200
62. Topoliczy quercina 180
Summa 610
66
In summa
Iugera
iugera
Gachische
63. Grabiczy quercina et fraxina usque Bisstra Mlaka 100
64. Siroka Greda mixta cum focalibus usque 300
Bukovachki Gyol
65. Bukovachky Gyol focalis 5
66. Mokro polye focalis 400
Summa 805
Detkovaz
67. Verhovachka Hada cum Glagovacha et Hada 110
quercina mixta focalibus
68. Iliman Lassine cum Okuka quercina mixta 100
69. Dravichka Hada, Dravichka Kraka cum Dravichki 110
Bugyak quercina mixta
70. Bankovczy Lissichine cum Grabik mixta cum 130
focalibus
71. Pod Netechom Hada Netechka cum Razlyevi 80
quercina mixta focalibus
Summa 530
Brezovicza
72. Lug quercina usque Dravicza Tursska quercina 300
mixta focalibus
73. Za Tursskum Draviczum quercina mixta focalibus 20
74. Gyolta usque Szigetacz quercina focalibus mixta 200
75. Borichevachka Suma quercina mixta focalibus 200
76. Zatony quercina mixta 10
77. Ometas cum Japatovacz quercina mixta 20
Summa 750
Budrovacz
78. Kanisa mixta quercina cum focalibus 4
79. Bukvik priori similis 16
80 Xlebine uti superior 50
81. Jassenye cum Radanovicza mixta focalibus 100
82. Hada, Bok, Szvibaczy, quercina mixta 100
83. Gusche cum Grabine uti superior 100
84. Rith cum Raslyevi similis superiori 100
67
In summa
Iugera
iugera
Summa 470
Dugossello
85. Sztruganya, Jarak cum Czarev Gyol quercina mixta 60
focalibus
86. Topole cum Odbori quercina uti superior 40
87. Duga Greda focalis 7
88. Gai mixta 10
89. Mantech quercina 6
Summa 123
Russany
90. Bukova Greda mixta 100
91. Za Virom mixta 300
92. Japatovczy mixta 400
93. Gradiska Hada similis superiori 11
94. Zavornicza uti superior 10
95. Gai aequi similis priori 9
96. Haza Gizdarachka salicetum 6
Summa 836
Turanovacz
97. Barchanssky Lugh cum Siovicza Gai35 et Opalyeni Gai 77
98. Okruschevicza quercina mixta focalibus 16
99. Bok quercina intermixta focalibus 23
100. Savarussa quercina focalibus mixta 6
101. Jagma quercina mixta 12
102. Ravno polye usque Verbovacha mixta 17
103. Verbovacha quercina mixta 54
104. Kruskovacha mixta 12
105. Gredicza usque Kaniski Rith mixta quercina 18
106. Kaniski Rith focalis 50
Summa 285
Bazje
107. Greda quercina mixtis aliis arboribus 20
108. Fenek similiter mixta 50
109. Razboische aeque quercina mixta 20
35 Gai] del.
68
In summa
Iugera
iugera
110. Ribna quercina priori similis 40
111. Szicha pariformiter mixta cum quercubus 10
112. Gusche mixta uti superior 70
Summa 210
Bachevacz
113. Polyana focalis 50
114. Kanisa quercina mixta focalibus 40
Summa 90
Gradina
115. Okruglyak focalis 30
116. Grahovische focalis 10
117. Lusanyak mixta quercubus 40
118. Jagovische focalis 2
119. Sirine focalis 2
120. Xutila focalis 90
121. Virove quercina 1
Summa 175
In districtu Jugovo-polyensi sylvarum summa 6.838
In districtu Vuchinensi occulatarum sylvarum series
Kussonye
122. Peczka, Jassenye, Livadicze, Radoeva Nyva et 190
Jalsikovicza quercina et fagina
123. Milichevo Guvno quercina et fagina 40
124. Millanacz cum Lippa, Polyana priori similis 30
125. Sztraxbenicza, Velina Sztaza, potok Letische, Mala 100
peczka et Veliko Dvorische quercina et fagina
126. Mala Dvorische cum Kovachevo Kuchische quercina 50
mixta fagis
127. Novchevo Berdo cum Priki potok superiori similis 10
128. Milossavlevicza cum Lyesskovo berdo et 15
Chabdarovicza quercina et fagina
129. Thochak cum Nyiva priori similis 8
130. Potoczy cum Glogovacz focalis et fagina 10
131. Zajednicza cum Vranessevo berdo et Sassich 30
eiusdem qualitatis
69
In summa
Iugera
iugera
132. Thochak cum Kratko berdo 5
133. Luk cum Vuchina Livada focalis et mixta fagis 3
134. Danichina dolina mixta fago et querco 5
135. Megyugorssky potok cum Machkovacz fagus et 30
quercus
136. Kluchevi cum Lomovi priori similis 8
137. Rith focalis 3
138. Lugh usque Vuchje berdo focalis et fagina 10
Summa 547
Lukavacz
139. A meta Sztraxbeniza dominii Verocza a camerali 4
distinquente inchoando et ad fluvium Chagyavicza
dicta descendendo iacet sylva Pisskovita Kossa,
usque Chagyavichki Lugh focalis et fagina
140. Exponit se praefatus Chagyavichky quercinis et 26
focalisbus repletus arboribus
141. Vuchje berdo, Segertov grob cum Rudina fagina et 50
quercina
142. Szlano Vrelo et Bilyma dolina mixa fagis et 50
quercubus
143. Medvegyak priori similis 30
144. Sibovi uti superiori 30
145. Jazavchine fagitera et focalis 10
146. Kallabine eiusdem qualitatis 10
147. Gusina dolina mixta 50
148. Jezero aeque mixta 40
Summa 300
Martin potok
149. Bukovacz mixta 30
150. Jazbina mixta 40
151. Radmanovacz mixta focalis 50
152. Vinogradina mixta et focalis 20
153. Risstovacz mixta 50
154. Bubany maiori in parte quercina rariorantem fagina 20
155. Priarima superiori similis 40
70
In summa
Iugera
iugera
156. Dianovacz ut superior sylva 20
Summa 270
Gollenich
157. Bodovi mixta 30
158. Maria mixta etiam 10
159. Mrazovacz superiori similis 40
160. Volnyak aequalis 40
161. Pejakovo berdo eiusdem qualitatis 30
162. Kuchische uti superiores sylvae 20
Summa 170
Bokani
163. Koretina mixta 70
164. Szelische aequalis 50
165. Kuchische similis 30
166. Sztankovo Kuchische uti superior 10
167. Perisina Bascha fagina 10
168. Megyu Sume fagina 15
169. Jezero cum Gai mixta 15
Summa 200
Nankovacz
170. Kotline fagus et focalis 20
171. Tribinacz fagina 20
172. Czlavinacz fagina et focalis 17
Summa 57
Cheralie
173. Gussinacz focalis et quercina plano 10
174. Pothochnyak in plano focalis 10
175. Lugh cum Brezine, betuleto et almeto 11
176. Kerschensski-potok mixta 100
177. Raslyevi mixta 60
178. Lesskovachki potok mixta 100
Summa 291
71
In summa
Iugera
iugera
Ballinczy
179. Jassiczy mixta 100
180. Bregulina Nyiva seu Otolyeni potok 80
181. Ingym potok aequalis 40
182. Golubov potok superiori similis 10
183. Ravni Gay eiusdem qualitatis 20
184. Duga Nyiva focalis 10
185. Karavukovicza focalis 4
186. Kuchische mixta 8
187. Kupusisschischa mixta focalis 12
188. Josava mixta et focalis 20
189. Szavino berdo mixta 5
190. Sztoinovacz focalis 4
191. Obress focalis 20
Summa 333
Rienczy
192. Kobiline, almetum et faginetum 120
193. Rechicza fagina et quercina 90
194. Premet superiori similis 50
195. Dugi Herth quercina 100
196. Pivnichma quercina 200
Summa 560
Kraskovich cum Pothochany
197. Berdo focalis cum quercubus mixta 150
198. Sztankovacz fagina 100
199. Drenova focalis 50
200. Szasstavicza quercina et focalis 50
Summa 350
Pussina
201. Milosseva Bara focalis 10
202. Sztrasbenicza et Pussinsska Rika in monte maiori 400
partim terreo, partim lapidoso fagina
Summa 410
72
In summa
Iugera
iugera
Semerdich
203. Torinacz cum rarioribus quercubus intermixta 600
in maiori monte usque Billo semet extendens
continetque
204. Radetina aeque in eodem monte fagina, ubi 500
contravertuntur ex parte praeposituralis dominii
Captol iugera 150, in universo tamen continet
205. Ossridak fagina in monte Vuchinensi 400
206. Chissti Rasstik cum premeth fagina et quercina 300
Summa 1.800
Gyurichich
207. Kneseva Sztrana cum Grabich quercina et fagina 100
208. Jasstrebovacz focalis et fagina 10
209. Bogdanovacz fagina et focalis 20
210. Dugi potok priori similis 30
211. Jelesina betuletum et coriletum 10
212. Alexino Berdo focalis 150
Summa 420
Melyani
213. Mlinssky Lugh betuletum et alnetum 40
214. Ossredak focalis et fagina 50
215. Ribnyazy priori similis 20
216. Germlovani uti superior 30
217. Jezero eiusdem qualitatis 10
218. Sumeche berdo in monte fagina et quercina 600
219. Vukmanovo berdo mixta 400
220. Jellevacz ibidem mixta 500
221. Ponor ibidem mixta 700
Summa 2.350
Drenovacz
222. Ledovische fagina 20
223. Josik betulem et alnetum cum faginis mixta 20
224. Lusanyak fagina 15
225. Koprivnato berdo mixta in monte 1300
226. Barchinovacz mixta 1200
227. Mresani mixta 1500
73
In summa
Iugera
iugera
Summa 4.055
Szmude
228. Ravnine alnetum et betuletum 110
229. Torovi faginae, alneae et nuceae 40
230. Szamargyanacz focalis 20
Summa 170
Maczutte
231. Risstovacz mixta 160
232. Pisskovito Berdo 60
233. Mali Dungyeri cum Sztanivukovichev Gai et Brezine 50
mixta
Summa 270
Popovacz
234. Dolovi mixta 20
235. Gai potior quercina, rarior fagina 25
236. Humich mixta 30
237. Zmajevacz potior fagus, rarior quercus 40
238. Czerkveno cum Gaich Svagovacz focalis 40
Summa 155
Huum
239. Razboi fagina 60
240 Szlanacz aequalis 30
241. Duboka Dolina mixta 100
242. Humich mixta 50
243. Duga Brazda focalis 20
244. Rasche priori similis 100
245. Kovachevacz fagina 20
246. Milov Dol fagina 150
247. Blatnicza fagina 100
248. Bukovacz mixta 120
249. Otissni mixta 70
Summa 820
Kornyas
250. Chissta Kossa fagus 15
251. Vastanik Kossa mixta 15
74
In summa
Iugera
iugera
252. Dokina Kossa mixta 30
253. Gay mixta 30
254. Duboki Potok fagus 12
255. Szmekoviticza quercus 20
256. Grubessin Potok fagus 25
Summa 147
Gvozdansska
257. Szaonicza cum Ostoin Potok mixta 150
258. Mitrovicza Szuha mixta 100
259. Zaplazacz cum Kruskovichki put mixta 150
260. Kozja Glava mixta 150
261. Obla glava mixta 50
262. Otissin mixta 20
263. Grana quercus 100
264. Vinogradacz cum Terpinsska mixta 150
265. Drum cum Pivnichko grabje mixta 200
Summa 1.070
Lissichine
266. Omanike mixta et focalis 400
267. Klenovacz corriletum et betuletum 50
268. Vrasje berdo mixta 100
269. Sztoichevacz mixta 200
270. Vuinovachki Potok coriletum et faginetum 50
271. Brachari faginetum 150
272 Raskovacz alnetum 40
Summa 990
Klissa
273. Vratnik fagus 7
274. Ravna Polyana mixta 40
275. Razboische fagus 30
276. Greda fagus et iuniperum 20
277. Batinsska Polyana focalis 20
Summa 117
Kuzma
278. Brezine betuletum 30
75
In summa
Iugera
iugera
279. Klasnicze quercus 15
280. Jezerine fagus 20
281. Brexnicza mixta 40
282. Vertacha quercus 20
283. Şzkupi Dussu in monte mixta cum pynis 50
284. Tochki priori similis 120
285. Rasstova Kossa mixta 150
286. Grob mixta 150
287. Vuchich Kossa mixta 300
288. Lissine priori similis 150
289. Prossek aequalis priori 100
290. Kernyachki Potok mixta 120
291. Jovanovicza mixta 300
Summa 1.565
Vuchin
292. Ivanov Gai focalis 50
293. Zajednicza aequalis 40
294. Gaich betuletum 30
295. Svagovacz ut superior 20
296. Omanike mixta 40
297. Szveticze quercus 50
298. Lanische quercus et betuletum 70
299. Krechane mixta 60
300. In monte Polyana mixta 250
301. Gradina priori similis 200
302. Kossovacz eiusdem qualitatis 300
Summa 1.110
Krivaja
303. Golubinyak fagina 50
304. Buchevi fagina 20
305. Zakopanik in monte mixta 100
306. Lubina Kossa priori similis 120
307. Manatar mixta cum pyneis 50
308. Szlanicza priori similis 200
309. Szredely priori similis 250
Summa 790
76
In summa
Iugera
iugera
Zvechevo
310. Kernya Jella mixta cum pynis 900
311. Rupnicza priori similis 450
312. Gyukina Bukva eiusdem qualitatis 400
313. Nevalyas aequalis 500
314. Bisstricza aequalis 300
315. Ravna gora eiusdem qualitatis 500
316. Kassapnicze similis 300
317. Jagodnyak aequalis 150
318. Berzaisska Vrela similis 100
319. Jelovacz similis 150
Summa 3.750
Kometnik
320. Zakuka in monte fagina et quercina 200
321. Lisnik similis 150
322. Jezero aequalis 200
323. Nassipovacz aequalis 250
324. Jassenye aequalis 150
325. PPischaline aequalis 100
326. Jezero seu Ossredak mixta 150
Summa 1.200
Szekulinczy
327. Budanicza in monte mixta 500
328. Malessevicza aequalis 200
329. Magyeyak aequalis 400
330. Jelenova Glava priori aequalis 300
331. Voilovicza mixta 300
332. Gadinoga priori similis 400
333. Verhulya eiusdem sortis 150
334. Ramniacz similis 200
Summa 2450
Universalis sylvarum summa 33.555
77
Fl. den.
In praeappositis tamen sylvis non levem dominium exercet
venationem ubi ursos, damas, luppos, vulpes, lepores et
attagenes, medio subditorum dominalium ut sub A. et B.
ternis vicibus ad venationem exire obligatorum traicere solet,
aestimando huius nobilis venationis beneficium supputatis
praevie pulveribus pyreis et plumbo aliisque expensis importare
posset 70 -
IZVOR: Hrvatski državni arhiv, fond: Acta urbarialia et conscriptiones bo-

norum, fasc. 150, spis broj 6.
[M. V.]
78
Fridrich Wilchelm von Taube:

Povijesni i geografski opis Kraljevine Slavonije i
Vojvodstva Srijema (ulomak)
Opis šuma u djelu Fridricha Wilchelma von Taubea Historische und geograp-
hische Beschreibung des Königreiches Slavonien und des Herzogthumes Syrmien,
sowol nach ihrer natürlichen Beschaffenheit, als auch ißigen Verfassung und neuen
Einrichtung in kirchlichen, burgerlichen und militarischen Dingen. Djelo je na-
stalo kao plod obilaska Slavonije i Srijema tijekom 1776. i 1777. godine, a
objavljeno u Leipzigu 1777. godine.
/p. 13/ §. 12. Wenn man das Herzogthum Syrmien, welches Mangel an Holz
leidet, und einige Gegenden in Slavonien ausnimmt: so ist der ganze Ue-
berrest ein ungeheurer fast an einander hängender Eichenwald*), /p. 14/ in
welchem das vortreflichte Zimmerholz zum Schiffbau sehr häufig zu fin-
den ist. Die Eichen haben einen ungemein schönen und schlanken Wuchs,
und einen sehr gesunden Stamm. Oft sind sie so hoch und gerade, als die
Fichten, und zeugen von der großen Fruchtbarkeit des Bodens. Sie behalten
in Winter ihr Laub, welches die Ochsen abfressen und sich davon nähren,
wenn die Erde mit Schnee bedeckt ist. Wäre Slavonien am Meere gelegen: so
würde man mehrere Dukaten, als ißunder Groschen, darinne antreffen. In-
zwischen tragen die Wälder wegen der Mast den Magnaten und Edelleuten
vieles Geld ein. Denn jeder Bauer oder Viehhändler, der seine Schweine in
die Mast treiben will, muß auf 2 Monathe für ein Stück 4 Gr. erlegen, wel-
ches in großen Herrschaften jährliche einige tausend Fl. einbringt, wenn die
Mast gut gerathen ist. Geräth sie nicht: so tragen die Bäume anstatt der Ei-
cheln lauter Knospen oder Knobben, (fälschlich Knoppen genannt) welche
die Lohgärber kaufen und zum Gärben brauchen*). Diese Knobben werden
aber noch wenig gesammlet und verfaulen auf der Erde.
Man kann einen ganzen Monath lang in den Wäldern von einem Orte zum andern ziehen und
*
jagen, ohne ein Dorf zu berühren. Die Waldungen enthalten viele vortrefliche Trüffel, die den pie-
montesichen nichts nachgeben; aber nich aufgesuchet werden weil man dazu keine abgerichtete
Hunde hat.
*
Ich habe von den Knobben umständlich Nachricht gegeben in meiner Abschilderung des englän-
dischen Haldels, 111 Hauptstück, der zweiten Auflage.
79
Ein Reisender kann nicht ohne Unwillen die unbeschreibliche Menge der
schönsten Stämme ansehen, welche in den Waldungen auf der Erde liegen
und verfaulen. Wenn man Bauholz fället, so läßt man alle Stämme, die in-
wendig nicht recht gesundes Holz zeigen, in Walde liegen. Die Hirten und
Fuhrleute, welche im Sommer und Winter die Nächte im Walde /p. 15/
zubringen, machen Feuer am Stamm eines großen Baumes, der folgl. ver-
dorren und niederfallen muß. Auch stürzet der Wind viele alte Bäume um.
Wenn der Weg, der durch die Holzungen geht, verdorben und ausgefahren
ist: so schlägt man einen neuen durch die Waldungen oder macht den alten
breiter. In beyden Fällen werden die in Weege stehenden Bäume umgehau-
en, welche liegen bleiben und verfaulen müssen. Wie viele Pottasche ließe
sich hier brennen und wie vieles Eisen machen?
IZVOR: Historische und geographische Beschreibung des Königreiches Slavonien
und des Herzogthumes Syrmien, sowol nach ihrer natürlichen Beschaffenheit, als
auch ißigen Verfassung und neuen Einrichtung in kirchlichen, burgerlichen und
militarischen Dingen, I Buch, Mit untermischten Nachrichten von den angrän-
zenden Ländern und von den Illyriern, welche sich in denselben stark ausgebreitet
haben. Aus eingener Beobachtung und in Lande selbst gemachten Wahrnehmungen
enworfen von Friedrich Wilchelm von Taube, Kaiserliche königliche wirkliche Re-
gierungsrathe, Leipzig, 1777.
Prijevod:
§ 12. Ako izuzmemo vojvodstvo Srijem, koje ima manjak drveta, i neka pod-
ručja u Slavoniji, ostatak područja u cijelosti predstavlja ogromno područje
hrastovih šuma,36 koje kao da se nižu jedna za drugom, i u kojima se vrlo
često može pronaći izvrsno građevno drvo za gradnju brodova. Hrastova
stabla iznimno su lijepa, vita rasta i vrlo su zdrava. Vrlo često su visoka i
ravna poput smreke i svjedoče o iznimno plodnu tlu. Zimi zadržavaju li-
šće, koje goveda brste te se njime hrane dok je tlo prekriveno snijegom. Da
je Slavonija na moru, šume bi donosile puno veće prihode, međutim šume
zahvaljujući tovu veleposjednicima i vlastelinima donose velike prihode jer
svaki seljak ili trgovac stokom, koji svoje svinje želi dovoditi na žirenje, mora
platiti 4 groša po komadu za dva mjeseca, što vlastelinima, ako je urod bio
dobar, donosi godišnje nekoliko tisuća forinti. Ako urod nije bio dobar, dr-
36 Cijeli se jedan mjesec može hodati tim šumama od mjesta do mjesta, loviti u njima, i ne naići niti na
jedno selo. U šumama ima mnogo izvrsnih tartufa, koji nisu ništa lošiji od pijemontskih, no nitko ih
ne skuplja jer nema pasa obučenih za traženje tartufa.
80
veće umjesto žirova rodi pupoljke ili šiške koje kupuju kožari radi štavljenja
kože.37 Te se pupoljke rijetko skuplja, pa trule na zemlji.
Kao putnik ne možete bez negodovanja promatrati tu neopisivu količinu
prekrasnih stabala, koja tijekom sječe građevnog drveta ostaju ležati u šumi
i trunu. Stabla, čije drvo iznutra nije dovoljno zdravo, prilikom sječe gra-
đevnog drveta ostaju ležati u šumi. Čuvari stoke i prijevoznici, koji i ljetne i
zimske noći provode u šumi, pale vatru uz velika stabla koja se uslijed toga
osuše te se sruše. Uz to i vjetar poruši mnoga stara stabla. Ako je put, koji
vodi kroz šumu, loš ili oštećen zbog vožnje kolima, krči se novi put kroz
šume ili se stari put proširuje. U oba slučaja se drveće, koje je na smetnji, sije-
če, a stabla ostaju ležati i trunu. Koliko bi se samo pepeljike moglo proizvesti
i koliko željeza iskaliti.
(Povijesni i geografski opis Kraljevine Slavonije i Vojvodstva Srijema s obzirom na
prirodna obilježja, sadašnje ustrojstvo i novo uređenje u pogledu crkvenih, građan-
skih i vojnih pitanja. I. knjiga. Uz dodatak novosti iz susjednih zemalja te o Ilirima
koji su se u tim zemljama naselili u velikom broju. Napisao Friedrich Wilhelm
von Taube, carski i kraljevski dvorski savjetnik, na temelju vlastitih zapaža-
nja i doživljaja u tim zemljama. Leipzig, 1777.)
(Prijevod s njemačkoga: Mica Orban Kljajić)
[M. V.]
37 Opširan opis tih šiški donosim u prikazu engleskog trgovanja, 111 glavni dio, II. Izdanja)
81
Matija Petar Katančić, Pjesme o zabrani držanja koza na

Valpovačkom vlastelinstvu (poslije 1779)
Pjesme Matije Petra Katančića vrijedan su izvor za istraživanje povijesti sla-

vonskih šuma kada je riječ o praksi kozarstva u šumama Valpovačkog vla-
stelinstva i zabrani te prakse krajem 18. stoljeća. „Protjerivanje“ koza s po-
dručja valpovačkoga vlastelinstva zbilo se nakon što je austrijska komorska
vlast 1779. zabranila držanje koza zbog šteta koje njihova slobodna ispaša
nanosi mladim šumama. Donosimo dvije Katančićeve pjesme iz zbirke Fru-
ctus auctumnales (Zagreb, 1791, 1794) koje se bave zabranom i prestankom te
pastirske prakse na području Valpovštine. Prva je pjesma izvorno napisana
na latinskom jeziku, a druga na hrvatskom. Popratne bilješke uz pjesme pre-
uzete su iz izdanja koje je priredio Stanislav Marijanović.
a)
De capris, quae universa dynastia Oplavnensi38 exulare sunt iussae

Dumos et frutices, cornos corylosque, capellae,
Roditis; incautas quanta pericla manent!
Exilium impendet, toto pelleminor agro,
Hospitium Dravi ripa sinistra dabit.
Flebunt et terae proles flebuntque coloni,
Nectare quod niveo sit caritura domus.
Sed vos tam nocuae silvis, migrate, capellae;
Alter erit mundus raraque forma soli:
Nunc coryli glandem reddent et robora baccas;
Quercus septa dabunt, virgea tigna domos.
38 Dynastia Oplavnensis – valpovačko vlastelinstvo (“Valpo” čitano straga: “Oplav”).
82
Prijevod:
O kozama koje su Valpovčani protjerali39
Grmlje, trnjake i drijenke i lijeske glođete, koze

brze, bezazlene sad, koliki čeka vas jad,
izgon vam prijeti, na cijelom strnjaku na obali Drave
lijevoj primaju sad u goste srdačno vas.
Plakat će dječica nježna i plakat će sela, što osta
bijelog bez nektara svog ognjište svako i dom.
Ali vi bježite od nas, vi koze, štetočine šumske,
zemlja će drukčija bit, krasno i pitomo tle.
Opet će lijeska žirom, a čokot rađati grozdom,
Hrastovi davat će plod, pletene mladice krov.
(Osijek, 1785?)
(Prijevod s latinskoga: Nikola Šop)
(Matija Petar Katančić, Izbor iz djela, priredio Stanislav Marijanović,

Zagreb, 1994, str. 39.)
b)
Razgovor pastirski
Razgovor tretji40
Slavodrug, Joso, Antun – kozari

Miloglas, Tomo, Ivo – volari
Temelj razgovora: Kozari, zapovid od šumara primivši, da s kozami iz do-
movine sele, s bratjom volari se praštaju
39 Zbiljski događaj protjerivanja koza na zapovijed vlastelinskog šumara ima i svoju mitološku pod-
logu: koza Amalteja, kao othraniteljica svevladara Olimpa boga Zeusa, božansko je biće. Iz njezina
roga rođena je, prema mitu, boginja sreće Tyhe (Fortuna). Koze slave i bukolički pjesnici.
40 Prve dvije pastorale pjesnik povezuje s Josipom Paviševićem, svojim profesorom za studija u Osi-
jeku i zaštitnikom njegova hrvatskog pjesništva i pastorale (naziva ga Dafnisom, prvim pjevačem
pastorala). Drugu je smjestio u dolinu Požeške gore i Orljave, od potoka Vučjaka u Požegi ispod
vrha Sokolovca do sela Kuzmice. Prvu i treću u okolicu Valpova, „goricu zelenu“, uz Karašicu s
Voćinkom i Vučicom, do Karaša i Karaševa kod Petrijevaca („rođeno mjesto moje majke“). Treću
pastoralu spjevao je u klasičnom heksametru. Ona je i posljednji oblik pastoralne vrste koju je Ka-
tančić obnovio i prvi o njemu pisao (v. De poesi, odjeljak o „seoskoj pripovijesti“).
83
MILOGLAS:
Što si se na vijaču41 tužan, Slavodruže, poduprao?

Sad jeda li noćni, jeda li tebe lubice trude?
Il su ti ušteteni piski,42 tvoj diple43 rasute?
Il su te ostavili druzi, jeda Nimfe nevoljnog?
SLAVODRUG:
Ah, Miloglase, plačem, tužim, niti zašto ne pitaj!

Nisu meni sanki lažni niti ljube dosadne;
nit su moji piski, niti su meni diple na umu.
Para drugi nož srdce nami, druga tuga žalostnim.
MILOGLAS:
Aj meni! Ti si moju sviralu, Slavodruže, ponavljao,
na gorici zelenoj sa mnom ti Pana popivke
prvi pivaše: novu sada pak ja kazati pismu
žudih. Ti tuguješ. Da što ti je, druže poljubni?
SLAVODRUG:
Ah, Miloglase, selim; selimo, Miloglase, kozari!
MILOGLAS:
Bog mili, što je? Selim – selimo – pak jošte kozari?

Ne razumim riči niti čuh tu nigda potajnost.
JOSO:
Jest tako. Igre niki dan mi kod Zvrcnja kozarske

Držeć pod Lučicom,44 veselo gdi bratja bijau
Skupna vodeć s Nimfam veselim kolo, pjeći popivke,
al to bliža k nami smrknutog lica oružnik.
41 vijača – batina, mlat za vijanje žita

42 ušteteni piski – pokvareni piskovi na diplama
43 diple – dvojnice (glazbeni instrument)
44 Zvrcanj... Lučica.– sela Valpovačkog vlastelinstva, kao i sva druga u pastorali
84
Na glavi mu klobuk s pečati, na tilu odilo

crljeno, a ploče na prsi, ne lačah; duga puška
na rameni, dvi male naprid, za psimo klobukom.
ANTUN:
Nigda kolo strahotu takvu pastirsko ne ćuti,

neg kad oružnik ovi mirnim pristupi kozarom.
JOSO:
„Stanite!“ veli. „Vaše igre na stran! Zapovidi šumara

čujte: štogod koza oko Šaga, Lipovca,
Sentina, Marjanac, po Zvirnjaku, Nartu, Selištu,
Kraljevci, Lučici, Mirčinci, Ritu, Karašu
gustom, Viškovcu, Gorici, po Zvrcnju okruglom,
i kud teče ribicom priplodna Karašca,45
kud brigovi Vučicu, bistru kud slide Vućinku,
u tri dni da nestane svih, da nejma nijedne.“
TOMO:
O mili pastiri, koze, – o zapovidi prioštre!

Što takvog, Bože moj, neuvridno jato46 sagriši?
JOSO:
Grize, veli, granu rasta, šumu mladu, šibarje

kvari ter domu višje zlobi, nego daje koristi.
SLAVODRUG:
Ta, Miloglase, žalost, taj plač nas slidi kozare!

Jur selimo tužni, jur dubrave sladke gubimo,
i dome tuđe slabim zagnjani tražimo jatom.
45 Karašca (Karašica) – pritok Drave, nastaje kod Voćinke (Vućinke), a pritječe joj Vučica
46 jato – stado
85
Jošte neaki47, evo, jarići –jao! – koje jučeri

plodna mati dade, put s kozami podmoraju trudit.
MILOGLAS:
Ah, Slavodruže, žalim. Tko će jur48 nami pisme kozarske,

tko pivat s Nimfam poskočnice? Tužno selište,
tužni gaji, doli, gore, grmi, luzi potajni!
Ah, što će šumske činit Drijade, što će Vile potočne,
kad mile pismu stanu, kada ljubnih diple kozara?
IVO:
To sam ja vidio, kadno nami Diva priminu49

Majka, pored pasuć vole Sentina, gdi koze gustoj
u šumici bijau: svrh njih vrana tužno poviknu,
nit stade do večeri vračat moje misli tarući.
TOMO:
Ja po Mirčinci s volovi na travi budući

Orla vidih s rodom silni po zraku bijući
boj, da perja lete, s visokih da padnu na zemlju
strana, da perutim jedan oštro pljuska drugoga.
Jačji orao pandžam rodu razdrpa na koncu.
SLAVODRUG:
I meni jarce pokla vuk istu noć, kada Majka

Ostavi nas,50 koza još bratji množtvo porazi.
Tad sam ja rekao, nesrićno slidi kozarom
vrime. Evo sad ćutimo! S Bogom ostani, ljubna
družino, slavni domu! S Bogom, o naša bratja volari!
Mi selimo širom, vi srećni nas se spomente!
47 neaki - nejaki
48 jur, jurve – već
49 v. elegiju Čudnovati plač o smrti M. Teresije, kraljice
50 M. Terezija („Majka“) umrla je 29. studenoga 1780. u sedam sati navečer.
86
MILOGLAS
O mila bratjo, putuj! Kada nesrića takva nevoljne

progoni, pismicami budemo vas slidili tužnim.
Trpite! O, jeda li svrhu vas nebo misli promine
i paše stare vami, nami staro veselje povratit!
(Matija Petar Katančić, Izbor iz djela, priredio Stanislav Marijanović, Zagreb,

1994, str. 44-47.)
[D. Ž.]
87
Instrukcija nadšumaru i lugarima na valpovačkom

vlastelinstvu iz 1781.
Instrukcija nadšumaru i lugarima na valpovačkom vlastelinstvu je dio in-

strukcije svim vlastelinskih službenicima iz 1781. godine (datacija se nala-
zi na [p. 17]). Instrukcijom su regulirane obaveze šumarskih službenika na
vlastelinstvu te propisan način funkcioniranje šumarskog ureda. Također,
instrukcijom je uređeno iskorištavanje i uređenje šumskih površina na val-
povačkom vlastelinstvu.
●
… [p. 66] 5. Waldbereiters Instruction von Waldamt
Primo: Da das ganze Heil und die gehörige Aufrechthaltung der Wälder
von der richtigen und ordentlichen Bestimmung und Einrichtung der Holz-
schläge abhängt: so ist überhaupt davon zu beobachten daß der Waldberei-
ter seine erste Sorge dahin verwände, daß alles in und zwischen der Feldern
vorrätige Holz und Buschwerk sauber abgeraumet und benützet werde, ehe
iemand, in einen förmlichen Wald, oder Holzschlag hierin gelassen wird,
dahero auch sowohl die herrshaftlichen Leüthe als die Unterthannen durch-
gehends, in ansehung aller Nothdurft, es seyn Hauser, Zeüg, oder Binder
Holz, spalten, Ruthen oder Sessional Holz, so lang dergleichen Feld, Wälder
oder gebüsche etwas übrig ist, eben dahin, und in keine andere Hochstämi-
ger Waldungen angewiesen werden. Diese Feld Reinigung aber soll heuer,
als mit den ersten unternehmungen blos auf das iezige Brachfeld, wo in die-
sem 1780. Jahr die Winterfrucht angebauet werden soll, gerichtet werden;
damit gleich die erste Winter saat regelmässiger ausfalle, und der Frucht-
bau vermehret werde, in folgenden Jahr aber die nämliche Arbeit, auf iezt
Fruchttragende Felder verwendet, folglich in wenig Jahren alle Felder in der
ganzen Herrschaft sauber gereiniget und mit der Zeit in Regelmässigen Cal-
caturen eingerichtet werden, können, welches sowohl den Unterthannen,
als der Herrschaft den schönsten Nutzen Verschaffen wird.
Secundo: Alles Holtz das für die herrschaftliche Nothdurft entweder zum
Bauwesen für das Brauhauß oder Deputater, nicht minder zu Zeigelbren-
nerey gefället werden mus, soll, soweit es sich nur immer thun last, auf der
gleichen Feld [p. 67] und Flek Wälder angewiesen werden, welche Verord-
nung auch denen Ispanen samtlich zu wissen zu machen ist, und damit we-
88
gen der richtigen befolgung derselben von Zeit zu Zeit die Nöthige Nach-
richt eingehe, wird der Waldbereiter wochentlich einen District nach dem
andere arbeithen, und bey den nächsten Amtstag so seine Relation abstatten,
daß hierüber wenigsten alle Monnath genau erfahren werde, was und wie-
viel in dieser Veranstaltung in der ganzen Herrschaft geschehen ist.
Tertio: Diese nämliche Grund Reinigung und Abraumung des unüzlichen
oder hinderlichen geholzes, ist gleichermassen von allen Wießmaden und
besonders von dem neben der drak durchaus gelegenen nicht minder von
den hin und her zerstreüten Morästen zu verstehen. Weil aber in ansehung
der Wiesen Reinigung denen Ispan ein besonders Instructions Befehl erthei-
let werden wird, so wird hierüber (ausser dem Holzwerk welches Directe
den Waldbereiter angehet) die eigentliche Relation von denen Ispanen an-
verlanget werden und abzustatten seyn.
Quarto: Ob zwar allen ansehen nach etwelche Jahre verfließsen werden bis
alle Felder und Wiesen rein ausgebuzet werden können, folglich in den gro-
ßen Wäldern eine sehr nahmhafte Holz ersparung dadurch entstehen muß,
so ist doch alsogleich durch den Waldbereiter mit beyziehung des Hofrich-
ters und Ingenieurs ein wohl überlegtes Project aus zu arbeithen, wie und
auf was Arth in der ganzen Herrschaft die zukünftigen Regelmäßige Holz-
schlage einzutheilen wären; daß weder ein abgang des Buchholzes, welches
zum Brennen das verkaufbahreste und in diesem falle das Nüzlichte ist,
noch die Eichel Maß dadurch Schaden Leide, besonders aber, daß der iunge
Maáß und nachwachs, woran der Herrschaft und [p. 68] selbst dem Publico
am meisten gelegen seye muß, für die bis herr gewöhnliche höchst schädli-
che Verderbung und abweidsung am sichersten und wirksamsten erhalten,
und gliklich fortgepflanzet werden möge.
Von dem Holzfällen oder Abstammung Überhaupt

Primo: Da alle Waldungen, wenn sie noch so schön, weitlaufig und Holz-
reich sind, durch einen unordentlichen Gebrauch; daß ist wenn mann ohne
unterschied der zeit Winter und Sommer hindurch unausgesezet mit dem
Holzhauen fortfähret, und dem Wald gar keine Ruhe zum nachwachsen
überlasset, mit der Zeit nothwendiger weise, immer schütterer und Liechter,
endlich aber gar zu Grunde gehen müssen, so ist von der Kanzley aus allen
Richtern und Orthschaften die Unüberschreitliche Verordung zu publiciren:
daß wer immer von einheimischen oder fremden was immer vor Brenn, Bau,
oder Zeig Holz bedürfftig ist, sich von Anfang Octobris bis Ende February
daß ist durch die 5. Winter Monnathe bey dem Amtstage dazu verordert
89
werden, zu melden, und die gehörige Assignationen über das erforderliche

und bestimte Holz quantum heraus zu nehmen Verbunden sey, weil nach
der Zeit aller Holzschläge bey unausbleiblicher Strafe Verbothen wird, und
der ganze Wald in der erforderlichen Ruhe ungestört verbleiben soll.
Secundo: Weil durch die dermalige Visitirung der Dörfer und Waldungen
besonders in dem Micholyczer und Kosker District eine sehr unbescheidene
Holz Assignirungs Freyheit wahrgenommen wirden, so wird sich ins künf-
tige niemand unterfangen auser den Amtstage eine privat Holz Assignati-
on von was immer [p. 69] für einer Holzgattung zu ertheilen, sondern alle
Assignationen und anweisungen sollen directe von Amtstage aus erfolget
werden, und zwar so: daß ieder der Holz verlanget, seine forderung schrift-
lich und Specifice eingebe, des anverlangte Quantum genau bestimmet, die
verorderte Tax zu ieder Post berechneter ausgesezet, und als dann die Assi-
gnation nachdem solche improthocolliret worden, mit dem Kanzley Insigel
beträftigter hinaus gegeben werden.
Tertio: Bey ieder Assignation soll mit dem übernehmen der Assignation
ein gewisser und hinlänglicher Termin fest gesetzet werden binnen was für
Zeit das angewiesene Holz gefället, und auch gäntzlich aus geführet werden
soll, damit auf keine weise die bestimmte Sommer ruhe des Waldes gestöret,
oder durch eine unbestimmte Holz fällungs Zeit mit den erhaltenen Assig-
nationen, schädlicher unterschleif, getrieben, und das erlaubte Holz quan-
tum mit der nemlichen Assignation auch zu wiederhollten malen zu einen
nicht geringen Schaden die Herrschaft aus geführet werde.
Quarto: Damit aber der Innhalt der Assignationen genau beobachtet, und
weder die bestimte Gattung des Holzes, noch die Zahl der Stämme oder
Fuhren schädlich vermehret, oder überschritten werden, ist bey in der As-
signation die Clausel dazu zu setzen, durch welchen Beamten, wenn der
Waldbereiter nicht alles bestreitten kann, daß Holz nach der bestimten Vor-
schrift Stamm für Stamm auszuweisen ist. Damit nicht nur ein ieder derglei-
chen an- und ausweiser des Holzes die gehörige Relation darüber machen;
sondern wenn sich ein betrug oder unterschleif ereignete, derselbe oder
die Lugaren, welche bey der ausweisung zu gegen seye sollen, zur billigen
verantwortung gezogen, und nach gestalt der Sache auch bestraffet werden
mögen, weil allen ansehen [p. 70] nach die im Schwang gehende unerhörte
Wald mishandlungen auf keine thunlichere weise abgeschaffet werden kön-
nen.
Quinto: Alles Grösser Stamholz soll mit dem Wald zeichen angeplatzet, und
bey der ausführung aufs neüe überzählet und untersuchet werden.
90
Von den Sessionalholz

Primo: Das Sessionalholz ist alljährlich in der Kanzley durch die Beamten,
nach der verfallenden Nothdurft auf das Schloß, Deputater, Bräuhauß ab-
zutheilen, und auch wie viel, und welche Ortschaften nach Essegg oder
Siklos abzuführen haben, genau zu bestimmen, der Waldbereiter wird also
alle Sorgfalt dahin verwenden, daß iedem das seinige, zu rechter Zeit genau
abgeführet, diese Vorschrift ohne dringenden Nothfall auf keine Weise ver-
ändern; vielweniger aber die bisher gewöhnliche Restantien von einen Jahr
zu dem andern anwachsen lassen. Widrigen falls der Waldbereiter für iede
dergleichen abhängige Klafter Holzes dem gebührenden Preiß zu zahlen
verbunden seyn soll.
Secundo: Dieses Sessionalholz soll durch den Waldbereiter von Dorf zu Dorf
den Unterthannen, wo solches zu haken sey, angewiesen werden. Damit
auch hierin fall die Waldordnung nicht verwirret, oder die Zeit der abfüh-
rung verabsaumet werde.
Von dem zum Verkauf bestimten Klafter Holz

Primo: Damit daß Waldamt selbst in ansehung der Waldordnung und Beob-
achtung der Holzfällungs Zeit, dem Unterthann mit einen Gutten Beyspiel
vorleuchte: wird des Waldbereiters [p. 71] Schuldigkeit seye, sich bey Zeiten
bey dem Amtstage wegen den Klafter Holz fällen anzumelden, seine mei-
nung in ansehung der Holz schläge vorzutragen, damit als dann die Abt-
heilung des zu Schlagenden quantum nach Proportion auf die Dörfer gegen
dem von Amte aus zu bestimenden Preis und Grösse der Klafter gehörig
eingerichtet werden könne. Und zwar so, daß das ganze Quantum, bis Ende
Februarien unausbleiblich fertiger vorhanden und abgezählter der Kanzley
übergeben seye.
Secundo: Weil das zum Schlagen bestimte Klafter Holz Quantum haupt-
sachlich von dem Wahrscheinlichen verschleiß abhanget, so ist zum Voraus
mit allen Fleiß und Eifer dahin zu trachten, daß theils durch förmliche Con-
tracte, theils durch eine emsige Aufsuchung gewisser und sicherer Kaufer
die Zahl der zu fallenden Klafter beylaufig bestimmet werden könne, damit
man nicht so Excessive viel Holz niederschlage, daß ein allzugrosse Anzahl
von Klaftern auf weitere Jahre überbleibe, und durch das faulen des Holzes
die Herrschaft in Schaden versezet wurde. Um aber
Tertio: Das Klafter Holtz desto Verkaufbarer zu machen, so ist für allen da-
hin zu sorgen, daß das Herrschaftliche Holz in einer gerechten Grösse der
Klafter, und der Gütte nach so gut ausfalle, daß den Kauffern auf keine Wei-
91
se gerechte Klagen zuführen anlaß gegeben werde. In diesen Umständen

ist sich vorsichtiger weise, immer nach den gewöhnlichen Holzverkaufern
in der nachbarschft, und nach der beschaftenheit ihres Holzes zu richten;
damit das Herrschaftliche aproportion des Fremden, wo nicht besser, we-
nigstens auf keine weise schlechter ausfalle; Weil hiedurch der Heerrschaft
eine der Nahmhaftesten Einkunfts quelle mit grossen Schaden verstopfet
werden könnte, zur anlokung der sicheren und [p. 72] beständigen Kaufern,
kann bey der abnahme eines Grossen Quanti ein Paar oder etliche Klafter
zur aufgabe hinzugegeben werden, doch muß solches allzeit mit Vorwissen
des Amtstages geschehen.
Quarto: Da die Herrschaft in ansehung der ausfuhr oder Holz Lieferung zu
die gewöhnliche Depositoria selbst 15 Sechs spänige Mayer Wägen aufstel-
len wird: so wird dahin zu trachten seyn, daß diese Herrschaftliche Wägen,
das ienige Quantum von Klafter Holz ausführen sollen, welches die 5 Dörfer
des Martinczer Districtes gehakt haben. In übrigen aber ist gleichermassen
auf die Dörfer wegen den übrigen KlafterHolzausführung Repartition zu
machen, daß ein iedes Dorf so weit es möglich ist seyn eigen gehaktes Holz
auch auf Petrievze für den Minar oder nach Esseg für eben dem selben, und
zu den gemeinen Verkauf in das dortige Depositorium abführen solle, damit
es aber wegen der Austheilung oder Zahlung der Petschaften nicht auch fer-
nerhin, wie es bis dato geschehen, verschiedene Zwistigkeiten und schädli-
che neue abforderungen der Sigillen absetzen mögen: so ist alsogleich durch
den Stullrichter mit etwelchen beladenen Holzwägen eine Lieferungs Probe
anzustellen, wieviel Zeit der Unterthann von dem Holzschlag bis Essegg
oder Petrievze zu bringt, um dadurch nach der angestelten Probe, den Un-
terthann, ohne allen wiederreden, auf eine gerechte und bilige, Art, seine
angewendte Arbeit, durch die Gelegenheit der Sigillen von ieder Klafter,
auszahlen und befriedigen zu können.
Quinto: So bald diese Holz Lieferung auf die Proportionirt abgetheilte Dör-
fer billiger massen eingerichtet ist, muß den Leuthen auch von District zu
District eine dem Wälder, und der algemeinen Feld Arbeit nach gemasse
Zeit bestimmet werden, binnen welchen ein iedes Dorf sein abgetheilte an-
lage der Klafter Zahl [p. 73] ganz sicher auf das angewiesene Holz Deposi-
toriam abzuführen verbunden sey. So wird der Unterthann selbst trachten,
sich den Gutten Weege zu Nutzen zu machen und die Herrschaft wird auch
desto sicherer das abgezehlte Holzquantum, nach dem zum voraus gemach-
ten überschlag richtig einzulieferrn im Stande seye; und das schadliche Holz
Laager im Wald verhindern können.
92
Sechsto: Gleichwie zu der beruhrten auf die dörfer abgetheilten Holz Lie-
ferungen in ieden District zur genauen beförferung gewisse Beamten und
Panduren anzuordenen sind, so wird auch der Waldbereiter bey diesen
Holz Liferungen die genaueste obsicht haben, daß nicht nur daß Holz aus
den Waldungen bis auf das Lezte Scheid richtig abgeführet, sondern auch
die nöthige Ordnung beobachtet werde, daß die Dörfer zu gehöriger Zeit
angestellet, und nicht auf einmal die Wagen überhauffet, und die Gutteob-
sicht vereitelt werde, sondern daß die Lieferung Successive in der besten
Ordnung ungehindert zu rechter Zeit bewerkstelliget, nicht minder auch die
Kauffer punctualiter befridiget werden mögen.
Siebente: Da schon bey der Verordnung in ansehung der Roboth abnahme
überhaupt, die Vorkehrung geschehen ist, daß ieden Unterthann bey vo-
lendeter Arbeit alsogleich, und ohne allen aufschub die Verdiente Sigilla
unterhaltlich ausgetheilet und Contentiret werden sollen= so ist diese be-
hutsamkeit besonders auch bey allen Holz Lieferungen auf das genante zu
Beobachten; damit auch hierinfalls die bisher geschehent beklagungen der
Unterthanen billigermassen verhindert werden möge.
Achte: Die durch die Unterthannen mit den Klafter Holz abgelieferte Klafter
unterscheidungs Stangen; soll sich kein Holzversilberer [p. 74] Privative zu
Nutzen machen; sondern solche den kaufern wie sie nach der Klafter Län-
ge ausfallen ohne wiederreden, und besondere bezahlung verabfolgen, weil
durch dergleichen Kleinigkeiten, die Herrschaft manchen Kauffer schon
verlohren, und die Kleinen abnahm aus dem Essegger Depositorio im ver-
flossenen Jahre schon zimlich wahrgenommen hat.
Neunte: Der ordentliche Preis des Klafter Holzes soll weder in Essegg noch
Siklos auch bey den schlechtesten Weegen nicht erhöchet werden, weil da-
durch die Kaufer nur mehr abgeredet als angeloket werden: sondern es ist
vielmehr dahin bedacht zu seyn, daß die Depositoria immer mit hinlängli-
chen Holz versehen seyn mögen; so wird die Herrschaft durch ein gleichen
Preis auch zur Unzeit mehr gewinnen, als wenn etwelche Gulden zur Zeit
der schlechten Wege abgetrüket werden.
Zehnte: Der Waldbereiter soll alle Monnath mit dem Holz Versilberer ge-
naue Rechnung, nicht nur in ansehung des Nothwendigen Zuwachses des
siebenten Scheids der im Wald bey ieder Klafter in der Höhe und Breite zu-
gegeben wird, vornehmen, um auch diesen Vortheil für die Herrschaft nicht
ausser acht zu lassen.
Elfte: Alle Geld Einlösungen von dem verkauften Klafter Holz sollen
monnathlich genau in der Valpoer Cassa abgeliefert und beyderseitig quit-
tiret werden.
93
Von dem Klaub oder Zettel Holz

Primo: Maßen es ausser allen zweifel ist, daß nach der bisherigen Art der
Klaubholz Zettel austheilung und abnahme derselben wegen der Nachläs-
sigkeit oder unzulänglichkeit der Panduren die auf die Zettel fuhr obacht
geben sollen, die Herrschaft kaum den dritten Theil des durch die aus-
getheilten Zettel ausgeführten Holzes, gezahlet wird weil öffers mit einen
und den nämlichen Zettel wohl 4, 5, und mehrere Bauern liegendes und
gruenes Holz aus dem [p. 75] herrschaftlichen Waldungen ausführen, und
bey allen scharfen Befehlen des Besseren nachsehens bis diese Stunde kein
einziger Contrabant Zufall sich ereignet hat; folglich wenn durch derglei-
chen Zettel führen, ein so grosse Menge Holzes von Herrschaftlichen Wal-
dungen, in die drei Essegger Stadte Theils durch die dortigen Einwohner,
Theils durch die Herrschaftliche Unterthannen selbst abgeführt wird, so ist
es auch nicht anders möglich als daß durch diese vielfälige Zitzel zuführen
der ordentliche Verschleiß des in die Depositoria abgelieferte Klafter Holzes
einen sehr nahmhaften abbruch leiden muß. Es wird dahero sowohl dem
Essegger Holz versilberer, als den Martinczer und Petrievzer Ispan ver-
bothen, diese Holz Zettel nicht weiter als von 1. October bis Ende Februar
auszutheilen, um dadurch sowohl den Waldungen die Ungestört Sommer
Ruhe zu befördern, als auch eine Probe anzustellen, ob nicht durch diese
einschränkung des Klaubholzes, von dem Essegger Depositorio mehr Holz
Verschleißen werden wird.
Secundo: Von diesen aus getheilten Holz Zettel soll ein ieder Ausgeber zu
Ende des Jahres sein Prothocoll und die zurükbleibende helfte der Gedruk-
ten Zetteln der Buchhalterey gewissenhaft einhändigen, damit dadurch eine
Bilance wegen den abgelieferten Gelde für diese Zettel läsung angestellet
werden könnt.
Von denn Drau Mühlen Holz Verkauf

Primo: Es zeiget die Erfahrung, daß durch die bisherige Assignationen über
daß Mühl Holz fällen sehr viele Misbrauche eingeschlichen sind;
Primo. Diese Holtzfällung muß niemals den so genannten Meistern nach
ihrer eigenen Willkuhr überlassen, sondern alles erforderliche Holz durch
den Wladbereiter selbst [p. 76] in Wald assigniret, und mit dem Wald zei-
chen gewöhnlicher maßen doppelt angepälzet und Inventiret, und auf den
Arbeits-Plats nach der ausfuhr aufs neue abgezehlet werden.
Zweiten: Weil ein Grüdel Baum oder anders grosses Stammholz ein Stuk
für das andere schöner und von mehreren Nutzen ist, so soll der Waldbe-
94
reiter mehrere Mühl Baumeister, die in der Kanzley vorgemerket sind, auf
einmahl mit sich in die Waldung hinaus nehmen, und die zum Muhlbau
taugliche vorfündige Baume, auf eine gewisse Art wo möglich in die Licita-
tion bringen, denn obschon zu einen ieden Mühl Gründal, immer ein Staker
gerader, und dauerhafter Eichstam erforderlich ist; so ist auch unter diese
Gattung Baume auch ein Unterschied zu machen, weil immer ein Stuk für
das andere um etwas mehr oder weninger werth ist; Wenn sich also ein be-
sonders schöner Baum aus fündigmachet; so ist auch der besondere Werth
desselben nach seiner innerlichen und Distincten Gütte zu schätzen, folglich
solcher den meistbietenden zu überlassen.
Dritte: Da bey dergleichen Abstokung dergleihen Stamme durch die Bau-
ern öffers unvorsichtig- und unachtsam ia zu weilen auch mit vorsetzlicher
Bosheit verfahren wird, daß dergleichen Stäme beym Umfällen öffers zer-
brechen, und solche ohne Zahlung liegen bleiben, die Unterthanen aber der-
gleichen verwahrloste Baume immer als blos liegendes Holz ansehen, und
solches ohne der mindesten Zahlung zu spälten oder andere Nothdurft aus
arbeithen, so soll bey der ausweisung dem Meistere der Vortrag gemacht
werden; daß wenn ein solcher Baum wegen nachlässigkeit oder nicht hin-
länglicher Vorsicht im Umfallen Zerbreicht: daß sie wenigstens die Helfte
der ordentlichen Tax dafür zu zahlen verbunden sein sollen, damit diese
Leuthe zu mehrerer Achtsamkeit als bishero geschehen ist angehalten, und
der Schaden der Herrschaft vermindert werden möge.
[p. 77] Vierten: Es ist nicht minder der Erfahrung gemäß, daß bey der Aus-
fuhr solcher grossen Baume, in den Waldungen nicht nur bey der Absto-
kung, sondern auch bey dem Weg machen zum ausführen mancher schöner
nebenstamm durch den Fall der grossen umgeschlagenen, oder bey Ausfüh-
rung aus dem Weege gehaket werden muß: so ist auch dahin zusehen, daß
in beeden fällen niedergeschlagene oder wegen der Ausfuhr abzuraumende
Holz nicht ohne allen Nutzen verlohren gehe. Können die Mühlner eines
oder daß andere zu ihrer Mühlbau gebrauchen, so sollen sie es auch aufar-
beitehen, ist aber solches zu dieser Arbeit nicht tauglich: so soll die Klugheit
des Waldbereiters zu was anders nützliches verwenden, und den Untert-
hann entweder zum Bauholz oder zu einen anderen Nützlichen gebrauch
ausweisen.
Fünfte: Bey diesen Mühl Holzfällen bauen sich die Meisters zu ihrer Un-
terkunft gemeiniglich Hütten in den Wald von schönen aufgespalteten grü-
nen und meistens fruchtbaren Holtz, welches sie nach volendeter Arbeit in
Walde gemeiniglich den nächst gelegenen Unterthannen, zu spalten oder
anderen gebrauch um ein geringen Preis zu verkauffen pflegen, dieser Miß-
95
brauch ist also gleichermassen abzubringen, und sollen die Meister ihre
Hütten entweder von ihren Mühlholz zusammensetzen, und solches mit der
Zeit abführen, oder wenn sie anders Holtz dazu nehmen; soll solches nach
ihren abzug der Herrschaft überbleiben, und wenn solches verkauft wer-
den kann, der Preis davon in die Herrschaftliche Cassa einkommen und gar
nicht weiter verkauft werden.
Sechste: Bey der Übergab einen ieden Mühl assignation soll gleich in Amt-
tag der Zahlungs Termin vestgesezet, und alle Wiederwertigkeiten weder
der einCassirung der ausgemachten Tax vermindert werden oder es viel-
mehr der gebrauch einzuführen, daß niemanden die Erlaubnuß zum Mühl
Holz schlagen [p. 78] ohne ertheilet werden solte, bevor die ganze Tax in
Rentamt erleget wird, weil die sogenannten Mühlmeister, von der Kaufern
gemeiniglich das Tax Geld zum voraus herausnehmen, damit für sich in
dessen bis die Mühl verfertiget wird, andere Handel treiben, die Herrschaft
aber als dann vergeblich lange Zeit bis zur Erlegung der Tax auswarten, und
den Genuß ihrer Einkünften durch die Finger sehen muß.
Siebente: Da von dergleichen Baumen die die Mühlnermeister durch ihr
Unvorsichtiges umschlagen verderben, die Herrschaft selten einen Nutzen
hat, sondern gemeiniglich durch die Bauern als liegendes Holz zu spelten
und anderen Betrüglichen vorwandt verarbeithet, und der Herrschaft ab-
gestohlen werden: So wird der Waldbereiter die Ispanen und Lugaren die
genaueste obsorg tragen, daß dergleichen Nützliches und seinen inneren
Werth nach theures Holtz auf keine weise so unbillich verlohren gehe, son-
dern daß solche entweder durch die Mühlmeister bezahlet werden, oder
daß solche wenigstens zu Binderholtz, oder zu einen anderen gebrauch ver-
arbeithet werden.
Achte: Da es öffers geschiehet, daß die Mühlmeisters bey dem Holzschlag
mehrere schöne Grundel Buame antrefen, die dieselben ausser ihre assig-
nation wegen einen privat Nutzen umschalgen, und als dann bey der Mühl
Verfertigung erst angeben, so sind dergleichen Baume soviel als gestohlenes
Holz anzusehen und auser der Confiscation derselben, auch die doppelte
Tax darüber abzunehmen; weil widriger masen die eingewurzelte vermes-
sene Wald plunderung unmöglich eine einschränkung dieser Misbrauche
anzunehmen fähig ist.
96
Von Bau und Zeug Holtz

Erste: Wenn Kaufer auf Bau Binder oder Zeug Holtz sich einfinden; so sollen
sich alle dergleiche Leuthe, oder Kaufer, bevor bey dem Amtstag anmelden,
und der assignation, und verordente [p. 79] Preiß noch das ausgewiesene
Holz zu fällen die Erlaubnuß haben.
Alles was ausser dieser Ordnung geschiehet soll unumgänglich nicht nur
Confisciret sondern auch nach der Beschaffenheit der Leibes Constitution
empfündlich bestrafet werden.
Secundo: Gleichwie schon oben bey den Klafter Holzschlag, wegen der Ge-
sez und Waldamts mässigen Zeit Erwähnung geschehen, so soll auch die
nämliche vorschrift, bey dem Bau und Zeüg Holtz fällung ein bestimmter
Zeit wann zur Abstammung und Ausführung von dergleichen Holtz Gat-
tung wegen der unvermeidlicher Waldruhe beobachtet werden.
Dritte: Auch bey dieser Holzfällung, soll die Erlaubnuß soviel immer mög-
lich dahin eingeschränket werden, daß die Waldungen neben der Drau ver-
schonet, und daß Holz aus den entfernten Waldern hergenohmen werde.
Besonders aber ist in diesen falle zu beobachten, daß so lange zwischen den
Feldern, oder Viehweide Taugliche Stämme auszufinden sind, die Hoche
Haubt Waldung indessen unangetastet verbleibe.
Vierte: Bey allen Anweisungen soll so viel immer möglich dahin getrachtet
werden, daß der Tax Preiß alsogleich erleget, oder wenigstens ein gewis-
ser Termin zur Zahlung vestgestellet werde, damit das Rentamt wegen der
ein Cassirung sich51 darnach richten, und alle Wald Restantien gänzlich ver-
münderet werden können.
Von Binder Holtz Ins Besondere

Erstens: Obes zwar einen grossen Schein hat: daß für das Binder Holtz die
Herrschaft jährlich einen ansehnlichen Nutzen zu schöpfen pfleget, so ist es
auch ganz und gar nicht zuzulassen, daß über alle Baume dieser Art über-
haupt 2 oder 3 florine bezallet und dem Binder die auswahl darüber zuge-
lassen werde, sondern es soll wo möglich ein ieder Baum wenn er ausgezei-
get wird, besonders geschäzet und behandlet werden, damit nicht Baume,
die vielicht [p. 81] zu Mühl Gründeln tauglich wären mit grösten Schaden
der Herrschaft zu Binder Holz verschleidert werden.
Zweite: Wenn der Kauffer sich durchaus auf einen gewissen Preis über-
haupt für ieden Stamm bindet, so soll doch auch in diesem fall ieder Stamm
51 sich ] in eaden linea
97
besonders angewisen, mit dem Wald Eisen bepläzet, und Numeriret, und
auch nach der Zeit durch den Waldbereiter und Lugaren den Bindern fleis-
sig nachgesehen werden, daß diese weder die Zahl der Anweisung über-
schreiten, oder auch keinen anderen angezeichneten Numerirenden Baum
umschlagen. Zu diesem Ende soll auch in dem Contracte auf beede übertret-
tungs Fälle ein gewisser Bornfall und Strafte bestimmet werden.
Dritte: Da heüer zur Probe zwenn Binder von Bolmann in der Lacsicser Wal-
dung um die Helfte Binderholz geschlagen haben; so ist alsogleich nach der
Abführung und Austrokerung des Herrschaftlich Holtztheils, die Verarbeit-
hung auf die Vässer vorzunehmen, und ein Überschlag zu machen welches
die vortheilhafteste Art ist, das Binder holtz zu Geld zu machen, ob es bes-
ser ist, das Holtz stammweiß pr. 4 florin zu verkauffen, oder um die Helf-
te auszuweisen, oder aber wann die Herrschaft selbst das gewöhnliche zu
verkauffende Binderholtz in der Roboth fällt, daß Holtz auf eigene unkosten
verarbeitehn Läst, und als dann die fertigen Vässer für Baares Geld verkauf-
fet: Welche Art also am besten ausfällt, darnach ist sich auch in Zukunft mit
den verschleis des Binderholzes zu richten.
Vierte: Da die bisherige Erfahrung das ansehen hat, daß die Herrschaft das
Jahr hindurch in den Wirtshausern beylauftig 6000 Emmer Wein und gegen
2000 Emer Brandwein ausschänket, so soll auch nach, so viel Binder Holtz für
die Herrschaft alljährlich geschlagen werden, daß die Herrschaft den Wein
Verkauffern mit der Zeit zu ihrer gänzlichen Wein bedürfnuß ihre eigene
Väßer dargeben kann; weil nicht nur mit der zuruk Liferung der Vässer vie-
le Confusionen sich ereigenen: sondern damit [p. 82] die Herrschaft wegen
der Reinlichkeit der Vässer, welches zu guter Conservirung der Weine vieles
beyträget, desto mehr versicheret werde. Die Vässer zur aufbehaltung des
Brandwein Vorraths, sollen alle von grosser Gattung seyn, und Successive
mit Eisen beschlagen werden, um dadurch Plaz in Keller, Sicherheit und den
Aufwand in der Zufüllung zu erspahren, besonders da die kleineren Brand-
wein Vässer zu Wirtshausern Nothdurft bereits schon fertig und vorhanden
ist, der Waldbereiter wird also besorgt seyn, diesen Herrschaftlichen Vässer
vorrath zu gehöriger Zeit zusammen zu bringen.
Fünfte: Da nach der grossen Extension der Herrschaftlichen Waldungen
eine unentliche Menge der Reifstangen Vorhanden seyn solte, ietzo in ge-
gentheil aber dieselben so schitter sind, daß sie nicht anders als mühsam
müssen aufgesuchet werden: so ist des Waldbereiters und der Lugarn desto
grössere Schuldigkeit alle mögliche Wachsamkeit darauf zu wenden, daß
dieses stets verkäufliche Holz, weder durch die Bauern zu ihren Verzau-
nungen noch viel weniger aber durch die Vieh-Hirten für das Horn Vieh
98
und Ziegen zur Futterung unterantwortlich zertrümert werden. Um diesen

alzugrossen übel einmahl auf eine würksame Art vorzubeugen, so sollen die
Übertretter nicht mit Geld sondern mit Stokstreichen auf das empfindlichste
abgestraffet werden. Findet es sich aber daß der Lugar die mindeste nach-
sicht mit dergleichen Waldmördern bezeiget, oder die geschehene That nicht
anzeiget, sondern durch iemand andere aufs Licht gebracht wird, so soll der
Lugar entweder ¼52 Jahriges Salarium verliehren, oder mit 50 Stokstreichen
öffentlich bestraffet werden, in dem Dorf wo der Schaden geschehen ist. Da-
mit aber der Reifstangen Wachs desto sicherer befördert werde: so sollen
auch die Waldungen in diesen Sache abgetheilet und Revierweis zu 6 und 6
Jahren von aller Reifschlagung verschonet werden; in Lipovacz aber soll [p.
83] soll gar-niemand Fremden weder Ruthen noch Reifstangen zu Hauen
erlaubet seyn.
Sechsto: In Ansehung der erforderlichen Brandwein Bodungen ist die glei-
che Proportion wie mit oben berührten Väßer53 Samlung zu beobachten.
Von Wagner Holtz

Erste: Da die Herrschaft mit dieser Holtz Gattung in Uberfluß versehen ist:
so ist sich nur um mehrere Abnähmer umzusehen außerden aber darauf
Zweite: besorgt zu seyn daß die Herrschaft zu ihrer eigenen Mayer Noth-
durft in der Zeit mit einem hinlänglichen wohl aus getrokneten Wagner
Holz Vorrath, und auch mit fertigen Rädern versehen sey.
Dritte: Ist der Antrag zu machen, daß ein ieder Wagner in der Herrschaft,
ausser seinem bisherigen gewöhnlichen Zins, ein Gut gearbeithetes Wagen-
rad alljährlich der Herrschaft in den Valpoer Mayerhaf abliefere.
Von Saag Blächern

Erstens: Da die schwache und schlechte beschaffenheit der hiesigen gemei-
nen Landwägen die zufuhr der Saag Blächer imer beschwerlich mache, so ist
sich in dieser Angelegenheit54 der Schlittenweg auf das beste zu Nutzen zu
machen, und durch eine solche Erleichterung der Lieferung einen Vorrath
zu samlen, der auf ein ganzes Jahr, und wo möglich auch Länger hinaus
reichen möge.
52 ¼ ] um cancell.
53 Väßer ] der cancell.
54 der ] ein in cancell.
99
Zweitens: Maßen die Herrschaft den Unterthan ausser seinen bloßen Haus-
bau und Herd Nothdurft kein anderes Holtz zu was immer für einen Ge-
brauch unentgeldlich abführen zu lassen, verbunden ist; so ist bey aller
Gelegenheit wenn der Unterthann ausser der Vorberührten Nothdurft zu
Kammern, Stallungen, Scheunen Höffen u.d.g. Extra Erfordernüssen Holtz
assignation abfordert, dahin [p. 84] zu sehen, daß derselbe wenn er kein
Geld erleget, wenigstens 1 oder a proportion mehrere Saagblächer führen
soll, oder nicht vermög eine gewisse Anzahl von Zaunspalten, Ruthen oder
andere Fuhren zu verrichten, welches auch auf die Wein und Brandwein
Lieferungen in die Wirtshauser sich erstreken kann.
Von Kohlen Brennen

Da es iedermann Bekannt ist, daß in Essegg das Jahr hindurch eine grosse
Quantittaet von Kohlen verbrauchet und dieser Vorrath meistens aus der
Herrschaft Valpo abgenohmen wird, hingegen aus den Rechnungen erhelet,
daß seit dem die Herrschaft, die Kohlen von den Unterthann ablöset gar
kein proportionirter verschleiß der Kohlen nach Essegg geschiehet; so muß
enweder der Bauer, unter der Hand dieses Product aus den Waldungen aus-
führen, oder der Valpoer Ispan lässet sich den Verschleiß nicht genugsam
angelegen seyn. Der Waldbereiter wird also durch eine genauere Obsicht,
sowohl den heimlichen Verschleiß der Kohlen, durch sein eigene und der
Lugarn Nachforschung verhindern, als auch bey den Essegger Professionis-
ten die Kohlen zu ihren Werke brauchen, einen besseren abgang zu beför-
dern trachten.
Von der Wald und Wild Bahnung

Primo: Indem die Herrschaft in Ansehung der gesezmässigen Wald und
Wildbahnung die Sache bey dem Löbliche Veroczer Comitat durch eine ein-
gegebene Instance schon anhängig gemacht hat, und die Effectuation, bloß
von der in Gegenwarth des Herrn Stullrichters vorzunehmende Beschrei-
bung, der zu bestimmenden verbothenen Waldgränzen abhangt: so wird
auch hierinfalls der Waldbereiter55 auf das baldeste die [p. 85] Arbeith mit
dem Herrn Stullreichter Vornehmen; und darüber seine Relation abstatten,
damit diese Nothwendige Vorkehrungen ie eher ie besser völlig zur Erfül-
lung gebracht werden.
55 Wald ] Waldbereiter corr.
100
Zweite: Damit das schon so sehr verminderte Wildprat desto sorgfaltiger

geheget und nach und nach wieder zum Nutzen und Vergnügen der Herr-
schaft vermehret werden möge, so soll ein desto wachsameres Auge auf
die ieniem Bauern gehalten werden, die einiger maßen schon als heimliche
Raubschützen bekannt sind, oder bey denen noch Shus Gewehr anzutreffen
wäre.
Dritte: Alle Flinten und Schus Gewehr sollen von den Bauern abgenohmen
und bey den Knezen unter einen Petschaft zusam gebundener verwahret
werden, damit solche wen es eine zu veranstaltende Jagd erfordert, wieder
gebrauchet werden könne. Läst sich aber ein Bauer in der Waldung nach
geschehenen Verboth mit einem Gewehr antreffen: so soll solches von dem-
selben als ein Contraband abgenomen und in die Kanzley abgeführet und
einprothocolliret werden.
Vierte: Alle Hirten- und grösere Bauern Hunde sollen mit proportionirten
Knebln am Halse hangend versehen seyn, und wenn nach Publicirung die-
ser verordnung dergleichen Hunde im Wald oder Felder herumlaufend an-
getroffen werden, sollen solche durch die Jäger oder Panduren alsogleich
erschossen werden.
Fünfte: Da ein ieder Beamter verbunden ist, durch Fleiß und Eifer seinen
herzu in dem Amt in welches es versezet ist, soviel Nuzen zu verschaffen,
daß der gehalt der ihm bezahlt durch neüe einkünfts quelle der [p. 86] Herr-
schaft wieder eingebracht wird: so soll auch die Jägerey dahin sich bestre-
ben daß ihre Salarien durch den Wildprat Verkauf wieder einiger massen
wo nicht gänzlich ersezet werden.
Sechsto: In allen Gehegten und Verbothenen Waldungen, sollen nach pro-
portion der Gröste derselben, auch die gehörigen Schützen, doch so geschla-
gen werden, daß zur Zeit der Eichelung die Schweine solche nicht verder-
ben, umgezaünet, nach der Eichelung aber wieder frey gelassen werden.
Siebenten: Wo oder wie viel Stuk von Widprät die Jagerey, Lugarn oder
Panduren in den Waldungen wahr nehmen und zu sehen bekommen, soll
solches in den Amts Tägen referiret werden; damit wenn die Herrschaft eine
Jagdt anzustellen gesinnt ist, der beste Wildsand schon zum Voraus bekannt
seyn möge.
Achte: Wen auf besondere Commission oder zur Kuchel Nothdurft der
Herrschaft einiges Wildprat zu erlegen ist, soll solches so viel möglich, nie56
aus den gesagten Waldungen, sondern an den Gränzen, wo ein sicherer
56 nur ] nie corr.
101
Wechsel bekannt ist, abgeschossen und die Wild, die Wild kennern in ihrer
Ruhe gelassen werden.
Von der Eichelung

Da es die Erfahrung beweisen, wie viel Unordnung, betriegereyen Dieb-
stähle, und Verdrüßlichkeiten bey der kleinen Vorjährigen Eichelmastung
vorgefallen sind, so werden hieführo bey ieder Eichelmastung die Bramten
zum voraus bey Gelegenheit eines Amtstages zusammen sitzen und sowohl
wegen der aufnahm der Mast Schwein Conscription Zahlungs Tax, und er-
laubten oder Verbothenen Eichelungs Gränzen; als auch der Excessen [p. 87]
Bestraffung solche Verordnungen und billige Anstalten Treffen, daß weder
der Herrschaftliche Nutzen verabsaumet noch iemand Fremden oder einen
Unterthann einige Unbilligkeit angethan werden. Dergleichen bestimte Ver-
ordnungen sollen denen Schriftkündigen zur genauen Richtschnur ihres
Verhaltens schriftlich hinaus gegeben, denen aber die nicht lesen können
mündlich erkläret und zur Vermeidung der unausbleblichen Straffe auf das
nachdrükligste eingepräget werden.
Alle Excessen Übertrettungen, Pfändungen und Contrabanten sollen in der
Kanzley angezeiiget, und beurtheilet werden, folglich niemand57 frey seyn
nach eigener Wilkuhr Straffen zu dictiren oder Contrabanden sich eigen-
mächtig zuzueigene damit niemand unschuldiger Weife beschädiget, oder
Fremde von der Herrschaft fürs zukünffige abgeschreket werden.
Damit aber alle dergleichen gute Veranstaltungen desto genauer in die Er-
füllung kommen, wird der Waldbereiter die Waldungen so oft es immer
möglich ist, durchgehen und visitiren, und von allen wahrgenommenen
Vorfallenheiten schriftlich Relation geben.
Die Wald Rechnung wird der Waldbereiter nach dem Vorgeschriebenen Ex-
emplation einrichten, und solche Jährlich längstens mit Ende January der
Buchhalterey mit allen gehörigen Documenten zu übergeben nicht verob-
saummen.
(IZVOR: Državni arhiv u Osijeku, fond: Valpovačko vlastelinstvo, Acta Vien-

nensia, kut. 4.)
57 niemanden ] niemand corr.
102
Prijevod:
5. Instrukcija Šumarskog ureda za šumarske službenike

Prvo: Sva dobrobit šuma kao i njihovo primjereno održavanje ovisi o od-
govarajućem i zakonski utemeljenom uređenju organizacije sječe. Stoga se
nadšumar prije svega treba pobrinuti da sve postojeće drvo i šiprag na po-
ljima kao i između polja bude potpuno uklonjeno odnosno iskrčeno te u
potpunosti iskorišteno prije nego li itko dobije dopuštenje za ulazak u šumu
zbog zakonski uređene sječe. Sukladno tome će veleposjednici kao i njihovi
podanici sve svoje potrebe za drvetom, bilo u svrhu gradnje kuća, za izradu
oruđa, za bačvarskom građom, drvetom za cijepanje, prućem ili za sesional-
nim drvetom kontinuirano biti upućivani upravo na ta polja, a ne u kakve
druge visoke šume sve dok u tim poljima, šipražjima ili gustišima ima ras-
položivoga drveta. Prvi pothvati takvog načina krčenja polja u ovoj godini
biti će usmjereni na trenutno neobrađeno polje gdje će se u ovoj, 1780. god.,
uzgajati ozima pšenica kako bi već prvi ozimi usjev rezultirao pravilnijim
rastom i da bi se sjetva žitarica povećala. U narednoj će se godini ovi radovi
krčenja obavljati na tada rodnim poljima, a sukladno tome će u samo neko-
liko godina sva polja u cijelom vlastelinstvu biti potpuno iskrčena i tijekom
vremena podijeljena u pravilne parcele što će donositi veliku korist podani-
cima ali i vlastelinstvu.
Drugo: Sječu sveg drveta za potrebe vlastelinstva u svrhu gradnje te za pivo-
varu, za deputat ali i za potrebe ciglane, treba, kada god je to moguće, vršiti
na spomenutom polju i na većim šumskim površinama. Španovi moraju ta-
kođer biti upoznati s ovom odredbom u cijelost. U svrhu redovitog praćenja
pravilne provedbe ove odredbe, nadšumar će tjedno odrađivati po jedan
okrug i u najbližem Uredu podnositi izvješće s ciljem da se barem svakog
mjeseca dobije točan uvid u to koji su radovi i u kojoj mjeri obavljeni na cije-
lom području vlastelinstva.
Treće: Ovo temeljito čišćenje ali i uklanjanje šipraga, koji je beskoristan ili
pak na smetnji, treba obaviti i na livadama i to osobito onih u blizini drača
ali i močvara koje se prostiru na mnogim mjestima. Španovima će u vezi
krčenja livada biti upućen poseban nalog prema kojemu će upravo oni biti
dužni sastaviti i predati službeno izvješće u vezi tog drveta, izuzev onog
drveta koje je u izravnoj nadležnosti nadšumara.
Četvrto: Po svemu sudeći će proći dosta vremena dok sva polja i livade
budu u potpunosti iskrčena, no uslijed tog čišćenja će doći do znatne uštede
drveta u velikim šumama. Stoga nadšumari u suradnji s dvorskim sudcem
103
te s inženjerima trebaju što prije izraditi dobro osmišljeni projekt kako i na

koji način u budućnosti rasporediti redovitu sječu unutar cijeloga vlastelin-
stva a da ne dođe do smanjenja bukovine, koja se najviše prodaje za ogrjev i
u tu svrhu je najkorisnija, ali isto tako da žirenje ne bi pretrpjelo štetu. S ob-
zirom na dosadašnje iznimno štetno uništavanje šuma i organizaciju ispaše,
osobito je važno da se tov i prirast održe na najsigurniji i najefikasniji način
te osigura uspješno rasplođivanje, do čega je vlastelinstvu isto kao i žiteljima
zasigurno najviše stalo.
Općenito o sječi odnosno o obaranju stabala

Prvo: Uslijed neuređenoga gospodarenja (ako se dakle neovisno o godiš-
njem dobu neprestano, ljeti i zimi, obavlja sječa i šumi ne daje nimalo mira
za obnovu rasta) sve šumske površine, ma koliko lijepe, prostrane i boga-
te drvetom, s vremenom neminovno postaju sve više prorijeđene i svjetlije
te na koncu propadaju. Iz tog razloga, Ured svim sudcima te u naseljima
treba obznaniti sljedeću neprekoračivu odredbu: svi žitelji vlastelinstva ili
stranci, kojima je potrebno ogrjevno drvo, građevno drvo ili drvo za izradu
oruđa, u razdoblju od početka listopada do kraja veljače, odnosno tijekom
pet zimskih mjeseci, dužni su se javiti u Ured radi podizanja odgovarajućih
doznaka o potrebnom drvetu kao i količini drveta, s obzirom na to da je sječa
zabranjena izvan razdoblja koje je određeno za sječu, a kazne su u slučaju
nepoštivanja neizbježne, s obzirom na to da šumi u cijelosti treba osigurati
prijeko potrebno mirovanje.
Drugo: S obzirom na to da nedavno obavljena ophodnja sela i šuma, oso-
bito u okruzima Miholjac i Koška, ukazuje na ne baš skromnu slobodu u
doznačivanju drva, ubuduće nitko osim Ureda neće moći izdavati doznake
za drvo u privatne svrhe, bez obzira o kojoj vrsti drveta se radilo. Dakle,
sve doznake i naloge izdavat će izravno Ured i to na način da svatko tko
zatraži drva, svoj zahtjev mora predati u pisanom obliku i specificirati točnu
količinu potrebnoga drveta te doznačenu naknadu podmiriti u bilo kojem
nadležnom uredu. Doznaka će biti izdana nakon uknjižbe uz pečat Ureda.
Treće: Prilikom preuzimanja svake doznake za sječu treba utvrditi točan i
primjeren rok unutar kojega doznačeno drvo mora biti posječeno i u cijelosti
otpremljeno. Svrha toga je da se ni u kom slučaju ne remeti utvrđena ljetna
stanka šume ili da, zbog neodređenog vremenskog roka za sječu ne bi došlo
do štetne pronevjere doznaka odnosno da se doznačena količina drveta ne
bi opetovano izvozila iz šume uz istu doznaku i to na veliku štetu za vlaste-
linstvo.
104
Četvrto: Da bi se sadržaj iz doznake mogao nadzirati te da ne bi došlo do

prekoračenja u pogledu vrste drveta te broja stabala navedenih u doznaci
ili pak do opetovana odvoza drveta na štetu vlastelinstva, u doznaku tre-
ba unijeti klauzulu. U slučaju da nadšumari ne uspiju odraditi sav posao,
prema toj su klauzuli službenici, koji su zaduženi za doznačivanje i izlaz
drveta, dužni u skladu s propisom doznačiti svako pojedino stablo te sasta-
viti odgovarajuće izvješće tako da se, ako dođe do prijevare ili pronevjere, te
službenike ili lugare, a koji kod izdavanja drveta moraju biti prisutni, može
opravdano pozvati na odgovornost te ih ovisno o vrsti prekršaja primjereno
kazniti. Razlog tomu je što se ovu nečuvenu zloupotrebu šuma, koja je uhva-
tila maha, ne može suzbiti na efikasniji način.
Peto: Sva veća stabla treba označiti šumarskom oznakom, a prilikom odvoza
ih treba ponovno prebrojiti i pregledati.
Sesionalno drvo
Prvo: Službenici Šumarskog ureda svake godine u skladu s potrebama vrše
raspodjelu sesionalnog drveta i to za potrebe dvorca, za deputat i za pi-
vovaru, a ujedno određuju točnu količinu sesionalnog drveta kao i naselja
iz kojih treba ići odvoz prema Osijeku ili Šiklošu. Nadšumar stoga osobitu
pozornost treba posvetiti tome da drvo svima bude pravovremeno isporu-
čeno te da ni u kom slučaju, osim u krajnjoj nuždi, ne dođe do kršenja ovoga
propisa. Osim toga treba voditi brigu da se šumski ostatci koji obično ostaju
u šumi, ne gomilaju iz godine u godinu, u protivnome će nadšumar za svaki
hvat toga drveta snositi odgovarajući trošak.
Drugo: Nadšumar za svako pojedino selo određuje područja na kojima po-
danici trebaju vršiti sječu sesionalnog drveta tako da ne bi došlo do remeće-
nja šumskog reda i da se ne bi propustilo vrijeme za odvoz drveta.
Drvo složeno u hvatove namijenjeno za tržište

Prvo: Kako bi sam Šumarski ured podanicima bio dobar primjer u pogledu
poštivanja ovog šumarskog propisa ali i u pogledu nadzora vremena odre-
đenog za sječu, nadšumar je dužan Uredu na vrijeme prijaviti sječu drveta
za složaje u hvatovima i izložiti svoj prijedlog u pogledu sječe kako bi se
nakon toga sveukupna količina drveta za sječu mogla podijeliti i proporcio-
nalno rasporediti po selima pri čemu Ured određuje cijenu i veličinu složaja
u hvatovima. Sveukupna količina drveta obavezno mora biti posječena do
kraja veljače, a stabla prebrojena i prijavljena u Uredu.
105
Drugo: S obzirom na to da određivanje količina drveta u hvatovima za sječu

prije svega ovisi o njegovoj budućoj prodaji, potrebno je vrlo marljivo i rev-
no unaprijed ulagati napore u sklapanje službenih ugovora s jedne strane,
a s druge strane marljivo pronalaziti određene odnosno sigurne kupce radi
određivanja približne količine drveta u hvatovima za sječu. Svrha toga je da
se ne sijeku pretjerane količine drveta kako ne bi došlo do gomilanja ostata-
ka drveta složenog u hvatovima za naredne godine te da uslijed truljenja tog
drveta ne nastaje šteta za vlastelinstvo.
Treće: Da bi se drvo složeno u hvatove moglo što bolje prodati, prije svega
treba osigurati odgovarajuću veličinu i dobru kakvoću vlastelinskog drveta
kako kupci ni u kom slučaju ne bi imali opravdane razloge za pritužbe. U tu
svrhu bi se trebalo ravnati prema trgovcima drvetom iz okolice i prema kva-
liteti njihova drveta te se zalagati da vlastelinska drva, u usporedbi s tuđim
drvetom, budu barem jednake kakvoće, ako ne bolje. U protivnome bi upra-
vo to moglo ugroziti jedan od najznačajnijih izvora prihoda za vlastelinstvo.
Radi pridobivanja sigurnih i stalnih kupaca, prilikom otkupa većih količina
drveta, pošiljci se može pridodati pokoji hvat ili pak nešto veća količina dr-
veta besplatno, no Ured o tome mora biti prethodno obaviješten.
Četvrto: S obzirom na to da će vlastelinstvo za odvoz i dostavu drveta, uz
već postojeća kola koja stoje na raspolaganju, osigurati i 15 šestoprega za
majure ta kola trebaju služiti za odvoz onog drveta složenog u hvatove koje
je posječeno u pet sela Martinačkog okruga. Odvoz ostalog drveta složenog
u hvatove treba ravnomjerno rasporediti tako da svako selo, koliko god je
moguće, svoje vlastito posječeno drvo odvozi između ostalog i u Petrijevce
za izgradnju zvonika ili u Osijek također za zvonik te u svrhu prodaje u
tamošnja skladišta. Kako oko obilježavanja žigom ili njegova plaćanja ne bi i
dalje dolazilo do prijepora, kao što je to bio slučaj dosada, ili pak do traženja
novih oznaka na štetu vlastelinstva, okružni sudac treba što prije uspostaviti
isporuku za probu s kolima natovarenim drvetom da bi se utvrdilo koliko je
vremena podanicima potrebno za odvoz od mjesta sječe drveta do Osijeka
ili Petrijevaca te kako bi se podanike nakon tih proba po osnovi žiga moglo
pravedno i primjereno isplatiti za svaki hvat i za utrošeni rad te da ne bi bilo
prigovora s njihove strane.
Peto: Nakon što drvo za isporuku bude ravnomjerno podijeljeno na sela,
žiteljima svakog pojedinog okruga ujedno treba odrediti i vremenski rok
za rad u šumama i za uobičajene radove na poljima, unutar kojega je svako
selo dužno svoj udio drveta u hvatovima otpremiti i to isključivo u skladišta
koja su im određena. Radnici će potom sami nastojati koristiti najpogodni-
je putove, što vlastelinstvu jamči veću mogućnost pravovremene isporuke
106
unaprijed dogovorene i izbrojene količine drveta, a ujedno će se spriječiti i

štetno gomilanje drveta u šumi.
Šesto: Zbog nadzora pravilne isporuke spomenutih, po selima raspoređe-
nih, drvnih pošiljki za svaki okrug treba zadužiti određene službenike i pan-
dure. Nadšumari se prilikom tih isporuka moraju pobrinuti da drvo bude
izvezeno iz šuma do posljednje cjepanice i da dostava iz sela teče prema
određenome redu tako da isporuke iz tih sela uslijede u točno dogovoreno
vrijeme i da ne bi dolazilo do gomilanja kola i do ometanja nadzora robe.
Isporuka treba teći sukcesivno, uredno, nesmetano te uslijediti u dogovo-
renome roku tako da potrebe kupaca u svakom pogledu budu zadovoljene.
Sedmo: S obzirom na to da je u odredbi o preuzimanju drveta iz tlake op-
ćenito navedena mjera da se svakom radniku odmah po završetku rada i
bez odgode dodijeli odgovarajući pečat za jednokratnu uporabu, istu mjeru
treba primijeniti i kod svih ostalih isporuka drva kako bi se i kod njih na
odgovarajući način spriječilo dosadašnje prigovore radnika.
Osmo: Pregradne letve koje podanici isporučuju zajedno s drvetom slože-
nim u hvatove, niti jedan od isporučitelja drveta ne smije prisvojiti u pri-
vatne svrhe, već ih kupcima treba bez pogovora ustupiti i to bez naplate u
onoj veličini koja odgovara duljini isporučenih hvatova, jer je vlastelinstvo
upravo zbog takvih sitnih propusta neke kupce već izgubilo; pored toga tre-
ba napomenuti da je prodaja u osječkom skladištu u protekloj godini bila
prilično slaba.
Deveto: Propisanu prodajnu cijenu drveta složenog u hvatove ne treba po-
dizati ni u Osijeku ni u Šiklošu niti onda kada su putovi loši jer će to mnoge
kupce više odbiti nego privući. U skladištima prije svega treba osigurati do-
voljnu količinu drveta; na taj će način vlastelinstvo uz istu prodajnu cijenu i
za nepovoljna vremena biti u većem dobitku nego da u vrijeme loših putova
izvuče korist od nekoliko forinti.
Deseto: Nadšumar svakoga mjeseca treba s isporučiteljem drva izraditi to-
čan izračun, između ostaloga i u pogledu potrebnog prirasta sedme cjepa-
nice koja se dodaje za svaki hvat po visini i širini tako da se i tu prednost za
vlastelinstvo ne izgubi iz vida.
Jedanaesto: Sve novčane prihode od prodaje drveta složenog u hvatove
treba svakoga mjeseca na vrijeme predati u Valpovačku blagajnu uz potpis
obiju strana.
107
Granjevina ili drvo uz popratnicu

Prvo: Neosporno je da zbog dosadašnjeg načina izdavanja popratnica za
granjevinu kao i kod otkupa toga drveta, zbog nemara ili neučinkovitosti
pandura, zaduženih za nadzor odvoza granjevine uz popratnicu, vlastelin-
stvo uspije naplatiti jedva trećinu drveta odvezenog uz popratnice. Uzrok je
činjenica da četiri, pet ili više seljaka njome odvozi izvaljena stabla u procesu
vegetacije iz vlastelinskih šuma. Unatoč tomu što je izdan oštar nalog za
uspostavom boljeg nadzora, zasada nije otkriven niti jedan slučaj krijumča-
renja drva. Prema tome, ako se uz takav način korištenja popratnica i dalje
bude odvozilo veće količine drveta iz vlastelinskih šuma u tri osječke grad-
ske jedinice, bilo od strane njihovih žitelja ili od samih vlastelinskih podani-
ka, može se očekivati da će uslijed takvog višestrukog korištenja popratnica
u drvnim skladištima doći do znatnog smanjenja redovne prodaje drveta
složenog u hvatove. Zbog toga se osječkom isporučitelju drveta kao i špa-
novima Martinaca i Petrijevaca dopušta izdavanje popratnice isključivo u
razdoblju od 1. listopada do kraja veljače, kako bi se šumama omogućilo
nesmetano ljetno mirovanje, ali i da bi se utvrdilo hoće li ova restrikcija u
vezi granjevine dovesti do povećanja prodaje drveta u osječkom skladištu.
Drugo: Svi izdavatelji popratnica dužni su potkraj godine u knjigovodstvu
savjesno predati izvješća o podijeljenim popratnicama zajedno s preostalim
dijelom tiskanih popratnica da bi se na temelju dostavljenog novca mogla
sastaviti bilanca o izdavanju popratnica.
O prodaji drveta za Dravske mlinove

Prvo: Iskustvo je pokazalo da je dosadašnji način doznačivana drveta za mli-
nove omogućio veliki broj zlouporaba:
Prvo: Sječu drveta za gradnju mlinova ni u kom slučaju ne treba prepustiti
samovolji graditelja. Stoga nadšumar sva potrebna stabla u šumi treba osob-
no doznačiti, obilježiti ih šumarskim znakom, kao što je uobičajeno utiskiva-
njem dvostrukog žiga, te ih uvesti u inventar, a na mjestu izvođenja radova,
nakon odvoza, stabla treba iznova prebrojiti.
Drugo: Budući da su stabla za izradu vratila mlinskih kola ali i druga visoka
stabala sva prelijepa, a njihova namjena može biti višestruka, nadšumar tre-
ba povesti u šumu istovremeno više graditelja za mlinove čiji se popis nalazi
u Uredu. Stabla pogodna za gradnju mlinova treba, ako je moguće, dati na
licitaciju, Iako sva stabla za izradu vratila mlinskih kola trebaju biti čvrsta,
ravna i od trajne hrastovine, ipak i kod ove vrste drveta postoje razlike s
obzirom na to da pojedini dijelovi stabla imaju manju ili veću vrijednost.
108
Stoga, ako se pronađe posebno lijepo stablo, između ostaloga, treba izvršiti
procjenu kakvoće njegove unutrašnje građe kao i procjenu vrijednosti u po-
gledu njegovih pojedinih dijelova te takvo stablo treba prodati onima koji
ponude najvišu cijenu.
Treće: Seljaci su prilikom rušenja tih stabala često neoprezni i nemarni, po-
vremeno čak i hotimice zlonamjerni u postupanju pa prilikom rušenja ne-
rijetko dolazi do loma stabala te ona ostaju polegnuta i ne budu naplaćena.
Podanici tako zanemarena stabla pak uvijek tretiraju kao obična polegnuta
stabla te ih cijepaju ili koriste u druge svrhe bez da išta za njih plate. Iz tih
razloga graditelju prilikom doznačivanja stabala treba dati do znanja da je
dužan platiti barem polovicu propisane naknade ako zbog nemara ili nedo-
voljna opreza prilikom rušenja stabla dođe do loma, a sve to u svrhu poti-
canja na veći oprez od dosadašnjega i zbog smanjenja štete za vlastelinstvo.
Četvrto: Iskustvo je također pokazalo da se prilikom odvoza ovih velikih
stabala iz šuma mora posjeći i pokoje lijepo okolno stablo i to ne samo zbog
pada stabala prilikom rušenja, nego i zbog krčenja putova da bi se oslobodio
put za odvoz drveta.
U oba slučaja drvo ne smije ostati neiskorišteno bez obzira radi li se o ošteće-
nom drveću uslijed rušenja stabala ili o drvetu koje je iskrčeno radi osloba-
đanja putova za odvoz. Ako graditelji mlinova oštećeno ili iskrčeno drveće
mogu upotrijebiti za izgradnju mlinova, neka ga iskoriste, ako to drvo pak
nije iskoristivo, neka nadšumar svojom domišljatošću odredi svrhu korište-
nja, primjerice podanicima kao građeno drvo ili u kakvu drugu svrhu.
Peto: U vrijeme sječe drveta za mlinove, graditelji u šumi, obično od lijepo
rezanog drveta koje je još u procesu vegetacije, grade kolibe za svoj smještaj,
a po završetku radova u šumi, to drvo u pravilu prodaju po vrlo niskoj cijeni
podanicima iz bliže okolice za cijepanje ili u kakve druge svrhe. Ovu vrstu
zlouporabe također treba spriječiti, a graditelji svoje kolibe trebaju graditi
od vlastitog drveta za gradnju mlinova, te ga postupno odvoziti, a ako pak
koriste drugo drvo, ono nakon njihova odlaska ostaje vlastelinstvu. Ako se
to drvo može prodati, ostvareni prihod treba ići u vlastelinsku blagajnu, u
protivnome ga ne treba dalje prodavati.
Šesto: Prilikom svakog doznačivanja drveta za mlinove u Uredu ujedno tre-
ba ugovoriti i rok plaćanja te spriječiti svako protivljenje vezano za ubiranje
dogovorene naknade te visinu naknade. Prije svega treba uvesti pravilo da
sve dok naknada u računovodstvu nije podmirena u cijelosti, nitko ne može
dobiti dozvolu za sječu drveta za mlinove. Razlog tomu je što graditelji mli-
nova naknadu od kupaca u pravilu naplaćuju unaprijed, dok radovi na mli-
nu traju, da bi trgovali u vlastitu korist. Vlastelinstvo u takvim slučajevima
109
dugo vremena uzalud čeka na uplatu naknade, a u svrhu ostvarenja toga

prihoda, graditeljima mora progledati kroz prste.
Sedmo: Vlastelinstvo rijetko kada ima koristi od drveća koje graditelji mli-
nova oštete zbog neopreza prilikom rušenja stabala; obično seljaci to pole-
gnuto drveće isjeku ili pod kakvom prevarantskom izlikom obrade i na taj
način otuđuju od vlastelinstva. Stoga će nadšumar strogo nadzirati špane i
lugare da se to korisno, ali i zbog vrijednosti svoje unutrašnje građe, sku-
pocjeno drvo ni u kom slučaju ne otuđuje na tako nečastan način. To drvo
trebaju platiti graditelji mlinova, a u protivnome ga treba upotrijebiti barem
za bačvarsku građu ili pak iskoristi u kakvu drugu svrhu.
Osmo: Često se događa da graditelji mlinova prilikom sječe nailaze na lijepa
stabla za izradu vratila mlinskih kola koja oni osim svojih doznačenih sta-
bala također ruše i to u privatne svrhe, a navode ih tek prilikom radova na
mlinovima. Stoga takva stabla treba tretirati kao otuđena te ih konfiscirati,
a ujedno zaračunati dvostruki iznos naknade s obzirom na to da se zloupo-
rabu šuma zbog tako duboko uvriježene i drske pljačke ne može suzbiti na
drugačiji način.
Građevno drvo i drvo za izradu oruđa

Prvo: Kupci kao i drugi interesenti za građevno drvo, bačvarsku građu ili
drvo za izradu oruđa prije prijave u Uredu, radi dodjele doznake i propisane
cijene, moraju posjedovati i dozvolu za sječu doznačenog drveta. Sve drvo s
kojim se ne postupa u skladu s ovom odredbom treba obavezno konfiscirati
te uvesti stroge kazne koje će se određivati prema kakvoći trupaca.
Drugo: Kao što je već gore kod sječe drveta složenog u hvatove navedeno za-
konski propisano razdoblje u kojemu treba vršiti sječu drveta, istim takvim
propisom treba urediti i vremensko razdoblje za sječu i odvoz građevnog
drveta i drveta za izradu oruđa kako bi se šumama omogućilo prijeko po-
trebno mirovanje.
Treće: Dozvolu za sječu i kod ovih vrsta drveta treba, kad god je to moguće,
ograničiti do te mjere da šume uz Dravu ostanu pošteđene i da se koristi
drvo iz udaljenijih šuma. Pri tome posebnu pozornost treba posvetiti tome
da visoka glavna šuma ostane netaknuta i to sve dok se na prostorima izme-
đu polja ili pašnjaka može pronaći korisna stabla.
Četvrto: Prilikom svakog doznačivanja drveta treba nastojati da naknade
budu podmirene u što većoj mjeri odmah ili da se barem odredi točan rok
plaćanja kako bi se računovodstvo u vezi naplate moglo prema njemu rav-
110
nati. Pored toga pozornost treba usmjeriti na temeljito uklanjanje šumskih

ostataka.
Poseban osvrt na bačvarsku građu

Prvo: Po svemu sudeći vlastelinstvo godišnje ostvaruje prilično veliku korist
od bačvarske građe, stoga je potpuno nedopustivo da se za sve vrste ovog
drveta općenito naplaćuje dva do tri florina i da je izbor prepušten bačvaru.
Po mogućnosti bi svako stablo kod doznačivanja trebalo dodatno procijeniti
i obraditi tako da se stabla, koja bi se moglo iskoristiti za vratila mlinskih
kola, ne bi prodavalo u bescjenje kao bačvarsku građu i na taj način oštetilo
vlastelinstvo.
Drugo: I u slučaju da je kupac ugovorio jedinstvenu cijenu za sva stabla,
ipak svako stablo treba posebno doznačiti, označiti ga doznačnim čekićem
i numerirati, no i nakon toga nadšumar i lugari trebaju pomno nadzirati
bačvare da ne prekorače broj doznačenih stabala za sječu ili da se ne posiječe
kakvo stablo s oznakom drugačijom od doznačene. U tu svrhu ugovorom
treba definirati kaznu za prekoračenje u oba slučaja te odrediti dozvoljene
količine za sječu.
Treće: Polovica posječenog drveta iz ovogodišnje sječe za probu, koju su
vršila dvojica bačvara iz Bolmana u lacićkoj šumi, bila je bačvarska građa.
Stoga odmah nakon odvoza i sušenja vlastelinskog udjela toga drveta, treba
započeti s izradom bačava. Ujedno treba izraditi analizu troškova kako bi
se mogao utvrditi najprikladniji način prodaje bačvarske građe. Potrebno
je utvrditi je li isplativije drvo prodavati po cijeni od 4 florina po stablu ili
ga za polovicu toga iznosa dati u doznaku ili bi pak najbolji način bio da
vlastelinstvo naloži sječu bačvarske građe kroz tlaku, a potom bačve izradi
o vlastitom trošku te nakon toga gotove bačve proda za gotovi novac. Onaj
postupak koji se bude pokazao najisplativijim, odredit će kako će se u bu-
dućnosti postupati s bačvarskom građom.
Četvrto: Dosadašnje iskustvo pokazuje da je u vlastelinskim gostionicama
u protekloj godini istočeno oko 6000 vjedara vina i oko 2000 vjedara rakije.
Stoga i nadalje na godišnjoj razini treba posjeći dovoljnu količinu bačvarske
građe da bi vlastelinstvo s vremenom sve potrebe trgovaca vinom moglo
podmiriti vlastitim bačvama. To je značajno ne samo zato što se stvara velika
zbrka prilikom povrata bačava, nego i zato što to za vlastelinstvo predstavlja
dodatnu sigurnost zbog čistoće bačava koja ima bitnu ulogu kod čuvanja
vina. Bačve za čuvanje zaliha rakije trebaju sve biti velikog obujma, ojačane
nizovima željeznih obruča, radi uštede mjesta u podrumima te zbog sigur-
111
nosti, ali i da bi se izbjegao trošak nadopune zaliha osobito zato što su ma-
nje bačve za rakiju za potrebe gostionica već izrađene i postoje na zalihi. U
nadšumarovoj je dakle nadležnosti da u dogledno vrijeme osigura zalihe tih
velikih vlastelinskih bačava.
Peto: S obzirom na to da se vlastelinske šume prostiru na velikim površina-
ma, one bi trebale obilovati velikim količinama drveta za izradu bačvarske
građe, no u ovom trenutku stanje je suprotno, šume su do te mjere prorijeđe-
ne da je pronalaženje takvog drveta vrlo mukotrpan posao. Dužnost je nadš-
umara i lugara da s najvećom budnošću nadziru i spriječe neodgovorno uni-
štavanje tog vrlo traženog drveća i to tako da spriječe da ga seljaci koriste za
gradnju svojih ograda, ali i da to drvo ne bude zgaženo zato što čuvari stoke
vode na ispašu rogatu stoku i koze. U svrhu jedne konačno djelotvorne pre-
vencije protiv ovog velikog zla, prekršitelje umjesto novčanom kaznom tre-
ba bez milosti fizički kazniti udarcima batinom. Ako se pak utvrdi da lugar
pokazuje imalo milosti prema tim šumokvarcima ili da prekršaj nije osobno
prijavio, a prekršaj ipak bude otkriven, lugar će izgubiti ¼ godišnje plaće ili
biti javno kažnjen s 50 udaraca batinom u selu u kojemu je šteta nastala. No
da bi se rast mlade šume što više poticao, šumske površine u tu svrhu treba
podijeliti u revire te ih poštedjeti od sječe drveta za izradu bačvarske građe
na razdoblje od 6 plus 6 godina. U Lipovcu strancima sječa pruća ili mlade
šume nije dopuštena.
Šesto: U pogledu danica kod bačava za rakiju, treba se držati istog omjera
kao i kod gore navedenog asortimana bačava za vino.
Drvo za izradu kola

Prvo: S obzirom na obilje ove vrste drveta u vlastelinstvu, za to drvo treba
jedino pronaći više kupaca.
Drugo: Pored toga vlastelinstvo za potrebe svojih majura u dogledno vrije-
me treba na zalihi raspolagati dovoljnom količinom dobro osušenog drveta
za izradu kola, a isto tako i dovoljnom količinom već gotovih kotača.
Treće: Treba izdati nalog da svaki kolar u vlastelinstvu osim svojih dosadaš-
njih uobičajenih davanja svake godine za u valpovački majur dostavi jedan
kvalitetno izrađeni kotač za kola.
Dopremanje drveta
Prvo: Zbog slabe i loše kvalitete ovdašnjih običnih seoskih kola, doprema
drveta je uvijek otežana, pa u tu svrhu treba što više koristiti snježne staze
112
te uslijed tako olakšane dostave stvoriti zalihe koje bi bile dostatne za cijelu
godinu, a moguće i duže.
Drugo: Vlastelinstvo podanicima, osim za potrebe gradnje kuća ili za ogrjev,
nije dužno omogućiti odvoz drveta bez naplate neovisno o tome u koju svr-
hu to drvo treba biti korišteno. Stoga ako podanik zatraži doznaku dodatnih
količina drveta, a da to nije za gradnju smočnica, staja, žitnica i sl., te ako za
to drvo ne plati u novcu, dužan je obaviti barem jednu ili razmjerno više do-
stava drveta. Ako pak nije u stanju obaviti dostavu određene količine kolja
za ograde, pruća ili sl., umjesto toga se obveza davanja može proširiti i na
dostavu vina i rakije u gostionice.
Drveni ugljen
Opće je poznato da je u Osijeku godišnja potrošnja drvenog ugljena velika
i da se uglavnom podmiruje iz zaliha valpovačkog vlastelinstva, no računi
pokazuju da prodaja ugljena prema Osijeku nije ujednačena i to otkada tu
uslugu za vlastelinstvo vrše podanici. Zaključak je da seljaci taj proizvod od-
voze kriomice iz šuma ili da valpovački špan ne mari dovoljno za prodaju.
Nadšumar će stoga kroz strogi nadzor, kako vlastitim istraživanjem tako i
na temelju istrage lugara, onemogućiti ilegalnu prodaju drvenoga ugljena.
Osim toga nadšumar treba ulagati trud u povećanje prodaje prema osječkim
obrtnicima koji u svojoj proizvodnji koriste ugljen.
Zaštita šuma i divljači

Prvo: Vlastelinstvo je slavnoj virovitičkoj županiji preko nadležnog ureda
već uputilo zahtjev za zakonsko uređenje šuma i lovišta. Provedba tog ure-
đenja ovisi o određivanju granica sa zabranom ulaska i to isključivo uz na-
zočnost okružnoga sudca. Nadšumar u suradnji s gospodinom okružnim
sudcem taj zadatak treba što prije obaviti te o tome izraditi službeno izvješće
kako bi se što prije moglo poduzeti sve potrebne mjere za potpunu realiza-
ciju ovoga pothvata.
Drugo: Radi što bolje brige o divljači, čiji se broj već osjetno smanjio, i radi
postepena povećanja njezina broja u korist i na zadovoljstvo vlastelinstva,
treba što budnije nadzirati one seljake koji su već od ranije poznati kao pri-
kriveni krivolovci i koji bi mogli biti u posjedu vatrenog oružja.
Treće: Sve puške i drugo vatreno oružje seljacima treba oduzeti te pohraniti
kod kneževa u zapečaćenim svežnjevima kako bi se to oružje za slučaj orga-
niziranja lova moglo ponovno upotrijebiti. Ako se nakon ove zabrane u šumi
113
zatekne seljake s puškama, puške treba zaplijeniti kao zabranjeno oružje te

ih predati u Uredu gdje moraju biti uneseni u zapisnik.
Četvrto: Svi psi čuvari i veći seoski psi moraju biti vezani odgovarajućim
uzicama oko vrata; ako se nakon objave ove odredbe pse zatekne kako lutaju
šumom ili poljima, lovci ili panduri ih smjesta trebaju ustrijeliti.
Peto: Svaki je službenik dužan zdušnim trudom i zalaganjem pribaviti što
veću korist redu u kojemu službuje da bi se plaća, koja mu se isplaćuje, vla-
stelinstvu vratila kroz nove izvore prihoda. Isto tako i u lovstvu treba ula-
gati napore da se plaće barem do određene mjere, ako ne i u potpunost,
podmire iz prodaje divljači.
Šesto: U svim zaštićenim šumama i šumama u kojima je ulazak zabranjen
treba u skladu s njihovom veličinom postaviti zaštitne ograde tako da svinje
u vrijeme žirenja budu ograđene i ne prouzroče štetu, a da nakon žirenja
opet budu puštene na slobodu.
Sedmo: Lovci, lugari i panduri dužni su Uredu dostaviti izvješće o broju
divljač kao i o područjima gdje je divljač uočena tako da vlastelinstvo, u
slučaju organiziranja lova, već unaprijed raspolaže informacijama gdje je
brojčano stanje divljači najpovoljnije.
Osmo: Ako se prema posebnom nalogu vlastelinstva ili u gastronomske svr-
he ukaže potreba za odstrelom divljači unutar vlastelinstva, to po moguć-
nosti nikada ne smije biti provedeno u spomenutim šuma, već na njihovim
rubovima gdje se kreće divljač tako da ne dolazi do remećenja mira divljači
i drugih divljih životinja.
Žirenje
Iskustvo je pokazalo da je prilikom prošlogodišnjeg slabog uroda žira bilo
dosta nereda, prijevara, krađe i nezadovoljstva. Stoga se šumarski službenici
prije svakog žirenja trebaju sastati na službenom sastanku radi sastavljanja
popisa broja svinja za tov na temelju kojeg će se odrediti visina žirovine
te radi popisa granica koje određuju gdje je žirenje dozvoljeno, a gdje nije.
Osim toga treba donijeti odredbe za kažnjavanje prekršaja kao i poduzeti
odgovarajuće mjere da potrebe vlastelinstva ne budu zanemarene niti da
strancima ili podanicima bude nanesena nepravda. Donesene odredbe treba
predati u pisanom obliku onima koji umiju čitati i pisati, kako bi im služile
kao smjernice u postupanju. Onima koji ne umiju čitati, odredbe treba usme-
no obrazložiti te naglasiti da u svrhu izbjegavanja neizostavne kazne dobro
upamte njihov sadržaj. Sve izgrede, prekršaje, zapljene kao i krijumčarenu
robu treba prijaviti u Ured, a ujedno izvršiti procjenu robe. Osim toga si
114
nitko ne smije uzeti slobodu određivanja kazni po vlastitoj volji ili pak kri-
jumčarenu robu samovoljno prisvojiti kako se ne bi kaznilo nevine osobe ili
unaprijed zastrašivalo strance.
U svrhu što boljeg provođenja svih ovih korisnih mjera, nadšumari trebaju
što češće obilaziti i nadzirati šume i o svim zbivanjima sastaviti službeno
izvješće.
Nadšumar je dužan izraditi godišnje izvješće u skladu s propisanim odred-
bama te ga uz prilaganje potrebne dokumentacije mora predati u knjigovod-
stvo jednom godišnje, najkasnije do kraja siječnja.
[M. V.]
115
Matija Piller i Ludovik Mitterpacher:

Putovanje Požeškom županijom u Slavoniji, poduzeto u
lipnju i srpnju 1782. godine (ulomci)
Dva prirodoslovca i profesora na budimskom sveučilištu, Matija Piller i Lu-

dovik Mitterpacher (potonji je bio rodom iz baranjskog sela Bilja), obišli su
1782. na poziv Požeške županije selo Eminovce pokraj Požege kako bi istra-
žili uzroke čestih požara što su posljednjih nekoliko godina pokrenuli glasi-
ne o neobjašnjivu izbijanju vatre iz zemlje i uznemirili pučanstvo požeškog
kraja. Dvojica profesora ipak nisu mogla ući u trag prirodnim uzrocima te
pojave, ali su, provevši dobar dio ljeta 1782. u Požeškoj županiji, proučili
mnoge druge prirodne, povijesne i etnografske zanimljivosti toga kraja. O
tome su iduće godine objavili, kao posebnu knjigu, opsežno izvješće na la-
tinskom jeziku, naslovljeno Iter per Poseganam Sclavoniae provinciam (Budim,
1783). Iz tog djela ovdje prenosimo dva ulomka. Prvi, kraći zapis o šumama
odnosi se na okolicu Čepina i Tenja, gdje je budimske profesore ugostio vla-
stelin Antun Adamović. Drugi se zapis odnosi na Požešku kotlinu.
In silvis nulla non arbor vulgaris, praeter acer tartaricum frequentissimam

tota Sclavonia stirpem, & quoddam fraxini ab excelsiore diversum genus,
quod ornum esse autumamus. Nam fraxinum ornum, posteaquam illam ipsi
annis abhinc quinque in Vörös-berény florentem reperimus, Hungariae quo-
que indigenam esse, satis constat. Utrumque fraxini genus insedit meloe ve-
sicatoria ea multitudine, ut congiorum mensura legi potuisset. Inter frutices
ligustrum vulgare rusticis praecipuum est, quod aqua, quam cum ejus foliis
coxere, dentes pecoribus lavant, cum eos vacillantes, & salivis fluidum os
habent.
(...)
Montium ipsorum non trux, horridusque aspectus, sed laeta arduitas, silvis
ab imo ad summum continuatis, asperamque saxorum calvitiem occulen-
tibus. In iis mirati sumus, plerorumque omnium altitudinem non molliter
assurgere, sed subito attolli, esseque praeruptam: ut appareat, immensam
illam aquarum molem, quam quondam eos continuisse verisimile est, non
leniter, pluribusque rivis defluxisse, sed praecipiti lapsu uno alveo effusam
fuisse. Montium soliditas, etsi nuspiam nobis hiare visa est, non est tamen
116
absque specuum inanitatibus, de quibus nihil ad memoriam dignum ab

incolis accepimus. In silvis constans arborum similitudo, solis fageis salti-
bus cum quernis alternantibus, praeterquam in summis paucorum monti-
um apicibus, quibus pinus innascuntur. In monte Pappuk ilex aquifolium sat
frequenter reperitur.
Rustici quercuum quatuor distinguunt genera: quercum Cerris, quam Cer
adpellant. Ea nullum, praeterquam lapidosum, solum respuit. Utilis est fru-
ctu, sed non materia, cujus ad solum fere lixivum salem usus est; quercum
robur foeminam, quam campestrem (Luxnyák) vocant, quod plano, pinguique
campo optime convalescat. Glandes perfert ceteris majores, sed materiam
creat parum durabilem, & ad continendos liquores minime accommodatam;
quercum robur marem raro & amaro fructu summis montium cacuminibus
delectari solitam, quam Rást vocant; quartam Kittnyák adpellant. Ea pronis
montium lateribus innascitur, estque fructu, quoniam dulcedinem, sapo-
remque castaneae imitatur, praecipua. Glandes perfert plurimas in cumulo
sessiles calici mollibus & quasi sericeis squammis obtecto inhaerentes; folio
est amplo, pinnatifido, laciniis non remotis, trilobatis, obtusis, laevibus.
Tantae cum sint silvae, ferarum tamen pecudum exiguus est numerus, va-
rietas autem nulla, raris tantum damis, iisque fere solitariis timide hinc inde
pascentibus; quod in tanta sive autumno suum domesticorum ad fruges ro-
burneas legendas, sive aestate bubuli & caprini pecoris ad herbas carpendas
frequentia nullam habet admirationem, quoniam saltus magis, quam feris
ad quemvis sonum trepidantibus conveniat, vocales sint. Non desunt ta-
men lupi, vulpesque, quin & binas lynces ante plures annos in montibus ad
Czernek pertinentibus occisas fuisse, vir quidam gravis testis est. Quicumque
autem sunt magis reconditi saltus, eos bonasiae frequentant, ex universo vo-
lucrum genere in epulis praecipuae.
IZVOR: Mathias Piller i Ludovicus Mitterpacher, Iter per Poseganam Sclavo-
niae provinciam mensibus Junio et Julio anno MDCCLXXXII. susceptum (Budae,
1783), str. 32 i 47-49.
Prijevod:
U šumama nema nikakva neobična drveta, osim u cijeloj Slavoniji vrlo čestih
stabala tatarskog javora (žestilja) i neke vrste jasena različite od gorskog (bije-
log) jasena, za koju mislimo da je crni jasen. Naime, dobro je poznato, nakon
što smo ga prije pet godina pronašli kako dobro uspijeva u Vörösberényu,
da je crni jasen i u Ugarskoj domaća vrsta. Na obje vrste jasena nastanjuju
117
se kukci bapci58 u toliku mnoštvu da bi ih se moglo sakupljati u mjerama

zapremine kongija.59 Od grmolikog bilja seljaci osobito cijene običnu kalinu
(kozje grožđe), zato što vodom u kojoj su skuhali njezino lišće peru stoci zube
ako su joj klimavi ili ako joj iz usta curi slina.
(...)
Pogled na sama brda nije odbojan ni strašan, nego im je strmenitost pri-
vlačna, jer šume koje se protežu bez prekida od podnožja do vrha skrivaju
surovu golet stijenja. Bili smo zadivljeni što se mnoga od tih brda ne penju
uvis blago, nego se naglo izdižu i strmo ruše, tako da se čini da onaj golemi
vodeni teret koji su brda nekoć vjerojatno nosila nije s njih otekao polagano
i u mnogim potocima, nego se strmoglavim padom izlio po jednom koritu.
Premda nigdje nismo vidjeli da se u njima rastvaraju ponori, čvrstina tih
brda ipak nije lišena špiljskih jama, no o njima nismo od žitelja čuli ništa što
bi zavrijedilo spomen. U šumama je stalna istovrsnost drveća, jer se same
bukove šume izmjenjuju s hrastovim šumama, osim na najvišim vrhovima
pojedinih brda, gdje rastu borovi. Na gorju Papuku dosta se često nailazi na
običnu božikovinu.
Seljaci razlikuju četiri vrste hrasta: prvo quercus Cerris, koji zovu cer. On
može rasti na svakom tlu osim na kamenitom. Koristan je njegov plod, ali
ne i drvo, koje se može uporabiti gotovo jedino za dobivanje potaše. Zatim
quercus robur foemina,60 koji nazivaju poljskim (lužnják), jer najbolje uspijeva
na ravnom i plodnom tlu. On rodi žirom koji je veći od drugih, ali daje drvo
koje je slabe trajnosti i vrlo malo prikladno za čuvanje tekućina. Nadalje
quercus robur mas,61 s rijetkim i gorkim plodovima, koji obično voli rasti na
najvišim vrhuncima brda, a zovu ga rást. Četvrti nazivaju kitnják. On raste na
brdskim padinama i ističe se plodom koji po slatkoći i okusu nalikuje keste-
novom. Rodi mnoštvom žira okupljenog u gomilice bez peteljki, usađenog
u mekane čaške što su obrasle kao svilenim čahurama. List mu je širok, nalik
peru, s režnjevima koji nisu razmaknuti, trostruki su, tupi i glatki.
Premda postoje tolike šume, ipak je divljih životinja neznatan broj, a njihova
je raznovrsnost nikakva. Jeleni su rijetki, a i oni tek tu i tamo plašljivo pasu
gotovo osamljeni. To ne treba nimalo čuditi s obzirom na onoliku brojnost
kako domaćih svinja koje ujesen skupljaju hrastov žir, tako i govedâ i kozâ
58 Babak, lat. Meloe vesicatoria ili Lytta vesicatoria, poznat i kao “španjolska buba ili muha”, vrsta kukca
kornjaša iz porodice prištilaca (Meloidae). Zelene boje, kovna sjaja, biljni štetnik koji živi napose na
jasenu. (Usp. Proleksis enciklopedija online.)
59 Kongij (lat. congius) je starorimska mjera za tekućinu, odgovara jednoj osmini amfore; iznosi blizu
3,5 litre.
60 Može se prevesti kao: „ženski tvrdi hrast“.
61 „Muški tvrdi hrast“.
118
što pasu travu tijekom ljeta, pa su šume puno bučnije nego što to odgovara
divljim živinama koje protrnu od svakog zvuka. Pa ipak ne manjka sasvim
vukova i lisica, a u brdima u okolici Cernika ubijena su prije više godina dva
risa, kao što je posvjedočio jedan ozbiljan čovjek. U zabačenijim šumskim
područjima, pak, kolikogod ih ima, zadržavaju se lještarke, koje su među
svekolikim ptičjim rodom najizvrsnije za jelo.
(Matija Piller i Ljudevit Mitterpacher, Putovanje po Požeškoj županiji u Slavo-

niji 1782. god., prir. i prev. Stjepan Sršan (Osijek, 1995), 43 i 61-63. Mjestimice
neprecizan prijevod ovdje je popravljen.)
[S. A.]
119
Šumski red za Slavonsku, Varaždinsku i Bansku krajinu

iz 1787. (dio)
Prijepis šumskog reda u Slavonskoj, Varaždinskoj i Banskoj vojnoj krajini iz

1787. godine. Ovim aktom uređuje se upravljanje i iskorištavanje šumskih
površina na području Slavonske, Varaždinske i Banske vojne krajine.
/p. 1/ Wald-Ordnung
Für die Kaiserliche königliche Gränitz Waldung der Slawonischen,
Waresdiner und Banal Gränze von Jahre 1787.
/p. 67/ Von der Auswahl des Wald-Personals und deren

Beschaffenheit
Von den Cantons-Commandanten darf kein Waldförster, Wald-Aufseher,
noch Wald-Corporal dem Generalkommando in Vorschlag gebracht wer-
den, bevor das Cantons-Commando nicht überzeugt ist, daß solcher nicht
im mindesten dem Eigennutz oder Trunk ergeben, hingegen vielmehr von
guten Sitten und Betragen, und im Dienst unermüdet sei, gleichwie, um für
die gute Auswahl das Cantons-Commmando zu haften hat, so hat dasselbe
zuförderst hierauf zu sehen, daß besonders der Waldförster nicht allein des
Lesens, Schreibens und Rechnens, sondern so viel möglich der Landes-Spra-
che kundig seyn, aber anbei vor allem waldgerecht seyn muß, dieses ver-
steht sich damals, wenn ein neuer zu creiren, oder ein Abgang zu ersetzen
ist, daher dann die bei denen Regimenten dermalen befindlichen Waldförs-
ter, in so ferne sie ihre Obliegenheit getreu und gut erfüllen, beizubehalter
sind die Waldauffseher, /p. 68/ müßen gleichfalls des Lesens Schreibens und
Rechnens vollkommen kündig dabei aber erprobte redliche und unverdro-
ßene Männer sein. Gleichwie es dann das ganze Geschäft ungemein erleich-
tern würde, wenn zu dene Waldcorporals so viel thunlich auch Subjecte für-
gewählet würden, die lesen und schreiben können, um die an sie stylisirt
werdende Wald- um Eichlungszettel lesen und daher genauer befolgen zu
können.
120
So wie all jenen die des deutsch lesen u. schreiben kundig sind, diese Wald-
ordnung schriftlich hinaus zugeben, jenen aber, die nur die Landessprache
lesen können, muß solche übersagt werden, könnte aber ein so anderer in
keiner Sprache lesen, so ist ihm solches wohl zu appliziren.
Von dem abzulegenden Eid

Da das ganze Waldpersonale in Eid und Pflicht zu nehmen, so komt ihnen
anbei wohl begriflich zu machen, daß wenn ein oder anderer einer Untreue
des allermindesten Eigennutzes oder Vernachläßigung seines Dienstes über-
wiesen wird, derselbe nach gerichtlichem Befund nicht allein seines Diens-
tes verlustiget, sondern nach Umständen /p. 69/ an Hab u. Gut, ja selbst an
Leib zu bestrafen.
Worinnen bei jedem Regiment exclusive des Ansiedlungs

Regimente u. des Czaikisten Ba[ttail]ons? das Waldpersonale zu
bestehen habe?
In einem Waldförster, zwei Waldaufseher u. 16 Waldcorporalen; bei dem
Wallach. Illyr. Rgmt. aber 22 Waldcorporals zu bestehen, bei denen zwei
Waresdiner Regimenter hätten die 2 Waldaufseher in so lang annoch unter-
zubleiben, bis sich daselbst die Waldgefälle vermehren, diese werden also
eingetheilt, daß zu jeden Canton oder 6 Compag. ein Waldaufseher u. zu
jedem Distrikt eines Cantons Offiziers ein Waldcorporal zu stehen komme
dergestalt, daß die 4 Waldcorporale ersterer Classe zu den 4 Cantons H[au]
ptleuten, jene der 2. Classe aber zu den subalternen Cantons Offiziers zu ste-
hen kommen, da es aber gleichwohl Gegenden als z. B. bei des Peterwardei-
ner Regiment linken Flügel gibt, woselbst wenig, auf den rechten hingegen
viel nothwendig sind, so bleibt es dem Befund der Cantons Comdo über-
lassen, sie also anzustellen, wie es dem Entzweck u. der Hauptabsicht am
angemessensten zu sein erachtet wird.
Jene Waldcorporals des /p. 70/ 1ten Cantons sein an den Waldaufseher vom
1ten u. jene vom 2ten an den vom zweiten, sämtliche aber an den Waldförster
zur gehörigen Parition angewiesen, die Waldcorporals haben ihre Meldun-
gen u. Reports dem Aufseher u. dieser dem Waldförster zu erstatten.
Von Obliegenheiten des Waldpersonal

Da einem jeden Waldcorporalen von dem Waldförster sein Distrikt angewie-
sen werden muß, so hat er solchen nicht allein fleißig zu visitiren, sondern
121
seinen Fleiß an den festgesezten Holztagen, besonders auch bei jener Zeit
bei Tag und Nacht zu verdoppeln, wo Jahrmärkten in der Nachbarschaft
sind auf welchen Wagner[-] und Binderholz zum Verkauf ausgeführt wird,
sollte derselbe zur Besetzung ein so anderer Strasse, so wie auch in all überi-
gen Gelegenheiten /p. 71/ Militär Assistenz benöthigen, so ist ihnen solche
alsogleich zu verabreichen.
Der Waldaufseher hat seinen Distrikt alle 2 Monat genau zu visitiren, so
wie der Walförster das ganze Regiment alle 3 Monate, hierunter ist nicht
allein verstanden, dass sie die Waldungen allein visitiren, sondern sie mu-
ßen ihr Augenmerk auf die Dörfer selbst richten, ob nicht grünes Holz ge-
brennet oder eichenes Bauholz wider den Verbothen auch zu andere Dingen
verwendet, oder ein so anderes verkauft oder vertauscht würde auf die in
der Nachbarschaft gelegene Städte und Communitäten müßen sie beson-
ders aufmerksam sein, und invigiliren, ob nicht bei der Nacht besonders bei
Mondschein Brenn- oder ander Holz, Bindenbast etc. zum Verkauf dahin
gebracht werden.
/p. 72/ Ob all und jenes, was diese Waldordnung enthält, genau befolgt, be-
sonders die Holzschläge, so wie der 4te Theil Waldung eines jeden Dorfes
von allen Vieh Eintrieb verschonnt? Ob das unterstehende Waldpersonal
seine Pflicht erfülle? Damit aber die vorgesezten Behörden von dem wahren
Befund der Waldungen die nötige Kenntniß erlangen, hat der Waldförster
nicht allein jedensmal seinen schriftlichen Rapport hievon zu erstatten und
solchen in jenen Grenzen, wo ein Walddirector angestellt demselben so, wie
dem Cantonskomandanten, wo aber keiner angestellt, dem Cantonskom-
mando einzureichen, welche solche mittels ihrer Begleitung oder gutfinden-
den Bemerkung dem General Commando durch die Brigade einzureichen.
In Slawonien hat die Brigade diese Visitations Rapporte der Waldförster mit
jenen Haupt Visitations Rapport des Walddirectors zu kombiniren.
Wie Waldexcedenten zu bestrafen

Gleich wie nun aus allerhöchster Milde den Grenzern alle ihre häuslichen
Holzbedürfniße sowohl zum Bauen als Brennen gratis bewilliget sind, so
sind alle von ihnen ausgeübt werdende /p. 73/ Wald-Schwendungen, als ein
dem Aerar geleisteter freventlicher Diebestahl zu betrachten und da durch
die Erfahrung erwiesen, daß der Hang zu diesen Wald Exzessen so stark ist,
daß sie einerseits durch keine Leibesstrafe davon abzuhalten sind, anderer-
seits des Waldpersonale gar keinen Nuzen davon hat, wenn der Waldexce-
dent am Leibe gestraft wird, wodurch er sich ohne den mindesten Nutzen
122
nur Feindschaft und Gehäßigkeit zuzieht, dieses auch die hauptsächlichste

Ursach ist, warum so viele unglaubliche Waldschwendungen geschehen
und gleichwohl so wenig angezeigt worden, so wird andurch festgesezt
und verordnet, daß der Grenzer, welcher diese allgemein zu publiciren
kommende Waldordnung übertritt und Waldschaden betreten wird, solcher
mittels Speciesfacti zum Regiment abgeschickt, woselbst über dessen Exzeß
mittels Zuziehung des Waldförsters gerichtlich gesprochen und zur baren
Erlegung der einfachen Waldtaxe zu verhalten ist; solte aber derselbe Ar-
muths wegen nicht bezahlen können, /p. 74/ so ist derselbe mit einer dem
Verbrechen angemessenen Leibesstrafe zu belegen, das Waldpersonale aber
bekomt von diesem Strafgeld das Drittel. Von dem Provinciale hingegen
muß jeder unnachsichtlich zur Erlegung der doppelten Waldtax kondemiert
werden, welcher gerichtlicher Behandlung auch der Waldförster und Pro-
vinzial Wirtschafts Beamte beizuwohnen hat, von welchen der Denunciant
gleichfalls das Drittel überkomt.
Sollte aber eine Waldschwendung geschehen sein, von welcher aller Nach-
forschung ungeachtet der Thäter nicht ausfindig zu machen, so hat die gan-
ze Gemeinde, in dessen Bezirk der Schaden geschehen, solches zu bezahlen,
gleich wie von allen diesen Waldexzedenten und Waldcontrebanden bei den
Cantonsgericht ein förmliches Protokoll gehalten werden muß, so ist der
Waldförster schuldig und verbunden, sich alle diese Waldexcesen, Contra-
band etc. gleichfalls zu protokolliren, damit das Commissariat /p. 75/ diese
beiden Protokolle allemonatlich kombiniren könne, wobei nach geschehe-
ner Kombinirung der Kantons Auditor zu verhalten, den ausfallenden Be-
trag alle Monate in die Cantons- und Proventenkassa abzuführen.
Von der Berittenmachung des Waldförsters und Waldaufsehers

Damit aber der Waldförster so wie die Aufseher ihre Pflicht genau erfällen
können, müssen solche gut beritten sein, damit sie zu allen Zeiten und Stun-
den sich dahin begeben können, wo der Dienst ihre Gegenwart erheischet.
Von der Bewaffnung des Waldpersonale

Und gleich wie es sich zum öftern ergiebt, daß Waldexzedenten sich wider-
sezen, so wird andurch bewilligt, daß das Waldpersonale sich mit Feuer-
und Seitengewehr bewahten.
123
Von Nebendiensten des Waldpersonals

So wie hingegen schärfstens verboten wird, daß sich jemand vom Waldper-
sonale zu Privatdiensten, Weinschank oder Arrenden gebrauchen lasse.
An wem der Waldförster angewiesen

Ob zwar der Waldförster schuldig /p. 76/ und verbunden ist, alle seine Mel-
dungen und Rapporte an das Kantonskommando zu erstatten, und von da-
her die Befehle zu gewärtigen, so wie auch in Rechnungssachen der Kont-
rolle des Kommissariats untersteht; so wird gleichwohl andurch befehliget,
daß in dem Falle man dem Waldperosnale nicht genugsame Unterstüzung
gäbe, oder durch ein oder andere Nachsicht die Waldfrevler nicht gehörig
bestrafte oder wegen der Eichlung sich nicht nach dem Inhalt dieser Wald-
ordnung recht benehmen wollte, in einem Wort sich das ganze Geschäft
nicht recht angelegen sein lassen wollte, derselbe schuldig und verbunden
sein hievon die schriftliche Anzeige dem Brigadire zu machen; sollte er wi-
der alles Vermuthen seiner Meinung auch hier nicht genugsame Unterstü-
zung finden, so hat er solches dem Generalcommando einzuberichten.
Von zweifelhaften Fällen

Sollte aber ein so anders in der Waldordnung nicht begriffen sein, worüber
ein Zweifel entstände /p. 77/, oder eine Belehrung notwendig wäre, hat er
solches durch das Kantonskommando einzureichen.
Von dem Gehalt des Waldpersonals und deren bewilligten Accidenzien
Gleich wie dem Waldförster bereits oben von jedem Waldtaxzettel an Pro-
vinzialisten 3 xr. und von jedem Eichlungszettel an eben denselben 17 xr.
abzunehmen erlaubt worden, so hat er gleich den übrigen Waldpersonale
von allen Strafgeldern und Kontrebanden die er eingebracht, das Drittel zu
erhalten, nicht minder alljährlich die bereits bewilligte 12 Klafter Brennholz
gratis, so fort im fixen Gehalt alljährlich 200 fr. nebst dem freien Quartier zu
erhalten; da aber andererseits so viele Schreibereien zu besorgen, daß er sol-
che ohne einen Schreiber fast nicht bestreiten kann, annebst die weitläufigen
Visitationen wozu er Pferde halten muß, ihm viele Unkosten verursachen;
so wird anduch bewilliget, daß, wenn die Waldgefälle bei einem Regiment
/p. 78/ durch unermüdeten Fleiß, Eifer und Industrie des Waldförsters sich
ohne mindesten Nachtheil der Waldung vermehren, derselbe von allen
Waldgefällen jährlich zwei Procent erhalten wird.
124
Jeder Waldaufseher bekommt nebst dem Drittel von Strafgeldern und Kon-
trabanden monatlich 7 fr.
Die 4 Waldkorporale 1. Klasse monatlich 4 fr., die 12 Waldkorporals zweiter
Klasse monatlich 2 fr., annebst in so ferne sie aus Grenzhäusern sind, hat
jeder in seinen ein Kopf und ein Pferd von der Robbot frei zu erhalten, so
wie denn auch jedes Waldpersonale, so possessionirt? ist, 15 Stück Schweine
gratis in Eichlung treiben darf.
Gleich wie nun das gesammte Waldpersonal aus der Ursach dermal so
gut bezahlt wird, um ihnen alle mögliche Ausrede zu benehmen und sie
mit allem Recht durch Strenge und Schärfe zur genauen Erfüllung ihrer
beschworrnen Pflicht verhalten zu können, so wird jedweder endurch ge-
warnt, sich nicht in den mindesten Fehler betreten zu lassen, massen solcher
unnachsichtlos bestraft werden wird.
IZVOR: Österreichisches Staatsarchiv, Kriegsarchiv, fond: Hofkriegs Rath,
fasc. VII, dokument br. 367.
Prijevod:
Izbor šumarskog osoblja i njihove osobine

Upravitelji kantona generalnoj komandi ne smiju uputiti prijedlog za ime-
novanje nadšumara, šumarskog nadzornika ili šumarskog kaplara sve dok
uprava kantona nije sigurna da te osobe nisu nimalo koristoljubive ili odane
piću, već da iznad svega poštuju moralna načela te da su dobra vladanja i
neumorne u službi. U svrhu kvalitetnog izbora djelatnika uprava kantona u
prvome redu treba težiti tome da nadšumari umiju čitati, pisati i računati te
da što bolje vladaju svojim nacionalnim jezikom; no prije svega oni trebaju
biti dobri poznavatelji šuma. To vrijedi za zapošljavanje novih službenika ili
u slučaju zamjene službenika, a nadšumare koji već jesu u službi u pukov-
nijama, treba zadržati ako dobro izvršavaju svoje dužnosti. Šumarski nad-
zornici također moraju u potpunosti vladati pisanjem i računanjem; ujedno
moraju biti pouzdani, pošteni i ustrajni muškarci.
Posao bi uvelike bio olakšan kada bi se za šumarske kaplare po mogućnosti
biralo osobe koje umiju čitati i pisati kako bi bile u stanju pročitati šumarske
izdatnice i žirovne potvrde koje im se upućuju, a time ih i bolje izvršavali.
Ovaj šumski red treba svima onima, koji umiju čitati i pisati na njemačkom,
dostaviti u pisanom obliku, dok ga onima, koji umiju čitati isključivo na
125
svom nacionalnom jeziku, treba usmeno prenijeti, a u slučaju da netko ne

umije čitati ni na jednom jeziku, primjenu ovog šumskog reda treba dobro
objasniti.
Polaganje prisege
S obzirom na to da su svi šumarski službenici dužni položiti prisegu, tom
prilikom im treba dati do znanja da će, ukoliko im se dokaže i najmanja
pronevjera u vlastitu korist ili pak zapostavljanje službene dužnosti, te oso-
be po osnovi sudskih nalaza ne samo biti lišene službe, nego, ovisno o okol-
nostima, biti kažnjene oduzimanjem imovine, pa čak fizičkom kaznom.
Sastav šumarskog osoblja u svim pukovnijama izuzev u

doseljeničkoj pukovniji i šajkaškom bataljunu
Osoblje treba biti sastavljeno od jednog nadšumara, dva šumarska nadzor-
nika i 16 šumarskih kaplara, dok u Vlaško-ilirskoj pukovniji treba biti 22
šumarska kaplara. U dvije varaždinske pukovnije ne treba zaposliti dvojicu
šumarskih nadzornika sve dok se sječa u šumama tih pukovnija ne poveća.
Službenici se raspoređuju tako da svaki kanton, odnosno 6 satnija, dobiva
po jednog šumarskog nadzornika, a svaki okrug pod zapovjedništvom jed-
nog kantonskog časnika dobiva po jednog šumarskog kaplara i to tako da 4
šumarska kaplara prve klase budu raspoređeni na 4 kantonska kapetana, a
oni druge klase raspoređeni podčinjenim kantonskim časnicima. No s obzi-
rom na to da postoje i područja, kao primjerice lijevo krilo Petrovaradinske
pukovnije, u kojemu treba malo službenika, za razliku od desnog krila gdje
je potreba puno veća, odluku o zapošljavanju prepušta se upravi kantona da
procijeni koliki broj službenika bi u skladu s krajnjim ciljevima i namjerama
bio najprimjereniji.
Šumarski kaplari iz prvoga kantona odgovorni su šumarskom nadzorniku
iz prvog kantona, oni iz drugog kantona odgovorni su šumarskom nadzor-
niku iz drugog kantona, a svi zajedno pak nadšumaru. Šumarski kaplari
svoja izvješća i prijavke podnose nadzorniku, a nadzornik nadšumaru.
Dužnosti šumarskog osoblja

S obzirom na to da nadšumar svakom šumarskom kaplaru određuje okrug
za koji je zadužen, šumarski kaplar taj okrug mora marljivo nadzirati, a u
danima koji su određeni za sječu, marljivost treba biti udvostručena, i to u
svako doba dana i noći, osobito u vrijeme održavanja sajmova u susjednim
područjima kada se zbog prodaje vrši prijevoz drveta za izradu kola i ba-
126
čvarsku građu. Ako kaplarima radi uspostave nadzora bude potrebna vojna
podrška i na nekim drugim cestama ili u neke druge svrhe, ona netom treba
biti osigurana.
Šumarski nadzornik mora svaka dva mjeseca obaviti detaljnu inspekciju
svoga okruga, a nadšumar svaka tri mjeseca inspekciju cijele pukovnije. Pod
time se podrazumijeva ne samo nadzor šuma; pažnju treba usmjeriti i na
sela da bi se provjerilo koristi li se drvo u procesu vegetacije za paljenje ili
se pak hrastovo građevno drvo, unatoč zabranama, koristi i u druge svrhe.
Osim toga treba ispitati dolazi li do prodaje određenih stabala ili se ih se pak
zamjenjuje. Osobitu pozornost treba usmjeriti na gradove i općine te utvrditi
dostavlja li se tamo po noći, osobito po mjesečini, drvo poput ogrjevnog ili
drugog drveta te lika i sl. u svrhu prodaje.
Treba vršiti provjeru poštivanja svega onoga što se nalazi u ovom šumar-
skom redu, osobito u pogledu sječe šuma, ali i u odnosu na to da u svakome
selu četvrtina šume bude pošteđena svakog dovođenja stoke na ispašu. Tre-
ba provjeravati ispunjavaju li podređeni šumarski službenici svoje dužnosti.
Kako bi nadležne službe dobile uvid u stvarno stanje u šumama, nadšumar
mora redovito izrađivati pismeno izvješće te ga uručiti upravitelju kantona i
šumarskim direktorima na onim granicama gdje je uposlen šumarski direk-
tor. Ako ne postoji šumarski direktor, izvješće treba predati upravi kantona;
uprava kantona ta izvješća uz pratnju ili uz svoje pozitivne primjedbe preko
brigade uručuje generalnoj komandi. U Slavoniji brigada izvješća o nadzo-
ru, koja izrađuju nadšumari, treba spojiti s glavnim izvješćem šumarskog
direktora.
Kažnjavanje prekršitelja
Kao izraz najveće milosti, graničarima je odobreno besplatno korištenje dr-
veta za sve njihove potrebe poput gradnje i ogrjeva, stoga će se svaki oblik
štetnog iskorištavanja šuma s njihove strane smatrati zlonamjernom krađom
državne imovine (erara). Iskustvo je pokazalo da je sklonost štetnom isko-
rištavanju šuma toliko velika, da nikakva fizička kazna počinitelje ne može
spriječiti u tome. Osim toga šumarsko osoblje nema nikakvu korist od fizič-
kog kažnjavanja prekršitelja jer si na taj način samo stvaraj neprijatelje i izlo-
ženo je pakostima. Upravo je to glavni uzrok što se događaju neopisive štete
u šumama, dok samo mali broj bude prijavljen. Ovime se donosi odluka te
se nalaže da graničar ako prekrši ovu šumarsku odredbu, koja će biti obzna-
njena, ili bude uhvaćen na djelu, na temelju izvješća o činjeničnom stanju
bude poslan u pukovniju gdje će mu u nazočnosti nadšumara biti izrečena
127
sudska kazna za prijestup, a prekršitelj će biti obvezan platiti novčanu ka-

znu u visini jedne obične šumske naknade. Ako graničar zbog siromaštva
nije u mogućnosti platiti, treba mu odrediti fizičku kaznu primjerenu nje-
govu zlodjelu, a šumarsko osoblje dobiva jednu trećinu od iznosa novčane
kazne. Svakog prekršitelja iz provincijala pak treba kazniti duplim iznosom
šumarske naknade, a u sudskom postupku nužna je prisutnost nadšumara i
provincijalnog gospodarstvenog službenika; i u ovom slučaju denuncijantu
pripada jedna trećina od iznosa novčane kazne.
Ako pak dođe do štetnog iskorištavanja šuma, i ako unatoč svim istragama
nije moguće utvrditi počinitelja, cijela zajednica, u čijemu je okrugu šteta na-
stala, mora snositi trošak. Kao što u kantonskom sudu postoji službeni pro-
tokol svih prekršitelja i krijumčara, tako i nadšumar ima obvezu protokoli-
ranja svih ekscesa, krijumčarenja i sl., kako bi povjerenstvo ta dva protokola
svakoga mjeseca moglo objediniti. Nakon objedinjavanja auditor kantona
je svakoga mjeseca obvezan uplatiti otvorena potraživanja u kantonalnu i
proventnu blagajnu.
Opremanje lugara i šumarskih nadzornika

Kako bi nadšumari kao i nadzornici svoje dužnosti mogli valjano obavljati,
moraju biti dobro opremljeni konjima da bi se u svako doba i u svako vrije-
me dana mogli uputiti tamo gdje im to službena dužnost nalaže.
Naoružavanje šumarskih službenika

S obzirom na to da prekršitelji često puta pružaju otpor, šumarskom se oso-
blju odobrava naoružavanje vatrenim i hladnim oružjem.
Dodatne usluge šumarskog osoblja

Šumarskom se osoblju najstrože zabranjuje pružanje usluga u privatne svr-
he, prodaja vina ili pak davanje zemljišta u zakup.
Nadležni organi za nadšumare

Nadšumar je dužan sva izvješća i prijavke dostaviti upravi kantona te iz-
vršavati njezine naloge, a za kontrolu računovodstvenih pitanja nadležno
povjerenstva. Nadšumar je dužan kod brigadira podnijeti prijavu u pisanom
obliku, ako šumarsko osoblje ne pruža dovoljnu podršku, ili ako zlikovci,
koji nanose štetu šumi, ne budu primjereno kažnjeni zbog popustljivosti,
bez obzira iz kojih pobuda, te ako se sadržaj ovog šumarskog reda u pogle-
128
du žirenja ne poštuje; ukratko ako se poslovi ne izvršavaju savjesno. Ako

odgovarajuća podrška i dalje izostane – iako je vjerojatnost za to mala – nad-
šumar mora podnijeti izvješće generalnoj komandi.
Dvojbeni slučajevi
U slučaju da neki dvojbeni slučaj ovim šumarskim redom nije obuhvaćen ili
se ukaže potreba za dodatnim uputama, nadšumar o tome treba izvijestiti
upravu kantona.
Plaća šumarskog osoblja i njihove odobrene dodatne zarade

Uz to što nadšumar, kao što je gore spomenuto, od svake šumarske izdat-
nice, izdane za osobe iz provincijalata, ima pravo oduzeti 3 krajcara, te od
žirovne potvrde 17 krajcara, on poput ostalih šumarskih službenika, od
iznosa novčane kazne te od krijumčara, koje je on privede, ima pravo uze-
ti jednu trećinu. Osim toga godišnje ima pravo na već odobrenih 12 hvati
ogrjevnoga drveta, nadalje na fiksnu godišnju plaću od 200 forinti i bespla-
tan stan. Nadšumar ima dosta posla oko zapisivanja, što je bez pisara gotovo
nemoguće obaviti, uz to on mora ići u obilazak na udaljenija područja zbog
čega mora imati konje, a to stvara dodatne troškove. Stoga, ako zahvaljujući
nadšumarove marljivosti, revnosti i poduzetnosti, bez ikakve štete za šume,
dođe do povećanja sječe u pukovnijskim šumama, nadšumar od svih sječa u
šumama godišnje dobiva dva posto.
Četvorica šumarskih kaplara 1. klase mjesečno dobiva 4 forinti, dvanaesto-
rica šumarskih kaplara 2. klase mjesečno 2 forinte, a pored toga iz svake
graničarske kuće dobivaju jednu osobu i jednog konja na besplatnu tlaku.
Sve šumarsko osoblje iz toga područja, ima pravo dotjerati 15 komada svinja
besplatno na žirenje.
Cjelokupno šumarsko osoblje upravo je zato dobro plaćeno da bi se legi-
timno, uz primjenu strogoće i oštrine, potaknulo na pravilno izvršavanje
dužnosti na koje je prisegnulo te da bi se spriječilo izlike. Ovime se upućuje
upozorenje svima da si ne dozvole niti najmanju pogrešku jer će biti strogo
kažnjeni.
[M. V.]
129
Josip Stjepan Relković: Kućnik, 1796. (ulomak)
SICSANJ
Od obaranja, i Sicsenja Dervja
Na Poslidnjem’ Csetvêrtu Miseca

Kad’ Podnevac Dervetjem nemeca,
Nego bistro, i suvo je Vrime,
Pazi dobro, i sluxise shnjime:
Tada Dervo, kano mertvo stoi,
Njeg nikakvi Sok Zemlje negoi,
Istom stoi, derxechse u Xilah,
S-tog’ vitrena pokêrshiga Sila,
Koja dulje u Listuse herva,
Socsnom’ Stablu velle udi merva.
Onda ori Sikiramah Gradju,
Il’ za Kuchu, il bila za Ladju;
Tadbo koja podsikuse Derva,
Nebojese Trulexi, ni Cêrva
U ovom Misecu na Kraju
Stari ovo joshter Viche daju,
Dase straxnjeg’ Csetvêrta: Jasinje,
Cerovina, Lisje, Vêrbovinje,
I Birst sicse, i sadrese Kora,
Tako dulje posluxiti mora;
To nek csini, tko iz Derva rixe
Shtogod, ili Kip iz Lipe dixe,
Il’ Glavine za Kolesa hoche,
Il’ Obuchu od Dêrveta tkoche.
Uzput moresh izsicati Kolje,
Kojeti je za Ogradu bolje,
Ili Prostje, gdi nema Pruta,-
Od njeg’ Gradba nie dugo kruta;
Popravljashju iza dvi Godine,
Jer nad Prostjem firxko Poplet gine;
Tako Shuma odlazi u Shtetu
Vechma nego, kada Prutom pletu;
A Plot, kad od Pletera pravish,
130
I Krov njemu od Slame nastavish,

Mlogo more stajati Godinah,
Njem’ netriba ufrixko Promina.
Za tu Gradbu tribujeti Prutja;
Dakle, dati Ograda je krutja,
I da posli neizgubish Vrime,
Sadga sici, i slaxi u Brime.
Sici joshter: Glavine, i Zbice,
Livcse, Jaram, Klne, i Ornice,
I sve , litos csimse Texak sluxi,
Brez Alata datise netuxi.
Derva sichi za Saxganje vazda
Csovik more; - ali dobar Gazda
Neche ponit Sikiru u Shtetu,
Dase Shumi Tragovi zametu;
Vech’che gledat, da, gdi sada sicse,
Ondi opet nova Shuma nicse;
Zato Stari sikohshe Dervetje,
Kada Shuma ukinutse neche,
Vech iz Panja ufrixko potira,
I na pervu Snaguse natira;
To csinihshe, Kada Sicsanj ide,
Na Visinu, dok doli neside!
Tobi Vrime i za one bilo,
(Dabijimse Shto svitovat smilo)
Kojim’ Posao jest: Fatove sichi,
Jer moraju mlogo Shume dichi.
Nashi Ljudi popadu Sikire,
Kîmah Klade, ili Stabla mire,
Da usiku Shto za Zgrade, ili
Das’ u fatne Klada Ciplje dili!
Udaraju iz sve Snage Tila,
Premda nie njim’ Rabota mila
Ali siku, jer Zapovid tira,
Nitje vridan Lin u Poslu Mira!
Fêrca Skalje, Iverje i Trishche,
Koje Shuma za Gjubre neishche,
Jerju smeti, i pogani velle,
Mlada Klice da Odtushka xele,
131
Koje opet plodit Shumu slide,

Alse texko izpod Skalja ride,
Toga jednog’ pak drugi Kvar slidi,
Koî u Panju, i Fatmahse vidi:
Csovik, koi bash s’Voljom neradi,
Fatne Ciplje on krivicsno vadi:
Okom mallo jer Duxinu miri,
Samo siccse, dok’se s Mrakom smiri;
Klipje mlogo u Fatove metje,
Koje vozit ni seb’Kuchi neche,
Ma nemoglo po Mire izmochi,
Samo gleda, za kog’ more prochi!
Nechu dulje s-tim Nikoga korit,
Al’chu, bolje shto valja, govorit:
Bolje rekoh nisuli Testere?
Svaka priko Rubom Rastje dere!
Od njih ima razlicsita Sprava:
Uz Gerbavu ima nikâ prava,
Koja Kadse uklopi u Skelu,
Jedna dosta je malanom’ Selu,
Dok’se njome rizati naucsi,
I za vishje njih Novacah skucsi!
Koje pako njih vishje namicse,
Jednu neka po cio Rast ticse,
I nekaga pripili pri Zemlji,
Premda bio on od Rifa deblji,
Drugom Skalo od po Fati neka,
Rixuch, slaxe, i Zapovid cseka;
Kudche vozit’, da kôm’se Fat ide;
Onom’ shtogod, Izvexene vride.
Troju Korist od tog’ Posla vadi,
Smaknit’ Dervo kad Testerom radih:
Pervo: Shumu Pilotine gnoje,
I pod sobom mlade Klice goje,
Da jedrie nadomistit hite
Zubnim Gvozdjem Stabre oborite;
Drugo: Dervo, kose tako rixe,
Ono nixje s-Korenase dixe,
Neg’se more Sikirom dosechi,
132
Kojom sikech zaboli u Plechih!

Treche: sikuch shto gine od Skalja,
(Znash, koliko to za Vatru valja!)
To Testera na Trupu ostavi,
Il’ u Ciplji za vatru pribavi!
Uzmi Racsun, shto Trishcha pogine,
Kose s-Dervja Sikiramah skine
Samo, dokse prisicse, i vidi,
Shnjih u Shumi Kvar koliki slidi!
Te Testere: za Fati, i Trupe
Rubom srizat, nisu verlo skupe,
Barem manje od Kvarovah vride,
Koji u Shumi sa Sikirah slide!
Nje Derxava ona svaka prima,
Manje od nas koja Shuma ima,
Dal’, od nashih gdisu Shume veche,
Nje shtetiti Sikiramah neche,
Vech’ Testeram’ podrizujuch, shtede,
Da Poslidku shto ostave, glede.
Vidiosam t kojer i ovo,
Mlogi Shumu da sade nanovo,
Koji imaju razmirene Loze
Odkud Gradju, i za Vatru voze;
Shtogod koje izsiku Godine,
Mlada Shuma odmah Staru mine,
Sadech’ onud Bukvicu, i Xira,
Koga Dite uz Marvu sabira:
Nikad tako shuma neopusti,
Al’ u Mladu Marvase nepusti.
IZVOR: KUCHNIK SHTO SVAKOGA MISECA PRIKO GODINE U POLJU,

U BERDU, U BASHCSI, OKO MARVE I XIVADI, OKO KUCHE, I U KUCHI
CSINITI, I KAKO ZDRAVJE RAZLOXNO UZDERXATI IMA, Iz dugovicsnog
Vixbanja starih Kuchnikah povadih i u Slavonskom Glasu izdade JOSIP STIPAN
RELKOVICH OD EHRENDORF, Slavne Diakovacske Biskupie Shtaabski Parok u
Vinkovcih. U Osiku: Slovih IVANA MARTINA DIVALT Privilegiratog knji-
gotisca, 1796. Str. 48-53.
[R. S.]
133
Nadvojvoda Ludwig Joseph von Habsburg-Lothringen:

Izvješće o inspekciji Slavonske vojne krajine,
1808. (ulomci)
Austrijski nadvojvoda Ludwig Joseph von Habsburg-Lothringen (1784-

1864), četrnaesto dijete cara Leopolda II, bio je generalni direktor habsbur-
ške Vojne krajine od 1807. do 1809. On je 1808. izvršio inspekcijski posjet Sla-
vonskoj vojnoj krajini i o tome sastavio službeno izvješće o stanju u krajini s
uputama za otklanjanje nedostataka. Nakon što ga je odobrio njegov stariji
brat nadvojvoda Karlo, izvješće je u ožujku 1809, na 17 stranica, upućeno
Slavonskoj generalnoj komandi. Ovdje donosimo dva ulomka koji se tiču
slavonskih krajiških šuma i planske sadnje pojedinih vrsta drveća.
In den Waldungen fand Ich ausser einigen in Schonung gelegten Gehägen

nirgend eine eigentliche Forstwirtschaft. Windfälle, Aeste, Spänne liegen so
häufig umher, daß es in einigen Gegenden einem Verhaue gleicht. Ich fand
junge Bäume abgestokt, während man alte und wipfeldürre stehen ließ. Der
junge Anflug ist nicht geschont, der, welchen Ich sah, ist vom Viehe abge-
fressen, und ganz verkrümmt. Ein Beweis, daß man dem Eintreibe des Vie-
hes in die Wälder nicht Einhalt thut, und an die grosse Notwendigkeit eines
ergiebigen Holznachwuchses nicht denket.
Einstweilen - bis nach geendigter Waldaufnahme - wegen der eigentlichen
Forstbewirthschaftung eine andere Vorschrift ergehen wird, empfehle Ich
die genaue Beobachtung des Waldregulativs und desjenigen, was hierüber
auch das Kantons-Regulativ vorschreibt, wobei Ich noch insbesondere den
Grundsaz erinnere, daß solange brauchbares liegendes Holz vorhanden ist,
kein grünner Stamm gefällt werden darf. Da übrigens für die vielen Wal-
dungen der aus gedehnten slavonischen Grenze noch ein Wald-Director
nöthig erkannt wird; so haben Seine des Generalisimus Erzherzog Carl kai-
serliche Hoheit die Anstellung desselben, und zwar für die Syrmische Bri-
gade zu bewilligen geruhet, wozu Ich den Waldmeister Franz Bachoffen des
Deutsch-Banatischen Regiments, mit den für einen Wald-Director ausge-
messenen, aus den Proventen des Peterwardeiner Regiments vom Tage des
abgelegten Diensteides zu beziehenden Gehalte von jährlichen 600 fr. und
mit dem Pferdpenzionen-Aequivalente von jährlichen 144 fr., dann mit dem
134
Genusse der sonstigen Emolumente ernenne, und ihm sein Dekret durch
den Weg des banatischen General-Commando aushändigen lasse. Das Ge-
neral-Commando hat ihm auf sein Anmelden den gewöhnlichen Diensteid
abzunehmen, und ihm vom Tage des abgelegten Eides seine Gebühr bei
dem Peterwardeiner Regimente auszuweisen. Dieser hat seinen Aufenthalt
bei der Brigade zu Mittrovitz zu nehmen, wohin Er des ehesten abzugehen
unter einem beauftragt wird; Das General-Commando hat dafür zu sorgen,
daß ihm zu Mittrowitz das nöthige Unterkommen verschaft werde. Derselbe
erhält unter seine Aufsicht das Waldwesen des Peterwardeiner Regiments,
des Tcsaikisten Bataillons, und der slavonischen militär Communitäten. Der
zu Winkovze angestellte Wald-Director Maschek hat demselben alles, was
auf diese Waldungen Bezug nimmt, gehörig zu übergeben. Es bleibt daher
dem Wald Director Maschek nur noch die Aufsicht über das Waldwesen
des Brooder und des Gradiscaner Regiments, und da durch die Anstellung
zweyer Wald-Directoren die Geschäfte getheilt, und wesentlich erleichtert
sind, so erwarte Ich daß die Gebrechen abgestellt, und das untergeordnete
Waldpersonale durch Belehrungen und strenge Aufsicht zu seinen Oblie-
genheiten angehalten werden.
(...)
Maulbeerbäume hat das Gradiskaner Regiment bei weitem nicht so viele, als
das Brooder Regiment, und auch das Peterwardeiner Regiment stehet dem-
selben hierin nach, das Tschaikisten Battailon aber hat deren sehr wenige,
und die vorhandenen sind meistens erst neue zum Ablauben noch nicht ge-
eignete Anpflanzungen. Auf die großtmögliche Vermehrung der Maulbeer-
bäume, ohne welchen die Galleten-Erzeugung nicht genug empor kommen
kann, muß daher alle Sorgfalt verwendet werden, und in jedem grössern
Orte Plantagegärten vorhanden seyn.
Mit der Pflanzung der Bäume in den Alleen hat man schon viele Versuche
gemacht, deren aber die meisten ausser dem Brooder und Gradiskaner Re-
giment, wo Ich mehrere gut gerathene Alleen fand, mißlangen. Vorzüglich
ist dieses der Fall im Peterwardeiner Regiment. Die Bäume, die bisher gesezt
wurden, sind zu dünn, und Ich bemerkte, daß man deren erst im Frühjah-
re, statt im Herbste gesezt hat. So fand Ich auch, daß die lebendigen Zäune
gleichfalls nicht aufkamen. Der Fehler mag mitunter darin liegen, daß man
diese in den Erdaufwurf sezt, wo sie doch zuerst gesezt, und dann erst die
Erde aus dem Graben aufegeworfen werden muß. Künftig hat die Pflan-
zung der Bäume in den Alleen, und der lebendigen Zäune von den Maul-
beerbaum Aufsehern oder dem Waldpersonele, welche damit umzugehen
wissen, zu geschehen.
135
Der Jessenowatzer Damm im Gradiskaner Regiment ist beiderseits mit Fel-

ber zu besetzen, wozu Ich auch dem Generalkommando in der Banalgränze
in Betrefderjenigen Streke, welche zu dem 2ten Banalregiment gehöret, unter
einem den Auftrag ertheile. Damit wird der Damm an Festigkeit gewinnen.
(IZVOR: Izvještaj nadvojvode Ludwiga o stanju u Slavonskoj vojnoj krajini
nakon proputovanja, HR-HDA-Fond 430 (Slavonska Generalkomanda), kut.
48, 1809-R-4/1. Transkribirao Mislav Radošević, „Šume Brodske pukovnije u
drugoj polovici 18. i početkom 19. stoljeća“, Diplomski rad, Filozofski fakul-
tet Sveučilišta u Zagrebu, prosinac 2018., str. 129-130.)
Prijevod:
U šumama osim nekolicine revira sa zabranama sječe nisam pronašao pravo

šumarstvo. Stabla srušena vjetrom i granje leže često razbacani na hrpe, koje
u nekim područjima podsjećaju na barikade. Našao sam mlada stabla posje-
čena, dok bi stara, suha i neplodna ostala stajati. Ni mladice nisu pošteđene,
one koje sam vidio obrstila je stoka i potpuno su zakržljale. Dokaz je to da se
nije stalo na kraj ispaši stoke u šumama i da se ne razmišlja o velikoj potrebi
pošumljavanja.
Privremeno, sve dok se do završetka šumske izmjere ne izda nekakav dru-
gačiji propis, zbog šumskog privređivanja preporučujem propisno pridrža-
vanje šumskog regulativa i onoga što ovdje propisuje kantonski regulativ,
pri čemu prije svega podsjećam na osnovno načelo da, ako ima dostupnog
i iskoristivog ležećeg drveta, ne smije se posjeći nijedno zeleno stablo. Bu-
dući da je zbog velikog broja šuma u Slavonskoj (vojnoj) krajini potreban
još jedan šumarski direktor, tako je Njegovo carsko veličanstvo genera-
lisimus nadvojvoda Karlo odobrio njegovo namještanje i to za Srijemsku
brigadu, pri čemu imenujem šumara Franza Bachoffena iz Njemačko-ba-
natske pukovnije, sa svim pravima uživanja pozicije šumarskog direktora
i za tu poziciju primjerene godišnje plaće u iznosu od 600 forinti, koja će
se isplaćivati iz Proventnog fonda Petrovaradinske pukovnije, kao i troško-
vi za uzdržavanje konja u iznosu od 144 forinte, te da mu se ovaj dekret
uruči posredovanjem Banatske generalne komande. Generalna komanda
dužna je prihvatiti njegovu uobičajenu prisegu na dužnost, i od dana nje-
zina davanja iskazati njegova primanja kod Petrovaradinske pukovnije.
Ovaj pak ima preuzeti svoj položaj kod brigade u Mitrovici, kamo je du-
žan otići što prije: Generalna komanda ima se pobrinuti za to da mu se u
Mitrovici priskrbi potrebni smještaj. On (direktor) će pak dobiti pod svoju
nadležnost šumske revire Petrovaradinske pukovnije, Šajkaškog bataljuna i
136
slavonskih vojnih komuniteta. U Vinkovcima smješteni šumarski direktor

Maschek ima ovome prepustiti sve ono što se odnosi na spomenute šumske
površine. Prema tome ostaje šumarskom direktoru Mascheku još nadlež-
nost nad šumskim površinama Brodske i Gradiške pukovnije. Budući da
su zapošljavanjem dva šumarska direktora poslovi podijeljeni i u suštini
olakšani, očekujem prestanak kršenja propisa te da se podređeno šumar-
sko osoblje kroz podučavanje i strogu kontrolu pridržava svojih dužnosti.
(...)
Dudovih stabala Gradiška pukovnija ne posjeduje toliko mnogo kao Brod-
ska pukovnija, za njom također zaostaje i Petrovaradinska pukovnija, dok
Šajkaški bataljun ima općenito vrlo malo dudovih stabala, od kojih su većina
još mladice nedovoljno stare za skidanje lišća. Mora se pokloniti posebna
briga što većem širenju uzgoja dudovih stabala, bez kojih ne može rasti pro-
izvodnja galeta, i u svakom većem mjestu moraju biti zasađeni plantažni
vrtovi. Brojni su pokušaji sadnje stabala u aleje, od kojih je većina propala,
osim onih u Brodskoj i Gradiškoj pukovniji, gdje sam našao više uspješno
zasađenih aleja. Neuspjele se većinom odnose na Petrovaradinsku pukov-
niju. Stabla koja su dosad bila posađena pretanka su, a primijetio sam da
su posađena u proljeće umjesto u jesen. Tako sam saznao da također nisu
uspjele ni žive ograde. Greška bi mogla biti u tome što ih se sadi u zemljanu
hrpu, umjesto da ih se posadi pa tek onda pokrije zemljom. Ubuduće bi se
sadnja drveća u alejama i živih ograda trebala odvijati pod okom nadgledni-
ka dudinjaka ili šumarskog personala koji s time znaju postupati.
Jasenovačka brana u Gradiškoj pukovniji ima se na obje strane okružiti vrba-
ma, pri čemu također taj zadatak dodjeljujem i Generalnoj komandi Banske
krajine na onom potezu spomenute brane koji pripada 2. Banskoj pukovniji.
Tako će brana dobiti na čvrstoći.
(Preveo Mislav Radošević, „Šume Brodske pukovnije

u drugoj polovici 18. i početkom 19. stoljeća“, Diplomski rad, Filozofski
fakultet Sveučilišta u Zagrebu, prosinac 2018., str. 135-136.)
[S. A.]
137
Zapis o šumama u kronici franjevačkog samostana u

Cerniku (oko 1865.)
Zapis franjevca kroničara samostana svetih apostola Petra i Pavla u Cerniku

fra Solana Kerkvarića, gvardijana samostana i samostanskog kroničara od
1859. do 1866., koji opisuje sudbinu stoljetnih šuma na cerničkom posjedu u
drugoj polovini 19. stoljeća.
/p. 259/ Jedan od najboljih kroničara cerničkog samostana pater Solan Ker-
kvarić (pisao od 1859. do 1866. str. 81-113) bilježi kako stranci pustoše sla-
vonske šume: Od 1848. to jest otkako vlastelini nemaju pravo tražiti rabotu
od seljaka, mnoga su vlastelinstva kako u Hrvatskoj tako i u Slavoniji po-
kupovali stranci. Sada bi barem već svakome trebalo biti jasno da ti stranci
kupuju naša vlastelinstva samo da izvuku što veći dobitak od šuma kojih
ima mnogo, a drvo je više nego odlično, osobito hrastovi koje sijeku i za
dobre pare s velikim dobitkom otpremaju u inozemstvo. Da ti novi kupci i
posjednici vlastelinstava u našoj domovini drugog cilja zaista nemaju vidi se
i po cerničkom vlastelinstvu čiji je vlasnik od srpnja 1864. Carion, po narod-
nosti i državljanstvu Francuz. U svega tri mjeseca (prosinac 1864., siječanj i
veljača 1865.) dao je u šumama, osobito iznad Šagovine i Giletinaca, izraditi
od samih biranih hrastova 500.000 duga (dugah) i još mnogo tisuća dasaka
da ih preko Trsta morem otpremi u Francusku (104).
(IZVOR: Julije Jančula, Povijest Cernika i cernička samostanska kronika Slavon-

ska Požega, 1980., 259.)
[M. V.]
138
Govor dr. Ante Stojanovića u Saboru Trojedne

Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavonije povodom
namjere bečkog Ministarstva rata da se proda 30.000
jutara šuma u Brodskoj i Petrovaradinskoj pukovniji
(21. travnja 1869.)
Dr. Ante Stojanović:
„Vis. sabore! Bit će poznato da sam ja 18. ožujka ove godine dao interpelaciju
na svietloga bana toga sadržaja, da li je vladi poznato štogod o prodaji šu-
mah u brodskoj i varadinskoj regimenti, koliko da se prodaje, i da li je vladi
poznato, kakve da su mjere učinjene ili od strane naše, ili zajedničke ugarske
vlade u tom, da se prodaja ova preprieči, a naročito da se u tom vrši zakon
nagodbeni, polag kojega nagobenoga zakona nesmije se i nemože prodaja
šumah u troj. kraljevini izvesti valjano bez našega privoljenja.
Na takovu moju interpelaciju svietli je ban dao pismeni odgovor, kao što
je vis. saboru poznato, toga sadržaja, da je zaista ugarsko ministarstvo u
sporazumljenju sa našim ministrom dalm. – hrv. – slav. već mjere preduzelo
i korake učinilo, da se interesi ovih kraljevinah uzčuvaju, a kad bude vlada
o daljnjih koracih što doznala, daće uspjeh taj saboru javiti. Tako je glasio,
mislim, odgovor.
Kao što je vis. sabor iz ustiju vis. predsjedničtva sada čuo, nije od ono doba
ništa saboru javljeno o kakvom uspjehu preduzetih korakah i mjerah; a sada
predsjedničtvo kaže, da svietli ban u tom nikakve informacije dobio nije,
dosljedno, da ni nam ne može dati obavjesti.
Buduć je pak meni iz izvora pouzdano poznato, da će možebiti prije 14 da-
nah definitivna ustanova od strane zajedničkoga bečkog bojnoga ministar-
stva sliediti u predmetu prodaje šumah u brodskoj i varadinskoj regimenti,
to si ja kao zastupnik naroda držim za dužnost, visokom saboru, koji je ta-
kodjer in prima linea pozvan, stupiti na branik za prava domovine, učiniti
predlog u tom, da se uzčuvaju prava naše domovine.
Predmet taj, kao što sam rekao, jest prodaja šumah u krajini slavonskoj, ime-
nito u brodskoj i varadinskoj regimenti. Tko o čemu, mi gg. o našoj nevolji; i
kud će suza neg’ pod oko. Nam je evo u svakom saboru govoriti o Krajini, o
krvavoj haljini. Krajina od toliko stotinu godinah stražeći stražu krv prolieva
139
za carevinu i cieli izobraženi evropski sviet. To je bilo i bitisalo je, a možda će

i nadalje tako biti, da ona jedina in prima alineja bude pozvana da trojinom
i desetinom krv prolieva za sve druge; medjutim, što će biti neznam. Kra-
jina je u pogledu krvi pošten porez platila i Bogu i ljudem i carevini i našoj
domovini. Evo sada je došlo vrieme, da porez plati imetkom svojim, evo je
došlo, da joj i ovo malo sirotinje, što imade, i to na protu zakoniti način, iztr-
gnu izpod noguh, i njoj i nam, dapače tvrdim, i cieloj carevini.
Molim vis. kuću za strpljenje, predmet je malo obširan, a veoma važan i
iskreno moram izpovjediti, da ga prema toj važnosti u kratko vrieme nisam
mogao razabrati i u red staviti kako bi trebalo; nego ću nastojati, da nebu-
dem dosadan.
Ako vis. kuća dopusti, ja ću najprije, kratku povjest razložiti kako je prodaja
ta inicijativu dobila i kako danas stoji, jer će to predmet malo razjasniti. Po
mojem mnienju, ovaj predmet prodaje šumah može se sa tri gledišta uzeti:
1. gledište jest u obće da kažem državno, 2. gledište juridično, i 3. gledište
trgovačko ili „narodno-gospodarstveno“.
Za da, kao što sam rekao, u pogledu tih triuh točakah donesem možebiti
razjasnjenje, hoću kazati najprije, kako se je stvar dogodila.
Prošle jeseni g. 1868. dodje iznenada gosp. pukovnik König, referent za Kra-
jinu kod bojnoga ministarstva bečkoga, dodje iznenada u Vinkovce i odmah
je obilazio šume u onih krajevih i pregledavao, a da se nije znalo, što se misli
sa šumami. Medjutim, dobiše na brzo odgovor; netom što se je on vratio u
Beč, dodje od ratnoga ministarstva bečkoga od 15. listopada naredba kojom
se jedno povjerenstvo izašilje, da u tom predmetu učini meritoran predlog.
To je povjerenstvo sastojalo iz pukovnika brodskoga, dva nadšumara brod-
ske i varadinske regimente; zajedno bio je referent od strane General-Com-
mande ili izaslanik g. Kadić, Forstmeister, a od vojnoga ministarstva u Beču
Forstdirektor Vesely ili Domainen-Direktor, kako za zovu. Ovi su držali
sjednicu i razpravu, i rezultat njihovih razpravljanja bio je taj da se je vas taj
odbor, kao što je bio, izajvio proti prodaji šumah, izim dva glasa. Ta je rela-
cija, taj zapisnik komisionalni išao na General-Coomandu, tj. najprvo na pu-
kovnije, a odtud na General-Commandu. U koliko ja znam, jesu i pukovnije
i General-Commanda u svojem popratnom izvješću soutenirale to mnienje
odbora, naime izjavile su se proti prodaji šumah. Kod razpravljanja, buduć
su bila gg. članovi, kojim dobro domovine i znanosti na scru leži, buduć da
su oni znali, da je, kad se jednom što god ratnog ministarstva odredi, težko
iz tih šapah izčupati, za da koliko toliko paraliziraju prodaju šumah u tako
velikom kompleksu od 30.000 jutarah i jer su znali da je u stisci carevina da
nema novacah, mislili su, neka se u brodskoj regimenti svake godine 600,
140
a u varadinskoj 300 jutarah prodaje. Na zlo jim izpala i ta njihova dobra

volja i želja, jer od bojnoga ministarstva dodje odgovor, datiran 18. prosinca
1868., gdje se veli izrikom, da pri prodaji, koju su oni dekretirali i namislili,
ima ostati, i da pukovnije preko General-Commande imaju to bez svakoga
izgovora izvesti. O tom, da se obaviesti takodjer zastupstvo štabalne obćine
vinkovačke, koje u tom predmetu poslalo iz svoje zastupničke sjednice re-
presentaciju na Njeg. Veličanstvo toga sadržaja, da se pučanstvo graničarsko
u uživanju prava u pogledu servitutah u erarijalnih šumah uzdrži ili bar da
se segregacija izvede svakako prije, nego se ikakvi dalnji koraci učine u tom
poslu, - o tom nekaže se ništa, nego je i još i bojno ministarstvo tako dobro-
stivo bilo, i naredilo, da su oni zastupnici i članovi odbora, koji su predložili,
da se po 600 jutarah u brodskoj, a po 300 u varadinskoj regimenti svake go-
dine krči, dobro predložili, te je pronašlo za shodno ovaj predlog kao mudar
i dobar primiti i odobriti u pogledu drugih šumah, ali ujedno zadržati i pro-
daju onih 30.000 jutarah. To se je dakle primilo; oni su dobro mislili, a što jim
je zlo izpalo, nisu oni krivi. U istom dopisu bojnoga ministarstva imade još
dalnja jedna crna točka, što no veli Magjar: „Hátra van még a fekete leves.“
Tu, kad se već mora tako svršiti, dobiva General-Commanda nalog, da na
taj isti način takvu prodaju i izkrčenje posvemašnje u otočkoj i ogulinskoj
regimenti uzme odmah u razpravu i učini odnosan predlog, samo s tom
razlikom da kod ovoga izvedenja neće intervenirati g. Domainen-Direktor
Vessely, nego g. Forst-Direktor ovdje kod General-Commande, Kavić.
Ovo je mala povjest o prodaji šumah. Ja bi toj povijesti samo nešto malo
imao dodati, i to za bolje razjašnjenje; imam iz „Pester Lloyda“ pročitati je-
dan telegram. Naravno ja nejamčim zanj, ali buduć je presa i publicistika
velik faktor, i tako zvana šesta vlast, ja ću to navesti (čita): „Wien, 27. März.
(Original-Telegramm). Fürst Taxis, Graf Hartig, Graf Forgach, Kommercien-
rath Sigmundt, Kirchmayer und Domänenrath Vessely gründen eine Han-
dels-Gesellschaft für Forstprodukte. Das Grundkapital soll 40 Millionen be-
tragen, wovon 20 Millionen sogleich emittirt werden.“
To je jedno, a drugo je, da u takvom položaju stvari nimalo se bojati nije, da
će manjkati tako zvanih „blaue Bogen“ za one častne muževe, koji su votum
u odboru dali za to, da se šume neprodaju. To je što se tiče povjesti.
Rekao sam, da se ovo pitanje može iz tri gledišta smatrati, iz državnog, ju-
ridičnog i trgovačkog ili narodno-gospodarstvenog. Ja ću glede sve tri točke
biti kratak.
Pitanje je prvo, je li sabor kraljevinah Dalmacije, Hrvatske i Slavonije kom-
petentan u tom odlučiti ili kakvu rieč progovoriti. Odgovaram na kratko: Sa-
bor kraljevinah Hrvatske, Slavonije i Dalmacije imade ne samo pravo, nego
141
i dužnost, odlučiti i svečanu rieč voditi onda, kad se o tom radi, da bojno
skupno ministarstvo 30 (tisuća, op.) jutarah šume u našoj zemlji u jednom
velikom kompleksu proda. Neću se pozivati na starodavni ustav, niti na te-
meljna prava, koja su nam svim znana, ali nikad obdržavana nisu, samo ću
na kratko da se pozovem na nagodbeni zakon, koji je najnoviji. Kako je viso-
kom saboru poznato, nagodbeni zakon, potvrdjen po Njeg. Veličanstvu god.
1868. glasi u § 66., da je vojna Krajina cjeloviti sastavni dio trojedne kraljevi-
ne; a u § 8. kaže izrikom da u ovih kraljevinah nesmije se prodaja šumah (da
ostala mimoidjem), izvesti bez našega privoljenja. Polag toga nagodbenoga
zakona, toga našega temeljnoga državnoga prava, morala bi Krajina ovdje
de jure sjediti s nami u saboru, i s nami ustav razpravljati. Nego vojnička
Krajina ovdje nesjedi, a zašto ne, da li de jure, ili de facto? Neima je de facto.
Kad je granica vojna od nas i glede administracije i glede zakonarstva de fa-
cto odieljena, tj. neima organa, da svoju volju zakonitim putem izjavi; a kad
je to tako, onda je naša dužnost da branimo prava naša i njihova. Žalostno
je gg., da je tako, nu tako jest; a pritom još imademo i ruganja. Nama se, kao
što se vidi u ovom, i u sličnih predmetih, kaže to: Ti imaš pravo, ali ja sam
jači, dakle ti drži svoje pravo, a ja ću svojom silom vladati; ti imaš pravo na
zemljište, ali ja ga uživam, zašto? jer sam jači; ti nosiš ključeve, neka ti bude,
u mene su bisage. (Istina.)
Moja gg.! svagdje, gdje je tako, nije dobro i po mojem mnienju, gdje je tako,
sreće i blagoslova božjega neima i nemože biti. Žalibože iskušavamo, da se
bez blagoslova toga sve radi, i kako se radi, onako jim i biva. (Tako je!) Ja
mislim što se u obće toga državnoga gledišta tiče, da tomu mojemu obrazlo-
ženju kratkomu neimam ništa više dodati.
Sada bi drugo gledište bilo, juridično. To pitanje simpliciter glasi ovako: Je li
bojno ministarstvo vlastno, prodati te šume ili u ubće prodavati te šume? Ja
od svoje strane kažem, da oni toga prava nemaju. I tu ću biti kratak, i jasno
ću glavne razloge navesti; jer je causa longae litis; taj je punkt toga predme-
ta izcrpilo zastupstvo štopske obćine vinkovačke u svojoj representaciji na
Njeg. Veličanstvo, nego u koliko sam ja na brzu ruku mogao shvatiti, jezgra
je u sliedećem. Po §18. i 19. njihova Militär-Grenz Statuta od 7 svibnja 1850.
imadu graničari pravo u svih erarijalnih šumah, tako zvane servitute. Koji
su to servituti? Prvo, sve erarijalne gradjevine u obće; drugo, sve odnosne
vlasti moraju iz tih šumah davati bezplatno sve ono, što treba gradje za cr-
kve i obćine; treće, sve gorivo, ili drva, koja su potreba za gorivo koje obćine;
četvrto, bezplatno imade takodjer dobivati svaki pojedinac onoliko, koliko
treba za gradju i za gorivo, nadalje on ima za svoju porabu pašu i žirenje;
onda imaju pravo ogranke kupiti takodjer i u ono doba, kad nije kod njih ta-
142
kozvani Schlag-Zeit; nadalje imadu pravo izkrčiti sve okuke, koje bi udarile
u njihovu zemlju. Mislim, da će biti i više toga, ali u kratko samo navadjam
te servitute. Ako se po naredbi ministarstva ovih 30.000 jutara prodade,
onda će biti žiteljstvu granice okrnjeno u pravu uživanja tih servitutah, jer §
18. i 19. kaže, da to njim u svih šumah pripada, a to gg. kako je i u žurnalistici
svuda vodjena razprava o tom, izlazi na ovo, da su to zaista servituti. U tom
položaju kako može vojno ministarstvo imati pravo, i tako na lako odrediti,
da se šuma ima prodati? Kod pravedne vlade biva to sasvim drugačije, i
tako mora biti, gdje su servituti; gdje je tako neuredno stanje, mora se urediti
najprvo tako zvana segregacija, tj. dati svakomu svoje. Ove obćine, zvale se
urbarske ili političke, imale su pravo uživati toliko i toliko, tomu razmier-
no čini šumah ovoliko, dakle, ovoliko se šumah daje itd., nek jim se dade
razmjerni dio; a što veoma odlučuje u Militär Grenz-Statutu, veli se kao što
je u ostalom i naravno, da svaka obćina i svako selo ima dobiti svoje šume
oko sebe, kad ju ima, i kad mu ju je Bog dao, ne pako da ide u petu obćinu.
Polag te naredbe, kad bi se ovo 30.000 jutarah prodalo, onda bi te obćine
došle u položaj, da dobiju, neznam gdje šumah; jer one, koje bi bile obližnje,
nebi više bile za njihovu porabu, jer odkuda gradja, kad bi se, što je dobra,
izvelo, a što je gorje, ostalo. Dakle podpuno pravo ima granica zahtievati
od vojnoga ministarstva i u obće od vlade, makar da je i faktična, jer ja ju de
jure nepriznajem, da ne samo zakon, nego bar pravicu vrši; a pravedno je, da
se oni namire, čije je pravo, pa onda što ostane, tim da se razpolaže. U svih
državah, koje racionalno tjeraju taj posao, kad ostane suvišak šumah, i glede
njih se donese zakon, da se nesmiju devastirati, kako tko hoće. Samovolj-
no neka se neradi ništa. S toga razloga držim, da bojno ministarstvo neima
pravo, te šume prodati prije, nego se segregacija izvede, i dok se njim, što je
njihovo, nedade. To je drugo gledište.
Treće bi gledište bilo trgovačko, iliti tako zvano narodno-gospodarstveno.
Predmet je malo suhoparan, nu ja ću ga prikratiti.
Glede trgovine ja bih rekao, da je u našoj zemlji i u obće u krunovini primi-
tivnih nazorah dosta, i upravo ovim, što trgovačkih načelah sliedili nismo,
došli smo u mnogu nepriliku na štetu narodnoga državnoga gospodarstva.
Svaki narod i svaka zemlja ima tako rekuć svoje opredjeljenje, što da ima
raditi; n. p. u Evropi može se uzeti zapad i jug, da imade rukovoditi pro-
izvode zemaljske; naravno, tu ima manje-više iznimke. Kad uzmemo to,
onda možemo uzeti, da specijalisime priedjem na nas, Hrvatsku i Dalmaciju.
Ugarska je u tom obziru „Kornkammer!“, za Slavoniju može se kazati da je
„Holzkammer“. Po naravi svojoj Dalmacija to nije, ali ako se bude ovo po-
primilo, što bojno ministarstvo radi, i Slavonija doći će dokle je i Dalmacija
143
došla, da će postati ćelave glave. (Tako je!) Dalmacija bila je obrasla sa šuma-
mi, sada više šumah neima; a i dobar komad gornje Hrvatske takodjer je već
opustošen, sad bi rada doći i na Slavoniju, i ako se, kako velim, tako bude
postupalo, sigurno će i tu tako biti. Za provincijal rekao bih ja, da je bogme u
Slavoniji učinjeno ono, što se učiniti smjelo nebi; ako sada još i granica bude
na to išta, onda mi doista nećemo biti ono što po položaju i bogatstvu našem
biti moramo, tj. „Holzkammer“.
Gospodo! Uzmimo, kako je izgledala Slavonija prije 30 ili 50 godinah počam
od utoka Mure u Dravu do Dunaja pa od Save i Zemuna do granice Hrvat-
ske. Po cieloj sredini Slavonije same su prašume, čisti djevičanski stoljetni
rastovi, jedan kao drugi, kao striele. Kad je tko putovao kroz Slavoniju, nije
iz šumah izišo; kad u selo, neima šume, a izadje iz njega, eto ga opet u šumi i
ovih prašumah moja gg. danas neima. A otkuda je to došlo? Bilo gradjevnih
drvah potrebno, a oni, kojim je do toga bilo stalo, da se izvezu, naišli su u
Slavoniji. Glavni uzrok medju ostalim bio je, što nismo imali komunikacije,
izvoziti se nije moglo.
Kad je nastalo vrieme, da se rastovi prodaju, onda ako je trgovac 5 ili 6 for.
ponudio, posjednik je držao, da je veliku cienu dobio, i bio je time zadovo-
ljan. Naravno da onaj tko je to u ruke dobio, i bogme tako jeftinih drvah se
dobavio, nikakve štednje nije izvodio, nego je samo za svoju korist radio, i
to je sve tako po malo išlo, ali ne u većoj mjeri, nego su pojedini ljudi uzeli
manipulaciju, i tako rekuć bio je monopol u Slavoniji. Te su šume izradjivane
i gradivo se pravilo i odvažalo u veliki sviet, a kako? Može se upravo kazati,
da je načinom argonautičkim, tj. od Save do Siska, a od Siska do Karlovca
išlo je po tumbasih; od Karlovca do Rieke i Senja bilo je s velikim nevoljom
skopčano, a od ovuda pako išlo je u veliki sviet; uza sve to davala su drva još
veliku rentu i kupci su dolazili uvjek naravski na pustošenje naših šumah.
To je tako bilo, može se uzeti, od 1850. do 1860. godine.
Na to je velika zaprjeka nastala, jer su naše duge izvažane bile za Francezku,
najviše tako zvane francezke duge, a kad je nastala najedanput te godine
bolest groždja, malo se stvar zatišala, i monopol je ostao opet bez ikakve
konkurencije. Šumska taksa bila je onda 15 for.; a uz tu taksu najvećma su
poharane šume, jer je tako nizka bila, i kupci su tri puta više dobivali. Uz tu
taksu jesu izradjivane naše šume za francezke duge u Hrvatskoj i u velikoj
strani Slavonije. U kakovu su mjerilu onda šume sječene kod nas, možemo
znati, ako se sjetimo, kakve su poslove radili Skarpa, Vranicani itd. koji su
šume izradjivali koje u Hrvatskoj koje u Slavoniji. Na to su Francezi oko svo-
je medjutim bacili i u šomogysku županiju, našli su, da i ondje jako dobro
144
mogu izaći. A što je dalo povoda, da je u Slavoniji i šomogyskoj županiji,

gdje je najviše priraslo, naša vlastelinstva tako nemilice rješilo tih šumah?
Koliko mi znamo, porez nikada nije bila rubrika u proračunu vlastelinstva
do g. 1848.; poslije 1848. došlo do toga, da i oni moraju plaćati porciju. Buduć
od svih stranah natjerani uzeli su vlastelini misliti da jim šume nedadu nika-
kve hasne, i da će njihovom prodajom namiriti porciju, te svoj drugi imetak
i zemlje konsolidirati. Dakle su svaku ponudu držali za veoma sjajnu, a to je
glavni uzrok koji je vlastelinstvo lišio šumah u ono doba; najbolje šume da-
vali su uz malu taksu, a za toga vremena nisu si zadržali skoro ništa; kad je
prava ciena šumam došla, onda su našli, da jih neima. Poslje je stvar sasvim
drugi zamašaj dobila, počele se graditi velike pivaonice, znamo za glasovi-
tog Drehera, koji je poznat po cielom trgovačkom i pijućem svietu; počele
se graditi u veliko željeznice, vinogradi su dobro rodili; i to su sve takove
stvari, koje bez dobre gradje obstojati nemogu, a to su naše šume.
Sada su naša vlastelinstva osjetila, da je ciena i vriednost drvah poskočila, ali
je kod mnogih već kasno bilo. Koje su šume prije najveću vriednost imale,
dali su uz jeftinu cienu, a sad, kad je konkurencija nastala u ovo novije vrie-
me, najgore su šume koje prije nitko nije htio, i u kojih nikada sjekire nebija-
še, uz bolju cienu prodavali, nego onda one, što su bile najizvrstnije. Uzrok
je tomu, kako rekoh, konkurencija, a konkurencija je nastala odtud, što su
se komunikacionalna sredstva umnožila, a najpače što je sve gradivo i duge
francezke do ono doba davala Njemačka, Česka i Moravska, i kad je kod njih
izdalo, bacili su onda na Hrvatsku i Slavoniju, pak se je tu izradjivala šuma,
dok je i tu monopol prestao, i konkurencija se poboljšala. Kakvu to razliku
čini, dokazat ću najbolje ciframi. Ako mi dozvoli visoka kuća, pročitati ću
statistiku ovih taksah šumskih.
Od godine uzmimo od prilike 1840. do danas, šumske su se takse u trgovač-
kom svietu po hiljadu komadah dugah „Prima“ tj. najbolje kakvoće, kakve
jih mogu dati naši hrastići, ovako plaćale: Od g. 1840. do 1850. po 10 for., od
god. 1850. – 1860. po 15-20 for., od 1860. – 1862. po 25-35 for. Od 1862. – 1866.
po 40 – 50 for., od 1866. do danas po 55 a i 75 for. Dakle iz statistike vidi se,
kako je trgovina u našoj zemlji rasla, i kakav je zamašaj uzela, što je dalo
ujedno povoda, da su se šume sve više i više haračile najviše iz uzroka, što
nije bilo konkurencije, te su pojedini ljudi monopolizirali, a vlastelini mislili
da imadu dobru cienu, te da mogu prodavati šume, jer nekoštaju ništa.
Pitanje je iz ovih premissah, kako stojimo sa budućnošću? Ja od svoje stra-
ne kažem, da je prognostikon jako dobar, što se tiče šumah, koje još danas
obstoje; ni u Njemačkoj, ni Moravskoj, nit u Českoj neima više toliko drvah,
da bi mogle providiti Francezku sa dugami. Njemačka jedva sama sebe op-
145
skrbljuje drvi, tako i Česka i Moravska. I u Ugarskoj u Potisju najbolje su

šume rastove već izkrčene, šomogjska županija, koja je bila natučena sa ra-
stovi izkrčena je za duge. To izkrčenje razumijem tako, da je izkrčeno ono,
što je ostalo, nije za gradju. Kako da su šume izkrčene u šomogjskoj županiji,
to znamo na pamet, jer dan danas npr. kaptol vesprimski, kaptol pečuhski,
gg. vlastelini Batthyany, Šomšić, Festetić itd. i nisu već posjednici šumah, jer
su ih u ona doba u nevrieme prodali. A kako kod nas u Slavoniji vlastlinstvo
stoji, znademo to dobro, netreba mnogo govoriti; osim dva vlastelinstva, u
drugih , mislim, neima više nikakve šume, jer je u nevrieme prodana, oso-
bito ona, što je dana prije 10,12 godinah. Mi znamo, kako izgleda u vlaste-
linstvu čepinskom, našičkom, u djakovačkom u Terezovcu, Gradini itd. Tu,
što je bilo blaga, prošlo je. Sada gg. možemo za sigurno i moramo uzeti, i ja
kažem, da je prognostikom dobar za trgovinu, ali samo pod tim uvjetom,
bude li što ostalo. Ako pak vojno ministarstvo izvede namjeru svoju, onda
je prognostikom nikakav, jer će na novo doći monopol, i opet će trgovini
smrtni udarac zadan biti u tom obziru.
Kada mi gg. uzmemo da Francezka preko godine treba 30 milij. dugah, tako
zvanih „francezkih“, kad uzmemo da Njemačka treba na godinu 1 ½ mi-
lij. bačvarske gradje, kad uzmeo to, da su komunikacionalna sredstva jako
olakšana, kad uzmemo, da našemu drvetu, kao što ga je u Slavoniji, premca
neima do danas, onda će biti opravdano ono, što sam kazao, da je to pro-
gnostikon s uvjetom dobar; jer mora se uzeti, da iz daleka još nije ciena i
vriednost drveta postigla vrhunac. Kad se danas plaća tisuća dugah do 75
for. to sigurno za 10 godinah bude alterum tantum. U obće, to je pitanje, koje
se neda proračunati. Veli se, kao što sam prije napomenuo, konkurenciju će
držati Englezka i Amerika; nu u u trgovačkom svietu već je to dokazano, da
se ni amerikansko, ni englezko drvo nemože uzporediti s našim hrastom
za to, jer trgovci kažu, da je najizvrstnije hrastovo drvo hrvatsko, koja se
dade ciepati na manje od pol palca debljine u komadih od 3-5 stopa dugih, a
englezko i amerikansko da se neda. Dakle mi se u tom obziru konkurencije
bojati neimamo, iz čega ja dovadjam i kažem to, da je budućnost trgovine u
francezkih rukuh u tom obziru za nas dobra.
Sed ut redeat tandem, unde digressa est oratio nostra! Da predjem na pred-
met koji se nas najviše tiče.
Ja sam kazao, da je u budućnosti za nas dobar prognostikon u tom obziru; ali
moje je pouzdanje veoma uzdrmano naredbom bojnoga ministarstva, koje
evo odredjuje da se prodade 30.000 jutarah. Žalostno je zaista da mi u tako
važnom predmetu, koji je od tolikoga zamašaja za našu domovinu, gdje bi
morali na pozitivnih datih govoriti, osnivati i raditi, tih pozitivnih datah
146
neimamo. U tako važnom predmetu sve se potajno radi! Ovdje i ondje po-
birajuć istom čovjeku velikom mukom i nevoljom mora do čega doći; ali na
posliedku tako je, i nam nepreostaje ništa, nego da se na prednjem oslonimo.
Ali imade ipak nekojih stvari, koje su sigurne. Sigurno je npr. to da je bojno
ministarstvo odredilo prodaju, i već naložilo, da se ima u 20-25 god. Izvršiti;
sigurno je to da je g. Domainen-Direktor Vesely te šume procienio, znade-
mo i to sigurno, da su već u trgovačkom svietu offerte podnešene onomu
konsorciju, o kom sam u početku imao čast vis. Saboru telegram pročitati;
sigurno je i to, da ministarstvo osniva na sliedećih razlozih svoju naredbu:
Ono kaže, da su hrasti u tih šumah već na umoru, da te šume, kao što bi
trebalo, korist nedonose, i u obće da ima suvišno tih šumah u granici, i treba
jih dakle krčiti.
Mora se reći, da imade u toj stvari i istine; istina je to, da male hasne donose
te šume, i u obće, da onu korist ni vladi ni zemlji nepružaju, koju bi pružati
morale; ali tomu uzrok nisu šume, nego oni, koji s njimi manipuliraju. Ako
je kakva nereda u šumi, vlada je kriva, jer ona je zato, da red napravi, a kriv
je i sistem, polag kojega se je dosad postupalo kod prodaje šumah. Kad se
naime prodaje, mora se najprije u gori buletati, pak onda kontrolirati, kubi-
cirati i što li ja znam, kakvih ne komisijah treba, dok se što iz gore izveze.
Neka se sve to ujednostruči, pak će šuma drugčiju korist donositi, osobito,
kad se uvede onaj red, koji u tom kod svih kulturnih narodah obstoji, naime,
kako se moraju šume sjeći i kako se ima s njimi postupati. To je nedvojbeno,
kao što je dosada svuda izkustvo tu istinu posvjedočilo, da šume, ako se
putem licitacije prodavaju u pojedinih, čim manjih parcelah, tim bolju korist
donose.
Što se tiče toga, da izumiru hrastovi brzo, i da su već izumrli, i da jih treba
prodavati, ja bi na to primjetit imao, da u svakoj šumi ima hrastova, koji su
izumrli; ali iz toga samo slijedi, da pojedine takove gorstase treba utamaniti,
a ne cielu šumu; mi znamo, da su takvi stari gorostasi po izkazu vještakah
i trgovacah, najbolja „Prima“ za duge francezke. Dakle, netreba zato, što su
pojedini hrastovi nevaljali, cielu šumu izkrčiti. U ostalom pravedno mora se
pitati, kad počima tako zvana starost hrasta, da se mora utamaniti? Čovjek
kao diete igra se pod velikim hrastom, pak čovjek odraste i ostari, a hrast
uvjek jednak izgleda, nije život kod hrasta kao kod čovjeka. Odkuda baš rat-
no ministarstvo odlučilo tako dug termin od 20-25. god, da kupci rade, kako
jih je volja, zašto nije odredilo da se odmah izkrče, bilo napustit regimente
neka jih posjeku? Dakle, ministarstvo samo sebi protuslovi: a razlog nestoji,
da treba zato cielu šumu posjeći, što ima hrastovah, koji su izumrli.
147
Što se veli, da imade u granici jako mnogo šume, dakle da se može proda-
vati uzmimo račun. Ministarstvo kaže, da imade 130.000 jutarah, 60.000 po-
trebno je za graničare, ostane 70.000. Od tih 70.000 može vlada uzeti 30.000
i prodati jih u velikom kompleksu i još ostane 40.000, što je po njihovom
mnienju za parcialnu prodaju. Evo gg. kao što je sigurno i vještaci znadu,
i dotična ona komisija, da upravo u tome grmu zec leži. Biser hrastovah
pravih i najboljih u cieloj Evropi upravo sačinjava ovaj kompleks od 30.000
jutarah. Izčupaj čovjeku srdce, pak nije čovjek više. Koji ovih 30.000 jutarah,
kad se prodadu, budu imali u svojih rukuh, oni će biti gospodari, a ono
drugo 40.000, što je još za prodaju parcelarnu, to neima one vriednosti. Kad
se to uzme u obzir, da polag prvašnje moje dedukcije tako dobre hrastovine
neima, nego u Slavoniji, onda se mora uzeti, da imadu veoma krive pojmove
o trgovini sa drvi ona gg. od ministarstva, koja su tu prodaju naredila. Tu
još neuzimam u obzir, da će ciena za kratko vrieme biti druga nego je sada.
Prodaja ovih 30.000 koje su jezgra sve šume, ako se drugim načinom bude s
njimi raspolagalo, onako, kako treba, sasvim će u narodnom gospodarstvu
drugu korist donesti, predpostavljajuć da je juridično pitanje riešeno, naime,
da se svakoj obćini zadovolji u pogledu kompetencije, koja joj pripada.
Veli se, da treba dati u velikom kompleksu prodati šume, jer će se tim dobiti,
a veliki kapital da je jedini kadar poroizvadjati. Moja gg.! Veliki kapital za-
htjeva i veliku korist, a kad se parcelarno prodaje, svaki pojedini zadovoljit
će se i s manjim dobitkom, a sva ta velika gg. konsorcijaši gledaju, da mnogo
dobiju, a nedvojbeno će i dobiti. Dakle nije o tom in principio razgovor, da
li se ima što prodati, nego, kojim načinom; a ovaj način po mnienju mini-
starstva nevalja. Najveći je razlog ovdje, ako uzmemo, kako su procienjene
te šume.
Javna je tajna, da su procienjene dva puta, ako se nevaram: prvi put bile su
procienjene na devet milijunah. Na jedan put ugarska vlada, tako javljaju
javni listovi, pritegla gospodu na odgovor potaknućem od strane naše, i po-
takla je to pitanje, kojim pravom se te šume prodaju, u čem i ona ima rieč.
Dakle povodom korakah, koje su ugarska vlada i naše ministarstvo učinili,
izradilo se je tobože od one strane, da se je morala stvar izviditi na novo, jer
u Slavoniji ima ljudi koji znadu cieniti šume, kao i g. direktor Vesely, pak
se je pronašlo, da ni razgovora ne može bit o 9 milijunah, nego je procjena
iznesla 21 milijun, kako neki kažu, a ja kažem iz pouzdane viesti 24 milijuna.
Gospodo! Što mislite, kad danas tih 30.000 prima vrsti vriedi 21 milij., što će
to vriediti po pravoj njihovoj vriednosti neću kazati na godinu, nego da se
prodaja parcialno razdieli, koliko će donieti poslie 10, 20 godinah ili za če-
tvrt stoljeća, kao što ovdje ratno ministarstvo odredjuje?! Je li g. Vesely kad
148
odgovorio na ovo pitanje? Zar se neće podignuti ciena? I kakav je on prorok,

da zna, da neće biti veći, nego je danas kapital iz šumah, koje treba čuvati,
kao što sveto pismo kaže „boni pastoris est tondere, non deglubere oves.“
Ako gosp. Domainen-Direktor, koji je glavni referent, može na to pitanje od-
govoriti, da za 25 godinah neće biti višja ciena kod ovakvih komunikacijah,
i kod ovakve oskudice šumah, onda ćemo privoliti na prodaju, ali moramo
najprije račune te pregledati. To je dakle facit, da su šume dva put procienje-
ne, a izmedju obiuh procienbah prilična je razlika.
Ako je to, onda mislim, ako bi se od strane ugarske i naše još jedan put pro-
ciena učinila, da bi se možda našlo i 35 milij. vriednosti. Gg. koja su bila u
komisiji, čestiti su muževi, - žao mi je, da im neznam imenah, da i potomstvu
ostanu u slavi, - sva su pronašla, da se nesmije tako prodavati, nego par-
celarno, a to oni nisu zaman rekli, nego su stvar dobro razumjeli. Dakle, o
takvoj prodaji nemože po zdravom razumu biti razgovora, netreba nam biti
trgovci, pa da razumijemo, da takve šume, koje najbolje i jedine u Evropi,
sada sve na jedanput dademo, da će konsorcijum onda držati monopol, i
nam izpod brka taj kompleks manjim trgovcem prepuštati i dobiti alterum
tantum, dočim netreba ništa raditi, nego samo kontrakt potpisati. To znamo
i sami, netrebamo pitati g. direktora Veselya. To je proti zdravomu razumu,
da se prodaje šuma tako, da je kupac vlastan izkrčit ju za 25 godinah za
cienu, koja danas postoji, dočim imamo dokaza, da ciena raste. Dakle, da i
nekažem, da je proti zakonu, to je proti zdravomu razumu.
Gospodo! Od Boga je to grieh i od ljudih sramota, nije pravo, da vlada tako
postupa. Ja sam toga mnienja, koliko je god snaga u nas, da se tomu odu-
premo i našu rieč podignemo za obranu šumah. Nekažem samo za obranu
šumah. Nekažem samo za obranu Slavonije, kao da je nam jedino stalo do
toga, da šume ostanu nam, ili Ugarskoj; tako je ventilirano s one strane u
žurnalih, gdje se kaže, da se mi odupiremo zato, jer hoćemo, da sebi taj ka-
pital uzmemo, dočim oni trebaju novacah, i toliko su pametni, da sami prije
šume prodadu, i onda, ako se već prodati mora, neka nam bude zemlja.
Gg.! Dosta zlo i žalostno, kad u jednoj carevini jedan proti drugomu tako
argumentira, da mi jedan drugoga, da se lahko izrazim, nadmudrujemo. Ta
je prodaja nesreća za nas, za Ugarsku, i za cielu carevinu; jer se narodni
kapital podsieca; ako danas prodamo i dobijemo 21 milijun, onda za uvijek
ništa više neimamo. To izvedenje vidi mi se tako, kao kod onoga Indijanca,
koji je lien ići na drvo po kruške, posjekao krušku, te legnuv se na trbuh jeo
kruške, a poslie nikada više nije imao što jesti. Dakle, što je god u meni snage
i indignacije, š njom bi izrazio odsudu proti takovu postupanju. Ja mislim,
neka vis. sabor u tom obziru kaže, što ga ide, a po zakonu imamo pravo i
149
dužnost kazati svoju, jer to pravednost sobom donosi, i juristični i trgovački

obziri per eminentiam govore za stvar, a zakonitog puta i načina imamo do-
sta. Mislim, da mi ovdje za sada kao zastupnici naroda, od svoje strane uči-
nimo tako, da gg. ona, koja će doći u ugarski skupni sabor, budu znala, što će
raditi; imademo podpuno pouzdanje, da će naš svietli ban za to imati brigu.
Ja bih vis. saboru predložio da zaključi sliedeće: Sabor kraljevine Hrvatske,
Slavonije i Dalmacije, prosvjedujuć proti prodaji šume od 30.000 jutarah,
koju je ministarstvo ratno u Beču u brodskoj i varadinskoj regimenti odre-
dilo, izjavljuje, da gosp. ratni ministar Kuhn ovim svojim postupkom krši
zakon, i to zakon nagodbeni od g. 1868., što ga je Njeg. Veličanstvo svetčano
potvrdilo, obećavši, da će ga, kao i sam držati, tako i po drugih držati dati.
Dakle, uz prosvjed izjavljuje sabor, da gosp. Ministar krši zakon, koji je Njeg.
Veličanstvo sankcioniralo, a podjedno buduć je vrieme prešno, kao što sam
u početku govora kazao, buduć da će za 14 danah biti definitivno stvar za-
ključena, da se reprezentacijom Njeg. Veličanstva umoli, da ministru ratno-
mu g. Kuhnu nalog izda, da zakon vrši. Ja mislim, da će to dobro doći našim
zemljakom iz vinkovačke stabalne obćine i drugih, koje su deputaciju posla-
le neposredno Nj. Veličanstvu kralju, moleć, da to zlo od njihove domovine
odvrati. Preporučam dakle visokomu saboru svoj predlog. (Živio).
(IZVOR: Dnevnik Sabora Trojedne Kraljevine Dalmacije, Hrvatske i Slavo-

nije držana u glavnom gradu Zagrebu god. 1868.-1871. (Narodne Novine),
Četrdeset treća saborska sjednica 21. travnja 1869., str. 564-570.)
[R. S.]
150
Dokumenti o izboru seljaka Ilije Bačića na mjesto

četnika u srezu Gradac 1875. godine
a) Svjedodžba ćudorednosti seljaka Ilije Bačića izdana od Općinskog ureda u Trnja-

nima
Svjedočba ćudorednosti
Krepošću kojom se od strane obćinskog ureda Trnjane zasvjedočuje da je
javni glas seljaka Ilie Bačić Kbr 30 iz Vrbe neporočan, ponašanje njegovo pak
je uljudno čedno i snosljivo, tako da se u svaku službu preporučit može.
Trnjane 11. travnja 1875.
[pečat: obćinski ured u Trnjani] [potpis] Leović
[potpis] Mikolčević
[nečitko]
b) Prijedlog imenovanja Ilije Bačića na mjesto četnika u srez Gradac.
Br. 468 ad. (1875.) I. Šum. kotar u Tr-

njanih
Slavnom Gospodarstvenom uredu

u Vinkovcih
U riešenju stovanog naloga od 8. travnja t.g. br. 630 i na temelju priležeće

pod ./. sviedočbe ćudorednog ponašanja seljaka Ilije Bačića iz Vrbe Kbr. 30,
čast mi je pomenutog za četnika u srez Gradac, na mjesto preminuvšega
Vuje Žužića predložiti.
Trnjane, 15. travnja 1875.
[potpis] Bunjik
151
c) Imenovanje Ilije Bačića na mjesto četnika u srez Gradac
G. broj 630 ad 1875.

Šumskom kotaru u Ternjani
Za četnika navedeni Illia Bačić No. 30 iz Verbe potvredjuje se i ima od 1.
dojdučeg mjeseca u službu stupit i namiru za platu odma ovamo prilozit.
Vinkovce 26/4 1875.
Tomljenović
[bilješka sa strane:]
Spis ovaj ustupa se G. uredu time da je Ilia Bačić za četnika u srezu Gradac
službu svoju nastupio. Svedočba čudorednosti prileži.
Trnjane 30/4 1875.
Bunjik
(IZVOR: HR DAVU-SCVK 32 Brodska imovna općina, Spisi, kut. I, 1875. godi-

na, br. 630.)
[R. S.]
152
Molba seljaka Gornje i Donje Bebrine, Kuti, Klakara,

Ruščice, Gornje i Donje Vrbe i Zadubravlja Glavnoj
skupštini Brodske imovne općine da se ne stavljaju novi
dijelovi šume u Jelasu u zabranu dok se ne skine zabrana
s prije posađenih dijelova kako bi se njihovoj stoci
osigurala ispaša (1875).
Slavna glavna skupština imovne obćine!

Poznavajuć našu nuždu i nevolju rad paše naše marhe, predložio je Jozo Lo-
vić u siednici te slavne skupštine dne 12 svibnja 1875. da se srez Jelas u komu
mi od pamtivieka našu marhu pasemo i bez koga bi cielo naše marvinsko
gospodarstvo propasti moralo, dalje u zabranu neogradjuje, dok ostali jur
u zabrani nalazeći se dio Jelasa neodraste i za marvinsku pašu sposoban
postane.
Ta slavna glavna skupština uvažila je upitni predlog tako, da je za nuždno
pronašla izaslati posebno povjerenstvo na lice miesta u osobama zastupnika
Mariana Čavčića, Marka Vinarića i g. šumara Bunjika, koje je povjerenstvo
zaista dne 22. svibnja 1875. u prisutnosti starešina obdržavano i po temelji-
tom izvidjenju stvari za nuždno pronašlo predložiti, da se našoj u gornjem
predlogu zadržanoj molbi udovolji, kao što to odnosni povjerenstveni zapi-
snik, koji u izvoru u arkivu te slavne obćine leži, posvjedočava.
Uzprkos tomu što je prehvaljena glavna skupština od 12 svibnja 1875 uva-
žavajuć gornji predlog kao temeljit i nuždan upitno povjerenstvo izaslalo i
uzprkos tomu što je rečeno povjerenstvo sa svime shodan i povoljan predlog
učinilo – to je ipak odborska sjednica od 2. lipnja 1875. kako našu molbu tako
i povjerenstveni predlog zabacila.
Mi se usuđujemo primietiti, da mi i ovaj zaključak odborske sjednice za
takav držimo, koji nije redovito donesen, jer kad je već jedanput glavna
skupština te slavne imovne obćine svojim zaključkom od 12. svibnja 1875.
za nužno pronašla posebno povjerenstvo izaslati da stvar izvidi i kad je to
povjerenstvo za nas povoljan predlog učinilo, - onda mislimo da nije redo-
vito postupano, kad je odborska sjednica od 2. lipnja 1875. zabacila gornji
predlog i time dobre nakane glavne skupštine osujetila.
Ovo su razlozi koji nas nukaju da se opet utečemo s našom molbom toj slav-
noj glavnoj skupštini, koja će bez dvojbe našu molbu uslišati, za obrazlože-
nje koje usudjujemo se sliedeće navesti:
153
Kao što jur gore rekosmo, uživa naša marha na upitnom Jelasu od pamti-
vieka pašu i kroz ograničenje ste moralo bi naše marhinsko gospodarstvo
sasvim propasti, time pako propao bi najznatniji dio našeg imetka te mi ne
bi u stanju bili niti carski porez niti obćinski namet plaćati, niti naše obitelji
uzdržavati.
Povjerenstvenim izvidjenjem konštatovano je da mi osim Jelasa neimamo
dostatnog pašnjaka za našu marhu, nadalje je konštatovano ,da su naše ze-
mlje odvodne jer leže prema Savi otovrene, pa nam često naplava Save sav
trud i pod osujeti, a o paši na istima ne može iz toga razloga ni govora biti;
nadalje je konštatovano, da je broj naših livadah tako neznatan, da dostatnu
hranu za marhu dati ne može te se marha pri najboljoj volji u štalama ne bi
prehranjivati mogla, sve kad bi se u našoj zemlji i pri našim okolnostima na
to prisilili.
Sve ove okolnosti uvažilo je visoko c. kr. glavno zapoviedništvo pa je zato
na temelju vieštačkoga mnenja jur odpisom od 27. kolovoza 1869. br. 5983.
odredilo da se samo polovica Jelasa površinom od 565 jutara 472 čhv poste-
peno u zabranu uzima, a druga polovica da nam se za pašu ostavi sve donle,
dok nasadjena zabrana tako naraste da se u nju marha na pašu pustiti može.
Kad je dakle visoki erar takove obzire prema nama imao dok su sve šume
carske bile, to se tim više sada tim obzirom nadati smijemo, gde su upitne
šume naše zajedničko obćinsko dobro postale.
Da je visoki erar zaista u uvaženju naših oskudnih okolnostih za pašu marhe
nama pašu kao što sad rekosmo u Jelasu dozolio, dokazuju izprave pod 1.
i 2.
Gornjim povjerenstvenim zapisnikom i priklopljenim nacrtom istomu kon-
štatovano je, da je naročito nama po našem mjestnom položaju skoro nemo-
guće u jesen i u prolieće a čestoputa i u ljetu našu marhu na pašnjake tierati
jer je put takav blatan da je svaka komunikacija nemoguća, a kraj toga put
je tako uzak, da veći čopori marhe samo polako prolaziti mogu. Ovi razlozi
nanukali su po slavnoj glavnoj skupštini izaslano povjerenstvo, da je u reče-
nom povjerenstvenom zapisniku predlog učinilo da nam se od Jelasa po pri-
ležećem nacrtu površina označena sa slovom D. a od do sada nezasadjenog
komada površine označena sa slovom C. koja jedva pet katastralni jutara
obsiže za pašnjak odpusti i to ovaj prostor pod C zato, da pristup marhe na
pašnjak moguć i lak bude.
Kao što smo već u povjerenstvenom zapisniku naveli, mi smo pripravni za
slučaj povoljnoga riešenja ove naše molbe sve troškove za preinaku odgra-
divanja i ogradivanja snositi i odpadajući porez sve dotle podmirivati dok
nam se mladim naraštajem providjena površina neotvori.
154
U sigurnoj nadi da će ta slavna glavna skupština ove navedene razloge uva-

žiti i našoj pravičnoj molbi zadovoljiti, stavljamo pokornu molbu:
Da slavna glavna skupština imovne obćine izvoli nama po nacrtu povje-
renstvenom zapisniku priležećemu površinu D i C Jelasa za pašu marhe uz
gornje uviete prepustiti i u koliko se ista slavna za takovu odredbu ne bi
nadležnom smatrala, ovu našu molbu visokom c. kr. glavnom zapovied-
ničtvu u Zagrebu uz preporuku za više riešenje podastrti.
[bez datuma] [potpisi: nečitko]
(IZVOR: HR DAVU-SCVK 32 Brodska imovna općina, Spisi, kut. I, 1875. godi-

na, br. 1348.)
[R. S.]
155
Prigovor uprave Đakovačkog vlastelinstva od 22.

kolovoza 1876. na Visoku kr. hrv. slav. dalmatinsku
zemaljsku vladu protiv odluke Đakovačke podžupanije
od 2. kolovoza 1876. o zabrani prodaje šume Mađareva
bara.
/str. 1r/ Broj 307-1876
Slavna kr. podžupanijo!
Protiv odluke sl. kr. podžupanije djakovačke od 2. kolovoza 1876. br. 7041
koju je vlastelinstvo djakovačko dne 20. kolovoza t. g. primilo, podnaša
upraviteljstvo vlastelinstva djakovačkog na Vis. kr. hrvat. slav. dalmatinsku
zemaljsku vladu sliedeći
Utok
Veoma se čudnovato upraviteljstvu vlastelinstva djakovačkog čini što je sl.
kr. podžupanija djakovačka na prostu prijavu kneza i odbornikah mjesta
Gorjan i nesaslušavši protivnu stranku, vlastelinstvo najme djakovačko tako
važnu odluku doniela, te takovim načinom netemeljite i neistinite navode
kneza i odbornikah mjesta Gorjan usvojila. Da je sl. kr. podžupanija djako-
vačka uslied prijave kneza i odbornikah mjesta Gorjan vlastelinstvo djako-
vačko saslušala, to bi se veoma lahko bila osvedočila o netemeljitosti prijave
kneza i odbornika mjesta Gorjan.
Segregacia pašnjaka i šume u mjestu Gorjan nije se vršila, ali ne krivnjom
vlastelinstva djakovačkog, već upravo krivnjom kneza i odbornikah mjesta
Gorjan koji su izvjestili izvedenje učinjene segregacie i to veoma koristne za
mjesta Gorjan nagode. Segregacija pašnjaka i šume u mjestu Gorjan nije doi-
sta jošte konačno riešena, ali je bar na toliko već riešena, što se znade u kome
će se komadu mjestu Gorjan odlučit se imajuća šuma odciepiti. - Sl. kr. po-
džupaniji u Djakovu biti će poznata ona zakonska ustanova uslied koje ima-
de se bivšim podanikom u ime uživanja šumskih koristih dosudit se imajući
dio šume odciepit onih šumskih predielih u kojima su isto do g. 1848. prvo
(pravo?, op. R.S) urbarskog drvarenja uživali, izključiv dakle takozvane alo-
dialne šume, te da vlastelinstvu pripada pravo opredieliti prediele u kojima
imade se općini šuma odciepiti. Uslied ove zakonske ustanove ne može ni
govora biti, da bi mjesto Gorjan u ime uživanja šumskih koristih moglo do-
156
biti šumu Madjareva bara, koja je šuma alodialna, i u kojoj stanovnici mjesta
Gorjan nikada urbarsko drvarenje uživali nisu, te je prigodom
/str. 1 v/ predhodnih u mjestu Gorjan izvidjenjah vlastelistvo djakovačko po
svojem pravu predložilo, da s mjestu Gorjan u ime uživanja šumskih kori-
stih dosudit se imajuća šuma odciepi u šumi Šibik. – Tome predlogu obćina
se Gorjan nije protivila, dapače ona je bila sa istom šumom zadovoljna, teje
uslied toga u istoj šumi i viečtački očevid preduzet pa su i vještaci svoje
vještačko obnašašće (?) podnieli te će se tako obćini Gorjan u ime šumskih
koristih dosudit se imajuća kolikoća šume odciepit u šumi Šibik.
Obćina se dakle Gorjan neimade bojati, da će opustošenu šumu dobiti, jer
ili se šuma Madjareva bara siekla ili ne, obćina ju Gorjan na ime naknade za
uživanje šumskih koristih dobiti neće, a šuma Šibik u kojoj će se obćini Gor-
jan pripadajući joj dio odciepiti je šuma cielovita, koja sigurno do 200.000 fr.
vriedi, o čemu bi se sl. kr. podžupanija lahko bila osvedočiti mogla, da nije
po toj prijavi kneza i odbornikah mjesta Gorjan bez svakog saslušanja pro-
tivne stranke naprosto povjerovala bez da se je barem na licu mjesta sams
osvedočila kada već nije za vriedno držala da vlastelinstvo djakovačko vrhu
prijave kneza i odbornikah mjesta Gorjan sasluša.
Iz svega ovoga vidi se da je prijava kneza i odbornikah mjesta Gorjan, dakle
i prvi razlog odluke sl. kr. podžupanije djakovačke od 2. kolovoza t. g. br.
7041 netemeljit.
Isto tako netemeljiti su ostali razlozi napadnute odluke kr. podžupanije u
Djakovu, jer ako je upraviteljstvo vlastelinstva djakovačkog dalo više već šu-
mah izsjeći, to je ono isto toliko šumah opet odgojilo i pošumilo te za dokaz
tome navesti je upraviteljstvu vlastelinstva sliedeća: U vlastelinstvu djako-
vačkom imade mladih hrastovih šuma preko 11.000 jutara i to
a) U dobi od 40-60 godinah jesu sliedeće šume i to: Gaj, Mačkovac,
Zverinjak, Petljak, Ključ, Madjarevac, Bjela zemlja, Siče, Glibovac i
Kaznica u površini od 3.600 jutarah.
b) U dobi od preko osam godinah jesu sliedeće šume i to: Prebelin,
Berak, Crna bara, Grube, Čistik, Dvorlovac, Krstovi, Čokotinac,
Vrh, Vuka, Ključansko brdo, Križice i Ječmište u površini od 4.800
jutara.
c) /str. 2r/ Najnovije branjevine sa mladim hrastovim nasadom jesu
sliedeće i to: jedan dio Šibika, Krndia, Suševina, Pašina i Drljak u
površini od 2500 jutarah.
d) Iz ovoga se vidi da ako je vlastelinstvo šume seklo, da se je isto
tako brinulo za pošumljenje istih i to ne samo onih koje su poslie
g. 1850. posiečene, nego i nekojih takovih koje su prije g. 1850. po-
157
siečene, dakle koje su posiečene već za prijašnjih uživateljih vlaste-

linstva djakovačkog.
Napokon netemeljit je i onaj razlog napadnute odluke kr. podžupanije u
Djakovu da bi se time ako bi se šuma Madjareva bara posiekla preznatno-
ga (sic!) vlastelinstva djakovačkoga oštetila jer izsječenjem šume Madjareva
bara u površini od 426 jutarah te osim pošumljenjem iste ne samo da se nebi
dohodak vlastelinstva djakovačkog dakle i porezna njegova snaga oštetila,
već bi se dohodak vlastelinstva djakovačkog za godišnjih 24000 f. povisio
dakle i porezna snaga vlastelinstva istoga povećala, dočim sada vlastelin-
stvo djakovačko nikakove koristi od šume Madjareva bara neimade.
Ali neobziruć se na oto da se izsječenjem šume Madjareva bara i iznovičnim
iste pošumljenjem nikome nikakove štete nanieti neće, a prihod vlastelistva
djakovačkog da će se time znatno povećati iz razloga gospodarsko-šumar-
skih neobhodno je potrebno da se šuma Magjareva bara čim prije izsječe i
iznova pošumi jer:
1.) Šuma Magjareva bara u takovoj je dobi da se čim prije izsječi mora
buduć da u šumi Magjareva bara svake godine sve to više nastaje
suvarovah i izvalah i to u takovom nerazmjerju na pramo svojoj
veličini da se je bojati da će i ostala zdrava stabla u najveću pogi-
belj doći ne samo od zareznikah koji se pojavljuju na suvarovih i
izvalah, nego što se i opaža da u šumi Magjareva bara sve to više
zahvaća zdrava stabla „crven“ dakle znak da je ista šuma uporab-
nu svoju dobu prekoračila, a potom joj tehnička vriednost svaki
dan pada, te se je bojati kad se nebi ista šuma čim prije posjekla i u
korist vlastelinstva djakovačkog unovčila da će joj sadašnja njezi-
na tehnička vriednost za kratko vrieme na polovicu spasti.
2.) /str. 2v/ Što šuma Madjareva bara leži izmedju njekih obićinskih
šumah i nove vlastelinske branjevine, te je time sjedne (sic!, RS)
strane najviše izvržena šumskih (piše –h, RS) štetočinjama kojih
nigde toliko neimade koliko u ovome vlastelinstvu pa kojima
uz svu strogost zakona, pazku vlastelinskog šumarskog osoblja
te strogost političkih oblastih, doskočiti nije moguće te koji pod
izlikom da drva iz obćinske šume voze, najviše vlastelinske šume
oštećivaju pa bi uslied tih štetah za ktratko vrieme šuma Madjare-
va bara mnogo od svoje sadašnje vriednosti izgubila; sdruge pako
strane nemože vlastelinstvo djakovačko u šumu Madjareva bara
marvu upušćati ni u žirovinu ni u pašu jer bi time lahko mogla
marva s nepažiljivosti zlobe stanovničtva oštetiti okolo ležeće
mlade branjevine, stoga je znatno, da se šuma Madjareva bra, koja
158
je za sjeću već odspjela i predospjela izsjeće, iznovice pošumi te sa

okolo ležećimi mladimi vlastelinskimi branjevinami u jedno tielo
spoji te time nadzor, čuvanje i pošumljivanje branjevi nah vlaste-
linskih olahkoti.
Iz ovih razlogah moli upraviteljstvo vlastelinstva djakovačkog da Vis. Kr.
zemaljska vlada blagoizvoli 1. napadnutu odluku kr. podžupanije u Dja-
kovu od 2/8 tg. Br. 7041 ukinuti, 2. dozvoliti upravi teljstvu vlastelinstva
djakovačkog da isto smije šumu Madjareva bara prodati uz uvjet a) da po-
sjećenu šumu po propisih šum. zakona iznovice pošumi, b) da dobljeni (sic!,
RS) za istu šumu novac predade ovdašnjem stolnom Kaptolu za upravljanje
dočim bi biskupi djakovački imali sumu uživanja kamatah dolazećih od iste
glavnice.
Napokon primiećuje upraviteljstvo vlastelinstva djakovačkog da je danas
podnielo Vis. Kr. hrv. slav. dalmatinskoj zem. Vladi posebnu molbu za do-
zvolu prodaje šume Madjareva bara.
U Djakovu 22. kolovoza 1876.
(Izvor: HR A HAZU – 59, XI – B/V Đakovačko vlastelinstvo, spis 1 (22. 08.

1876.))
[R. S.]
159
„Drugomolbena odluka“ Visokog kr. zem. Vladinog

diela za unutarnje poslove vezana uz prigovoruprave
Đakovačkog vlastelinstva na odluku Đakovačke
podžupanije o zabrani prodaje šume Mađareva bara.
/Str. 1r/ 9990/1876
Slavnom upraviteljstvu vlastelinstva u Djakovu
Visoki kr. zem. Vladin diel za unutarnje poslove izdao je pod 11. studenog
1876. broj 21328 sliedeću drugomolbenu odluku.
U riešenju tamošnjeg izvješća od 13. listopada t. g. br. 9122 podnesena u
predmetu utoka upraviteljstva vlastelinstva djakovačkoga proti odluci po-
džupanije od 2. kolovoza 1876 br. 7041 kojom je rečenom vlastelinstvu dja-
kovačkom obznanjeno, da će se sjeći šume Madjareve bare ako bi se takova
preduzela po propisih šumskoga zakona na put stati, obnašao je kr. ovaj
vladin odiel za unutarnje poslove, sporazumno sa kr. vladinu odjelom za
bogoštovlje i nastavu odlučiti kako sliedi:
S’razloga, što je glasom izvidnoga zapisnika od 5. i sliedećih danah mjeseca
listopada t.g. s gledišta umnoga šumskoga gospodarstva potriebno, da se
šuma Madjareva bara što prije posieče a površina zatim iznovice pošumi;
S’razloga, što je učinjena za šumu Madjareva bara ponuda od 400.000 fr u
današnjih prometnih i financijalnih odnošajih povoljna i koristna;
S’razloga, što će se odnosna kupovina koristonosno uložiti na korist bisku-
pah djakovačkih ter se pri upitnoj prodaji neradi ob odtudjenju crkvenoga
dobra odnosno vlastnine te trpeze biskupske, već samo o užitku takove;
S’razloga (tu jasno piše s crticom, RS) nadalje što vlastelinstvo djakovačko
glasom pomenutog izvidnog zapisnika osim šume Madjareve bare i šumah
koje su za obćine u svrhu namirenja njihove urbarske kompetentije opre-
dieljene imade jošte cielovitih za sječu dospielih šumah hrastovih u ravnini
(!) zatim mješovitih starih šumah sastojećih od hrastov i bukve, a stranom i
graba u gorskih priedelih, a napokon jošte i takovih šumah koje za sada još
nisu posve za sječu dospiele, al koje će naskoro za uporabu srele biti;
S’razloga (opet jasna crtica, RS) napokon što će se šuma Madjareva bara na-
kon dovršene sječe opet snova pošumiti i uzgojiti: obnašao je kr. ovaj vladin
diel za unutarnje poslove davši utoku mjesta, napadnutu odluku ukinuti
160
ter dosliedno tomu, obavljenu jur prodaju šume Madjareve bare, odnosno
sveukupne dione zalihe iz iste šume pod nižje navedene uvjete dozvoliti.
Pritužba nekih zastupnikah obć. Gorjan de p. 30/7 1876. br. 7041 da će im
obćina kod predstojeće šumske segregacije
/str. 1v/ prikraćena biti ako vlastelinstvo djakovačko šumu Madjarevu baru
prodade netemeljita je i neosnovana i nemože se uvažiti glasom bo zapisni-
ka od 10/11 1873. o predhodnih izvidjenjih koja su odlukom kr. sudbenog
stola u Osijeku od 23/8 1873. broj 205 u segregacionalnoj parnici vlastelinstva
djakovačkoga proti obćini Gorjan odredjena, zatim glasom zapisnika od 1.
svibnja 1874. o udostovjerenju rečenih predhodnih izvidjenjah koje je udo-
stovjerenje odredjeno odlukom kr. sud.b. stola u Osieku 6031/3 1874. br. 52
zahtievali su ovlaštenici Gorjanski bez obzira na Madjarevu baru iz zdrav i
cielovite hrastove šume Šibik 4 jutra na urbarsko selište, dakle za 106 12/32
selišta ukupno 426 jutara; a pošto Šibik po izvidnom zapisniku ima 509 juta-
rah to su ovlaštenici Gorjanski za svoju urbarsku kompetenziju osjegurani,
tim više što je šuma Šibik u takovu stanju i položaju da se iz nje po propisu
§7 previšnjega patenta od 17. svibnja 1857. pripadnost od 106 12/32 selištah
namiriti može.
Isto tako nije osnovan ni iztaknuti u odluci prigovor naime da je vlastelistvo
već mnogo šume posjeklo bez da je koju uzgojilo ili uzgojiti ustojalo (!), gla-
som bo izvidnoga zapisnika imade vlastelinstvo djakovačko do 9890 ralih 8
do 60 godišnjih liepih podpuno dobro uzgojenih mladih šumah od kojih je
sadanji vlastelin 4680 ralih uzgojiti dao.
Napokon, nestoji ni ovaj prigovor da će porezna snaga dobarah vlastelinstva
oštećeno biti kad se šuma Magjareva bara izsieće jer će se kao što je gore re-
čeno posječena površina opet s’nova pošumiti i uzgojiti, s’druge strane pako
šuma Madjareva bara prema gore navedenom izloženju nije poslednja šuma
vlastelinska.
Medjutim pošto se prodaja sveukupne dione zalihe nalazeće se u šumi Ma-
djarevoj bari nemožee smatrati redovitim užitkom, nadalje pošto vlastelin-
stvo po glasu izvidnoga zapisnika imade do 1060 ralih mladih branjevinah
koje su od god. 1869. ovamo počamši nastale, ali koje su većom stranom
ostale nenaplodjene, a ujedno i tako zatrpane granjem, iverjem i inim od-
padci, da se mladi naraštaj dizati i razvijati nemože; pošto pri sastavljanju
dražbenih uvjeta i odnosnoga kupo-prodajnoga ugovora nije nikakov obzir
na to uzet, da se osjegura pošumljenje šume Madjareve bare – kupac bo nije
obvezan pri sječenju i obaranju stabala držati se načela šumarske sječe, a nije
niti dužan sječinu iza dovršene sječe očistiti; pošto napokon vlastelinstvo za
161
svoje šume koje obsižu oko 30.000 jutarah neima gospodarstvene osnove, to
se ujedno odredjuje što sliedi:
1. /str 2r/ Kupovnina za prodanovi šume Madjareve bare stablov

imade se uglavičiti na korist biskupske stolice djakovačke dakle na
korist ne samo sadanjega biskupa djakovačkoga nego i njegovih
nasljednikah.
Tomu shodno imati će kr. podžupanija radi uglavičenja i uvršćenja
upitne glavnice u dotacionalni i temeljni imetak biskupske nadar-
bine o dozvoljenoj prodaji šume Madjareve bare kaptol djakovački
obavjestiti a ujedno duhovni stol dotično Preuzvišenoga g. biskupa
djakovačkoga pozvati da prama izplati kupovinskih obrokah po
smislu kupoprodajnoga ugovora u sporazumljenju sa Kaptolom
saobćuje kr. zem. Vladi učinjene uplate a tako i uloženje glavnice
na korist nadarbine.
Glede odnosne posvetne izprave i načina uplate kupovinskih ratah
sliedeće posebno riešenje
2. Mlade branjevine štono su od god 1869 nastale i koje nisu podpuno
oplodjene imadu se naknadno ručnim ili umjetnim načinom valja-
no popuniti, pošto budu prije od zaostalih ogranakah i inih odpa-
dakah na toliko očišćene, da se mladi naraštaj bez zapreke razvijati
i dizati može.
3. Vlastelinstvo imat će se pozvati da za svoje šume gospodarstvenu
osnovu po načelih i pravilih šumarske znanosti po sposobnom i
izkusnom vještaku u roku od 4-5 godinah sastaviti dade, a onda
takovu kr. zem. vladi na odobrenje predloži.
4. Prostorni obseg šume Madjareve bare imade se sasvim točno rieč-
mi označiti i topografične medje navesti što će se najshodnije posti-
ći tim da stranke medje obidju i zabilježe i o tom zapisnik sastave
koji će se ugovoru prišiti.
5. Nacrt na koji se ugovor poziva i koji treba da je tako točan da se
eventualno mjerom obseg šume ustanoviti uzmogne imade kupac i
prodavac potpisati isti ugovoru prišiti i propisni pečati konce učvr-
stiti /:§ 130 grpp:/
6. Pošto kupac d(?) sve drvo, bilo za njegovu porabu ili ne mosjeći
iade, bez da je ustanovljeno da li ga mora i izvesti to se vlastelin-
stvu do znanja staviti ima, da će se od strane oblasti strogo paziti
da se šuma Magjareva bara po pravilih šumarskoga gospodarstva
162
goji i da vlastelinstvo obvezano ostaje o svom trošku po izsječenju i

izradbi drvah istu šumu po prepisu šumskoga zakona očistiti.
U kom se obziru kr. podžupaniji već sada nalog izdaje da strogo
nad tim bdije, da se odnosni propisi zakona šumskoga u ovom po-
gledu točno vrše.
7. Napokon valja upozoriti vlastelinstvo da ona dva svjedoka kojih je
potpis na ugovoru potreban ne smije stajati u službenom odnošaju
naprama vlastelinstvu /§155 i 150 grp:/
8. Troškovi skopčani sa očištenjem i novim uzgojom šume Madja-
reva bara, kao i odštetne tražbine koje bi mogle iz sklopljenja sa
Schmidtom ugovorom nastati imat će se namiriti iz dohodakah
beneficiuma biskupskoga tako da glavnica stečena odobrenom ku-
poprodajom u prvobitnoj svojoj svoti od 400.000 f ima bezuvjetno
ostati netaknuta.
Ovim se riešava takodjer i molba vlastelinstva djakovačkoga za dozvolu
prodaje šume Madjareve bare de pr. 29/8 1876. br. 16691 a tako i podnesak
istoga vlastelinstva de pr. 18/9 1876 br. 18085 kojim se na rečenu molbu do-
prinašaju naknadno njeke izprave.
Ova odluka priobćuje se uz povratak mappe kupoprodajnog ugovora br. 9
i uvjetah br. 8 slavnomu upraviteljstvu vlastelinstva s tim da istoj u svakom
pravcu udovolji a naročito da kupovninu za šumu Magjarevu baru prema
točki prvoj kod Preč. kaptola djakovačkog uloži, kojemu je odavle nepo-
sredno ova odluka priobćena; da gospodarstvenu osnovu za svoje šume do
konca studenog 1881. sastaviti dade i podnese, da prema točki 1 i 5 medje
Madjareve bare, obavljene i zabilježene, pak i nacrt točan sastavljen, te sve
ovo ugovoru prišito bude; da uz obdržavanje svih uvjetah i pošumljenje pri-
je nezaplodjenih prostoriah obavljeno bude.
Kr. podžupanija
U Djakovu dne 16. studenog 1876.
Kr. podžupan
M. Ožegović v. r.
(HR A HAZU – 59, XI – B/V Đakovačko vlastelinstvo, spis 2 (16. 11. 1876.))
[R. S.]
163
Odobrenje Đakovačke podžupanije u Đakovu vezano

uz molbu Josipa Jurja Strossmayera da se posijeku šume
Cerovac, Branjevina, Pašina i Krndija radi prenamjene u
oranice.
Broj 4788 1878

Kr. podžupanija u Djakovu povodom molbe Josipa Jurja Strossmajera (!) bi-
skupa kao posjednika vlastelinstva djakovačkoga pr. 17. rujna 1878 br 4788
da mu se dozvoli jedan dio šumskoga zemljišta izkrčiti i za drugu vrst godi-
tbe upotriebiti – nakon vodjene razprave odlučuje kako sliedi:
Posjedniku vlatelinstva djakivačkoga Josipu Jurju Strossmajeru (!) biskupu
ovime se u smislu §2. šumskoga zakona od 3. prosinca 1852 dotično ces. Pa-
tenta od 24. lipnja 1857 dozvoljuje da je vlastan na svoj trošak u por. (= pore-
znoj?) obćini Gorjani i Punitovci alodialno šumsko zemljište, pod parcelium
brojem katastra u nacrtu
574/2 Cerovac zvano sa 307 j. (jutara RS) 501 (...)62
521 Branjevina zvano sa 221 j 1331 (...)
4021 Pašina _ _ _ (sic!) sa 555 j 379 (...)
4171 Krndija sa 1452 j 904 (...)
_______________________________
ukupno 2536 j 1575 (...)
upisano izkrčiti i u drugu vrst gojitbe imenito oranicu pretvoriti te kao ora-
nicu i uživati, a vrst težatbe šume im prestaje.
Razlozi
Vlastelinstvo djačkovačko posjeduje svih zemljištah 35000 jutarah, a od tih
zemljištah šume, živice iznašaju preko 30.000 jutarah , sliedstveno oranicah
i liadah veoma malo imade, dakle i malo proizvoda.
Zatim vlastelinstvo djakovačko u ataru poreznih obćinah Gorjani i Punitovci
oranicah niti livadah neima veče jedino šumska zemljišta, dakle niti razmjer-
nih koristih od zemljištah nevuče, jer urbarske obćine Gorjani i Punitovci
jesu sasvim u šumah i u pašnjacih od vlastelinstva djakovačkoga odieljena i
tako vlastelinska zemljišta sa služnošću obterrećena nisu.
Povjerenstvo na licu mjesta izvidilo da se 2536 j 1575 (...) bez svake zaprieke
za drugu koristniu vrst gojitbe upotriebiti mogu več i zato, dočim ta zemlji-
62 Gore neki nečitljiv znak; možda „hvati“ („fati“)?
164
šta sada niti šume većinom nisu, veče su na mnozih mjestih zarasle šikare
gdi šuma niti uspievati valjano nemože, jer drvljem posuto i korovom obra-
šćeno.
Upitna zemljišta spadaju medju ona, koja se po naredbi Vis. Kr. zem. vlad-
noga odila od 11/11 1876. br. 21328 tečajem 6 godinah očistiti i za gojitbu
prirediti imadu.
/str 1v/ a to će izkrčenjem najprije izvedeno biti.
Ova odluka priobćuje se i Vis. Kr. zem. vladnom dielu za bogoštovje i nasta-
vu na znanje.
Kr. podžupanija u Djakovu
11. studena (!) 1878.
Kr. podžupan
M. Ožegović v. r.
(Izvor: HR A HAZU – 59, XI – B/V Đakovačko vlastelinstvo, spis 3 (11. 11.

1878.))
[R. S.]
165
Prijepis darovnice kojom je đakovački biskup

Josip Juraj Strossmayer 20. kolovoza 1876. darovao
đakovačkom stolnom Kaptolu 400.000 forinti zarađenih
od prodaje šume Mađareva bara.
Prepis.
Venerabile Capitulum! In administrandis bonis mensae episcopalis illud

semper firmissimae regulae instar tenui adusque, et tenebo, quoad vixero ut
bona episcopalia administrentur et applicentur juxta Dei voluntatem et le-
gum canonicarum sanctiones. Hoc spiritu animatus et non tantum praesen-
tibus verum etiam futuris episcopatus hujus indigentiis providere cupiens,
sequentia statuo: Sylva dominalis „Madjareva bara“ dicta ex gravisssimis et
ineluctabilibus rationibus, mox et sine ulla dillatatione vendi debet, prouti
jam revera etiam vendita est pretio: quadringentorum millium florenorum
aus. val. – Mea itaque decisio est quam ultimae instar voluntatis sanctam
semper et inviolatam esse cupio: ut haec summa 400.000 fl. aust. val. sem-
per et in perpetuum ad bona mensae episcopalis pertineant adeo, uti actua-
les episcopi bosnenses et syrmienses nonnisi usum fructum hujus summae
suae dispositioni suoque arbitrio subjectum esse norint. – Per se utique pa-
tet: idem de me quoque intelligi debere, quoadusque vixero et sedem hanc
episcopalem tenuero. – Puto, tutissimum fore, ut haec pecunia, quae juxta
concernentis contractus tenores successivis vicibus intra quadriennium atta-
men tota realis evaderet, in chartis sic dictis indemnitatis croaticae colocetur
et a venerabili capitulo harum dioecesium custodiatur et administretur.
Rogo, itaque venerabile Capitulum, ut hanc meam inalterabilem voluntatem
ac decisionem aequo animo excipere, scriptum hanc in scriniis suis in perpe-
tuum custodire et pecuniam ipsam, dum et prouti deposita fuerit, recipere
et modo supra dicto administrare dignaretur. – Datum Diacovae anno 1876,
die 20. mensis augusti. – Josephus Georgius Strossmayer m. p. Epp’us bo-
snensis et syrmiensis.
Br. 73. Da je ovaj prepis sa izvornikom, koj se u pismohrani stolnoga Kapi-

tula bosansko-djakovačkoga čuva, doslovno suglasan ovim se potvrdjuje.
166
U Djakovu 27. kolovoza 1876.

Matthia Mihaljević
Kanonik – Štioc i stolnoga
Kaptola Bosansko-Diakovačkog Predsjednik

(Izvor: HR-HDA-78, PRZV, Kut. 107, 1849/1876 (27. 08. 1876.))
[R. S.]
167
Mijat Stojanović, Slike iz života hrvatskog naroda po

Slavoniji i Sriemu (1881) (ulomak)
Opis slavonskih šuma koje Mijat Stojanović donosi u djelu Slike iz života hr-
vatskog naroda po Slavoniji i Sriemu koristan je izvor za rekonstrukciju izgleda
slavonskih šuma i analizu životinjskog svijeta u njima, kao i za istraživanje
subjektivnog doživljaja slavonskih šuma sredinom 19. stoljeća.
Krasno je viditi voćnjake sa stablih jabukovih, kruškovih, sa orašjem, višnja-

mi. trešnjami, tunjami (gunjami), oskorušami, mušmulami i drugimi stabli
sa velikimi otrokami, sa širokimi granami prostirućimi se u okrug sa kroš-
njom sastojećom se iz množtva kitnjastih grančica i listnastih hvojah. Liepi
su i gajevi sa grmjem i šikarjem i sa pojedinimi stabli: ali šume, lugovi sa
stoljetnim hrašćem i drugi mi ogromnimi stabli, zaista su veličajne. Kudgod
pogledaš okom u šumi, vidiš oriaška stabla, kako uzdižu gore u zrak k’ nebu
pod oblake silne otroke i visoke svoje grane. Debela su i visoka hrastova
stabla, odjevena hrapavom, izpuckanom, debelom korom, po kojoj se uhvati
kadšto mav zelenkasti, žutkasti ili bielkasti kano svjedok starodrevnosti, a
grane su i otroke razvržene na strane, vršika krošnje siže pod oblake, kud
se često krese hitre munje i letaju suri orli i sivi sokoli. Ima po slavonskih
šumah i mnogo jasena i drugih vrsti stabala. Na mnogih stablih nalaze se
gnjezda: orlova, sokolova, kanjugova, kobčeva, piuljačina i drugih velikih
ptica; po stablih raste imela, od koje se pravi lepak, rastu po hrašću šiške i
šišarice, izpod hrastova žilja zecgljive, po stablih škripnjevi, kadionice i gube
(trud), po brestovih kladah gljive brestovače (dobre za jelo kano i zecglji-
ve), a po gustih šumah na zabitnih mjestih u šupljih stablih nalazese ležaje
kurjačje, lisičje i drugih zvieri. Velike su i prostrane slavonske šume prosti-
ru se skoro neprekidno po cieloj Slavoniji od hrvatske medje do preko pol
dolnjega Sriema. Ondje nalazi lovac kuna, vjeverica, lasica, dabara, njekoč,
(dok su šume za moga djetinstva još veće i gušće bile) risa, divljih mačaka;
razne vrsti ptica: orlova, kanjuga, piuljača, kobaca, sokola, jastrebova, grla-
ša goluba i grlica, žuna, droždova, šljuka, djetelja, vuga, slavulja, kukavica,
brzelja, gavrana, vrana; čavka, sinica, vrabaca; po šumskimi barami vide se:
čaplje, galebi, čigre, labudi, guske, patke, eje, liske, ronci i mnoge druge ptice
štulače i plovice. U šupljih stablih ima dosta: puhova, lasica i miša. U šumi
168
nalazi se divljih pčela, stršena, osa, obada, muva, mušica, kamara, buba, lep-
tira, crvi, mravi i svake vrsti sglavkara. Ljeti je u šumi sjenka i hladovina.
Na mnogih mjestih u šumi odjekuje se odziv svakoga glasa. U jesen pune su
slavonske šume žira, bukvice i svinja.
Jedva išta u meni može pobuditi toliku pobožnost, kano kad se sam samcat
šećem po šumi (što sam u Slavoniji, u miloj mi postojbini često činio) i nigdje
se u meni tako neposestre milinje i slast prirode i pobožnosti kano ondje,
u zabitnom, tihom lugu. Kad podnevnog sunca žar i sjaj probije kroz šum-
sko zelenilo, i svako drvo, svako stablo postane sviećnjakom i svaki listak
na drvetu sviećicom, od kojih prosunjci prosiplju se kano veliki dukati po
šumskoj tratini. Kako je tad sve zeleno, sve sjajno, sve toplo; sve vonja! Gdje
li je na tom svietu gradjevina toli krasna, kano što je svod grana na visokih
stablih, a nad granami žarko sunce i ljetno, vedro nebo ! U takovom hramu
stojeći poćuti čovjek duboko u svomu srdcu, kako je malen, ubog i griešan,
skoro reći nevriedniji od posljednjeg suva listka, štono ga vjetar obara i baca
na zemlju s’ drveta. Onaj listak, što opada s’ drveta, nije opao po svojoj volji,
nego ga je taknuo božji prst i oborio: ali koliko i koliko puta odpadne čovjek
od Boga srušen burom svojih strastih, odpadne po svojoj volji griehom od
Boga. Ipak u šumi, u tom veličanstvenom hramu majke prirode pobožna
duša skrušivši se i izmolivši “Gospodine pomiluj!” uznese se i zapjeva “Sla-
va Bogu na visini!” iakoprem je nedostojna i nevriedna, rada je navješćiva-
ti slavu Gospodnju, i veselit se nad slavom, veličinom i krasotom božjom,
kano mala mušica, što lepeće i raduje se na prasunju ljepoti.
(Mijat Stojanović, Slike iz života hrvatskog naroda po Slavoniji i Sriemu (Zagreb,

1881), 10-12.)
[D. Ž.]
169
Razne vijesti u Šumarskom listu (1877-1886)
Šumarski list kontinuirano izlazi u Zagrebu od 1. siječnja 1877. godine kao

glasilo Hrvatskog šumarskog društva i jedan je od najstarijih stručnih ča-
sopisa u Hrvatskoj. Članci i tekstovi u Šumarskom listu uglavnom su znan-
stveno-stručnog karaktera i pokrivaju široko područje vezano uz šumarstvo
i šumarsku struku. Izabrana građa iz Šumarskog lista prenesena je iz prvih
deset godina njegova izlaženja (1877-1886) i to iz dijela časopisa u kojem su
se donosile različite vijesti i zanimljivosti, koje danas mogu biti korisni izvo-
ri za istraživanje različitih aspekata povijesti slavonskih šuma.
1877.
„Utopio se u slavon. šumah“

Kako čujemo, utopio se je pred nekoliko dana zastupnik trgovačke tvrdke
Werhan, koji je primio 2500 jutara šume iz velike prodaje od bivšeg krajiškog
konzorcija. Isti Werhan jedan od najvrstnih njemačkih drvotržaca, stanovao
je u šumi Topolovac i valjda uslied zadnje povodnje hotio se je sa njekoliko
težakah spasiti; nu siromak zaglavi skupa sa dotičnimi težaci. I on se nije
nikada nadao, da će u slavonskih hrastovih šumah glavu izgubiti.
H-y
Šumarski list 1 (1877), str. 54
1880.
„Glavna skupština 1880“

Četvrta redovita skupština hrv. slav. šumarskog družtvaobdržavati će se po
zaključku izvanredne glavne skupštine od 9. studena ove godine u Vinkov-
cih u Slavoniji. Predmetom ekskurzije izabrane su šume brodske imovne
obćine, ako bude od potrebe i šume državne i vlastelinske šume susjednoga
provincijala. Mjestnimi poslovodjami izabrana su gospoda: C. kr. šumarnik
Richter i nadšumar Radošević. Naša ovogodišnja glavna skupština čini se po
tom da će biti vrlo zanimiva, jer ne samo da tiem stupi naše domaće družtvo
prvi puta na slavonsko zemljište, već će učestnici na exkurzije imati ujedno
170
prilike doći u same hrastike i ne samo čuditi se gorostasnim hrastovom, već

će se osvjedočiti, da se šumogojci u Slavoniji razumiju u unovčenje tih hra-
stika, gojenje istih i našumljivanje, pa se je mnogomu liepomu nadati. Osim
toga možemo se nadati od velikodušnosti brodske imovne obćine i gostolju-
bivosti slavonskih Hrvata, da će nas liepo primiti, kao što su nam uviek na
ruku išli. Želimo jedino, da izaberu naši mjestni poslovodje za ovogodišnju
družtvenu skupštinu što prikladnije vrieme, gdje smo mi šumari manje za-
priečeni drugimi službeni poslovi, a program da im bude što obilniji!
Šumarski list 2 (1880), str. 92.
1881.
„Priestolo-nasljednik u Cereviću u Sriemu“

Kao što ljanjske tako i ljetos kraljević Rudolf udostojio našega velikaša grofa
Chotteka svojim previšnjim posjetom, došašćem na lov u Čerević (Sriem),
gdje je Njegova Visost od 2. do 7. studena blagoizvolila sa svojom običnom
pratnjom boraviti. Gospodin grof Chottek dao je u tu svrhu usried svojih
šuma sagraditi prekrasan lovni stan sa više od 30 soba. „Sriemski Hrvat“
piše o tom lovu, da je u obće prema lanjskom izpao slabo. Ubijena su naime
samo dva orla, jedan vuk i nešto manje zvjeradi. Odanle je njegova Visost još
i odputila se u lov na medjede i droplje u susjednu Ugarsku.
„Neopreznost na lovu“
Kako smo mogli čuti, ubio je na mrtav neki častnik na lovu s neopreznosti
načelnika u Vinkovcih i predsjednika brodske imovne obćine Adolfa Bella,
čovjeka veoma čestita i od sviuh, koji ga poznavahu, ljubljena. Iz ovog ne-
sretnog dogadjaja uviditi je, kako lahko s nepazljivosti kobni udes svoju žr-
tvu grabi, s toga treba u svakom pogledu, a osobito pako na lovu, oprezan i
pozoran biti.
„Lovski odnošaji u gradiškom okružju“

Sa pouzdane strane javljeno je našem družtvu, da se ustanove zakona o lovu
u gradiškom okružju po organih državne šumske uprave i imovne obćine
gradiške ne rabe, kako bi valjalo, što se je opazilo imenito prošle zime, gdje
se u bližnja mjesta i gradove provincijala množina divljači iz susjednog gra-
171
diškog okružja, osobito srne, zečevi, lještarke i jarebice na prodaju nudjahu,

a kod trgovaca u Pakracu vidjet je zečjih kožica na stotine. Uzrok tomu ža-
lostnomu pojavu pripisati je jedino mlitavom ili pako nikakvom nadzoru
od strane za to u prvoj liniji pozvanih organa. Dočim je u lovnom zakonu
za obranu divljači skrbljeno izdašnimi kaznami proti takovim prestupkom,
dapače se istim zakonom posjednik i zakupnik lova strogo na propise ogra-
ničuju, počinjaju zvjerokradice veliku štetu pobijanjem divljači uzprkos svih
strogih propisa na očigled za čuvanje lova pozvanih organa. Upozorujemo
na prednavedenu okolnost sve oblasti i urede, da kroz podčinjene si organe
svimi zakonom dopustljivimi sredstvi svojski nastoje o točnom izvršivanju
lovskoga zakona te da proti krivcem najstrožije postupaju.
1882.
„Gatanje, da li će se žir pretvoriti u šišaricu (lučec)“

Veleštovani gosp. nadzornik šumarstva J. Ettinger piše nam: Koncem mje-
seca svibnja t. g. podjem kroz neko selo i stanem da razmatram na samot-
nom jednom dubu, ima li na njem žira. To opazila jedna baka, napajajuća sa
svojim unučetom na obližnjem zdencu telad, te videć što radim, primjeti:
„Rodio je, samo ako je tako i u šumi urodio!“ – Ja joj odvratim, da valjda ima
dosta svinja, da ih u žirovinu tjera, a ona će na to: „Hranili smo ih dakako,
dok je bilo hrašća po šumah, ali odkada su šume izsječene – jok, ne držimo
jih, – no mislim, da će se žir u šišaricu prevrgnuti“. – „ Po čem Vi to sudite?“
– „Znam to“ – reče, „kad šljive okilave“ (gdjegdje kažu, da se šljive u rogač
pretvaraju), kao što su ove godine, onda je nade, da će biti šišarice; pa zar
vi to neznate? Mi žene i djeca“, nastavi ona, „zaslužimo si skupljajuć iste
po koji grošić, a dok bijah mlada, a još ne bijahu šume izsječene, kao što ih
vidite sada, zaslužila sam si svilene marame i fertune (pregače), pak su onda
djevojke po selu i gizdavo nosile, a sad – sad jedva da nasmagaju i domaćeg
platna, a na svilu im ni pomislit nije. Dok je šume bilo i kuća nam je dobro
stajala, jer smo držali preko 100 glava svinja, a sad jedva da držimo i dvoje,
troje. Pošto mi baka sve više jadikovati stala, oprostim se i odem. Odvezav se
zatim u drugo selo, unidjem, dok mi kočijaš napojio konje, u gostionu, gdje
nadjem više žena i djevojaka skupljenih oko Kranjaca, tržećih mindjuše (na-
ušnice), vrpce, čipke i druge sitnarije. – Ne imajuć mnoge od njih gotovine,
da si potrebno kupe, obećavahu Kranjcu, da će mu robu platiti k jeseni, dok
pokupe šišku. – Čuvši to, padnem im u rieč: „A hoće li biti šišarica?“ „Kako
172
ne“, odzove se jedna snaša, smijuć se na me, „kad su nam šljive okilavile, biti
će vjere i šišarica“. – Pa i zbilja im Kranjac dao na vjeru robe. – Valja li gatanje
to, do malo ćemo viditi sami.“
J. Ettinger
Šumarski list 4 (1882), str. 214-215.
„Lužnjak od 246 godina starosti u slavonskoj nizini“

Od ravnatelja dobara g. baruna Prandau-a, g. A. Danhelovsky-a, primismo
sliedeću vrlo zanimivu crticu: „Usried prekrasnog uzraštaja sastojine, sasto-
jeće se većinom iz doraslih, a čestimice baš i iz prastarih lužnjaka u budimač-
koj srezi (šumarije D. Miholjačke), čijim krasnim hrastovima se je divio svaki
gledaoc, osobito se izticaše gori spomenuti dub toli svojom dimenzijom, kao
i ostalimi vidljivim vanjskim znaci. Gledajuć toga gorostasa, koji u svakom
pogledu daleko nadkrivljaše sav okoliš, i nehotice nam se nametnula mi-
sao, da kušamo upoznati prošlost njegovu i uzraštaja mu, da mu proučimo
bit postanka i obstanka. Nadvojbeno je, da bi isti interes zaslužio taj dub
takodjer i sa gospodarsko-vriednostnog obzira, pa zato se i eto latismo sad
nakon što je oboren, da na temelju točnih iztraživanja amo odnoseće se či-
njenice pronadjemo. Nu prije još da ga opišemo, i to prije nego li bje oboren.
Dub je taj uzrastao na ponešto uzvišenoj, od poplava zaštićenoj stojbini hu-
mozno-pjeskovite ilovače. Starost sastojine iznašaše popriečno 140 godina, i
to od 120 do 250 godina razlike u dobi pojedinih stabala; sklob bio je dobar,
uzrast vrlo dobar. Obkoljen je dub taj sa pet, u udaljenosti od 5, 8, 12, i 20 me-
tara stojećih hrastova srednje jakosti, ter sa nekoliko slabijih grabića; nablizu
imade tu i tamo nešto trnja. Visina debla tog duba ocienila se na 17 metara,
nad kojima se razvila trograna krošnja s najvišom točkom od 14 metara, tako
da prema tomu skupna visina njegova iznaša 31 metar. U visini od 8 metara
izrasle su tri grane od 20, 18 i 8 centimetra debljine, od kojih je posljednja
suha. Vršci imadu 80, 78 i 45 centimetra u promjeru s zajedno sa korom, a
nešto su posvodjeni. Na sjevernoj strani nalazi se od zemlje u vis na deblu
do 4 metra duga brazda, u kojoj se može razabrati nekoliko škulja od ličinka,
te s kojih se dade slutiti na nutarnju bolest debla. Kora je po žici razpucana,
brazde teku vertikalno; deblo je do 8 metara iznad zemlje valjasto, zatim
se vidljivo sužuje promjer, a u cielosti je deblo čunjevito. Na gornjem dielu
debla viditi su dviemiene, inače je pako upravnog uzraštaja. U krošnji ima-
de nekoliko suhih grančica, cio izgled duba pako obećaje osobitu tehničku
upotrebljivost drva. Po podsjeku stabla. Dub taj bje u travnju t.g. oboren, i to
izkapanjem, deblo u trupcu za laktovinu i cjepku gradju razpileno, imajuć
173
na označenih točkah sliedeće dimenzije, i to (...) godova izbrojilo se u 260

cm visine iznad zemlje 234. U 1600 cm visine iznad zemlje 214. U 1340 cm
razlike = prirast u visinu za 20 godina. Starost duba dakle iznaša 234 + 12, do
visine od 260 cm uzeto = 246 godina.“
A. Danhelovsky
1883.
„Hajka na grabežljivu zvierad“

Dne. 12. i 13. rujna t. g. držana je u obćinibegtežkoj podžupanije požežke,
lov na grabežljivu zvierad, kojom sgodom vješti lovci oborili 9 kurjaka (3
stara i 6 mladih) i 5 lisicah, dakle ukupno 14 glava grabežljive zvieradi. U
istoj se obćini sprema opet hajka na kurjake, koji da se još u njekojih mjestih
na čopore javljaju. Lov je rukovodilo, kako iz Nar. Nov. razabiremo, obćin-
sko poglavarstvo, po odredbi kr. podžupanije. Spominjuć tu viest žalimo
veoma, da smo i otu noticu tek iz drugih novina povaditi – akoprem družtvo
naše i u samoj Požegi imade članova, koji se vole izticati svojim zvanjem!
1884.
„I opet ubiše lugara“

Dne 6. ožujka sastao je lugar Janos Gilić u šumi „Kovačica“ žitelja Stjepana
Kulića iz Eminovca u podžupaniji požežkoj, koji je krao drva, te mu oduzeo
sjekiru. Kad no se poslje toga Gilić vratjao iz šume kući, dočeka ga. Kulić u za-
sjedi u voćniku, navali na njega ter ga lopatom toli silno udari po lubanji, da je
Gilić drugi dan usljed tako zadobivene ozlede umro. Ubojica predan je pravdi.
„Hajka i redka lovina“

Dne 20. listopada t. g. obdržana bi u Vinkovcih, u šumskom dielu „Dubo-
vica“ hajka. Ista bijaše ondnošajem primjerno povoljna, ubita su tri kurjaka
(dva su težko ranjena) jedan mačak i jedna lisica. G. mjernik Rogulja ubio je
kurjaka vanredne veličine, kojemu je polovica desne prednje noge, do izpod
koljena manjkala, tako da je od lieve za 15 cm kraća bila, što je pako pri tom
najčudnovatije, da su se na toj nozi, tečajem vremena razvile podpuno novi
174
tabani, dapače i jedan nokat! Prisutni lovci sudili su, da je taj vuk prije dulje
vremena u gvoždju nogu ostavio.
A. V.
1885.
„Produkcija kestenja u Slavoniji“

Vadimo iz izvještaja trgovačke komore u Osieku: „Kesten dolazi kao šumsko
drvo jošte u požežkoj podžupaniji, dočim se inače u većem obsegu ponajviše
u veleposjedih kultivira. Na bivšem državnom dobru Kutjevu nalazi se čisti
kestenik od 90 jutara, osobito liepim i velikim plodom koji godimice daje
znatni čisti dohodak. U iole povoljnih godinah urodi ovdje do 5000 met.
centi kestena, koji se najviše u zemlji samoj potroši. Bolje i izabrane vrsti
izvažaju se u Ugarsku i podunavske kneževine, te se i na svih domaćih mje-
stih i tržištih prodaju. Lošije vrsti rado uzimlju, kao izvrstnu svinjsku krmu
slavonska i ugarska tovilišta za svinje. Najveću zaprieku trgovini ovom ro-
bom čini manjkajuća svaka komunikacija u nutarnjosti Slavonije. Nuuzpr-
kos tomu dovažaju producenti sami znatnu množinu kestena u Osiek, da
se odtuda parobrodom ili željeznicom dalje odprema. Na jesenskom sajmu
u Osieku bijaše ciena kestenu prilična prema kakvoći i tražbini po 10 do 20
for. po metr. centu.
1886.
„Orijaška gljiva“
Početkom listopada namjerio se lugar vlastelinstva djakovačkog Čiro Gre-
ganović, u vlastelinskoj šumi zvanoj „Bakunovac“ (u području drenjanske
obćine) na baš čudesnu i orijašku gljivu. Gljiva ta važila je 8 klgr. ter imaše
objam u obodu klobuka od 1,4 m. Zovu je tamo „Zec-gljiva“. Oblika je pira-
midalnoga. Kad ju je lugar našao, mogla je biti do 8 dana stara. Uzrastla je
bila tik debla prastarog kitnjaka hrasta na ilovastom tlu. Istu smo gljivu, uz
ukusan smok, osam ljudih jeli do sita, uz čašicu crne djakovštine, pjevajući
onu našu staru: Liepa naša...
S. P-ć.
[D. Ž.]
175
Josip Ettinger:
Šumsko grmlje i drveće u Hrvatskoj i Slavoniji,
1890. (ulomci)
Josip Ettinger (Nova Gradiška, 1822. – Zagreb, 1908) završio je 1848. Šumar-
sku školu u Mariabrunnu kraj Beča. Kao službenik Krajiške šumske uprave
radio je 1850-1866. u Kovilju, Titelu i Srijemskoj Mitrovici. Poslije je prešao u
Bjelovar pa u Zagreb, gdje je doprinio obnovi Hrvatsko-slavonskoga šumar-
skog društva (osnovano 1846). Suosnivač je i Zoološkoga zemaljskog muzeja
u Zagrebu, za koji je 1872. prikupljao materijal s Obedske bare u Srijemu.
Za Šumarsko-gospodarsku izložbu u Beču 1886. uredio je Odsjek krajiške
državne uprave. Objavljivao je stručne članke u bečkim i hrvatskim časopi-
sima. Po njemu je jednu podvrstu hrasta lužnjaka botaničar i pisac Ljudevit
Vukotinović prozvao Quercus Ettingeri. Objavio je više knjiga na hrvatskom i
njemačkom jeziku, uz ostalo priručnike o lovstvu i pionirsku raspravu iz zo-
ologije, Sriemsko-slavonsko-hrvatske divje životinje, zvieri i ptice (Zemun, 1857).
Glavno mu je djelo studiozan dendrološki priručnik Šumsko grmlje i drveće u
Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb, 1890). Uz podroban prikaz svih vrsta šumskog
drveća i grmlja zastupljenih na području onodobne Hrvatske, u tom je djelu
u bilješkama opisivao neke osobito velike, stare ili rijetke primjerke stabala i
uz to bilježio zanimljive kulturološke crtice i anegdote. U nastavku donosi-
mo izbor iz tih popratnih bilježaka.
Hrast lužnjak obični

U velikih hrastovih šumah, osobito u bivšoj c. kr. petrovaradinskoj pukov-
niji, nalazilo se je za moga službovanja kao šumara (godine 1852.) ogromno
debeloga hrašća blizu sela Bosuta (priedjel stara Sava), koje bijaše na pa-
nju preko 3 metra u promjeru debelo, nu obično bijaše ovo hrašće do preko
jedne trećine u srčini trulo ili sasma šuplje, nu svakako preko 600 godina
staro, te prem su ti hrastovi prestari bili, rodili su obično obilno žirom, te bi
nedvojbeno mogli 800-900 godina navršiti, da se nisu prije reda posjekli. U
istom mjestu pokaza mi lugar u njegovom toru osobito golem hrast. Imao je
na panju u obsegu 11.5 metara, iz nutra bila je šupljina u promjeru preko 250
176
c/m a s jedne strane moglo se u njega unići. Lugar primieti, da mu se njegova

krava u tom hrastu rado teli. Nadalje reče, od kada je sa hrasta vjetar otoku
odlomio, na kojoj bijaše imele, od toga vremena strada taj hrast od munje, te
da je već u kratko vrieme dva puta u njega udarila. „Zar upliva imela na mu-
nju?“ padem mu ja u rieč. – „Kako ne, reče lugar, jer u hrast na kojem imela
raste, munja ne udara“. K tomu primieti, da ga upravo radi toga, što munje
u njega udaraju, hoće domari posjeći.
Od hrašća ogromne debljine i duljine bijaše vidjeti još na Savi klada, na
kojih stajahu mlinovi, a za čudo debljih klada nalazilo se je na salaših u
Slavoniji, koje su postavljene kao vienac na bunarih.
Hrast kitnjak obični

I na Fruškoj gori bijaše ove vrsti „Laudonov hrast“ znatne debljine, od ko-
jega mi lugar još panj pokaza, kojega sam godine 1855. izmjerio, te imao na
panju 5.5 stopa. Kako mi lugar pripovjedi, pridano mu je ime „Laudonov
hrast“ u vrieme, kada je ovuda Laudon63 vodio svoju vojsku proti Beogradu.
Pod tim hrastom da je Laudon razapeo svoj šator, pod kojim je obdržavana
služba božja. Lugar mi reče, da pozna taj veliki hrast, dok je još stajao i da
je bio na panju šupalj, nu da su ga svinjari često podpaljivali, od čega se je
napokon i srušio, inače mogao bi još dugo vremena na uspomenu stajati.
Jagnjed ili crna topola

Od jagnjeda (topole) nalazilo se u bivšoj c. k. petrovaradinskoj krajiškoj pu-
kovniji kod Kupinova, tik na obali savskoj, ogromno stablo, koje je uviek
živo jadilo ladjare, kad su tuda prolazili, jer su ga morali obilaziti, te uviek
ciele strane (konope) razmatati, dok su ga obišli. To se stablo jagnjedovo
srušilo godine 1848. u Savu, pošto ga je voda podrovala. Pripoviedali su mi
tamošnji lugari (godine 1852. služio sam ondje kao šumar), da su taj jagnjed
mjerili i da je imao u obsegu 11 metara, a kad je Sava znatno pala, vidjalo se
tek ogromno deblo u vodi.
Vrba biela
Pogledom na starost biele vrbe ne ima tako stalnih pravila, kao kod drugoga
drveća, gdje se može po godišnjem prirastu drva starost stabla točno saznati
63 Ernst Gideon von Laudon (1717-1790), istaknuti habsburški vojskovođa. Iako u kasnoj životnoj
dobi, u Austrijsko-turskom ratu 1788-1791. zapovijedao je operacijom kojom je nakon trotjedne op-
sade u listopadu 1789. osvojena osmanska utvrda Beograd.
177
i prosuditi. Vrba bo, čim joj mine 40-50 godina, potrune u srčiki, što joj u
daljnjem rastu ni najmanje ne smeta, dapače, ako se vrba periodično klaštri,
to je tim snažnija, te bi se moglo kod vrbe uzeti, da joj u srčini toliko gnjili,
koliko drva u obsegu debla godimice uz koru prirašćuje, pa se takova gdje-
kad vidja razrašćena do 2 metra u promjeru debla, u kojoj se debljini ipak
jedva još 15 c/m drva na okolo sa korom drži, dočim je ostalo drvo od srčine
davno već izgnjililo ili se u prah pretvorilo. Godine 1858., za moga služ-
bovanja kod bivšega c. k. krajiškoga čajkaškoga bataljuna, kao nadšumar
u mjestu Kovilju, sastadoh se s jednim starcem, koji čuvaše u koviljskom i
karlovačkom ritu svinje, te se medju ostalim pustim s njime u razgovor ob
ogromnih debelih vrbah, koje su se oko njegove kolibe u ritu nalazile, i upi-
tam ga, što on misli, koliko bi te njegove vrbe stare biti mogle, na što mi on
smijuć se odgovori: „Bog bi sam znao; da su starije nego ja, to znam dobro,
jer ih dobro poznajem od svoje mladosti, od koje se u ritu zadržajem, te su se
u tom vremenu takodjer malo promjenile, a i onda sam ih već šuplje nalazio
i ja ih, kako vidite, često okresavam.“ Na to ga dalje zapitam, koliko da mu
ima godina, a on mi na to: „Ne znam, jer si godine ne bilježim; živim uviek
u ritu i čuvam tudje svinje, odkako je vodja Laudon išao sa vojskom kroz
Frušku Goru i Karlovce proti Biogradu. Mene su onda htjeli uvojničiti, na
što sam pobjegao ovamo u rit, gdje me nitko nije mogao niti naći, a još manje
uhvatiti. U ono doba, nastavi kriepki još starac, bio sam dobar za ženitbu;
sad računajte, koliko ima od toga vremena godina.“ Po mom računu, rekoh
mu, ako uzmem, si sa 18 godina za ženitbu bio, bio bi sad do 90 godina star.
„Tako će i biti, odvrati starac. Sudite dakle sad o vrbah, kojim može i preko
150 godina biti, pak će još mnogo godina živjeti, dok ih ne nestane.“
(Josip Ettinger, Šumsko grmlje i drveće u Hrvatskoj i Slavoniji (Zagreb: Knjižara

Dioničke tiskare, 1890), str. 2, 15, 75, 80.)
[S. A.]
178
Dnevnik jednog lugara s valpovačkog područja (1900.)
Dnevnik lugara Wilhelma Adama čuva se u Državnom arhivu u Osijeku

u sklopu fonda valpovačkog vlastelinstva (HR DAOS 476 – knjiga VII 659
– 1898.). Dnevnik je pisan od 14. veljače 1900. do 31. prosinca 1900. godi-
ne, a pokriva šumski predjel Topolina na području šumarije Harkanovci.
To je područje pokrivalo površinu od 793 katastarska jutra, a lugar Wilhelm
Adam svakodnevno je obilazio šume na tom području i bilježio raznolike
podatke vezane uz životinjski svijet, šumske radove, vremenske uvjete, lov
i krivolov. Lugar Wilhelm Adam rođen je 1860. godine u Mrzlom polju (op-
ćina Laško, Štajerska, danas Slovenija), a od 1. srpnja 1898. radi kao lugar u
Slavoniji. Dnevnik je pisan na njemačkom jeziku.
Službeni dnevnik64
DNEVNIK
14/II mit denen Djalogašenin Topolina Riksteige und Ale gereinigt bis Mitag
Nachmit geregnet AbendAnstant auf Schneb[a]h[n] nichts gesehen

15/II mit denen Djalogašen in Topolina Ale gereinigt bis Mitag. Nach-
mitag in Topolina Pappel abgerintet Frih und Abend Anstant auf
Schnebhan nichts gesehen
16/II in der Frih auf Schnebhn Strich nichts gesehen dan bei den Djalo-
gašen in Topolina nachgesehen beim Pappel abründen 2 Stük Reh-
wild in Topolina gesehen 4 Stük Rehwild in Wrpanagay gesehen
Abendanstante nichts gesehen
17/II mit den Djalogašenn den greslichen Wäg gebnet Frihauftant auf
Schneb[a]hn nichts gesehen
eine Wildkatze gesehen
in Topolina auf Frih Anstant aber nicht zum Schneb[ahn]
18/II in Walde Topolina nachgesehen
Abend Anstant Wägen Schnebhan nichts gesehen
64 iskani naslov dnevnika je na hrvatskom, a sam dnevnik pisan je rukom na njemač-

T
kom jeziku.
179
19/II im Walde Tobolina nachgesehen Wrpanagay und Gormašice u. Wr-

panagay 2 Stük Rehbeke und 3 Stük Rehwild im Gormošice 5 Stük
Rehwild gesehen
Abend auf Schnebhan Strich nichts gesehen
20/II in gantz Topolina und Wrpanagay nachgesehen Frih und Abend
Schnebhan Strich nichts gesehen
21/II in Wald Topolina und Gormašice Wrpanagay nachgesehen
in Topolina 3 Stük Rehbeke und 5 Stük Rehgaisi gesehen
Frih und Aben[d] auf Schnebhan Strich nichts gesehen
22/II in Walde Topolina und nachgesehen 7 Stück Rehwild gesehen Frih
und Abend auf Schnebhan Strich 1 Stük gesehen Abend
23/II beim Gericht in Našic mit Tomo Striskovic von Harkanovci N. 111
Schnebhan Strich nichts gesehen
24/II in Walde Topoline nachgesehen Neuhes nichts
Frih und Abend Schnebhan Strich nichts gesehen
25/II Vormitag auf Befehl in Harkanoce beim Herrn Revirferster
Nachmitag mit lugar Dušanek auf Hoter und Hutweite Hablanove
nachgesehen neuhes nichts
26/II in Walde Topolin Wrpanac Gay nachgesehen neuhes nichts Abent
auf Schnebhan Strich 2 Stük gesehen in Topolin
27/II in Topolina Wrpanagaj Gormasice nachgesehen
Neuhes nichts
Abend auf Schnebhan Strich 1 Stük gesehen im Mleka
28/II im Walde Topolina Gormašiće Wrba Gai nachgesehen
neuhes nichts Anstant auf Schnebhan 3 Stük gesehen in Topolina
1/III im Walde Topolina Gormašice Wrba gai nachgesehen
neuhes nichts frih Anstant 2 Stük Schnebhan Abend Anstant 3 Stük
gesehen in Tobolina
2/3 Frih Anstant auf Schnebhan
in Topolina 2 Stük gesehen
mit den Djalogašen in Topolina Steke herrausgenomen auf den Ae-
len
Abend Anstant auf Schnebh nichts gesehen
3/3 Frih Anstant auf Schnebhan in Topolina nichts gesehen
bei den Djalogasen in Topolina den ganzen Tag und in Gormosice
nachgesehen neuhes nichts Abend Anstand auf Schnebhan in Topo-
lina nichts gesehen
4/3 in Walde Topolina auf Anstant wegen Schnebhan in der Frih nichts
gesehen Abend Anstant eine gesehen und erlegt
180
5/3 Frih Anstant auf Schnebhan nichts gesehen

dan mit 2 Wegen und 3 Mann Rabeter in Jagt-Hausé Topolina Erden
gefirt Abend Anstant auf Schnebhan in Topolina nichts gesehen
6/3 Frih Anstant in Topolin wegen Schnebhan nichts gesehen dan in
Gormašice Wrba gai nachgesehen neuhes nichts Nachmitag bei den
Djalogašen in Topolina beim Steke herrausnemmen auf den Aälen
Abend auftant auf Schnebhan 2 St gesehen
7/3 Frih Anstant in Topolina auf Schnebhan 2 Stük gesehen Vormitag
in Gormašice und Wrbo gai nachgesehen neuhes nichts Abend An-
stant in Topolina auf Schnebhan nichts gesehen
8/3 Frih Anstant in Topolina auf Schnebhan nichts gesehen dan beim
Herrn Revirferster auf Befel dan in Gormasice und Wrba gai und
Topolina nachgesehen neuhes nichts Abend Anstant in Topolina auf
Schnebhan nichts gesehen
9/3 Frih Anstant in Topolina auf Schnebhan nichts gesehen
dan im Walde nachgesehen neuhes nichts
15 Stük Riegel für das Ispanat Walpo
Abend Anstant nichts gesehen
10/3 auf der Schnebhan Jagt in Topolina
Abend auf Schnebhan Strich nichts gesehen
11/3 Frih Anstant auf Schnebhan nichts gesehen
Abend Anstant auf Schnebhan nichts gesehen
Abend Anstant 2 Stük gesehen in Gormošice 4 Stük Rehbeke gese-
hen in Wrbo gai 2 Stük Rehbeke gesehen
gesehen Kutović
14/3 Frih und Abend Anstant in Topolina nichts gesehen
in Topolina nachgesehen neuhes nichts
15/3 Frih Anstant in Topolina auf Schnebhan nichts gesehen dan in Gor-
mašice Wrbogai und Topolina nachgesehen Abend Anstant in To-
bolin 1 Stük Schnebh gesehen
16/3 Frih Anstant in Topolina 1 Stük Schnebh gesehen dan den ganzen
Tag bei den Djalogasen in Topolina Steke heraus genomen
Abend Anstant in Topolina 2 Stük Schnebhan gesehen
17/3 Frih Anstant in Topolina 2 Stük Schnebhan gesehen dan den ganzen
Tag bei den Djalogašen in Topolina auf den Aele Stege heraus geno-
men Abend Anstant in Topolina nichts gesehen
18/3 Frih Anstant in Topolina 2 Stük Schnebhan gesehen
181
dan beim Herrn Revirferster Robetar übergeben

Abend Anstant in Tobolina 1 Schnebh gesehen
19/3 Frih Anstant in Topolina nichts gesehen
in Topolina nach gesehen
Abend Anstant 2 Stük Schnebh gesehen
20/3 Frih Anstant 2 Stük Schnebh gesehen in Tobolina Wrbo gai nachge-
sehen
Abend Anstant 2 Stük Schnebh
21/3 Frih Anstant 2 Stuk Schnebh Abend Anstant 3 Stük Schnebh den
ganzen Tag bei den Rabeter in Topolina Wege gemacht fir Fallen zu
stellen.
22/3 Frih Anstant 3 Stük Schnebh Abend Anstant 3 Stük Schnebh gese-
hen in Topolina den ganzen Tag bei den Rabeter in Topolina Wege
gemacht
23/3 Frih Anstant 4 Stük Schnebh in Topolina
dan auf der Schnebhan Jagt in Topolina
24/3 Frih Anstant 3 Stük Schnebh Abend Anstant 4 Stük Schnebh
bei den Djalogasen in Topolina St herausgenommen
auf den Rickstekeund Alen
25/3 beim Herrn Rewirfter auf Befel Frih aufstant 2 Schnebh
Abend Anstant 3 Schnebh gesehen
26/3 auf der Schnebhan Jagt
27/3 auf der Schneghan Jagt
28/3 im Walde Topolina nachgesehen
Frih Anstant 2 Schnebh
29/3 in Gormašice Wrbo gai und Topolina nachgesehen neuhes nichts
Frih Anstant 1 Schnebh
1/4 beim Herrn Rewirfter auf Befel in Harkanoce
6/4 beim Gericht in Našic
7/4 in Gemeinde Wald Biszovac und Hablenovce nachgesehen neues
nichts
182
8/4 auf Hoter Hablanovce nach gesehen neuhes nichts und beim Herrn
Rewirferster in Harkane auf Befel
9/4 auf Hoter Hablanovce nachgesehen neuhes nichts
10/4 in denen Gemeinte Welder Biszovac und Hablenovce und Raboće
nachgesehen nichts angetrofen
11/4 Vormitag auf Hoter Habjenovi nachgesehen
Nachmitag in denen Gemeinten Welder nachgesehen neuhes nichts
12/4 Vormitag auf Hoter und Gemeinte Wälder nach gesehen
Nachmitag mit lugar Dušaneka in Gemeinten Wald Ivanovce wegen
Wild diben auf Anstant aber nichts außgerichtet
13/4 auf Hoter Habjenove nachgesehen
Nachmitag mit lugaren Dušanek in Ivanovce Gemeinte Wald wegen
Raub Schützen nachgesehen aber nichts angetrofen.
14/4 in Gemeinte Welder Habjenovce und Biszovac und Hoter Habjeno-
vci abgegangenNeuhes nichts
15/4 Oster Sontag Zuhaus
16/4 Vormitag auf Hoter und Gemeinde Wald Habjenovi nach gesehen,
Neuhes nichts
17/4 auf Hoter Habjenovce nach gesehen, Neuhes nichts
18/4 Zuhaus mit 2 Wagen Mist gefirt in Garden Topolina
19/4 in Gemeinte Wälder Biszovać und Habjenovće abgegangen, Neuhes
nichts
20/4 auf Hoter Habjenovce nach gefahren, Neuhes nichts
21/4 Deto
22/4 in den Gemeinte Wälder Biszovac und Habjenovi und Hütweite we-
gen Raubschützen nichts angetrofen
23/4 Früh Anstant in Habjenovce Gemeinte Wald nichts angetrofen
[Vidi 24/4. 900 Kutrović]
24/4 auf Hoter Habjenove und Gemeinte Wälder nach gesehen, Neuhes
nichts
25/4 in Gemiente Wälder Biszovać und Habjenovci nach gesehen
26/4 auf Hotar Habjenovce nach gesehen, Neuhes nichts
27/4 in Gemeinte Wälder Bizovac und Habjenovce nach gesehen, Neuhes
nichts
28/4 in HabjenovciHoter und Hutesweite nach gesehen, Neuhes nichts
29/4 in Gemeinte Wälder Bizovac Habjenovće und Hutweite Habjenovci
Vormitag
Abent Anstant in Roboći wegen Raubschitzen nichts angetrofen
30/4 imHoter Habenovi und Roboći nach gesehen
183
Abent Anstant in Bizovaczi Gemeinte Wald nichts angetrofen

1/5 Früh Anstant in Habjenovce Gemeinte Wald nichts gesehen, Nach-
mitag beim Herren Rewirferster auf Befehl in Harkanoći
2/5 900. mit 2 Pflige geagert in Mlaka und mit 4 Mann Robeter den
greslichen Weg gebnet.
3/5 in HabjenovcesHoter und gemeinte Wald nach gesehen, Neuhes
nichts
4/5 in gemeinte Welder Bizovać und Habjenovci nach gesehen
Abend Anstante auf der Hutweite Habjenovac nichts angetrofen.
5/5 in Habjenovce Hoter und Wissen abgegangen, nichts angetrofen.
6/5 bis Mitag auf Hoter Habjenovće nachgesehen, nichts angetrofen
7/5 in gemeinte Walder Bizovać und Habjenovci nach gesehen, Neuhes
nichts
8/5 auf Hoter Habjenovce und Hutweite nach gesehen, Abent Anstant
in Habjenoćer Gemeinte Wald nichts angetrofen
9/5 auf Habjeno Hoter nach gesehen, Abend Anstant auf Hutweite Hab-
jena nichts angetrofen
10/5 auf Hoter Habjenovće nach gesehen, Neuhes nichts, Abend Anstant
in Gemeinte Wald Habjenove nichts angetrofen
11/5 auf Hoter Habjenovi nach gesehen, Neuhes nichts, Abend Anstant
am Rante Roboće nichts angetrofen
12/5 mit den Gulunturarbeiter in Topolin die Eichel Guluntur gereinigt
13/5 Beim Herren Rewirf[ers]ter in Harkanove auf Befel
14/5 mit den Gulunturarbeiter in Topolina die Eichel Guluntur gereinigt
15/5 bei den Tanin Holz Erzeigner nachgesehen in Gormošica
16/5 in Tobolina nachgesehen, Neuhes nichts
17/5 bei den Tanin Holz Erzeiger in Topolina nach gesehen
18/5 Deto
19/5 in Gormošića Wrb Gai und Topolina nach gesehen, Neuhes nichts
20/5 in Harkanovće beim Herrn Rewirferster auf Befel, Nachmitag in der
Rewir nachgesehen
21/5 mit den Djalogašem in Topolina die alte Steke auf den Alen heraus-
genomen und bei dem Tani Holz Erzeiger nachgesehen in Topolina
[Vidi 23/5. 900 Kutović]
22/5 mit den Djalagašem in Topolina alte Steke herausgenommen in der
Kisten Falen 1 Marter gefangen
23/5 Harkanovće beim Herrn Rewirft. auf Befehl
24/5 in der Kirhe in Harkove
25/5 mit den Djolagašem im Topolina Našca gemacht
184
26/5 in Topolina bei den Tanin Holz Erzeiger nach gesehen
27/5 in der Rewir nachgesehen, Neuhes nichts, Nachmitag mit lugar
Dusanek auf Hoter Habjenov nichts angetrofen
28/5 in der Frich mit Uhu 4 Stük Gaier erlegt, dan bei den Tanin Holz
Erzeiger in Topolina nachgesehen
29/5 in Topolina und Wrb Gai nach gesehen, Neuhes nichts
30/5 in Čret bei der 40 jerhingen Dinstes Jub[i]l[ä]um
30/5 in Topolina bei den Tanin Holz Erzeiger nach gesehn
1/6 in Gemeinte Wälder Biszovac und Habjenovi nach gesehen, Neuhes
nichts
2/6 auf Hoter Habjenovac nach gesehen, Neuhes nichts
3/6 in Harkanovce in der Kirchen
4/6 mit lugar Müller auf Habljenove Hoter einen Raubschütz gefangen
in der Früh 6 Uhr der hat einen Fassan erlegt mit 2 Jungen Adam
Bosnjak 135 von Habljenove
5/6 auf Hoter Habljenovce nachgesehen, Neuhes nichts
6/6 in Gemeinten Wälder Bizovac und Habjenove nachgesehen, Neuhes
nichts
7/6 mit Uhu trausen gewessen und 4 Stük Gaier erlegt
8/6 auf Hoter Habjenove nachgesehen, 1 Hund erlegt
9/6 Deto
10/6 in Gemeinte Welder Bizovac und Habjenovce nachgesehen
11/6 den ganzen Hoter Habjenoce abgegangen, Neuhes nichts
12/6 auf Habjenoce Hutweite und Wissen nachgesehen, 1 Hund erlegt
13/6 in Gemeinte Welder Bizovac und Habjenove nachgesehen, Neuhes
nichts
14/6 auf Hoter Habjenoce nachgesehen, Neuhes nichts
15/6 auf Hutweite und Wissen Habjenaci nachgesehen, Neuhes nichts
16/6 auf Hoter Habjenoce nachgesehen, 1 hund erleget
17/6 in Latinovi und Bizovac Robeter gesucht
18/6 in Normanći Sandwege erwardet und übernomen
19/6 in Normanći Sandwegen erwartet und übernommen
20/6 bei den Robeter in Topolina Äelen gemet
21/6 mit den Djalogašen in Normani Tachziegel eingeladen in die Wagen
fir die Ferster Wonung nach Budince
23/6 mit den Djalogašem von Koška Sand eingeladen fir die Ferster Wo-
nung nach Budince
185
25/6 in der Frich auf Hoter nachgesehen dan Hau aufgefangen in Topoli-
na
26/6 auf Hoter Habjenoce nachgesehen, Neuhes nichts.
27/6 in den gemeinten Welder Biszovac und Habjenoce nachgesehen,
Neuhes nichts
28/6 [nečitko]/Tepatat Fassern in Wuškovce
29/6 mit lugar Dušanek auf Hoter Habljenoce, Vormitag nichts angetro-
fen
30/6 auf Hutweite Habjena nachgesehen, Neuhes nichts
[vidi 1./7.‘900 Kutović]
1/7 in Harkanoce beim Herren Rewirferster auf Befel und in Zelćin Fur-
leite suhen zum Klafter holz firen nach Walpa
2/7 mit den Djalogasen in Topolina Schantz geworfen 60 Meter
3/7 in Topolina 1 Stück Rehbok gesehen 7 Uhr frih und mit den Djalo-
gašen Schantz geworfen in Topolina 60 Meter
4/7 in Topolina nachgesehen und mit den Djalogašen Schantz geworfen
60 Meter
5/7 mit den Djalogašen Schantz geworfen in Topolina 60 Meter
6/7 mit den Dalogašen Schantz geworfen in Topolina 60 Meter
7/7 mit den Djalogašen in Topolina Schantz geworfen bis 9 Uhr früh 10
Meter dan hat es geregnet den ganzen Tag, 2 Stük Hassen gesehen
in Topolina
8/7 Sontag in Topolina nachgesehen, 2 Stück Rehbeke gesehen, 1 Stük
bei Mlaka, 1 Stük hinter der Wohnung in Topolina
9/7 mit den Djalogašen Schantz geworfen in Topolina 1 Kete Hausau-
nen40 Meter gesehen dan 8 Stük in Topolina
10/7 in Topolina und Wrbgai nachgesehen, Neuhes nichts
11/7 mit den Djalagašen bis Mittag Schantz geworfen 40 Meter Nachmit-
ag geregnet 1 Rehbok gesehen in Topolina
12/7 mit den Djalogašen Schantz geworfen in Topolina 60 Meter, 2 Stük
Rehwild gesehen bei Wuškovai
13/7 mit den Djalagašen Schantz geworfen 70 Meter
14/7 mit den Djalagašen Schantz geworfen in Topolina 50 Meter
15/7 Sontag in Walpovo
16/7 in Topolina nachgesehen, 2 Stük Rehbeke gesehen in Topolina
17/7 mit den Djalogašen Schantz geworfen in Topolina 50 Meter
18/7 in Topolina nachgesehen, 1 Stück Rehbok, 2 Stük Rehgeiß mit 3 Stük
Kitzel gesehen in Topolina
186
19/7 mit den Djalogašen Schanz geworgen in Topolina 60 Meter, 2 Stük

Jungen Hassen gesehen
20/7 Deto 50 Meter
21/7 1 Kete Fausaunen 10 Stük, mit den Djalogašen Schantz geworfen 50
Meter, 1 Stük Rehbok gesehen und 1 kete Hausaunen von 6 Stük in
Topolina
22/7 Sontag in Topolina, 1 Stük Rehgaiß mit 2 Stük juge Kitzel gesehen
23/7 mit den Djalogašen Schantz geworfen 30 Meter
24/7 mit den Djalogasen Schantz geworfen 50 Meter, 1 Kete Fausaunen in
Topolina gesehen von 8 Stük und 2 Stük junge Hassen
25/7 mit den Djalogasen Schantz geworfen in Topolina 1 Stük Rebok ge-
sehen, 30 Meter
26/7 mit den Dalogasen Schantz geworfen Topolina 27 Meter 1 Kete
Fausaunen gesehen auf Hoter Harkanoci von 12 Stük
27/7 mit den Dalogašen Schantz geworfen 40 Meter, 1 Kete Fausaunen in
Tobolina
28/7 Deto 35 Meter, 1 Kete Fausaunen und 1 Stük Rehbok in Wrb gay
29/7 Sontag auf Hoter Habjenoce nachgesehen, 1 Kete Fasannen gesehen
auf der Hutweite
30/7 mit den Djalogašen in Tobolina Schantz geworfen 40 Meter, 1 Reh-
bok gesehen in Wrb gay und 1 Stük Rehbok in Tobolina hinter der
Wohnung und 1 Kete Fausaunen von 8 Stük
31/7 mit den Djalogašen Schantz geworfen bis Mitag 25 Meter, Nachmit-
ag sind sie nach Hause um vorzubereiten in die Revir Walpa
1/8 Vormitag bei der Klafterholz Außfuhr nach Walpo, Nachmitag Ro-
beter gesucht in Zelčin zur Eichel Gulund Reinigung
2/8 in den Gemeinte Wälder Bizovac und Habjenoci und Hoter nachge-
sehen in Gemeinte Wald 2 Stük Rehbeke gesehen in Raboci 1 Kete
Fausaunen gesehen
3/8 auf Hoter Habjenoci nachgesehen in Gemeinte Wald 1 Rehbok gese-
hen
4/8 auf Hoter und Gemeinte Welder Bizovac und Habjenoce nachgese-
hen, 1 Kete Fausaunen auf Hutweite Habjenovce gesehen 10 Stük
5/8 Sontag auf Hoter Habjenove nachgesehen
6/8 mit Herren Rewirferster in Topolina Knober? und Eichel schetzen, 1
Rehbok in Topolina gesehen
7/8 auf Hoter Habjenoce nachgesehen, 1 kete Fausaunen gesehen
8/8 in den Gemeinten Welder Bizovac und Habjenoc und Hutweite 2
Stük Rebhüner in gemeinte Wald 2 Stük Rehwild gesehen
187
9/8 Vormitag einen Dinst Brif nach Wanovska Lug getragen, in Rabaći 4
Stük Rehwild gesehen
10/8 nach Habjenoce Hoter nachgesehen, 3 Stük Hasse und 1 Kete Faus-
aunen gesehen
11/8 in den Gemeinte Welder Bizovac und Habjenoce und Rabaće nach-
gesehen, Neuhes nichts
12/8 Sontag in der Frih auf Hoter Habjenoće nachgesehen, Neuhes nichts,
3 Stük Hassen gesehen in Kukrutz Felde
13/8 Im Jagthaus Topolina mit 2 Mann Robeter den Hof gereinigt, Abend
Anstant 3 Stük Rehwild gesehen in Topolina
14/8 auf Hoter Habjenoće nachgesehen, 1 Kete Rebhüner von 16 Stük, 1
Kete Fausaunen auf Hutweite von 10 Stük gesehen
15/8 den ganzen Tag auf Hoter Habjenoće nichts angetrofen, 1 Kete Reb-
hühner von 12 Stük gesehen
16/8 in den Gemeinte Welder Bizova und Habjenoće und Raboće nachge-
sehen, 2 Stük Rehwild in Gemeinten Wald 3 Stük Raboce gesehen.
17/8 auf Hoter Habjenoće nach gesehen in Gemeinte Wald 1 Gaiß mit 2
Jungen gesehen
18/8 auf Hoter Habjenoće nachgesehen, 2 Kete Rebhühner von 8 Stük
19/8 Sonntag den ganzen Tag auf Hoter Haljenoće nachgesehen, 2 Stük
Hassen gesehen in Kukurutz Felde.
20/8 in Gemeinte Wald Bizovci und Haljenoci und Hoter nach gesehen
21/8 auf dem Mark in Walpo
22/8 Klafter Holz Wegen auf der Strase gewartet, Neuhes nichts, Nach-
mitag auf Hoter Habjenoće, 1 Kete Rebhühner von 18 Stük gesehen
23/8 Klafter Holz Wegen gewartet aber keine gewessen, Nachmitag in
Gemeinte Wälder Bizovać und Habjenoće 4 Stük Rehwild gesehen
24/8 in der Frich in Gemeinte Wälder Bizovac und Habjenoci nach gese-
hen, 1 Stük Rehbok 2 Rehgaiß gesehen
25/8 auf der Strase Klafter Holz Wegen erwartet dan auf Hoter Habje-
noće nachgesehen
26/8 Samtag den ganzen Tag auf Hoter und Gemeinte Welter nachgese-
hen, 1 kete Rebhühner gesehen
27/8 bis 10 Uhr Frich auf der Strasse Klafter Holz Wegen erwartet dann
auf Hoter Habjenoće nach gesehen 4 Stük Rehwild in Raboće gese-
hen
28/8 bis 10 Uhr frich auf der Straße Klafterholz Wegen erwartet dan in
Gemeinte Wälter Bizovać und Habjenoće nachgesehen, 1 Rehbok
und 1 Rehgaiß gesehen
188
29/8 bis 10 Uhr frich auf der Straße Klafterholz Wegen erwartet, dan auf
Hoter Habjenoce nachgesehen, Neuhes nichts
30/8 auf der Rebhühner Jagt 1 Stük Rebhuhn, 1 Stük Anten erlegt
31/8 bei den Robeter in Topolina Alen gereinigt
1/9 in Topolina mit den Robeter Rigstegegemet dan von 4 Uhr Nachmit-
tag mit lugaren Dušanek und Müller auf Batrol wegen Raubschüt-
zen nichts angetrofen
2/9 Sontag in der Frich mit lugaren Müller und Dušinek auf Balnal we-
gen Raubschützen nichts angetrofen
Dan beim Herrn Rewirftr. auf Befehl
3/9 in Topolin bei der Taninholzaussfuhr nach Normanci und bei den
Robeter nachgesehen
4/9 in Topolin bei den Taninholz aussfuhr nach Normanci und bei den
Robeter nachgesehen
5/9 Deto
6/9 auf der Rebhühner Jagt 2 Stük Wachtel, 1 Stük Rebhuhn erlegt
7/9 mit den Djalogašen und Robeter Alen und Rigstege gereinigt
In Tobolina
1 Rehbok, 2 Gaisi gesehen
8/9 Samstag Feiertag in Garmošiće Wrb Gay wegen Knabern nachgese-
hen, 2 Stük Rehbok gesehen in Wrbo gaij
[Vidio Kutrović 9.9. 900]
9/9 Sontag Deto
10/9 mit den Djalogašen und Robeter Alen und Rigstege gebutz in Topo-
lina
11/9 mit den Djalogašen Alen und Rigstege gebutz in Topolina
12/9 mit den Djalogašen Alen und Rigstege gebutz, 1 Kete Fausaunen
gesehen in Topolina
13/9 mit den Djalogašen Alen und Rigstege gebutz
Heu gefirt von den Alen nach Jagthause Topolina
14/9 mit Dalogašen und Rabeter Rigstegen gebutz und Pappel herrunter
gezogen
15/9 Deto
16/9 Sontag mit lugar Dušanek Garmosića Wrb gaj wegen Knober
glauben die Leite zurig getriben und Sege wegen
17/9 auf der Wachtel und Rebhühner Jagt dan bei den Djalogašen und
Robeter nachgesehen
18/9 bei den Robeter Pappel herruntergezogen in Topolina
19/9 beim Schranken Zetel unterschriben in Topolina Neuhes nichts
189
20/9 mit den Robeter den graslichen Weg abgeestet in Topolina

21/9 beim Schranken in Topolina Zetel unterschiben, Neuhes nichts
22/9 in der Frich bein Herren Rewirferster auf Befehl dan bei dem Robe-
ter in Topolina
Abend mit Dušanek auf Hoter Habjenac nicht angetrofen
23/9 in der Frich in Wrb gay und Topolina Wegen Knobern niemant an-
getrofen
Nachmittag mit luagern Dušanek und Degalić auf Habjenoce nichts
angetrofen
24/9 mit den Robeter den greslichen Weg abgeestet
1 Stük Wachtel erlegt
25/9 mit den Rabeter zur Kisten Falen die Wege gebutz
26/9 beim Schranken der Topolina Zetel unterschrieben Neuhes nichts
27/9 durch die Erlaubnis des Herren Rewirferster bei der Firmung in Be-
treće
28/9 beim Schranken in Topolina Zetel unterschriben Neuhes nichts
29/9 in Gemeinte Walde Bizovac und Habjenoi wegen Robeter nachgese-
hen dan in Topolina und Wrbgay nachgesehen Neuhes nichts
30/9 in der Kirche in Harkanitz
1/10 bei den Robeter in Gemeinte Welder Alen gemeth und 2 Stük Rehbe-
ke gesehen
2/10 bei den Robeter in Gemeinte Welder Alen gebutz
3/10 beim Schranken in Topolina Zetel unterschrieben Neuhes nichts
4/10 in Našic bei Kontrol Versamlung
5/10 beim Schranken in Topolina Zetel unterschriben Neuhes nichts
6/10 in Topolina mit 3 Wegen und Robeter den Weg geebnet
7/10 auf Hoter Habjenoće nachgesehen Neuhes nichts
8/10 mit 3 Wegen im Jagt Haus Erten gefirt
9/10 mit 2 Wegen im Jagt Haus Topolina Erten gefirt zur Aufwilung
10/10 mit 2 Wegen 4 Mann Robeter Erten gefirt in Jagthaus Topolina
11/10 mit Robeter Hetzel geglaubt in Roboće
12/10 auf Hoter Habjenoci nachgesehen Neuhes nichts
13/10 in gemeinte Wälder Bizovac und Habjenovi nachgesehen Neuhes
nichts
14/10 auf Hoter Habjenoce und Gemeinte Welder nachgesehen Neuhes
nichts
15/10 auf der Rebhühner Jagt auf Hoter Harkano
16/10 auf der Fausaunen Jagt in Gemeinte Wälter Ivanovci und Latimerci
17/10 auf Hoter Habjenoce nachgesehen Neuhes nichts
190
18/10 in Gemeinte Wälter Bizovac und Habjenoce und Hoter nachgesehen
19/10 auf Hoter Habjenoce und Huteswite nachgesehen
20/10 beim Herren Rewirferster in Harkanoce auf Befehl
21/10 Sontag zuhaus krank
Marot
22/10 Marod
23/10 bei den Djalogašen Schantz werfen in Topolina
24/10 auf Hoter Habjenoce nachgesehen Neuhes nichts
Abend Anstant auf Schnebh
1 Stük gesehen
25/10 Früh Anstant auf Schnebhan 2 Stük gesehen
Dan auf Hoter Habjeno gesehen Neuhes nichts
Abent Anstant 1 Stük Schnebh gesehen
26/10 frich Anstant nichts gesehen
Abend Anstant 1 Stük Schnebh gesehen dan auf Hoter Habjenoce
nachgesehen Neuhes nichts
27/10 Frich Anstand nichts gesehen, Abend Anstant 1 Stük Schnebf gese-
hen in Topolina
28/10 auf Hoter Habjenoce nachgesehen, Neuhes nichts, Frich Anstant
und Abend Anstant nichts gesehen
29/10 bei den Robeter in Topolina Schantz geworfen
30/10 bei den Robeter in Tobolina Schantz geworfen Frich Anstant 1 Stük
Schneebhan gesehen Abend Anstant 1 Stück gesehen
31.10. auf der Fausaunen Jagt in Topolina Abent Anstant auf Schnebhan
nichts gesehen
1/11 Frich Anstant auf Schneebh 1 Stük gesehen und in Walte Topolina
nachgesehen
Abent Anstant 2 Stük gesehen
2/11 Frich Anstant nichts gesehen dan bei den Djalogašen und Robeter
den ganzen Tag Schantz geworfen in Topolina
3/11 mit den Djalogašen und Rabeter in Topolina Schantz geworfen
4/11 mit den Bewiligung des Herrn Rewfter in Esseg gewessen
5/11 mit den Djalogašen und Rabeter Schantz geworfen in Topolina
Abendanstant
2 Stük Schneebhan gesehen
6/11 mit den Djalogašen und Rabeter Schantz geworfen in Tobolina,
Abend Anstant auf Schnebhan nichts gesehen
7/11 mit den Dalogašen und Robeter Schantz geworfen in Topolina
Abendanstant 1 Stük Schnegh gesehen
191
8/11 in Topolina nachgesehen, Neuhes nichts

9/11 auf der Fausaunen Jagt in Sirokodol
10/11 in Topolina und Garmošce nachgesehen, Neuhes nichts
11/11 beim Herrn Rewirferster in Harkanoce auf Befehl
12/11 in Brešće auf der Fausaunen und Schnehan Jagt
13/11 in Brešće auf der Fausaunen und Schnebhan Jagt
14/11 bei den Beholzer in Gormošiće nachgesehen
15/11 in Topolina Wrbgay und Gormošica nachgesehen, Neuhes nichts
16/11 in Klošće auf der Fausaunen und Schnebhan Jagt
17/11 in Robaće auf der Fausaunen Jagt
19/11 in Topolina Wrb gay und Gormošica nachgesehen, Neuhes nichts
20/11 mit 2 Rabet Wegen für Jagt Haus Topolina Brenholz gefirt
21/11 formitag in Siorkotol zur Jagt aber es war keine Nachmitag in topo-
lina nachgesehen
22/11 in Širokotol auf der Fausaunen Jagt
23/11 in Čer auf der Fausaunen Jagt
24/11 in Grabari auf der Fausaunen Jagt und Topolina
26/11 in der Frich beim Herrn Rewirferster in Harkance auf Befel dan mit
Uhu drausen 21 Stük Gaier erlegt
27/11 mit 3 Mann Djalogašen in topolina Schantz geworfen
28/11 in Kormošice Wrb gay Topolina nach gesehen
29/11 in Raboci und Topolina auf der Fausaunen Jagt
30/11 mit Herrn Rewirferster in Kormašće Eichen gestembl für Bauholz
Nachmitag mit 2 Mann in topolina Schantz geworfen
2/12 in Gemeinte Welter Bizovcac und Habjenoce nachgesehen, 5 Stük
Rehwild in Habjenocer gemeinte Wald gesehen
3/12 in gemeinte Wälter Ivanovce und Zelčin auf der Fausaunen Jagt
4/12 mit Uhu drausen gewesssen, 2 Stük Gaier und 3 Stük Krnerlegt
5/12 in Klošće auf der Haufaunen Jagt
6/12 bei den Bauholzerzeiger in Wrbgay nachgesehen, 3 Stük Rehvih ge-
sehen in Wrbgay
8/12 in Gemeinte Wälter Bizovac und Habjenoci nachgesehen
9/12 auf Hoter Habjenoci nachgesehen, Neuhes nichts
10/12 im Jagt Haus Topolina meine Schweine geschlach
192
12/12 in Gemeinte Wälter Bizovac und Habjenoce nachgesehen, 4 Stük

Rehwild gesehen ¸
13/12 auf der Hassen Jagt in Wonnovaški Lug
14/12 auf der Fausaunen und Hassen Jagt in Raboci und Gemeinte Wälder
15/12 in Gemeinte Wälter Bizovac und Habjenoce nachgesehen, Neuhes
nichts
17/12 auf der Fausaunen und Hassen Jagt in Klašće
18/12 bei den Zimmer Leite in Topolina nachgesehen
19/12 in Gemeinte Wälter Bizovac Habjenoce und Hoter Habjenoce nach-
gesehen
20/12 in Topolina ben den Zimmerleite nachgesehen
21/12 in Klašće und Cer auf der Fausaunen Jagt
22/12 auf Hoter Habjenoce wegen Wilddieben nachgesehen, Neuhes
nichts
23/12 in Gemeinte Wälter Bizovac und Habjenoce und Hoter nachgese-
hen, Neuhes nichts
25/12 mit der Bewiligung des Herrn Rewirfter auf Urlaub in Laskofeld
26/12 Deto
27/12 auf der Haufaunen Jagt in Gemeinte Wald Latimirce
28/12 auf der Hassen Jagt in Čret
30/12 in Gemeinte Wälter Bizovac und Habjenoci und Hoter Habjenoci
nachgesehen, Neuhes nichts
31/12 in Topolina bei den Zimmer Leite nachgesehen, Nachmitag auf Ho-
ter Habjenoce nachgesehen, Neuhes nichts
IZVOR: HR DAOS 476, Valpovačko vlastelinstvo, knjiga VII 659 – 1898.)
193
Prijevod:
Službeni dnevnik
Dnevnik
14. 2. prijepodne s lugarima u Topolini čistio šumske staze i šumski put;
poslijepodne padala je kiša, uvečer na čeki na sniježnoj stazi, ništa
vidio
15. 2. prijepodne s lugarima u Topolini čistio šumski put, poslijepodne u
Topolini ljuštili koru topola, ujutro i uvečer na čeki na snježnoj stazi,
ništa uočeno
16. 2. ujutro na području snježne staze ništa uočeno, potom u Topolini
nadgledao lugare pri ljuštenju topola, vidio 2 srne u Topolini, 4 srne
u Vrbanja gaju, uvečer na čeki ništa uočeno
17. 2. s lugarima čišćenje puta zaraslog u šipražje, ujutro na čeki na snjež-
noj stazi ništa uočeno, vidio divlju mačku ujutro na čeki u Topolini,
nisam bio na snježnoj stazi
18. 2. obišao šumu Topolinu
uvečer provjera na čeki, na snježnoj stazi ništa uočeno
19. 2. obišao šume Topolina, Vrbanja gaj i Gormašice; u Vrbanja gaju vidio
2 srndaća i 3 srne, u Gormašici 5 srna, navečer na području snježne
staze ništa uočeno
20. 2. obišao cijelu Topolinu i Vrbanja gaj, ujutro i uvečer na čeki na po-
dručju snježne staze ništa uočeno
21. 2. obišao šume Topolina, Gormašice i Vrbanja gaj; u Topolini vidio 3
srndaća i 5 srna,
ujutro i uvečer na čeki na snježnoj stazi ništa nisam uočio
22. 2. obišao šumu Topolinu, vidio 7 srna, ujutro i navečer na području
snježne staze, uvečer vidio 1 srnu
23. 2. bio na sudu u Našicama s Tomom Stiškovićem iz Harkanovaca br.
111
na području snježne staze ništa nisam uočio
24. 2. obišao šumu Topolina, ništa novoga
ujutro i uvečer na području snježne staze ništa nisam uočio
25. 2. prijepodne u Harkanovcima po nalogu kod gospodina općinskog
šumara
poslijepodne s lugarom Dušanekom obišao općinsku šumu i paš-
njak Hablanovi, ništa novo
194
26. 2. obišao šume Topolina, Vrbanja gaj, ničega novog, uvečer na snježnoj
stazi u Topolini vidio 2 [srne]
27. 2. obišao Topolinu, Vrbanja gaj, Gormašice
ništa novoga
uvečer na snježnoj stazi vidio 1 [srnu] u Mlaci
28. 2. obišao šume Topolina, Gromašice, Vrba gaj,
ništa novo, na čeki na snježnoj stazi u Topolini vidio 3 [srne]
1. 3. obišao šume Topolina, Gormašice i Vrba Gaj
ništa novoga, ujutro na čeki vidio 2 srne na snježnoj stazi, na čeki
uvečer vidio 3 [srne] u Topolini
2. 3. ujutro na čeki na snježnoj stazi
u Topolini vidio 2 [srne]
s lugarima u Topolini krčili šipražje na šumskim putovima
uvečer na čeki na snježnoj stazi ništa nisam uočio
3. 3. ujutro na čeki na snježnoj stazi u Topolini ništa nisam uočio
bio cijeli dan kod lugara u Topolini i obišao Grmošice, ništa novoga
uvečer na čeki na snježnoj stazi u Topolini, ništa nisam uočio
4.3. u Topolini na čeki zbog snježne staze, ujutro ništa vidio, uvečer na
čeki, vidio jednu [srnu] i ustrijelio je
5. 3. ujutro na čeki na snježnoj stazi, ništa nisam uočio
potom s dvoja kola i trojicom šumskih radnika kod lovačke kuće To-
polina prevozio zemlju, uvečer na čeki na snježnoj stazi u Topolini
ništa nisam uočio
6. 3. ujutro na čeki u Topolini na snježnoj stazi ništa vidio, potom u Gor-
mašici obišao Vrba gaj, ništa novoga, poslijepodne kod lugara u To-
polini zbog krčenja šipražja na šumskim putovima, uvečer na čeki
na snježnoj stazi vidio 2 [srne]
7. 3. ujutro na čeki u Topolini na snježnoj stazi vidio 2 srne, prijepodne
obišao Gormašicu i Vrba gaj, ništa novo, uvečer na čeki u Topolini
na snježnoj stazi ništa nisam uočio
8. 3. ujutro na čeki u Topolini na snježnoj stazi ništa nisam uočio, po-
tom po nalogu kod gospodina općinskog šumara, potom u Gorma-
šici, Vrba gaju i Topolini ništa novoga, uvečer na čeki u Topolini na
snježnoj stazi ništa nisam uočio
9. 3. ujutro na čeki u Topolini na snježnoj stazi ništa nisam uočio, potom
obišao šumu, ništa novo, 15 brava/zasuna za općinu Valpovo, uve-
čer na čeki,ništa nisam uočio
10. 3. u lovu na snježnoj stazi u Topolini
uvečer na snježnoj stazi ništa nisam uočio
195
11. 3. ujutro na snježnoj stazi ništa nisam uočio

uvečer na čeki na snježnoj stazi ništa nisam uočio
12. 3. ujutro u Topolini na snježnoj stazi ništa nisam uočio, uvečer na čeki
vidio 2 [srne], u Gormašici 4 srndaća, u Vrba gaj vidio 2 srndaća
13. 3. ujutro na čeki u Topolini na snježnoj stazi ništa uočeno
14. 3. ujutro i uvečer na čeki u Topolini ništa nisam uočio
obišao Topolinu, ništa novo
15. 3. ujutro na čeki u Topolini na snježnoj stazi ništa nisam uočio, potom
obišao Gormašicu, Vrba gaj i Topolinu, uvečer na čeki u Topolini,
vidio 1 [srnu] na snježnoj stazi
16. 3. ujutro na čeki u Topolini, vidio 1 [srnu] na snježnoj stazi, potom ci-
jeli dan bio kod lugara u Topolini na krčenju šipražja, uvečer na čeki
u Topolini, vidio 2 [srne] na snježnoj stazi
17. 3. ujutro na čeki u Topolini, vidio 2 [srne] na snježnoj stazi, potom cijeli
dan kod lugara u Topolini na krčenju šipražja na šumskim putovi-
ma, uvečer na čeki u Topolini, ništa nisam uočio
18. 3. ujutro na čeki u Topolini, vidio 2 [srne] na snježnoj stazi, potom ulov
predao gospodinu općinskom šumaru, uvečer na čeki u Topolini,
vidio 1 [srnu]
19. 3. ujutro na čeki u Topolini, ništa vidio,
obišao Topolinu
uvečer na čeki vidio 2 [srne] na snježnoj stazi
20. 3. ujutro na čeki vidio 2 [srne] na snježnoj stazi, obišao Topolinu i Vrba
gaj, uvečer na čeki vidio 2 [srne]na snježnoj stazi
21. 3. ujutro na čeki 2 [srne] na snježnoj stazi, uvečer na čeki 3 [srne] na
snježnoj stazi, cijeli dan kod lugara u Topolini, pripremali šumske
staze za postavljanje zamki
22. 3. ujutro na čeki vidio 3 [srne] na snježnoj stazi, uvečer na čeki vidio 3
[srne] na snježnoj stazi u Topolini, cijeli dan kod lugara u Topolini
na pripremanju šumskih staza
23. 3. ujutro na čeki vidio 4 [srne] na snježnoj stazi u Topolini, potom u
lovu na snježnoj stazi u Topolini
24. 3. ujutro na čeki vidio 3 [srne] na snježnoj stazi, uvečer na čeki 4 [srne]
na snježnoj stazi, kod lugara u Topolini na i krčenju šipražja na šum-
skim stazama i putovima
25. 3. po nalogu kod gospodina općinskog šumara, ujutro na čeki 2 [srne]
na snježnoj stazi, uvečer na čeki 3 [srne] na snježnoj stazi
26. 3. u lovu na snježnoj stazi
196
28. 3. obišao šumu Topolinu, ujutro na čeki 2 [srne] na snježnoj stazi, uve-
čer na čeki 2 [srne] na snježnoj stazi
29. 3. obišao Gormašicu, Vrba gaj i Topolinu, ništa novoga
ujutro na čeki vidio 1 [srnu] na snježnoj stazi, uvečer na čeki vidio 2
[srne] na snježnoj stazi
1. 4. po nalogu kod gospodina općinskog šumara u Harkanovcima
6. 4. na sudu u Našicama
7. 4. obišao općinsku šumu Bizovac i Habjanovci, ništa novoga
8. 4. obišao općinsku šumu Habjanovci, ništa novoga, a kod gospodina
općinskog šumara po nalogu u Harkanovcima
9. 4. obišao općinsku šumu Habjanovci, ništa novoga
10. 4. obišao općinske šume Bizovac, Hablanovci, Raboće, ništa zatekao
11.4. prijepodne obišao općinsku šumu Habjanovci, poslijepodne obišao
općinske šume, ništa novoga
12. 4. prijepodne obišao općinske šume, poslijepodne s lugarom Dušane-
kom u općinskoj šumi Ivanovci zbog lovokradica, na čeki ništa
13. 4. obišao općinsku šumu Habjanovci, poslijepodne s lugarom Dušane-
kom u općinskoj šumi Ivanovci zbog krivolovaca, ništa zatekao
14. 4. obišao općinske šume Habjanovci, Bizovac i općinu Habjanovci, ni-
šta novoga
15. 4. Uskrsna nedjelja kod kuće
16. 4. prijepodne na općinskom području i općinskoj šumi Habjanovci, ni-
šta novoga
17. 4. obišao općinsko područje Habjanovci, ništa novoga
18. 4. do kuće odvezao dvoja kola stajskog gnojiva u perivoj/nasad Topo-
lina
19. 4. ophodnja općinskih šuma Bizovac i Habjanovci, ništa novo
20. 4. obišao općinsko područje Habjanovci, ništa novo
21. 4. Isto
22. 4. u općinskim šumama Bizovac i Habjanovci te na pašnjaku zbog kri-
volovaca ništa zatekao
23. 4. ujutro na čeki u općinskoj šumi Habjanovci ništa zatekao
[Vidi 24/4. 1900 Kutović]
197
24. 4. obišao općinsko područje Habjanovci te općinske šume, ništa novo-

ga
25. 4. obišao općinske šume Bizovac i Habjanovci
26. 4. obišao općinsko područje Habjanovci, ništa novo
27. 4. obišao općinske šume Bizovac i Habjanovci, ništa novo
28. 4. obišao općinsko područje Habjanovci te pašnjak, ništa novo
29. 4. prijepodne u općinskim šumama Bizovac, Habjanovci kao i na paš-
njaku Habjanovci, uvečer na čeki u Roboći zbog krivolova, ništa za-
tekao
30. 4. obišao općinsko područje Habjanovci i Roboći, uvečer na čeki u bi-
zovačkoj općinskoj šumi, ništa zatekao
1. 5. ujutro na čeki u habjanovačkoj općinskoj šumi ništa uočio, poslije-
podne kod gospodina općinskog šumara po nalogu u Harkanovci-
ma
2. 5. 1900. u Mlaci orao s dva pluga, a s četvoricom šumskih radnika či-
stio šipražjem zarasli put
3. 5. obišao habjanovačko općinsko područje i općinsku šumu, ništa
novo
4. 5. obišao bizovačku i habjanovačku općinsku šumu
uvečer na čeki i pašnjaku Habjanovac ništa zatekao
5. 5. obišao habjanovačko općinsko područje i livadu, ništa zatekao
6. 5. prijepodne obišao habjanovačko općinsko područje, ništa zatekao
8. 5. obišao habjanovačko općinsko područje i pašnjak, uvečer na čeki u
habjanovačkoj općinskoj šumi ništa zatekao
9. 5. obišao habjanovačko općinsko područje, uvečer na čeki na pašnjaku
Habjena ništa zatekao
10. 5. obišao habjanovačko općinsko područje, ništa novo, uvečer na čeki
u habjanovačkoj općinskoj šumi
11. 5. obišao habjanovačko općinsko područje, ništa novo, uvečer na čeki
na rubu Roboća ništa zatekao
12. 5. s radnicima u Topolini čistili ljuske žireva
14. 5. s radnicima u Topolini čistio ljuske žireva
15. 5. bio kod proizvođača tanina u Gormašici
16. 5. obišao Topolinu, ništa novo
17. 5. bio kod proizvođača tanina u Topolini
18. 5. Isto
19. 5. obišao Gormošicu, Vrb gaj i Topolinu, ništa novo
198
20. 5. po nalogu kod gospodina općinskog šumara, poslijepodne obišao

lovište
21. 5. s lugarom u Topolini krčenje šipražja na šumskim putovima te bio
kod proizvođača tanina u Topolini
[Vidi 23. 5. 1900. Kutović]
22. 5. s lugarom u Topolini krčio staro šipražje, u zamci uhvaćena 1 kuna
24. 5. u crkvi u Harkanovcima
25. 5. s lugarom u Topolini _?_
26. 5. u Topolini kod proizvođača tanina
27. 5. obišao lovište, ništa novo, poslijepodne s lugarom Dušanekom na
općinskom području Habjanovci ništa zatekao
28. 5. ujutro uz pomoć sove ubio 4 supa, te bio kod proizvođača tanina,
obišao Topolinu
29. 5. obišao Topolinu i Vrb gaj, ništa novo
30. 5. bio u Čretu na četrdesetogodišnjoj obljetnici
31. 5. bio u Topolini kod proizvođača tanina
2. 6. bio na habjanovačkom općinskom području, ništa novo
3. 6. u Harkanovcima u crkvi
4. 6. s lugarom Müllerom na općinskom području Habjanovci u 6 sati
ujutro ulovio jednog krivolovca koji je ustrijelio jednog fazana i dva
mladunca, Adam Bosnjak 135 iz Habjanovaca
5. 6. obišao habjanovačko općinsko područje, ništa novo
6. 6. obišao općinske šume Bizovac i Habjanovac, ništa novo
7. 6. vani sa sovom te ustrijelio 4 supa
8. 6. bio na habjanovačkom općinskom području, ustrijelio 1 psa
9. 6. Isto
10. 6. obišao bizovačku i habjanovačku općinsku šumu
11. 6. obišao cijelo habjanovačko općinsko područje, ništa novo
12. 6. obišao habjanovački pašnjak i livadu, ustrijelio 1 psa
13. 6. obišao bizovačku i habjanovačku općinsku šumu, ništa novo
14. 6. na habjanovačkom općinskom području, ništa novo
15.6. obišao pašnjak i livadu Habjenaci, ništa novo
16.6. obišao habjanovačko općinsko područje, ustrijelio 1 psa
17.6. u Latinovcu i Bizovcu tražio lugare
18.6. u Normancima čekao i preuzeo kola s pijeskom
19.6. u Normancima čekao i preuzeo kola s pijeskom
20.6. kod lugara u Topolini, kosio šumski put
199
21.6. u Normancima s lugarima tovario crjepove u kola za lugarov stan u

Budimcima
23.6. s lugarom u Koški tovario pijesak za lugarov stan u Budimcima
24.6. obišao habjanovačko općinsko područje, ništa novo
25.6. ujutro obišao općinsko područje zatim skupljao sijeno u Topolini
27.6. obišao bizovačku i habjanovačku općinsku šumu, ništa novo
28.6. u Viškovcima
29.6. s lugarom Dušanekom na habjanovačkom općinskom području, pri-
jepodne ništa zatekao
30.6. obišao pašnjak Habjena, ništa novo
[vidi 1.7.1900. Kutović]
1.7. u Harkanovcima kod gospodina općinskog šumara po nalogu te u
Zelčinu u potrazi za prijevoznicima za prijevoz sječenog drveta u
Valpovo
2.7. s lugarima u Topolini podizanje šanca u Topolini, 60 metara
3.7. u Topolini vidio jednog srndaća u 7 sati ujutro te s lugarima podizao
šanac u Topolini, 60 metara
4.7. obišao Topolinu i s lugarima podizao šanac, 60 metara
5.7. s lugarom podizao šanac u Topolini, 60 metara
6.7. s lugrima podizao šanac u Topolini, 60 metara
7.7. s lugarima u Topolini podizao šanac, 10 metara, do 9 sati, nakon
toga je padala kiša cijeli dan, vidio 2 kunića u Topolini
8.7. u nedjelju obišao Topolinu, vidio 2 srndaća, 1 kod Mlake, 1 iza stana
u Topolini
9.7. s lugarima podizao šanac u Topolini, vidio jato fazana potom 8 ko-
mada u Topolini, 40 metara
10.7. obišao Topolinu i Vrb gaj, ništa novo
11.7. s lugarima prijepodne podizao šanac od 40 metara, poslijepodne pa-
dala kiša, vidio 1 srndaća u Topolini
12.7. s lugarima podizao šanac, 60 metara, vidio 2 srndaća kod Viškovaca
13. 7. s lugarima podizao šanac od 70 metara
14.7. s lugarima podizao šanac u Topolini, 50 metara
15.7. nedjelja u Valpovu
16.7. obišao Topolinu, vidio 2 srndaća u Topolini
17.7. s lugarima podizao šanac u Topolini, 50 metara
18.7. obišao Topolinu, vidio jednog srndaća, 2 srne s 3 laneta u Topolini
19.7. s lugarima u Topolini podizanje šanca, 60 metara, vidio 2 mlada ku-
nića
200
20.7. isto, šanac od 50 metara

21.7. 1 jato od 10 fazana
s lugarima podizanje šanca od 50 metara, vidio jednog srndaća i jed-
no jato od 6 fazana u Topolini
22.7. nedjelja u Topolini, 1 srna i 2 mlada laneta
23.7. s lugarima na podizanju šanca, 30 metara
24.7. s lugarima na podizanju šanca, 50 metara, 1 jato od 8 fazana u Topo-
lini i 2 mlada kunića
25.7. s lugarima na podizanju šanca, 27 metara, u Topolini, 1 jato od 12
fazana na harkanovačkom općinskom području
26.7. s lugarima podizanje šanca od 27 metara u Topolini, vidio jedno jato
od 12 fazana na harkanovačkom općinskom području
27.7. s lugarima podizanje šanca od 40 metara, 1 jato fazana u Topolini
28.7. isto 35 metara, 1 obitelj fazana i jedan srndać u Vrb gaju
29.7. nedjelja na habjanovačkom općinskom području, vidio 1 jato fazana
na pašnjaku
30.7. s lugarima u Topolini podizanje šanca od 40 metara, vidio jednog
srndaća u Vrb gaju i jednog srndaća u Topolini iza stana te jedno jato
od 8 fazana
31.7. prijepodne s lugarima podizanje šanca od 25 metara, poslijepodne
krenuli kući zbog priprema za Valpovačko lovište
1.8. prijepodne prijevoz sječenog drveta za Valpovo, poslijepodne tražio
radnike u Zelčinu za čišćenje žireva
2.8. u općinskim šumama Bizovac i Habjanovci te na općinskom po-
dručju, u općinskoj šumi 2 srndaća, u Raboću jedno jato fazana
3.8. obišao habjanovačko općinsko područje, u općinskoj šumi vidio jed-
nog srndaća
4.8. obišao općinsko područje i u općinske šume Bizovac i Habjanovci,
na habjanovačkom pašnjaku vidio 1 jato od 10 fazana
5.8. u nedjelju obišao habjanovačko općinsko područje
6.8. s gospodinom općinskim šumarom u Topolini na procjeni žireva i
vidio jednog srndaća u Topolini
7.8. bio na habjanovačkom općinskom području, vidio 1 jato fasana
8.8. u bizovačkoj i habjanovačkoj općinskoj šumi te na pašnjaku vidio 2
jarebice, u općinskoj šumi 2 srne
9.8. prijepodne odnio službeni dopis u Ivanovački Lug, u Raboću vidio
4 srne
10.8. obišao habjanovačko općinsko područje, 3 kunića i jedno jato fazana
11.8. obišao bizovačku i habjanovačku šumu te Raboće, ništa novo
201
12.8. u nedjelju ujutro obišao habjanovačko općinsko područje, ništa

novo, vidio 3 kunića u kukuruznom polju
13.8. u lovačkoj kući Topolina s dvojicom šumskih radnika čistio dvori-
šte, uvečer na čeki vidio 3 srne u Topolini
14.8. obišao habjanovačko općinsko područje, vidio jedno jato od 16 jare-
bica, jedno jato od 10 fazana na pašnjaku
15.8. cijeli dan na habjanovačkom općinskom području ništa zatekao, 1
jato od 12 jarebica
16.8. obišao bizovačku i habjanovačku šumu te Raboće, vidio 2 srne u
općinskoj šumi i 3 [srne] u Raboću
17.8. obišao habjanovačko općinsko područje, u općinskoj šumi vidio 1
srnu s dva mladunca
18.8. obišao habjanovačko općinsko područje, 2 jata od 8 jarebica
19.8. u nedjelju cijeli dan na habjanovačkom općinskom području, vidio 2
kunića u kukuruznom polju
20.8. obišao bizovačku i habjanovačku općinsku šumu te općinsko pod-
ručje
21.8. na sajmu u Valpovu
22.8. čekao uz cestu na kola sa sječenim drvima, ništa novo, poslijepodne
na habjanovačkom općinskom području, vidio jedno jato od 18 jare-
bica
23.8. čekao kola sa sječenim drvima, no nisu stigla, poslijepodne u bizo-
vačkoj i habjanovačkoj šumi vidio 4 srne
24.8. ujutro obišao bizovačku i habjanovačku općinsku šumu, vidio jed-
nog srndaća i 2 srne
25.8. na cesti čekao kola s sječenim drvima, potom obišao habjanovačko
općinsko područje
26.8. u subotu cijeli dan na općinskom području i općinskim šumama,
vidio jedno jato jarebica
27.8 do 10 sati ujutro na cesti čekao na kola sa sječenim drvima, potom
obišao habjanovačko područje i vidio 4 srne u Raboću
28.8. do 10 sati ujutro na cesti čekao kola sa sječenim drvima, potom u
bizovačkoj i habjanovačkoj šumi vidio jednog srndaća i jednu srnu
29.8. do 10 sati ujutro čekao kola sa sječenim drvima, potom obišao ha-
bjanovačko općinsko područje, ništa novo
30.8. u lovu na jarebice ustrijelio jednu jarebicu i jednu patku
31.8. kod šumskih radnika u Topolini na čišćenju šumskih putova
202
1.9. u Topolini s radnicima kosio šumske staze, zatim od 4 sata poslije-

podne s lugarom Dušanekom i Müllerom u ophodnji zbog krivolo-
vaca, ništa zatekao
2.9. u nedjelju ujutro s lugarom Müllerom i Dušanekom na granici zbog
krivolovaca, ništa zatekao, zatim kod gosp. općinskog šumara po
nalogu
3.9. u Topolini prijevoz drveta za dobivanje tanina u Normance i obišao
šumske radnike
4.9. u Topolini prijevoz drveta za dobivanje tanina u Normance i obišao
šumske radnike
5.9. Isto
6.9. u lovu na jarebice, ustrijelio dvije prepelice i jednu jarebicu
7.9. s lugarima i radnicima čistio staze i šumske staze
u Topolini vidio 1 srndaća i dvije srne
8.9. u subotu na praznik obišao Gormašićki Vrb gaj, vidio 2 srndaća u
Vrb gaju
[Vidio Kutović 9.9. 1900.]
9.9. nedjelja isto
10.9. s lugarima i šumskim radnicima čistio šumske putove i staze u To-
polini
11.9. s lugarima čistio šumske putove i staze u Topolini
12.9. s lugarima čistio šumske putove i staze, vidio jedno jato fazana u
Topolini
13.9. s lugarima čistio šumske putove i staze
prijevoz sijena sa šumskih putova do lovačke kuće u Topolini
14.9. s lugarima i radnicima čistio šumske staze i ljuštio topole
15.9. isto
16.9. u nedjelju s lugarom Dušanekom u Gormašićkom Vrb gaju
17.9. u lovu na prepelice i jarebice potom obišao lugare i šumske radnike
18.9. kod šumskih radnika ljuštenje topola u Topolini
19.9. kod Schrankena potpisao listić, u Topolini ništa novo
20.9. sa šumskim radnicima sjekao grane na putu u Topolini
21.9. kod Schrankena u Topolini potpisao listić, ništa novo
22.9. ujutro kod gosp. općinskog šumara po nalogu potom kod šumskih
radnika u Topolini, uvečer s Dušanekom na habjanovečkom općin-
skom području, ništa zatekao
23.9. ujutro u Vrb gaju i Topolini zbog ?, nikoga zatekao
poslijepodne s lugarom Dušanekom i Degalićem u Habjanovcu ni-
šta zatekao
203
24.9. sa šumskim radnicima sjekao grane na zaraslom putu, ustrijelio 1

prepelicu
25.9. sa šumskim radnicima čistio staze zbog postavljanja zamki
27.9. uz dopuštenje gospodina općinskog šumara na krizmi u Betreću
28.9. kod Schrankena u Topolini potpisao listić, ništa novoga
29.9. u bizovačkoj i habjanovećkoj općinskoj šumi obišao šumske radnike,
potom u Topolini i Vrb gaju, ništa novoga
30.9. u crkvi u Harkanovcima
1.10. kod šumskih radnika u općinskim šumama kosio šumske putove i
vidio 2 srndaća
2.10. kod šumskih radnika u općinskim šumama krčio šumske putove
4.10. u Našicama na sastanku nadzornika
6.10. u Topolini s trima kolima i šumskim radnicima ravnao put
8.10. s trima kolima prevozio zemlju kod lovačke kuće
9.10. s dvama kolima kod lovačke kuće Topolina prevozio zemlju za nasi-
pavanje
10.10. s dvama kolima i četvoricom šumskih radnika prevozio zemlju u
lovačku kuću Topolina
11.10. sa šumskim radnikom Hetzelom bio u Raboću
13.10. obišao bizovačke i habjanovačke općinske šume, ništa novo
14.10. obišao habjanovačko općinsko područje te općinske šume, ništa
novo
15.10. u lovu na jarebice na harkanovačkom općinskom području
16.10. u lovu na fazane u općinskim šumama Ivanovci i Ladimirevci
18.10. obišao bizovačku i habjanovačku općinsku šumu i općinska područ-
je
19.10. obišao habjanovačko općinsko područje i pašnjak
20.10. kod gospodina općinskog šumara u Harkanovcima po nalogu
21.10. nedjelja, kod kuće bolestan i iscrpljen
22.10. bolestan
23.10. kod lugara na podizanju šanca u Topolini
Uvečer na čeki na snježnom putu
204
vidio jednu [srnu]

25.10. ujutro na čeki na snježnoj stazi vidio 2 [srne] potom na habjanovač-
kom općinskom području ništa novo, uvečer na čeki vidio jednu
[srnu] na snježnoj stazi
26.10. ujutro na čeki ništa vidio
uvečer na čeki vidio jednu [srnu] na snježnoj stazi, potom obišao
habjanovačko općinsko područje, ništa novo
27.10. ujutro na čeki ništa vidio, uvečer na čeki vidio jednu [srnu] na snjež-
noj stazi u Topolini
28.10. obišao habjanovačko općinsko područje, ništa novo, ujutro na čeki i
uvečer na čeki ništa novo
29.10. kod šumskih radnika u Topolini na podizanju šanca
30.10. kod šumskih radnika u Topolini na podizanju šanca, ujutro na čeki
vidio jednu [srnu], uvečer na čeki vidio jednu [srnu]
31.10. u lovu na fazane u Topolini, uvečer na čeki na snježnoj stazi ništa
vidio
1.11. ujutro na čeki na snježnoj stazi vidio 1 [srnu] te obišao šumu Topo-
linu, uvečer na čeki vidio 2 [srne]
2.11. ujutro na čeki ništa vidio, potom kod lugara i šumskih radnika cijeli
dan na podizanju šanca u Topolini
3.11. s lugarima i šumskim radnicima u Topolini na podizanju šanca
4.11. bio u Osijeku uz odobrenje gospodina općinskog šumara
5.11. s lugarima i šumskim radnicima na podizanju šanaca u Topolini,
uvečer na čeki vidio 2 [srne] na snježnoj stazi
6.11. s lugarima i šumskim radnicima na podizanju šanca u Topolini,
uvečer na čeki na snježnoj stazi ništa vidio
7.11. s lugarima i šumskim radnicima na podizanju šanca u Topolini,
uvečer na čeki vidio jednu [srnu] na snježnoj stazi
8.11. obišao Topolinu, ništa novo
9.11. u lovu na fazane u Širokom Dolu
10.11. obišao Topolinu i Garmošici, ništa novo
11.11. kod gospodina općinskog šumara u Harkanovcima po nalogu
12.11. u Briješću u lovu na fazane i na snježnoj stazi
13.11. u Briješću u lovu na fazane i na snježnoj stazi
14.11. obišao šumara zaduženog za pošumljavanje u Gormašici, ništa novo
15.11. obišao Topolinu, Vrb gaj i Gormašicu, ništa novo
16.11. u Koški u lovu na fazane i na snježnoj stazi
17.11. u Raboću u lovu na fazane
205
19.11. obišao Topolinu, Vrb gaj i Gormašicu, ništa novo

20.11. s dvojicom radnika prevozio drvo za ogrjev za lovačku kuću u To-
polini
21.11. prijepodne u Širokom dolu u lovu, ništa ulovio, poslijepodne obišao
Topolinu
22.11. u Širokom dolu u lovu na fazane
23.11. u Čeru??? u lovu na fazane
24.11. u Grabarima u lovu na fazane i u Topolini
26.11. ujutro po nalogu kod gospodina općinskog šumara u Harkanocima,
potom uz pomoć sove vani ustrijelio 21 supa
27.11. s trojicom lugara u Topolini podizao šanac
28.11. obišao Garmošicu, Vrb gaj i Topolinu
29.11. u Raboću i Topolini u lovu na fazane
30.11. s gospodinom općinskim šumarom u Garmošici pečaćenje/označa-
vanje hrasta za drvenu građu, poslijepodne s dvojicom radnika u
Topolini na podizanju šanca
2.12. obišao bizovačku i habjanovačku šumu, vidio 5 [srna] u habjanovač-
koj općinskoj šumi
3.12. u općinskoim šumama Ivanovaca i Zelčina u lovu na fazane
4.12. vani sa sovom, ustrijelio 2 supa i 3 divlje svinje
5.12. u Koški u lovu na fazane
6.12. bio kod proizvođača drvene građe u Vrb gaju, vidio 3 [srne] u Vrb
gaju
8.12. obišao bizovaču i habjanovačku šumu
10.12. u lovačkoj kući Topolina kolinje mojih svinja
12.12. obišao bizovačku i habjanovačku šumu vidio 4 [srne]
13.12. u lovu na kuniće u Vonovačkom lugu
14.12. u lovu na fazane i kuniće u Raboću i općinskim šumama
15.12. obišao bizovačku u habjanovačku šumu, ništa novo
17.12. u lovu na fazane i kuniće u Klašću
18.12. obišao drvodjelce/tesare u Topolini
206
19.12 obišao bizovačke i habjanovačke šume i habjanovačko općinsko po-

dručje
20.12. obišao drvodjelce/tesare u Topolini
21.12. u Klašću i Ceru u lovu na fazane
22.12. obišao habjanovačko općinsko područje zbog lovokradica, ništa
novo
23.12. obišao bizovačku i habjanovačku općinsku šumu te općinsko pod-
ručje, ništa novo
25.12. uz odobrenje gospodina općinskog šumara na godišnjem odmoru u
Laškom polju
26.12. Isto
27.12. u lovu na fazane u općinskoj šumi Ladimirevci
28.12. u lovu na kuniće u Čretu.
30.12. obišao bizovačku, habjanovačku šumu te habjanovačko općinsko
područje, ništa novo
31.12. u Topolini obišao drvodjelce, poslijepodne na habjanovačkom op-
ćinskom području, ništa novo.
[D. Ž.]
207
Prema povijesti slavonskih šuma
ISBN 978-953-8102-30-1
9 789538 102301
208

ANDRIĆ, Stanko VRBANUS, Milan (Ur.) - Izabrani Izvori Za Povijest Šuma U Slavoniji, Srijemu I Baranji (Od Starog Vijeka Do 1900.)

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

ANDRIĆ, Stanko VRBANUS, Milan (Ur.) - Izabrani Izvori Za Povijest Šuma U Slavoniji, Srijemu I Baranji (Od Starog Vijeka Do 1900.)

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

IZABRANI IZVORI

HRVATSKI INSTITUT ZA POVIJEST

(od starog vijeka do 1900.)

© HIP Podružnica Slav. Brod, autori i prevoditelji

Ova je knjiga priređena u sklopu istraživačkog projekta “Od prašuma do oranica:

Slavonski Brod, svibanj 2019.

Ulomak iz zakonika (kanun-name) osmanskog detaljnog poreznog popisa

Dokumenti o izboru seljaka Ilije Bačića na mjesto četnika

„Djevičanske“, „iskonske“ ili „netaknute“ šume u kojima stoljećima (ili ni-

i drugih učenih posjetilaca ovih krajeva, različita privatna svjedočanstva i

Plinije Stariji, Prirodoslovlje (Naturalis historia)

Zatim slijede žironosni krajevi Panonije, gdje se alpski obronci ublažavaju

Apijan iz Aleksandrije, Rimska povijest (Ῥωμαϊκά)

Grčko-rimski povjesničar Apijan iz Aleksandrije napisao je Rimsku povijest

Ὑλώδης δέ ἐστιν ἡ Παιόνων καὶ ἐπιμήκης ἐξ Ἰαπόδων ἐπὶ Δαρδάνους. καὶ

(Prema izdanju: Ἀππιανοῦ Ῥωμαικά, Appian’s Roman History, transl. H. Whi-

Peonska je zemlja šumovita i pruža se od Japoda do Dardanaca. Ovi Peonci

Kasije Dion, Rimska povijest (Ῥωμαϊκά)

Grčko-rimski dužnosnik i povjesničar Kasije Dion u opisu Germanikova ra-

Tοῦ δὲ δὴ Γερμανικοῦ ἐς τὴν Παννονίαν ἐλθόντος καὶ στρατευμάτων

A kad je Germanik stigao u Panoniju i ondje počeo sa svih strana skupljati

Anej Flor, Sažeci (Epitomae)

Kurion je došao do Dakije, ali se preplašio mračnih šuma.

Higin Gromatik, O određivanju međa

Rimski mjeritelj iz 1. ili 2. stoljeća kršć. ere sastavio je nekoliko zemljiš-

Agri [autem] uectigales multas habent constitutiones. In quibusdam [pro-

Zemljišta se oporezuju na različite načine. U nekim provincijama plaća se

Pisci carske povijesti (Scriptores Historiae Augustae)

Pisac carske povijesti svjedoči o opsežnim amelioracijskim zahvatima što ih

Nam cum Sirmium venisset ac solum patrium effecundari cuperet et dila-

Herodijan, Povijest Carstva nakon Marka

Grčko-rimski dužnosnik i povjesničar opisao je pohod cara Maksimina Tra-

Ὁ δ’ Μαξιμῖνος ἐπιστὰς τοῖς ὄροις προύπεμψε σκοποὺς τοὺς ἐρευνήσοντας

Zaustavivši se na granici, Maksimin je odaslao izvidnicu neka istraži nema li

Marcijal, Epigrami (Epigrammata)

Slavni rimski epigramatičar (1. st.) u elegijskom distihu o gostinskim daro-

Pannonicas nobis numquam dedit Umbria cattas:

(Prema izdanju: Martial. Epigrams I-III, ed. D. R. Shackleton Bailey, Cambrid-

Panonske kate nikad Umbrija nije nam dala:

Marko Anej Lukan, O građanskom ratu (De bello civili)

Rimski epičar i Neronov dvorski pjesnik u šestom pjevanju svoga jedinog

Pannonis haud aliter post ictum saeuior ursa,

Nalik je panonskoj medvjedici koja bijesni nakon uboda,

Marko Aurelije Olimpije Nemezijan, O lovu (Cynegetica)

Autor kartaškog podrijetla s konca 3. st. u djelomice sačuvanu didaktičkom

Ed non Spartanos tantum tantumve Molossos

I ne valja uzgajati jedino spartanske ili

Klaudije Klaudijan, O Stilihonovu konzulatu

Rimski pjesnik s prijelaza 4. na 5. st. u stihovanom panegiriku uzgredice

Hinc Poeni cumulant laudes, quod rura tyranno

(Prema izdanju: Claudius Claudianus, 2 vol., ed. M. Platnaeur, W. Heinemann,

Ovdje Puni gomilaju hvale jer tiranin više

Šumu potom sječe što narašaj stvori je divlji,

Sekst Aurelije Viktor, Knjiga o cezarima

Kasnoantički povjesničar u pregledu rimske povijesti od Augusta do Kon-

(Prema izdanju: Sextus Aurelius Victor, Liber de Caesaribus, ed. F. Pichlmayr, R.

Budući da se ondje zadržao zbog opsade, a vojnici su bili u istom iskušenju

Zosim, Nova povijest (Νέα ἱστορία)

Bizantski povjesničar s prijelaza 5. na 6. stoljeće sastavio je nedovršen pre-

Mέρος μὲν τοῦ στρατεύματος εἶχεν ἐν ταύτῃ, χάρακα δὲ μεταξὺ τοῦ

Prisk iz Panija, Bizantska povijest (Ἱστορία Βυζαντιακή)

Kao istočnorimski poslanik, grčki povjesničar svojedobno je boravio na

Μετὰ δὲ τὴν δυσχωρίαν ἐν πεδίῳ καὶ αὐτῷ ὑλόδει παραγινόμεθα.

1 U lat. izvorniku ilex, uz quercus uobičajena riječ za hrast u ugarskim listinama.

5 Lat. sartor na tom mjestu vjerojatno je prijevod mađarskog prezimena Szabó.