Professional Documents
Culture Documents
Christian Jacq-Ramzes-3-Bitka Kod Kadesa
Christian Jacq-Ramzes-3-Bitka Kod Kadesa
Christian Jacq-Ramzes-3-Bitka Kod Kadesa
www.knjigoteka.org
Christian Jacq
Ramzes
Daniov konj je jurio stazom upeklom od vrućine prema Lavljoj Palači, seocu u južnoj
Siriji koje je osnovao čuveni faraon Seti. Danio, po ocu Egipćanin a po majci Sirijac, izabrao
je poziv listonoše, vrlo cijenjen u to vrijeme, a specijalizirao se za prenošenje hitnih
poruka. Egipatska administracija stavila mu je na raspolaganje konja, hranu i odjeću,
stanovao je u službenoj kući u Sileu, gradu na sjeveroistočnoj granici, a besplatno je
odsjedao u prostorijama poštanskih stanica. Jednom riječju, bio je to lijep život ispunjen
stalnim putovanjima i susretima sa Sirijkama, pomalo divljim, ali uglavnom vrlo
raspoloženim udati se za činovnika, koji bi pak pobjegao glavom bez obzira čim bi veza
poprimila ozbiljniji oblik.
Danio nije podnosio biti sputan, pa čak ni nemirnim rukama kakve živahne dame.
Ništa se nije moglo mjeriti s nepreglednim prostranstvom i prašnjavim putem koji su se
pružali pred njim i dozivali ga.
Obzirom na situaciju, Danio je bio optimist, Hetiti su bili svjesni moći egipatske
vojske, Egipćani su strepili od žestine i okrutnosti Anatolaca. Obje zemlje, svjesne
krvoprolića koje bi nastalo izravnim sukobom, zadovoljavale su se zauzetim položajima i
pukim razmjenjivanjem mrkih pogleda.
Ramzes, zauzet velikim graditeljskim poslovima, nije imao namjeru izazivati sukob.
Danio je u brzom galopu prošao pored stele koja je obilježavala granicu od koje je
počinjao teritorij Lavlje Palače. Iznenada zaustavi konja, pa se okrene. Pozornost mu je
privukao neobičan detalj.
Ljutito zaključi da joj je vrh porušen, a veliki broj hijeroglifa uništen. Magijski zapis,
potpuno nečitak, nije više štitio predio. Počinitelj ovog rušilačkog čina trebao je biti
najoštrije kažnjen, uništavanje živog kamena bio je zločin koji je zasluživao smrtnu kaznu.
Bez dvojbe, listonoša je bio prvi svjedok ove drame, spreman požuriti kako bi
obavijestio vojnog guvernera pokrajine, koji će, kada bude saznao za katastrofu, napisati
opširan izvještaj za faraona.
Naselje je bilo opasano bedemom od cigli, s obje strane ulaznih vrata ležale su
sfinge. Listonoša se ukoči od zaprepaštenja, veći dio bedema bio je razoren, a sfinge su
oborene i raskomadane.
Iz sela nije dopirao ni jedan jedini šum. Nije bilo ni znakova svakodnevne buke
seoskog života, marširanja vojnika, topota konjskih kopita, rasprava na središnjem trgu
pored fontane, dječje vriske, njakanja magaraca... Stegnutog grla od sablasnog muka,
listonoša otvori čuturicu i otpije veliki gutljaj kako bi sprao gorčinu koja mu je ispunila
usnu šupljinu.
Radoznalost je ipak prevagnula nad strahom. Morao se što prije vratiti putem kojim
je došao i upozoriti garnizon, ali je morao saznati što se događa sa stanovnicima Lavlje
Palače. Danio ih je gotovo sve poznavao, od gostioničara do guvernera, a neki su mu čak
bili dobri prijatelji.
Kada je potjerao konja, ovaj zanjišta i prope se, listonoša ga umiri tapšanjem po
vratu, ali životinja ipak odbije krenuti dalje.
Hambari za žito razvaljeni, ćupovi s vodom porazbijani. Ništa nije ostalo od zaliha
hrane i pića.
Od dvokatnih kućica ostale su samo ruševine, ni jedna jedina nije izbjegla rušilačko
ludilo napadača, a nije bila pošteđena ni guvernerova palača.
Nijedan zid malog hrama nije ostao stajati uspravno. Božanski kip je bio razbijen
maljem, otkinute glave.
Smrad.
Svi su bili tu, vojnici, trgovci, obrtnici, starci, žene, djeca, bebe. Svi zaklani, pobacani
na gomilu. Guverner je bio nabijen na kolac, tri časnika seoskog odreda obješena o gredu
koja je nosila krovnu konstrukciju mesnice.
Hetiti... Po običaju, napali su krajnje okrutno, ne štedeći nikoga, ali, ovaj put zašli su
izvan područja svog utjecaja, nedaleko od sjeveroistočne granice Egipta.
Listonošu obuze paničan strah. Što ako hetitska izvidnica još luta uokolo?
Danio uzmakne, nesposoban skinuti pogled sa zastrašujućeg prizora. Kako su mogli
biti toliko okrutni da na takav način masakriraju ljudska bića i ostave njihova tijela ležati
nepokopana?
Uskomešanih misli, Danio se zaputi prema vratima sa sfingama. Njegov konj više
nije bio tamo.
Pi Ramzes, nova prijestolnica Egipta koju je Ramzes izgradio u srcu Delte, brojio je
već više od sto tisuća stanovnika. Budući daje bio podignut između dva rukavca Nila, vode
Raa i vode Avarisa, u gradu je, čak i u ljetnim mjesecima, vladala ugodna klima, presijecali
su ga mnogobrojni kanali, izletničko jezero omogućavalo je divne Vožnje čamcem, a bare
pune ribe bogat ulov za ribiče.
Bio je to zaista neobičan grad, skladan i miran, a ipak ratnički, s četiri velike vojarne
i tvornicom oružja, smještenom nedaleko dvorske palače. Već nekoliko mjeseci obrtnici su
radili bez prekida, dan i noć, proizvodeći dvokolice, oklope, mačeve, koplja, štitove i
vrhove strijela. U središtu tvornice nalazila se ogromna ljevaonica, s radionicom
specijaliziranom za izradu predmeta od bronce.
‘‘On?’’
Obrtnik pogleda.
Da, doista, to je on, faraon, gospodar Gornjeg i Donjeg Egipta, Sin svjetlosti, Ramzes.
Ramzes se godinama, pod budnim okom oca, pripremao za ulogu vladara pred kojim
su velika iskušenja. Osim toga, naslijedio je karizmatičan autoritet svog slavnog
prethodnika Setija, pa je sama njegova pojava, čak i onda kada nije bio odjeven u ritualnu
odjeću, izazivala kod ljudi poštovanje.
‘‘ Slušam te.’’
‘‘ Rat... je li blizu?’’
‘‘ Bojiš li ga se?’’
‘‘ Egipat je naša majka, naša prošlost i naša budućnost. ‘‘ podsjeti ga Ramzes. ‘‘ Daje
bez razmišljanja, bezrezervno se žrtvuje u svakom djeliću sekunde... Zar ćemo njemu
uzvratiti nezahvalnošću, samoživošću i kukavičlukom?’’
‘‘ Ako je potrebno, faraon će dati svoj život za život Egipta. Radi u miru, poslovođo.’’
Kralj je volio prošetati poljima koja su obilovala bujnom vegetacijom, proći stazama
uz koje se prostiralo cvijeće i kanali kao stvoreni za kupališta, rado bi ubrao jabuku čija se
slast mogla mjeriti s medom, obišao maslinjak koji je osiguravao onoliko ulja koliko je bilo
pijeska na plažama, udisao mirise koji su se širili iz vrtova. Vladareva šetnja završavala se
kod luke, okružene skladištima u kojima su se čuvali gradske zalihe, dragocjeni metali,
rijetko drvo i zalihe žita i gdje je sve odisalo živošću.
Posljednjih tjedana kralj nije šetao ni poljima ni ulicama tirkiznog grada. Najveći dio
vremena provodio je u društvu časnika visokog ranga, pripadnika pješaštva i odreda
dvokolica koji su uglavnom hvalili uvjete smještaja u novim prostorijama.
Kad nije razmišljao o svom nestalom prijatelju, kojem kao da se bio izgubio svaki
trag, kralj je vrijeme provodio u društvu starijeg brata Henara, ministra vanjskih poslova, i
Aše, šefa obavještajne službe. Henar je pokušavao na sve načine spriječiti da Ramzes
postane faraon, ali, kako mu to nije pošlo za rukom, izgledalo je da se urazumio i s
ozbiljnošću se prihvatio svog posla. Što se tiče Aše, inteligentnog i blistavog diplomata, kao
Ramzesov i Mojsijev školski prijatelj, uživao je puno povjerenje kralja.
Ramzesa je opsjedala velika karta Bliskog istoka i Azije, izložena u njegovim radnim
prostorijama. Na sjeveru se nalazilo kraljevstvo Hetitija*, s prijestolnicom Hatušom, u srcu
anatolijske visoravni. Nešto južnije, duž obale Sredozemnog mora, prostirala se Sirija,
presječena rijekom Orontom. Glavna utvrda tog područja, Kadeš, bila je u vlasti Hetita. Na
jugu su se nalazili provincija Amurija, luke Biblos, Tir i Sidon, pod egipatskim
protektoratom, zatim Kanaan, čiji su prinčevi bili odani faraonu.
*Turska
Međutim, Hetite nije zadovoljavao status quo koji je bio ustoličio Seti. Prekoračivši
granice svog teritorija, anatolijski ratnici su napravili prolaz u pravcu Damaska, glavnog
grada Sirije
Sudbina je odredila da je upozna baš ovdje, dok je na lutnji prebirala note jedne
stare melodije, Nefertari, velika kraljevska supruga, bila je jedina žena koja je potpuno
zaokupila njegovo srce. Iako nije potjecala iz plemićke loze, bila je ljepša od svih dvorskih
ljepotica, a svojim glasom, slatkim kao med, zborila je samo mudre riječi.
‘‘ Loše vijesti?’’
‘‘ Misliš li i ti tako?’’
‘‘ Vođenje rata takvih razmjera zahtijeva iskustvo koje ja ne posjedujem. Čak je i moj
otac odustao od ideje da se upusti u tako opasan pothvat.’’
Pupavac odletje na najvišu granu jedne sikomore a ostale se ptice razbježaše na sve
strane.
Dok je pažljivo iščitavao poruku, Ramzesa je sve više obuzimao osjećaj kao da mu je
netko zario mač u tijelo.
Prema mišljenju mnogih, remek djelo ove dvorane, koje je slavilo savršenstvo
prirode, bila je slika zamišljene mlade žene ispred grma sljeza. Sličnost s Nefertari bila je
tako upadljiva da nitko nije mogao posumnjati u poštovanje koje je vladar osjećao prema
svojoj supruzi.
Kralj je nosio dvostruku krunu koja je predstavljala sklad crvenog i bijelog, Donjeg i
Gornjeg Egipta, simbol prijeko potrebnog jedinstva Dviju zemalja. Na grudima mu se
nalazilo žezlo, sekhem, kao znak vlasti faraona nad životnim elementima i silama.
‘‘ Hetitski odred je razorio Lavlju Palaču, grad koji je utemeljio moj otac. Divljaci su
pobili sve stanovnike, uključujući žene, djecu i novorođenčad.’’
Prostoriju ispuni žamor zgražavanja. Nijedan pripadnik bilo koje vojske nije smio
počiniti nešto slično.
‘‘Evo njihovog potpisa. ‘Pobjeda vojske Muvatala, moćnog vladara Hetitije. Ovako će
proći svi njegovi neprijatelji.’Također vas obavještavam da su se prinčevi Amurije i
Palestine upravo obvezali na vjernost i poslušnost Hetitima. Egipatsko stanovništvo
većinom je pobijeno, preživjeli su pronašli utočište po našim tvrđavama.’’
‘‘Rat.’’
Blijedog lica, dugih finih ruku, omalen, sitan, mršav i sa svoje dvadeset i četiri godine
gotovo ćelav, Ameni je podredio život služenju Ramzesu. Premda, zbog krhkog tijela,
gotovo nesposoban za bilo kakve fizičke napore, Ameni je bio neumoran radnik. Provodio
je dane i noći u uredu, malo spavao i obrađivao više dokumenata za jedan sat nego svi
njegovi pisari zajedno, iako vrlo vješti, u toku cijelog tjedna. Kao desna Ramzesova ruka,
Ameni je mogao računati na bilo koji ministarski položaj, ali mu je bilo draže ostati u
faraonovoj sjeni.
Henar slegne ramenima. Ramzesov stariji brat bio je krupan i zdepast čovjek,
okruglog lica i punih obraza. Usne su mu bile opuštene i sladostrasne, oči sitne, kestenaste,
glas unjkav i nesiguran a brada, koju je do nedavno puštao da raste u znak žalosti zbog
Setijeve smrti, obrijana.
Aša, jedini nasljednik bogate plemićke obitelji, bio je aristokrat u pravom smislu te
riječi. Otmjen, profinjen, izduženog lica, sjajnih očiju i pomalo prezrivog pogleda, govorio
je nekoliko stranih jezika i strasno se zanimao za međunarodne odnose.
‘‘ Naša straža nadzire priobalno područje prema Libiji i pustinjski pojas zapadno od
Delte. Tvrđave su pripravne i savladat će bez poteškoća svaki napad. Osim toga, nijedan
vojskovođa nije sposoban ujediniti libijska plemena.’’
‘‘ Činjenica.’’
‘‘ Ali i jedina takva. Moji ljudi su mi upravo dostavili pozive upomoć gradonačelnika
iz karavanskog stjecišta Megida, Damaska i feničanskih luka koje su pune trgovačkih
brodova. Napadi Hetita i nestabilnost cijelog područja već su poremetili trgovinske
poslove. Ako ubrzo nešto ne poduzmemo, Hetiti će nas izolirati od naših prijatelja, a zatim
će i njih napasti. Svijet kakav su izgradili Seti i njegovi preci bit će uništen.’’
‘‘ Što više odlažemo ‘‘ ocijeni Aša ‘‘ pobuna u Kanaanu će se samo širiti. Treba je što
prije obuzdati kako bismo utvrdili tampon zonu između nas i Hetita. U suprotnom, naši
protivnici raspolagat će odličnim polazištem za početak invazije.’’
‘‘ Ti ne znaš pravo stanje naših jedinica! Opreme još nema dovoljno, iako tvornice
oružja rade punom parom.’’
‘‘ Bez obzira na teškoće s kojima smo suočeni, neodložno treba povratiti red u našim
protektoratima. O tome ovisi opstanak Egipta.’’
‘‘ Izađite. ‘‘ zapovjedi.
Ostavši sam, kralj se zagleda u sunce, tvorca svjetlosti od kojeg je i sam postao.
"Cijeni blistavost i dar svakog bića", učio ga je Seti, "u svakome potraži ono što je
nezamjenjivo. Ali, bit ćeš sam kada budeš odlučivao. Voli Egipat više od sebe samog, i put
će se pokazati."
Faraon napusti dvor da bi se vratio u sjedište svojih generala. Njegova najveća briga
u ovom trenutku bila je kako ubrzati pripreme vojske.
Henar navuče oba drvena zasuna na vratima kancelarije u kojoj je obavljao poslove
ministra vanjskih poslova, zatim pogleda kroz prozor kako bi se uvjerio da nema nikoga u
unutrašnjem dvorištu. Radi predostrožnosti, zapovjedio je stražarima, koji su inače bili
raspoređeni u predsoblju, da se povuku i zauzmu položaj u najudaljenijem dijelu hodnika.
‘‘ Još ne.’’
‘‘ Naša mala igra bila je savršena. Moj brat je povjerovao da se kolebam i bojim
sukoba. S druge strane, vi ste, onako odlučni i oštri, istakli moju slabost. Kako bi Ramzes
mogao naslutiti da smo sklopili savez?’’
Zadovoljan, Henar napuni dvije čaše bijelim vinom iz Imana, grada poznatog po
vinogradima.
‘‘ Taj mali pisar vjeruje da je Egipat sam na svijetu, zaštićen svojim tvrđavama, i da
može zatvoriti svoje granice i odolijevati napadu svakog neprijatelja. Po uvjerenju je
protivnik rata i vjeruje da se samo povlačenjem u sebe može postići mir. Dakle, bilo je
neizbježno da vam se suprotstavi, ali i to nam ide u prilog.’’
‘‘ U mirnim vremenima, svakako, ali Hetiti su nam objavili rat, a vaš nastup je bio
vrlo uvjerljiv. Pritom zaboravljate na kraljicu majku Tuju i veliku kraljevsku suprugu
Nefertari!’’
Aša ovlaži usne slasnim gustim vinom, dok je Henar žudno ispraznio svoju čašu.
Premda odjeven u savršeno skrojenu odoru, nije bio ni približno elegantan kao diplomat.
‘‘Ali je, dragi moj, je! Niste li vi šef obavještajne službe, Ramzesov prijatelj iz
djetinjstva i jedini čovjek kojeg on sluša kada je riječ o pitanjima vanjske politike?’’
‘‘ Doista, pričao sam vam o tome, ali s gledišta trgovine... Kada se ponovno uspostavi
mir, podići ćemo nove trgovačke luke, izgradit ćemo putove za karavane i uspostaviti
ekonomske veze s Hetitima. Tada će Egipat postati premalen za mene.’’
‘‘ Ne pratim vas.’’
‘‘ Muvatal vlada olovnom šakom nad Hetitima, ali na dvoru u Hatuši naveliko se
pletu urote. Dvije osobe, Uri Tešup otvoreno, a Hatušil, svećenik boginje Ištar, diskretno,
izdaju se za moguće nasljednike. Ako bi Muvatal poginuo tijekom bitke, jedan od ove
dvojice preuzeo bi vlast. Uz to, međusobno se ne podnose, a njihovi pristaše su spremni
rastrgati jedni druge.’’
‘‘ Podrazumijeva se, ali brojne poruke koje dobivam od svojih doušnika u svakom
trenutku su dostupne kralju. Zavedene su i razvrstane u poslanstvu i ne mogu se maknuti
ili uništiti, a da na mene ne padne sumnja.’’
‘‘ Još nije, ali na pragu smo sukoba. Zato moram poduzeti sve mjere predostrožnosti
i kloniti se neočekivane kontrole s njegove strane.’’
‘‘ Špijunaža je velika umjetnost, Henare, važne su gole činjenice, ali je mnogo važnije
dobro ih protumačiti. Moj zadatak se sastoji u tome da prikupim informacije i protumačim
ih kralju, kako bi on donio odluku što će poduzeti. Kako sada stvari stoje, neće mi moći
prigovoriti za popustljivost ili neodlučnost. Ustrajao sam na tome da što prije organizira
protunapad.’’
‘‘ Uzimate u obzir samo gole činjenice ‘‘ uzvrati Aša. ‘‘ Upravo tako će reagirati i
Ramzes. Tko bi mu to mogao predbaciti?’’
‘‘ Pojasnite mi.’’
‘‘ A ostale prednosti?’’
‘‘ Sam teren i šteta koja je već nanijeta našim saveznicima. Ništa nisam sakrio od
Ramzesa, ali nisam ni isticao koliko se sukob već rasplamsao. Okrutnost s kojom Hetiti
haraju i pokolj u Lavljoj Palači zastrašili su prinčeve Kanaana i Amurije, kao i guvernere
priobalnih gradova. Seti je ulijevao strahopoštovanje hetitskim ratnicima, s Ramzesom to
nije slučaj. Većina lokalnih moćnika, strahujući da će biti svrgnuti sa svojih položaja, radije
će se pokoriti Muvatalovoj vlasti.’’
‘‘ A... vaše?’’
‘‘ Moje obuhvaća još nekoliko pojedinosti. Znači li neoglašavanje nekih naših tvrđava
da ih je preuzeo neprijatelj? Ako je to istina, Ramzes će naići na mnogo snažniji otpor od
očekivanog. Osim toga, Hetiti su vjerojatno opskrbili pobunjenike lijepom količinom
oružja.’’
‘‘ Egipatske odrede čekaju divna iznenađenja! Ramzes bi mogao biti poražen već u
prvoj bici, prije nego što se uopće suoči s Hetitima!’’
Kraljica majka Tuja odmarala se poslije napornog dana u dvorskom vrtu. Dan je
započela obredom u slavu zore, u kapeli posvećenoj boginji Hator, ženskom suncu, zatim
se pozabavila problemima protokola, dogovorila sastanak između vječito razmaženih
dvorjana i, na Ramzesov zahtjev, obavila razgovor s ministrom poljoprivrede, nakon
dogovora s velikom kraljevskom suprugom Nefertari.
Seti joj je, iz dana u dan, sve više nedostajao. Vrijeme nije liječilo bol zbog odsutnosti
pokojnog faraona, i udovica je prizivala trenutak kada će proći kroz ta posljednja vrata u
životu i pridružiti se svom suprugu.
Ipak, kraljevski par joj je pružao veliku radost, Ramzes je imao odlike velikog
vladara, a Nefertari velike kraljice. Poput Setija i nje, strasno su voljeli svoju zemlju i bili
spremni za nju dati i život, ako bi sudbina tako odlučila.
Ramzes joj je tek prilazio, a Tuja je već znala da je njen sin upravo donio tešku
odluku. Kralj je pružio ruku majci i napravili su nekoliko koraka po pješčanoj aleji duž koje
su cvali tamarisi. Zrak je bio vruć i mirisan.
‘‘ Rat je neizbježan.’’
‘‘Ne Ramzese, budući da Nefertari dijeli tvoje mišljenje, kraljevski par je sposoban
donositi odluke.’’
‘’ Ti.’’
‘‘ One će se razbiti samo na bojnom polju, jer je hrabrost ta koja će spasti Dvije
zemlje.’’
Meba, nekadašnji ministar vanjskih poslova, neizmjerno je mrzio Ramzesa. Uvjeren
da ga je kralj bez razloga smijenio s položaja, samo je čekao priliku da mu se osveti. Poput
mnogih članova dvora, bio je siguran u poraz mladog vladara kojeg su, nakon četiri
uspješne godine, najzad snašle nevolje.
U društvu desetak uglednih ličnosti, bogat i monden Meba, krupnog lica i oholog
ponašanja, čavrljao je nešto na temu visokog društva Pi Ramzesa. Jela su bila izvrsna, žene
prekrasne, trebalo je nekako utrošiti vrijeme u iščekivanju Henarovog dolaska na vlast.
Jedan od slugu šapnuo je nešto Mebi na uho. Diplomat istog trenutka ustane.
Mebine ruke vidno su se tresle. Ramzes nije imao običaj da se, tek tako, pojavi na
privatnom prijemu.
‘‘ Rata...’’
‘‘ Naši vojnici strahuju od sukoba ‘‘ izjavi jedan iskusni pisar. ‘‘ Znaju da ih čekaju
naporni marševi po teškom terenu, pod teretom opreme i vrelim suncem. Žedni, jer će
voda biti ograničena. I kada ih izdaju noge, morat će nastaviti i zaboraviti na bolna leđa i
prazne želuce. Odmor u logoru? Pusta želja, zbog teškog zadatka koji moraju obaviti prije
negoli se ispruže na prostirke. U slučaju uzbune, užurbano će ustati, kapaka otežalih od
premalo sna. Hrana? Skromna. Odmor? Kratak. A što reći o protivničkim strijelama,
neprestanoj opasnosti, smrti koja hara!’’
‘‘ Lijepo sročene riječi. ‘‘ zaključi Ramzes. ‘‘ I ja znam napamet taj stari tekst. Ali
danas nije vrijeme za književnost.’’
‘‘ Dirljive riječi, ali one me ne zadovoljavaju. Svjestan sam tvoje hrabrosti i hrabrosti
prisutnih uglednika, i s ponosom prihvaćam, od ovog trenutka, vaše dobrovoljno
prijavljivanje.’’
U tirkiznom gradu sve je vrvjelo kao u košnici. Pretvoren u vojnu bazu, sjedište
odreda dvokolica, zborno mjesto pješačkih pukovnija i sidrište ratne mornarice, grad je
bio svjedokom danonoćnih vježbi i manevara. Ramzes je dane provodio u tvornici oružja i
vojarnama, prepuštajući vođenje unutarnjih državnih poslova Nefertari, Tuji i Ameniju.
Kralj je pridavao veliku važnost njegovanju konja, ishod borbe u velikoj mjeri je
ovisio o njihovoj dobroj fizičkoj kondiciji. Konjušnice su bile popločane kamenim oblucima
ispresijecanim žljebovima, a u središtu se nalazio rezervoar s vodom koja je služila za piće
životinjama i održavanje čistoće. Ramzes je svakodnevno obilazio različite štale,
pregledavao konje i strogo kažnjavao svaki nemar.
Vojska koja je bila okupljena u Pi Ramzesu počela je djelovati kao veliko tijelo pod
jednom glavom i svi su joj se obraćali. Kralj je uvijek bio na raspolaganju, spreman brzo
reagirati i otkloniti svaku nejasnoću ili prepirku. Učvrstila se atmosfera povjerenja. Svaki
vojnik je osjećao da su odluke donesene znalački i da jedinice zajedno čine jednu pravu
vojnu mašineriju.
Kada je ugledao Amenija kako ulazi u vojarnu iz koje ga je, nekada, kao princ,
istrgnuo iz ruku krvnika, Ramzes nije mogao prikriti iznenađenje. Njegov odani tajnik
osjećao je veliku odbojnost prema takvim mjestima.
Ramzes sjedne na stoličicu nasuprot grčkog pjesnika, što je crno bijeli mačak Hektor
odmah iskoristio, skočio mu u krilo i, čim ga je kralj počeo milovati, stao zadovoljno presti.
‘‘ Savršena je. Sa mnom su došli moj kuhar, sobarica i vrtlar, to su pošteni ljudi koji
znaju na me paziti, a da me pritom ne ometaju. I oni su, poput mene, nestrpljivi da
upoznaju vašu novu prijestolnicu.’’
‘‘ U Memphisu se više ništa ne događa! Ovdje se određuje sudbina svijeta. Tko može
o tome svjedočiti ako ne pjesnik? Slušajte ovo, Apolon će sići sa neba, ispunjen gnjevom.
Poći će naprijed, nalik na noć, i odapet će svoje strijele. Njegov će srebrni luk proizvesti
strašan zvuk, njegove će se strijele zabadati u ratnike. Zasijat će bezbrojne lomače da bi
spalile mrtve. Tko će moći uteći smrti?’’
‘‘ Točno, no pripovijedaju li oni zaista o prošlosti? Ovaj tirkizni grad, pun vrtova i
vodenih površina, pretvorio se u vojni tabor!’’
‘‘ To će biti vaš prvi veliki rat, zar ne? Uistinu veliki rat...’’
‘’ Jest.’’
‘‘ Neka Apolon nadahne vašu ruku i neka vam smrt bude saveznik.
Osrednje građe, živih kestenastih očiju i šiljate bradice, Raja je slovio kao najbogatiji
sirijski trgovac u Egiptu. Nastanjen već duže vrijeme u ovoj zemlji, imao je u posjedu
nekoliko trgovina u Tebi, Memphisu i Pi Ramzesu, prodavao je konzerve mesa prve klase i
skupocjene vaze podrijetlom iz Sirije i Azije. Njegovi kupci, mahom imućni ljudi istančanog
ukusa, nisu oklijevali platiti velike svote za remek djela obrtnika iz stranih zemalja, koja su
zatim izlagali na svečanim gozbama i prijemima kako bi zadivili uzvanike.
Nitko nije pomišljao da bi simpatični trgovac mogao biti hetitski doušnik. Hetiti su
mu dostavljali šifrirane poruke skrivene u posebno obilježenim vazama, a on je povratne
informacije slao preko jednog od svojih agenata iz južne Sirije. Tako je najveći faraonov
neprijatelj bio podrobno obaviješten o razvoju političke situacije u Egiptu, stanju morala
među narodom te ekonomskim i vojnim mogućnostima Dviju zemalja.
‘‘ Iskreno mi je žao.’’
Četvrt sata kasnije, Raja ugleda jednu mladu osobu kako izlazi. Previše našminkana,
raspuštene kose, s tetovažom na razgolićenom lijevom ramenu, bila je očito jedna od
prelijepih stranih posjetiteljica najraskošnije pivnice u Pi Ramzesu.
Raja prođe divnim vrtom čiji je središnji dio zauzimao ogroman ribnjak okružen
palmama.
‘‘ Rado.’’
‘‘ Mnoge dvorske dame maštaju o tome da se udaju za mene, ali me ta vrsta ludosti
ne privlači. Kada postanem kralj, bit će dovoljno vremena da nađem odgovarajuću
suprugu. Zasad uživam u raznolikim zadovoljstvima. A ti, Raja... još se nisi našao pod
okriljem neke žene?’’
‘‘ Cijena je skromna.’’
‘‘ Moj upravnik će ti platiti. ‘’ Ramzesov stariji brat nastavi tišim glasom. ‘‘ A što tek
reći o vrijednosti poruke mojih hetitskih prijatelja? ‘’
‘‘ Kao i obično, okreću se jačem. Alep, Damask, Palmir, feničanske luke već su
zaboravili Egipat, da bi se poklonili hetitskom caru Muvatalu.’’
‘‘ Naprotiv! Hetiti su najbolji ratnici Azije i Orijenta, ali nevjesti trgovci. Vama će
povjeriti reorganizaciju međunarodne razmjene...a vi ćete uzeti ono što vam pripada. Ne
zaboravite, ja sam trgovac i namjeravam se i dalje bogatiti u Egiptu. Hetiti će nam samo
donijeti potrebnu stabilnost.’’
‘‘ Nudite mi bogatstvo.’’
‘‘ Uz pomoć bogova, obogatit ćemo se obojica.’’
‘‘ Što još?’’
‘‘ Ramzes?
‘‘ Zato što ga je Ramzes stavio na čelo jedne elitne jedinice sastavljene uglavnom od
plaćenika. Seramana bi mogao poslužiti drugima za primjer i navesti ih na herojska djela.’’
‘‘ Razmišljao sam o tome, dragi moj Raja, ali bolje je da odustanemo od tako očitog
čina. Seramana je nasilan i vrlo oprezan. Moglo bi se dogoditi da se oslobodi napadača. A
Ramzes bi se sigurno zainteresirao za ubojicu.’’
‘‘ Što predlažete?’’
‘‘ Otarasit ću ga se.’’
‘‘ Imam još lijepih vijesti za vas, Henare. Znate li kako egipatske trupe, stacionirane
izvan Egipta, komuniciraju s Pi Ramzesom?’’
‘‘ Odlično, Raja. Ali ne zaboravi mi pronaći još vaza kao što je ova.’’
Seramana je bio zlovoljan zbog ove priče o ratu. Sardinijski div je napustio gusarski
poziv da bi postao starješina Ramzesove garde. Naučio je poštovati Egipat, svoj posao i
Egipćanke s kojima je provodio sate i sate zadovoljstva. Nenofar, njegova sadašnja
ljubavnica, nadmašivala je sve prethodne. Prilikom njihovog posljednjeg ljubavnog
sastanka, pošlo joj je za rukom da ga potpuno izmori, njega, jednog Sarda.
Uistinu je bio grozan taj rat koji mu je remetio sreću da bdije nad Ramzesovom
sigurnošću, bez obzira na to što je to bio vrlo dobro plaćen posao. Koliko se puta vladar
oglušio na njegove savjete da bude oprezan? Ali, ovaj kralj je bio doista veliki kralj, i
Seramana mu se divio. Budući je trebalo ubijati Hetite da bi Ramzes sačuvao vlast, on će ih
ubijati. Čak će se truditi da vlastitim mačem prereze grkljan tom Muvatalu, "velikom vođi,"
kako su ga zvali vojnici. Sard se podsmjehivao tom nadimku, "veliki vođa" na čelu horde
divljaka i ubojica! Kad posao bude dovršen, Seramana će zasukati brkove i krenuti u juriš
za nekom novom Nenofar.
Nitko nije znao točan dan polaska trupa, ali je Seramani instinkt govorio da je taj
trenutak blizu. U vojarnama, vojnici su postajali nervozni. Na dvoru su se učestalo
održavali sastanci stožera. Ramzes se često viđao s Ašom, šefom obavještajne službe.
Seramana se nije bojao Hetita. Unatoč tome što su bili poznati kao krvoločni ratnici,
gorio je od nestrpljenja da se potuče s tim divljacima, pobije ih što više i gleda kako
urlajući biježe.
Prije nego što se upusti u borbu koja će Egipćanima još dugo ostati u sjećanju, Sard
je morao obaviti jedan zadatak.
Po izlasku iz palače, Seramana je morao prijeći kratak put kako bi se našao u dijelu
gdje su se nalazile radionice, nedaleko od skladišta. U pravom labirintu uličica u kojima su
stolari, krojači i obućari otvarali radnje, vladala je izuzetna živost. Nešto dalje, u smjeru
luke, nalazile su se skromne kućice židovskih ciglara.
Pojava diva uznemirila je radnike i njihove obitelji. Otkad je Mojsije nestao, Židovi su
izgubili predstavnika koji ih je branio od svakog oblika samovlašća i vraćao im
zaboravljeni osjećaj ponosa. Pojava svima dobro poznatog Sarda nije slutila na dobro.
‘‘ Ne znam.’’
‘‘ Nemoj me živcirati.’’
‘‘ Odbijam!’’
Kako se Abner sve više povlačio u kut, Sard ga podiže jednom rukom i postavi na
leđa magarca koji mirnim i sigurnim korakom pođe prema dvoru Pi Ramzesa.
‘‘ Istraga me nije zadovoljila. ‘‘ reče kralj. ‘‘ Želim znati što se doista dogodilo, ti,
Abneru, to znaš.’’
Abner se nadao da se nitko neće zanimati za njegovu pravu ulogu u tom događaju,
zanemario je prijateljstvo koje je vezivalo faraona i Mojsija.
‘‘ Veličanstvo! ‘’
‘‘ Bi li mi lagao, Abneru?’’
‘‘ Obični ciglar koji ne želi ništa drugo nego miran život, Veličanstvo, eto to sam ja.’’
‘‘ Mojsije... Mojsije je bio predvodnik ciglara. Dugovao sam mu poslušnost, kao i moji
suradnici, ali je on svojim ugledom ugrozio Sarija.’’
‘‘ Bojao sam se, Veličanstvo, strašno sam se bojao! Sari bi me tukao, mučio...’’
Židov je poželio nestati, propasti u zemlju, pobjeći pred snagom volje tog vladara
koja je poput oluje rušila sve pred sobom.
‘‘ To je istina, Abneru!’’
‘‘ Kako je on reagirao?’’
‘‘ Na koji način?’’
‘‘ Odmarao sam se kod kuće, kada je Sari provalio, obuzet divljačkim bijesom. ‘ Pseto
židovsko’ urlao je, ‘usudio si se progovoriti!’ Udario me je, rukama sam pokrio glavu
pokušavajući zaštititi lice. Tada je ušao Mojsije, potukao se sa Sarijem, Sari je mrtav... Da
Mojsije nije nešto poduzeo, ja bih bio na Sarijevom mjestu.’’
‘‘ Zašto si šutio?’’
‘‘ Bilo me strah.’’
‘‘ Ne, ne...’’
‘‘ Sudstvo, policija...
‘‘ Laž je veliki grijeh, Abneru. Ali, ti možda ne vjeruješ u ravnotežu koja postoji
između naših djela ovdje i života na drugom svijetu.’’
‘‘ Veličanstvo!’’
‘‘ Istina je, Abneru, namjeravao si ostati u sjeni jer si i ti sam ucjenjivač. Seramana je
znao kako razvezati jezik ciglarima početnicima koje ti iskorištavaš bez imalo grižnje
savjesti.’’ Židov se baci na koljena pred kraljem.
‘‘ Ti si običan nitkov, Abneru, ali si mi dragocjen zato što možeš skinuti sramotu s
Mojsija i na taj način imaš priliku iskupiti se.’’
‘‘ Seramana će te odvesti do suca koji će uzeti tvoj iskaz. Napisat ćeš, pod zakletvom,
sve činjenice, bez izuzimanja ijedne pojedinosti. Ne dozvoli da čujem da se o tebi opet
govori, Abneru.’’
Drveni zasun na vratima, čiji je mehanizam bio poznat samo njemu i nadzorniku
skladišta, bio je presječen. Zaprepašten, Ćelavi odgurne vrata.
On produži, uznemiren, ali nije uspio primijetiti ništa neobično. Donekle smiren,
stao je pregledavati ćupove, na etiketama je bila označena vrsta i broj riba, kao i datum
usoljavanja.
Uzalud.
Sobarica, kraljičina vlasuljarka, pralje... nitko nije znao gdje bi mogao biti.
‘‘ Dobro, Veličanstvo.’’
‘‘ Proizvodnja?’’
‘‘ Dvokolice?’’
‘‘ Konji?’’
‘‘ Moral ljudi? ‘’
‘‘ Koja?
‘‘ Ne, njihova vojska se nije zaputila toliko daleko od svojih sjedišta. Samo su
komandosi posijali nemir prije nego što su se vratili u Anatoliju. Uvjerili su lokalne
vladarčiće da nas izdaju, kako bi izazvali sukobe koji bi iscrpili naše snage. Ali to im neće
poći za rukom. Brzi povrat naših protektorata vratit će vojnicima polet, nužan da bi
nastavili prodirati prema sjeveru i da bi ostvarili veliku pobjedu.’’
Ramzesova želja za njih je bila zapovijed. Generali su joj se pokorili i svaki od njih
pođe natrag u svoju vojarnu, odlučan da će ubrzati pripreme za polazak.
‘‘ Pogledaj ih, bogati plašljivci, navikli na lagodan život. Dosad su više vremena
provodili uživajući u svojim vrtovima nego boreći se na bojnom polju. Kako će stati oči u
oči s Hetitima, kojima je jedina svrha života ratovanje? Tvoji generali su već sad poginuli
ili su u bijegu.’’
‘‘ Predlažeš li da ih zamijenimo?’’
‘‘ Prekasno je za to, a i što bi se time postiglo? Ništa bolji nisu ni ostali časnici.’’
‘‘ To bi bila pogubna greška... U pravu si, treba reagirati, ali situacija je jasna,
mogućnost da iz rata izađemo kao pobjednici ovisi o tebi, isključivo o tebi.’’
Ramzes je svog prijatelja Ašu primio kasno te noći. Kralj i šef obavještajne službe
sastajali su se samo u rijetkim trenucima predaha, u prijestolnici je sve više rasla napetost.
Kroz jedan od prozora faraonovih radnih prostorija, jedan pored drugog, dvojica
muškaraca promatrali su tamno nebo na kojem je svjetlucalo na tisuće zvijezda.
‘‘ Stanje se ne mijenja, s jedne strane pobunjenici, s druge naše tvrđave. Naši čekaju
tvoju intervenciju.’’
‘‘I sam gorim od nestrpljenja, ali nemam pravo izlagati riziku živote svojih vojnika.
Nepripremljeni smo, nemamo dovoljno opreme... Predugo smo se uljuljkivali prividnim
mirom. Buđenje iz sna je okrutno, ali korisno.’’
‘‘ Bogovi te slušaju.’’
‘‘ U tom slučaju, Nefertari će preuzeti namjesništvo i, ako bude potrebno, vladat će.’’
‘‘ Sanjao sam o mirnoj vladavini, ali sudbina je htjela drukčije. Neću joj se odupirati.’’
‘‘ Nije, Aša.’’
‘‘ Nisi poslao svoje agente u potragu za Mojsijem ‘‘ nastavi Ramzes ‘‘ zato što ne želiš
da bude uhapšen i osuđen na smrt.’’
‘‘ Zar Mojsije nije bio naš prijatelj? Ako bih ga vratio u Egipat, sigurno bi bio osuđen
na najtežu kaznu.’’
‘‘ Ne, Aša.’’
‘‘ Nevjerojatna vijest!’’
Zlovoljan, Seramana uđe u ciglarsku četvrt. Četiri mlada Židova, tek pristigla iz
Srednjeg Egipta, nisu oklijevali optužiti Abnera za ucjenu i otimačinu. Zahvaljujući njemu,
dobili su posao, ali, pod koju cijenu!
Policija je provela bijednu istragu. Sari je bio sumnjiva ali utjecajna ličnost, a Mojsije
nezgodan čovjek, zar smrt prvog i nestanak drugog nisu donosili isključivo korist?
Možda su bili propušteni ili zanemareni neki važni podaci, zato se Sard dobro
raspitao, na raznima stranama, prije negoli je ponovno upao kod Abnera.
Ciglar je provjeravao sadržaj jedne pločice prekrivene šiframa, dok je grickao kruh
istrljan češnjakom. Čim je ugledao Seramanu, on sakri pločicu ispod stražnjice.
‘‘ Nevin sam!’’
‘‘ Ako ponovno počneš sa svojom malom trgovinom, imat ćeš posla sa mnom.’’
‘‘ Štiti me kralj!’’
‘‘ Nemoj se zavaravati.’’
‘‘ Imam, u sanduku... ‘’
‘‘ Za ime boga Besa, od ovoga se stvarno možeš napiti! Amfore s vinom i pivom...
Posao ti dobro ide.’’
‘‘ To su... pokloni.’’
‘‘Ne vjerujem. U vrijeme dok sam još bio gusar, osobno sam ispitivao svoje
zarobljenike, mnogi se nisu mogli prisjetiti mjesta gdje su sakrili plijen. Uz mnogo
uvjeravanja, uspijevao sam im povratiti sjećanje.’’
Abneru pade kamen sa srca. Dok je Seramana ispijao pivo iz amfore, Židov gurnu
tablicu pod prostirku.
‘‘ Ništa, ništa...’’
‘‘ Iznose koje si iznudio od svojih židovskih prijatelja, kladio bih se u to. Lijep
dokazni materijal za suca.’’
‘‘ S kim se sastajao?’’
‘‘ A poslije posla?’’
‘‘ O čemu su razgovarali?’’
‘‘ Istina... Nitko nije poznavao tog čovjeka. Govorilo se da se radi o arhitektu s juga
koji je došao kako bi pomogao Mojsiju tehničkim savjetima, ali se nikada nije pojavljivao
na gradilištu.’’
‘‘ Opiši mi ga.’’
‘‘ Šezdesetak godina, mršav, visok, imao je izraz ptice grabljivice, stršećeg nosa,
ispupčenih jagodica, tankih usana, naglašene brade.’’
‘‘ A odjeća?’’
‘‘ Obična tunika... Arhitekt bi morao biti bolje odjeven. Mogao bih se zakleti da je taj
čovjek pokušavao proći nezapažen. Razgovarao je isključivo s Mojsijem.’’
‘‘ Židov?’’
‘‘ Nikako.’’
‘’ Ne. ‘’
‘‘ Biste li željeli... još neku amforu poput ove koju ste upravo ispili?’’
Lijepa Izet, druga Ramzesova supruga i majka njegovog sina Khaa, raspolagala je
raskošnim odajama u krugu dvora u Pi Ramzesu. Premda njezin odnos s Nefertari nije
narušavao ni nagovještaj neprijateljstva, više je voljela živjeti u Memphisu i posjećivati
prijeme na dvoru, gdje su svi laskali njenoj ljepoti.
Zelenih očiju, malenog pravilnog nosa, finih usana, ljupka, živahna i vesela, lijepa
Izet bila je osuđena na raskošan ali isprazan život. Unatoč mladosti, živjela je samo od
sjećanja. Bila je prva Ramzesova ljubavnica i ludo ga je zavoljela. Voljela ga je i sada istom
strašću, ali se nije željela boriti kako bi ga ponovno osvojila. Jednog dana, samo na
trenutak, osjetila je mržnju prema tom kralju kojem su božanstva podarila tolike talente,
nije li posjedovao i dar da ju zavede, sad kad je njegovo srce pripadalo Nefertari?
Da je bar velika kraljevska supruga bila ružna, glupa ili mrska... Ali, lijepa Izet
podlegla je njenom šarmu i sjaju, i doživljavala ju je kao izuzetnu osobu, kraljicu dostojnu
Ram’‘zesa.
Izet nije imala ni najmanju želju vladati, bila je nesposobna preuzeti ulogu kraljice
Egipta i suočiti se s obvezama kojima je Nefertari bila zatrpana. Budući da su joj zavist i
ljubomora bile strane, lijepa Izet je osjećala zahvalnost na božjem daru koji joj je pružio
neopisivu sreću, da voli Ramzesa.
‘‘ To me ne zanima.’’
Ramzesova i Nefertarina kći bila je ljupka na majku. Kolebala se, želeći udovoljiti
oboma. Voljela se kupati, ali nije željela proturječiti bratu koji je znao tolike tajne!
Kha se zamisli.
‘‘ Svakako, ali nemoj ostati predugo. Moraš popraviti crtež male prepelice, glava nije
dovoljno obla.’’
Meritamon potrči ka lijepoj Izet, sretnoj zbog povjerenja koje joj je Nefertari ukazala
time što joj je dozvolila da sudjeluje u obrazovanju male princeze.
Mlada žena i djevojčica se otisnuše u svježu, čistu vodu jezerca u sjeni jedne
sikomore.
10
U svojoj udobnoj vili čarobnjak Ofir nije patio zbog žege zahvaljujući otvorima pri
vrhu zidova, koji su omogućavali dobru cirkulaciju zraka. U kući su vladali mir i tišina, tako
da se stanar mogao usredotočiti na duhovni život, kako bi uspio ostvariti svoju magiju.
Ofira je obuzela neka vrsta ushita, Libijac je obično prakticirao svoju znanost hladno,
čak ravnodušno. Ali, nikada dosad nije se primio tako krupnog pothvata i to ga je činilo
vrlo uzbuđenim. On, sin jednog libijskog savjetnika Akhenatona, spremao je osvetu.
‘‘ Zato što sam nastavio raditi na našoj stvari, gospodaru. Nećete biti razočarani.’’
Henar je osigurao ovu palaču za Ofira kako bi se čarobnjak mogao na miru baviti
svojim vradžbinama i na taj način ubrzati njegov dolazak na vlast. Razumije se, Ramzesov
stariji brat je poduzeo mjere predostrožnosti i prijavio kuću na ime svoje sestre Dolente.
Kakve je samo saveznike imao na raspolaganju... Aša, kraljev prijatelj iz djetinjstva i
genijalan zavjerenik, sirijski trgovac Raja, iznimno vješt hetitski špijun, i sad Ofir, s kojim
ga je upoznao onaj naivac Meba, bivši ministar vanjskih poslova, čije je mjesto zauzeo,
uvjerivši ga pritom da je zamisao o njegovom smjenjivanju potekla od Ramzesa. Ofir je
oličavao nepoznat i opasan svijet kojeg se Henar klonio, ali njegova moć da nanese zlo bila
je vrijedna pažnje.
Ofir je smislio politički plan koji se sastojao u tome da oživi Akhenatonovu ideju,
utvrdi kult jednog jedinog boga Atona kao državnu religiju, a na egipatsko prijestolje
dovede nekakvu osobu sa sposobnostima dvorske lude. Henar je ostavio Ofira u zabludi da
odobrava širenje njegove sekte, jer je njena temeljna poruka mogla zavesti Mojsija. Zato je
čarobnjak stupio u kontakt sa Židovom, kako bi mu pokazao da obojica slijede isti ideal.
Ofir je postao suvišan i nepoželjan, otkad je dobio njegovu poruku da se hitno vrati u
Memphis, Henar je razmišljao o tome da ga ukloni.
‘‘ Naš domaćin je stigao. ‘‘ najavi Ofir dvjema ženama koje su sjedile u polutami,
držeći se za ruke.
Prva je bila Dolenta, Henarova sestra, vječito umorna brineta, debeljuškastu plavušu
Litu, Ofir je predstavio kao Akhenatonovu kćer. Henar pomisli da mora biti mentalno
zaostala, podčinjena volji maga.
Henar je, vidjevši korist za sebe u Dolantinoj mržnji, obećao da će joj pomoći da
dobije značajnu ulogu u budućnosti zemlje, bilo kako bilo, iskoristit će tu njenu negativnu
energiju usmjerenu protiv brata. Kada Dolantina mahnitost postane nepodnošljiva, otjerat
će je.
‘‘ Nestao je. ‘‘ odgovori Henar. ‘‘ Siguran sam da su ga njegovi židovski prijatelji ubili i
zakopali u pustinji.’’
‘‘ Izgubili smo dragocjenog saveznika ‘‘ zaključi Ofir ‘‘ ali će se volja jedinog boga
ostvariti. Zar nismo sve brojniji?’’
‘‘ Moramo biti oprezni. ‘‘ izjavi Henar.
‘‘ Nisam izgubio iz vida svoj prvobitni zadatak ‘‘ naglasi mag ‘‘ oslabiti Ramzesovu
obrambenu magiju, jedinu pravu prepreku koja nam stoji na putu.’’
‘‘ To nije dovoljno.’’
‘‘ Koju?’’
‘‘ Želite li pročitati?’’
‘‘ Nisu bitne same konzerve, to je žrtveni dar, pažljivo izabran, na koji je već bačena
magija. Raspolažem i ovim komadom tkanine.’’
Lita uputi Henaru pogled pun divljenja i povjerenja. Djevojka je bila privlačna i bila
bi mnogo prikladnija za ljubavnicu.
‘‘ Ostaje Ramzes...’’
‘‘On je samo čovjek. ‘‘ izjavi Ofir. ‘‘ Neće odoljeti snažnim i čestim napadima. Za svaki
slučaj, potrebna mi je pomoć.’’
‘‘ Na mene ste zaboravili! ‘‘ uzvikne Dolanta, sve snažnije stežući Litine ruke.
Djevojčine oči nisu se više spuštale s Libijca.
‘‘ Ja? Ali...’’
‘‘ Ja nisam mag!’’
‘‘ Počnimo.’’
Mag otvori ćup i izvadi četiri osušene i usoljene ribe. Kao u transu, Lita odgurne
Dolantu i padne na leđa. Ofir položi na njene grudi Nefertarin ogrtač.
Krupna žena mlitavog tijela posluša. Ofir iz svoje tunike izvadi figuricu s
Ramzesovim likom i gurnu je u čeljusti ribe.
‘’Kralj će umrijeti u ratu ‘‘ proricao je Ofir ‘‘ ili će upasti u zamku koju mu spremamo
po povratku. Zauvijek će biti odvojen od kraljice.’’
Ofir se zaputi u jednu malu prostoriju. Za njim je išla Dolanta, noseći u ispruženim
rukama četiri ribe, zatim Henar, čija je želja da naškodi Ramzesu nadjačavala strah.
‘‘ Lita je prihvatila žrtvu. Tijekom čitavog iskustva morat će ostati pri svijesti.
Izliječit ćete je, Dolenta, čim njene opekotine zarastu, ponovit ćemo postupak, sve dok
ogrtač ne bude potpuno uništen. Bit će nam potrebno vrijeme, gospodaru, ali postići ćemo
cilj.’’
11
Starješina za medicinu Sjevera i Juga i glavni dvorski liječnik, doktor Pariamakhu,
bio je okretan pedesetogodišnjak dugačkih, finih i njegovanih ruku. Bogat, oženjen
otmjenom damom iz Memphisa koja mu je podarila troje lijepe djece, mogao se pohvaliti
izvanrednom karijerom koja mu je pribavila sveopće poštovanje.
‘‘Imam povjerenja u svoje pomoćnike, Veličanstvo, koga god da izaberete, bit ćete
zadovoljni.’’
Zdepast muškarac, bez vlasulje, loše obrijan, četvrtaste glave i agresivnog pogleda,
odjeven u tuniku od antilopine kože s mnoštvom džepova, pristupi poznatom liječniku koji
ustuknu jedan korak.
‘‘ Zadovoljstvo mi je vidjeti vas, doktore! Moja karijera nije baš blistava, svjestan sam
toga, ali prijatelj sam sa zmijama. Želite li pomilovati zmiju koju sam sinoć uhvatio?’’
‘‘Budite posebno pažljivi tijekom moje odsutnosti, doktore. Smatram vas osobno
odgovornim za zdravlje kraljevske obitelji.’’
Setau gurne ruku u jedan od svojih džepova. Strahujući da će iz njega izvući nekog
gmaza, Pariamakhu žurno pozdravi vladara i nestane.
‘‘ Koliko dugo ćeš još biti opkoljen sličnim gmazovima? ‘‘ upita krotitelj zmija.
‘‘ Ne budi tako strog, tu i tamo mu pođe za rukom izliječiti nekog pacijenta. Kad smo
već kod toga... Prihvaćaš li preuzeti odgovornost za zdravstvenu službu pri vojsci?’’
Ćup s osušenom ribom iz Kuće Života u Heliopolisu i ogrtač kraljice Nefertari... Dvije
krađe, samo jedan krivac! Seramana je bio siguran da zna o kome se radi, to je mogao biti
samo Rome, upravitelj dvora. Sard je već dugo sumnjao u njega. Taj smiješni dobričina
varao je kralja, a možda ga je čak namjeravao i ubiti.
Seramana prođe pokraj dvojice vojnika koji su čuvali hodnik ispred Amenijeva
ureda. Neumorni pisar upravljao je službom koja se sastojala od dvadeset činovnika
zaduženih za sve važne predmete. Ameni je izdvajao one najvažnije i prosljeđivao ih
Ramzesu.
‘‘ Što je vama?’’
‘‘ Kakva je to glupost?’’
‘‘ Objasni mi...’’
‘‘ Jeste li se svađali?’’
‘‘ Jesi li je napastovao? ‘’
Sard se nasmije.
‘‘ Nekoliko smo se puta oštro sukobili, ali to je bila bitka za osvajanje užitaka.’’
‘‘ Ta djevojka voli svoju zemlju. Kada je pronašla drvenu pločicu neobičnog sadržaja
skrivenu u sanduku za rublje u tvojoj spavaćoj sobi, pametno je odlučila i donijela mi ju je.
Prepoznaješ li je?’’
‘‘ To nije moje!’’
‘‘ Glupost! ‘’
‘‘Sudeći prema datumima na pločici, već osam mjeseci kuješ zavjeru. Hetitski car ti je
obećao pravo bogatstvo nakon poraza Egipta.’’
‘‘ Poznaješ me, Ameni! Istina, bio sam gusar, ali nikada ne bih izdao prijatelja!’’
‘‘ Odvežite mu ruke.’’
Kraljev osobni tajnik pruži Sardu zaoštrenu trsku čiji je kraj bio natopljen tintom, i
komad dobro uglačanog vapnenca.
‘‘ Isti rukopis kao na drvenim pločicama. Ovaj novi dokaz bit će zaveden u spis. Kriv
si, Seramana.
Obuzet luđačkom srdžbom, bivši gusar nasrne na Amenija, ali ga u tome zaustaviše
četiri koplja. Na Seramaninim rebrima pojavi se krv.
‘‘ Pripremi dobru obranu, Seramana. Za izdajnike tvog kova postoji samo jedna
kazna smrt. I nemoj računati na Ramzesovu popustljivost.’’
‘‘ Naša vojska sutra kreće u pohod, Tvoji hetitski prijatelji bit će iznenađeni kada
vide da te nema.’’
12
Henarovo raspoloženje bilo je izvrsno, a apetit upravo životinjski. Njegov doručak,
tek toliko da nešto prigrizne, sastojao se od ječmene kaše, dvije pečene prepelice, kozjeg
sira i medenjaka. Tog lijepog dana, kada je bio predviđen polazak Ramzesa i njegove
vojske na sjever, priuštio si je posebno zadovoljstvo u obliku guščjeg batka pečenog na
žaru, začinjenog ružmarinom, kuminom i listom celera.
Bez Seramane koji je bio uhićen i bačen u tamnicu, borbena spremnost egipatskih
trupa bit će bitno umanjena. Henar je ispijao čašu svježeg mlijeka kada je Ramzes ušao u
njegove privatne odaje.
‘‘Neka tvoj lik bude zaštićen. ‘‘ reče Henar i ustane, uz starinski izraz poštovanja,
uobičajen za jutarnji pozdrav.
Kralj je nosio bijelu pregaču i plašt s kratkim rukavima. Na ručnim zglobovima imao
je srebrne grivne.
‘‘ Ovo su moji nalozi, dok me nema, primat ćeš informacije koje dolaze iz stranih
zemalja i prosljeđivat ćeš ih Nefertari, Tuji i Ameniju koji će predstavljati savjet
namjesništva s pravom donošenja odluka. Ja ću biti u prvim redovima, zajedno s Ašom.’’
‘‘ On odlazi s tobom?’’
‘‘ Uspostavit ćemo red u provincijama koje su nam bile podčinjene, zatim ćemo
napraviti predah prije negoli krenemo na Kadeš i izravno se sukobimo s Hetitima. Kad
započne ta druga faza našeg pohoda, možda ću te pozvati da nam se pridružiš.’’
Ramzes je zapovjedio da se svetište strašnog Seta, u koje ga je otac bio odveo dok ga
je potajno pripremao za ulogu vladara, proširi i ukrasi.
U srcu mladog princa tom su se prigodom sukobili strah i snaga, dovoljno jaka da
pobjedi taj strah, na kraju borbe rodila se jarost, slična Setovoj, koju je Seti bio sažeo u
jednu rečenicu, ‘Faraon nikada ne bi počinio pogrešku da vjeruje u dobrotu ljudi’.
Dokument je bio datiran na četvrti dan četvrtog mjeseca ljeta četiristote godine.**
Naglasak je stavljen na snagu broja četiri, kao broja koji uređuje svemir.
*Visoka 2,20 m, promjera 1,30 m.
*Odatle dolazi ime "Stela iz 400. godine" koje su egiptolozi dodijelili tom izvanrednom dokumentu.
Ramzes uđe u natkriveni hram i zamisli se pred Setovim kipom. Bit će mu potrebna
energija boga tijekom bitke koja ga očekuje.
Nije li mu Set, sposoban da četiri godine vladavine preobrati u četiri stotine godina
urezanih u kamen, najbolji od svih saveznika?
Amenijev ured bio je pun rola papirusa, poslaganih po kožnim kutijama, ćupovima i
drvenim škrinjama. Svugdje su bili zataknuti natpisi sa sadržajem svakog dokumenta i
datumom kada je zaveden. Tu je vladao točno utvrđen red. Ameni nikome nije dozvoljavao
čistiti prostorije, nego se on osobno prihvaćao tog zadatka.
‘‘ Zašto?’’
‘‘ Uspjet ćemo svladati pobunjenike koji siju nemir u našim protektoratima, ali
poslije...’’
‘‘ Ako ja ne bih stao na čelo svoje vojske, ne bi li ona bila unaprijed poražena?’’
Njena kosa bila je crnja od noćne tmine, zubi bjelji od gipsa, grudi čvrste kao jabuke.
Nefertari, kraljica Egipta, čije su sjajne oči predstavljale radost Dviju zemalja.
‘‘Prije nego što sam otišao sresti se sa Setom ‘‘ povjeri joj Ramzes ‘‘ razgovarao sam s
majkom.’’
‘‘ Što ti je rekla?’’
Kralj čvrsto zagrli svoju suprugu, kao da je nikada više neće vidjeti.
Sa plave krune visjele su dvije široko nabrane lanene pletenice, koje su mu padale
sve do struka. Ramzes je nosio odjeću od postavljene kože, koja se sastojala od steznika i
pregače s nekom vrstom oklopa, prekrivenog malenim metalnim pločicama. Preko toga je
odjenuo raskošnu prozirnu haljinu, učinivši svoju kraljevsku pojavu veličanstvenom.
Ugledavši faraona u ratničkoj uniformi, Homer izvadi lulu iz usta i ustane. Crno
bijela mačka Hektor pobjegne ispod stolice.
‘‘ Poslušajte stihove koje sam upravo napisao: ‘On upreže u dvokolicu svoja dva
konja, brončanih kopita, brzog koraka i zlatne grive. Nosi sjajnu tuniku, uzima u ruku bič i
jednim udarcem ih tjera u galop da bi poletjeli između zemlje i neba.’ ‘’
‘‘ Moja dva konja zaslužuju takvu počast, već nekoliko dana ih pripremam za
iskušenja kroz koja ćemo zajedno prolaziti.’’
‘‘ Vaš polazak... kakva šteta. Upravo sam došao do jednog zanimljivog recepta. Kada
sam u ječmeni kruh umiješao sok od datulja koji sam osobno iscijedio, dobio sam, nakon
procesa vrenja, vrlo hranjivo pivo. Volio bih da ga probate.’’
‘‘ Ali, kada ga pripremi jedan grčki pjesnik, tada ima posebno dobar okus.’’
‘‘ Premda sam, kako starim, sve veće čangrizalo, mrzim piti sam, osobito kada sam
stekao tako dragocjenog prijatelja s kojim bih želio podijeliti zadovoljstvo. Pristojnost vam
nalaže da se što prije vratite, Veličanstvo.’’
‘‘ Bit će mi potrebno još mnogo godina da bih je priveo kraju, to je razlog da polako
starim, kako bih prevario vrijeme. I vi ga, Veličanstvo, dobro pritegnite.’’
Ramzes se pope u dvokolicu u koju su bili upregnuti njegovi omiljeni konji, Pobjeda
u Tebi i Boginja Mut je zadovoljna. Mladi, snažni, pametni, radosno su krenuli u avanturu,
željni što prije poletjeti ka ogromnim prostranstvima.
Kralj je svog psa Noćobdiju povjerio Nefertari, Krvnik, ogroman nubijski lav, držao
se desne strane dvokolice. I sama zvijer, iznimne snage i ljepote, osjećala je želju da dokaže
svoje ratničke sposobnosti.
13
Unatoč velikoj lipanjskoj vrućini, još većoj nego što je to bilo uobičajeno, egipatska
vojska je vjerovala da će rat biti nalik lakšoj vojnoj vježbi. Prijelaz sjeveroistočnog dijela
Delte imao je čarobnih trenutaka, zaboravljajući na prijetnju koja se nadvila nad Dvjema
zemljama, seljaci su srpovima rezali klas. Lagani povjetarac koji je dolazio s mora njihao je
usjeve zelenih i zlatnih polja. Premda je faraon nametnuo oštar tempo marširanja, pješaci
su imali dovoljno vremena diviti se poljima koja su nadlijetale čaplje, pelikani i plamenci.
Što se tiče Setaua, njemu su bila potrebna cijela jedna kola kako bi u njih smjestio
sve što je smatrao potrebnim da bi čovjek bio spreman za neprijateljske terene na sjeveru,
pet brončanih britvi, ćupove s kremama i balzamima, brusni kamen, drveni češalj,
nekoliko čutura sa svježom vodom, čekiće, sjekiricu, sandale, prostirače od rogožine, jedan
ogrtač, pregače, tunike, štapove, nekoliko desetina posuda s olovnim oksidom, asfaltom,
crvenom ilovačom i alaunom, ćupove s medom, vrećice s kuminom, ricinusom i
valerijanom. U drugim kolima bili su lijekovi, otrovi i melemi, pod budnim okom Setauove
supruge Lotos, jedine žene koja je krenula s vojskom. Budući da je bila poznata po tome da
kao oružje koristi gmazove, nitko se nije usuđivao prići lijepoj Nubijki vitkog, čvrstog
tijela.
Setau je oko vrata nosio ogrlicu s pet češanja češnjaka koji je rastjerivao zarazne
klice i štitio mu zube. Brojni vojnici slijedili su njegov primjer, poznavajući svojstva te
biljke koja je, prema legendi, sačuvala mliječne zube mladog Horusa, skrivenog u
močvarama Delte sa svojom majkom Izis, kako bi utekao od Seta, koji je odlučio ukloniti
Ozirisovog sina i nasljednika.
Kad su se prvi put zaustavili, Ramzes se zajedno s Ašom i Setauom povuče u svoj
šator.
‘‘ Čudno. ‘‘ izjavi Asa. ‘‘ Držim da znam dobro procijeniti ljude, a imao sam osjećaj da
ti je on odan.’’
‘‘ Ameni je prikupio čvrste dokaze protiv njega.’’
‘’ U sukobu smo, to je istina, ali sam ga provjerio. Taj gusar je častan čovjek koji drži
svoje obećanje. A tebi ga je dao. ‘’
‘‘ Zaboravljaš dokaze?’’
‘‘ Ameni se prevario.’’
‘‘ To je ideal kojeg sam se ja odrekao. ‘‘ zaključi Setau. ‘‘ Gdje god ima ljudi, tu cvjeta
laž.’’
‘‘Osim ako ne počneš bježati od njih. ‘‘ ispravi ga Aša. ‘‘U tom slučaju, zaslužuješ
kaznu koja ti slijedi. ‘’
Ramzes je primjećivao strašnu sumnju koja je prožimala duše njegova dva prijatelja.
Znali su što ga muči i bili su spremni satima razgovarati kako bi rastjerali utvare, što ako je
sam Ameni izmislio dokaze? Neumoljivi Ameni, neumorni pisar kojem je kralj praktično
povjerio upravljanje državom, siguran da ga neće izdati. Ni Aša ni Setau nisu se usuđivali
otvoreno ga optužiti, ali Ramzes nije imao pravo zatvoriti oči pred njihovom sumnjom.
‘‘ Zašto bi Ameni postupio na taj način? ‘‘ upita on. Seatu i Aša se bez riječi pogledaju.
‘‘Ne sviđa mi se ovaj vjetar ‘‘ reče Setau ‘‘ nije uobičajen za ljeto. Donosi boleštine i
štetu, kao da najavljuje prijevremeni kraj godine. Čuvaj se Ramzese, ovaj vjetar ne
najavljuje ništa dobro.
‘‘ Brzina kojom se krećemo najveće je jamstvo uspjeha. Nikakav vjetar neće usporiti
naše napredovanje.’’
Velika dvostruka vrata se otvore kako bi oslobodila Ramzesu prolaz, tek što su se
dvokolice zaustavile u središtu velikog pješčanog dvorišta, prema vladaru poletje trbušasti
čovjek, u pratnji sluge koji je držao suncobran iznad njegove glave.
Aša je Ramzesu bio podnio opsežan izvještaj o glavnom starješini Kraljevih bedema.
Bogati zemljoposjednik, pisar školovan na sveučilištu u Memphisu, veliki gurman, otac
četvoro djece, gnušao se vojničkog života i nestrpljivo iščekivao trenutak kada će napusti
ovo mjesto, prestižno ali dosadno, i postati visoki službenik u Pi Ramzesu, zadužen za
opskrbu vojarni. Glavni starješina Kraljevih bedema nikada nije koristio oružje i mrzio je
nasilje, međutim, besprijekorno je vodio financije, a zahvaljujući njegovim gurmanskim
sklonostima, ljudi u tvrđavi uživali su u izvrsnoj hrani.
‘‘ Pripremio sam svečani doček, Veličanstvo, ovdje vam ništa neće nedostajati. Soba
neće biti udobna kao na dvoru, ali nadam se da će vam se svidjeti i da ćete se moći lijepo
odmoriti u njoj.’’
‘‘ Sala s mapama?’’
Starješina je vjerojatno izgubio koji kilogram dok je trčao najbrže što je mogao kako
ne bi zaostao za kraljem. Njegov osobni nosač suncobrana imao je poteškoća pratiti ga u
svemu tome.
‘‘ Već sutra ‘‘ objavi kralj, pokazujući put na karti raširenoj po niskom stolu ‘‘
krećemo brzim hodom ravno na sjever. Proći ćemo zapadno od Jeruzalema, rasporedit
ćemo se duž obale mora, uspostavit ćemo vezu s najbližom tvrđavom i podčiniti
pobunjenike u Kanaanu. Zatim ćemo se zaustaviti u Megidu prije nego što krenemo u
napad.
‘‘ Što se događa?’’
14
Pokreti su im bili živi i veseli, disciplina donekle opuštena. Dok su ulazili na teritorij
Kanaana, koji je bio podčinjen faraonu i plaćao mu porez, egipatski vojnici nisu stekli ni
najmanji dojam da stupaju u stranu zemlju u kojoj bi ih mogla čekati opasnost. Nije li
Ramzes i previše ozbiljno shvatio nekakav lokalni incident?
Setau je i dalje imao kiseli izraz na licu. Dok je upravljao svojim kolima, gologlav
unatoč žestokom suncu, nije razmijenio ni jednu jedinu riječ s Lotos koja je privlačila opću
pozornost pješaka, sretnih da koračaju u blizini lijepe Nubijke.
Vjetar koji je puhao s mora ublažavao je vrućinu, staza nije bila pretvrda za stopala,
a vodonoše su često nudile vojnicima spasonosnu tekućinu. Premda je zahtijevao dobru
tjelesnu spremu i naglašenu sklonost marširanju, vojnički život nije bio nalik paklu kako
su ga opisivali pisari, u namjeri da umanje vrijednost ostalih zanimanja.
‘‘ On je taj koji je poslao većinu poruka s izvještajima o pobuni u Kanaanu, zar ne?’’
‘‘ Upravo tako, Veličanstvo. Ova tvrđava je najvažnija strateška točka koja prikuplja
sve informacije vezane za cijelo područje.’’
Izvidnik dojaha do vrata tvrđave odakle mu jedan strijelac s vrha bedema uputi
prijateljski pozdrav.
Izvidnik se vrati istim putem, a zastavnik izda ljudima na čelu zapovijed da produže.
Umorni, sanjali su o tome da se najedu, napiju i naspavaju.
‘‘ Povucite se!’’
Vojnici poslušaše.
Mnoštvo strijela obruši se na manje od dva metra od kralja kojeg su istoga časa
okružili uspaničeni časnici.
‘‘ Neka ljudi opkole tvrđavu, izvan domašaja paljbe, u prvom redu neka budu
strijelci, iza njih pješaštvo, a zatim odredi dvokolica.’’
‘‘ Neprijatelji koji su zauzeli ovu tvrđavu neće nam se moći još dugo odupirati. ‘‘
zaključi Aša. ‘‘ Pozovi ih na predaju. Ako među njima ima Hetita, prisilit ćemo ih da
progovore.’’
‘‘ Ne miči se. ‘‘ podviknu Setau. ‘‘ Inače oblog od meda neće dobro prionuti.
‘‘ U beznadnim slučajevima, ja sam taj koji uzima stvari u ruke. Budući da sam
upotrijebio svoj najbolji med, ozdravit ćeš. Rana će brzo zarasti, bez opasnosti od
infekcije.’’
‘‘ Kakvi divljaci... Nisam imao priliku čuti što imaju za reći u svoju obranu.’’
‘‘ Nemoj govoriti gluposti i opusti se. Ako nam neki Hetit padne u ruke, bit će nam
potrebne tvoje prevoditeljske sposobnosti.’’
Setau ga napusti i izađe iz ogromnog šatora koji je služio kao poljska bolnica, s Ašom
kao prvim pacijentom, krotitelj zmija potrča Ramzesu da bi mu prenio lošu vijest.
Setau, uvjeren kako je pronikao u namjere protivnika, pitao se ne bi li bilo bolje šire
sagledati situaciju, nego napasti dobro branjenu tvrđavu i pritom izgubiti mnoge živote.
I samim generalima nametalo se isto pitanje. Stoga su, nakon što su se najprije
međusobno dogovorili, odlučili predložiti kralju da se određeni broj ljudi ostavi ispred
tvrđave kako bi spriječili izlazak opkoljenih neprijatelja, dok bi veći dio trupa produžio
prema sjeveru i sastavio mapu s točnim položajem pobunjeničkih snaga.
‘‘ Slušam vas.’’
‘‘ Što predlažete?’’
‘‘Da ne krećemo na tvrđavu, već da se raširimo duž cijelog području Kanaana. Potom
bismo udarili, jer bismo raspolagali pravom slikom.’’
‘‘ Zanimljiva mogućnost.
Starom generalu padne kamen sa srca, dakle, umjerenost i logika ipak nisu strane
Ramzesu.
‘‘ Trebam li okupiti ratni savjet, Veličanstvo, kako biste nam priopćili daljnje
zapovijedi?’’
‘‘Nema potrebe ‘‘ odgovori kralj ‘‘ jer se ona sastoje od nekoliko riječi, istoga časa
napadamo ovu tvrđavu.’’
15
Svojim lukom od bagremovog drva, koji je samo on uspijevao nategnuti, Ramzes
odapne prvu strijelu. Tetiva luka, za koju je poslužila žila jednog bika, iziskivala je snagu
dostojnu boga Seta.
‘‘ Preuzimat ćemo jednu po jednu tvrđavu i vratit ćemo mir u Kanaan. Više nas ne
mogu iznenaditi, što znači da više nećemo imati velikih gubitaka.’’
‘‘ Istina, bilanca je mučna, ali bili smo žrtve zamke koju nitko nije mogao predvidjeti.
‘’
‘‘ Nijednog.’’
Isti scenarij ponovio se desetak puta. Na tri stotine metara od tvrđave koju su
zauzeli pobunjenici, Ramzes bi posijao paniku smaknuvši strijelce raspoređene duž
bedema.
Namjesnik Kanaana održao je oštar govor protiv Hetita, tih azijskih divljaka koji su
pokušali, istini za volju, bezuspješno, pokidati neraskidive veze između njegove zemlje i
Egipta. Zahvaljujući milosti bogova, faraon je priskočio u pomoć svojim vječnim
saveznicima, sigurnim da ih on neće napustiti. Svakako, svi oplakuju tragičnu smrt
egipatskog življa. Ali, Ramzes je postupio u skladu s Maat, svladavši pobunu i ponovno
uspostavivši red.
‘‘ I zamijeniti ovog ovdje nekim drugim? Istina, to možeš. No, ljudska je priroda
nepromjenjiva. Onog časa kad se budućem guverneru Kanaana ukaže prilika da te izda,
neće oklijevati. Ovog glavešinu, ako ništa drugo, poznajemo, lažljiv je, pokvaren, pohlepan.
Njegovim smjenjivanjem nećemo riješiti nijedan problem.’’
‘‘ Tvoj savjet je, dakle, da tog čovjeka, dostojnog prezira, ostavim na položaju.’’
‘‘ Divim ti se, Ramzese, što je, za mene, izuzetan osjećaj. No, nisi li i ti čovjek na
vlasti?’’
‘‘ Kako su to izveli?’’
Ramzes se nije kajao zbog svoje odlučnosti. Bila je to gomila podlaca na koju je
udarila čvrsta ruka Egipta.
Vladar je pozvao Ašu i sve više časnike da se izjasne. Posljednji je progovorio stari
general.
‘‘ Bitci? Sačuvaj tu riječ za kasnije, poslužit će nam kad ćemo se suočiti s pravim
otporom.’’
‘‘ Pi Ramzes će pričekati.’’
‘‘Bilo bi nam potrebno neko vrijeme kako bismo odlučili kakvu ćemo strategiju
primijeniti, Veličanstvo.’’
16
Nefertari zatege luk, odapne prvu strijelu prema istoku, drugu prema sjeveru, treću
prema jugu a četvrtu prema zapadu. To je učinila kako bi uništila nevidljive neprijatelje
koji su prijetili Ramzesu.
‘‘ Kada se vraća?’’
‘‘ Nije naveo.’’
‘‘ Moguće.’’
Jedna mu je stvar ipak pružila zadovoljstvo, iz dana u dan, zabrinuto lice osobnog
faraonovog tajnika sve više se izduživalo, što je bio nepogrješiv znak da egipatska vojska
ne napreduje. Kraljev stariji brat se, s ožalošćenom maskom na licu, zaklinjao da će se
moliti bogovima kako bi im se sudbina ponovno osmjehnula. Premda nije bio previše
zauzet u Ministarstvu vanjskih poslova, Henar je svima davao do znanja da izuzetno
naporno radi. Izbjegavao je svaki izravni kontakt sa sirijskim trgovcem Rajom. U ovakvim
nemirnim vremenima, bilo bi šokantno da jedan čovjek njegovog položaja bude
zaokupljen kupovinom rijetkih vaza iz dalekih zemalja. Zadovoljavao se porukama koje je
posredno dobivao od Raje, čiji je sadržaj bio više nego zadovoljavajući. Sudeći po
izvještajima sirijskih špijuna u službi Hetita, Ramzes je bio upao u zamku koju su mu
postavili Kanaanci.Pretjerano tašt, faraon je podlegao svojoj prijekoj naravi, zaboravljajući
da su njegovi protivnici pravi majstori za kovanje zavjera.
Henar je znao rješenje male zagonetke koja je uznemirila dvor, tko je ukrao
Nefertarin ogrtač i ćup s osušenom ribom iz Kuće života u Heliopolisu?
Nitko drugi nije mogao biti krivac do veseli upravitelj kraljevskog doma, Rome. Zato
je, prije negoli je krenuo na obvezni sastanak s Amenijem, pozvao krupnog čovjeka uz
nekakav beznačajan izgovor.
‘‘ A, što ako bismo popričali o ćupu sa sušenom ribom ukradenom iz skladišta Kuće
života u Heliopolisu?’’
‘‘ Ne, ne mislim...’’
‘‘ Nepravedno me optužujete!’’
‘‘ Dokaze...’’
‘‘ Ili si bio dobro plaćen, ili mrziš Ramzesa. Kako god bilo, i jedno i drugo težak je
prekršaj.’’
‘‘ Gospodaru... Ja...’’
‘‘ Naprotiv.
‘‘ Čekao sam potvrdu prije negoli vam iznesem Ramzesove uspjehe. Kako su nas
prevarili lažnim porukama koje su prenosili golubovi pismonoše, naučio sam biti
oprezan.’’
‘‘ Mogla nas je skupo stajati! Naše tvrđave u Kanaanu pale su u ruke pobunjenika. Da
je kralj podijelio trupe, pretrpjeli bismo strašne gubitke.’’
‘‘ Vojna tajna.’’
‘‘ Nemoguće!’’
‘‘ Ipak je tako.’’
Ameni je osjećao grižnju savjesti. Ne zbog svog stava prema Henaru, već zbog brzine
kojom je pristupio Seramaninom slučaju. Istina, dokazi koji su se nakupili protiv Sarda bili
su ozbiljni, ali, nije li, možda, postupio previše brzopleto? Obuzet uzbuđenjem zbog
polaska vojske, Ameni nije bio temeljit kao inače. Trebao je provjeriti dokaze i svjedočenja
koja su odvela čovjeka u zatvor. Vjerojatno nepotrebna mjera, ali mu je to njegova
pedantnost nalagala.
17
Tvrđava Megida, vojno uporište koje je čuvalo prilaz ka Siriji, nalazila se na vrhu
jednog brežuljka, vidljivog izdaleka. Na uzvišenju usred zelene ravnice, djelovala je
neosvojivo, kameni zidovi, mali otvori na bedemima, visoke kvadratne kule, velika
masivna vrata.
Čak dva puta krdo divljih svinja napalo je egipatske izvidnike, nakon što su ovi
uznemirili krmaču i njene mlade. Bujna vegetacija, neprohodno šiblje i visoko drveće koje
je na sve strane pružalo dugačke grane otežavali su napredovanje konjanika. S druge
strane, divljači i izvora vode bilo je u izobilju.
Lotos je upravo bila spasila jednog magarca kojeg je vodena zmija ugrizla za nogu.
Ovo putovanje po Siriji najzad je postalo zanimljivo. Do sada je nailazila samo na
uobičajene vrste, ali zmija koju je uhvatila, unatoč maloj količini otrova koju je
uspjela iz nje istisnuti, bila joj je nepoznata. Pod izgovorom da su i sami žrtve gmazova,
dva pješaka su se obratila za pomoć lijepoj Nubijki. Odjeknuli su šamari, kao
odgovor na pokušaj prijevare. Kada je Lotos iz torbe izvukla šišteću glavu jedne riđovke,
mangupi se dadoše u bijeg i izgubiše se među svojim prijateljima.
Prošlo je više od dva sata. Uz kraljevo dopuštenje, konjanici su sjahali, kočijaši sišli
sa svojih dvokolica, a pješaci posjedali, okruženi mnogobrojnim stražarima.
‘‘ Ne sviđa mi se. Ispred nas je otvoren prostor, ali je puno baruština. S jedne i druge
strane okružuju nas hrastove šume, grmlje i visoka trava. Trupe su nam previše
raštrkane.’’
‘‘Izviđači se neće vratiti. ‘‘ zaključi Ramzes. ‘‘ Ili su ubijeni, ili zatočeni u unutrašnjosti
tvrđave.’’
‘‘To bi značilo da je tvrđava Megida pala u ruke neprijatelja koji se nema namjeru
predati.’’
‘‘Ova utvrda ključna je točka južne Sirije. ‘‘ podsjeti ga Ramzes. ‘‘ Čak i da su ju Hetiti
zauzeli, moramo je ponovno osvojiti.’’
‘‘Samo po sebi, to neće biti objava rata ‘‘ procijeni Aša ‘‘ nego povrat teritorija koji je
pripadao zoni našeg utjecaja. Možemo, dakle, svakog trenutka napasti, bez prethodnog
upozorenja. Pravno gledajući, ostajemo u okviru smirivanja pobune, a da pritom ne bude
proglašen sukob između dviju država.’’
Aša nije imao vremena ni pritegnuti uzde svoga konja. Iz guste šume, lijevo od kralja,
jurnuo je odred konjanika, udarajući po zaspalim egipatskim kočijašima. Jedan broj
nesretnika završio je proboden kratkim kopljima, više konja ostalo je prebijenih nogu i
prerezanog grla. Preživjeli vojnici branili su se bodežima i mačevima, nekolicina njih je
uspjela domoći se dvokolica i povući se na položaj koji su držali pješaci, zaštićeni
štitovima.
‘‘ Prijeti nam druga opasnost. ‘‘ reče Ramzes. ‘‘ Tek sada započinje prava borba.’’
Iz iste šume izletje nekoliko stotina Sirijaca, naoružanih sjekirama kratke drške.
Ostalo im je za prijeći neznatnu razdaljinu da bi udarili s leđa po egipatskim strijelcima.
Okršaj je bio neizrecivo surov. Zvijer je svojim čeljustima kidala glave i grudi svakog
tko bi se usudio napasti Ramzesovu dvokolicu, dok je kralj, odapinjući strijelu za strijelom,
pogađao ravno u srca, vratove i čela neprijatelja. Dvokolice su gazile po ranjenima, pješaci
su dočekivali Sirijce koji su se dali u bijeg.
‘‘Spasi ovog čovjeka ‘‘ zatraži kralj ‘‘ on nije Sirijac, već trkač po pijesku. Želim da
nam objasni zašto je ovdje.’’
Setau mu opipa puls, zatim posluša otkucaje srca koji su bili tako slabi da nije bilo
teško postaviti dijagnozu. Trkač po pijesku bio je na samrti.
Setauu je uspjelo umirućem u usta ugurati drvenu cjevčicu obloženu tkaninom, kroz
koju je ulijevao tekućinu na bazi podzemnih izdanaka čempresa.
‘‘ Ovaj lijek bi morao ublažiti bol. Ako je junak dovoljno čvrst, poživjet će još
nekoliko sati.’’
Trkač po pijesku otvori oči i ugleda faraona. Užasnut, pokuša se pridignuti, zdrobi
zubima drvenu cjevčicu, izvodeći pokrete ptice koja ne može poletjeti.
‘‘ Ramzes...’’
‘‘ Umakli su usput.’’
‘‘ Mojsije...’’
‘‘ Ja... ne znam.’’
‘‘ Ne laži.’’
Ovaj posljednji napor bio je previše za beduina. Lice mu se izobliči od grča, tijelo
izvije u luk, zatim beživotno padne.
Ramzes pomiluje svoje konje i lava, koji mu uzvrati nježnim umiljavanjem, nalik na
predenje mačke. Vojnici se okupiše oko vladara i podigoše oružje ka nebu, kličući onom
koji ih je poveo u pobjedu, vještinom iskusnog ratnika.
18
Nakon što se okrijepio ogromnim tanjurom leće od koje nije uspijevao udebljati se ni
gram, Ameni je odlučio provesti noć u svojim radnim odajama, kako bi ukrao nekoliko sati
od sutrašnjeg dana i iskoristio to vrijeme da se pozabavi Seramaninim slučajem. Leđa su
ga počela jako boljeti. Dodirnuo je držak pisaljke koju mu je poklonio Ramzes na dan kada
ga je proglasio za svog osobnog tajnika, izrađenu od pozlaćenog drveta u obliku stabljike
ljiljana, i energija se istog trenutka vrati u njegovo tijelo.
Još iz mladih dana Amenija je vezivala nevidljiva nit za Ramzesa i instinktivno je
znao je li Setijev sin bio u opasnosti ili ne. U nekoliko navrata osjetio je da smrt kuca na
kraljevo rame, i samo ga je osobna magija spašavala od nje, ako bi taj zaštitnički zid, koji su
sama božanstva izgradila oko faraona, bio srušen,ne bi li Ramzesa njegova osobna
neustrašivost odvela u nevolju? Ako je Seramana bio jedan od kamenova tog magijskog
zida, Ameni je napravio veliku grešku spriječivši ga da obavlja svoju dužnost. Postavljalo
se pitanje je li Amenijeva grižnja savjesti bila opravdana.
‘‘ Da, ali bez rezultata. Čak su joj i škrinje za rublje bile ispražnjene, kao da je željela
izbrisati svaki trag svog postojanja.’’
‘‘ Izgleda da je bila prilično lakomislena djevojka. Zli jezici čak tvrde da se dobro
koristila svojim čarima.’’
‘‘ Požurite.’’
Kada je policajac otišao, Ameni ponovno uze drvenu pločicu na kojoj je Seramana
svom hetitskom suučesniku napisao poruku, što je bio jedan od dokaza njegove krivnje.
U tišini kancelarije, u tim jutarnjim satima, kad je njegov duh bio najbudniji, Ameniju
iznenada sine ideja. Da bi je provjerio, morao je pričekati Ašin povratak.
Zajedno s Ašom, Ramzes je obišao utvrdu svojim dvokolicama, tjerajući sve vrijeme
konje u brzi trk, kako ne bi postali laka meta strijelcima.
U njihovu smjeru nije bila odapeta nijedna strijela, niti se ijedan strijelac pojavio na
zupčastim otvorima.
‘‘Sa zalihama kojima Megido raspolaže, moći će izdržati nekoliko mjeseci. Što može
gore utjecati na moral vojske od beskonačnog sjedenja u zasjedi?’’
Energija koja je zračila iz Ramzesa ulila je vojnicima novi polet. Prijavio se veliki broj
dobrovoljaca, strijelci su se otimali oko mjesta u dvokolicama kojima je trebalo opkoliti
utvrdu, tako zastrašujuću u svojoj tišini. Noseći dugačke ljestve na ramenima, pripadnici
pješaštva su se nervoznim korakom zaputili u smjeru zidina. Čim su ih postavili, na
najvišoj kuli se pojaviše sirijski strijelci s razapetim lukovima. Ramzes i egipatski strijelci
počeli su tući po njima. Samo na kratko, ratnici gustih povezanih kosa i šiljate bradice
pokušali su uzvratiti, Sirijci su uspjeli odapeti nekoliko strijela, ali nijedna nije pogodila u
metu. Kralj i njegovi elitni strijelci bili su mnogo precizniji.
‘‘ Slabašan otpor. ‘‘ reče stari general Setauu. ‘‘ Reklo bi se da se ti ljudi nikada nisu
borili.’’
‘‘ Utoliko bolje, bit će manje posla za mene i možda ću jednu noć moći posvetiti
svojoj ženi. Ove borbe me iscrpljuju.’’
Egipatska vojska nije imala običaj ubijati žene i djecu. Oni će biti poslani u Egipat,
kao ratni zarobljenici, i postat će sluge na velikim poljoprivrednim dobrima. Nakon što
promijene ime, pripojit će se egipatskom društvu.
Desetak vojnika već je počelo pustošiti riznicu tvrđave punu posuda od alabastra i
srebrnih statuica. Režanje lava ih rastjera.
Ramzes, Aša i novi guverner uveli su nove gospodarske mjere u oblasti, seljaci, ne
znajući više tko im je gospodar, obustavili su radove na poljima. Za manje od tjedan dana,
prisutnost Egipćana ulila im je osjećaj sigurnosti i mira.
‘‘ Imaju puno povjerenje u tebe, ali sanjaju samo o tome da se vrate u domovinu.’’
‘‘ Još je više divlja i surovija. Na visokim liticama Anatolije zimi pusu ledeni vjetrovi.’’
‘‘ Ti si Egipat, Ramzese. Nijedna druga zemlja neće naći mjesta u tvom srcu.’’
‘‘ Amurija je blizu.’’
‘‘ Neprijatelj također.’’
‘‘ Što ti misliš?’’
19
Pokrajina Amurija protezala se duž mora, između pri obalnih gradova Tira i Biblosa,
istočno od planine Herman i trgovačkog centra Damaska, i bila je posljednji egipatski
prote ktorat prije granice s područjem pod hetitskim utjecajem.
Jedan izviđač se oštrim galopom izdvoji iz kolone i stane točno pred Ramzesa.
‘‘ Ima li ih mnogo?’’
‘‘ Hetiti?’’
Kralj pođe za izviđačem. Dvojica muškaraca su posljednji dio puta prešli pješice,
hvatajući se ukoštac sa strmim i nesigurnim stjenovitim terenom.
Ramzes stane.
More, staza koja se pružala duž obale, grmlje, neprijatelji koji su čekali u zasjedi,
litice... Nijedno mjesto nije bilo zgodno da se hetitske snage koje su vrebale u zasjedi
sakupe. Ali, u daljini su se nazirale druge litice. Nisu li se tamo, na sigurnoj udaljenosti,
skrivali anatolijski odredi dvokolica, spremni da se velikom brzinom umiješaju?
Bantešina, punački pedesetogodišnjak s lijepim crnim brkovima, nije volio Hetite, ali
ih se bojao. Amurija je bila preblizu području njihove vladavine da bi mu išlo u prilog da
im se suprotstavlja. Doduše, ovisio je o Egiptu i plaćao porez faraonu, ali to Hetite nije
zanimalo. Oni su zahtijevali da ustane protiv njega i nanese posljednji udarac oslabljenoj
egipatskoj vojsci.
‘‘ Gospodaru... Pogledajte!’’
‘‘ Otišli su, uvjereni da će vaša vojska dospjeti ovamo desetkovana, ako uopće svlada
sve prepreke koje su je čekale na putu.’’
‘‘ Tvoji ljudi su bili spremni započeti bitku protiv mene. Moji su odlučili boriti se.’’
‘‘ Kako je mučno, Veličanstvo, sići u zemlju tišine gdje vlada smrt! Najbodriji čovjek
tamo zauvijek zaspi, cijeli dan mu prođe u tromosti. Glas onih koji prebivaju u tom
strašnom svijetu više ne dopire do nas, jer nema ni vrata ni prozora. Ni jedan jedini zračak
sunca ne baca svjetlost na podzemni svijet pokojnih, nema zraka koji bi osvježio njihova
srca. Nitko ne želi otići na to zastrašujuće mjesto. Preklinjem za faraonov oproštaj! Neka
narod Amurije bude pošteđen i nastavi vam služiti.’’
Henar je odavno prestao vjerovati u postojanje bogova, ali bilo je očito da Ramzes
uživa magijsku zaštitu koju mu je, tajnim obredom, Seti ostavio u nasljeđe. To je bila ta sila
koja mu je otvarala sve putove.
Henar sastavi službeni dopis za Amenija. Kao ministar vanjskih poslova, jedino je on,
u cijelom Memphisu, mogao priopćiti velikodostojnicima izvanrednu novost.
‘‘Gdje je mag? ‘‘ upita Henar svoju sestru Dolantu. Krupna smeđokosa žena
mlohavog tijela nije se odvajala od plavokose Lite, Akhenatonove sljedbenice, što je
izazivalo bijes kod Ramzesovog brata.
‘‘ Radi.’’
‘‘ Jesi li siguran...’’
‘‘ Ameni je izvrstan izvor informacija. Taj prokleti pisar tako je oprezan da sigurno
ne preuveličava stvari, nasuprot. Kanaan, Amurija i južna Sirija neće se više vratiti pod
okrilje Hetita. Sigurni su da će Ramzes od njih napraviti dobro utvrđene baze i tampon
zonu koju neprijatelj neće više pregaziti. Umjesto da uništimo brata, samo smo ojačali
njegov obrambeni sustav... Krasan rezultat!’’
Plavokosa Lita pomno je promatrala Henara.
‘‘ Vlast nam sve više izmiče, draga moja. A što ako ste me samo vukli za nos, ti i tvoj
mag?’’
Henar strgne gornji dio haljine s mlade žene, cijepajući joj naramenice. Na grudima
je imala tragove teških opekotina. Lita briznu u plač i pobjegne u Dolantino naručje.
Henar se osvrne.
Ofirov izgled ptice grabljivice još jednom je ostavio snažan dojam na Ramzesovog
starijeg brata. Iz zagasitozelenih Libijčevih očiju sijevao je tako urokljiv pogled da je
izgledalo da samo njime, za nekoliko sekundi, može oboriti svakog protivnika.
‘‘ I sami ste vidjeli, ni Lita ni ja se ne štedimo. Kao što sam vam objasnio, naši napadi
su usmjereni na vrlo jakog protivnika, a potrebno nam je i vrijeme. Sve dok Nefertarin
ogrtač ne izgori u potpunosti, magijski štit neće biti slomljen. Ako budemo previše brzo
djelovali, ubit ćemo Litu i više neće biti nikakvih izgleda da uzurpatora svrgnemo s trona.’’
‘‘Lita nije zamorac, već buduća kraljica Egipta, vaša supruga. Već nekoliko godina
priprema se za ovu nemilosrdnu borbu iz koje ćemo izaći kao pobjednici. Nitko je ne može
zamijeniti.’’
‘‘ Svjestan sam toga, gospodine. Zato se i pozivam na najtajnija znanja svoje nauke.
Ne smijemo prenagliti, to bi bila velika pogreška. Međutim...’’
Henar je netremice gledao u Ofira.
20
Iako nisu bili oduševljeni ovim bučnim prisilnim veseljem, Setau i Lotus su se
priključili slavlju i čak imali sreće upoznati jednog starog vrača, zaljubljenika u zmije.
Ovdašnje vrste nisu se odlikovale posebnom kvalitetom otrova i naglašenom agresivnošću
poput onih u Egiptu, ali su stručnjaci u ovom području uspjeli razmijeniti neke tajne svog
zanata.
Unatoč susretljivosti domaćina, Ramzes nije postajao veseliji. Bantešina je takav stav
tumačio time da faraon, kao najmoćniji čovjek na svijetu, mora ostati ozbiljan bez obzira
na okolnosti.
Nakon svečane gozbe na kojoj su se bili okupili visoki časnici Egipta i Amurije,
Ramzes se povukao na terasu raskošne palače u koju je Bantešina smjestio svog uvaženog
uzvanika.
‘‘ Izdao je i izdat će. Ali, slijedim tvoje savjete, zašto ga zamijeniti kad znamo njegove
slabosti?’’
‘‘ Ne razmišljaš ti o njemu.’’
‘‘ Misliš da znaš što me zaokuplja?’’
‘‘Kadeš, ponos Hetita, simbol njihove nadmoći u sjevernoj Siriji, opasnost koja
neprekidno prijeti Egiptu! Da, razmišljam o Kadešu.’’
‘‘ Napasti tu utvrdu znači prodrijeti u područje koje je pod hetitskim utjecajem. Ako
doneseš takvu odluku, morat ćemo im službeno i po propisima objaviti rat.’’
‘‘ Spremni smo.’’
‘‘ Smatraš li ih beznačajnima?’’
‘‘ Porazio si tek osrednje ratnike, u Amuriji su bez borbe predali oružje. To neće biti
slučaj s Hetitima. Osim toga, naši ljudi su iscrpljeni i nestrpljivi da se vrate u domovinu.
Sudjelovanje u sukobu tako velikih razmjera moglo bi nas odvesti ravno u katastrofu.’’
‘‘ Bitka kod Kadeša će se odigrati, ako je to tvoja želja, ali, treba je isplanirati.’’
U zoru, među vojnicima se pronio glas, ‘spremamo se za bitku’. Dva sata kasnije
pojavio se Ramzes, u dvokolicama koje su vukli njegovi vjerni konji. Kralj je na sebi imao
borbeni oklop.
Ljude je obuzela strepnja. Zar su bezumne glasine koje su kružile bile utemeljene?
Napasti Kadeš, krenuti na neuništivu hetitsku tvrđavu, sukobiti se oči u oči s barbarima
nemjerljive okrutnosti... Ne, mladi kralj se ne može upustiti u tako bezuman poduhvat! Kao
nasljednik svog mudrog oca, on bi poštovao protivnikovo područje i odlučio učvrstiti mir.
Kralj je izvršio smotru trupa. Lica vojnika bila su napeta i nespokojna, od najmlađih
regruta do najiskusnijih veterana, ljudi su se do te mjere držali ukočeno da su ih mišići
skoro boljeli. Od faraonovih riječi ovisila je njihova dalja sudbina.
Setau, koji se gnušao vojnih parada, ležao je na trbuhu u svojim tovarnim kolima,
dok ga je Lotos masirala, dodirujući mu pleća obnaženim grudima.
Princ Bantešina se skrivao u svojoj palači. Kremasti kolači, koje je inače proždirao za
doručak, ovog jutra mu nisu prijali. Ako bi Ramzes objavio rat Hetitima, Amurija bi
poslužila kao pozadinska baza za egipatsku vojsku, a njeni stanovnici novačeni kao
najamnici. U slučaju da Ramzes bude poražen, Hetiti će opustošiti cijeli kraj.
Aša je nastojao prozreti kraljeve namjere, ali mu Ramzesov izraz lica ništa nije
odavao.
Prije prelaska posljednje etape puta koji ih je vodio u područje Delte, vojska se
ulogorila sjeverno od Sinaja, na zapadu Negeba, područja gdje je sunce pržilo a pustinjska
policija nadzirala kretanje nomada i štitila karavane.
Setau je klicao od sreće. Ovdje je sve vrvjelo od riđovki i kobri izvanredne veličine i
vrlo aktivnog otrova. Lotos je, zahvaljujući svojoj urođenoj vještini, u obilasku logora već
bila uhvatila desetak primjeraka, s osmjehom na licu primjećivala je kako joj se vojnici
miču s puta.
‘‘ Zašto ne?’’
‘‘ Donesi mi istinski mir koji želim, Aša, u suprotnom, stvorit ću ga na svoj način.
Sto pedeset ljudi, trkača po pijesku, beduina i Židova, koji su već tjednima putovali
po području Negeba u potrazi za zalutalim karavanama. Predvodio ih je jedan ozloglašeni
četrdesetogodišnjak, kojem je pošlo za rukom pobjeći iz obližnjeg vojnog zatvora gdje je
nad njim trebala biti izvršena smrtna kazna. Odgovoran za trideset napada na karavane i
dvadeset tri ubojstva egipatskih i drugih trgovaca, Vargos je u očima svojih sljedbenika bio
heroj.
Glava ptice grabljivice, tih uvjerljiv glas, glas libijskog maga Ofira, koga je Vargos
poznavao iz vremena svoje mladosti. U jednoj zabačenoj oazi između Libije i Egipta, mag
ga je naučio čitati i pisati, dok mu je on služio kao medij. Mahnitog pogleda, problijedjelih
usana, predvodnik bande probudi svoje suučesnike.
Kao i obično, poslušali su. Tamo gdje ih je Vargos vodio, bilo je i plijena.
‘‘ Budalo... Misliš li da ćemo ostati u ovom kraju? Sa zlatom koje ćemo ukrasti, bit
ćemo bogatiji od prinčeva!’’
‘‘ Zlato...’’
‘‘ Faraon nikuda ne kreće bez lijepe količine zlata i dragog kamenja. Njime kupuje
svoje vazale. ‘’
‘‘ Sprdaš se sa mnom? ‘’
Vargosova sjekira se zarije u vrat trkača po pijesku, gotovo mu otkinuvši glavu. Vođa
bande šutnu beživotno tijelo tako da glava, odvojeno od trupa, odletje na stranu.
21
Jedan zamah sjekire napravio je otvor na platnu šatora. Trgnut iz sna, Ramzes se je
stigao pridići. Vargos, s podignutim oružjem, navali na kralja.Ogroman teret koji se svalio
na njega oborio ga je na tlo. Presječe ga jaka bol u leđima, kao da mu je netko zario noževe
u meso. Okrenuvši glavu, u djeliću sekunde, ugleda ogromnog lava čije su se čeljusti
zatvarale nad njegovom lubanjom koja već sljedećeg trenutka pukne poput zrele voćke.
Urlik prestravljenog trkača po pijesku koji je pratio Vargosa uzbunio je cijeli logor.
Ostavši bez vođe, ne znajući da li da napadnu ili biježe, zbunjeni kradljivci završili su pod
kišom strijela. Sam Krvnik je ubio još petoricu, a zatim se, primijetivši da strijelci odlično
obavljaju svoj posao, vratio iza kreveta svog gospodara i nastavio spavati.
‘‘ Boli me...’’
‘‘ Ne...’’
‘‘ Zaštitio me je Krvnik. ‘’
‘‘ Hetiti?’’
‘‘ Možda.’’
‘‘ Na koga ti sumnjaš?’’
Ameni je, u duhu štednje, brisao jednu staru drvenu pločicu kako bi je ponovno
iskoristio kao podlogu za pisanje. Činovnici koji su radili u njegovoj službi znali su da
kraljev osobni tajnik ne podnosi nered i drži do svog pribora.
‘‘ Jesam.’’
‘‘ Nenofar?’’
‘‘ Nesreća?’’
‘‘Prema mišljenju liječnika kojem sam pokazao njeno tijelo, u pitanju je zločin.
Nenofar je zadavljena.’’
‘‘ Zločin... Netko ju je, dakle, želio spriječiti da svjedoči. Ali, zašto... Zato što je lagala,
ili zato što je prijetila opasnost da će reći previše?
‘‘ To nije bilo teško izvesti, Seramana je svakog tjedna sastavljao službeni izvještaj
koji je bio zalijepljen na vratima vojarne kraljeve osobne garde.’’
‘‘ Tko je vlasnik?’’
‘‘Jedna starica, gotovo slijepa, tvrdi da je vidjela nekakvog onižeg muškarca kako
usred noći izlazi iz kuće, ali ga nije mogla opisati.’’
‘‘Nepotrebno je pokušavati tako nešto... Što ako je Seramana bio njen prvi krupan
zalogaj?
Ostala je još bila vlasulja napravljena od prirodne kose, s kovrčavim zadnjim dijelom
i dva dugačka pramena koji su padali sve do kraljičinih grudi. Po drugi put, odraz u
ogledalu naišao je na povoljnu ocjenu.
‘‘ Usudila bih se primijetiti ‘‘ promrmlja vlasuljarka ‘‘ Vaše veličanstvo izgleda ljepše
nego ikad.’’
Tek što je kraljica bila sjela kako bi se uvjerila u udobnost predivne odjeće, iz svježe
zalivenog vrta dojuri pas zlatnožute boje, plećat, mišićav, sa spuštenim ušima, uvijenim
repom i kratkom njuškom, i skoči joj na koljena, ostavivši tragove blata na kraljičinoj
haljini. Užasnuta, jedna od garderobijerki dočepa se mlatilice za muhe i okomi se na
životinju.
21
Upravnik Rome je skrivao svoju sve poodmakliju ćelavost kratkom vlasuljom. Već
četrdeset osam sati bez sna, tjerao je svoje podređene optužujući ih sve odreda za sporost
i nemar. Samo za kraljevski stol trebalo je pripremiti stotine odrezaka pečene govedine,
više desetina gusaka s roštilja, dvjesto košara sušenog mesa i ribe, stotine zdjela ribe
pripremljene sa začinima, ne računajući povrće i voće. Vino je moralo biti besprijekorne
kvalitete, kao i pivo. A trebalo je još organizirati tisuće svečanih gozbi u različitim
krajevima grada, kako bi n,a taj dan čak i oni najsiromašniji sudjelovali u slavljenju kralja i
sreći Egipta. Tko bi, ako ne on, Rome, uperio prstom na najsitniju pogrešku?
‘‘ Nemoguće...’’
‘‘ Da, to je on!’’
Za manje od minute, kuhinja i pomoćne zgrade dvorca bile su puste. Rome se sruši
na tronožac. Tko će izvaditi grozdove iz vreća i vješto ih servirati?
Zračio je.
Bio je sunce, moćni bik, zaštitnik Egipta i osvajač dalekih zemalja, kralj ovjenčan
velikim pobjedama, onaj kojeg je božanska svjetlost izabrala.
Bio je to Ramzes.
Svjetina se tiskala s obje strane puta koji je vodio do Amonovog hrama. Ruku punih
cvijeća, namirisani uljima za svečane prilike, glazbenici i pjevači proslavljali su kraljev
povratak himnom dobrodošlice, čije su riječi bile, „Srca su nam ispunjena srećom što
vidimo Ramzesa." U isto vrijeme su se gurali kako bi, makar načas, ugledali kralja.
‘‘ Ja sam Sin svjetlosti, nasljednik božjih zavjeta, onaj koji je jamac pravde i ne pravi
nikakvu razliku između jakog i slabog. Moram braniti cijeli Egipat od nesreće, kako iznutra
tako i izvana.’’
‘‘ Provodio sam Zakon i iznosim svoja djela pred nju, kako bi mi sudila. Tako će
zemlja zaista biti čvrsto utvrđena.’’
Narod je dugo klicao kralju. Čak se ni Henar, pobijeđen, nije mogao suzdržati a da ne
promrmlja ime svog brata.
Na prvi službeni skup pod otvorenim nebom Amonovog hrama bili su pozvani samo
velikodostojnici Pi Ramzesa, nestrpljivi da prisustvuju ceremoniji uručenja „zlata
hrabrosti". Koga će faraon odlikovati, koga unaprijediti? Kružilo je više imena, a već su bile
pale i oklade.
‘‘ Neka najprije bude odlikovan najhrabriji među mojim vojnicima ‘‘ izjavi Ramzes ‘‘
onaj koji nikada nije oklijevao izložiti opasnosti svoj život kako bi zaštitio faraona.
Naprijed, Krvniče.’’
Svi se maknuše u stranu kako bi napravili prolaz lavu, koji kao da je bio zadovoljan
vidjevši da su se svi pogledi usmjerili ka njemu. Krećući se gipkim korakom, prišao je
prozoru. Ramzes se sagne, pomilova ga po glavi i navuče mu tanak zlatni lanac oko vrata,
kao da je zvijer jedno od najuglednijih bića na dvoru. Zadovoljan, lav legne u pozi sfinge.
Kralj došapta zastavnicima dva imena. Obišavši Krvnika, prošli su red generala,
zatim viših časnika i najzad pisara, da bi zamolili Setaua i Lotos da pođu za njima. Krotitelj
zmija se pobuni, ali ga njegova lijepa supruga povede za ruku.
Čak su se i oni najsuzdržaniji razveselili vidjevši Nubijku zlatne kože i lijepog stasa
kako prolazi, ali neotesana pojava Setaua, na kome je visjela koža antilope s
mnogobrojnim džepovima, nikome nije izmamila osmjeh.
‘‘ Neka budu odlikovani oni koji su liječili ranjene i spasili mnoge živote. ‘‘ reče
Ramzes. ‘‘ Zahvaljujući njihovom znanju i požrtvovnosti, hrabri ljudi su nadvladali bolove i
povratili svoje zemlje.’’
‘‘ Zar žalite zbog toga što ćete biti bliže nama? ‘‘ upita Nefertari.
‘‘ Vaše veličanstvo...’’
Aša se pokloni, Ramzes mu oko vrata stavi tri zlatne ogrlice. Mladi diplomat stupio je
među velikane Egipta. Generali su bili suglasni u jednom. Tako složen zadatak nije smio
pripasti tako neiskusnom velikodostojniku. Kralj je upravo počinio veliku grešku, takav
nedostatak povjerenja u vojnu hijerarhiju bio je neoprostiv.
U pratnji psa i lava, radosnih što su ponovno zajedno, Ramzes je napustio hram i
ponovno se popeo u svoje dvokolice kako bi ispunio dano obećanje.
‘‘ Žao mi je što nisam prisustvovao ceremoniji, Veličanstvo, moje stare noge postale
su trome, tako da ne mogu dugo stajati. Sretan sam vidjeti vas opet u dobrom zdravlju.’’
‘‘ Evo velike mudrosti za jednog mladog kralja obuzetog takvim plamom! Biste li
postali čudotvoran spoj Prijamove mudrosti i Ahilove srčanosti?’’
‘‘ Uvjeren sam da će Hetiti biti ogorčeni zbog moje pobjede. Ovaj mir nije ništa drugo
do zatišje... O sudbini svijeta odlučivat će se sutra, kod Kadeša.’’
‘‘ Dok pišem Ilijadu, moj cilj je da ga oslikam tako strašnim bojama da ljudi ustuknu
pred svojim porivom za uništavanjem, ali, hoće li generali slušati glas jednog pjesnika?’’
23
‘‘ Čelo i vrat su mi išarani borama, ni najbolje šminkerice nisu u stanju činiti čuda.’’
‘‘Možda Setijeva snaga... Mladost je daleka zemlja u kojoj ti prebivaš. Ali zašto se
prepuštati sjeti ove radosne večeri? Budi bez brige, zauzet ću svoje mjesto za vrijeme
svečane gozbe.’’
‘‘ Ti si duša Egipta.’’
‘‘Ne Ramzese,ja nisam ništa drugo do sjećanje, odbljesak prošlosti. Dušu Egipta
predstavlja vladarski par, ti i Nefertari. Jesi li utvrdio trajan mir?’’
‘‘ Mir, da, trajan, ne. Učvrstio sam naš autoritet u protektoratima, uključujući
Amuriju, ali očekujem silovit odgovor Hetita.’’
‘‘ Bio je u pravu. Tvoj otac se nije upuštao u taj rat, znajući da bi gubici bili veliki.’’
‘‘ Zar se vremena nisu promijenila? Kadeš je prijetnja koju nećemo još dugo moći
trpjeti.’’
Nije bilo ni jedne jedine sitnice koja bi pokvarila raskošnu gozbu na kojoj su Ramzes,
Nefertari i Tuja bili domaćini. Rome nije prestajao trčati od blagovaonice do kuhinje i od
kuhinje do blagovaonice, da bi provjerio svaki poslužavnik, probao svaki sos, gucnuo od
svakog vina pomalo.
‘‘ Zar upravljanje kraljevstvom znači da moraš ukrasti nekoliko sati kako bi bio sa
ženom koju voliš?’’
‘’Čudno je to ‘‘ reče ona ‘‘ teško mi je pala tvoja odsutnost, ali si u mislima uvijek bio
sa mnom. Svakog jutra, dok sam išla u hram da bih proslavila obrede zore, tvoj lik je
izranjao iz zidova i vodio me.’’
‘‘ Tvoje lice me nije napuštalo ni u najtežim trenucima pohoda. Osjećao sam te svuda
oko sebe, kao da si ti mahala Izisinim krilima dok je vraćala Ozirisa u život.’’
‘‘ Naša je veza stvorena magijom, ništa je ne smije raskinuti.’’
‘‘Ako postoji, uništit ću je. Ali u tvom pogledu vidim samo svjetlo, u isto vrijeme
slatko i zažareno.’’
‘‘ Hladno ti je?’’
U šest sati ujutro, nakon što se istuširao i isprao usta natronom, Ameni je naložio da
mu u uredu posluže doručak od ječmene kaše, jogurta, mladog sira i smokvi. Ramzesov
osobni tajnik jeo je brzo, očiju uprtih u jedan papirus.
Zvuk kožnih sandala po popločanom hodniku izazva kod njega čuđenje. Neko od
njegovih podređenih, tako rano? Ameni obriše usta platnenim ubrusom.
‘‘ Ramzese!’’
‘‘ Pogledaj, zatrpan sam! Zakleo bih se da se predmeti sami množe. Uostalom, dobro
znaš da ne volim visoko društvo. Mislio sam te zamoliti za prijem ovog jutra kako bih ti
izložio rezultate svog rada.’’
‘‘ Seramana.’’
‘’ Ali?’’
‘‘ Zašto?’’
‘‘ Imao sam osjećaj da sam se prevario. A čvrsti dokazi protiv Seramane izgledali su
sve manje uvjerljivi. Žena koja ga je optužila, Nenofar, inače sumnjivog morala, ubijena je.
Što se tiče dokumenta koji razotkriva njegovu vezu s Hetitima, vrlo sam nestrpljiv da ga
prepustim Ašinoj pronicljivosti.’’
Sumnje koje je Aša iznio u odnosu na Amenija bile su rastjerane. Srećom, kralj ih je
zadržao za sebe.
‘‘ O kome govoriš?’’
‘‘ O Seramani.’’
Aša protrlja oči i pročita poruku koju je Seramana navodno napisao nekom Hetitu, u
kojoj mu obećava da u slučaju sukoba neće povesti svoje elitne jedinice protiv neprijatelja.
‘‘ Zašto to misliš?’’
‘‘ Zato što su sve važne ličnosti s hetitskog dvora izuzetno sumnjičave. Neizmjerno
polažu na formu, uključujući i tajnu prepisku. Da bi pisma poput ovih stigla u Hatušu,
postoji procedura po kojoj se sastavljaju primjedbe i zahtjevi a koju Seramana ne zna.’’
‘‘ Dakle, netko je imitirao Seramanin rukopis?’’
‘‘Bez imalo poteškoća, prilično je jednostavan. Uvjeren sam da ova pisma nisu nikad
poslana.’’
‘‘ Zar vam jedan detalj nije zapeo za oko? ‘’ Aša i Ameni su razmišljali.
‘‘ Još je rano jutro ‘‘ počne se opravdavati Aša. ‘‘ Naravno, pisac ovog teksta može biti
samo Sirijac. Dobro govori naš jezik, ali u dvije rečenice konstrukcija je karakteristična za
njegov materinji jezik.’’
‘‘Sirijac. ‘‘ ponovi Ameni. ‘‘ Siguran sam da je to isti čovjek koji je platio Seramaninoj
ljubavnici Nenofar da svjedoči protiv njega! Plašeći se njenog brbljanja, zaključio je da je
mora ukloniti.’’
‘‘ Govoriš tako, prijatelju, zato što si ljut. Ti, šef naše obavještajne službe, upravo
otkrivaš istinu koja ti se nimalo ne sviđa!’’
‘‘ Ovaj dan je loše započeo ‘‘ zaključi diplomat ‘‘ a bojim se da će dani koji slijede
donijeti oluju.’’
‘‘ Veličanstvo! ‘’
‘‘ Dakle, Veličanstvo, reći ću vam sve. Sve što sam saznao, sve u što sumnjam, cijelu
istinu zbog koje su me htjeli ušutkati.’’
24
‘‘ Ispričavam ti se. Ne samo da sam bio prevaren, već sam donio ishitrenu odluku
zbog polaska vojske na sjever. Moja jedina namjera bila je da zaštitim kralja.’’
‘‘ Veličanstvo, upozorio sam vas. Kada me je Ameni uhitio, spremao sam se izvijestiti
vas o izvjesnim ljudima koji bi vas mogli izdati.’’
‘‘ To ne znam.’’
‘‘ Ameni nije nepogrješiv. ‘‘ odvrati živo Sard. ‘‘ U mom slučaju se prevario... Isto
vrijedi za Romea!’’
‘‘ Osobno ću ga ispitati. ‘‘ izjavi Ramzes.‘‘ I dalje ostaješ pri tome da Rome nije kriv,
Ameni?’’
‘‘ Da, Veličanstvo.’’
‘‘ S kim u vezi?’’
‘‘Vašim prijateljem Mojsijem. Što se njega tiče, čvrsto sam uvjeren u ono što ću reći,
budući sam zadužen da vas štitim, moram biti otvoren.’’
Ramzesov oštar pogled ga presječe. Pomažući se novom, do vrha punom čašom vina,
Seramana si dade oduška.
Ameni je očekivao silovitu kraljevu reakciju, ali je Ramzes ostao neobično miran.
‘‘ To je samo tvoja pretpostavka, ili rezultat istrage?’’
‘‘ Zaboravimo na taj nesporazum, iako si zbog njega propatio. Sad moramo udružiti
snage.’’
‘‘ Mojsije je tvrdoglav čovjek, ako je Seramana u pravu, on će ići do kraja. Ali, tko
danas zaista zna što je njegov ideal, tko ga uopće poznaje? Prije negoli ga optužimo za
veleizdaju, trebamo ga najprije saslušati. A da bismo ga saslušali, moramo ga pronaći.’’
Tijekom tjedna koji je slijedio nakon Ramzesovog trijumfalnog povratka, Henar je,
kao ministar vanjskih poslova, svom bratu prenosio samo dobre vijesti. Hetiti nisu
podnosili nikakve službene pritužbe i nisu pokazivali nikakvu reakciju na prethodne
događaje. Činilo se da su ih snaga egipatske vojske, kao i brzina kojom je djelovala, uvjerili
da se pridržavaju dogovora o nenapadanju koji je Seti bio sklopio.
‘‘ Iznenadit ću vas, Henare, ali proveo sam iscrpljujući tjedan s jednom nezasitnom
udovicom, i sad samo želim spavati dvanaestak sati prije nego što krenem u Kanaan i
Amuriju.’’
‘‘ Više ne radim u ministarstvu, ali ne vjerujem da vam se moja nova uloga ne sviđa.’’
‘‘ Nisam ni sanjao da osim urođene snage posjeduje i . osobine dobrog stratega. Kad
malo bolje razmislite, njegova pobjeda je relativna. Što je učinio osim što je povratio
protektorate? Iznenađuje to što je izostala reakcija Hetita.’’
‘‘ Već sam uspio uvjeriti Ramzesa da ostavi prinčeve Kanaana i Amurije na čelu
svojih pokrajina. To su nepošteni, pokvareni ljudi koji će se prodati onome tko najviše
ponudi, bit će mi lako navesti ih na stranu Hetita, a čuveni obrambeni pojas o kojem
Ramzes mašta neće biti ništa drugo do iluzija.’’
‘‘ Ništa nećemo dobiti ako pomalo ne riskiramo. Najteže će nam biti procijeniti
namjere Hetita, srećom, i tu sam prilično nadaren.’’
‘‘ Ne. Ili je Židov umro od žeđi u pustinji, ili se skriva u nekom od bezbrojnih
plemena koja kruže Sinajem i Negebom. Ako se zavukao u neku rupu u Kanaanu ili
Amuriji, bit ću obaviješten o tome.’’
‘‘ Ovdje, u Pi Ramzesu?’’
‘‘ Upravo tako.’’
Dakle, Ofir više nije potpuno nepoznat. Doduše, mag je još bio u sjeni, ali je postao
moguća prijetnja. Između njih dvoje nije se smjela uspostaviti veza, bilo koje vrste.
Korištenje crne magije protiv faraona kažnjavalo se smrtnom kaznom.
‘‘ To znači...’’
Henar otpije veliki gutljaj bijelog vina s područja Delte. Aša nikad neće saznati koliko
mu je ono pomoglo.
‘‘ Jednu uglednu ličnost čekaju ozbiljni problemi. ‘‘ reče mladi diplomat veselo.
‘‘ Koga?’’
Henar je osjećao bolove u leđima, poput nekog istrošenog atleta, ali mu je pošlo za
rukom da se nasmije. Trebalo je brzo djelovati, vrlo brzo, kako bi se rastjerala oluja koja je
počela tutnjati.
25
Rome, upravitelj dvora, nije previše uživao u blagim danima potkraj listopada koje
je povremeno remetila poneka oluja. Kad je bio shrvan brigama, Rome se debljao. Kako su
se brige povećavale, zbog debljine je katkad ostajao bez daha, što bi ga primoralo da
odsjedi nekoliko minuta kako bi zatim nastavio sa svojim bjesomučnim aktivnostima.
Seramana je pratio svaki njegov pokret, ne ostavljajući ga ni za trenutak na miru.
Kad nije imao posla sa Sardom osobno, bio je tu neki od njegovih pisara. Primjećivao ih je i
u palači i na trgovima gdje je osobno kupovao namirnice namijenjene za kraljevsku
kuhinju.
Rome je prije nekog vremena došao na ideju da pripremi jelo po jednom novom
receptu, od mješavine lotosovog korijena, gorke vučike prokuhane u nekoliko voda,
bundeve, slanutka, bijelog luka, badema i sitnih komada pečenih grgeča, ali mu čak ni tako
uzvišena zamisao nije pomogla da zaboravi na nadzor kojem je on bio cilj.
Seramana je imao strpljenje gusara. Čekao je pogrešku svog plijena, tog debelog
upravnika mlitavog lica i crne duše. Instinkt ga nije varao, već nekoliko mjeseci sumnjao je
u slabost Romeovog karaktera, tu manu koja je vodila do najgore izdaje. Premda je bio na
važnom položaju, Rome je patio od neizlječive bolesti, gramzivosti. Nije se zadovoljavao
svojim položajem, osrednjoj moći kojom je raspolagao želio je pridružiti i bogatstvo.
Kao što je Seramana i očekivao, upravitelj nije imao hrabrosti uložiti pritužbu. Da je
nevin, ne bi oklijevao razgovarati s kraljem. U izvještajima koje je redovito podnosio
Ramzesu, Sard nije propuštao naglasiti ovu znakovitu činjenicu.
Sard je došao u Amenijev ured kad je sunce već odavno zašlo. Tajnik je u veliki
ormar od drveta sikomore slagao papiruse na kojima se tog dan radilo.
‘‘ Tako je.’’
‘‘ Neka ono što je u meni ostalo od ljutnje prođe, kao što prolazi loše raspoloženje!
Pratim te.’’
‘‘ Hvala vam što ste nas primili u ove kasne sate. ‘‘ reče Ameni.
‘‘ Točno.’’
‘‘Neću vam tajiti da je vaš zahtjev za nas predstavljao dodatan posao, ali smo najzad
uspjeli utvrditi tko je vlasnik sporne kuće.’’
‘‘ O kome je riječ?’’
Prolaznici su se brže bolje sklanjali ispred kola s dva upregnuta konja kojima je
upravljao Seramana. Ameni je, obuzet mučninom, žmirio. Vozilo se nesmanjenom brzinom
sjurilo na most, nedavno postavljen preko kanala koji je razdvajao nove četvrti
prijestolnice i starog grada Avarisa. Kotači su zaškripali, gornji dio kola se zatresao, ali se
nisu prevrnula.
Na drevnom mjestu su, jedne pored drugih, stajale lijepe vile okružene održavanim
vrtovima i skromne kuće na dva kata. Ove prohladne jesenje večeri zimogrozni su počeli
grijati svoje domove drvima ili osušenim izmetom.
‘‘ Ne ide?’’
‘‘ Evo, evo...’’
‘‘ Dobro, idemo! Ako je ptičica u svom gnijezdu, brzo ćemo saznati odgovore.’’
‘‘ Nije ovdje.’’
‘‘ Kada se vraća?’’
‘‘ Ne vjerujem.’’
‘‘ Zato što to faraon zahtijeva. Ako zakasniš samo jedan sat, imat ćeš posla sa mnom.’’
Henara su mučili nesanica i bolovi u trbuhu. Budući da Raja nije bio u Pi Ramzesu,
trebalo je što prije otići u Memphis, kako bi upozorio sirijskog trgovca na opasnost koja
mu je prijetila i istovremeno se sastao s Ofirom. Međutim, Ministarstvo vanjskih poslova
moralo mu je izdati dozvolu za odlazak u staru prijestolnicu, srećom, bilo je potrebno
utvrditi brojne administrativne propise s visokim memfiškim dužnosnicima. Tako je
Henar krenuo lađom, za njegov ukus presporom, na službeno putovanje u faraonovo ime.
U slučaju da Ofir nije imao rješenje na koji način ušutkati Romea, Henar će biti
primoran otarasiti se maga, iako njegove seanse s mučenjem nisu bile privedene kraju.
Henar se nije pokajao zato što je podigao zid između svojih saveznika, ovo što se
upravo događalo ukazivalo je na ispravnost njegove taktike. Lukav i opasan čovjek kao Aša
ne bi bio sretan kad bi otkrio vezu između Henara i špijunske mreže sklone Hetitima, koju
on nije kontrolirao. Prepredena i okrutna osoba poput Raje, koji je namjeravao iskoristiti
činjenicu da je on Ramzesov stariji brat, ne bi ga podržala u igri koja je previše osobna i
nema previše veze s Hetitima. Što se tiče Ofira, bilo je korisnije ostaviti ga zatvorenog u
okvirima njegove zastrašujuće moći i neizbježnog ludila.
Aša, Raja, Ofir... Tri zvijeri koje je Henar bio u stanju ukrotiti kako bi osigurao
budućnost koja je bila pred njim, pod uvjetom da ukloni opasnost koja mu je prijetila od
njihove bezočnosti.Tijekom prvog dana boravka u Memphisu Henar je primio visoke
činovnike s kojima se trebao susresti, i priredio u svojoj vili jedan od raskošnijih prijema
po kojima je bio poznat. Za tu prigodu zatražio je od svog nadstojnika da pozove trgovca
Raju, kako bi mu donio rijetke vaze kojima će ukrasiti salu za prijeme.
‘‘ Tko si ti?’’
‘‘ Pokaži mi ih.’’
Henar se, forme radi, usprotivi i pruži vaze svom nadstojniku da ih sredi.
Premda mu nije bilo lako smješkati se, čavrljati i djelovati bezbrižno, Henar je bio na
visini zadatka. Nitko nije slutio da je ministar vanjskih poslova, šarmantan i rječit kao i
obično, bio na mukama.
On je primi za ruku i povede ispod galerije koja se protezala duž dvorane za prijem.
‘‘ Sutra ujutro ću posjetiti Ofira. U svakom slučaju, neka ne izlazi, u opasnosti je.’’
26
‘‘ Uđi, Henare.’’
‘‘ Sve je u redu?’’
‘‘ Je li se mag probudio?’’
‘‘ Potražit ću ga.
‘‘On je divan čovjek koji će učvrstiti vladavinu pravog Boga. Uvjeren je da si ti oruđe
sudbine.’’
‘‘ Ne bih rekao, ali istražitelji znaju da ste se predstavljali kao arhitekt i da ste
stranac.’’
‘‘ To baš i nije nešto, gospodine. Imam dar proći neo’‘pažen, kada je to potrebno.’’
‘‘ Susret s Mojsijem bio je prijeko potreban. Sutra ćemo možda biti sretni zbog toga.’’
‘‘ Ramzes se iz pohoda u protektorate vratio bez ijedne ogrebotine. Sada želi pronaći
Mojsija, a zna i da vi postojite. Ako vas svjedoci prepoznaju, bit ćete privedeni i podvrgnuti
ispitivanju.’’
‘‘ Koju?’’
‘‘ On je, po vašem nalogu, ukrao Nefertarin ogrtač i ćup s ribom iz Kuće života u
Heliopolisu, koji su vam bili potrebni za vaše seanse s mučenjem.’’
‘‘ Izvrstan zaključak, gospodine, ali potkrala vam se jedna greška, Rome je ukrao
ogrtač, a za ćup je odgovoran jedan njegov prijatelj, raznosač iz Memphisa.’’
‘‘ Smrt... prirodna?’’
‘‘ Svaka smrt završava prirodnim činom, gospodine Henare, kada srce stane.’’
Ofir pruži ruke iznad ogledala od bakra koje je bilo položeno na jednom tronošcu.
Zatim prolije malo vode i zamoli Henara da se približi.
‘‘ Ramzesov upravitelj je pošten čovjek ‘‘ zaključi Ofir ‘‘ ali slab, lakom i podložan
utjecaju. Ne treba biti veliki čarobnjak da bi se njime upravljalo. Krađa koju je počinio
izjeda ga iznutra kao kiselina.’’
Ofir lijevom rukom napravi krug iznad ogledala. Voda počne kipjeti, a bakar popuca.
‘‘ Smatrajte taj problem riješenim. Mislim da selidba nije potrebna, ne glasi li ova
kuća na ime vaše sestre?’’
‘‘ Glasi.’’
‘‘ Svatko je može vidjeti kako ulazi i izlazi iz nje. Lita i ja smo njeni vrijedni sluge i
nemamo nikakve potrebe šetati po gradu. Sve dok ne srušimo magijski štit kraljevskog
para, ni ona ni ja nećemo otići odavde.’’
‘‘ A, Atonovi sljedbenici?’’
‘‘ Vaša nam sestra služi kao čovjek za vezu. Po mom nalogu, oni se u iščekivanju
velikog događaja drže krajnje suzdržano.’’
Kraljev stariji brat je svratio u svoje Ministarstvo, održao kratak sastanak s najbližim
suradnicima, upoznao se s depešama koje su pristigle iz stranih zemalja i porukama koje
su mu poslali diplomati s namještenjem u protektoratima. Odmah zatim, na nosiljci su ga
odnijeli do kraljevske palače, na sastanak pod otvorenim nebom, otežalim od kišnih
oblaka.
Pi Ramzes je bio lijep grad, ali su mu nedostajali memfiška patina i draž prošlosti.
Henar će ovom gradu, kad zavlada, oduzeti status prijestolnice, osobito stoga što ga je
Ramzes previše obilježio svojim pečatom. Ljudi su se opušteno i veselo bavili
svakodnevnim poslovima, kao da je mir vječno vladao, kao da je ogromno hetitsko carstvo
nestalo u ponoru zaborava. Henar se za trenutak prepustio slici jednostavnog života,
usklađenog sa smjenama godišnjih doba. Ne bi li i on, poput drugih stanovnika Egipta,
trebao prihvatiti Ramzesovu vladavinu?
On je imao sposobnosti kralja koji bi bio zapamćen u povijesti, vladara čiji se vidici
protežu mnogo dalje od Ramzesovih i hetitskih. U njegovoj glavi postojao je jedan novi
svijet kojim će vladati.
Faraon je već bio tu kada je njegov brat stigao. Ramzes je čavrljao s Amenijem kojeg
je Noćobdija nježno lizao po licu. Kraljev osobni tajnik i Henar hladno se pozdraviše, a
zlatnožuti pas pronađe mjesto do kojeg su se sunčeve zrake uspijevali probiti, pa tu legne.
‘‘ Tko te zbog toga može kriviti? To je izuzetan grad, i Pi Ramzes ga nikad neće
dostići. Da opasnost koja nam prijeti od Hetita nije zadobila takve razmjere, ne bih morao
utemeljiti novu prijestolnicu.’’
‘‘ Mnoge službe u Pi Ramzesu rade vrlo uspješno, zar tvoje Ministarstvo nije dokaz
za to?’’
‘‘ Dajem sve od sebe, vjeruj mi, nema nikakvih uznemirujućih vijesti, ni službenih ni
neslužbenih. Hetiti šute.’’
‘‘ Moguće.’’
‘‘ Kad ratnički soj želi sukob ‘‘ izjavi Ramzes ‘‘ ni mudrost ni razum ne mogu ga
odvratiti od toga.’’
‘‘ Hetiti neće razumjeti nijedan drugi jezik osim jezika sile, a to je i tvoje mišljenje,
ako se ne varam.’’
‘‘ Misliš li da je preambiciozan?’’
‘‘ Pripadnici vajnog staleža smatraju da im nije odana počast u pravoj mjeri, svjestan
sam toga, ali, Aša je čovjek odluke.’’
‘‘Postoji jedan, ne osobito bitan detalj, ali mi je dužnost izložiti ga. Znaš da je dvorsko
osoblje sklono prepričavati sve i svašta, međutim, nešto od toga i zaslužuje pozornost. Moj
nadzornik osjeća osobitu naklonost prema jednoj od kraljičinih sobarica. Prema njegovim
riječima, ta sluškinja tvrdi da je vidjela Romea kako krade Nefertarin ogrtač.’’
‘‘ Možda bi najprije trebalo navesti Romea na priznanje, poslije toga, mala će pristati
svjedočiti.’’
Henar je igrao igru. Iznio je kritiku na Ašin račun, optužio Romea i naveo Ramzesa
da se umiješa. Igra je bila opasna, ali je Henar, u faraonovim očima, postajao sve više
dostojan povjerenja.
27
Romea je razdirala strepnja, što ga je činilo životinjski gladnim. Jedino rješenje kojeg
se dosjetio kako bi si olakšao muke bilo je da se baci na pripravljanje nove marinade koju
će nazvati „Ramzesova slast" a čiji će recept kuhari prenositi s majstora na šegrta.
Upravnik se zatvorio u veliku dvorsku kuhinju gdje je mogao biti sam. Osobno je izabrao
bijeli luk, maslinovo ulje iz Heliopolisa, ocat posoljen najboljom solju s područja Setove
zemlje, nekoliko vrsta finog aromatičnog bilja, filete izuzetno ukusnog, nilskog grgeča i
goveđe meso dostojno da bude ponuđeno bogovima. Marinada je, svojom mješavinom
sastojaka, jelu trebala dati jedinstven miris, koji bi razgalio kralja, a Romea učinio
nezamjenjivim.
Unatoč činjenici da je strogo zabranio bilo čiji ulazak, vrata kuhinje se otvoriše.
‘‘ Dozvoljavaš li mi da kušam?’’
‘‘Marinada još nije gotova, tek ju pripremam. Ali, bit će to izvrsno jelo koje će ući u
kulinarsku povijest Egipta!’’
Rome je postajao sve manji pred Ramzesovom visokom pojavom. Sav zguren,
upravnik obori pogled.
‘‘ U mom životu nema nikakvih tajni, Veličanstvo, postojim da bih vam služio,
isključivo da bih vam služio.’’
‘‘ Jesi li potpuno siguran u to? Govori se da svaki čovjek ima svoje slabosti, koje su
tvoje?’’
‘‘ Ne, nikako! ‘’
‘‘ Nisi to smio dozvoliti, Rome. Još jednom su se pozvali na tvoju slabost kada su
tražili od tebe da ukradeš kraljičin omiljeni ogrtač. A zasigurno si upoznat i s nestankom
ćupa s ribom.’’
‘‘ Netko te je vidio.’’
‘‘ Nemoguće...’’
‘‘ Pitam se jesi li loš čovjek, Rome, ili si samo žrtva nesretnih okolnosti.’’
Upravitelj osjeti jaku bol u predjelu grudi. Želio se ispovjediti kralju, zbaciti sa sebe
teret koji ga je izjedao.Dok se bacao na koljena, Rome je čelom zapeo za stol na kojem su se
nalazili sastojci za marinadu.
Romeu se, kao u mori, prikaza Ofirovo lice. Lice orlušine savijenog kljuna, koja mu
komada meso i proždire srce.
Rome je želio progovori, ali Ofirovo ime nikako nije prelazilo preko njegovih usana.
Gušio ga je užasan strah, strah koji ga je silio da se baci u ništavilo kako bi izbjegao kaznu.
Devetogodišnji Kha, sin Ramzesa i lijepe Izet, bio je ozbiljan poput nekog starog
pisara. Igre prikladne njegovom uzrastu nisu ga zanimale. Volio je čitati i pisati, a najveći
dio vremena provodio je u dvorskoj knjižnici.
‘‘ Da, pomalo.’’
‘‘ Taj lav i ja smo postali prijatelji. Dok je bio vrlo mlad, u Nubiji ga je ugrizla zmija, ja
sam ga pronašao, Setau izliječio, više se nismo razdvajali. Kada mu se pružila prilika,
Krvnik je meni spasio život.’’
‘‘ Kako se sporazumijevate?
‘‘ On meni priča svojim očima, šapama, zvucima koje ispušta... I razumije sve što mu
govorim.’’
‘‘ Htio bih mu dotaknuti grivu.’’
Ogroman lav je ležao u položaju sfinge i promatrao čovjeka i dijete. Ispusti glas,
prodoran i dubok, a mali Kha se privi uz očeve noge.
‘‘ Ljuti se?’’
‘‘ Smijem li ga zajahati?’’
‘‘ Ne, Kha. Krvnik je ponosno, ratničko biće, izrazio ti je veliku naklonost, ali ne treba
od njega tražiti previše.’’
Ramzes pruži sinu novu paletu za pisanje i kutiju sa četkicama. Dječačić se razveseli
poklonu, odmah se prihvati svojih instrumenata i baci se na pisanje. Otac ga nije prekidao,
presretan da može uživati u ovim dragocjenim trenucima, osobito nakon što je nedavno
prisustvovao užasnoj smrti upravnika Romea, čije se lice odmah naboralo poput lica nekog
starca.
Netko je u potaji radio protiv faraona. A taj neprijatelj nije bio manje opasan od
Hetita.
Romeova iznenadna smrt do koje je došlo uslijed prekida rada srca, presjekla je put
koji je vodio do Ofira. Mag nije govorio uprazno. Njegova magija ubila je upravitelja koji
nije bio u stanju izdržati iskušenje jednog ozbiljnog saslušanja. Romeova smrt nikog na
dvoru nije iznenadila, opsjednut hranom, nije se prestajao debljati i živcirati. Okovano
salom, izjedano stalnom nervozom, njegovo srce je popustilo.
Sastanak je bio dogovoren za kasne sate jednog blagog i sunčanog jutra u mjesecu
studenom.
‘‘ Je li tvoj put na Jug dobro protekao?’’
‘‘ Dolazi s Krete, otkupio sam je od jedne bogate Tebanke koja je se zasitila. Ovakve
se više ne izrađuju.’’
‘‘ Stavi tu ljepoticu na neko postolje i dođi u moj ured. Uvjeren sam da ćemo se
uspjeti nagoditi.’’
‘‘ Bilo je neizbježno.’’
‘‘ Što se događa?’’
‘‘ Kako? U čemu?’’
‘‘ Nisam ga ja izabrao. Počela je dizati galamu, morao sam brzo reagirati i nestati.’’
‘‘ I? ‘’
28
Kralj je više volio ljeto i vrelinu svoje zvijezde zaštitnice koju je samo on mogao
promatrati širom otvorenih očiju. No, ovaj jesenji dan, očaravajuće blag, donosio mu je
rijetku radost, kasno popodne provesti u dvorskom vrtu, u društvu Nefertari, njihove kćeri
Meritamon i njegova sina Khaa.
‘‘ Kha je budući mag... Pogledaj, već je vuče prema papirusu. Milom ili silom, njegova
će sestra pročitati taj tekst.’’
‘‘ Kha je izuzetno dijete. Prema ocjeni Nedjema, ministra poljoprivrede koji cijelo
vrijeme prati njegovo školovanje već bi bio u stanju položiti ispit za pisara početnika.’’
‘‘ Želi li on to?’’
‘‘ Dajmo mu onda hranu koju traži kako bi njegova prava priroda mogla procvjetati.
Nema dvojbe o tome da ga čekaju brojna iskušenja, jer prosječni ljudi uvijek nastoje
ugušiti osobe koje se uzdižu iznad osrednjosti. Nadam se da Meritamon čeka mirniji
život.’’
Ležeći na ulazu u vrt, lav i zlatnožuti pas su budno čuvali stražu. Nitko se nije mogao
približiti a da Noćobdija ne probudi Krvnika.
‘‘ Dođi, Nefertari.’’
‘‘ Ti si miris života i činiš me sretnim. Mogli bismo biti par nalik drugima, uživati u
satima i danima kao što je ovaj ...’’
‘‘ Divno je sanjariti u ovom vrtu, ali bogovi i tvoj otac napravili su od tebe faraona, i ti
si svoj život poklonio narodu.’’
‘‘ U ovom trenutku postoji samo mirisna kosa žene u koju sam ludo zaljubljen, kosa
koja se poigrava na večernjem povjetarcu i miluje mi obraz.’’
Zato se vratio u luku Pi Ramzesa, manju od one u Memphisu, ali podjednako živu po
aktivnostima koje su se u njoj odvijale. Riječna policija je s velikim autoritetom održavala
red prilikom pristajanja lađa uz obalu i njihovog istovarivanja.
Raja je planirao da svom kolegi Renufu upriliči obilan doručak u nekoj dobroj krčmi,
u prisutnosti brojnih svjedoka, koji bi, ukoliko bi to bilo potrebno, potvrdili da su ih vidjeli
kako se zabavljaju i goste. Na taj bi način s njim uspostavio blizak odnos. Navečer, Raja bi
se pojavio u Renufovoj vili i zadavio ga. Ako bi pritom naišao netko od posluge, i on bi
prošao isto. Trgovac je u hetitskom logoru u sjevernoj Siriji, u kojem se održavala vojna
obuka, naučio ubijati. Svakako, ovaj novi zločin pripisao bi se Nenofarinom ubojici. Ali, zar
je to važno? Renuf bi bio uklonjen, a on, Raja, izvan opasnosti.
Na keju su sitni trgovci prodavali voće, povrće, sandale, tkanine, jeftine imitacije
ogrlica i narukvica. Tu se obavljala razmjena robe, uz beskonačna naklapanja koja su, kao
obavezan dio dobre kupovine, kupcima pružala posebno zadovoljstvo. Da je bilo po
njegovom, Raja bi preuredio sav taj kaos u cilju ostvarivanja većeg profita.
‘‘ Gdje ti je gazda?’’
‘‘ U zoru.’’
‘‘Imali smo posebnu dozvolu zbog mladog sira iz velike memfiške mljekare. Pojedina
ovdašnja gospoda ne žele nijedan drugi.’’
‘‘ Tvoj gazda je sigurno krenuo kući poslije formalnosti oko istovara.’’
‘‘ To bi me začudilo.’’
‘‘ Zašto?’’
Renuf je bio veseo čovjek, ugodne vanjštine, otac troje djece, podrijetlom iz lađarske
i trgovačke obitelji. Zaprepastio se kada ga je Seramana presreo odmah po povratku u Pi
Ramzes. Budući da je Sard izgledao prilično loše volje, trgovac je procijenio da bi bilo
pametnije poći s njim, kako bi se nesporazum koji se dogodilo što prije razjasnio.
Amenijevo bljedilo ostavi snažan dojam na Renufa. Sudeći prema glasinama, pisar
gotovo nikada nije izlazio iz svog ureda.
‘‘ Ovaj sastanak za mene predstavlja čast ‘‘ reče Renuf ‘‘ ali ne razumijem najbolje
njegov povod. Priznajem da me je ovo grubo privođenje iznenadilo.’’
‘‘ Molim vas da mi oprostite zbog toga, ali istražujemo vrlo ozbiljan slučaj.’’
‘‘ Možda.’’
‘‘ Počnite.’’
‘‘ Ova koja nas zanima je mlada, vrlo lijepa, neudata, izazovna i živi u Pi Ramzesu
gdje unovčuje svoje draži.’’
‘‘ Bludnica?’’
‘‘ Vrlo diskretna.’’
‘‘ Volim svoju suprugu, Ameni. Unatoč činjenici da često putujem, nijednom je nisam
prevario. Uvjeravam vas da je naša veza savršena. Pitajte moje prijatelje i rođake ako mi
ne vjerujete.’’
‘‘ Spremni ste izjaviti pod zakletvom i pred Zakonom boginje Maat da nikad niste
upoznali gospođicu Nenofar?’’
‘‘ Zašto čudno? Mi trgovci nismo na dobrom glasu, ali ja sam častan čovjek i time se
ponosim! Moji radnici imaju lijepe plaće, brod držim u dobrom stanju, hranim svoju
obitelj, računi su mi sređeni, plaćam poreze, porezna uprava nikada mi ništa nije
predbacila... Čini U vam se to čudnim?’’
‘‘ To je žalosno.’’
Trgovac poskoči.
‘‘ Ubijena je.’’
‘‘ Strašno!’’
Sard položi kažiprst na točno određenu točku na planu Pi Ramzesa, koji je Ameni bio
razvio pred njim.
‘‘ Ne razumijem, ja...’’
‘‘ Pripada vama, zar ne?’’
‘‘ Kome?
‘‘ Jednom kolegi po imenu Raja. To je bogat čovjek koji ima nekoliko lađa i mnoge
dućane duž cijelog Egipta.’’
‘‘ Uvozi skupe konzerve i rijetke vaze koje prodaje pripadnicima visokog društva.’’
29
Unatoč hladnoći, Uri Tešup je bio opasan samo pregačom od grube vune. Gol do
pojasa, tjerao je konja u galop, tražeći od konjanika koji su bili pod njegovim
zapovjedništvom da izvuku iz svojih životinja maksimum snage. Krupni, mišićavi,
dugokosi sin hetitskog cara Muvatala, Uri Tešup, ponosio se time što je, nakon
neuspješnog podizanja ustanka u egipatskim protektoratima, postavljen na mjesto
vrhovnog zapovjednika generala vojske.
Od sirijskog špijuna koji je već nekoliko godina živio u Egiptu, pristizale su manje
ohrabrujuće poruke. Prema njegovoj ocjeni, Ramzes je bio veliki faraon, čvrstog karaktera
i nepopustljive volje. Baduk je smatrao da se Hetiti nemaju čega bojati jer se bore protiv
jednog neiskusnog kralja i vojske sastavljene od plaćenika, strašljivaca i
nesposobnjakovića. Mir koji je Seti nametnuo bio je moguć sve do trenutka kada je
Muvatal bio prisiljen učvrstiti svoj autoritet i osloboditi se ambiciozne družine koja je
priželjkivala prijestolje. Kada osvoji Egipat, njegova vladavina bit će bezuvjetna. Bilo je
potrebno nastaviti osvajačku politiku. Ako je postojala zemlja koje se trebalo dočepati
kako bi zagospodario svijetom, bila je to svakako zemlja faraona , Egipat.
Divan plan, koji je oduševio hetitski štab. Zanemarili su samo jedan detalj, Ramzesa.
Uri Tešup je letio kroz plodne doline bogate vodom, duž kojih su stajala orahova
stabla. Nije usporavao ni dok je prolazio kroz javorove šume ispresijecane baruštinama.
Izmirujući i ljude i životinje, carev sin je jurio da bi što prije stigao do tvrđave u Masatu9.
To je bilo zadnje mjesto kuda se general Baduk mogao skloniti.
I unatoč izdržljivosti koju su stekli tijekom teške obuke, hetitski konjanici su pred
Masat stigli iscrpljeni. Tvrđava je bila izgrađena na jedinom brežuljku koji se uzdizao
usred otvorenog prostora, između dva planinska lanca, odakle se lako mogla vidjeti čitava
okolica. Strijelci su danonoćno motrili sa svojih mjesta na zidinama stražarskih kula.
Časnici, izabrani iz redova plemićkih obitelji, provodili su neumoljivu stegu.
Uri Tešup se zaustavi na stotinjak metara od vrata tvrđave. Točno ispred njegovog
konja jedno koplje se zarije u zemlju. Carev sin skoči na zemlju i pođe naprijed.
Vrata tvrđave Masata se otvoriše. Odmah na ulazu stajalo je deset pješaka s kopljima
uperenim u došljake. Uri Tešup prođe između njih.
‘’ Vodi me k njemu.’’
Nekoć jednako vatren i željan osvajanja kao sad Uri Tešup, Baduk nije bio ništa
drugo nego iznemogli starac sijede kose i brade.
‘‘Smijem li se povući? ‘‘ upita upravitelj tvrđave koji nije želio biti prisutan prilikom
izlaganja povjerljivih pitanja, rezerviranih za vojni vrh.
Upravitelj je bio očajan zbog činjenice da mora biti svjedokom poniženja generala
Baduka, velikog vojnika odanog domovini. Međutim, pokoravanje zapovijedima bila je
glavna hetitska osobina, o zahtjevima carevog sina nije se smjelo raspravljati. Svaka
neposlušnost istoga se trenutka kažnjavala smrću, budući da nije bilo drugog načina da se
održi jedinstvo vojske koja je neprekidno bila u borbenoj pripravnosti.
‘‘ Nažalost, u pravu ste! Međutim, naši su ljudi izvrsno poučili saveznike, a zatim se,
sukladno carevoj volji, vratili u Kadeš, kako se ne bi ušlo u trag hetitskoj prisutnosti u
Kanaanu i Amuriji.’’
‘‘ Amurija, porazgovarajmo o njoj! Koliko ste puta tvrdili da vam njen princ jede iz
ruke i da se više nikada neće podčiniti Ramzesu?’’
‘‘ Predaja, predaja! ‘‘ zagrmi Uri Tešup. ‘‘ Ne ispuštate tu riječ iz usta! Nije li vaša
strategija imala za cilj oslabiti egipatsku vojsku i uništiti egipatsko pješaštvo i odrede
dvokolica? Umjesto da ostvarimo pobjedu, faraonova vojska je pretrpjela tek neznatne
gubitke i uvjerila se u svoju i Ramzesovu snagu!’’
‘‘ Svjestan sam svog neuspjeha i ne nastojim ga umanjiti. Pogriješio sam kad sam
vjerovao u amuričanskog princa koji je radije izabrao sramotu nego borbu.’’
‘‘ Snaga njegove vojske bitno je veća nego što smo mogli i zamisliti, a moj zadatak je
bio huškanje pobunjenika, a ne sukob s Egipćanima.’’
‘‘ Već sam vam rekao, želio sam se povući kako bih sastavio izvještaj. A imam i jednu
dobru vijest, zahvaljujući našim saveznicima u Amuriji, pobuna će se nastaviti.’’
‘‘ Ova kukavica bio je i izdajnik.‘‘ izjavi Uri Tešup. ‘‘ Odbio je prihvatiti odstupanje s
položaja i napao me je. Ti si mi svjedok.’’
Upravitelj se pokloni.
Dok je Badukovo tijelo gorjelo naočigled cijelog garnizona, Uri Tešup je ovčjom
mašću podmazivao osovinu bojnih dvokolica koje će ga odvesti do prijestolnice, gdje će
službeno objaviti opći rat protiv Egipćana.
30
Ušavši u grad, carev sin je prelomio tri hljeba i prolio vino na jedan kameni blok,
izgovarajući obredne riječi, "Neka ova stijena bude vječna." Tu i tamo bile su postavljene
posudice s uljem i medom, namijenjene smirivanju zlih duhova.
Uri Tešup je dopustio da ga stražari pretresu. Oni su, poput većine vojnika, pozitivno
gledali na imenovanje carevog sina na novi položaj. Mlad i odvažan, on neće oklijevati
poput generala Baduka.
Unutar zidina dvora nalazilo se nekoliko bazena s vodom, nužno potrebnih tijekom
ljetnih mjeseci. U popločanom dvorištu bile su smještene konjušnice, oružarnice i
prostorije carske garde. Plan po kojem je bilo izgrađeno carevo prebivalište nije se, inače,
bitno razlikovao od ostalih hetitskih domova, velikih ili malih, što je podrazumijevalo više
objekata raspoređenih oko središnjeg prostora kvadratnog oblika.
Jedan časnik pozdravi Uri Tešupa i uvede ga u dvoranu s masivnim stupovima gdje
je car obično primao goste. Vrata dvorane čuvali su lavovi i sfinge od kamena, kao i ulaz u
arhiv u kojem su se nalazili suveniri iz pobjedničkih pohoda hetitske vojske. Na tom
mjestu koje je oličavalo nepobjedivost carstva, Uri Tešup se osjeti velikim i spremnim za
povjerene mu zadatke.
U dvoranu uđu dvojica ljudi. Prvi je bio Muvatal, pedesetogodišnjak srednje visine,
krupnog poprsja i kratkih nogu. Očigledno zimogrozan, umotao se u dugačak vuneni
ogrtač crveno crne boje. Njegove kestenaste oči bile su neprekidno u pokretu.
Drugi je bio Hatušil, carev mlađi brat. Omalen, kržljav, kose skupljene trakom, sa
srebrnom ogrlicom koja mu je ukrašavala vrat i narukvicom oko lijevog lakta, bio je
odjeven u komad šarenog sukna koji mu je otkrivao ramena. Svećenik boginje sunca, bio je
oženjen lijepom Putuhepom, pametnom i utjecajnom kćerkom jednog velikog svećenika.
Uri Tešup oboje ih je prezirao,ali je car rado slušao njihove savjete.U očima novog glavnog
zapovjednika generala, Hatušil nije bio ništa drugo do smutljivac koji se skrivao u sjeni
moći kako bi je prvom prilikom dograbio.
‘‘ Strašno je to što se dogodilo ‘‘ zaključi Hatušil ‘‘ ali nitko neće povratiti u život tog
poraženog generala. Njegov nestanak mogao bi se protumačiti kao kazna koja ga je stigla
od bogova.’’
Uri Tešup nije mogao prikriti iznenađenje. Hatušil je prvi puta stao na njegovu
stranu!
‘‘ Imam dojam da je tvoj optimizam pretjeran. Nije li Egipat upravo dokazao snagu
svoje vojske?’’
‘‘ Ti koji su pobijedili nisu ništa drugo doli obične kukavice! Kada se suoče s
Hetitima, Egipćani će se razbježati.’’
‘‘ Zaboravljaš Ramzesa?’’
‘‘ Hoćete reći...
‘‘ Praviš budalu od mene? Ponekad se pitam nisi li ti taj koji vlada carstvom.’’
‘‘ Ne vrijeđaj svog oca, Uri Tešupe, Muvatal je car, ja mu služim najbolje što znam.’’
‘‘ Znaš li što većina ljudi u našoj zemlji voli? Svoje kuće, polja, vinograde, svoju
stoku...’’
Uri Tešup ispusti krik pun bijesa i napusti veliku dvoranu strašnim koracima koji su
još dugo odzvanjali po popločanom podu.
31
Uri Tešup, Hatušil, Putuhepa, veliki svećenici boga oluje i boginje sunca, tržišni
inspektor i svi ostali carski velikodostojnici okupili su se kako bi saslušali carevo
obraćanje.
Vojska i trgovci, to su bila dva glavna stupa careve vlasti. Nije se mogao odreći ni
jednog ni drugog. Kako je Uri Tešup postao idol vojske, Hatušil je preuzeo na sebe da
zastupa trgovce. Što se svećenstva tiče, ono je bilo pod utjecajem njegove supruge
Putuhepe, čija je obitelj bila najbogatija među hetitskom aristokracijom.
Hatušil nije imao ništa protiv osvajanja Egipta, sve dok to ne bi značilo uzdizanje Uri
Tešupa na tron heroja i budućeg cara, morao je, dakle, učvrstiti svoje veze u vojsci i slabiti
malo pomalo Uri Tešupov utjecaj. Ne bi li upravo jedna lijepa smrt u borbi bila kraj kakav
bi carev sin najviše priželjkivao?
Bila je izvrsna zamisao povjeriti Uri Tešupu zapovjedništvo nad vojskom, zaokupljen
učvršćivanjem svog autoriteta, carev sin neće razmišljati, bar ne odmah, o uklanjanju svog
oca. Međutim, s vremenom će mu se ta ideja ponovno roditi. Na Hatušilu je bilo da iskoristi
to razdoblje i svede Uri Tešupov negativan utjecaj na najmanju moguću mjeru.
U prvom redu, Uri Tešupov potpuno nov oklop odskakao je u odnosu na Hatušilovu
skromnu odjeću. Putuhepa, Hatušilova supruga, predivna u svojoj crvenoj haljini, izgledala
je dostojanstveno poput kraljice, bila je prekrivena nakitom, sa zlatnim narukvicama
podrijetlom iz Egipta.
‘‘ Bog oluje i boginja sunca su meni, i samo meni, povjerili ovu zemlju, njenu
prijestolnicu i gradove. ‘‘ izjavi on. ‘‘ Ja, car, imam dužnost braniti ih, jer su meni povjerene
ratničke dvokolice, meni i nikome drugom.’’
Rabeći zastarjele izraze, Muvatal je želio podsjetiti prisutne da je on taj koji odlučuje
i da mu njegov sin i brat, bez obzira na to koliko su utjecajni, duguju slijepu poslušnost.
Kod prvog pogrešnog koraka bili bi bez milosti maknuti, i ne postoji nitko tko bi mogao
osporiti njegovu odluku.
Muvatal ustade, njegov govor bio je završen. U nekoliko riječi, on je upravo objavio
rat.
Svi su se slagali da je prijem koji je Uri Tešup organizirao povodom svog imenovanja
bio veličanstven. Zapovjednici tvrđava, viši časnici i vojnici elitnih jedinica prisjećali su se
prijašnjih podviga i hvalili pobjede koje su bile pred njima. Carev sin je najavio novine u
rukovođenju i opremanju odreda dvokolica.
Sve je slutilo na žestok sukob velikih razmjera. Hatušil i njegova supruga ustadoše sa
svojih mjesta u trenutku kada je u prostoriju uletjelo stotinjak mladih robinja, koje je Uri
Tešup pripremio za svoje goste kao desert. Djevojkama je bilo naloženo da ispune svaki
zahtjev koji im bude postavljen. Ako bi se neka usprotivila, bila bi kažnjena bičevanjem, a
potom poslana na rad u rudnike soli, kojima je Hetitija obilovala.
‘‘ Već odlazite, dragi prijatelju? ‘‘ začudi se carev sin.
‘‘ Sutra nas očekuje naporan dan. ‘‘ odgovori Putuhepa. ‘‘ Hatušil bi se morao malo
opustiti...’’
‘‘ Nisu svi muškarci svinje. ‘‘ uzvrati ona. ‘‘ Ubuduće nas poštedite ovakvih poziva.’’
Hatušil i Putuhepa su se vratili u krilo zgrade gdje su živjeli. Bila je to stroga sredina,
s kitnjastim vunenim prostirkama koje su je donekle oživljavale. Na zidovima su visjeli
trofeji iz lova, medvjeđe glave i ukrštena koplja.Razdražena Putuhepa otpusti sobaricu i
sjedne kako bi sama skinula šminku.
‘‘ Zašto ih ne spriječiti?’’
‘‘ Uri Tešup je dobio mjesto o kojem je sanjao, više nema razloga kovati urotu protiv
cara.’’
‘‘Svakako, ali vrhovni zapovjednik general mora znati odlučiti između dvije različite
mogućnosti, bolje reći, potpuno suprotne mogućnosti. To zahtijeva iskustvo i strpljenje.’’
‘‘Postoji li što ljepše? Neće proći puno vremena, a taj zanesenjak će napraviti veliku
grešku i ozlovoljiti ovog ili onog generala. Postojeće struje će ojačati i međusobno se
udaljiti, razlike će se sve više očitovati, a zvijeri dugačkih zuba vrebat će trenutak da
proždru tiranina nesposobnog da ih svlada.’’
‘‘ Jesi li siguran?’’
‘‘ Ponavljam ti, Uri Tešup se vara u vezi sa svojim sposobnostima. Tek će otkriti
jedan složen i okrutan svijet. Njegovi ratnički snovi bit će srušeni pred oklopima pješaštva
i pregaženi kotačima dvokolica. Ali, to nije sve...’’
Hatušil se nasmiješi.
‘‘ Carstvo je istovremeno i jako i krhko. Jako, zato što je njegova vojna moć velika,
krhko, zato što mu prijete pohlepni susjedi, spremni iskoristiti najmanji nagovještaj
njegove slabosti. Plan da se napadne i osvoji Egipat je dobar, ali svaka improvizacija
dovela bi do propasti. Lešinari bi to iskoristili da se nahrane našim ostacima.’’
‘‘ Hoće li Muvatal biti u stanju nadzirati jednog zaluđenog zagovornika rata kao što
je Uri Tešup?’’
‘‘ Uri Tešup ne zna prave namjere svog oca i način na koji će ih ostvariti. Car mu je
dosta toga rekao kako bi zadobio njegovo povjerenje, ali ono osnovno mu nije otkrio.’’
S terase svojih službenih odaja u gornjem gradu, Uri Tešup je promatrao mladi
mjesec. U njemu se skrivala tajna budućnosti. Obraćao mu se dugo, povjeravajući mu svoju
želju da povede hetitsku vojsku do pobjede i sruši svakog tko mu se ispriječi na tom putu.
Carev sin je prema noćnoj zvijezdi podigao pehar pun vode. Nadao se da će u njoj, kao u
ogledalu, vidjeti tajne neba. Kod Hetita svi su se služili vještinom proricanja, ali izravno
obraćanje mjesecu podrazumijevalo je opasnost kojoj se malo tko usuđivao izložiti.
Oskrnavljen u svojoj tišini, mjesec bi postao sablja koja bi prerezala vrat onome tko
ga je uznemirio, a njegovo obezglavljeno tijelo bilo bi bačeno podno bedema.
A tada se voda počela mreškati i pjeniti. Pehar je postao vreo, ali ga Uri Tešup nije
ispuštao. Voda se umiri. Na glatkoj površini pojavi se lice muškarca, s dvostrukom
krunom Gornjeg i Donjeg Egipta na glavi. Ramzes!
32
Savršeno oblikovane bradice, odjeven u debelu tuniku, sirijski trgovac Raja pojavio
se u Amenijevu uredu. Faraonov osobni tajnik istog ga časa primi.
‘‘ Osumnjičen... ja...’’
‘‘ Ali... Nisam se skrivao! Bio sam u luci, u jednom skladištu gdje sam pripremao
pošiljku s luksuznim konzervama. Dotrčao sam čim su do mene doprle nevjerojatne
glasine! Ja sam častan trgovac, godinama živim u Egiptu i nisam počinio nijedan prekršaj
bilo koje vrste. Pitajte ljude iz moje okoline, moje klijente... Morate znati da sam razvio
posao i upravo namjeravam kupiti još jednu teretnu lađu. Moje konzerve se poslužuju na
najboljim stolovima, a moje skupocjene vaze su remek djela koja krase najljepše domove u
Tebi, Memphisu i Pi Ramzesu... Čak sam i dvorski dobavljač!’’
‘‘ Ne. ‘’
‘‘ Niste oženjeni?’’
‘‘ Poričem.’’
‘‘ Svakako! Uzeo sam u najam jedno veliko skladište na dokovima, ali ispostavilo se
da je nedovoljno za moje potrebe. Zato sam odlučio unajmiti jedno drugo, u samom gradu.
Počet ću ga koristiti sljedećeg mjeseca.’’
‘‘ Tko je vlasnik?
‘‘ Jedan egipatski kolega, Renuf. Dobar čovjek i pošten trgovac, kupio je te lokale u
namjeri da proširi posao, budući da ih nije koristio, ponudio ih je meni, po pristojnoj
cijeni.’’
‘‘ Jesu.’’
‘‘ Svraćate li tamo često?’’
‘‘ Samo sam jednom bio tamo, i to s Renufom, da bih potpisao ugovor o zakupu.’’
‘‘ Jadna djevojka je zadavljena ‘‘ nastavi Ameni ‘‘ zato što je namjeravala otkriti ime
čovjeka koji ju je primorao na lažno svjedočenje.’’
‘‘ Odakle ste?’’
‘‘ Iz Sirije.’’
‘‘ Istraga koju smo proveli dovela nas je do zaključka da je za zločin odgovoran neki
Sirijac.’’
‘‘Ja sam samo trgovac, običan trgovac! Je li bogatstvo koje sam stekao razlog za takve
klevete i zavist? Ako sam se obogatio, to je zahvaljujući napornom radu! Ni od koga ništa
nisam ukrao.’’
‘Ako je Raja onaj koga tražimo’ pomisli Ameni, ‘onda je odličan prevarant.’
‘‘ Pročitajte ovo! ‘‘ zapovjedi pisar, stavljajući ispred Sirijca izvještaj s mjesta zločina
na kojem se nalazio i datum kada se dogodio.
‘‘ Čekajte da se sjetim, tako sam uzrujan... Pokraj tolikih putovanja, malo sam se
izgubio. Aha, da! Popisivao sam robu u svom dućanu u Bubastisu.’’
Bubastis, lijep gradić boginje mačke Bastet, bio je udaljen osamdeset kilometara od
Pi Ramzesa! Uz pomoć brze lađe i jake struje, to je iznosilo svega pet do šest sati plovidbe
do prijestolnice.
‘‘ Stigao sam u grad dan uoči tog strašnog događaja, a sljedećeg dana sam otišao u
Memphis.’’
‘‘ Imena te dvojice!’’
‘‘ Ali... moj posao! Moram se vratiti u unutrašnjost kako bih isporučio vaze!’’
‘‘ U jednoj maloj kući, iza skladišta na pristaništu... Koliko će potrajati ova neprilika?’’
Bila su potrebna dobra tri pehara jakog piva da bi se stišao gnjev sardinijskog
gorostasa nakon povratka s kratkog putovanja u Bubastis.
‘‘ Potvrdili su.’’
‘‘To su Sirijci, Ameni! Što njih briga za osudu mrtvih!? Lagat će bez stida i srama, u
zamjenu za dobru naknadu.Za njih ne postoji Zakon. Da mi je dozvoljeno propitati ih na
svoj način, kao u vrijeme kada sam bio gusar...’’
‘‘ Više nisi gusar, a zakon je najdragocjenija stečevina Egipta. Mučenje ljudskog bića
predstavlja prekršaj.’’
‘‘ A, ti?’’
‘‘ Također.’’
Sard uputi pisaru zahvalan pogled. Između njih dvojice nestalo je i najmanjih
tragova nesuglasica.
‘‘ Dokazi?’’
‘‘ U bezizlaznoj smo situaciji. ‘‘ reče Ameni. ‘‘ Raja najvjerojatnije doista jeste član
špijunske mreže u službi Hetita, možda čak i njen šef. Inteligentan je, prepreden.
Kontrolira svoje reakcije, ne oplakuje se i ne pokazuje srdžbu te ostavlja dojam poštenog
trgovca čiji je život posvećen poslu. Kreće se po cijelom Egiptu, putuje od grada do grada i
sreće veliki broj ljudi, postoji li bolji način da se prati sve što se u našoj zemlji događa,
kako bi se potom neprijatelju prosljeđivale precizne informacije?’’
‘‘ Lokal nije glasio na njegovo ime. ‘‘ podsjeti Ameni.’’ Nije bilo lako doći do vlasnika
koji nije umiješan u zločin, a zatim i do Raje.’’
‘‘ Ponovno ga ispitajte, zatim pustite. Tek toliko da pomisli kako više nije sumnjiv.’’
‘‘ On nije budala!’’
‘‘ Svakako ‘‘ složi se kralj ‘‘ ali, kad osjeti da se obruč oko njega steže, požurit će
stupiti u vezu s Hetitima. Taj dio me zanima.’’
33
Kraj mjeseca studenog bilo je vrijeme kada su počinjale nicati žitarice. Posijano
sjeme pronosilo je slavu po crnoj zemlji i nudilo egipatskom narodu život koji je nosilo u
sebi.
‘‘Ova zemlja je jedna velika tajna, Veličanstvo, i vi sami ste tajna. Taj mir, ta blagost,
ljepota ovih palmi, prozirnost i čistoća zraka, izuzetan okus ove hrane... Ima nečeg
natprirodnog u svemu tome. Vi, Egipćani, stvorili ste čudo i živite u magiji. Ali, koliko će
dugo ona još potrajati?’’
‘‘ Onoliko dugo koliko Zakon boginje Maat bude vrijednost koju najviše poštujemo.’’
‘‘ Promatrao sam rat svojim očima, vidio sam ljudsku okrutnost na djelu, raspaljene
strasti, ubilačko bezumlje koje obuzima naizgled mirne ljude. Rat... To je skriveni porok
koji je ljudima u krvi, mana koja će uništiti svaki oblik civilizacije. Ni Egipat neće biti
izuzetak od tog pravila.’’
‘‘Hoće, Homere. Naša zemlja je čudo, imali ste pravo, ali čudo za koje se
svakodnevno borimo. Zaštitit ću je od svakog napada, bez obzira odakle prijetio.’’
‘‘ Slični ste velikoj, divljoj zvijeri, Veličanstvo, na vas sam mislio kada sam napisao
ove stihove, Panter koji prkosi lovcu, ne drhti već ostaje miran, čak i onda kad začuje
urlanje lovačkih pasa, čak i kada je ranjen kopljem, on se nastavlja boriti i napada, da bi
živio ili umro.’’
Nefertari ponovno počne čitati nevjerojatno pismo koje joj je Henar predao. Pismo
su najprije glasnici na konjima donijeli iz Hetitskog carstva do južne Sirije, zatim su ga
drugi glasnici dopremili do Egipta, gdje je dostavljeno ministru vanjskih poslova.
‘‘ Nema mjesta sumnji u vjerodostojnost pisma, sudeći po rukopisu i obliku ova dva
žiga od osušenog blata.’’
‘‘ Ona nije kraljica, ali se može smatrati prvom damom hetitskog carstva, otkako je
Muvatalova supruga umrla.’’
‘‘ Muvatal daje prednost svom sinu Uri Tešupu, vatrenom poborniku rata s
Egiptom!’’
‘‘Ono otkriva postojanje druge struje, koju podržavaju svećenički i trgovački stalež,
čija financijska moć, prema Ašinom mišljenju, nije za zanemariti. Oni zaziru od sukoba koji
će im umanjiti opseg poslova.’’
‘‘ Sigurno nije.’’
‘‘ Ako je Putuhepa iskrena, zašto joj ne bih pomogla? Postoji barem mala nada da će
se izbjeći tisuće žrtava.’’
‘‘ Tim bolje!’’
‘‘ Tim bolje za vas, doista, vaši su namještenici potvrdili iskaz koji ste nam dali.’’
‘‘ Jeste, Raja.’’
‘‘ Cijenim vašu pravednost i nadam se da ćete brzo pronaći ubojicu jadne djevojke.’’
Raja je polako šetao dokom između svog skladišta i broda, praveći se da je zadubljen
u spisak s robom koju je trebao isporučiti, dok su mu misli bile na potpuno drugoj strani.
Igra koju je Ameni igrao nije ga ni u jednom trenutku prevarila. Ramzesov osobni
tajnik bio je previše uporan a da bi tako brzo odustao, samo na temelju svjedočenja
dvojice Sirijaca. Pisar nije želio primijeniti silu, ali mu je zato pripremio zamku. Nadao se
da će Raja, u uvjerenju da više nije osumnjičen, nastaviti sa svojim špijunskim
aktivnostima i odvesti Seramanu do ostalih članova mreže.
Kad bolje razmisli, situacija je bila mnogo ozbiljnija nego što bi se to na prvi pogled
dalo zaključiti. Što god da napravi, čini se da će njegova mreža biti razbijena. Ameni bi
uvidio da gotovo svi njegovi namještenici rade za Hetite i čine pravu, zastrašujuće
učinkovitu vojsku u sjeni. Val uhićenja uništio bi mrežu.
Mogao bi, po svom običaju, izvesti nekakvu trampu... To rješenje bilo bi privremeno i
ne bi ga daleko odvelo. Trebalo je što prije obavijestiti Henara, pazeći pritom da ni
najmanja sjenka sumnje ne padne na njega. Raja je dostavio skupocjene vaze nekolicini
velikodostojnika u Pi Ramzesu. Na popisu je bio i Henar, kao redoviti kupac. Stoga se
Sirijac zaputio u vilu kraljevog starijeg brata i predstavio se njegovom upravniku.
‘‘ Ne znam.’’
‘‘ Svakako.’’
‘‘ Pozdravite ga u moje ime, molim vas. Ah, zaboravio sam... Cijena je prilično visoka,
ali je kvaliteta ovog malog remek djela opravdava. Riješit ćemo taj sitni problem kad se
vratim s puta.’’
Raja posjeti još trojicu redovitih kupaca i ukrca se na lađu koja je svakog trenutka
trebala krenuti prema Memphisu.
Odlučio je, budući je stvar bila hitna, morat će stupiti u vezu sa svojim šefom i od
njega zatražiti savjet, nakon što se riješi Seramaninih ljudi koji ga nisu ispuštali iz vida.
‘‘ Dobro si postupio. Ne brini za svoj posao, kralj će znati cijeniti tvoju poduzetnost.’’
Pisar zatvori oči, priželjkujući da se radi o noćnoj mori. Kad ih je otvorio, poruka je
još bila tu, goreći mu u rukama poput žeravice. S knedlom u grlu, vrlo laganim korakom
prijeđe onih nekoliko koraka što su ga dijelila od Ramzesovih uredskih prostorija.
Pisar napetim pokretom pruži službenu poslanicu cara Hetitskog carstva upućenu
faraonu.
34
Ramzes polako polomi žigove, pocijepa zaštitnu tkaninu i pregleda sadržaj poruke.
Ameni je ponovno zatvorio oči, uživajući u posljednjim trenucima mira koji prethodi
paklu, nakon što mu faraon izdiktira odgovor koji će označiti ulazak Egipta u rat s
hetitskim carstvom.
Car Hetitije, Muvatal, svom bratu Ramzesu, Sinu svjetlosti, faraonu Egipta.
Kako si? Nadam se da su tvoja majka Tuja, supruga Nefertari i tvoja djeca dobro.
Tvoja i slava tvoje velike kraljevske supruge ne prestaju rasti, a tvoja hrabrost poznata je
svim stanovnicima Hetitije.
Kako su ti konji? Mi, ovdje, jako pazimo na svoje. To su divne životinje, najljepše koje
postoje.
‘’ To je... to je divno!’’
‘‘ Nisam siguran.’’
‘‘ Što ako griješi, ako se Muvatal promijenio, ako je trgovački stalež prevagnuo nad
vojnim? U to se uklapa i Putuhepino pismo.’’
‘‘ On je naš prijatelj, Ramzes, naš prijatelj iz djetinjstva, on ti je odan kao što sam ti ja
odan, on...’’
‘‘ Nema nikakvih izgleda da se odatle vrati živ! Ako i uspije prenijeti kakvu poruku,
brzo će ga zarobiti.’’
Pisar je prvi put osjetio neprijateljstvo prema Ramzesu. Faraon nije griješio što je na
prvo mjesto stavljao Egipat. Ali, žrtvovao je prijatelja, jednog izuzetnog čovjeka, čovjeka
koji je zaslužio živjeti sto deset godina, kao mudrac.
Polako grickajući jabuku, Henar je promatrao vazu koju je upravnik bio postavio
ispred njega.
‘‘ Da, gospodaru.’’
‘‘ Sjetio se da je cijena ovog remek djela visoka i da misli kako ćete taj problem
riješiti po njegovom povratku u prijestolnicu.’’
‘‘ Otpusti je.’’
Henar nije skidao pogled s vaze. Kopija. Loša kopija i rugoba koja ne vrijedi ni para
osrednjih sandala. Čak bi i sitni malograđanin iz provincije oklijevao izložiti je u svojim
odajama za prijem.
Rajina poruka bila je jasna. Uhoda je bio otkriven i neće više stupati u kontakt s
Henarom. Čitav jedan stup strategije Ramzesovog starijeg brata bio je srušen. Što napraviti
sada kada je ostao bez kontakta s Hetitima?
Kada se sve zbroji, Rajina nesretna sudbina ne bi trebala omesti Henara. Sirijski
špijun znat će se izvući.
Kraljevski par krene u šetnju po vrtu ispred svetišta, perseje, sikomore i sirke
isticale su se među grmovima oleandara. Vrtlari su zalijevali mlado drveće i obraćali mu se
nježnim riječima, svi su znali da biljkama to godi koliko i voda koja ih hrani.
‘‘Ne ohrabruju me. ‘‘ odgovori Nefertari. ‘‘ Hetiti nas žele zaslijepiti lažnom nadom o
miru.’’
‘‘ Izdala bih našu ljubav kad bih bila neiskrena prema tebi. Moram ti reći svoje
mišljenje, čak i onda kada je ono obojeno sumornim bojama olujnog neba.’’
‘‘ Kako razmišljati o ratu u kojem će toliki mladi ljudi izgubiti živote, u trenutku kad
upijamo ljepotu ovog vrta?’’
‘‘Nemamo pravo bježati u ovo rajsko mjesto i zaboraviti na buru koja prijeti da će
nas zbrisati.’’
‘‘ Mi njihove ne poznajemo?’’
‘‘ Ni riječi.’’
‘‘ Mogao je odbiti.’’
‘‘ Aša živi za Egipat, kao i ti, nada se da će odlaskom u Hetitiju spasiti svoju zemlju od
propasti.’’
‘‘Razgovarali smo o tome cijele jedne noći, ako mi dostavi bitne podatke o hetitskim
snagama i strategiji, možda ćemo uspjeti odbiti napad.’’
‘‘ Pisma koja smo dobili ukazuju na to da Hetiti pokušavaju dobiti na vremenu, bez
dvojbe zbog unutarnjih nesuglasica. Ne bismo smjeli propustiti pravi trenutak.’’
Starac je lečio jednu ovcu kojoj je bila povredena noga, kada mu uši zapara neobičan
zvuk.
Konji.
Izvidnica egipatske vojske... Međutim, oni nikada prije nisu dolazili u Madijam,
budući njegovi stanovnici nisu posjedovali oružje niti su znali boriti se. Kako su bili vrlo
siromašni, nisu plaćali pristojbe, a pustinjska policija je znala da se ovi mirni ljudi neće
izlagati opasnosti skrivanja nekakvog beduina pljačkaša, u strahu da ne dozive vidjeti
svoje oaze uništene a ljude zatočene.
Kada su egipatske dvokolice uletjele u logor, muškarci, žene i djeca pobjegli su pod
svoje šatore od grubog sukna. Stari svećenik ustane i stane pred došljake.
‘‘ Tko si ti?’’
‘‘ Svećenik Madijama.’’
‘‘ Imam tu čast.’’
‘‘ Od čega živite?’’
‘‘ Zar bismo bili toliko ludi da navučemo na sebe faraonov gnjev? Iako je ovaj kraj
siromašan i zaboravljen od svih, naš je i mi ga se držimo. Za nas bi kršenje zakona značilo
propast.’’
‘‘ Ponavljam ti, naši šatori su vam otvoreni. No, prije toga, bi li pristao sudjelovati u
jednom skromnom slavlju? Jedna od mojih kćeri upravo je donijela na svijet dječačića. Jest
ćemo janjetinu i piti palmino vino.’’
Dvokolice i konji nastaviše svoj put kroz pustinju. Kada se oblak pijeska spustio, otac
novorođenčeta ustane. Časnik bi se iznenadio da je mogao vidjeti kako se neugledni pastir
pretvara u plećatu ljudeskaru.
Na zapadnoj obali Tebe, arhitekti, klesari i kipari nisu štedjeli snagu dok su gradili
Rameseum, hram za milijune godina za Sina svjetlosti. Pridržavajući se Zakona, najprije su
izgradili naos, gdje je, skriven od pogleda, prebivao bog, čiji oblik ljudski rod nikada neće
spoznati. Na gradilištu na kojem su vladala stroga pravila nalazila se ogromna količina
kamena pješčanika, sivog granita i bazalta. Dvorana sa stupovima već je bila podignuta,
kao i buduća kraljevska palača. Po Ramzesovoj zamisli, hram je trebao biti nevjerojatno
zdanje koje stoljeća neće pregaziti. To je mjesto na kojem bi se odavala počast njegovom
ocu, tu bi se slavile njegova supruga i njegova majka, tu bi se prenosila nevidljiva energija
bez koje istinska moć ne bi postojala.
Nitko nije mogao predvidjeti da će Nebu starjeti poput granita. Ćelav, teško
pokretan, šutljiv, upravljao je bes pogovorno.
Odan svom kralju, nije, poput nekih svojih prethodnika, imao za cilj voditi ulizičku
politiku. Služeći Ramzesu, kao da je postajao sve mlađi.
‘‘ Ne vjerujem da sam ikada prije vidio nešto tako čudesno, da možda niste prenijeli
svoju snagu na njega? Ja sam imao čast paziti ga u mladosti, vi ćete ga, veličanstvo, gledati
kad izraste.’’
‘‘ Želio sam još jednom vidjeti Tebu, svoj hram za milijune godina, svoju grobnicu i
ovaj bagrem, prije nego što krenemo u rat.’’
‘‘ Hetiti se trude uvjeriti nas u suprotno, ali tko bi povjerovao u njihove umirujuće
riječi?’’
‘‘Ovdje je sve u najboljem redu. Bogatstva Karnaka su vaša, a ja sam uspio postići
napredak u područjima koje ste mi povjerili.’’
‘‘ Kako je tvoje zdravlje?’’
‘‘ Dokle god se moji srčani kanali ne začepe, ispunjavat ću svoju dužnost. Ipak, neću
biti nesretan ako me Vaše veličanstvo odluči zamijeniti nekim drugim. Moj životni cilj je
stanovati pored svetog jezera i meditirati o lastavičjem letu.’’
‘‘ Ali su tvoje misli žive poput sokolovog leta i precizne poput ibisovog. Nastavi raditi
kao dosad, Nebu, i pazi na ovaj bagrem. Ako se ne vratim, ti ćeš biti njegov zaštitnik.’’
Kraljev san se ostvarivao. Hram za milijune godina poprimao je obrise, taj čudesni
izvor magijske energije počeo je funkcionirati sam od sebe, samom prisutnošću hijeroglifa
i prizora ugraviranih na zidovima svetišta. Prolazeći kroz buduće dvorane čiji su temelji
već bili postavljeni, meditirajući u budućim kapelama, Ramzes je crpio silu Ka, rođenu u
braku između sunca i zemlje. Upijao ju je, ne radi sebe, već da bi bio sposoban
suprotstaviti se tami kojom su Hetiti željeli prekriti zemlju miljenicu bogova.
Ramzes se osjećao kao predstavnik svih dinastija faraonskog roda koji je oblikovao
Egipat po uzoru na svemir.
Zatim je otišao u veliki harem Mer Ur, koji nije posjećivao već dvije godine, siguran
da će taj posjet stvoriti pomutnju među Amenijevim i Seramaninim pisarima. Povjerovat
će da uhoda ima suučesnika u toj staroj i uzvišenoj ustanovi i izgubit će silno vrijeme i
energiju da bi istražili lažan trag.
Raja ih je još jednom naveo na pogrešan put tako što je proveo neko vrijeme u
jednom seocetu nedaleko hrama, razgovarajući sa seljacima koje nije poznavao. Po svemu
sudeći, to su također bili suučesnici, s točke gledišta egipatskih istražitelja.
Seramana je bjesnio.
‘‘ Taj nas špijun vuče za nos! Zna da ga pratimo i zabavlja se šećući nas gore dolje.’’
‘‘ Kakvu pogrešku?’’
‘‘ Pa,'ajmo ih pretražiti!’’
‘‘To bi bio udarac u prazno. Važno je kako šalje poruke i tko sve sudjeluje u tome. S
obzirom na situaciju, morat će upozoriti Hetite da će obustaviti svoju djelatnost.
Pričekajmo trenutak kada će Raja slati nešto od robe u smjeru Sirije.’’
‘‘ Ako bi sve išlo po propisu, i ako ti objasnim kako možemo potpuno zakonski
uhapsiti Raju, hoćeš li mi dozvoliti da krenem u akciju?’’
36
Odjednom osjeti kako ga nekakva ogromna šaka hvata za kosu i vuče unazad, druga
ruka mu je začepila usta i prigušila bolan krik.
‘‘ Četiri godine.’’
‘‘ Dobro si plaćen?’’
‘‘ Bojiš ga se?’’
‘‘ Više manje...’’
‘‘ Raja će biti uhićen i osuđen na smrt zbog toga što je radio kao špijun za Hetite. ‘‘
izjavi Seramana. ‘‘ Njegove suradnike čeka ista kazna.’’
‘‘ Sigurno?’’
‘‘ Sigurno.’’
‘‘ Znaš li pisati? ‘’
‘‘ Ne baš dobro.’’
‘‘ Otići ćemo zajedno u ured javnog bilježnika. On će unijeti u zapisnik tvoju izjavu.
Poslije ćeš moći trčati za ženama.’’
Privlačnih zelenih očiju, fino iscrtanih usana, ljupka, živa i vesela, lijepa Izet, majka
malog Khaa, ništa nije izgubila od svog mladenačkog izgleda. Ove svježe zimske večeri,
mlada žena je preko ramena prebacila vuneni šal.
U Tebi je puhao jak vjetar. Ipak, lijepa Izet je bila čvrsta u odluci da ode na sastanak
na koji je bila pozvana putem jednog neobičnog pisma, ‘Koliba od trske. Ista je kao ona u
Memphisu, potraži je na zapadnoj obali, ispred hrama u Luksoru, na rubu žitnog polja.’
Njegov rukopis... Nije se mogla prevariti. Ali otkud taj čudnovat poziv i podsjećanje
na jednu tako intimnu prošlost? Lijepa Izet se zaputi kanalom za navodnjavanje, pronađe
žitno polje koje se zlatilo pod zalazećim suncem i spazi kolibu. Dok se pokušavala probiti
do nje, jak nalet vjetra podigne joj donji dio haljine i zapetlja se za jedan grm.
‘‘ Ramzese...’’
Istina, mrzila je Ramzesa zato što se oženio Nefertari, ali taj strašni osjećaj nije bio
ništa drugo doli bolan izraz njene ljubavi. Izet se uzdigla iznad urota koje su se počele
plesti oko kralja, ne pristajući im se priključiti. Nikada ne bi izdala čovjeka koji joj je pružio
toliko sreće i nadahnuo njeno srce i tijelo.
‘‘ Nefertari... ne razumijem.’’
‘‘Ona želi da nas dvoje dobijemo još jednog sina, kako bi osigurali kraljevstvu
nasljednika, ukoliko bi Kha doživio neku nesreću.’’
‘‘ Ovo je san ‘‘ prošapta ona ‘‘ divan san. Ti nisi kralj, ja nisam Izet, nismo u Tebi,
nećemo voditi ljubav da bi Kha dobio brata. Ovo je samo san, ali želim ga proživjeti cijelim
svojim bićem i sačuvati za vječnost.’’
Ramzes joj skine tuniku i položi je na zemlju. Drhteći, Izet dopusti da je svuče.
Na lađi koja ga je vodila nazad u Pi Ramzes kralj je, u osami, promatrao Nil.
Nefertarino lice nije mu izlazilo iz glave. Doista, Izetina ljubav je bila iskrena, a šarm
netaknut, ali prema njoj nije osjećao onu strast, neodoljivu poput sunca i ogromnu poput
pustinje, kakva je ispunjavala njegovo biće već od prvih susreta s Nefertari. Kao što su
Rameseum i prijestolnica rasli zahvaljujući neprestanom radu graditelja, tako se gradila i
jačala ljubav koju je Ramzes osjećao prema svojoj supruzi.
Kralj je propustio reći Izet prave Nefertarine zahtjeve, kraljica je željela da Izet
preuzme ulogu druge supruge i podari kralju mnogo djece, budući da je postojala opasnost
da njegova snažna i dominantna osobnost obeshrabri potencijalne nasljednike. Egipat je
još pamtio jedan strašan slučaj iz prošlosti, Pepi II, mrtav već više od sto godina, nadživio
je svoju djecu i, nakon svoje smrti, ostavio zemlju bez pravog nasljednika, što je dovelo do
velike krize. Ako bi Ramzes doživio duboku starost, što bi se dogodilo sa zemljom u slučaju
da Kha ili Meritamon iz bilo kojeg razloga ne budu u mogućnosti naslijediti ga?
Faraon nije bio u prilici voditi život običnog čovjeka. Čak su se i njegove ljubavi i
obitelji morale staviti u službu očuvanja besmrtnosti institucije koju je on utjelovljivao.
Ali, tu je bila Nefertari, žena nad ženama, i čista ljubav koju mu je pružala. Ramzes
nije želio iznevjeriti je, niti podijeliti svoju žudnju s drugom ženom, makar ona bila i lijepa
Izet.
Nil je bio taj koji mu je mogao pružiti odgovor, Nil, koji je, tijekom poplava,
beskrajno darežljivo predavao svoju energiju obalama i činio ih plodnim.
Cijeli dvor se okupio u velikoj prijemnoj dvorani Pi Ramzesa, a glas o tome se brzo
pronio. Poput njegovog oca Setija, Ramzes nije bio sklon ovakvim ceremonijama, više je
volio razgovore u četiri oka sa svojim ministrima nego beskorisne zajedničke rasprave,
kad je većini uzvanika jedini cilj bio da mu se dodvoravaju.
Kada se pojavio faraon, držeći u desnoj ruci štap oko kojeg je bilo omotano uže,
mnogima je na trenutak zastao dah. Taj simbol je govorio da će Ramzes donijeti ukaz koji
će po hitnom postupku stupiti na snagu. Štap je simbolizirao riječ, uže vezu sa stvarnošću
koja će nastupiti kad kralj izgovori riječi odluke o kojoj je prethodno dobro razmislio.
‘‘Riječi koje izgovaram predstavljaju kraljevski ukaz. ‘‘ izjavi Ramzes. ‘‘ One će biti
uklesane na stelama, glasnici će ih objavljivati u gradovima i selima, svaki će ih stanovnik
Dviju zemalja čuti. Počevši od današnjeg dana pa do svog posljednjeg daha, podizat ću
"kraljevske sinove" i "kraljevske kćeri", djecu koja će biti školovana u dvorskoj školi i
pohađati istu nastavu kao moj sin Kha i moja kći Meritamon. Njihov broj nije ograničen, a
među njima ću odabrati nasljednika. Tko će to biti, znat će se tek kad trenutak bude
povoljan.’’
Dvorjani su bili zapanjeni i oduševljeni. U svakom ocu i svakoj majci odmah se rodila
potajna nada da bi baš njihovom djetetu mogla pripasti takva čast, neki su odmah počeli
hvaliti vrline svojih potomaka kako bi utjecali na Ramzesov i Nefertarin izbor.
Ramzes obavi oko Nefertarinih ramena veliki šal, budući da se još oporavljala od
prehlade.
‘‘ Ne znam.’’
‘‘ Tvoja volja je izvršena, Nefertari, imat ćemo više od stotinu kćeri i sinova, među
njima će se naći moj nasljednik.’’
37
Sard se dosjeti zašto je Ameni tako ravnodušan, pisar je ponovno spavao svega dva
tri sata i još se nije potpuno razbudio.
‘‘ Kada je napuštao pisarev ured izrazio je žarku želju da se priključi velikoj gradskoj
svetkovini i da upozna neku druželjubivu, mladu ženu.’’
‘‘ Nemoguće.’’
‘‘ Nemoguće? Tko bi se suprotstavio...’’
Budući da je obavijestio Henara i da je ovaj sada bio izvan opasnosti, Raja je morao
nestati. Siguran da će Ameni provjeravati svaku pošiljku koja odlazi u južnu Siriju, makar
se ona sastojala od jednog jedinog ćupa s konzerviranim namirnicama, više nije bio u
prilici slati Hetitima informacije. Smatrao je da bi bilo prerizično povjeriti poruku nekom
od članova špijunske mreže, lako bi izdali čovjeka u bijegu kojeg goni faraonova policija!
Postojalo je samo jedno rješenje koje mu je palo na pamet onog trenutka kada se
ispostavilo da je osumnjičen, stupiti u vezu sa šefom mreže, unatoč izričitoj zabrani.
Kuća je, onako utonula u mrak, djelovala napušteno. Kada su mu se oči malo privikle
na tamu, Raja se, svjestan opasnosti, zaputi u gostinsku sobu, pazeći da ne napravi ni
najmanji šum. Do ušiju mu dopre jecanje.
Opet stenjanje, koje je moralo potjecati od jakog ali suzdržavanog bola. Tamo, ispod
vrata, probijao se tračak svjetlosti. Možda su uhvatili šefa mreže i muče ga?
Sirijski trgovac je jedan jedini put sreo šefa mreže, i to na Muvatalovom dvoru, ali ga
je dobro zapamtio, visok, mršav, izraženih jagodica, tamnozelenih očiju, podsjećao je na
pticu grabljivicu.
Iznenada, Raja se uplaši da će ga Ofir na licu mjesta ubiti. Ali Libijac ostane neobično
miran.
Raja se grozno bojao polutame, nije li ona carstvo u kojem caruje crni mag?
‘‘ Ovdje ćemo moći na miru razgovarati. Prekršio si zapovijed.’’
‘‘Ako su te pratili, svakog trenutka mogu upasti. U tom slučaju, bit ću primoran ubiti
te, a njima ću reći da si me napao prilikom provale.’’
Sirijac sve ispriča, ne propuštajući ni najmanju pojedinost. Oči u oči s Ofirom, bilo je
pametnije ne okolišati, možda je mag posjedovao moć čitanja misli?
Nakon Rajine izjave slijedila je tišina. Ofir je morao razmisliti prije negoli donese
odluku.
‘‘ Nisi imao sreće, to je točno, no, moramo prihvatiti činjenicu da je tvoja mreža
uništena.’’
‘‘ Ne brini, bit će pohvalan. Vjerno si služio Hetitiji, car će to imati na umu i znat će te
nagraditi.’’
‘‘ Atonovi sljedbenici su smiješni, kao i svi ostali vjernici, ali to su ovce koje je lako
stjerati u tor. Kad mi već jedu iz ruke, zašto bismo se lišili njihove pomoći?’’
‘‘ Ona je jedno zabludjelo, nerazumno stvorenje, ali odličan medijum. Preko nje
dobivam dragocjene informacije, koje bi mi inače ostale nedostupne, a u velikoj mjeri mi
pomažu da oslabim Ramzesa.’’
‘‘Bih li mogao predahnuti ovdje nekoliko dana? ‘‘ upita Sirijac. ‘‘ Živci su mi prenapeti
zbog svih ovih događaja.’’
‘‘ Previše je opasno. Odmah se vrati u najjužniji dio luke i ukrcaj se na teglenicu koja
polazi za Pi Ramzes.’’
Ofir dade Sirijcu lozinke i veze koje su mu bile potrebne da bi izišao iz Egipta, prošao
Kanaan i južnu Siriju te dospio do područja koje je bilo pod hetitskom kontrolom.
Čim je Raja izišao, mag provjeri spava li Lita dubokim snom, a potom napusti vilu.
Vani je i dalje bilo nevrijeme, proći će neopažen i vratit će se brzo u svoju jazbinu, čim
obavijesti Rajinog nasljednika da treba stupiti u akciju.
Henar je proždirao sve pred sobom. Iako mu je razum govorio da nema razloga za
brigu, u hrani je pronalazio utjehu za strepnju koja ga je mučila. Upravo je gutao jednu
pečenu prepelicu kada mu je upravitelj najavio dolazak posjetitelja. Bio je to Meba, bivši
ministar vanjskih poslova, čije je mjesto zauzeo, uvjerivši ga pritom da je za njegovo
smjenjivanje odgovoran isključivo Ramzes.
Henar opere ruke i ustane, nanese miris i provjeri frizuru. Znao je da je njegov gost
veliki kicoš i nije želio biti nimalo gori od njega.
‘‘ Sa zadovoljstvom. ‘’
Širokog, staloženog lica, otmjenih pokreta i odmjerenog glasa, Meba je i dalje bio
privlačan čovjek.
Henar se ukoči.
‘‘ Ti, Meba...’’
‘‘ Ja ću vam prenositi upute naših prijatelja. Ako vi imate nekakvu poruku za njih,
prenijet ćete je preko mene. Budući da od danas postajem vaš glavni pomoćnik, umjesto
Aše, često ćemo imati prigode sretati se. Nitko neće posumnjati u mene.’’
38
Unatoč oštrim vremenskim uvjetima, Uri Tešup, carev sin i novi vrhovni
zapovjednik general, sve više je po jačavao obuku. Nezadovoljan fizičkom spremom
pripadnika pješaštva, tjerao ih je na višesatne marševe pod punom ratnom opremom, kao
da kreću u pravi pohod. Mnogi su posustajali zbog iscrpljenosti. Uri Tešup ih je ostavljao
pored puta, kao hranu lešinarima, uz riječi da nesposobnjakovići ne zaslužuju biti
pokopani.
Carev sin nije ništa više štedio ni pripadnike odreda dvokolica, tražeći od njih da
tjeraju konje i vozila do krajnjih granica izdržljivosti. Mnogobrojne nesreće s kobnim
ishodom uvjerile su ga da je oprema stara, a ljudi predebeli zbog predugog razdoblja mira.
Među pripadnicima vojnog staleža nije se čulo negodovanje. Svi su slutili da Uri
Tešup priprema jedinice za rat, a pobjeda je ovisila o njegovoj strogosti. Zadovoljan zbog
svoje rastuće popularnosti, general ipak nije zaboravljao da je vrhovni vođa vojske i dalje
Muvatal. Bit će previše udaljen od dvora dok bude upravljao manevrima po bespućima
Anatolije, a to bi moglo biti opasno, zato je Uri Tešup plaćao dvorjanima da mu dostavljaju
što više informacija o očevim i Hatušilovim postupcima.
Budućnost Hetitije bila je određena, na snagu će stupiti vojna diktatura, a on, Uri
Tešup, postat će apsolutni gospodar.
Bilo je prerano da se okomi na cara, čiji je utjecaj, nakon više godina spretne i
neumoljive vladavine, i dalje bio neumanjen, unatoč svom prijekom karakteru, Uri Tešup
je znao biti i strpljiv te pričekati prvu očevu pogrešku. Ili će se Muvatal odreći prijestolja,
ili će ga sin maknuti.
Umotan u debeli vuneni ogrtač, car se nije odvajao od kamina, pokušavajući upiti
nešto malo od njegove topline. S godinama, sve je teže podnosio oštrinu zime, ali je i dalje
uživao u veličanstvenim prizorima snijegom prekrivenih planina. Ponekad je zapadao u
iskušenje da odustane od osvajačke politike i zadovolji se istraživanjem prirodnih
bogatstava svoje zemlje, ali, ubrzo bi odustao od takvih sanjarenja, jer je proširivanje
granica bilo pitanje opstanka za njegov narod. Osvajanjem Egipta domogli bi se pravog
izvora bogatstva. U početku bi upravljanje povjerio Ramzesovom starijem bratu,
ambicioznom Henaru, tek da bi primirio stanovništvo. Zatim bi se riješio tog izdajnika i
nametnuo Dvjema zemljama hetitsku administraciju koja bi brzo ugušila svaki nagovještaj
pobune.
Glavna opasnost prijetila mu je od vlastitog sina, Uri Tešupa. Caru je on bio potreban
kako bi povratio trupama snagu i borbenost, ali trebalo ga je spriječiti da rezultate
pobjede preokrene u svoju korist. Uri Tešup bio je neustrašiv ratnik, ali nije imao nikakvog
smisla za obavljanje državničkih poslova.
S Hatušilom je bio drugi slučaj. Premda nejak i slabog zdravlja, carev brat je
posjedovao vladarske sposobnosti, znao je biti u sjeni i ne isticati koliko je doista
utjecajan. Što je Hatušil stvarno želio? Muvatal nije znao odgovor na to pitanje, pa je
njegova sumnjičavost bila još veća. Hatušil se pojavi pred carem.
‘‘ Usputne stanice slabo se griju, supruga mi je pri premila kuhano vino i vruće
kupke za stopala pa ću se riješiti ove neugodne prehlade.’’
‘‘ To je vještina kojom se nikada ne može potpuno ovladati, ali su njeni učinci često
pozitivni. Svi naši vazali su se, bez iznimke, odazvali... pozivu.’’
‘‘ Vrlo sam zadovoljan time, dragi moj brate. Kada će pripreme biti okončane?’’
‘‘Za naše saveznike rušenje Egipta je na prvom mjestu. Dajući riječ službenom
predstavniku Hetitije, dali su je caru. Šutjet će sve do početka akcije.’’
Očiju sjajnih od groznice, Hatušil je osjećao zahvalnost zbog topline u prostoriji čiji
su prozori bili brižno zatvoreni drvenim pločama i prekriveni platnom.
‘‘ Uri Tešup odlično obavlja svoj posao. ‘‘ odgovori Muvatal. ‘‘ Jedinice će uskoro
doseći vrhunac spremnosti.’’
‘‘ Mislite li da su vaše pismo i pismo moje supruge umanjili oprez kraljevskog para?’’
‘‘ Mislio sam da bi bilo dobro ukloniti ga, ali je Ofir imao bolji prijedlog.’’
‘‘ Nemoj reći...’’
‘‘ Uri Tešupom?’’
‘‘ A, tko drugi koči tvoj uspon i pokušava umanjiti tvoj utjecaj? Napredovanje mu je
potpuno pomutilo razum, već se vidi kao cara!’’
‘‘ I ti i on podcjenjujete opasnost.’’
‘‘ Nisi u pravu, Putuhepa, car je lukav. Ako je povjerio svom sinu takvu ulogu, to je
zato da bi, kad dođe vrijeme za borbu, vojska bila spremna i u punoj formi. Ali Muvatal zna
da Uri Tešup ne bi bio sposoban vladati Hetitijom.’’
‘‘ On ti je to rekao?’’
‘‘ Tako osjećam.’’
‘‘ To nije dovoljno! Uri Tešup je nasilan i opasan, mrzi nas, i tebe i mene, sanja o
tome da nam oduzme moć. Kako si carev brat, ne usuđuje te se izravno napasti, ali će te
zato udariti s leđa.’’
‘‘ Prekasno.’’
‘‘ Kako, prekasno?’’
‘‘ Jedan predstavnik trgovačkog staleža upravo ide Uri Tešupu. ‘‘ otkrije Putuhepa. ‘‘
Tražit će razgovor s njim, a zatim će mu, kako bi ga uvjerio u svoje dobre namjere,
povjeriti da mnogi bogati trgovci pozitivno gledaju na Muvatalov kraj i dolazak na
prijestolje njegovog sina. Naš čovjek će ubiti nožem Uri Tešupa i najzad ćemo se riješiti tog
čudovišta.’’
‘‘ On je potreban Hetitiji... Prerano je, doista prerano! Uri Tešup mora pripremiti
naše jedinice za borbu.’’
39
Nekoliko tjedana proveo je u Kanaanu i Amuriji kako bi iz prve ruke provjerio stanje
obrambenog sustava ova dva egipatska protektorata, porazgovarao s egipatskim
časnicima zaduženim za organizaciju otpora u slučaju hetitskog udara i proširio popis
svojih ljubavnica s desetak raspoloženih mladih žena.
Bantešina, princ Amurije, bio je vrlo zahvalan zbog Ašinog ponašanja. Otmjenog
držanja i istančanog ukusa kada je riječ o hrani, Egipćanin nije postavljao nikakve
neugodne zahtjeve, tražeći od princa samo jedno, da obavijesti Ramzesa ukoliko primijeti
neprijateljski orijentirane manevre Hetita.
Zar se velika moć Hetita nije temeljila na činjenici da su svi vjerovali u nepobjedivost
njihove vojske i spremnost da osvoje cijeli svijet? To je bilo glavno pitanje na koje je
trebalo pronaći odgovor, i to na temelju provjerenih činjenica.
‘‘ Tvoja propusnica?’’
Aša iz kaputa izvadi pločicu ispisanu hetitskim pismom. Vojnik je pročita i doda
svom kolegi koji ju također uzme i pogleda.
‘‘ Kuda ideš?’’
‘‘ Pokaži ih.’’
‘‘ To je povjerljivo.’’
Prstiju ukočenih od zime, Aša razveže konopce kojima su bile privezane vreće s
pločicama.
‘‘ To je neka novost?’’
‘‘ Nisi tu da bi postavljao pitanja. Ako se ne prijaviš svakoj kontrolnoj stanici, bit ćeš
ubijen kao neprijatelj.’’
‘‘ Dobro, dobro...’’
Aša se bez žurbe udalji, poput mirnog čovjeka koji nije učinio ništa nezakonito. Išao
je pored magarca predvodnika, ravnajući se po njegovom laganom hodu, i krenuo ka
Hatuši, srcu Anatolije.
Nije bilo Iako naviknuti se na surovi pejzaž, lišen jednostavnosti dolina koje je
navodnjavala božanska rijeka. Aši je nedostajala jasno ocrtana suprotnost između
zasađenih kultura i pustinje, zelenih polja i zlatnog pijeska, kao što su mu nedostajali i
zalasci sunca u tisuću boja. Sve je to trebalo zaboraviti i usredotočiti se na Hetitiju,tu
hladnu i neprijateljsku zemlju čije je tajne tek otkrivao.
Ova zemlja nije bila stvorena za mir. Njenim porama tekla je svirepost koja je
prisiljavala ljude da izjednače život s ratovanjem, a budućnost s uništenjem svega oko
sebe. Koliko bi generacija bilo potrebno da se ovim opustošenim dolinama koje su
okruživale surove planine vrati plodnost, a da se vojnici preobrate u seljake? Ovdje su se
ljudi rađali kako bi se borili, a borili su se do smrti.
Ašu je kopkalo to što su na ulazima u sela bile postavljene postaje za kontrolu. Jesu li
Hetiti strahovali od uhoda na svojom teritoriju kada su ga tako premrežili sigurnosnim
snagama? Ta neuobičajena mjera nešto je značila. Da možda vojska nije krenula u manevre
velikih razmjera, što je trebalo prikriti pred nečijim radoznalim pogledom?
Nakon što je prespavao u jednoj staji, okrijepio se s malo kruha i sira, te nastavio
putovanje, zadovoljan spoznajom da je uloga koju je igrao potpuno vjerodostojna. Negdje
u popodnevnim satima zaputi se poprečnom stazom koja je vodila do nekakvog šaša i
tamo izbaci nekoliko pločica namijenjenih nepostojećim trgovcima. Kako se približavao
prijestolnici, malo pomalo se oslobađao tereta. Šaš se završavao jarugom punom kamenih
gromada koje su se uslijed kiše i snijega obrušavale s vrha strmine. Samo su se hrastovi
svojim jakim korijenjem uspijevali održati na padinama provalije.
Dok je otvarao jednu od vreća koje je nosio magarac predvodnik, Ašu obuzme
osjećaj da ga netko vreba. Životinje se uznemiriše. Crvendaći, koje je nešto uplašilo,
raspršili su se na sve strane.
Egipćanin dohvati jedan kamen i komad suhog drveta, smiješno oružje protiv
mogućeg napadača. Kako je sad već posve jasno čuo topot konjskih kopita, Asa legne
potrbuške iza jednog stabla.
Četvorica ljudi na konjima izađoše iz šaša i okružiše magarce. U pitanju nisu bili
vojnici, već razbojnici naoružani lukovima i bodežima. Pljačkaši karavana harali su i po
Hetitiji, u slučaju da ih uhvate, slijedi im smaknuće na licu mjesta.
Aša još više zalegne u blato. Ako ga četiri kradljivca uhvate, prerezat će mu grlo.
Njihov vođa, jedan bradonja kozičavog lica, počne njušiti zrak poput lovačkog psa.
‘‘ Pogledaj ‘‘ reče mu jedan od kompanjona ‘‘ baš i nije neki plijen. Samo pločice...
Znaš li čitati?’’
‘‘ Nama ne.’’
‘‘ Vlasnik magaraca... Ne može biti daleko, a sigurno kod sebe ima i robu.’’
Aša je bio ukočen od straha i hladnoće, ali nije gubio prisebnost. Prema njemu je išao
samo jedan razbojnik. Egipćanin počne puzati, hvatajući se za neki korijen. Vođa
razbojnika ga zaobiđe, ne primijetivši ga.
Aša ga velikim kamenom pogodi u potiljak. Čovjek padne naprijed, licem u blato.
‘‘ Tamo! ‘‘ poviče jedan od članova bande koji je vidio prizor.
Aša dograbi bodež svoje žrtve i zavitla ga, snažno i precizno. Oružje se zarije u
kradljivčeve grudi.
Aša nije imao drugo rješenje negoli dati se u bijeg. Dok se spuštao niz strminu koja je
vodila do dna jaruge, jedna strijela mu zazvižda pored uha. Iako mu je već ponestajalo
daha, potrči u namjeri da se domogne gustiša od trnovitog grmlja gdje bi možda mogao
pronaći zaklon.
Druga strijela proparala mu je list desne noge, ali se svejedno uspio baciti u svoje
privremeno sklonište. Sav izgreben, krvavih ruku, zaplete se o ogroman kupinjak, pade,
ustade i nastavi trčati.
Aša za svaki slučaj ostane nepomičan sve do noći. Zatim se popne nazad uz strminu i
vrati na mjesto gdje je ostavio magarce, kraj ruba jaruge.
Egipćanin je imao površinske, ali vrlo bolne ozljede. Stoga se oprao vodom iz jednog
izvora, prekrio rane trima travkama koje je naslijepo ubrao, popeo se na krošnju velikog
hrasta i zaspao, smješten na dvjema debelim granama koje su bile položene gotovo
paralelno.
Aša je sanjao o udobnom krevetu u nekoj od raskošnih vila koje mu je Henar bio
ponudio u zamjenu za suradnju, o jezercu okruženom palmama, o peharu dobrog vina i
lijepoj sviračici na lutnji koja bi mu najprije očarala uši, a zatim ponudila svoje tijelo.
Negdje pred zoru probudi ga ledena kiša i on nastavi put prema sjeveru.
Zbog gubitka magaraca i pločica morao je promijeniti ulogu. Listonoša bez pošte i
životinja bio bi sumnjiv i uhićen. Osim toga, nije se mogao prijaviti u sljedećoj stanici za
kontrolu i ući u selo.
Ako se bude držao šume, izbjeći će patrole, ali hoće li pobjeći medvjedima, risovima i
razbojnicima koji se u njoj skrivaju? Vode je bilo u izobilju, ali bit će teže doći do hrane. Uz
malo sreće, naletjet će na nekog putujućeg trgovca i preuzet će njegovu ulogu.
Položaj u kojem se našao nije bio nimalo ohrabrujuć, ali ništa ga nije moglo
zaustaviti da se domogne Hatuše i ustanovi koliko je hetitska vojska doista moćna.
40
Nakon što je cijeli dan proveo na leđima konja upravljajući manevrima odreda
dvokolica, Uri Tešup se oprao hladnom vodom. Iz dana u dan sve napornija, obuka je
davala dobre rezultate, ali carev sin još nije bio zadovoljan. Hetitska vojska nije smjela
pružiti nikakvu mogućnost egipatskim trupama, niti pokazati neodlučnost u bilo kojoj fazi
napada.
Dok se princ sušio na vjetru, pobočnik mu najavi dolazak jednog trgovca, pristiglog
iz Hatuše, koji je želio razgovarati s vrhovnim zapovjednikom generalom.
‘‘ Neka se strpi ‘‘ reče Uri Tešup ‘‘ primit ću ga sutra u zoru, trgovci su rođeni da
slušaju. Tko je on?’’
‘‘ Ako se pobuni?’’
Hatušil je sa svojom pratnjom jurio najbrže što je mogao. Carev brat se nije obazirao
ni na prehladu ni na groznicu, obuzet samo jednom mišlju, stići do glavnog stožera u
kojem je bio Uri Tešup i spriječiti ono što se kasnije ne bi dalo ispraviti.
Kada je, usred noći, ugledao vojni logor, sve je djelovalo mirno. Hatušil se predstavi
stražarima i oni mu otvoriše drvena vrata. Predvođen časnikom zaduženim za sigurnost,
carev brat uđe u Uri Tešupov šator.
‘‘ Tvoj život.’’
‘‘ Što to znači?’’
‘‘ Je l' ti to ozbiljno?
‘‘Dolazim s napornog puta, trese me groznica i imam jednu jedinu želju, odmoriti se.
Misliš li da bih ovako jurio da nisam ozbiljan?’’
‘‘ Znaš da imam veze s trgovačkim staležom... Za vrijeme dok sam bio odsutan, jedan
njihov predstavnik povjerio je mojoj supruzi da je neki luđak odlučio maknuti te kako
bismo izbjegli rat s Egiptom, a on očuvao svoje povlastice. ‘’
‘‘ Njegovo ime?’’
Hatušilov govor iznenadio je Uri Tešupa, ali nije raspršio njegove sumnje. Carev brat
se vrlo vješto koristio laskanjem.
Ipak, tu je bio trgovac koji je tražio sastanak s njime. Da ga je Uri Tešup odmah
primio, možda više ne bi bio na ovom svijetu. Postojao je jednostavan način da sazna istinu
i provjeri je li Hatušil bio iskren.
Trgovac je proveo besanu noć, bez prestanka ponavljajući u glavi što točno mora
napraviti. Zarit će bodež u Uri Tešupovo grlo kako bi ga spriječio da ispusti krik, mirno će
izaći iz generalovog šatora, kao svaki pošten čovjek, popeti se na konja i laganim kasom
napustiti logor. Zatim će potjerati svoje kljuse, prije negoli skoči na drugog konja koji će ga
čekati skriven u šumi.
Opasnost nije bila zanemariva, ali trgovac je mrzio Uri Tešupa. Prije točno godinu
dana, taj veliki ratnik je otjerao u smrt njegova dva sina, tijekom bezumnog pothvata u
kojem je ukupno dvadeset mladih ljudi pomrlo od iscrpljenosti. Oduševio se kada mu je
Putuhepa izložila svoj plan. Nije mu bilo osobito stalo do blaga koje mu je Hatušilova
supruga obećavala. U slučaju da ga uhvate i pogube, barem će osvetiti svoje sinove i
maknuti jedno čudovište.
‘‘ Budi kratak.’’
‘‘ Trgovački stalež se podijelio. Jedni su za mir, drugi ne. Ja spadam među one koji
priželjkuju da osvojimo Egipat.’’
‘‘ Nastavi.’’
Prilika je bila krajnje povoljna, Uri Tešup se nije okretao, zauzet iscrtavanjem malih
kružića po karti. Trgovac skine kapicu, ščepa dršku bodeža i počne se približavati ratniku,
ne prestajući govoriti.
‘‘ Ja i moji prijatelji uvjereni smo da car nije u stanju povesti nas u pobjedu kojoj se
nadamo. Vi, s druge strane, vi, sjajan ratnik, vi... Crkni, crkni, zato što si ubio moje sinove!’’
Kako bi doznao istinu, morao je žrtvovati život jednog običnog vojnika, koji je bio
građe slične njegovoj. Budala je loše reagirala kada je ubila trgovca, kojeg je general želio
ispitati. Ali dovoljno je čuo kako bi se uvjerio da Hatušil nije lagao.
Carev brat je, dakle, kao praktičan i mudar čovjek, stao pod Uri Tešupovu zastavu,
nadajući se da pobjednički general i budući gospodar Hetitije neće biti nezahvalan.
Hatušil se varao.
Aša nije morao presresti ni nekog trgovca, niti putnika budući da je nabasao na
mnogo bolju priliku, bila je to mlada, siromašna udovica od svojih dvadesetak godina. Njen
muž, pripadnik pješaštva u Kadešu, nesretnim je slučajem izgubio život dok je prelazio
nabujalu Orontu. Sama, bez djece, žena je na jedvite jade preživljavala obrađujući
siromašnu i neplodnu zemlju.
Kada je stupio na prag njene kuće, Aša se stropoštao od umora. Objasnio joj je da su
ga razbojnici opljačkali, ali da im je uspio pobjeći tako što se provukao kroz nekakav
kupinjak. Na rubu očaja, zamolio ju je da mu pruži utočište barem na jednu noć.
Ljubavnici dva dana nisu izlazili iz kućice. Seljančica nije bila osobito vješta, ali je
neiskustvo nadoknađivala vatrenošću i darežljivošću, bila je jedna od rijetkih ljubavnica
koju će Aša još dugo pamtiti.
Vani je padala kiša. Ležali su goli, pored ognjišta, Ašina ruka prelazila je preko brda i
dolina ženinog tijela, dok je ona uzdisala od miline.
‘‘ Tko si ti doista?’’
‘‘ Ne vjerujem ti.’’
‘‘ Zašto?’’
‘‘ Zato što si previše fin, previše otmjen. Jedan trgovac nema takve kretnje i ne govori
takvim jezikom.’’
‘‘ Ti nisi Hetit, nedostaje ti surovosti. Dok vodiš ljubav, misliš i na mene, moj muž je
mislio samo na svoje zadovoljstvo. Tko si ti?’’
‘‘ Teško je...’’
‘‘ Ja sam sin uglednog Sirijca ‘‘ objasni Aša ‘‘ i sanjam o tome da stupim u hetitsku
vojsku. Moj otac se tome protivi, zbog stroge obuke koju bih morao proći. Pobjegao sam od
kuće i odlučio sam, bez pratnje, istražiti Hetitiju i tako dokazati da sam sposoban za
regrutaciju.
‘‘ Rat mi se gadi.’’
‘‘To je tajna. ‘’
‘‘ Ako ne učinim nešto, moja će zemlja biti uništena. Treba se boriti protiv zla, a zlo,
to je Egipat.’’
‘‘ Daleko je prijestolnica...’’
‘‘ Moja njiva...’’
Pristup je bio omogućen samo jednom čitatelju, Ramzesu. Kralj se pojavio tijekom
noći i odmah se zatvorio u veliku biblioteku kamenih zidova, u čijim su škrinjama bili
pohranjeni temelji egipatskih znanosti koje su se odnosile na ono vidljivo, ali i na
nevidljivo. Ramzes je osjetio potrebu u arhivima potražiti rješenje Nefertarinih
zdravstvenih problema.
Velika kraljevska supruga bila je sve slabija. Ni dvorski liječnik ni Setau nisu
uspijevali otkriti uzrok bolesti. Kraljica majka postavila je dijagnozu koja je sve uznemirila,
napad mračnih sila, protiv kojih uobičajena medicinska sredstva nisu bila djelotvorna.
Zato je kralj odlučio pretražiti arhive u kojima su toliki vladari prije njega potražili
savjet.Nakon desetak sati traženja, učini mu se da je pronašao rješenje i odmah se zaputi
nazad u Pi Ramzes.
Doktor Pariamakhu što je brže mogao dotrči do uzglavlja velike kraljevske supruge i
dade joj da popije sredstvo za jačanje, ne očekujući previše da će njime otkloniti veliki
umor koji ju je svakim danom sve više slamao. Čim se Ramzes pojavio u sobi svoje
supruge, liječnik nestade.
‘‘ Iscrpljena sam.’’
‘‘ U pravu je.’’
‘‘ Moj ogrtač... Moj omiljeni ogrtač! Neki ga mag koristi protiv mene.’’
‘‘ I sam sam došao do istog zaključka. Zapovjedio sam Seramani da upotrijebi sva
raspoloživa sredstva, samo da pronađe krivca.’’
‘‘ Postoje i drugi načini na koje se možemo boriti, Nefertari, ali, već sutra moramo
napustiti Pi Ramzes.’’
‘‘ Kuda me vodiš?’’
Kralj se potom sastao s Tujom u vrtu u kojem je njegova majka voljela meditirati.
Ogrnuta plisiranim plaštem, nosila je naušnice u obliku lotosa i ogrlicu od ametista koja je
ublažavala strog izraz njenog lica.
‘‘ U pravu si. Sve dok ne spriječimo utjecaj demona koji se skriva negdje u tami, bolje
je da sklonimo kraljicu.’’
‘‘ To nije nimalo utješno. ‘‘ zaključi Ramzes. ‘‘ Što može bolje otkloniti nesuglasice i
povratiti jedinstvo, ako ne rat?’’
‘‘ Oni ne razmišljaju kao Egipćani, sine moj, sreća, spokoj i mir nisu hetitske osobine.
Kada car ne bi zagovarao osvajanje i zauzimanje novih zemalja, izgubio bi prijestolje.’’
‘‘ Ukoliko napadnu dok mene ne bude, ne čekaj da se vratim kako bih zapovjedio
pokret vojske.’’
U hramu boginje Mut, "Majke", nalazilo se tri stotine šezdeset i pet statua boginje
lavice Sekhmet, koje su služile za svakodnevno obavljanje jutarnjih obreda, te tristo
šezdeset pet drugih statua za večernje obrede. Tu su dolazili i liječnici iz cijelog kraljevstva
s ciljem da proniknu u tajne bolesti i izlječenja.
Nefertari je popila ljekovitu vodu i primila u sebe magiju boginje Sekhmet. Ona joj je
trebala pomoći u borbi protiv malaksalosti koja joj se uvukla u vene. Poslije obreda,
kraljica je ostala sama, jedan dan i jednu noć, pokraj lavice s tijelom žene, u tišini i mraku.
Kada je prešla Nil, oslonjena na toplo Ramzesovo rame, Nefertari se osjećala nešto
jačom u usporedbi s nekoliko proteklih tjedana. Kraljeva ljubav stvarala je jednu drugu
magiju, po djelotvornosti jednaku magiji boginje. Dvokolice ih odvezoše do "Ljepote nad
ljepotama", terasastog hrama na jednoj litici, koji je podigla kraljica faraon Hatšepsut.
Ispred njega se nalazio vrt, a po ljepoti su se izdvajala stabla tamjana donesena iz punskih
zemalja. Ovdje je vladala boginja Hator, gospodarica zvijezda, ljepote i ljubavi, suprotnost
boginji Sekhmet.
‘‘ Tvoj je glavni zadatak preživjeti, kako bi kraljevski par ostao stup oslonac Egipta.
Oni koji nas žele srušiti imaj nas namjeru razdvojiti, kako bi oslabili zemlju.’’
Izgledalo je kao da vrt hrama u Deir el Bahari pripada nekom drugom svijetu, lišće
tamjanovog drveća blistalo je pod blagim zimskim suncem. Mreža podzemnih kanala,
iskopanih plitko ispod zemlje, osiguravala je neprestani dotok vode, koji se mijenjao
ovisno o vanjskoj temperaturi.
Nefertari je osjećala da je njena ljubav prema Ramzesu još veća nego prije, da se širi
poput bezgraničnog neba, kraljev pogled je govorio da i njega obuzima isti osjećaj. Ali,
njihova sreća bila je krhka, tako krhka...
‘‘Nemoj žrtvovati Egipat zbog mene, Ramzese, ako nestanem, uzmi lijepu Izet za
veliku kraljevsku suprugu.’’
‘‘ Ti si ona koja vidi Horusa i Seta u istom biću. ‘‘ odgovori joj on, izgovarajući
ritualne riječi koje su se još od vremena prve dinastije odnosile na kraljicu. ‘‘ U tvom
pogledu se izražava postojanje faraona, kao stjecišta svjetlosti koju on rasipa na
ujedinjene Dvije zemlje. Svi moji prethodnici crpili su hranu iz Zakona boginje Maat, ali
nijedna vladavina nije sličila na drugu, jer ljudi neprestano pronalaze nove putove. Tvoj
pogled je jedinstven, Nefertari, potreban je Egiptu i faraonu.’’
‘‘ Vraćaš se u Pi Ramzes?’’
‘‘ O čemu se radi?’’
‘‘ Pronaći ću ga.’’
‘‘Zahvaljujući snažnoj matici, povratak će biti brz. Ako budem imao sreće i bez većih
poteškoća pronađem mjesto, kratko ću izbivati.’’
‘‘ Hetiti...’’
42
‘‘ Moja koža...’’
Klaustrofobična, plavokosa Lita se prestraši da će je, pored svih drugih muka, još i to
snaći.
Da je taj prokleti upravitelj preživio, bivši gusar bi ga bez imalo muke natjerao da
progovori. Doduše, u Egiptu je mučenje bilo zabranjeno, ali, nije li okultni napad na
kraljevski par prelazio okvire običnih zakona?
‘‘Na dvoru su se nedavno dogodile nove krađe. ‘‘ izjavi on. ‘‘ Poznato nam je da ih je
počinio suučesnik upravitelja Romea, tog podlog čovjeka dostojnog prezira, kojeg je nebo
kaznilo. Ispitat ću vas, jednog po jednog, ako mi ne iznesete pravu istinu, svi ćete biti
protjerani u oazu Khargeh, a krivac će tamo progovoriti.’’
Seramana je uložio silan trud kako bi uvjerio Amenija da mu dopusti izgovoriti laži i
prijetnje, bez ikakvog zakonskog temelja. Bilo tko od posluge mogao se pobuniti protiv
Sardovog ponašanja i obratiti se sudu, koji bi osudio Seramanu.
Zastrašujući izgled zapovjednika kraljeve osobne garde, njegov oštar ton, priroda
mjesta na kojem su se nalazili, svakog bi odvratili od pomisli da se pobuni.
Seramana je imao sreće, treća žena koja je ušla u sobu za ispitivanje imala je što reći.
‘‘ Moj se posao sastoji u tome da zamijenim uvelo cvijeće svježe ubranim buketima. ‘‘
reče ona. ‘‘ Mrzila sam Romea.’’
‘‘ Zašto?’’
‘‘ Tako se govori, tako se govori... Rome mi je također obećao pravo malo bogatstvo
ako bih se udala za njega.’’
‘‘Nije želio govoriti o tome, ali, dok smo bili u krevetu, uspjela sam ponešto izvući iz
njega.’’
‘‘ To ne znam. Znam samo da mi debeli Rome nikad ništa nije poklonio, čak ni običan
amulet. Budući da sam vam sve rekla, hoću li dobiti neku naknadu?’’
‘‘ Ispitaj je ‘‘ Ameni naloži Seramani ‘‘ ali bez primjene ikakve sile i uz puno
poštovanje zakona.’’
‘‘ Tko si ti?’’
‘‘ Zapravo se nisam nimalo promijenio, bako. Okrutan sam kao što sam bio, pogotovo
kad me lažu.’’
‘‘ Grijeh je brbljati.’’
‘‘ Otišla je.’’
‘‘ Kuda?’’
‘‘ Ništa ne znam.’’
‘‘ Tvoja djevojčica je kradljivica, možda čak i zločinac. Ako budeš šutjela, to će značiti
da si njen suučesnik.’’
‘‘ Smrt je radosna kada dođe poslije velike patnje. Imala sam dobrog muža i dobrog
sina, ali je ovaj napravio veliku grešku oženivši se groznom ženom, koja mu je podarila
groznu kćer. Muž mi je umro, a ja sam podigla sinovljevo prokleto potomče... Tolike sam
sate provela podučavajući je, hraneći, učeći je moralu, a ti mi govoriš o kradljivici i
zločinki!’’
‘‘ Ako si grubo postupao prema toj starici, uložit ću žalbu protiv tebe.’’
‘‘ Što predlažeš?’’
‘‘ Dala mi je detaljan Nanin opis, koji se podudara s opisom koji nam je dala
kraljičina sobarica. Prepoznat ću je čim je ugledam.’’
‘‘ Sam si lijepo rekao, Ameni, Memphis nije daleko. Zamisli da se dočepam Nani i ona
me odvede do maga, ne misliš li da bi Ramzes bio zadovoljan?’’
43
Aša izvadi keramičke ćupove i čak pozva jednog od stražara da ih otkupi po vrlo
niskoj cijeni. Pripadnik pješaštva ga odgurnu udarcem laktom i zapovjedi mu da se izgubi.
Par se, ne žureći, zaputi u smjeru obrtničke i trgovačke četvrti.
Stjenoviti šiljci, kamene terase nanizane jedna za drugom, ogromni blokovi od kojih
je izgrađen hram boga oluje... Seljančica je bila jednako opčinjena kao njen pratitelj. Ali Aša
je primijetio da toj razbacanoj arhitekturi, s cijelim spletom utvrda koje su prijestolnicu
okruženu anatolijskim planinama činile neosvojivom, nedostaje šarm. Na tom mjestu, gdje
je surovost izbijala iz svakog kamena, nije bilo mjesta za mir i životne radosti.
U nekoliko navrata, on i njegova pratilja morali su se prisloniti uza zid od cigli kako
bi napravili prolaz patrolama. Tko se ne bi maknuo na vrijeme, bilo da je žena, starac ili
dijete, bio bi odgurnut od strane pješačkih odreda koji su se kretali trčećim korakom.
Vojska je bila prisutna posvuda. Na svakom uglu mogao se vidjeti poneki stražar.
Aša ponudi jedan ćup nekom trgovcu kućnim posuđem na veliko. Kao što je nalagao
običaj u hetitskoj zemlji, njegova žena je stajala otraga i šutjela.
‘‘ Imam malu zalihu koju sam napravio na selu. Želio bih se ovdje nastaniti.’’
‘‘ Imaš li smještaj?’’
‘‘ Još ne.’’
‘‘ Ja dajem u najam prostor u donjem gradu, dat ću ti mjesec dana zakupa za tvoju
robu. Imat ćeš dovoljno vremena napraviti radionicu.’’
‘‘ Više mi se sviđa moja kuća na selu. ‘‘ prizna seljančica. ‘‘ Barem bi nam bilo toplo.’’
‘‘ Onda počni raditi za vojsku! U suprotnom, slabo ćeš jesti i pit ćeš samo vodu.’’
‘‘ Posljednji si obaviješten! U Hatuši, to više ni za koga nije tajna. Otkad je Uri Tešup
imenovan za vrhovnog zapovjednika generala, manevri se održavaju bez prekida. Šuška se
da naše jurišne jedinice nikoga neće poštedjeti... Ovog puta, Egipat je gotov.’’
‘‘ Utoliko bolje!’’
‘‘ Ne misle svi tako, barem kada su u pitanju trgovci. Carev brat Hatušil nije bio za
sukob, ali je na kraju popustio i dao podršku Uri Tešupu. Nama sve ovo ide u prilog, počeli
smo se čak i bogatiti! Ako se nastavi sadašnji tempo proizvodnje, u Hetitiji će se
utrostručiti broj bojnih dvokolica. Uskoro će ih biti više nego ljudi koji će njima
upravljati!’’
Razgovor se dalje odvijao na temu ženskih draži i javnih kuća u prijestolnici. Kako
im je Aša bio simpatičan, stolari su platili njegov račun.
Uštedio bi mnogo vremena kada bi uspio stupiti u vezu s tim višim časnikom.
Trebalo ga je pronaći, smisliti način da mu se približi i predloži nešto što ovaj neće odbiti...
Na pamet mu padne jedna ideja.
Aša se vrati kući, noseći sa sobom haljinu, ogrtač i sandale.
‘‘ To je za mene?’’
‘‘ Ne, ne sad!’’
‘‘ Ali... kada?’’
‘‘ To ćemo ostaviti za jednu posebnu večer kada ćeš se zabavljati do mile volje.
Ostavi mi malo vremena da je pripremim.’’
‘‘ Kako želiš.’’
Kako je kraljevska lađa napredovala prema jugu, Setau kao daje postajao sve mlađi.
Privijajući Lotos uz sebe, iznova se divio nubijskim predjelima, okupanima prozračnom
svjetlošću pod kojom je Nil sličio na blistavo plavu nebesku rijeku.
Kada se približilo vrijeme doručka, kapetan zamijeni kralja. Ramzes, Setau i Lotos su
u središnjoj kabini doručkovali sušenu govedinu, začinjenu salatu i zaslađen korijen
papirusa, pomiješan sa slatkim lukom.
‘‘ Bojim se da je to točno.’’
‘‘ Tako je, sudeći po arhivima Kuće života, u pitanju je jedan kamen koji je stvorila
boginja Hator, na nekom zabačenom mjestu.’’
‘‘ Samo jedan neodređeni putokaz,’ U srcu Nubije, u jednom zaljevu s pijeskom boje
zlata, gdje se planina odvaja i spaja’.’’
‘‘ Ovaj krajolik vas voli onoliko koliko vi volite njega. Pričajte mu, i on će pričati
vama.’’
Kraljevsku lađu u tom trenutku nadleti jedan pelikan. Nije li čudesna ptica velikih
krila bila jedna od inkarnacija Ozirisa, boga koji je pobjedio smrt?
44
Kenzor se nasmije.
‘‘ Što prodaješ?’’
‘‘ Koliko?’’
‘‘ To je preskupo!’’
‘‘ Roba je izuzetna.’’
‘‘ Želim je odmah.’’
‘‘ Na raspolaganju je.’’
‘‘ Ukazuješ mi povjerenje?’’
Aša navali na Kenzora i pritisne ga uza zid, ošamućen, časnik gotovo izgubi svest.
Egipćanin iskoristi taj trenutak, vješto mu duzme mač s kratkim sječivom i položi
njegov vrh na Kenzorov potiljak.
Kenzor se pokušao izmaknuti, ali mu se vrh mača zario u meso. Iz rane počne teći
krv. Velika količina vina oduzela je kapetanu snagu, tako da je bio prepušten na milost i
nemilost napadača.
‘‘ Kada će početi napad na Egipat ‘‘ upita Aša ‘‘ i zašto Hetiti izrađuju tolike
dvokolice?’’
‘‘ Ne bi se usudio...’’
‘‘ Griješiš, Kenzore. Ubio bih te bez razmišljanja, i tebe i koliko god je potrebno
časnika da bih saznao istinu.’’
Vrh mača se zari još dublje, uz bolan kapetanov krik. Seljanka okrene glavu.
Aša je imao dovoljno istančan sluh da bi ih čuo, tako da nije morao tražiti da ovaj
ponovi svoju zastrašujuću izjavu.
‘‘ Jesi li poludio? ‘‘ Ijutito upita Kenzora.
‘‘ Ne, to je istina...’’
‘‘ Nemoguće!’’
‘‘ Istina je.’’
Egipćanin snažnim i preciznim potezom zarije mač u potiljak kapetana Kenzora, koji
istoga trenutka padne mrtav.
‘‘ Jesi li sigurna?’’
Aša je oklijevao. Bilo je istine u njenim riječima. Budući da su vrata grada noću
zatvorena, morao je pričekati zoru kako bi ih prošao u pratnji svoje supruge. Poslužit će
mu da promakne neopaženo, a potom će je negdje usput ukloniti.Aša sjedne pokraj leša.
Kako nije mogao zaspati, razmišljao je samo o jednom, da što prije krene prema Egiptu i
iskoristi svoje otkriće.
Nubijska zima bila je čarobna, ako se izuzmu ledena svitanja. Ramzes je na strmoj
obali primijetio lava sa ženkama. Majmuni koji su čučali po okolnim palmama pozdravljali
su kraljevsku lađu prodornim kricima.
‘‘ Čovjek koji je tijekom života poštovao Zakon boginje Maat zaslužuje veće
poštovanje od svakog lažnog mudraca, hvalisavca i nepravednog čovjeka.’’
‘‘ Zar vi niste gospodar Dviju zemalja i Nubije? Ja sam samo vladar nekoliko obitelji.’’
Faraon i vrač sjedoše ispod palmika koji je starcu služio kao zaštita od žarkog sunca.
‘‘ Otac mog oca pronašao je jedan takav kamen u mom selu. Kada bi ga dodirnule,
žene bi ozdravljale. Na nesreću, odnijele su ga žene nomada.’’
Starac upisa štapom točku na mjestu gdje je bio iscrtan tok Nila.
‘‘ Ništa više nego što već imamo. Ali, nije li to što zahtijevam previše? Zaštitite nas,
faraone, ne dajte da itko takne Nubiju.’’
Kraljevska lađa napusti područje Uauata i krene prema Kušu gdje je, zahvaljujući
Setijevom i Ramzesovom zalaganju, vladao mir među plemenima, uvijek spremnim da se
međusobno sukobe, ali isto tako u strahu od reakcije faraonovih vojnika.
Ramzesa obuze osjećaj da se Nil na tom mjestu opire svakoj prisutnosti ljudskog
roda i da se priroda zatvara u samu sebe.Očaravajući miris mimoza samo je pojačao dojam
da su na kraju svijeta.
Prema rijeci su se pružala dva planinska vrha, gotovo jednaka, odvojena pješčanom
dolinom. U podnožju vrhova, procvjetali bagremovi.’Zaljev s pijeskom boje zlata, gdje se
planina odvaja i spaja...’
Kao probuđen poslije dugog sna, kao oslobođen uroka koji su mu predugo mutili
pogled, Ramzes prepozna mjesto. Kako se nije ranije sjetio?
‘‘ Pristanimo. ‘‘ zapovjedi on. ‘‘ Ovdje je, ne može biti nigdje drugdje nego ovdje...’’
Lotos skine odjeću, uskoči u rijeku i otpliva ka strmoj obali. Tijelo joj je blistalo od
srebrnih kapi vode dok je trčala ka Nubijcu koji je spavao u sjeni drveća. Ona ga probudi,
nešto upita, zatim ponovno potrča u smjeru planine, podigne jedan komad stijene sa
zemlje i vrati se do lađe.
Abu Simbel... To je bio Abu Simbel, spoj moći i magije, mjesto gdje je odlučio izgraditi
hramove posvećene boginji Hator, od čega je kasnije odustao i zaboravio na to.
‘‘ Ovo je boginjin čarobni kamen. Ali nitko više ne zna koristiti njegova ljekovita
svojstva.’’
45
Kroz maleni prozorčić vlažne i hladne kućice probi tanak snop svjetlosti. Seljanku
probudi zvuk koraka patrole, ugledavši kapetanov leš, ona poskoči.
‘‘ To je samo noćna mora. ‘‘ reče joj Aša ‘‘ Taj časnik neće svjedočiti protiv nas.’’
‘‘ Ja sam Egipćanin.’’
‘‘ Ja sam Egipćanin i moram se što prije vratiti u svoju zemlju. Ako me u tome
spriječe, želim da prijeđeš granicu i upozoriš onoga tko me poslao.’’
‘‘ Za svoje dobro. Zahvaljujući pločici koju ću ti predati, dobit ćeš smještaj u gradu,
sluškinju i doživotno izdržavanje. Moj gospodar će biti darežljiv.’’
‘‘ Pristajem.’’
Aša ispisa kratak tekst hijeratičkim pismom, koje je predstavljalo sažeti oblik
hijeroglifskog, i predade svojoj ljubavnici malenu drvenu pločicu. Kada ju je poljubio, nije
smogla hrabrosti odgurnuti ga.
Kad je stigao do izlaza iz donjeg grada, Aša naiđe na gomilu trgovaca koji su također
željeli napustiti prijestolnicu. Na sve strane su se vidjeli nervozni vojnici.
Nije bilo moguće vratiti se natrag, zbog odreda strijelaca koji su razvrstavali civile u
nekoliko grupa i primoravali ih da se podvrgnu kontroli.
Ljudi su galamili, žalili se, gurali, magarci i mule su se bunili, ali cjelokupni metež
nije utjecao na nemilosrdnost stražara koji su čuvali prolaz.
‘‘ Što se događa? ‘‘ upita Aša jednog trgovca.
‘‘ Nitko ne smije ući u grad, a vrlo se teško može izaći iz njega. Traže jednog časnika
koji je nestao.’’
‘‘ Hetitski časnik ne nestaje samo tako. Netko ga je napao, bolje reći ubio... Sigurno se
radi o nekakvoj dvorskoj svađi. Traže krivca.’’
‘‘ Sumnjaju li u nekog?’’
‘‘ Žele zaustaviti ubojicu, koji je sigurno naoružan, ukoliko pokuša napustiti grad
preodjeven u trgovca.’’
‘‘ Tko si ti?’’
‘‘ Grnčar.’’
‘‘ Idem do svoje kuće na selu kako bih donio grnčariju koju sam spremio za prodaju.’’
‘‘ Smijem li ići?’’
‘‘ Samo trenutak.’’
‘‘ Moje ime je Raja. ‘‘ reče osoba s bradicom. ‘‘ Pripadnik sam dvorske policije.’’
Zahvaljujući snažnoj matici i konstrukciji lađe, Ramzes je za dva dana prevalio tri
stotine kilometara koji su dijelili Abu Simbel od Elefantine, najjužnijeg egipatskog grada.
Još dva dana i stići će u Tebu. Lađari su izvanredno obavljali svoj posao, kao da je svatko
od njih bio svjestan ozbiljnosti situacije.
Tijekom putovanja, Setau i Lotos nisu prestajali raditi pokuse na uzorcima kamena
boginje Hator, pješčaniku izvanrednih svojstava. Već blizu pristaništa u Karnaku, nisu
mogli prikriti razočaranje.
Ostalo je još izabrati prave sastojke i utvrditi njihove doze, bilo je potrebno nekoliko
mjeseci da bi se došlo do pravih podataka. Očajan, starješina laboratorija nije mogao
sakriti svoju neodlučnost.
‘‘ Rasporedite supstance po kamenom stolu i ostavite me samog. ‘‘ zapovjedi
Ramzes.
Ramzes je prošao rašljama iznad svake supstance. Kad bi one poskočile, izdvojio bi
tu tvar. Zatim je provjerio svoj izbor još jednim prolaskom rašlji. Istu je metodu primijenio
i za određivanje doze.
Bagremova smola, anis, ekstrakt sokova iz drveta sikomore, aloa, bakar i komadići
božanskog kamena, to su bili sastojci formule.
‘‘ Hoće li djelovati?’’
‘‘ Upotrijebio sam radiestezijske rašlje svog oca kako bih došao do davno
zaboravljene formule.’’
‘‘ Zaljev s pijeskom boje zlata, dva grebena koji se stapaju... Abu Simbel, na koji sam
zaboravio. Abu Simbel, gdje sam odlučio ovjekovječiti našu ljubav.’’
Toplina Ramzesovog snažnog tijela polako joj je vraćala život koji ju je, malo pomalo,
napuštao.
‘‘ Jedan majstor s grupom klesara kreće već danas u Abu Simbel. ‘‘ nastavi kralj. ‘‘
Grebeni će postati dva hrama, zauvijek nerazdvojna, kao što smo ti i ja.’’
Faraon osobno pruži velikoj kraljevskoj supruzi pehar s jedinim lijekom koji bi
mogao pobijediti bolest od koje je bolovala.
Obuzeta bunilom, Nefertari se ispruži i zatvori oči. Ramzes nije napuštao njeno
uzglavlje, boreći se zajedno s njom tijekom beskrajno duge noći, dok je božji kamen trebao
istjerati demone koji su izjedali kraljičinu krv.
46
Oko članaka na rukama i nogama nosila je zlatne narukvice, oko vrata, ogrlicu u
sedam nizova od poludragog kamenja. U dugačkoj haljini od plisiranog lana, oko struka
nabranoj pojasom, oličavala je vrhovni autoritet.
Vrata sjeverne vojarne nitko nije čuvao. Dvokolice koje su vozile Amenija i kraljicu
majku ušle su u veliko dvorište u kojem nije bilo ni traga od discipline.
Časnik odreda dvokolica spazi kraljicu majku, upozori svoje kolege, a ovi
obavijestiše ostale vojnike. Za manje od desetak minuta stotinjak ljudi okupilo se kako bi
poslušali Tujine riječi.
Nastala je tišina.
‘‘ Ovdje vidim samo kukavice i nesposobnjakoviće.’’ izjavi ona suhim glasom koji
odjeknu u Amenijevim ušima poput udarca groma. ‘‘ Kukavice i budaletine, nesposobne
stati u obranu svoje zemlje, čim su začuli prve glasine.’’
Zavlada još teži muk. Ono što će reći kraljica majka neće biti glasine, nego odluka o
sudbini cijelog naroda.
Njene riječi isprati salva usklika, Tuja nikada nije lagala. Vojnici su stali čestitati
jedni drugima.
Ameni otvori oči. I na njega je moć uvjeravanja Setijeve udovice ostavila snažan
dojam.
Kraljica majka je obišla sve vojarne kako bi porazgovarala s časnicima, ali i običnim
vojnicima, nije propustila ni svratiti u radionicu u kojoj su sklapane dvokolice i čestitati
radnicima.
Kako je bila slatka ta otmjena ruka dugih, finih prstiju, gotovo nestvarno lijepih, koje
je Ramzes ljubio jedan po jedan, prije nego što ih je stegnuo u svojoj šaci, da ih nikada ne
izgubi. Nije bilo dijela Nefertarinog tijela koji u njemu nije rađao ljubav, bogovi, koji su na
Ramzesova leđa natovarili najteže terete, podarili su mu i najuzvišeniju među ženama.
‘‘ Sanjam o tome.’’
Ramzes izabra dva konja, vrlo mirna, i sam ih upregne u dvokolice. Napredovali su
laganim korakom, duž kanala za navodnjavanje.
Nefertari je upijala pogledom divlje palmike i polja koja su stalno iznova rađala.
Stupajući u dodir sa silama zemlje, uspjela je, snagom svoje volje, otjerati bolest koja ju je
bila shrvala. Kad je sišla s dvokolica kako bi prošetala pored Nila, dok joj je vjetar mrsio
kosu, Ramzes shvati da je božanski kamen spasio veliku kraljevsku suprugu i da će ona
vidjeti dva hrama Abu Simbela, izgrađena u spomen vječne ljubavi.
Plavokosa Lita uputi slabašan osmjeh Ramzesovoj sestri Dolanti, koja joj je upravo
skidala zavoj premazan medom, osušenom bagremovom smolom i istucanom alojom.
‘‘ Rane ti zarastaju.’’
‘‘ Zahvaljujući tvojoj žrtvi i boli, pobijedit ćemo Nefertari i Ramzesa, još samo malo
hrabrosti i tvojim iskušenjima doći će kraj. ‘’
Lita prestane uvjeravati Ramzesovu sestru, jednako fanatičnu kao i libijski mag. Iako
je djelovala ljubazno, Dolanta je živjela samo za osvetu. Mržnja je u njoj nadmašivala sve
druge osjećaje.
‘‘ Bila sam sigurna u to! Odmori se prije nego što te Ofir odvede u laboratorij. Nani će
ti donijeti nešto za jelo.’’
Nani, jedina sluškinja koja je smjela ući u Litinu sobu, bila je njena posljednja šansa.
Kada je ušla, noseći zdjelu s pireom od smokvi i komadima pečene govedine, Lita je zgrabi
za pojas od haljine.
‘‘ Što hoćeš?’’
‘‘ Opasno je.’’
Lita je lagala.
‘‘ Ofir je osvetoljubiv.’’
‘‘ Probat ću.’’
‘‘ Izlažem se velikoj opasnosti.. Želim još dvadeset bala sukna najbolje kvalitete.’’
Od ranog jutra opsjedala ju je jedna slika, žena iznimne ljepote, nasmijana, blistava,
šeće obalom Nila i pruža ruku ka visokom, lijepo razvijenom muškarcu.
Ali bivši gusar je bio uporan i, zahvaljujući svom dobrom njuhu, znao je da njegov
plijen nije daleko. Kada su mu doveli jednog putujućeg prodavača okruglih kruščića,
Seramana osjeti žmarce u predjelu trbuha kao najavu da je odlučujući trenutak blizu.
Stotine policajaca odmah okružiše kuće na koje se sumnjalo, nitko nije mogao proći
neopažen.
Mag koji je odgovoran za pokušaj ubilačkog napada na osobu egipatske kraljice neće
umaći Seramani.
47
Sunce je bilo nisko na horizontu. Lita nije imala mnogo vremena za bijeg prije negoli
je mag Ofir zatvori u svoj laboratorij. Zašto je Nani toliko kasnila?
Lice lijepe žene, sretne i blistave, i dalje ju je proganjalo... Lice egipatske kraljice. Lita
je osjećala da joj nešto duguje, a dug je morala izravnati prije nego što se domogne
slobode.
Mlada plavokosa žena bešumno se kretala po kući utnuloj u tišinu, Ofir je po običaju
iščitavao čarobnjačke knjige. Shrvana umorom, Dolanta je spavala.
Iz kuhinje dopre neki zvuk. Lita sakrije komad tkanine u rukav haljine, odmah osjeti
kako joj pali kožu.
‘‘ Ti si, Nani?’’
‘‘ Spremna si?’’
‘‘ Požuri.’’
Lita stavi ostatak ogrtača iznad plamena uljne svjetiljke. Pucketanje, praćeno
posljednjim kolutom crnog dima, označilo je konačno skidanje uroka koji su trebali uništiti
magijsku zaštitu kraljevskog para.
Lita podigne ruke ka nebu, obraćajući se Atonu, koji će joj podariti nov život.
‘‘ Krenimo.‘‘ naloži Nani, koja je u međuvremenu pokupila sve bakrene pločice koje
je uspjela pronaći u kući. Dvije su žene potrčale ka sporednim vratima koja su vodila na
uličicu.
‘‘ Kuda ćeš?’’
‘‘ Lažeš, mala.’’
Ofirovi prsti se obaviše oko sluškinjinog vrata. Stisak je bio tako snažan da je njen
krik ostao negdje u dubini grla. Ostavši bez zraka, uzalud se pokušavala osloboditi stiska.
Izbuljenih očiju, ona izdahne od gušenja i stropošta se niz magovu haljinu. Ofir od sebe
odbaci leš jednim udarcem noge.
Ofir primijeti ostatke izgorjelog komadića tkanine koji su ležali pored uljne
svjetiljke.
Mlada žena pokuša pobjeći, ali pritom zapne za uljnu svjetiljku i izgubi ravnotežu,
brz poput ptice grabljivice, mag se obruši na nju i zgrabi je za kosu.
‘‘ Izdala si me, Lita, više ti ne mogu vjerovati. Sutra ćeš me ponovno izdati.’’
‘‘ Vi ste čudovište!’’
‘‘ Briga me za tvog Atona, budalo jedna. Moj plan je zbog tebe propao.’’
Ofir sigurnom rukom prereza Litin vrat. Razbarušene kose, izgužvanog lica, Dolanta
uletje u prostoriju.
‘‘ Izgubila je razum i napala me nožem. ‘‘ objasni Ofir. ‘‘Bio sam primoran ubiti ju
kako bih se obranio. Policija, kažeš?’’
‘‘ Napustimo kuću.’’
‘‘Ostala je još samo jedna vila.‘‘ reče policajac Seramani.‘‘ Kucali smo, ali nitko ne
odgovora.
‘‘ Razvalimo vrata.’’
‘‘ To nije po zakonu!’’
Seramana je izgubio cijeli jedan sat da bi sve bilo po zakonu, u skladu sa zahtjevima
memfiške policije. Četvorica robusnih ljudi naposljetku provališe ulazna vrata vile.
Prvi je ušao Sard. Najprije je pronašao beživotno tijelo mlade plavokose žene, zatim
leš sluškinje Nani.
Kada su pretresli laboratorij, postalo je jasno da se doista radi o jazbini crnog maga.
Iako su došli prekasno, Seramanu donekle utješi to što su pronašli ostatke dogorjele
tkanine, koja je, bez sumnje, nekada predstavljala kraljičin ogrtač.
Ramzes i Nefertari su se vratili u prijestolnicu u kojoj se sve rijeđe čuo smijeh, ali je
sve vrvjelo od posla. Atmosfera je bila prožeta vojničkom stegom, proizvodnja oružja i
dvokolica postala je glavni cilj većine stanovništva. Dotad okrenut životnim radostima,
grad se pretvorio u uzburkanu i brižnu ratnu mašinu.
‘‘ Ne, sine moj, ali sam sigurna da ova tišina ne donosi ništa dobro. Nefertari... Jesi li
ozdravila?’’
Nažalost, od Aše nisu stizali nikakvi izvještaji, čak ni najšturiji, koji bi pomogli
Ramzesu da jasnije sagleda situaciju. Od mjesta na kojem će se odigrati izravan sukob s
Hetitima ovisi i njegov ishod. Kako nije imao precizne informacije, kralj se dvoumio
između ojačavanja linije obrane i ofenzivnog nastupa, što bi mjesto odvijanja bitke
pomaknulo više na sjever. U tom slučaju, na njemu je bilo da preuzme inicijativu, ali, je li
trebao poslušati svoj instinkt i naslijepo preuzeti takav rizik?
‘‘ To je mamac.’’
‘‘ Svakako da ne, ali bojim se opasne inicijative kakvog generala željnog slave.’’
‘‘ Imaj povjerenja, brate, vojska je pod mojom kontrolom, neće se dogoditi nikakav
sličan incident.’’
‘‘ Drago mi je to čuti.
‘‘ Toliko je sretan zato što je dobio novo mjesto u Minisarstvu da se ponaša kao
pokoran i marljiv radnik. Ne žalim da sam ga izvukao iz dokolice, ponekad treba pružiti
novu priliku dobrom profesionalcu. Nije li plemenitost najveća vrlina?
48
Henar se zatvori s Mebom u svoj ured. Njegov ugledni pomoćnik sjetio se uzeti sa
sobom papirus, kako bi ostavili dojam da se sastaju zbog uobičajenih poslova.
‘‘ Vidio sam se s kraljem. ‘‘ izjavi Henar. ‘‘ Još se dvoumi što učiniti, zbog nedostatka
pouzdanih informacija.’’
Henar nije mogao povjeriti svom suučesniku da ga Ašina šutnja zabrinjava, zašto mu
mladi diplomat nije podnosio izvještaje o svojim akcijama, presudno važne za ubrzavanje
Ramzesove propasti? Sigurno ga je snašla neka nesreća. Zbog te zabrinjavajuće šutnje,
Henaru je, osim toga, nedostajala smjernica za dalje djelovanje.
‘‘ Hetiti će biti u punoj snazi, siguran sam. Svakog ste trenutka sve bliži vrhovnoj
vlasti. Zar ne biste trebali iskoristiti ovo razdoblje i razviti svoju mrežu prijatelja u
različitim granama administracije?’’
‘‘Ne zaboravite ovaj savjet, vrijeme brzo prolazi, morate se pripremiti za vladavinu,
uz suglasnost naših hetitskih prijatelja.’’
Dolenta je, sva izgubljena, pratila maga Ofira. Strašna smrt plavokose Lite, policija,
ovaj iznenadni bijeg... Nije više imala moć prosuđivanja, niti je znala kuda idu. Kada je Ofir
od nje tražio da se predstavi kao njegova supruga, kako bi nastavili borbu za ponovno
uspostavljanje kulta boga Amona, kao jedinog božanstva, Dolenta je njegov prijedlog
prihvatila iz entuzijazma.
Par je zaobišao memfišku luku, prepunu policajaca, i kupio jednog magarca. Ofir,
koji je obrijao bradu, i Dolenta, bez svoje šminke, krenuli su prema jugu prerušeni u
seljake. Uhoda je znao da će ga tražiti na sjeveru Memphisa i u pograničnom području. Bili
su slabi izgledi da će izbjeći barikade na putovima i rječnu policiju, pa su se morali
ponašati potpuno neočekivano.
Srećom, prije negoli je pobjegao, Ofir je primio izuzetno važnu poruku čiji je sadržaj
prenio Mebi, plan koji je Muvatal zamislio bio je na pragu ostvarenja. Ostalo mu je samo da
pričeka konačan obračun.
U skladu sa svojim položajem i važnošću, Aša nije bio zatočen u jednoj od mračnih i
vlažnih ćelija donjeg grada, u kojima zatvorenici obično nisu uspijevali preživjeti više od
godinu dana, već u kamenoj tamnici gornjeg grada, rezerviranoj za važne zatvorenike.
Hrana je bila jednostavna, a uvjeti života skromni, ali se mladi diplomat na to privikao i
nastavio održavati fizičku kondiciju zahvaljujući redovitim vježbama koje je izvodio više
puta na dan.
Otkako je uhićen, još uvijek ga nisu pozvali na saslušanje. Njegovo zatočeništvo lako
se moglo završiti brutalnim smaknućem.
‘‘ Bogovi vam nisu bili skloni, Aša, da nije bilo mene, izvukli biste se.’’
‘‘ Nisam namjeravao pobjeći.’’
‘‘ Griješite u vrlo bitnom detalju. Ramzes mi je zaista povjerio takav zadatak, ali ja
služim drugom gospodaru. Njemu, a ne faraonu, moram dostaviti prave rezultate svoje
istrage.’’
‘‘ Na koga mislite?’’
Raja počne čupkati bradicu, uz rizik da poremeti savršen raspored dlačica koje je
brijač tako vješto oblikovao. To bi značilo da je Aša u savezu s Hetitima. Ne, jedna
presudna pojedinost pobijala je njegove tvrdnje.
‘‘ Kao da ne znate!’’
‘‘ Ipak mi objasnite.’’
‘‘ Muvatal zacijelo drži vlast u svojim rukama, ali na koju se stranku oslanja i koliki je
doista domašaj njegove vlasti? Da li razdor između njegovog sina i brata još traje, ili je rat
oko toga tko će naslijediti prijestolje završen?’’
‘‘ Prestanite.’’
‘‘To su glavna pitanja na koja sam morao pronaći odgovore... Razumijete zašto sam
morao ostati anoniman... Kad smo već kod toga... Možete li mi vi dati odgovor?’’
Uzrujan, Raja po izlasku zalupi vratima ćelije. Aša je možda napravio grešku time što
je izazvao Sirijca, ali, otkrivši svoju tajnu, nadao se da će izvući živu glavu.
Svečano odjeven, Muvatal izađe iz svoje palače, u pratnji garde koja ga je skrivala od
pogleda prolaznika i zaklanjala od domašaja strijelaca koji bi ga mogli čekati u zasjedi, na
krovu neke kuće. Zahvaljujući glasnicima, svi su znali da se gospodar Hetitije zaputio u
veliki hram donjeg grada kako bi umilostivio boga oluje.
Nije bilo boljeg načina da se u Hetitiji proglasi ratno stanje i pokrenu sve snage u
cilju konačne pobjede.
Dok je trajao obred, Muvatal je uperio pogled ka svom sinu Uri Tešupu, s kacigom i u
oklopu, beskrajno sretnom zbog predstojećeg rata i prolijevanja krvi napadača. Hatušil je
bio miran i zagonetan.
Muvatalu će rat protiv Egipta pomoći da riješi pitanje unutrašnjih trzavica, proširi
teritorij i učvrsti vlast nad Istokom i Azijom, prije nego što se okomi na druge krajeve, zar
nebesa nisu bila ne njegovoj strani?
Kada je Muvatal ustao, smijeh i razgovor utihnuše. Čak i oni najpripitiji uspjeli su
ostaviti dojam dostojanstvenosti.
Car i njegova svita izađoše iz prijestonice kroz jedna od vrata gornjeg grada, Vrata
sfinge, i zaputiše se prema jednom šljunkovitom brežuljku na koji će se popeti samo
Muvatal, Uri Tešup i Putuhepa.
Carev sin nategne luk i nacilja orla koji je prelijetao prijestolnicu. Strijela je pogodila
grabljivicu točno u prednji dio vrata.
Jedan časnik donese lešinu vrhovnom zapovjedniku generalu, on joj raspori trbuh
bodežom i golim rukama izvadi utrobu koja se još dimila.
49
Veliki faraonov savjet, u koji su bile uključene mnoge ličnosti s dvora, započeo je
burno. Ministri Su se mrštili, visoki službenici žalili na nedostatak jasnih uputa, proroci
predviđali vojnu propast. Ameni i njegova služba nisu više bili dovoljni da zaštite Ramzesa,
od kojeg su svi očekivali objašnjenje.
Kada je faraon sjeo za prijestolje, prijemna sala je bila prepuna. Starješini savjeta
pripadala je dužnost da prikupi pitanja velikodostojnika i izloži ih, kako se ne bi stvorio
metež i narušila se tisućugodišnja tradicija dostojanstvenosti farao’‘novih institucija.
Barbari bi se svađali, vikali i upadali u riječ, s druge strane, na egipatskom dvoru ljudi su
govorili samo onda kada bi na njih došao red, i svi su slušali što drugi imaju za reći.
‘‘ Veličanstvo ‘‘ započne svoj govor starješina ‘‘ narod je zabrinut i želi znati očekuje
li nas rat s Hetitima.’’
‘‘ Ne može se izbjeći?’’
‘‘ Ne može.’’
‘‘ Obrtnici su radili i nastavljaju raditi vrlo marljivo, dobro bi nam došlo još nekoliko
mjeseci, ali ih nemamo.’’
‘‘ Zašto, Veličanstvo?’’
‘‘ Zato što naša vojska mora krenuti na sjever u najkraćem mogućem roku. Sukob će
se odvijati daleko od Egipta, budući da smo smirili pobune u svojim protektoratima,
Kanaanu i Amuriji, nećemo se izložiti opasnosti dok ih budemo prelazili.’’
Homer je pušio lišće žalfije, nabijeno u veliku školjku puža koja mu je služila kao
ložište lule. Sjedeći ispod svog limunovog drveta, uživao je u blagom proljetnom suncu
koje je tako godilo njegovoj kostobolji. Duga bijela brada, koju mu je brijač bio namirisao,
davala je dostojanstven izraz njegovom borama išaranom licu. U pjesnikovom krilu ležao
je crno bijeli mačak Hektor i preo.
‘‘ Nadao sam se da ću vas vidjeti prije polaska, Veličanstvo, krećete u veliki rat, zar
ne?’’
Homer ponudi kralju pehar vina s anisom i korijandarom, i sam ispijajući jedan, do
vrha pun.
‘‘ Možete li zamisliti kako Hetiti upadaju u moj vrt, sijeku moje limunovo drvo,
uništavaju moje spise i muče Hektora? Bogovi ne bi mogli dozvoliti takvu nesreću. Gdje će
se odviti glavna bitka?’’
‘‘ Ali... ti odlaziš! A pitanje je, na koliko dugo. Mogao bih napraviti neku grešku koja
bi oslabila kraljevstvo.’’
‘‘ Budući da točno znamo tko nam je neprijatelj, možemo se boriti s njim. Pazi na
našu zemlju, Ameni.’’
Henar izgubi apetit od suhoće kraljevog glasa i zaključi da bi bilo bolje dići se od
stola.
‘‘ Kako želiš.’’
‘‘ Tiču li se mene?’’
‘‘ I te kako, Henare.’’
‘‘ Misliš?’’
‘‘ Tvoj jedini cilj, Henare, jest domoći se vlasti, čak i pod cijenu najgore izdaje.’’
‘‘ Tko me je to oklevetao?’’
‘‘ Nemoguće!’’
‘‘Zato što kuća pripada tebi, premda si je iz predostrožnosti prenio na ime naše
sestre. Katastarska služba raspolaže svim podacima.’’
‘‘ Sudiće ti se, i bit ćeš osuđen na smrt zbog veleizdaje. Budući da je ratno stanje, bit
ćeš zatvoren u veliki memnški zatvor, zatim ćeš biti poslan u tamnicu u Khargehu gdje ćeš
pričekati početak suđenja. U skladu sa zakonom, faraon mora spriječiti djelovanje
unutarnjih neprijatelja, prije negoli krene na bojišnicu.’’
‘‘ Ne usuđuješ me se ubiti zato što sam ti brat... Hetiti će te pobijediti! Kad budeš
mrtav, meni će predati vlast!’’
‘‘ Za jednog kralja vrlo je važno da prepozna zlo i suoči se s njim. Zahvaljujući tebi,
Henare, bit ću bolji ratnik.’’
50
Upravo kao što je Aša i obećao, Ramzes je Hetitki ponudio prebivalište u Pi Ramzesu
i doživotno uzdržavanje, koje joj je omogućavalo prehraniti se, odijevati i plaćati sluškinju.
Izvan sebe od zahvalnosti, seljanka je žalila da ne može reći kralju nešto više o Ašinoj
sudbini, ali nije znala što se s njim dalje događalo.
Ramzes se bojao onog što je bilo potpuno izvjesno, njegov prijatelj je uhićen i,
nesumnjivo, ubijen. Doduše, Aša se mogao poslužiti zadnjim lukavstvom, uvjeriti ih da radi
za Henara, dakle za Hetite, ali, jesu li mu ostavili dovoljno vremena da kaže svoje i uvjeri
ih?
Što god da mu se dogodilo, Aša je na najbolji mogući način izvršio zadatak. Njegova
kratka poruka sadržavala je samo tri riječi, ali je pomogla Ramzesu donijeti odluku o
stupanju u rat,’Kadeš. Brzo. Opasnost.’
Aša je napisao samo to, strahujući da bi poruka mogla pasti u pogrešne ruke, a nije
se smio ni povjeriti seljanki, iz straha da će ga izdati. Međutim, te tri riječi dovoljno su
govorile.
Kada je čuo da je pozvan na veliki savjet, Meba pojuri u kupaonicu i ispovraća se. Da
bi prikrio neugodan zadah, upotrijebio je svoj najopojniji miris na bazi azijske ruže.
Otkako je Henar uhićen, što je zapanjilo cijeli dvor, pomoćnik ministra vanjskih poslova
čekao je da ga bace u zatvor. Bijegom bi priznao da je Henarov suučesnik, a nije mogao ni
upozoriti Ofira, koji je i sam bio u bijegu.
Na putu do dvora, Meba je pokušavao razmisliti o svemu. Što ako Ramzes nije
sumnjao u njega? Nitko ga nije smatrao Henarovim prijateljem. Ovaj je zauzeo njegovo
ministarsko mjesto, dugo ga je držao sa strane i pozvao natrag da radi za njega, isključivo s
očitom namjerom da ga ponizi. Tako je mislio cijeli dvor, to bi mogao pomisliti i kralj. Zar
Meba ne bi mogao ispasti žrtva prema kojoj je sudbina bila pravedna tako što je kaznila
njegovog progonitelja, Henara?
Svi generali i viši časnici bili su prisutni na velikom savjetu. Faraon i velika
kraljevska supruga zauzimali su svoja mjesta za prijestoljem, jedno pored drugog.
‘‘Imajući u vidu informacije koje su nam pristigle ‘‘ izjavi Ramzes ‘‘ Egipat objavljuje
rat Hetitiji. Naše trupe će, pod mojim zapovjedništvom, već sutra ujutro krenuti na sjever.
Upravo smo caru Muvatalu poslali depešu, kojom mu službeno objavljujemo
neprijateljstvo. Neka naša zemlja pobijedi sile mraka i očuva vladavinu Zakona boginje
Maat.’’
Ramzes izljubi svoju djecu, Khaa i Meritamon, koji odmah krenuše u jurnjavu s
kraljevim psom Noćobdijom. Pod nadzorom Nedjema, bivšeg vrtlara, a sada ministra
poljoprivrede, usavršavali su uporabu hijeroglifa i igrali se igre zmija, u kojoj je trebalo
izbjeći tamna polja i domoći se svijetlih. Za dječačića i djevojčicu, ovaj dan je bio poput
drugih, razdragani, skakutali su za strpljivim Nedjemom i molili ga da im pročita neku
pripovijetku.
‘‘ Pazit ću na kraljevstvo, ne na sebe, dok ćeš ti izlagati svoj život opasnosti radi
njegove obrane.’’
‘‘ Naložio sam Seramani da ostane u Pi Ramzesu kako bih bio siguran da si zaštićena.
Ne prestaje bjesnjeti, toliko se želio obračunati s Hetitima.’’
‘‘Tek što sam se izvukla iz ponora, a ti već dovodiš svoj život u opasnost... Hoćemo li
doživjeti još koju godinu mira i sreće, kao tvoj otac i tvoja majka?’’
‘‘ Možda, pod uvjetom da pobijedimo Hetite, ne povedem li ovu bitku, Egipta više
neće biti. Ako se ne vratim, Nefertari, preuzmi ulogu faraona, vladaj i suprotstavi se
nevoljama. Od naroda koje je porazio, Muvatal je napravio robove. Stanovnici Dviju
zemalja ne smiju nikada biti dovedeni u takav položaj.’’
‘‘ Kakva god bila naša sudbina, spoznali smo što je sreća, ona sreća koja se rađa iz
svakog trenutka i širi poput mirisa ili šuma vjetra u krošnjama drveća. Tvoja sam,
Ramzese, kao što val pripada moru i cvijet otvorenih latica osunčanom polju.’’
Lijeva naramenica Nefertarine haljine sklizne sama od sebe na njegovo rame. Kralj
poljubi vrelu, mirišljavu kožu, a ruke mu polako potražiše podatno kraljičino tijelo.
Vrt je preletjelo jato divljih gusaka dok su se Ramzesova i Nefertarina tijela stapala u
žaru požude.
Malo prije svanuća, Ramzes se obukao na „čistom mjestu" hrama boga Amona i
posvetio tekuću i krutu hranu koja će biti korištena tijekom obreda. Faraon je zatim
napustio čisto mjesto i promatrao rađanje sunca, svog zaštitnika, koje bi boginja neba
progutala na zapadu da bi ga ponovno rodila na istoku, nakon žestoke borbe sa silama
mraka. Nije li to bila ona ista borba koju će Setijev sin povesti protiv hetitskih hordi?
Zvijezda koja uskrsava pojavila se između dva brijega na horizontu, na kojima su, prema
drevnim legendama, rasla dva ogromna stabla od tirkiza i razmicala se da bi napravila
prolaz svjetlosti.
‘‘ Pozdrav tebi, svjetlosti, što rodi prvobitnu vodu, što se javlja na površini zemlje,
što obasjava Dvije zemlje svojom ljepotom, ti si duša koja živi i proizlazi iz samog života,
premda nitko ne zna odakle potječeš. Ploviš nebom poput sokola šarenog perja i uklanjaš
zlo. Barka noći je s tvoje desne strane, barka dana s lijeve, posada barke svjetlosti je
radosna.’’
Možda Ramzes nikada više neće prenijeti ovu poruku, ako ga u Kadešu snađe smrt,
ali, nečiji će ga glas naslijediti, i poruka svjetlosti neće biti izgubljena.
Dok su trupe izlazile iz vojarni i kretale u smjeru glavnih vrata prijestolnice, Ramzes
se, napustivši Amonov hram, zaputio dvokolicama ka hramu boga Seta, podignutom u
najstarijem dijelu grada, gdje su, mnogo stoljeća ranije, bili utvrđeni osvajači Hiksi.
Faraoni su u njemu čuvali svetinju posvećenu najmoćnijoj sili u svemiru, koja je mogla
otjerati zlo. Seti, koji je kao čovjek predstavljao boga Seta, uspio je ovladati njome, a tajnu
je prenio svome sinu.
Ramzes danas nije dolazio prkositi bogu Setu, već izvršiti magijski čin,
poistovjećujući Seta sa sirijskim i hetitskim bogom oluje, kako bi prisvojio energiju groma
kojom će udariti po neprijatelju.
Svjetlost koja je prožimala crvene oči polako nestane. Set je prihvatio faraonov
zahtjev.
Svećenik Madijama i njegova kći zabrinuto su iščekivali Mojsija koji se trebao vratiti
još prije dva dana, zajedno s velikim stadom ovaca koje je odveo na ispašu. Povučen i
nepristupačan, starčev zet je meditirao u planinama, doživljavajući povremeno neobične
vizije. Odbijao je odgovoriti na pitanja koja mu je supruga postavljala, a nisu ga više
privlačile ni igre sa sinom, kojem je dao ime "Prognanog"
‘‘ Ne vjerujem.’’
‘‘ Ne znam i ne želim znati. Mojsije je častan čovjek i dobar radnik, što više tražiti?’’
‘‘ Vidio sam plamen kako se diže iz grma. Sav je bio u vatri, ali nije izgorio. Iz središta
grma, Bog me je pozvao. Otkrio mi je Svoje ime i povjerio mi zadatak. Bog je onaj koji jest, i
moram ga poslušati.’’
51
Hetitska vojska je bila raspoređena ispred bedema prijestolnice. S vrha jedne kule za
motrenje svećenica Putuhepa je promatrala kako se raspoređuju najprije dvokolice, zatim
strijelci i na kraju pješaštvo. Svojom savršenom discipliniranošću oličavali su nesalomivu
snagu carstva, zahvaljujući kojoj će Ramzesov Egipat uskoro biti podčinjena provincija.
‘‘ Ovako će završiti svaki vojnik koji bude oklijevao pred neprijateljem, ovako će ga u
plamenu progutati bog oluje!’’
Ovom magijskom ceremonijom, Uri Tešup je trupama davao čvrstinu koja neće
popustiti ni pred kakvim sukobom, ma koliko bio okrutan.
Carev sin ispruži mač ka Muvatalu u znak pokornosti. Carske dvokolice krenuše
prema Kadešu koji će se pretvoriti u groblje egipatske vojske.
Pobjeda u Tebi i Boginja Mut je zadovoljna, dva divna Ramzesova konja, vukli su
kraljevske dvokolice na čelu vojske sastavljene od četiri divizije i pet tisuća ljudi, pod
zaštitom bogova Amona, Raa, Ptaha i Seta. Generali divizija izdavali su zapovjedi
zapovjednicima trupa, glavnim poručnicima i zastavnicima. Što se tiče pet stotina
dvokolica, one su bile podijeljene u pet pukova. Vojnička oprema se sastojala od tunike,
bluze, oklopa, kožnih štitnika za noge, kacige, sjekirice s obostranim šječivom, ne
računajući mnogobrojno oružje koje će biti raspodijeljeno, kada dođe vrijeme, od strane
pisara intendanture.
Ramzesov štitonoša Mena, iskusan vojnik koji je dobro poznavao Siriju, nije bio
nimalo sretan zbog prisutnosti ogromnog nubijskog lava Krvnika čija je griva lepršala na
vjetru dok se kretao uz dvokolice.
U mjestu koje je nosilo ime "Prebivalište doline cedrova", nedaleko od Biblosa, kralj
je zapovjedio grupi od tri tisuće ljudi, stacioniranih na tom mjestu kako bi spriječili upade
u protektorate, da nastave prema sjeveru, sve do Kadeša, i da zauzmu borbeni položaj na
sjeveroistoku. Generali su se protivili takvoj strategiji, tvrdeći da će pričuvne jedinice naići
na snažan otpor i da će biti odsječene uz more, međutim, Ramzes je odbacio njihove
prigovore.
Put do Kadeša koji je kralj izabrao vodio je preko bazena Beka, između libanonskih
planina i Anti Libanona, kroz negostoljubive, surove predjele koji su ostavili snažan dojam
na egipatske vojnike. Neki od njih su znali da su muljevite baruštine prepune krokodila, a
planine obrasle šumom legla medvjeda, hijena, divljih mačaka i vukova.
Lišće čempresa, jela i cedrova bilo je tako gusto da, dok su prolazili kroz šume, sunce
uopće nije dopiralo do izbezumljenih vojnika. Jedan general je morao intervenirati kako bi
smirio paniku koja je počela obuzimati pješake i uvjerio ih da neće pomrijeti od
nedostatka zraka.
Krajem svibnja počele su kiše, a vojnici su vlagu teško podnosili. Međutim, izobilje
ukusne hrane i puni trbusi pomagali su im da zaborave na poteškoće.
Ramzes prozove svog štitonošu. Raširi veliku kartu. Oronta Prvi gaz Tvrđava Kadeša
Drugi gaz Šuma Labu i Egipatska vojska
‘‘ Mi smo ovdje ‘‘ pokaza Ramzes ‘‘ na rubu šume, na istočnoj obali Oronte. Po izlasku
iz šume nailazimo na prvi gaz, koji nam omogućava da prijeđemo rijeku izvan dohvata
hetitskih strijelaca raspoređenih po kulama tvrđave. Drugi gaz, koji je više na sjeveru,
mnogo im je bliži. Proći ćemo u širokom luku oko utvrde i postavit ćemo logor na
sjeveroistoku, kako bismo im prišli s leđa. Jeste li zadovoljni planom?’’
‘‘ Ako je Muvatal osrednji vojskovođa, postupit će upravo tako. Ali on je car Hetitije!
Napast će nas istovremeno u šumi, na gazu i ispred utvrde, odsjeći će glavninu naših trupa
i spriječiti nas da uzvratimo udarac. Hetiti neće napraviti grešku i ostati u obrambenom
položaju, zar da zarobe ofenzivne snage u jednoj šumi? Priznajte da bi takva odluka bila
preglupa!’’
‘‘ Izbor terena može biti presudan. ‘‘ iznese svoje mišljenje general Setove divizije. ‘‘
Borba u šumi nije naša specijalnost, daleko od toga, više bi nam odgovaralo ravan,
slobodan teren. Prijeđimo Orontu prije šume.’’
‘‘ Vjetar bi mogao okrenuti vatru prema nama, drugo, izgorjeli i oboreni trupci
usporili bi naše napredovanje.’’
‘‘ Bolje bi bilo da smo krenuli putem uz more ‘‘ izjavi general Raove divizije, sam sebi
proturječeći ‘‘ i da smo napali Kadeš sa sjevera.’’
‘‘ Glupost. ‘‘ izjavi njegov kolega iz Ptahove divizije. ‘‘Uz puno poštovanje prema
Njegovom veličanstvu, pozadinske trupe nemaju nikakve šanse uspostaviti vezu s nama.
Hetiti su oprezni, sigurno su postavili gomilu vojnika pokraj priobalnog puta, kako bi
odbili mogući napad. Najbolja strategija upravo je ona koju smo prihvatili.’’
‘‘ Sigurno ‘‘s podsmjehom dobaci general Setove divizije ‘‘ ali nismo u mogućnosti
nastaviti dalje! Predlažem da pošaljemo tisuću pješaka u šumu i vidimo kako će odgovoriti
Hetiti.’’
‘‘Tisuću mrtvih će nas učiniti pametnijim? ‘‘ upita Ramzes. General Raove divizije
nije znao što bi odgovorio.
‘‘ Treba li se povući prije borbe? Hetiti će nam se smijati, a ugled Vašeg veličanstva
bit će ozbiljno poljuljan.’’
‘‘ Što će se dogoditi s mojim ugledom ako odvedem vojsku u propast? Egipat je taj
koji treba spasiti, ne moju slavu.’’
‘‘ Kao krotitelj zmija, volim raditi sam ili sa svojom pratiljom. Ako bih pošao sa
stotinjak vojnika, ne bih uspio vidjeti ni jednu jedinu kobru.’’
‘‘ Pošaljimo malu grupu ljudi u šumu. ‘‘ predloži Setau. ‘’Ako je uspiju proći,
procijenit će kolike su neprijateljske snage. Tada ćemo znati kako napasti.’’
Seatau osobno preuzme vodstvo nad grupom od desetak mladih i dobro obučenih
vojnika, naoružanih praćkama, lukovima i bodežima. Svi su se znali kretati bešumno.
Čim su ušli u šumu, u kojoj je usred podneva vladao mrak, raštrkaše se, često dižući
pogled ka krošnjama drveća u kojima su se, visoko na granama, mogli skrivati strijelci.
Setau je dobro napregnuo svoja osjetila, ali nije uspio primijetiti ni traga od
neprijatelja. Prvi je izašao iz šume i čučnuo na gustu travu. Uskoro su mu se pridružili i
njegovi pratitelji, iznenađeni što je sve prošlo glatko.
‘‘ Tamo. ‘‘ pokaza Setau, upirući prstom u smjeru tri hrasta nedaleko od gaza. ‘‘ Nešto
se miče.’’
Članovi grupe požurili su opkoliti mjesto. Jedan od njih je ostao u pozadini, kako bi
mogao upozoriti Ramzesa, u slučaju da njegovi drugovi upadnu u klopku. Ali čitava
operacija je prošla glatko. Egipćani su zarobili dvojicu ljudi koji su, sudeći po izgledu, bili
vođe beduinske bande.
52
Jedan od njih bio je visok i mršav, drugi, srednje građe, ćelav i bradat. Ni jedan ni
drugi nisu se usuđivali podići pogled ka egipatskom faraonu.
‘‘ Vaša imena?’’
‘‘ Zašto?’’
Amos počne gristi usne, dok je Badeš još više objesio glavu.
‘‘ I vi ste prihvatili.’’
‘‘Nije bilo pregovora Veličanstvo, zato što u Kadešu nema nijednog hetitskog
velikodostojnika. U tvrđavi su samo Sirijci.’’
‘‘ Napustila je Kades prije više od petnaest dana. Prema riječima starješine utvrde,
vojska se rasporedila ispred Alepa, više od sto i pedeset kilometara odavde, kako bi imala
dovoljno mjesta za svojih stotinjak novih dvokolica. Moj prijatelj i ja oklijevali smo krenuti
na toliki put.’’
‘‘ Ne, Veličanstvo... Ali su ih nomadi, poput nas, upozorili na ogromne razmjere vaših
trupa. Nisu pretpostavljali da raspolažete tako velikim snagama, pa su se radije povukli na
teren koji im više odgovara.’’
‘‘Preklinjem vas za oprost, Veličanstvo! Kao i mnogi drugi, vjerovao sam u nadmoć
Hetita... Znate da nam ti divljaci nisu ostavili mogućnost izbora, ili ćemo ih slušati, ili će nas
pobiti.’’
Ratni savjet se ponovno sastao. U očima generala, Setau je postao osoba dostojna
poštovanja i odlikovanja.
‘‘ Ako su Hetiti izbjegli ovdje se sukobiti s nama, to je stoga što nas žele odvući na
teren koji im više odgovara. ‘‘ zaključi Setau. ‘‘ Zar ne bi bilo mudro zauzeti ovu utvrdu i
pretvoriti je u pozadinsku bazu, umjesto da sve svoje divizije pošaljemo u bitku i tako
igramo po pravilima koja nam nameće neprijatelj?’’
‘‘ Ne slažem se, budući da hetitska vojska više ne štiti Kadeš, brzo ćemo ga osvojiti.
Možda ćemo čak uspjeti uvjeriti Sirijce da se predaju, kako bi izvukli žive glave.’’
‘‘ Opkolit ćemo Kadeš i zauzet ćemo ga. ‘‘ odluči Ramzes. ‘‘ Ovaj kraj ubuduće će biti
pod faraonovom vlašću.’’
Predvođena kraljem, Amonova divizija prođe šumu Labui, pregazi prvi plićak, izađe
na zaravan i stane sjeverozapadno od veličanstvene tvrđave, okružene bedemima sa
zupčastim otvorima, s ukupno pet kula sa kojih su Sirijci promatrali kako se Raova divizija
postavlja točno ispred utvrde. Ptahova divizija se ulogorila u blizini gaza, a Setova je ostala
na rubu šume. Sljedećeg dana, nakon noći i jutra odmora, egipatske jedinice će se spojiti
prije nego što opkole Kadeš i zadaju prvi udarac.
Ramzes je nahranio svoje konje i svog lava čiji je apetit bio nesmanjen. Dok je logor
tonuo u san a zvijezde zaposjedale nebo, kralj nije skidao pogled s tog zlokobnog
utvrđenja za koje je njegov otac procijenio da je bolje ne osvajati ga. Bit će to snažan
udarac za hetitsko carstvo, kad ga se Egipćani budu dokopali. Ramzes će u njemu smjestiti
garnizon s elitnim jedinicama, koje će štititi Egipat od invazije.
Ramzes legne u krevet čije su noge bile izrađene u obliku lavljih šapa i položi glavu
na jastuk s uzorkom papirusa i lotosa, koje mu svojom profinjenošću izmamiše osmijeh,
kako su ljepote Dviju zemalja bile daleko! Čim je sklopio oči, pred njim se pojavi uzvišen
Nefertarin lik.
‘‘ Ustaj, Henare.’’
‘‘ Više nisi ništa, tvoje ime će se zauvijek zatrti. Diži se, ili ćeš se upoznati s mojim
bičem.’’
U velikom memfiškom zatvoru, kraljev stariji brat nije imao nikakva zaduženja. Za
razliku od ostalih osuđenika koje su slali na težak rad u poljima ili popravljati nasipe, on je
samo čamio u ćeliji, u koju su mu dva puta dnevno donosili hranu.
‘‘ Ne prije nego što zarijem bodež u tvoje! Hetiti će srušiti Ramzesa i osloboditi me.’’
Henar se namršti.
‘‘ Radoznao si, pisarčiću, previše radoznao... Sumnjaš da sam bio dovoljno jak da bih
sam djelovao?’’
‘‘ Ako progovoriš, uvjeti u kojima ćeš izdržavati kaznu bit će manje strašni.’’
‘‘ Neću još dugo biti zatočen. Da sam na tvom mjestu, pisarčiću, dao bih se u bijeg!
Moja osveta nikoga neće zaobići, pogotovo ne tebe.’’
‘‘ Vodite ga.’’
Čuvari uguraše Henara u kola u koja su bila upregnuta dva vola, jedan policajac je
držao uzde. Do zatvora su ga pratila još četiri policajca na konjima.
Henar je sjedio na grubo istesanoj dasci. Osjećao je svaki kamičak na putu, ali su ga
bol i neudobnost ostavljali ravnodušnim, činjenica da je bio tako blizu vrhovnoj vlasti, a
sada pao tako nisko izazivala je u njemu neodoljivu potrebu za osvetom.
53
Jutro je bilo tmurno a tvrđava obavijena maglom. Njeni impozantni obrisi i dalje su
prkosili egipatskoj vojsci, zaštićena u isto vrijeme Orontom i šumovitim brežuljcima,
tvrđava je djelovala neosvojivo. S uzvišenja na kojem su kralj i Amonova divizija zauzeli
položaj, Ramzes je mogao vidjeti Raovu diviziju, raspoređenu na zaravni koja se pružala
točno ispred utvrde, i Ptahovu diviziju, između šume Labiii i prvog gaza. Uskoro bi i ona
trebala prijeći preko rijeke, praćena Setovom divizijom.
Malo poslije podneva, pod žarkim suncem koje se najzad pojavilo na nebu, Ramzes
optičkim signalima izda zapovijed da se Ptahova divizija stavi u pokret, vojska se
uskomešala i počela prelaziti gaz. Obaviještena od strane glasnika, ubrzo se i Setova
divizija počela kretati u šumi Labui. Iznenada, začu se grmljavina.
Bujica hetitskih dvokolica prelazila je drugi plićak, bliže utvrdi, i jurila prema Raovoj
diviziji, drugi val, ogroman i brz, obrušavao se na Ptahovu diviziju. Iza dvokolica su trčale
na tisuće pripadnika pješaštva, prekrivši brda i doline poput najezde skakavaca.
Ramzes je bio zatečen brojem neprijatelja, ali mu je sve postalo jasno kada se
pojavio Muvatal.
Oko cara Hetitije, koji je stajao uspravno na svojim dvokolicama, bili su prinčevi
Sirije, Mitanije, Alepa, Ugarita, Karkemiša, Arzava i mnogih drugih manjih kneževina koje
je Hatušil, po carevom nalogu, uvjerio da se pridruže Hetitima kako bi pregazili egipatsku
vojsku.
Savez...
Muvatal je ujedinio, u najveći savez koji je ikada postojao, sve barbarske zemlje koje
su se pružale ka morskoj obali, dostavivši im ogromne količine zlata i srebra.
Četrdeset tisuća ljudi i tri i pol tisuće dvokolica udarile su u loše raspoređenu i
zatečenu egipatsku vojsku. Stotine pješaka palo je pod neprijateljskim strijelama, a
dvokolice su se prevrtale i zakrčile gaz. Preživjeli su trčali prema šumi Labui da bi u njoj
pronašli spas, sprečavajući svako djelovanje Setove divizije. Ovaj dio egipatske vojske nije
se više mogao uključiti u bitku, jer bi bio previše lagan plijen za neprijateljske strijelce.
Gotovo su sve dvokolice Ptahove divizije bile uništene, dok su odredi dvokolica
Setove divizije bili primorani ostati nepomični. U dolini je zavladao užas. Raova divizija
bila je prepolovljena, ljudi su obezglavljeno pokušavali pobjeći. Neprijatelji su udruženim
snagama kosili Egipćane, lomili im kosti i raspolavljali trupove, zabadali koplja u slabine i
noževima porili trbuhe.
Ostao je još posljednji udarac koji će im nanijeti. Amonova divizija i faraonov logor,
još uvijek netaknuti, neće se dugo odupirati urlajućoj hordi koja će se okomiti na njih.
Time će Muvatalova pobjeda biti potpuna, nakon Ramzesove smrti, faraonski Egipat
napokon će pognuti glavu i podčiniti se Hetitiji.
‘‘ Oče, što se događa? ‘‘ upita Uri Tešup. ‘‘ Zašto nisam obaviješten da krećemo u
ofenzivu, ja, vrhovni zapovjednik i general vojske?’’
‘‘To je moja zapovijed Uri Tešupe, zaboravljaš glavnu stvar, nisam ti povjerio
zapovjedništvo nad savezničkom vojskom.’’
Uri Tešup baci pogled pun mržnje Hatušilu i maši se rukom za dršku svog mača.
Hetitski konjanici srušili su bedem od oklopa koji je štitio faraonov logor. Nekolicina
egipatskih vojnika koji su pokušali pružiti otpor završili su probodeni kopljima. Poručnik
odreda dvokolica je urlao, zapovijedajući bjeguncima da se vrate i bore, hetitska strijela
proletjela mu je točno kroz usta, i časnik izdahnu stišćući zubima oružje koje mu je
oduzelo život.
‘‘Gospodaru ‘‘ uzviknu štitonoša Menu ‘‘ vi koji branite Egipat, vi koji ste uzor
plemenitosti, pogledajte! Uskoro ćemo biti sami ispred tisuće neprijatelja! Nemojmo
ostajati ovdje... Bježimo!’’
‘‘ Veličanstvo, preklinjem vas! To nije hrabrost, već ludost. Spasite svoj život,
potrebni ste zemlji.’’
Ramzes stavi na glavu plavu krunu i obuče oklop, koji se sastojao od pregače i
gornjeg dijela prekrivenog malim metalnim pločicama. Oko ruku je stavio zlatne grivne s
kopčama od lazurita u obliku patke zlatnog kljuna. Mirno, kao da je dan počeo sasvim
uobičajeno, kralj je stavio na konje pokrovce od pamuka, u crvenoj, plavoj i zelenoj boji.
Glave Pobjede u Tebi, mužjaka, i kobile. Boginja Mut je zadovoljna, krasile su predivne
kićanke od crvenog perja s plavim rubovima.
Ramzes se popne na svoje dvokolice od drveta popločanog zlatom, dugačke tri metra, čija
se osnova oslanjala na osovinu i rudu. Komadi su bili iskrivljeni pod vatrom, obloženi
listićima zlata i spojeni klinovima. Dijelovi izloženi trenju bili su pojačani kožom. Okovi
kola, otvorenih straga, bili su napravljeni od dasaka popločanih zlatom, a gazište od
upletenog remenja.
Ramzes obavi uzde oko struka kako bi mu ruke ostale slobodne, njegovi konji bili su
pametni i hrabri, jurnut će ravno u okršaj. Gromoglasna rika utješi kralja, pored sebe je
imao svog vjernog lava Krvnika, koji će se boriti zajedno s njim sve do smrti.
Lav i par konja, to su bila posljednja tri kraljeva saveznika. Odredi dvokolica i
pješaštvo Amonove divizije razbježalu su se pred neprijateljem.
‘Ako napraviš grešku’, rekao mu je Seti, ‘ne optužuj nikog drugog već samog sebe i
ispravi je. Bori se kao bik, lav i sokol, budi munjevit poput oluje. U suprotnom, bit ćeš
poražen.’
U dolini više ništa nije ostalo od Raove divizije, čiji su se preživjeli razbježali prema
jugu. Ostaci Ptahove i Setove divizije bili su blokirani na istočnoj obali Oronte. Što se tiče
Amonove divizije, koja se većim dijelom sastojala od elitnih jedinica dvokolica, ona se
ponijela odvratno kukavički. Na prvi udar neprijateljskih snaga, nastalo je rasulo. Nije bilo
nijednog višeg časnika, nijednog zastavnika, nijednog strijelca spremnog boriti se. Bez
obzira na čin, vojnici su samo gledali kako će izvući žive glave, zaboravljajući na Egipat.
Mena, kraljev štitonoša, klečao je na koljenima, rukama prekrivši oči, da ne bi vidio kako
mu se neprijatelj približava.
Pet godina vladavine, pet godina Ramzesovog truda da ostane vjeran Setovom duhu
i nastavi graditi sretnu i bogatu zemlju, pet godina koje su se završavale propašću. Ovo je
bio samo uvod u invaziju na Dvije zemlje i porobljavanje naroda. Jedino što će Nefertari i
Tuja moći učiniti bit će da hrabro pruže otpor navali grabljivaca koji će preplaviti Deltu i
razoriti dolinu Nila.
Tu se Ramzes razljuti.
‘‘ Prozivam te, oče Amone! Smije li jedan otac zaboraviti na svog sina, samog, usred
gomile neprijatelja? Zašto si se tako ponio, zar sam ti i jedan jedini put odbio poslušnost?
Sve daleke zemlje udružile su se protiv mene, moji su se vojnici razbježali, premda ih je
mnogo, i evo me samog, bez pomoći. A tko su ti divljaci ako ne okrutna stvorenja koja ne
poštuju Zakon boginje Maat? Za tebe, svog oca, izgradio sam hramove, svakoga dana ti
prinosio darove. Uživao si u mirisima najfinijeg cvijeća, tebi sam izgradio ogromne pilone,
podigao barjake na koplja da bih objavio tvoju prisutnost u svetištima, iscrpio rudnike
kamena Elefantine za obeliske u tvoju slavu. Prozivam te, oče Amone, zato što sam sam,
potpuno sam. Radio sam za tebe s ljubavlju u srcu, učini i ti za onog koji je činio, u ovim
trenucima nevolje. Amon mi vrijedi više nego milijun vojnika i stotine trisuća dvokolica.
Mnoštvo ne znači ništa, Amon je djelotvorniji od svake vojske.
Ograda koja je štitila ulaz u središnji dio logora popusti, oslobađajući put za juriš
dvokolica. Za manje od jedne minute, završit će Ramzesov život.
54
‘‘ Umrijet će kao ratnik. ‘‘ reče car. ‘‘ Vladar takvog kova bio bi dostojan biti hetitski
vladar. Za pobjedu ponajprije možemo zahvaliti tebi, Hatušile.’’
‘‘ Ona dva beduina savršeno su odigrala svoje uloge. Zahvaljujući njihovom lažnom
svjedočenju, Ramzes je bio uvjeren da smo daleko od Kadeša.’’
‘‘ Uri Tešup nije bio u pravu kad se protivio tvom planu i zalagao za borbu ispred
utvrda. Imat ću u vidu njegovu grešku.’’
‘‘ Zar nije najvažnije to što je savez trijumfirao? Zahvaljujući osvajanju Egipta, naša
zemlja će još vjekovima cvjetati.’’
On više nije bio usamljeni, poraženi vojskovođa koji vodi svoju posljednju bitku, već
kralj neumoljive ruke kojem po snazi nije bilo ravnog, razorni plamen, blistava zvijezda,
silan vjetar, divlji bik oštrih rogova, sokol koji će kandžama rastrgnuti svakog tko mu se
suprotstavi. Ramzes je odapinjao strijelu za strijelom, koseći kočijaše hetitskih dvokolica.
Bez ruke koja bi ih vodila, konji se stanu propinjati i padati jedan preko drugog, od
isprevrtanih dvokolica nastane strašan metež.
Nubijski lav Krvnik napravio je pokolj. Sa svojih tristo kilograma čiste snage,
kandžama je komadao neprijatelje, a očnjacima dugim deset centimetara bušio vratove i
lubanje. Njegova veličanstvena griva je plamtjela, a šape udarale koliko snažno, toliko i
precizno.
‘‘ To nije čovjek ‘‘ uzviknu on ‘‘ već bog Set osobno, jedino biće koje ima moć
pobijediti tisuće ratnika! Gledajte, kad ga krenu napasti, ruke im onemoćaju, tijelo se
ukoči, zaborave kako se koriste koplje i luk!’’
Jednom hetitskom gorostasu pođe za rukom ščepati rub gornjeg dijela dvokolica i
zavitlati nožem, međutim njegov oklop počne gorjeti i on izdahnu, zahvaćen vatrom. Ni
Ramzes ni lav nisu posustajali, faraon je osjećao da njegovom rukom upravlja Amonova,
da je bog pobjede iza njega i daje mu moć koja je veća od moći cjelokupne vojske. Poput
oluje, kralj Egipta je rušio neprijatelje kao da su od slame.
‘‘ Ramzes je bog...’’
‘‘ Možda je njegova hrabrost nadljudska, ali on je ipak samo čovjek. Krenite, prinče,
povratite vjeru našim vojnicima i bitka će biti okončana.’’
Hatušil uperi pogled ka brežuljcima na zapadu i ostane zaprepašten zbog onog što je
ugledao.
‘‘ Odakle dolaze?’’
‘‘Uri Tešup je odbio blokirati taj prolaz, uz obrazloženje da se nijedan Egipćanin neće
usuditi njime krenuti.’’
Nekoliko vojnika posluša, tek što su se okrenuli, kandže lava im razderaše lica i
grudi.
Kada je princ Alepa ugledao Ramzesove zlatne dvokolice kako jure prema njemu,
prestravljeno razrogači oči i odustane od borbe. Svojim konjem stane gaziti po hetitskim
saveznicima, pokušavajući umaknuti faraonu. Princ u panici ispusti uzde, životinja se ote i
baci u Orontu, gdje je već gomila dvokolica bila završila, negdje na dnu ili odnesena
maticom. Vojnici su se batrgali u glibu, neki su pokušavali plivati, neki su se već bili
podavili, svima je bilo draže zagnjuriti u vodu nego se suočiti sa zastrašujućim
božanstvom sličnim nebeskoj vatri.
‘‘ Što se to događa, Hatušile... Zar je moguće da jedan čovjek svlada cijelu vojsku?’’
‘‘ Razmišljajmo o tome kako sačuvati vaš život i nastaviti borbu na drugi način.’’
‘‘ Što predlažeš?’’
‘‘ Sklonimo se u tvrđavu.’’
‘‘ Nemamo izbora. ‘‘ zaključi Hatušil. ‘‘ Ako krenemo bježati na sjever, Ramzes će nas
goniti svojim trupama.’’
‘‘ Požurimo, Veličanstvo!’’
Muvatal nevoljko podiže desnu ruku i ostane u tom položaju nekoliko sekundi, koje
su mu izgledale kao vječnost. Bio je to znak za povlačenje.
Pribravši se, princ Alepa uspije se izmigoljiti vojniku koji ga je spasio, plivajući
prijeđe rijeku i pridruži se saveznicima na putu do Kadeša. Strijelci pričuvnih jedinica u
međuvremenu su pobili na stotine bjegunaca.
Egipćani su išli od leša do leša i svakome odsijecali po jednu ruku, radi jezive
evidencije koja će ući u službeni arhiv. Nitko se nije usuđivao prići faraonu, Krvnik je ležao
ispred konja poput sfinge. Sav umrljan od krvi, Ramzes siđe s pozlaćenih dvokolica i
pomilova lava i konje. Vojnike, koji su nepomično čekali kraljevu reakciju nije udostojao ni
pogleda.
Mena je prvi odlučio prići mu. Štitonoša se tresao i teškom mukom vukao noge.
Hetitska vojska i njeni preživjeli saveznici velikom brzinom su hitali preko drugog
gaza, prema velikim vratima tvrđave Kadeš, Egipćani više nisu imali mogućnosti umiješati
se kako bi spriječili Muvatala i njegove da se sklone u zaklon.
‘‘ Veliki vođa hetitske vojske ustuknuo je pred vama ‘‘ nastavi Mena ‘‘ i dao se u bijeg,
vi sami ste pobili tisuće ljudi! Tko će moći opjevati vašu slavu?’’
‘‘ Jesam, Veličanstvo, to sam ja, vaš štitonoša, vaš vjerni sluga, hoćete li nam oprostiti
naše greške, sad kad smo pobijedili?’’
55
Doduše, Muvatal, Hatušil, Uri Tešup i nekolicina njihovih saveznika, poput princa
Alepa, bili su živi i zatvoreni u tvrđavi, međutim, mit o nepobjedivosti hetitske vojske bio
je srušen. Poginuo je veliki broj prinčeva koji su stali uz cara Hetitije, neki su se podavili,
neki završili probodeni strijelama. Ubuduće će kneževine, kako velike tako i male, znati da
Muvatalova vojska nije dovoljna da ih zaštiti od Ramzesovog bijesa.
Faraon je u svoj šator pozvao sve preživjele časnike, među kojima su bili i generali
Ptahove i Setove divizije.
Premda su svi bili sretni zbog pobjede, nitko se nije smiješio. Na svom prijestolju od
pozlaćenog drveta, Ramzes je izgledao poput gnjevnog sokola. Svi su osjećali da je
spreman baciti se na svoje žrtve.
‘‘ Svi časnici, ovdje prisutni, bili su zaduženi da zapovijedaju. ‘‘ izjavi on. ‘‘ Svi ste
imali koristi od svog čina. Svi ste se ponijeli kao kukavice!, Živite lagodno, imate lijepe
kuće, oslobođeni ste poreza, poštuju vas i zavide vam, a vi, zapovjednici moje vojske,
posakrivali ste se u trenutku bitke i svi zajedno se ponijeli kao kukavice.’’
‘‘ Veličanstvo...’’
‘‘ Više vam ne mogu vjerovati. Sutra ćete se ponovno razbježati i razletjeti kao vrapci
kojima prijeti opasnost. Zato vas lišavam položaja. Budite sretni da ćete ostati u vojsci kao
obični vojnici, da možete služiti svojoj zemlji, zaslužiti plaću i jednog dana se povući u
mirovinu.’’
Istog dana, kralj je imenovao nove časnike, izabrane iz redova rezervnih jedinica.
Već sljedećeg dana nakon pobjede, Ramzes zapovjedi prvi napad na tvrđavu Kadeš.
Na vrhovima kula lepršali su hetitski barjaci.
Natmuren, Ramzes je sazvao novi ratni savjet, čiji su se članovi nadmetali tko će
pokazati veći žar, kako bi se istakao pred kraljem. Sit njihovog brbljanja, on ih sve otpusti
a pored sebe zadrži samo Setaua.
‘‘ Lotos i ja ćemo spasiti desetine života ‘‘ izjavi on ‘‘pod uvjetom da sami ne
poumiremo od iscrpljenosti. Kakvim tempom radimo, uskoro će nam ponestati lijekova.’’
‘‘ Priroda koja nas okružuje raspolaže velikim bogatstvima, Lotos i ti ćete u njoj
pronaći potrebne sastojke za lijekove koje pripremate.’’
‘‘ Daj mi je.’’
Doći ću sam, moj brat će doći sam, sutra, kad sunce bude u zenitu.’
Pod šatorom su bila postavljena dva prijestolja, jedan nasuprot drugome. Između
njih bio je nizak stolčić na kojem su stajale dvije čaše i mali krčag sa svježom vodom.
Dva vladara sjedoše istovremeno, ne skidajući pogled jedan s drugog. Premda je bilo
toplo, Muvatal je bio odjeven u dugačak crveno crni vuneni ogrtač.
‘‘ Sretan sam što imam priliku sresti se sa svojim bratom, faraonom Egipta, čija je
slava svakim danom sve veća.’’
‘‘ U tom smislu, moj brat Ramzes nema mi na čemu zavidjeti. Okupio sam nepobjediv
savez, a ti si ga pobijedio. Kakve te to božanske sile štite?’’
‘‘ I to su oružja rata! Bio bi poražen da te nije nadahnula natprirodna sila. Duša tvog
oca Setija ispunila te je bezumnom hrabrošću, ona te je primorala da zaboraviš na strah i
poraz.’’
‘‘ Na tisuće je ljudi mrtvo zbog osvajačke politike Hetitije, nije vrijeme za prazne
priče. Jesi li se spreman predati?’’
‘‘ Sa mnom je moj brat Hatušil, moj sin Uri Tešup, moji vazali i moji saveznici. Ako se
predamo, carstvo će biti obezglavljeno.’’
‘‘ Tvoji prvi napadi bili su neuspješni, ako tako nastaviš, izgubit ćeš mnogo ljudi a
nećeš ni okrhnuti zidine Kadeša.’’
‘‘ Zar je nisi prozreo? Sastojat će se u strpljivosti. Ima vas mnogo, zatvoreni ste u
tvrđavi, pričekat ćemo da vam ponestane hrane. Nije li brza predaja bolja od dugotrajne
patnje?’’
‘‘ Moj brat Ramzes loše poznaje ovu tvrđavu. U njenim ogromnim skladištima nalaze
se velike količine hrane, dovoljne da izdržimo višemjesečnu opsadu. Osim toga, uvjeti
života mnogo su bolji od uvjeta u kojima je egipatska vojska.’’
‘‘ Obično razmetanje.’’
‘‘ Nikako, brate, nikako! Osim toga, vi Egipćani ste daleko od svog sjedišta i čekaju
vas sve teži i teži dani. Svi znaju da mrzite biti daleko od svoje domovine, a ni Egiptu nije
ništa draže biti bez svog faraona. Doći će jesen, zatim zima, i donijet će hladnoću i bolesti.
Bit će tu sigurno razočaranja i umora. Budi siguran u ovo, brate Ramzese, bit će nam lakše
nego vama. I nemoj računati da ćemo ostati bez vode, u Kadešu su bunari puni, a
raspolažemo i jednim izvorom u središtu utvrde.’’
Ramzes otpije malo vode, ne zato što je bio žedan, već da bi se pripremio i dobio na
vremenu kako bi razmislio. Muvatalove riječi imale su smisla.
‘‘ To više nije običaj, ipak, volim da moj peharnik prvi proba jela koja su mi
namijenjena. Moj brat Ramzes morao bi znati da je jedan njegov prijatelj iz djetinjstva,
mladi i blistavi diplomat Aša, uhapšen dok je, prerušen u trgovca, obavljao svoju špijunsku
misiju. Da sam postupio po našim zakonima, on bi već bio mrtav, ali, pretpostavljao sam da
bi ti bio sretan da ti se pruži mogućnost spasiti dragog prijatelja.’’
‘‘ Aša nije samo tvoj prijatelj, već i pravi poglavar egipatske diplomacije i najbolji
poznavatelj Azije. Ako je čovjek neosjetljiv, kralj neće žrtvovati jednu od glavnih figura
svoje igre.’’
‘‘ Što predlažeš?’’
‘‘ Mir... Nemoguće!’’
‘‘ Razmisli, brate Ramzese, nisam iskoristio cijelu hetitsku vojsku u ovoj bici.
Pričuvne snage će požuriti priteći mi upomoć, a ti ćeš, uz opsadu koju držiš, morati voditi i
druge bitke. Takvi napori nadilaze tvoje mogućnosti, i što se tiče ljudi i oružja, a tvoja
pobjeda će se pretvoriti u propast.’’
56
Vrata Ašine ćelije se otvoriše. Unatoč svojoj hladnokrvnosti, mladi diplomat poskoči,
smrknuta lica dvojice čuvara nisu obećavala ništa dobro. Otkako je uhićen, Aša je svakog
dana očekivao da bude smaknut. Hetiti nisu znali za milost kada je riječ o doušnicima.
Sjekira, bodež ili pad s vrha litice? Egipćanin je priželjkivao brzu i kratku smrt,
nadajući se da neće biti predmet kakvog okrutnog scenarija.
Ašu su uveli u jednu hladnu i strogu prostoriju, ukrašenu kopljima i oklopima. Kao i
svuda u hetitskom carstvu, i ovdje je sve podsjećalo na rat.
‘‘Nedostaje mi kretanje, nisam oduševljen vašom hranom, ali još sam živ. Zar to nije
čudo?’’
‘‘Egipatski diplomat zna umrijeti s osmjehom na licu, makar drhtao cijelim svojim
tijelom.’’
Je li mu seljanka uspjela prenijeti kratku poruku od samo tri riječi? Nije previše
vjerovao u to, ali ako jeste, faraon je sigurno shvatio njeno značenje.
Ako do Ramzesa nisu doprle nikakve informacije, egipatska vojska je uništena kod
Kadeša, a na egipatsko prijestolje je stupio Henar. U tom slučaju, bilo je bolje umrijeti nego
pasti pod tiraniju takvog despota.
‘‘ Vi niste izdali Ramzesa ‘‘ reče Putuhepa ‘‘ niti ste ikada slušali Henarove naloge.’’
‘‘Bitka kod Kadeša se odigrala ‘‘ otkrije mu ona ‘‘ a Ramzes je pobijedio trupe našeg
saveza.’’
‘‘ Rado bih naložila da vas spale kao špijuna, ali postali ste jedan od glavnih uloga u
našim pregovorima.’’
Egipatska vojska je logorovala ispred tvrđave čiji su zidovi, unatoč vrelom suncu s
početka lipnja, i dalje odisali sivilom. Od Ramzesovog sastanka s Muvatalom, faraonovi
vojnici nisu poduzeli nijedan novi napad na Kadeš. S vrha bedema Uri Tešup i hetitski
strijelci promatrali su protivnike koji su se bili posvetili svakodnevnim zaduženjima.
Vodili su brigu o konjima, magarcima i govedima, usavršavali se u društvenim igrama,
organizirali borbe golim rukama i jeli raznovrsna jela koja su im pripremali vojni kuhari.
‘‘ Svjesni smo da ste vi sami izvojevali pobjedu kod Kadeša, ali zašto ne napadamo
tvrđavu?’’
‘‘ Zato što nemamo nikakvih izgleda osvojiti je. Morali bismo žrtvovati barem
polovicu naših jedinica, a opet ne bismo bili sigurni u uspjeh.’’
‘‘ Koliko ćemo još ostati nepomični i gledati pred sobom ovu odvratnu utvrdu?’’
‘‘ On istječe krajem ovog tjedna, tada ću znati vrijedi li nešto careva riječ.’’
U daljini, na putu koji je vodio iz smjera sjevera, podigao se oblak prašine. Prema
Kadešu je išao veliki broj hetitskih dvokolica, koje su možda predstavljale prethodnicu
pričuvnih trupa poslanih da izbave Muvatala i njegove ljude.
Egipatski logor podigne se na noge, ali ih Ramzes umiri. Kralj se popeo na dvokolice
u koje su bili upregnuti Pobjeda u Tebi i Boginja Mut je zadovoljna i, u pratnji svog lava,
pođe ususret hetitskom bataljunu.
Hetitski strijelci su držali ruke na uzdama. Glas o Ramzesu i Krvniku već se bio
pronio čitavim hetitskim carstvom.
Otmjenog držanja, obrijanog lica, s finim brkovima, Aša zaboravi na sve protokole i
potrča prema Ramzesu.
‘‘ I je i nije. Nisam znao uzeti u obzir tvoje upozorenje, ali je magija sudbine bila na
strani Egipta. Zahvaljujući tebi, brzo sam intervenirao. Amon je taj koji je ostvario
pobjedu.’’
‘‘Mislio sam da više nikada neću vidjeti Egipat, hetitski zatvori su užasni. Pokušao
sam uvjeriti neprijatelja da sam Henarov suučesnik, što mi je trebalo spasiti život, zatim su
se događaji sami redali. Umrijeti tamo, značilo bi neoprostivo pomanjkanje ukusa.’’
Pod svojim šatorom, Ramzes pokaza Aši pismo koje mu je dostavio hetitski car.
‘Ja, Muvatal, tvoj sam sluga, Ramzese, i priznajem te za Sina svjetlosti, proizišlog iz nje.
Moja zemlja je tvoj sluga, pred tvojim nogama. Ali nemoj zloupotrebljavati svoju moć!
Tvoj je utjecaj ogroman, dokazao si to odnijevši veliku pobjedu. Ali, zašto bi nastavio
istrebljivati narod svog sluge, zašto bi te nadahnjivala ljutnja?
‘‘ Pravo remek djelo! Da jedan hetitski vladar bude poražen u borbi, to je novina, da
prizna svoj poraz, to je čudo koje se samo tebi može pripisati.’’
‘‘ Pošalji izvidnicu na jug, istok i zapad. ‘‘ zapovjedi Muvatal svom sinu Uri Tešupu. ‘‘
Ramzes je možda naučio lekciju i sakrio trupe u šumama, kako bi nas napao čim izađemo
iz tvrđave.’’
‘‘ Nisam se obratio poraženom generalu ‘‘ raspali se Uri Tešup ‘‘ već caru Hetitije.’’
‘‘Očuvali smo ovu tvrđavu, hetitsko carstvo nije osvojeno, rat protiv Egipta će se
nastaviti.’’
‘‘ To nije sporazum o miru ‘‘ naglasi Hatušil ‘‘ već obično pismo jednog vladara
drugome. To što se Ramzes zadovoljio njime, pokazuje koliko je neiskusan.’’
Hatušil se nasmija.
‘‘ Ne slušajte više ovog nesposobnjakovića, oče, i dajte mi punu vlast nad vojskom!
Lukavstva i prijevare diplomacije nikuda nas neće odvesti. Ja, i samo ja, sposoban sam
srušiti Ramzesa.’’
57
Ramzes izvede snažan skok i uletje u bazen u kojem se kupala Nefertari. Roneći
ispod površine vode, kralj dopliva do svoje supruge i obuhvati je oko struka. Praveći se da
je iznenađena, ona pusti da je on povuče nadolje, a zatim oboje polako izroniše na
površinu, stisnuti jedno uz drugo. Zlatnožuti pas Noćobdija trčao je oko bazena i lajao, dok
je Krvnik drijemao u sjeni jedne sikomore, sa zlatnom ogrlicom oko vrata koju je bio dobio
kao nagradu za junaštvo.
Nefertari je bila tako poželjna da se Ramzes nije mogao oduprijeti strasti, njegove
ruke su prelazile po raskošnom tijelu mlade žene sa zanosom istraživača koji stupa u
nepoznatu zemlju. U početku je pasivno ležala, uživajući u njegovom osvajanju, a zatim je
odgovorila na poziv ljubavnika.
‘‘ Želite li se osloniti na moju ruku i još malo prošetati, ili biste radije sjeli ispod svog
limunovog drveta?’’
‘‘ Prošetajmo još malo. Glava i ruka su mi bile vrlo zaposlene u posljednje vrijeme,
sada je došao red na noge.’’
‘‘ Tako što sam slijedio istinu, Veličanstvo, nisam preskočio ni kukavičluk vaše
vojske, ni vašu samotnu, beznadnu borbu, ni poziv koji ste uputili svom božanskom ocu.
Oduševile su me okolnosti u kojima se odigrala vaša izuzetna pobjeda, tako da sam se
osjećao poput mladog pjesnika koji piše svoje prvo djelo! Stihovi su tekli s mojih usana,
scene su se nizale same od sebe. Vaš prijatelj Ameni puno mi je pomogao ukazujući na
neke gramatičke greške, egipatski jezik nije lak, ali je njegova istančanost i preciznost
pravo veselje za jednog pjesnika.’’
‘‘ Opis bitke kod Kadeša bit će urezan na vanjskom južnom zidu velike dvorane sa
stupovima hrama u Karnaku ‘‘ povjeri mu Ramzes ‘‘ na vanjskim zidovima dvorišta hrama
u Luksoru i pročelju pilona, na vanjskim zidovima hrama u Abidosu i budućem predvorju
mog hrama za milijune godina.’’
‘‘ Na taj način želim odati poštovanje skrivenom bogu, Homere, pobjedi reda nad
neredom i sposobnosti Zakona da odagna kaos.’’
‘‘ Divim vam se, Ramzese, i vašoj zemlji se svakim danom sve više divim, nisam
vjerovao da bi vam vaš Zakon mogao pomoći da pobijedite neprijatelja koji je bio čvrst u
namjeri da vas uništi.’’
‘‘ Kada bi mi ljubav prema Maat prestala prožimati misli i volju, moja bi se vladavina
brzo okončala, a zemlja Egipat bi pronašla novog supružnika.’’
Unatoč ogromnim količinama hrane koje je unosio u sebe, Ameni se nikako nije
debljao. I dalje jednako slabunjav, blijed i boležljiv, kraljev osobni tajnik nije izlazio iz
ureda gdje je, zajedno s najužim krugom pomoćnika, obrađivao ogroman broj spisa. Ameni
je vodio vrlo otvorene razgovore s vezirom i ministrima, nije mu promicalo ništa što se
događalo u zemlji i pazio je da svaki visoki činovnik na najbolji mogući način obavlja
zadatke koji su mu povjereni. Za Ramzesovog prijatelja iz djetinjstva postojao je samo
jedan recept za zdravu administraciju,što je nečiji položaj bio viši, to je veća bila
odgovornost, samim tim i kazna u slučaju pogreške ili nemara. Od ministra do šefa službe,
svatko je snosio odgovornost za nemar svojih podčinjenih i plaćao za njih određenu kaznu.
Smijenjeni ministri i degradirani činovnici osjetili su na svojoj koži Amenijevu strogost.
Pisar je baš izlagao kralju svoj plan za utvrđivanje brana za predstojeću godinu, kada
u kancelariju prepunu polica s naslaganim papirusom uvedoše Seramanu. Sardinijski div
se pokloni pred vladarom.
‘‘ Ne poričem, ali želio bih da sam mogao biti pokraj vas i napraviti pokolj među
Hetitima. Živcira me nadutost tih ljudi, kad se već prave da su veliki ratnici, nisu smjeli
pobjeći u tvrđavu!’’
‘‘ Pronašao sam kola i leševe egipatskih policajaca, ali ne i Henarovo tijelo. Prema
svjedočenju trgovaca koji su se bili sklonili u jednu kamenu kućicu, pješčana oluja je bila
izuzetno snažna i neobično dugo je trajala. Išao sam sve do oaze Khargeha i budite sigurni
da smo moji ljudi i ja pretresli pustinju.’’
‘‘ Nije imao nikakvih izgleda da izađe iz tog pakla, Veličanstvo, skrenuvši s glavnog
puta, izgubio se, a nije se mogao dugo nositi s olujom, pijeskom i žeđi.’’
‘‘ Mržnja koju osjeća toliko je jaka da mu zamjenjuje hranu i piće. Henar nije mrtav.
‘‘Nisam bio dovoljno učinkovit. Moja služba nije štedjela energije, ali od Mojsija i
dalje nema ni traga ni glasa. To je neobično... Obično se pronese glas. Po mom mišljenju,
postoji samo jedno objašnjenje, sakrio se u nekom zabačenom mjestu. Ako je promijenio
ime i priključio se nekoj beduinskoj obitelji, bit će jako teško pronaći ga, takoreći
nemoguće.’’
‘‘ Tijelo mlade plavuše je pokopano, a da nismo uspjeli utvrditi njen identitet, što se
tiče maga, on je nestao. Bez sumnje, uspio je izaći iz Egipta. Ni njemu nema ni traga ni
glasa, kao da su svi članovi mreže u zemlju propali u nekoliko dana. Izvukli smo se iz
strašne opasnosti, Ramzese!’’
‘‘ Budi na oprezu.’’
‘‘ Moj uvaženi prethodnik vrlo je revan pomoćnik koji zna gdje mu je mjesto.’’
‘‘Imaj ga na oku, kao nekadašnji ministar, može ti samo zavidjeti. Što govore
starješine naših garnizona u južnoj Siriji.’’
‘‘ Sve je mirno, ali samo donekle vjerujem u njihovu pronicljivost. Zato sutra
putujem u Amuriju. Tamo ću postaviti snage koje će brzo reagirati i spriječiti svaki pokušaj
invazije.’’
58
Najuži savjet, koji je podrazumijevao cara Muvatala, njegovog sina Uri Tešupa i brata
Hatušila bio je prilika za oštar sukob.
‘‘ Hatušil je jedini odgovoran za naš poraz. ‘‘ izjavi Uri Tešup. ‘‘ Da sam ja zapovijedao
savezničkim trupama, egipatska vojska bi bila pregažena.’’
‘‘ Ja bih ga pobijedio!
‘‘ Ne zavaravaj se. ‘‘ umiješa se car. ‘‘ Nitko ne bi mogao svladati silu koja ga je vodila
na dan bitke. Kada bogovi govore, treba znati saslušati njihov glas.’’
Muvatalova izjava potakne Uri Tešupa da nastavi u smjeru kojim je krenuo. Također
će iskoristiti priliku da usmjeri napad na još jedan plan.
‘‘ Nema više vremena za razmišljanje! Ispali smo smiješni kod Kadeša, bitno je da što
brže reagiramo. Povjerite mi zapovjedništvo nad preostalim savezničkim trupama i osvojit
ću Egipat.’’
‘‘ Držite se svog jadnog savjetnika, ako tako želite, ja se povlačim u svoje odaje sve
dok mi ne zapovjedite da povedem naše jedinice u pobjedu.’’
‘‘ Njihov odgovor?’’
‘‘ Ne mislim da sam pogriješio kod Kadeša. Moja najveća briga je veličina carstva.
Ono što su bogovi podzemnog svijeta tražili od mene, ja ću ispuniti.’’
Nedjem, vrtlar koji je postao ministar poljoprivrede Ramzesa Velikog, bio je također
i nastavnik njegovog sina, oduševljen talentom za čitanje i pisanje koji je Kha pokazivao,
omogućavao mu je da zadovolji žeđ za učenjem i istraživanjem.
Ministar se izvrsno slagao s kraljevim sinom, a Ramzes je bio zadovoljan njegovim
metodama školovanja. Međutim, tihi Nedjem je prvi put osjetio potrebu da se suprotstavi
Ramzesovom nalogu, znajući da bi takvo nepoštovanje moglo rezultirati i otkazom.
‘‘ Veličanstvo...’’
‘‘ Je li spreman?’’
‘‘ Je, ali...’’
‘‘ Uz sve poštovanje prema vama, Veličanstvo, nisam uvjeren da je tako malo dijete
sposobno suprotstaviti se opasnosti kojoj ga namjeravate izložiti.’’
Sa Delte je puhao sjeverac, ali nije uspijevao rastjerati velike crne oblake koji su
nosili kišu. Mali Kha je sjedio iza oca na predivnom sivom konju i cvokotao.
‘‘ Moramo požuriti.’’
‘‘ Kuda me vodiš?’’
‘‘ Vidjeti smrt.’’
Kha stegne zube. On nikada ne bi razočarao svog oca. Ramzes stane nedaleko kanala
koji se križao s jednim od ogranaka Nila. Tu se nalazilo malo svetište izgrađeno od granita.
Mjesto je djelovalo mirno.
‘‘ Je li smrt ovdje?’’
Kha skoči na zemlju i prisjeti se čarobnih riječi koje su se koristile u pričama kako bi
se otklonila opasnost. Dječak se okrene ka ocu. Ramzes je stajao nepomično. Kha shvati da
ne treba očekivati pomoć od faraona, odlazak do svetišta bilo je nešto što je sam morao
učiniti.
Jedan oblak zakloni sunce i nebo se smrači. Dijete oklijevajući pođe naprijed, ali na
pola puta stane kao ukopano. Na stazi se nalazila kobra, crna kao tinta, velike glave i duža
od metra, spremna za napad.
Zmija je svakog trenutka mogla napasti. Uporno mrmljajući stare riječi, dječak
zatvori oči u trenutku kada se kobra uzdigla.
‘‘ Ova smrt ti nije bila namijenjena ‘‘ izjavi Setau ‘‘ idi, pridruži se svom ocu, maleni.’’
‘‘Kobra me nije usmrtila zato što sam ponavljao dobre riječi... Postat ću pravednik,
zar ne?’’
Kada je Ramzes došao posjetiti majku, ona je sjedila u udobnom naslonjaču u svom
vrtu, uživajući u zimskom suncu od kojeg drveće kao da je bilo okruženo zlatnom
aureolom, i razgovarala s krupnom smeđokosom ženom.
‘‘ Ne budi strog ‘‘ reče mu Tuja ‘‘ tvoja ti sestra mnogo toga želi reći.
‘‘ Tko je on?’’
‘‘ Objasni mi.’’
‘‘Mag... Mag je ubio jednu sluškinju i mladu plavokosu ženu koja mu je služila kao
medijum. Maknuo ih je zato što su mu se odbile i dalje pokoravati.’’
‘‘ Ne, bila sam zatočena... Ali, vidjela sam njihove leševe kada smo izlazili iz kuće.’’
‘‘ Vjerovao je u moje kvalitete kao medijuma i želio me iskoristiti protiv tebe, mog
brata! Kljukao me je opojnim sredstvima i ispitivao o tvojim navikama... Ali, ja mu ništa
nisam mogla reći. Kada se zaputio u Libiju, riješio me se. Preživjela sam strašne trenutke,
Ramzese, bila sam uvjerena da me neće poštedjeti!’’
59
Aša je dobro poznavao Bantešinu, princa Amurije. Slabo osjetljiv na riječi bogova,
više mu je bilo stalo do zlata, žena i vina. On nije bio ništa drugo nego pokvareni
podmitljivac, zaokupljen isključivo svojom dobrobiti i svojim zadovoljstvima.
Kako je Amuriji bila namijenjena vrlo važna strateška uloga, prvi čovjek egipatske
diplomacije nije škrtario kako bi osigurao Bantešininu aktivnu suradnju. Stoga se Aša
osobno zaputio princu, u faraonovo ime, iskazujući mu time veliko poštovanje, osim toga,
pripremio mu je priličnu količinu blaga, osobito skupocjene tkanine, ćupove s vinom,
posude od alabastra, paradno oružje i namještaj dostojan dvora.
Pričuvne jedinice, koje su u Kadešu imale odlučujuću ulogu, bile su dobrim dijelom
sastavljene od vojnika stacioniranih u Amuriji, po povratku u Egipat, za nagradu su bili
poslani na dugi odmor nakon kojeg su se morali vratiti u službu. Stoga je Aša poveo sa
sobom pedeset časnika zaduženih za obuku lokalnih jedinica, prije dolaska otprilike
tisuću strijelaca i pripadnika pješaštva iz Pi Ramzesa, što bi sve zajedno pretvorilo
Amuriju u čvrstu vojnu bazu.
Kada je egipatska lađa pristala u luku Bejruta, na doku je čekao Bantešina, okružen
svojim dvorjanima. Veseli, lijepo popunjeni pedesetogodišnjak, čije su lice krasili sjajni
crni brkovi, poljubi Ašu u obraz i počne hvaliti veličanstvenu pobjedu Ramzesa Velikog
kod Kadeša, koja je bitno promijenila ravnotežu u svijetu.
‘‘ Kakva lijepa karijera, dragi Aša! Tako mlad, a već ste ministar vanjskih poslova
moćne zemlje kao što je Egipat... Klanjam vam se.’’
‘‘ Tko bi bio lud odbaciti ljepote koje nam daruje priroda? Pogledaj ove skromne
darove, i reci sviđaju li ti se.’’
‘‘ Vi, Egipćani, doista znate živjeti! Jedva čekam da isprobam ovu divotu... I to ne
sam!’’
‘‘ To mi je najveća želja. ‘‘ izjavi Bantešina. ‘‘ Sit sam sukoba koji štete trgovini. Moj
narod želi biti zaštićen.’’
‘‘ Izgleda da su se i oni među sobom podijelili, i jedna i druga strana imaju pristaše.
Zasad se čini da car drži konce u svojim rukama, ali nije isključena mogućnost državnog
udara. Osim toga, neki članovi saveza žale da su se upustili u onu katastrofalnu avanturu
kod Kadeša, koja ih je skupo stajajla i u ljudima i u dobrima... Neki od njih bi mogli
potražiti novog gospodara, možda upravo faraona.’’
Mlada Libanonka, čvrstih grudiju i jedrih bokova, legne na Ašu i počne ga masirati
cijelim svojim tijelom, lagano se pomičući naprijed nazad. Svaki joj je djelić kože bio
namirisan, a plava šuma njene ženstvenosti pravi izvor zadovoljstva.
Premda je već izborio nekoliko pobjeda, Aša se nije smirivao. Čim je masaža mlade
Libanonke proizvela očekivani učinak, on je položi na bok. Brzo pronašavši slatki put do
njene intime, ori podijeli s njom nove trenutke snažnog zadovoljstva. Djevica, to odavno
nije bila, ali njeno umijeće milovanja potpuno je nadoknađivalo taj neizlječivi nedostatak.
Ni on ni ona nisu prozborili ni jednu jedinu riječ.
Aša istog trenutka zaboravi na nju, zaokupljen Bantešininom pričom o savezu koji je
Muvatal okupio, savezu koji je bio pred rascjepom. Trebalo je dobro iskoristiti situaciju,
što je za Ašu bio pravi izazov.
Kojoj bi se velikoj sili mogli okrenuti otpadnici, sad kad su izgubili povjerenje u cara
Hetitije? Sigurno ne Egiptu. Zemlja faraona bila je predaleko, mentalitet umnogome
različit u odnosu na male azijske kneževine, ratoborne i nestabilne. Diplomatu padne na
pamet jedna zamisao, toliko uznemirujuća da je osjetio potrebu da odmah pogleda kartu
područja. U tom trenutku, vrata se otvoriše.
U sobu uđe sitan, kržljav čovjek, kose povezane trakom, s neupadljivom srebrnom
ogrlicom oko vrata, narukvicom oko lijevog zgloba, odjeven u komad raznobojne tkanine
koja mu je otkrivala ramena.
‘‘ Vi, u Amuriji...’’
‘‘ Moj ste zatvorenik, Aša. Svaki vaš pokušaj da pobjegnete unaprijed je osuđen na
neuspjeh. Moji ljudi su zarobili egipatske časnike, vašu opremu i lađu. Hetitija je novi
gospodar Amurije. Ramzes je pogriješio kad je podcijenio našu sposobnost da reagiramo,
kao vođa saveza koji je poražen kod Kadeša, pretrpio sam nepodnošljivo poniženje. Da
nije bilo Ramzesa i njegove bezumne hrabrosti, istrijebio bih egipatsku vojsku. Zato sam u
što je moguće kraćem roku morao dokazati svoju pravu vrijednost i poduzeti korake dok
vi još uživate u pobjedi.
‘‘ Bantešina se prodaje onom tko više ponudi, to mu je u prirodi. Ova pokrajina više
neće potpasti pod okrilje Egipta.’’
‘‘ Vrlo ste pronicljivi, ali uzalud, jer kada Ramzes bude saznao istinu, bit će
prekasno.’’
‘‘ Ali vi nećete šutjeti, Aša, već ćete napisati Ramzesu jedno umirujuće pismo, u
kojem ćete mu objasniti da se vaša misija odvija po planu i da časnici za obuku obavljaju
odličan posao.’’
‘‘ Drugim riječima, naša vojska će opušteno krenuti prema Amuriji i pasti u zasjedu.’’
‘‘ To uskoro neće biti tajne, već činjenica. Obucite se, Aša, i pođite sa mnom, moram
vam izdiktirati jedno pismo.’’
‘‘ Poginut ćete.’’
‘‘ Ne, niste. Čovjek koji voli žene kao što ih vi volite nije spreman odreći se radosti
življenja zbog stvari koja je unaprijed izgubljena. Napisat ćete pismo, Aša.’’
Egipćanin se dvoumio.
‘‘ A ako poslušam?’’
‘‘ Otići ćete u zatvor, koji će, nadam se, biti udoban. Što je najvažnije, ostat ćete živi.’’
60
Sedam kćeri svećenika Madijama, među kojima je bila Mojsijeva supruga, izvlačile su
vodu kako bi napojile očeve ovce, kada je u oazu upalo desetak beduina na konjima.
Bradati, naoružani lukovima i bodežima, izgledali su kao ljudi s najgorim namjerama.
‘‘ Jesam.’’
‘‘Kanaan će se podići protiv faraona, uz pomoć Hetita, zahvaljujući njima, dobit ćemo
svoju zemlju. Sva plemena moraju nam pomoći u borbi protiv Egipta.’’
‘‘ Mi nismo pleme, već obitelj, koja nekoliko generacija živi ovdje u miru.’’
‘‘ On je u planinama.’’
‘‘ Vratit ćemo se. ‘‘ izjavi jedan od njih. ‘‘ Tada ćemo ga povesti sa sobom i on će se
boriti. U suprotnom, zatrpat ćemo tvoje bunare i spaliti šatore.’’
Mojsije ude u šator kada je već pala noć. Njegova supruga i tast ustadoše.
‘‘ Na svetoj planini, tamo gdje bog naših predaka otkriva svoju prisutnost. Govorio
mi je o bijedi Židova u Egiptu, o mom narodu koji je podčinjen faraonu, o mojoj braći koja
oplakuju svoju sudbinu i žele se osloboditi ugnjetavanja.’’
‘‘ Smiri se, Bog će bdjeti nad tvojom oazom. ‘‘ proreče Mojsije. ‘‘ Beduini se neće
vratiti.’’
‘‘ Zar je to važno, ako vas nikada više neću vidjeti, tebe, svoju kćer i vaše dijete!’’
Egipćani su bili ohrabreni pobjedom kod Kadeša. Nitko više nije mislio da je hetitska
vojska nepobjediva, svi su znali da je Ramzes sposoban odbiti neprijatelja i očuvati sreću
svog naroda.
Prijestolnica je svakim danom postajala sve ljepša, glavni hramovi, Amonov, Ptahov,
Raov i Setov, rasli su u ritmu čekića i dlijeta klesara, vile velikodostojnika i visokih
činovnika natjecale su se u ljepoti s vilama u Tebi i Memphisu, u luci je neprestano vladala
velika živost, skladišta su bila prepuna dragocjenosti, a specijalizirane radionice su
proizvodile crijepove glazirane plavom bojom, koji su krasili pročelja kuća u Pi Ramzesu, s
pravom poznatim kao "tirkizni grad".
Ramzes je osobno upravljao veslima, dok je njegov sin Kha prepričavao svojoj sestri
Meritamon događaj s kobrom. Dječačić se izražavao s mjerom, bez preuveličavanja. Poslije
nekoliko sati provedenih u plovidbi, Ramzes je očekivao da će zateći Nefertari i lijepu Izet,
koju je velika kraljevska supruga pozvala na večeru.
‘‘ Pismo od Aše.’’
‘‘ Zabrinjavajuće?’’
‘‘ Pročitaj sam.’’
Ramzes povjeri djecu Nedjemu, koji se bojao mogućih problema tijekom plovidbe
čamcem, pa čak i za vrijeme šetnji izvan dvorskih vrtova, ministar poljoprivrede uhvati
djecu za ruke, dok je Ramzes odmotavao svitak papirusa koji mu je Ameni pružio.
‘‘ Da je zarobljen u Amuriji.’’
‘‘ Ne, i on postupa pod prinudom, razumije se, nakon što se je najprije nagodio u
svoju korist.’’
‘‘ Znači li to ...’’
‘‘ Ne znam, Ameni. Pripremit ću, zajedno sa Seramanom, grupu elitnih izviđača. Ako
je naš prijatelj zatočen, oslobodit ćemo ga.’’
Čemu zavaravanje? Pobjeda Egipćana kod Kadeša nije bila dovoljna da osujeti
osvajačke želje Hetita. Četiri vojarne u Pi Ramzesu stavile su se u stanje pripravnosti, a
vojnici su znali da će uskoro krenuti u pohod na sjever, u nove bitke.
Cijeli jedan dan i noć Ramzes je bio sam, zatvoren u svojim uredskim prostorijama.
Rano ujutro, izašao je na terasu dvorske palače, kako bi promatrao svoju zvijezdu
zaštitnicu, koja je ponovno izlazila iz borbe protiv zla i sila tame.
U istočnom kutu terase, na ogradi je sjedila Nefertari, tako čista i lijepa u ružičastoj
svjetlosti zore.
‘‘ Vjerovao sam da je pobjeda kod Kadeša obilježila početak mirnog razdoblja, ali
prevario sam se. Nad nama su se nadvile sjene, Muvatalova, Henarova, jer možda je još živ,
sjena libijskog maga koji nam je umakao, Mojsijeva, kojem ne možemo ući u trag, Ašina,
koji je mrtav ili zatočen u Amuriji... Hoćemo li biti dovoljno jaki i oduprijeti se oluji?’’
‘‘Tvoja je uloga da upravljaš kormilom lađe, bez obzira na snagu vjetrova. Nemaš ni
vremena ni prava sumnjati. Ako ideš protiv struje, suprotstavit ćeš joj se, mi ćemo joj se
suprotstaviti.’’
Izbivši na horizont, sunce obasja svojim zracima veliku kraljevsku suprugu i
Ramzesa, Sina svjetlosti.
kokica
www.knjigoteka.orgt