Narodno vijeće Slovenaca, Hrvata i Srba u Zagrebu 1918-1919.

diti "zajednički prijedlog" o provedbi ujedinjenja.220 Na poslijepodnevnoj sjednici dru-

goga dana zasjedanja Središnjega odbora, nakon provedene rasprave, prihvaćen je, uz
jedan glas protiv (Radić),221 prijedlog Odbora sedmorice da se izabere delegacija od 28
članova222 koja će otići u Beograd da tamo u sporazumu sa srbijanskom vladom i
predstavnicima svih stranaka u Srbiji i Crnoj Gori,223 neodgodivo provede organizaciju
jedinstvene države.224 Odbor sedmorice je predložio i Naputke po kojima su članovi
delegacije morali postupati u Beogradu.225
Na sjednici Središnjega odbora od 25. studenoga, razgovaralo se uglavnom o finan-
cijama i agrarnom pitanju.226
Sljedećega dana, 26. studenoga, na sjednici Središnjega odbora raspravljalo se o što
žurnijem odlasku u Beograd. Nakon duže rasprave većina prisutnih se razišla svojim
kućama u uvjerenju da se sutradan, 27. studenoga, ne putuje u Beograd. S. Pribićević i
njegovi pristaše ostali su na okupu te su zaključili da se ipak putuje. Vođenje NV SHS
prepušteno je privremeno banu Mihalovichu, S. Budisavljeviću i V. Bukšegu. Zanimljivo
je, da je na istoj sjednici Radić isključen iz Središnjega odbora, ali ne i njegova stranka.227
Ujutro 27. studenoga, članovi delegacije228 krenuli su sa zagrebačkoga glavnog
kolodvora u Beograd. S delegatima su putovali i financijski stručnjaci, te srbijanski pot-
pukovnik Milan Pribićević i Rudolf Giunio, koji je toga jutra stigao iz Pariza da u
Trumbićevo ime izvijesti članove NV SHS o najvažnijim događajima u inozemstvu.229

220
Isto, 373. Smodlaka je kasnije tvrdio da su članovi Središnjega odbora "s ogromnom većinom glasova"
primili sve što je on govorio o žurnom ujedinjenju sa Srbijom. Dapače, Odbor sedmorice je imao pretresti
njegov (i Krsteljev) "nacrt privremenoga uređenja" zajedničke države sa Srbijom te na osnovi toga nacrta
donijeti sljedeći dan (24. studenoga) članovima Središnjega odbora na odobrenje uvjete za provedbu držav-
noga ujedinjenja". (Zapisci Dra Josipa Smodlake, 75-76)
221
Radićev glasoviti govor na noćnoj sjednici Središnjega odbora vidi: S. RADIĆ, Politički spisi, govori i
dokumenti, 79-86. Već sljedećega dana, 25. studenoga, Radić je u zagrebačkoj Streljani, na glavnoj skupštini
svoje stranke, oštro napao odluku Središnjega odbora o ujedinjenju sa Srbijom. Prisutni su seljački izasla-
nici odlučili da Radić ne putuje u Beograd. (Vidi: "Skupština Seljačke stranke", Obzor, Zagreb, LIX/1918,
br. 266, 2-3); I. MUŽIĆ, Stjepan Radić u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenca, 32-33. Dragutin Hrvoj,
nezadovoljan Smodlakinom argumentacijom za ujedinjenje sa Srbijom, uputio je A. Paveliću pismo u
kojem kaže: "Molim Vas stoga i zaklinjem, prepriečite na koji god znate način da se večeras ne stvori
sudbonosna odluka, da se stvori jedinstvena vlada s kraljevinom Srbijom sa regentom Aleksandrom na
čelu". (Nav. prema: A. SMITH PAVELIĆ, Dr. Ante Trumbić, 207)
222
U delegaciju su izabrani: F. Barac, I. Cankar, L. Čabrajić, M. Drinković, Š. Grđić, H. Hrasnica, V. Korać,
A. Korošec, A. Kramer, A. Kristan, M. Laginja, I. Lorković, E. Lukinić, S. Ljubibratić, I. Paleček, A. Pave-
lić, Ž. Petričić, D. Popović, S. Pribićević, S. Radić, J. Smodlaka, V. Stajić, J. Sunarić, H. Svrzo, J. Šimrak, V.
Šola, A. Tresić-Pavičić, A. Trumbić. (F. ŠIŠIĆ, Dokumenti, 256)
223
O ujedinjenju Kraljevine Crne Gore sa Srbijom vidi: Dimitrije Dimo VUJOVIĆ, Podgorička skupština
1918., Zagreb 1989.
224
F. ŠIŠIĆ, Dokumenti, 255-256.
225
Isto, 275-276.
226
B. KRIZMAN, "Zapisnici središnjeg odbora", 376-382.
227
F. ŠIŠIĆ, Dokumenti, 279. Pokušaj rekonstrukcije manjkavoga izvješća sa sjednice vidi: Z. KULUNDŽIĆ,
Atentat na Stjepana Radića, 94-100.
228
U delegaciji nisu bili: A. Trumbić, S. Radić, I. Lorković i A. Korošec, koga je zamijenio J. Brejc. Slovenski
delegati, kojima je pridodan i Josip Puntar, priključili su se ostalima s malim zakašnjenjem. (B.
KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, 353; M. ZEČEVIĆ, Slovenska ljudska stranka, 207)
229
B. KRIZMAN, Hrvatska u Prvom svjetskom ratu, 353.

64