Christian Jacq

Ramzes Sin svjetlosti

 Predgovor

» Ramzes, najveći među pobjednicima, Kralj Sunca, čuvar Istine« tim je riječima Jean
Francois Champollion, koji je otvorio vrata Egipta kada je odgonetnuo hijeroglife, opisao
faraona Ramzesa II prema kojem je gajio osobito štovanje.
Ramzesovo ime se, nema sumnje, održalo kroz stoljeća i pobijedilo vrijeme, u njemu
se oživotvoruju moć i veličina Egipta u doba faraona, Egipta koji je bio duhovni začetnik
zapadnih civilizačija.
Tijekom šezdeset sedam godina, od 1279. do 1212. prije Krista, Ramzes, "sin
svjetlosti", dovest će do vrhunca slavu svoje zemlje i bit će zapamćen po mudrosti.
Na egipatskom tlu, putnik sretne Ramzesa na svakom koraku, nije li ostavio svoj
pečat na nebrojenim spomeničima, bilo da su ih gradili njegovi majstori graditelji, bilo da
su samo rađeni popravci tijekom njegove vladavine? Svatko će pomisliti na dva hrama u
Abu Simbelu, gdje vječno vlada par koji čine božanski Ramzes i Nefertari, velika kraljeva
supruga, na ogromnu dvoranu sa stupovima velebnog hrama u Karnaku, na nasmiješenog
diva u sjedećem položaju iz hrama u Luxoru.
Ramzes je junak ne jednog, već cijelog niza romana, prave epopeje koja obuhvaća
razdoblje od njegovog stupanja na dužnost faraona pod starateljstvom oca Setija, do
iznimne slave velikog Ramzesa i posljednjih dana vladara koji je na svom životnom putu
prošao kroz brojna iskušenja. Zato sam mu posvetio ovaj roman u nastavčima koji se
sastoji od pet knjiga, on će podsjetiti na tijek jedne iznimne sudbine, kojoj će svoj doprinos
dati nezaboravne ličnosti kao što su Seti, njegova supruga Tuja, uzvišena Nefertari,
ljepotica Izet, pjesnik Homer, ukrotitelj zmija Setau, Židov Mojsije i mnogi drugi koji će
oživjeti na ovim stranicama.
Ramzesova mumija je sačuvana. Lice slavnog starca ostavlja nevjerojatan utisak
moći. Mnogim posjetiteljima dvorane s mumijama činilo se kako će se svakog trenutka
trgnuti iz sna. Ono što smrt oduzima Ramzesu, čarolija romana mu može vratiti.
Zahvaljujući mašti i znanosti koja se bavi proučavanjem starog Egipta, možemo dijeliti
njegove strepnje i njegove nade, proživljavati njegove poraze i uspjehe, sresti žene koje je
volio, patiti zbog doživljenih izdaja i radovati se vjernosti prijatelja, boriti se protiv zlih
sila i tragati za svjetlošću iz koje sve proizlazi i u koju se sve vraća.
Ramzes Veliki... Kakav suputnik za jednog romanopisca! Od njegove prve borbe s
divljim bikom do umirujučeg hlada bagrema na Zapadu, pred nama se rješava sudbina
velikog faraona, povezana sa sudbinom Egipta, zemlje drage bogovima. Zemlje vode i
sunca u kojoj su pravda i ljepota imale pravo značenje, oživotvoreni u svakodnevnom
životu. Zemlje gdje su zemaljski i onostrani svijet bili u stalnoj vezi, gdje se život mogao
roditi iz smrti, gdje je prisutnost nevidljivog bila opipljiva, gdje je ljubav prema životu i
neprolaznosti ispunjavala srca ljudi i činila ih sretnima.
Jednom riječju, Ramzesov Egipat.
 1

Divlji bik je stajao nepokretan, ne skidajući pogled s mladog Ramzesa.

Zvijer je bila stravična. Imala je noge poput stupova, duge spuštene uši, oštru
bradiću na donjoj vilici i crno smeđe krzno. I već je osjetila prisutnost mladića.
Ramzes je bio opčinjen bikovim rogovima, koji su bili približeni i ispupčeni u
korijenu, a onda se savijali unazad prema gore, poput kacige s oštrim šiljcima koji mogu
rastrgati svakog protivnika.
Mladić nikada ranije nije vidio tako velikog bika.
Životinja je pripadala opasnoj vrsti, koju su i najhrabriji lovci izbjegavali izazivati,
miran kad je u svom krdu, spreman priteći u pomoć svojim srodnicima kada su ranjeni ili
bolesni, pažljiv u odgajanju potomstva, mužjak se pretvarao u zastrašujučeg borca čim bi
netko poremetio njegov mir. Bijesan na najmanje podbadanje, jurnuo bi u napad
iznenađujućom brzinom i ne bi se smirio sve dok ne obori protivnika.
Ramzes ustuknu jedan korak.
Divlji bik ošinu zrak repom kao bičem, uputi krvoločan pogled uljezu koji se usudio
kročiti na njegov teritorij, na pašnjake u blizini močvare u kojoj su rasle visoke trske. U
blizini, jedna krava se telila, okružena svojim srodnicama. U ovom samotnom kraju na
obali Nila, veliki mužjak je gospodario nad svojim krdom i nije dozvoljavao tuđu
prisutnost.
Mladić se nadao kako će ga zelenilo sakriti, ali bikove oči boje kestena, uvučene u
duplje, nisu se više odvajale od njega.
Ramzes shvati da mu neće umaći. Sav blijed, okrene se lagano k ocu.
Seti, egipatski faraon, onaj koga su zvali "bik pobjednik", stajao je desetak koraka iza
sina. Pričalo se da sama njegova prisutnost oduzima snagu neprijatelju, njegov um, oštar
kao kljun sokola, dosezao je svuda i ništa mu nije bilo nepoznato. Vitak, strogog lica,
visokog čela, povijena nosa, istaknutih jagodica, Seti je bio oličenje moći. Ovaj vladar kojeg
su svi duboko poštovali, ali ga se i bojali, vratio je Egiptu negdašnju slavu.
U svojoj četrnaestoj godini, Ramzes, već stasao u mladića, sreo se s ocem prvi put.
Sve do tada, na dvoru je živio s odgajateljem, čiji je zadatak bio poučiti ga kako postati
ugledan čovjek i kako, kao kraljevski sin, voditi sretan život obavljajući neku visoku
dužnost. Ali Seti ga je iznenada odvukao sa predavanja o hijeroglifima i odveo u prirodu,
daleko od svakog naselja.
Još nisu bili razmijenili nijednu riječ.
Kada je raslinje postalo previše gusto, kralj i njegov sin sišli su s dvokolice koju su
vukla dva konja i krenuli kroz visoku travu. Kada su prešli i tu prepreku, stigli su na
područje divljeg bika.
 Koga se trebalo više bojati, divlje zvijeri ili faraona?
I jedan i drugi širili su oko sebe moć s kojom se mladi Ramzes, tako je barem
osjećao, nije mogao boriti. Nisu li priče tvrdile da je bik nebeska životinja koju pokreće
plamen drugog svijeta, a da je faraon blizak bogovima?
Iako je bio visok, snažan i nije priznavao strah, mladić se osjećao ulovljenim u zamku
između dvije nepobjedive sile.
‘‘ Opazio me je ‘‘ reče on, trudeći se da mu glas zvuci smireno.
‘‘ Utoliko bolje.’’ Te dvije riječi koje je njegov otac izgovorio odjeknule su kao
presuda.
‘‘ Ogroman je, on je...’’
‘‘ A ti, tko si ti?’’ Pitanje iznenadi Ramzesa.
Prednjom lijevom nogom bik je počeo bijesno kopati zemlju, bijele i sive čaplje
uzletjele su bježeći s bojnog polja.
‘‘ Jesi li kukavica ili kraljev sin? ‘’ Setijev pogled je prodirao u dušu.
‘‘ Volim se boriti, ali...’’
‘‘ Pravi čovjek će se boriti do krajnjih granica svojih snaga, kralj i preko toga, ako to
nisi u stanju, nećeš postati vladar, a mi se više nikada nećemo ponovno sresti. Nijedno
iskušenje ne smije te slomiti. Otiđi, ako želiš, ako ne, svladaj ga.’’
Ramzes se usudi podignuti oči i uspije izdržati očev pogled.
‘‘ Šaljete me u smrt.’’
‘‘Budi snažan, vječno mladi bik, hrabrog srca i oštrih rogova koje nijedan neprijatelj
neće moći svladati, rekao mi je moj otac. Ti si, Ramzese, izišao iz utrobe svoje majke kao
pravi bik, i moraš postati sjajno sunce koje će svojim zrakama donositi blagostanje narodu.
Skrivao si se u mojoj šaci kao zvijezda, danas ću raširiti prste. Sjaji ili nestani.’’
Bik je počeo rikati, razgovor dvojice uljeza ga je razdražio. Svuda uokolo, glasovi u
prirodi su se stišavali, od glodavaca do ptica, svi su predosjećali neizbježnu borbu.
Ramzes stade licem prema zvijeri.
Kada se borio goloruk, već je pobjeđivao krupnije i snažnije protivnike, zahvaljujući
zahvatima kojima ga je naučio njegov odgajatelj. Ali na koji se način boriti protiv ovolikog
čudovišta?
Seti pruži sinu dugačak konop s pokretnim čvorom.
‘‘ Sva snaga mu je u glavi, uhvati ga za rogove i bit ćeš pobjednik.’’ Mladiću se vratila
nada. U natjecanjima na vodi, na dvorskom jezeru za zabavu, mnogo puta se okušao u
baratanju konopom.
 ‘‘ Kada bik čuje fijuk tvojeg konopa ‘‘ upozori ga faraon ‘‘ jurnut će na tebe. Nemoj ga
promašiti, jer nećeš imati drugu priliku.’’
Ramzes ponovi u sebi ono što je trebalo uraditi i to ga je ohrabrilo.
Iako vrlo mlad, već je bio visok više od metar i sedamdeset i imao mišiće atleta koji
se bavi mnogim sportovima, kako ga je samo ljutio dječački uvojak, vezan trakom u visini
uha, taj obredni ukras načinjen od njegove raskošne plave kose! Čim postane nositelj neke
dužnosti na dvoru, bit će mu dozvoljeno imati drugačiju frizuru.
Ali, hoće li sudbina to dopustiti? Doduše, mnogo puta je vatreni mladić, praveći se
hrabar, čeznuo za podvizima koji bi ga bili dostojni, nije ni slutio kako će, nitko drugi do
sam faraon, ispuniti njegove želje, i to na tako surov način.
Razdražen ljudskim mirisom, bik neće dugo čekati.
Ramzes je stegnuo konop, kada bude uhvatio životinju, trebat će divovsku snagu da
ju spriječi otrgnuti se. Kako takvu snagu još nije imao, morat će nadići samog sebe, pa
makar mu srce puklo.
Ne, neće razočarati faraona. Ramzes zamahnu lasom, bik jurnu rogovima na njega.
Iznenađen brzinom životinje, mladić odskoči dva koraka u stranu, ispruži desnu
ruku i baci laso koji, vijugajući poput zmije, ošinu čudovište po leđima. Dok je zamahivao
konopom, Ramzes se okliznuo na vlažnoj zemlji i pao u trenutku kada su rogovi jurišali
probosti ga. Okrznuše ga po grudima, a da nije ni trepnuo. Gledao je smrti ravno u oči.
Do krajnosti razdražen, bik nastavi trčati sve do trske, a onda se naglo okrenu,
Ramzes, koji je već bio ustao sa zemlje, gledao ga je netremice. Borit će se do posljednjeg
trenutka i pokazati Setiju da kraljevski sin zna dostojanstveno umrijeti.
Bik se ponovno zaletio, ali nije stigao do cilja, konop koji je faraon čvrsto držao
stezao mu je rogove. Bijesna, trzajući glavom toliko snažno da je mogla slomiti vrat,
životinja se je bezuspješno pokušavala osloboditi.
Seti je koristio njezinu divlju snagu da bi ju okrenuo protiv sebe same.
‘‘ Zgrabi ga za rep! ‘‘ zapovjedi sinu.
Ramzes je dotrčao i ščepao skoro goli rep, sa čuperkom na vrhu, onakav isti rep koji
je faraon nosio zakačen za pojasom svoje pregače, kao gospodar nad snagom bika.
Svladana životinja se umiri, nastavljajući dahtati. Kralj je oslobodi, nakon što je dao znak
Ramzesu da stane iza njega.
‘‘ Ova vrsta je neukrotiva, mužjak poput ovog juriša kroz vatru i vodu, a čak se zna
sakriti iza drveta kako bi iznenadio neprijatelja.’’
Životinja malo okrenu glavu i na trenutak pogleda, svojeg protivnika. Kao da je znala
koliko je nemoćna pred faraonom, udaljila se mirnim korakom natrag prema svojem
carstvu.
‘‘ Jači ste od njega!’’
 ‘‘ Mi više nismo protivnici jer smo sklopili sporazum.’’ Seti izvadi bodež iz kožne
futrole i brzim, sigurnim pokretom odsiječe dječački uvojak.
‘‘ Oče...’’
‘‘ Tvoje djetinjstvo je okončano, život počinje od sutra, Ramzese.’’
‘‘ Nisam pobijedio bika.’’
‘‘ Pobijedio si strah, jednog od prvih neprijatelja na putu mudrosti.’’
‘‘ Ima li ih još mnogo?’’
‘‘ Više nego što ima zrna pijeska u pustinji.’’ Ali jedno pitanje mladiću nije dalo mira.
‘‘ Znači li to... da ste mene izabrali za nasljednika?’’
‘‘ Misliš li da je hrabrost dovoljna da bi se upravljalo ljudima?’’

Sari, Ramzesov odgajatelj, kao bez glave jurio je cijelim dvorom ne bi li pronašao
svog učenika. Nije bilo prvi put da mladić bježi sa sata matematike da bi se posvetio
konjima ili se natjecao u plivanju sa svojim razuzdanim i neukrotivim prijateljima.
Debeljko vesele naravi kome su bile mrske tjelesne vježbe, Sari je stalno grdio svojeg
učenika, pun brige zbog svake njegove ludorije. Brak s mnogo mladom ženom,
Ramzesovom starijom sestrom, donio mu je mjesto prinčevog odgajatelja, mjesto koje su
mnogi priželjkivali.
Priželjkivali... Samo oni koji nisu poznavali tvrdoglav i nemoguć karakter mlađeg
Setijevog sina! Da ga nisu krasile urođena strpljivost i upornost u duhovnom podizanju
jednog derana, često drskog i previše samouvjerenog, Sari bi vjerojatno odustao od ovog
zadatka.
U skladu s običajima,faraon nije posvećivao pažnju odgoju svoje djece u ranom
djetinjstvu, on je čekao trenutak kada se u dječaku počne buditi muškarac, da bi se s njim
susreo i stavio ga na kušnju, te otkrio je li dostojan biti vladarom. U ovom slučaju, odluka
je donesena već davno, na prijestolje će stupiti Henar,Ramzesov stariji brat. Trebalo je još
samo usmjeriti polet mlađeg sina, da bi u najboljem slučaju postao dobar vojskovođa, a u
najgorem, zadovoljan dvorjanin.
Kako je već bio prešao tridesetu, Sari bi možda radije provodio vrijeme na obali
ribnjaka svoje vile, zajedno sa dvadesetogodišnjom suprugom, ali, zar mu ne bi bilo
dosadno?
Zahvaljujući Ramzesu nijedan dan nije bio nalik prethodnom.Taj dječak je pokazivao
neutaživu žeđ za životom i maštovitost bez granica, izludio je nekoliko odgajatelja prije
nego što je prihvatio Sarija. Iako su često dolazili u sukob, ovaj je cilj uspio ostvariti,
osposobio je mladićev duh za sva znanja koja je morao upoznati i znati primijeniti jedan
pisar. Iako to nije želio priznati, bilo je pravo uživanje glačati Ramzesov bistar um, koji je
ponekad pokazivao izuzetnu intuiciju.
Prije izvjesnog vremena, mladić se je počeo mijenjati.
On, koji se niti trenutak nije mogao smiriti na jednom mjestu, sada se udubljivao u
čitanje Izreka drevnog mudraca Ptah - hotepa, Sari ga je čak zatekao kako sanjari gledajući
veselo prelijetanje lastavica na jutarnjoj svjetlosti. Zrelost je pokušavala dovršiti započeto
djelo, ali kod mnogih nije uspijevala. Odgajatelj se pitao od kakve će građe biti sazdan
Ramzes kao zreo čovjek, ako se mladalacki žar pretvori u jedan drugi, manje nemiran, ali
podjednako snažan.
Kako da ga ne zabrinjava takva nadarenost?
Na dvoru, kao i u bilo kojem drugom sloju društva, oni osrednji, čija vrsta nikad nije
ugrožena, osjećali su odbojnost, pa čak i mržnju prema onima čija je snažna ličnost još više
isticala njihovu beznačajnost. Iako nije bilo sumnje tko će biti Setijev nasljednik, te Ramzes
nije morao strahovati od neizbježnih spletki koje su pleli moćnici, njegova budućnost
možda će biti manje bezbrižna nego što se činilo. Neki su već razmišljali kako ga udaljiti s
najviših državnih položaja. Prije svih njegov rođeni brat. Što će s njim biti ako ga presele u
neku udaljenu oblast? Hoće li se naviknuti na seoski život gdje se godišnja doba suviše
mirno smjenjuju?
Sari se nije usudio svoja strahovanja otkriti sestri svog učenika, jer se bojao njezina
brbljavog jezika. Bilo je nemoguće povjeriti se Setiju, faraon je, ne štedeći sebe od
napornog rada, bio prezauzet vođenjem države, koja je svakim danom sve više rasla i
cvjetala, a da bi obraćao pažnju na duševno stanje jednog odgajatelja.
Bila je sreća što se otac i sin uopće nisu viđali, pred takvom snažnom ličnošću kakav
je bio Seti, Ramzes ne bi imao drugog izbora osim pobuniti se ili dopustiti da bude uništen.
Zaista, bilo je nečeg dobrog u njihovim običajima, očevi nisu bili prave osobe za podizanje
djece.
Tuja, velika kraljevska supruga i Ramzesova majka, imala je potpuno drugačije
držanje, Sari je bio jedan od rijetkih koji je opažao njenu upadljivu privrženost mlađem
sinu. Obrazovana i istančanog duha, poznavala je vrline i mane svakog dvorjanina,
upravljajući kraljevskom kućom kao prava vladarka, brinula se o strogom poštivanju
dvorskih pravila, a narod i plemstvo podjednako su je cijenili. Ali, Sari se bojao Tuje, ako bi
joj dosađivao svojom smiješnom bojazni, izgubio bi njezino povjerenje. Kraljica nije voljela
brbljivce, neosnovana optužba za nju je bila ozbiljna koliko i laž. Bilo je bolje šutjeti nego
biti smatran zloslutnikom.
Koliko god mu to bilo odvratno, Sari je ipak otišao u konjušnice, bojao se konja i
njihovog ritanja, mrzio je razgovarati s konjušarima i još više s jahačima, koji su se zanosili
beskorisnim podvizima.
Ravnodušan na šale kojima su dočekali njegov dolazak, učitelj je uzalud tražio
učenika, nitko ga nije vidio već dva dana, i svima je bilo čudno što ga nema.
 Sari je satima, zaboravljajući i na ručak, pokušavao pronaći Ramzesa. Sav iznuren i
prašnjav, morao se vratiti u dvor kada je pao mrak. Uskoro će biti prinuđen upozoriti na
nestanak svog učenika i dokazati da on nije upleten u taj nemili događaj. A kako se tek
suočiti s prinčevom sestrom?
Namrgođenog lica, odgajatelj nije pozdravio svoje kolege koji su izlazili iz učionice.
Već sutra u zoru ispitat će najbolje Ramzesove prijatelje, mada nije gajio velike nade. Ako
ne otkrije nikakav trag, morat će priznati strašnu istinu.
Što je Sari skrivio bogovima da ga zli duh ovako muči? Karijera će mu biti uništena, i
to sve zbog gorke nepravde, otjerat će ga s dvora, supruga će ga napustiti, neće živjeti ništa
bolje od jednog uličara!
Užasnut mišlju da će doživjeti takav pad, Sari je sjeo za pisarski stol, na svoje
uobičajeno mjesto.
Obično je ispred njega sjedio Ramzes, ponekad pažljiv, ponekad zamišljen, ali uvijek
spreman pružiti mu neki neočekivani odgovor. U svojoj osmoj godini, uspio je sigurnom
rukom nacrtati hijeroglife i izračunati kut pod kojim se spušta piramida., jer mu se taj
zadatak svidio. Odgajatelj zatvori oči, kako bi u sjećanju sačuvao najljepše trenutke svog
društvenog uspona.
‘‘ Jesi li bolestan, Sari?’’ Taj glas... Taj već ozbiljan glas koji nije trpio pogovor!
‘‘ To si ti, zaista ti?’’
‘‘ Ako spavaš, nastavi, ako ne, pogledaj. ‘’
Sari otvori oči. To je zaista bio Ramzes, također sav prašnjav, ali sa sjajem u očima.
‘‘ Obojici nam je potrebno jedno dobro kupanje, gdje si ti to zalutao, moj
odgajatelju?’’
‘‘ Na neka nezdrava mjesta, kakva su konjušnice.’’
‘‘ Jesi li me tražio?’’ Zapanjen, Sari ustane i napravi krug oko Ramzesa.
‘‘ Što si učinio sa svojim dječačkim uvojkom?’’
‘‘ Otac ga je odsjekao.’’
‘‘ Nemoguće! Obred zahtijeva...’’
‘‘ Zar sumnjaš u moju riječ?’’
‘‘ Oprosti.’’
‘‘ Sjedi, odgajatelju, i poslušaj me.’’ Zadivljen držanjem princa koji više nije bio dijete,
Sari ga je počeo slušati.
‘‘ Otac me je suočio s divljim bikom, da bi me stavio na probu.’’
‘‘To... to nije moguće.’’
 ‘‘ Nisam izišao kao pobjednik, ali sam se suprotstavio čudovištu i mislim... da me je
otac izabrao za regenta!’’
‘‘ Ne, prinče, već su izabrali tvog starijeg brata.’’
‘‘ Je li prošao iskušenje s bikom?’’
‘‘ Seti je samo želio suočiti te s opasnošću, kad već za njom toliko žudiš.’’
‘‘ Zar bi gubio vrijeme na takve sitnice? Pozvao me je k sebi, siguran sam!’’
‘‘ Ne zanosi se, zaboravi na tu ludost.’’
‘‘ Ludost?’’
‘‘ Mnoge utjecajne ličnosti na dvoru te ne vole.’’
‘‘ Što mi zamjeraju?’’
‘‘ Da si previše svojeglav.’’
‘‘ Da mi ti to ne savjetuješ da se prilagodim drugima?’’
‘‘ Razum to zahtijeva.’’
‘‘ On nema snagu bika.’’
‘‘Borba za vlast je okrutnija nego što misliš, srčanost nije dovoljna da bi izišao kao
pobjednik.’’
‘‘ Pa dobro, ti ćeš mi pomoći.’’
‘‘ Molim?’’
‘‘ Dobro poznaješ odnose na dvoru, otkrij tko su mi prijatelji, a tko neprijatelji. Zatim
mi daj savjet.’’
‘‘ Da ne tražiš suviše od mene... Ja sam samo tvoj odgajatelj.’’
‘‘Zaboravljaš da je moje djetinjstvo završeno? Ili ćeš postati moj učitelj, ili ćemo se
rastati.’’
‘‘ Tjeraš me da se lakomisleno izlažem opasnosti, a nisi stvoren za vrhovnu vlast,
tvoj stariji brat se već dugo priprema za to. Izazoveš li ga, uništit će te.’’

Najzad, velika noć.

 Rađao se mlad mjesec, noć je bila mračna baš koliko je trebalo. Svim svojim
drugovima, koje su kao i njega podizali kraljevski odgajatelji, Ramzes je zakazao važan
sastanak. Hoće li uspjeti umaknuti budnom oku čuvara i okupiti se u srcu grada da bi
razgovarali o krupnim stvarima, o pitanju zbog kojeg im je srce bilo nemirno, a koje nitko
nije smio glasno izgovoriti?
Ramzes je izišao iz svoje sobe kroz prozor i skočio s prvog kata, mekana zemlja
cvjetnog vrta ublažila je pad, i mladić je potom napustio zgradu. Nije se bojao čuvara, neki
su spavali, a neki se kockali. Ako bi bio toliko loše sreće da naleti baš na onog koji je
savjesno obavljao svoju dužnost, prevarit će ga kakvom pričom ili će ga ošamutiti
udarcem.
U svom zanosu, zaboravio je na jednog čuvara koji sigurno nije ljenčario, na psa
zlatnožute boje, srednjeg rasta, zdepastog i mišićavog tjela, oborenih ušiju, s repom koji se
uvijao oko sebe. Pas je stajao posred puta, ali nije lajao, već samo zapriječio prolaz.
Ramzes instinktivno potraži njegov pogled, pas sjede na zadnje šape i nekoliko puta
mahnu repom. Mladić mu priđe i pomilova ga, prijateljstvo je odmah sklopljeno. Na kožnoj
ogrlici obojenoj u crveno, stajalo je ime, "Noćobdija".
‘‘ A da pođeš sa mnom?’’
Noćobdija potvrdi pristanak klimnuvši kratkom crnom njuškom. Potom povede
svojeg novog gospodara prema izlazu zdanja u kojem su budući egipatski uglednici stjecali
obrazovanje.
Iako je bilo prilično kasno, brojni dokoličari su još lunjali ulicama Memfisa, najstarije
prijestolnice zemlje. Usprkos bogatstvu južnjacke Tebe, Meinfis je sačuvao svoj nekadašnji
ugled. Sve visoke škole imale su ovdje sjedište, pa su djeca iz kraljevske obitelji, kao i drugi
držani dostojnim najviših zvanja, baš tu stjecali visoko obrazovanje. Biti primljen u Kap
"nedostupno i zaštićeno mjesto", izazivalo je zavist mnogih.
Ali oni koji su u njemu boravili od ranog djetinjstva, kao Ramzes, nisu imali drugih
želja osim iz njega pobjeći!
Obukavši jednostavnu tuniku kratkih rukava, kako bi bio nalik običnom prolazniku,
Ramzes stiže do čuvene pivnice u četvrti ljekarske škole, u kojoj su se budući liječnici
voljeli razgaliti nakon napornog dnevnog učenja.
Kako se Noćobdija više nije odvajao od njega, princ ga nije otjerao, već zajedno s
njim ušao u gostioniću zabranjenu za "djeću Kapa". Ali Ramzes više nije bio dijete i uspio
je izaći iz svog zlatnog kaveza.
U velikoj prostoriji pivnice okrečenih zidova, asure i stolice, dočekivale su
razdragane goste, ljubitelje jakog piva, vina i palminog likera. Gazda je rado pokazivao
amfore koje su potjecale iz Delte, iz oaza ili Grčke i hvalio vrijednost svojih proizvoda.
Ramzes je izabrao miran kutak iz kojeg je motrio na ulazna vrata.
‘‘ Što piješ? ‘‘ upita ga poslužitelj.
 ‘‘ Za sada, ništa.’’
‘‘ Nepoznati plaćaju unaprijed. ‘’ Princ mu pruži grivnu od crvenog ahata.
‘‘ Je li ovo dovoljno? ‘’ Poslužitelj pažljivo pogleda predmet.
‘‘ Dovoljno je. Vino ili pivo?’’
‘‘ Pivo, najbolje koje imaš.’’
‘‘ Koliko pehara da donesem?’’
‘‘ Još ne znam.’’
‘‘ Donijet ću vrč... Kad budeš znao broj, dobit ćeš i pehare.’’
Ramzesu je postalo jasno da nije znao vrijednost pića, čovjek ga je očito prevario.
Uistinu je došlo vrijeme da izađe iz svoje visoke škole, suviše zaštićene od vanjskog svijeta.
I dok je Noćobdija ležao kraj njegovih nogu, princ nije skidao pogled s vrata pivnice. Tko će
se od njegovih drugova iz škole usuditi upustiti u ovu avanturu? U sebi se već okladio,
izbrisao je kukavice i laktaše i lista je spala na tri imena. Oni neće ustuknuti pred
opasnošću.
Osmjehnuo se kada je Setau prešao prag pivnice. Krupan, muževan, mišićav, tamne
kože i crnokos, četvrtaste glave, Setau je bio sin mornara i jedne Nubijke. Njegova
izdržljivost, kao i dar za kemiju i proučavanje biljaka, privukli su pažnju učitelja, nastavnici
u Kapu nisu požalili što su mu otvorili vrata visokog obrazovanja.
Po prirodi tih, Setau je samo sjeo pokraj Ramzesa. Dvojica se mladića nisu stigla
upustiti u razgovor jer ušao je Ameni. Niskog rasta, mršav i slabašan, blijed u licu, iako
mlad već prorijeđene kose, nije bio sposoban baviti se sportom ili nositi težak teret, ali je
među vršnjacima iz Kapa bio daleko najvještiji u pisanju hijeroglifa. Neumoran u radu,
spavao je samo tri do četiri sata dnevno, a poznavao je velike pisce bolje od svog učitelja
književnosti. Kako je bio sin klesara, brzo je postao ponos obitelji.
‘‘ Uspio sam izaći ‘‘ reče ponosno ‘‘ jer sam čuvaru dao svoju večeru.’’
Ramzes je i njega očekivao, znao je da će Setau, ako zatreba, upotrijebiti svoju snagu,
a da će se Ameni poslužiti lukavstvom.
Treći koji je pristigao iznenadi princa, nikad ne bi pomislio da bi se bogati Asa
izložio takvoj opasnosti.
Za sina jedinca imućnih plemića boravak u Kapu bio je prirodno i nezaobilazno
rješenje prije nego što počne graditi karijeru visokog činovnika. Otmjen, finih ruku i vitkih
nogu, duguljastog lica, nosio je njegovane brčiće i često s prezirom mjerio ljude. Sladunjav
glas i oči koje su sijevale bistrinom osvajali su njegove sugovornike.
Asa je sjeo nasuprot trojice mladića.
‘‘ Iznenađen si, Ramzese?’’
‘‘ Priznajem da jesam.’’
 ‘‘ Druženje s vama nije mi mrsko, život mi se čini prilično jednoličnim.’’
‘‘ Mogu nas kazniti.’’
‘‘ Tako će samo začiniti ono što budemo zakuhali. Jesmo li svi na broju?’’
‘‘ Još ne.’’
‘‘ Da te nije izdao najbolji prijatelj?’’
‘‘ Doći će on.’’
S podsmijehom na licu, Aša je naručio pivo... Ramzes nije reagirao, briga i
razočaranje stezali su mu grlo. Je li moguće da se toliko prevario?
‘‘ Evo ga! ‘‘ uzviknu Ameni.
Visok, širokih ramena, bujne kose, s uskom trakom brade od uha do uha, Mojsije je
izgledao mnogo stariji od svojih petnaest godina. Sin židovskih radnika koji su već
nekoliko generacija živjeli u Egiptu, primljen je u Kap u najranijoj mladosti zahvaljujući
izuzetnim umnim sposobnostima. Kako njegova tjelesna snaga nije zaostajala za
Ramzesovom, dva mladića nisu oklijevala suočiti se na svim poljima, da bi onda zaključili
mirovni sporazum i bili složni pred svojim učiteljima.
‘‘ Jedan stari čuvar htio me je spriječiti da izađem, kako ga nisam želio onesvijestiti,
morao sam ga uvjeriti u opravdanost svog pothvata. ‘’
Svi su čestitali jedan drugome i ispili po pehar vina koje je imalo neponovljivi okus
zabranjenog voca.
‘‘ Moramo pronaći odgovor na pitanje koje je jedino važno ‘‘ reče Ramzes ‘‘ kako
osvojiti pravu moć?
‘‘ Baveći se hijeroglifima ‘‘ odgovori spremno Ameni. ‘‘ Naš jezik je jezik bogova,
mudraci su ga koristili da bi njime prenosili svoje znanje. ‘’Ugledaj se na svoje pretke’’,
zapisano je, "jer su spoznali život prije tebe". Moć se stjeće znanjem, a samo pisana riječ čini
čovjeka besmrtnim.’’
‘‘ To su obična blebetanja učenjaka ‘‘ umiješa se Setau.
Ameni se zajapurio.
‘‘ Želiš li poreći da pisar raspolaže istinskom moći? Držanje, učtivost, vještina
ophođenja, ispravnost, poštivanje zadane riječi, čestitost i nesebičnost, vještina šutnje koja
daje prednost pisanoj riječi, eto to su vrline koje želim razviti.
‘‘ To nije dovoljno ‘‘ nije se složio Aša. ‘‘ Najveća moć leži u diplomaciji. Zato ću ja
uskoro otići u druge zemlje, da bih naučio jezike naših saveznika i naših protivnika, da bih
bolje razumio kako se vodi međunarodna trgovina, da bih saznao kakve su prave namjere
drugih vladara i tako mogao njima upravljati.
‘‘ To je očigledno težnja gradskog čovjeka koji je izgubio svaki dodir s prirodom ‘‘
reče Setau sa žaljenjem. ‘‘ Grad je zapravo opasnost koja nam prijeti!
 ‘‘ Nisi rekao kako ti misliš osvojiti moć ‘‘ primijeti Aša zajedljivo.
‘‘ Postoji samo jedan put, na kojem se neprekidno ispreplicu život I smrt, ljepota i
ružnoća, lijek i otrov, put zmija.’’
‘‘ Šališ se?’’
‘‘ Gdje se nalaze zmije? U pustinji, u poljima, u močvarama, na obali Nila i kanala, u
pastirskim kolibama, u oborima za stoku i čak u hladnim i mračnim uglovima kuća! Zmije
su svuda, i one čuvaju tajnu stvaranja. Posvetit ću svoj život tome da je iz njih izvučem.’’
Nitko se nije usudio ništa prigovoriti, jer se činilo da je donio čvrstu odluku.
‘‘A ti, Mojsije? ‘‘ upita Ramzes. Mladi div je na trenutak oklijevao.
‘‘ Zavidim vam svima, prijatelji moji, jer vam nisam u stanju odgovoriti. Čudne misli
mi se motaju po glavi, moj duh luta, ali ne znam kakva me sudbina čeka. Trebaju mi
dodijeliti važno mjesto u jednom velikom haremu*, i ja sam spreman prihvatiti ga, iako
očekujem slavniju avanturu.’’
*U starom Egiptu, harem nije bio pozlaćeni kavez za lijepe žene,već velika privredna ustanova koju ćemo kasnije
opisati.

Oči četvorice mladića okrenuše se Ramzesu.

‘’Postoji samo jedna prava moć ‘‘ izjavi on ‘‘ moć faraona.’’

‘’Nisi nas iznenadio ‘‘ oglasi se Aša.

‘‘ Otac me je suočio s divljim bikom da bi me stavio na probu ‘‘ otkrio im je Ramzes. ‘‘
Zašto bi to činio, ako ne da bi me pripremio da postanem faraon?
Ove su riječi oduzele dah četvorici Ramzesovih drugova, Aša se prvi pribrao.
‘‘ Zar Seti nije izabrao tvojeg starijeg brata za nasljednika? Zašto onda njega nije
suočio s divljim bikom?’’ Ameni je bio ushićen.
‘‘ Pa to je sjajno, Ramzese! Kako je to divno biti prijatelj budućeg faraona!’’
‘‘ Ne zanosi se ‘‘ savjetovao ga je Mojsije. ‘‘ Seti možda još nije odlučio.’’
‘‘ Jeste li sa mnom ili protiv mene? ‘‘ upita Ramzes.
‘‘ S tobom do smrti! ‘‘ odgovori Ameni. Mojsije potvrdno klimnu glavom.
‘‘ Pitanje zahtijeva razmišljanje ‘‘ reče Aša. ‘‘ Ako primijetim da tvoji izgledi rastu,
polako ću prestati vjerovati u tvojeg starijeg brata. U suprotnom, neću stati uz gubitnika.’’
Ameni stisnu šake.
 ‘‘ Zaslužio si da te...’’
‘‘ Možda sam ja samo najiskreniji od svih vas ‘‘ reče budući diplomat.
‘‘To bi me začudilo ‘‘ umiješa se Setau. ‘‘ Jedino sam ja napravio mudar izbor.
‘‘ Hoćeš li to svuda razglasiti?
‘‘ Prazne priče me ne zanimaju, treba se pokazati na djelu. Budući kralj mora biti
spreman boriti se sa zmijama, kada u noći punog mjeseca one izađu iz svog legla, odvest ću
Ramzesa pred njih. Tada ćemo vidjeti je li dostojan svoje ambičije.
‘‘ Nemoj prihvatiti ‘‘ izusti Ameni molećivim glasom.
‘‘ Pristajem ‘‘ odgovori Ramzes.

Ugledna ustanova Kap tresla se od skandala. Otkako postoji, nikada se najbolji

učenici u klasi nisu usudili na takav način prekršiti kućna pravila. Sarija su, protiv njegove
volje, kolege zadužile da pozove petoricu krivaca i izrekne im oštre kazne.
Nekoliko dana pred početak ljetnjeg raspusta, taj zadatak mu je izgledao utoliko teži
jer su petorici mladića nedavno dodijeljena odgovarajuća zvanja, kao nagrada za njihov
trud i sposobnosti. Za njih, vrata Kapa su se otvarala prema pravom životu.
Ramzes se igrao sa svojim psom koji se brzo naviknuo da gospodar s njim dijeli
hranu. Odgajatelju Sariju se činilo da neumorno trčanje za krpenom loptom koju je princ
bacao nema kraja, ali njegov kraljevski učenik nije dopuštao da se prekida zabava
njegovog psa, s kojim je prethodni vlasnik, u to je bio siguran, loše postupao. Iscrpljen i
bez daha, isplaženog jezika, Noćobdija je žedno pio vodu iz posude od pečene zemlje.
‘‘ Tvoje ponašanje, Ramzese, zaslužuje prijekor.’’
‘‘ Zbog čega?’’
‘‘ To gnjusno bježanje...’’
‘‘ Ne pretjeraj, Sari, čak se nismo ni opili.’’
‘‘ Bježanje koje je utoliko gluplje jer su tvoji drugovi stigli do kraja školovanja.’’
Ramzes uhvati odgajatelja za ramena.
‘‘ Pa ti imaš dobre vijesti! Pričaj, brzo.’’
‘‘ Kazne ...’’
‘‘ Vidjet ćemo kasnije! Mojsije?’’
‘‘ Postavljen za pomoćnog nadzornika velikog harema Mer - Ura, u Fajumu**, to je
sigurno velika odgovornost i teret za tako mlada pleća.’’
**Stotinjak kilometara jugozapadno od Kaira

‘‘ On će izgurati stare činovnike koji su se zakukuljili u svoje povlastice. Ameni?’’

 ‘‘ Ide u kancelariju dvorskih pisara.’’
‘‘ Odlično! Setau?’’
‘‘ Dobit će štap iscjelitelja i ukrotitelja zmija i bit će zadužen za pribavljanje otrova
od kojeg se spravljaju lijekovi. Osim ako kazne...’’
‘‘ A Aša?’’
‘‘ Kad usavrši znanje libijskog, sirijskog i hetitskog jezika, otići će u Biblos. Tamo će
dobiti svoj prvi posao prevoditelja. Ali sva ova imenovanja su zamrznuta!’’
‘‘ Tko je tako odlučio?’’
‘‘ Upravitelj Kapa, nastavnici i ja. Vaše ponašanje je nedopustivo.’’
Ramzes se udubio u misli. Ako se stvar zaoštri, stići će do vezira, a onda i do Setija,
uistinu najbolji način da se izazove kraljev bijes!
‘‘ Zar pravdu ne treba u svemu tražiti, Sari?’’
‘‘ Naravno.’’
‘‘ Dakle, kaznite jedinog krivca, mene.’’
‘‘ Ali...’’
‘‘ Ja sam dogovorio taj sastanak, odredio mjesto susreta i prisilio drugove da mi se
pokore. Da nosim neko drugo ime, oni bi to odbili.’’
‘‘ Možda, ali...’’
‘‘ Odnesi im dobru vijest, a na moju glavu izlij sve predviđene kazne. A sada, kako je
stvar sređena, pusti me da pružim malo radosti ovom jadnom psu.’’
Sari je zahvalio bogovima, zahvaljujući Ramzesovom prijedlogu, sjajno se izvukao iz
neugodne situacije. Kako nastavnici nisu gajili mnogo naklonosti prema princu, dosudili su
mu kaznu boravka na posjedu Kapa tijekom praznika poplave, zadatak produbljivanja
znanja iz matematike i književnosti i zabranu odlaska u konjušnice.
Oko Nove godine, u srpnju, njegov stariji brat će se šepuriti pokraj Setija, kada
faraon bude slavio obnavljanje visokog vodostaja, Ramzesova odsutnost dovoljno će
pokazati njegovu beznačajnost.
Prije nego što počne njegovo samovanje, koje će uveseljavati samo zlatnožuti pas,
Ramzes je dobio dopuštenje pozdraviti se sa svojim drugovima.
Ameni je bio srdačan i pun vjere da će se sve dobro završiti. Dobio je imenovanje u
Memfisu, vrlo blizu svojeg prijatelja, svakodnevno će misliti na njega i pronaći načina da
mu priušti sitna zadovoljstva. A kada princ konačno bude na slobodi, sretna budućnost će
se i njemu nasmiješiti.
 Mojsije samo zagrli Ramzesa, odlazak daleko od njega, u Mer - Ur, doživio je kao
iskušenje koje mora uspješno svladati. Mučili su ga snovi, ali o tome će sa prijateljem
razgovarati kada izađe iz ovog kaveza.
Aša je bio hladan i držao se na distanci, zahvalio je princu na njegovom postupku i
obećao da će mu uzvratiti istom mjerom ako se pruži prilika, u što je sumnjao, teško da će
im se putovi ponovno ukrstiti.
Setau podsjeti Ramzesa da ga je izazvao na suočavanje sa zmijama i da obojica
moraju održati obećanje, on će korisno upotrijebiti ovu neugodnu smetnju da izabere
najbolje mjesto za njihov susret. Nije krio radost što će svoj dar moći koristiti daleko od
gradova i što će svakodnevno biti u dodiru s istinskom moći.
Na iznenađenje svojeg odgajatelja, Ramzes je bez ijedne riječi prosvjeda prihvatio
iskušenje samoće. U vrijeme kada su njegovi mladi vršnjaci uživali u zadovoljstvima koja
im je pružala sezona poplave, princ se posvetio matematici i starim piscima, priuštio bi
sebi tek po koju šetnju po vrtovima u društvu svojeg psa. Razgovori sa Sarijem sadržavali
su vrlo ozbiljne teme, Ramzes je pokazao čudesnu sposobnost dugotrajne pažnje i
izuzetno pamćenje. Dječak se za nekoliko tjedana razvio u čovjeka. Uskoro ga njegov
dosadašnji odgajatelj više neće imati naučiti ničem novom.
Ramzes je prihvatio prinudnu usamljenost s onim istim žarom koji je osjetio kada se
goloruk borio sa zvijeri iz ravnice. Ali sada je neprijatelj bio nitko drugi do on sam. Nakon
borbe s divljim bikom, odlučio je boriti se i svladati jedno drugo čudovišta, oholog mladića
kakav je bio, previše siguran u sebe, nestrpljiv i neumjeren. Ova bitka možda neće biti
ništa manje opasna.
Ramzes je bez prestanka mislio na svojeg oca. Možda ga više nikada neće sresti,
možda će se morati zadovoljiti samo uspomenom na lik faraona kojem nitko više neće biti
ravan. Kada je pustio bika, otac mu je dopustio držati uzde dvokolice nekoliko trenutaka. A
onda mu ih je uzeo bez riječi. Ramzes se nije usudio išta pitati, biti u njegovoj prisutnosti,
makar i na nekoliko sati, značilo je veliku čast.
Hoće li postati faraon? To pitanje skoro da više nije imalo smisla. Zanio se, kao i
obično, i pustio mašti na volju. Ipak, prošao je iskušenje s bikom, stari obred koji je danas
pao u zaborav, Seti je dakle promišljeno postupao.
Da se ne bi predavao ispraznim razmišljanjima, Ramzes je odlučio popuniti praznine
u znanju kako bi mogao ići u korak sa svojim prijateljem Amenijem. Ma kakva bila njegova
buduća dužnost, hrabrost i strast mu neće biti dovoljni da ju dobro obavlja. Čak je i Seti,
kao i drugi faraoni, prošao put pisara. I ona hrabra pomisao ga je ponovo proganjala!
Vraćala se kao val, unatoččnaporima da ju potisne.
Međutim, Sari mu je stavio do znanja da je njegovo ime na dvoru gotovo
zaboravljeno, jedva da je imao protivnike, pošto su svi znali da je osuđen na zlatno
progonstvo u nekom provincijskom gradiću.
Ramzes ništa nije odgovarao, usmjerio bi razgovor na sveti trokut koji je
omogućavao da se podigne zid nekog hrama ili na pravilo o proporcijama neophodnim za
izgradnju neke građevine prema zakonu Maat, krhke i čudesne boginje sklada i istine.
 On, koji je toliko volio jahati konje, plivati ili se boriti goloruk, zaboravio je na
prirodu i vanjski svijet pod palicom odgajatelja Sarija, odgajatelja ushićenog što može od
princa stvoriti čovjeka od znanja. Još nekoliko godina upornosti i nekadašnji buntovnik
biti će dostojan drevnih neimara! Greška koju je Ramzes napravio i izrečena kazna vratili
su mladića na pravi put.
Dan uoči svog oslobođenja, princ je večerao sa Sarijem na terasi iznad učionice.
Sjedili su na asurama i ispijali svježe pivo, častili se sušenom ribom i začinjenim bobom.
‘‘ Čestitam, napravio si ogroman napredak.’’
‘‘ Ostaje samo još jedna sitnica, koje mjesto su mi dodijelili?’’ Odgajatelj je izgledao
zbunjen.
‘‘ Znaš... trebaš misliti i na odmor, poslije tolikog napora.’’
‘‘ Čemu to okolišanje?’’
‘‘ Teško mi je objasniti, ali... Jedan princ može uživati u svakom položaju.’’
‘‘ Koje je moje buduće zvanje, Sari?’’ Odgajatelj je izbjegavao pogledati učenika
izravno u oči.
‘‘ Za sada ga nemaš.’’
‘‘ Tko je tako odlučio?’’
‘‘ Tvoj otac, kralj Seti.’’

‘’Obećanje je obećanje ‘‘ reče Setau.

‘‘ To si ti, to si zaista ti? ‘’
Setau se promijenio. Neobrijan, bez vlasulje, odjeven u tuniku od kože antilope s
brojnim džepovima, nije više bio niti nalik daku primljenom u najbolju visoku školu u
Egiptu. Da ga jedan čuvar nije prepoznao, bez milosti bi ga otjerali.
‘‘ Što se to s tobom dogodilo?’’
‘‘ Bavim se svojim zanatom i držim riječ.’’
‘‘ Kuda me misliš odvesti?’’
‘‘ Vidjet ćeš... Osim ako od straha ne pogaziš zadanu riječ.’’ Ramzesove oči sijevnuše.
‘‘ Idemo.’’
 Prošli su na magarcima kroz grad i iz njega izišli prema jugu, potom su dugo jahali
duž kanala, a onda naglo skrenuli u pustinju u pravcu jedne stare nekropole. Prvi puta je
Ramzes napuštao dolinu i ulazio u uznemirujući svijet u kojem zakon ljudi više nije važio.
‘‘ Večeras je pun mjesec!‘‘ naglasi Setau, dok su mu oči sjajile. ‘‘ Sve zmije će biti na
okupu.’’
Magarci su lagano krenuli stazom koju princ ne bi mogao ponovno prepoznati, a
onda su, sigurnim i živahnim korakom životinje ušle u napušteno groblje.
U daljini se nazirao plavi Nil i zelenjeli su se usjevi, a ovdje, tišina, vjetar i besplodan
pijesak svuda, unedogleđ. Ramzes je osjetio cijelim svojim bićem zašto su ljudi iz hrama
pustinju zvali »crvena zemlja Seta», boga oluje i kozmičke vatre. Set je spržio tlo u ovim
samotnim predjelima, ali je i pročistio ljude od prolaznosti i raspadanja. Zahvaljujući
njemu, mogli su podignuti vječna boravišta u kojima mumije nisu propadale.
Ramzes udahnu okrepljujući zrak.
Faraon je bio gospodar ove crvene zemlje, kao i plodne crnice, bogate muljem, koja
je darivala Egiptu obilje hrane, morao je poznavati njezine tajne, znati koristiti njezinu
snagu i gospodariti njezinim moćima.
‘‘ Ako želiš, još možeš odustati.’’
‘‘ Jedva čekam da padne noć.’’
Jedna zmija crvenkastih leđa i žutog trbuha prošla je blizu Ramzesa i sakrila se
između dva kamena.
‘‘ Bezopasna je ‘‘ reče Setau. ‘‘ Ova vrsta se sreće kod napuštenih građevina. Obično
se preko dana kriju unutra, pođi za mnom.’’
Dvojica mladića su se spustili niz strmu padinu koja je vodila u jednu oronulu
grobnicu. Ramzes je oklijevao jedan trenutak prije no što je nogom kročio unutra.
‘‘ Nema više nijedne mumije, mjesto je čisto i suho, vidjet ćeš. Neće te napasti
nikakav zao duh.’’
Setau je upalio uljanu svjetiljku.Ramzes ugleda nekakvu pećinu sa grubo klesanim
stropom i zidovima, možda ovo mjesto nikada i nije bilo korišteno. Krotitelj zmija je ovdje
držao nekoliko niskih stolova na kojima su stajali kamen za oštrenje, brončani nožic za
brijanje, drveni češalj, čuturica, drvene pločice, pisarska paleta i gomila posuda punih
ljekovite masti i pomada. U ćupovima je čuvao sastojke neophodne za pripremu lijekova,
zemnu smolu, bakar, olovni oksid, crveni oker, stipsu, glinu i razne biljke, kao što su divlja
tikva, ricinus i odoljen.
Padala je noć, sunce je dobivalo crvenožutu boju, a pustinja se pretvarala u
pozlaćeno, nepregledno more gdje su se talasale pješcane trake koje je vjetar nosio od
jedne dine do druge.
‘‘ Svuci se ‘‘ naredi Setau.
 Kada je princ ostao nag, njegov prijatelj ga je namazao smjesom crnog luka,
samljevenog i pomiješanog s vodom.
‘‘ Zmije bježe od ovog mirisa ‘‘ objasni on. ‘‘ Koju dužnost su ti dodijelili?’’
‘‘ Nijednu.’’
‘‘ Pa ti si sada običan dokoni princ! To je još jedna podvala tvojeg odgajatelja?’’
‘‘ Ne, tako je zapovjedio moj otac.’’
‘‘ Nisi prošao test s divljim bikom, čini mi se.’’ Ramzes je odbijao povjerovati u ono
što je izgledalo očigledno i sasvim jasno objašnjavalo njegov nezavidan položaj.
‘‘ Zaboravi na dvor, njegove spletke i niske udarce, dođi raditi sa mnom. Zmije su
opasni neprijatelji, ali barem ne lažu.’’
Ramzes je bio pokoleban, zašto mu otac nije rekao istinu? Ovako mu se samo
narugao, ne ostavljajući mu mogućnost da dokaže koliko vrijedi.
‘‘ Sada te čeka pravo iskušenje, da bi bio otporan na zmijski ujed, moraš popiti ovaj
neugodan i opasan napitak od krtola nekih korijenskih biljaka. On usporava krvotok,
ponekad ga čak i zaustavlja... Ako povratiš, mrtav si. Ovakvo iskustvo ne bih ponudio
Ameniju, tvoja tjelesna građa bi ovo trebala izdržati. A potom ćeš biti otporan na ujed
izvjesnog broja zmija.
‘‘ Ne svih?’’
‘‘ Za one najveće, potrebno je svakoga dana sebi ubrizgati malu količinu razblažene
krvi kobre. Ako se posvetiš ovom zanatu, uživat ćeš te posebne mjere opreza. Pij.’’
Napitak je bio odvratnog ukusa. Ramzes je osjetio hladnoću u žilama, spreman sve
povratiti.
‘‘ Drži se.’’
Samo da iz sebe izbaci bol koju je osjećao, odvratan okus koji ga je mučio, legne i
zaspi... Setau uhvati Ramzesa za ruku.
‘‘ Drži se, otvori oči!’’
Princ se uspio pribrati, nikada ga Setau nije pobijedio u borbi. Želudac mu se
opustio, osjećaj hladnoće se ublažio.
‘‘ Uistinu si snažan, ali teško ćeš moći vladati, zato što si mi poklonio povjerenje,
mogao sam te otrovati.’’
‘‘Ti si mi prijatelj.’’
‘‘ Otkud znaš?’’
‘‘ Znam.’’
 ‘‘ Ja imam povjerenja jedino u zmije. One se pokoravaju svojoj prirodi i nikada je
neće izdati, s ljudima je potpuno drugačije. Oni cijelog života varaju i izvlače korist iz tih
prevara.’’
‘‘I ti?’’
‘‘ Ja sam napustio grad i živim ovdje.’’
‘‘ Da mi je život bio u opasnosti, zar me ne bi spasio?’’
‘‘ Obuci tu tuniku da možemo izići odavde. Manje si glup nego što izgledaš.
Za Ramzesa je noć u pustinji bila izuzetna. Ni zlokobno cerekanje hijena, ni urlanje
šakala, ni bezbroj čudnih zvukova koji su dopirali iz drugog svijeta nisu pomutili njegovo
divljenje. Setova crvena zemlja nosila je u sebi glasove uskrslih i obogaćivala ljepotu doline
snagom onozemaljskog.
Prava moć... Nije li je Setau otkrio u samotnoj pustinji nastanjenoj duhovima?
Oko njih se odjednom začulo siktanje.
Setau je koračao naprijed, udarajući zemlju dugačkim štapom. Išao je prema
brežuljku od kamenja koji se pri odsjaju punog mjeseca pretvarao u zamak s duhovima.
Prateći svojeg vodiča, Ramzes više nije mislio na opasnost, ukrotitelj je za pojas zadjenuo
vrećice s lijekovima za prvu pomoć u slučaju zmijskog ugriza. On se naglo zaustavio u
podnožju brežuljka.
‘‘ Moj gospodar živi ovdje ‘‘ otkri mu Setau. ‘‘ Možda se neće pojaviti jer ne voli
strance. Trebamo biti strpljivi i moliti nevidljivog da nas udostoji svojom prisutnošću.’’
Setau i Ramzes sjedoše kao što sjednu pisari. Princ se osjećao lakim, kao da je sav
prozračan. Uživao je u pustinjskom zraku kao u nekoj poslastići. Nebo s bezbroj zvijezda
zamijenilo je zidove njegove učionice.
Jedno vitko vijugavo oblicje odvojilo se od sredine brežuljka. Crna kobra, dugačka
metar i pol, sjajne krljušti, izišla je iz legla i uspravila se. Bila je veličanstvena. Mjesec je na
nju bacao srebrnkastu aureolu, dok joj se glava ritmički njihala, spremna za napad.
Setau pođe naprijed, crna kobra je palaćala jezikom i siktala. Krotitelj zmija je rukom
dao Ramzesu znak da se popne do njega.
Iznenađen, gmaz se zaljuljao, kojeg uljeza prvo napasti?
Penjući se krupnim koracima, Setau je stigao na metar od kobre, Ramzes nije
zaostajao za njim.
‘‘ Ti si gospodar tame i ti oplođuješ zemlju da bi bila plodna ‘‘ reče Setau vrlo
ozbiljnim glasom, sasvim polako, razdvajajući slogove.
On ponovi mantru desetak puta, i zatraži od Ramzesa da izgovara što i on. Činilo se
da je ritam riječi umirio zmiju, u dva navrata ona se uspravila kako bi ugrizla, ali se
zaustavila sasvim blizu Setauovog lica. Kada je spustio ruku na kobrinu glavu, ona se
ukočila, Ramzesu se učinilo da vidi crveni bljesak u njenim očima.
 ‘‘ Na tebi je red, prinče. Mladić je pružio ruku, gmaz je odmah napao.
Ramzesu se učinilo da osjeća ujed, ali ćeljusti se nisu sklopile, toliko je miris crnog
luka bio nepodnošljiv njegovu napadaću.
‘‘ Stavi ruku na njenu glavu.’’
Ramzes ne zadrhta, kobra se izgleda povlačila. Zgrčeni prsti dotakoše roščić crne
zmije, nekoliko trenutaka, gospodar tame je bio pokoran kraljevom sinu.
Setau je iznenada trgnuo Ramzesa unazad, a kobrini su zubi završili u praznom.
‘‘ Pretjerao si, prijatelju, zaboravljaš da se sile mraka nikada ne mogu pobijediti?
Kobra, uraeus, uzdiže se na faraonovom čelu, da te sama nije pustila da ju dotakneš, što bi
sad bilo s tobom? Ramzes duboko uzdahnu i zagleda se u zvijezde.
‘‘ Nesmotren si, ali imaš sreće, protiv ugriza ove zmije nema lijeka.

Ramzes se zatrčao prema splavi načinjenoj od snopova stabljika papirusa, uvezanih

tankom užadi, krhak i lomljiv, ovaj skromni ploveći objekt neće moći izdržati desetu utrku
u istom danu između princa i grupe plivača, koji su gorjeli od želje da budu bolji od njega,
osobito pred očima mladih djevojaka koje su u povorci, s obale kanala, zadivljeno pratile
natjecanje. Mladići su, u vjeri u pobjedu, nosili oko vrata amulete, netko žabu, netko uho
bika ili zaštitnicko oko.
Samo je Ramzes bio potpuno nag i nije se služio nikakvim vradžbinama. Ali plivao je
brže od ostalih.
Većini ovih snažnih mladića ohrabrenje je pružala gospa iz njihovih misli, no Setijev
mlađi sin se nije borio za naklonost neke dame već za samog sebe, kako bi dokazao da
uvijek može svakoga nadmašiti i prvi dotaknuti obalu.
Ramzes je trku završio s više od pet dužina ispred mladića koji je stigao drugi, nije
osjećao ni najmanji umor i mogao bi još satima plivati. Njegovi protivnici, čije je
samoljublje bilo povrijeđeno, preko volje su mu čestitali. Svi su poznavali divlju narav
mladog princa, sada vjerojatno još manje predvidljivu, kada je zauvijek udaljen s puta
moći i osuđen na dokolicu obrazovanog ali nevažnog čovjeka koji će uskoro odseliti na
Veliki jug, daleko od Mephisa i prijestolnice.
Jedna lijepa petnaestogodišnja djevojka crne kose, već stasala u ženu, priđe i pruži
mu komad tkanine.
‘‘ Puše hladan vjetar, obrišite se.’’
‘‘ Nije potrebno.’’
 Bila je vragolasta, sa zelenim očima iz kojih je sijevalo, malim pravilnim nosom,
tankim usnama i malom bradom, bila je dražesna, živahna i profinjena, nosila je prozirnu
lanenu haljinu, skrojenu u skupoj radionici. Na traci u kosi imala je zadjenut lotosov cvijet.
‘‘ Griješite, čak i najsnažniji mogu navući prehladu.’’
‘‘ Ja ne znam za bolest.’’
‘‘ Zovem se Izet, večeras s prijateljicama priređujem malo slavlje. Želite li biti moj
gost?’’
‘‘ Ne, nikako.’’
‘‘ Ako promijenite mišljenje, uvijek ste dobrodošli.’’ S osmijehom na licu, udaljila se a
da se niti jednom nije osvrnula.

Učitelj Sari je spavao u hladu velike sikomore zasađene usred njegovog vrta, Ramzes
je šetao gore, dolje pred svojom sestrom Dolantom, mlitavo zavaljenom u dugačkoj
ležaljci. Niti lijepa niti ružna, vodila je računa samo o svojem zadovoljstvu i udobnosti,
položaj njezinog muža osigurao joj je raskošan život, lišen svakodnevnih briga. Pretjerano
krupna i stalno umorna, masne kože koju je cijeli dan mazala melemima, starija
Ramzesova sestra hvalisala se da dobro poznaje sitne tajne visokog društva.
‘‘ Ne posječuješ me često, voljeni brate.’’
‘‘ Suviše sam zauzet.’’
‘‘ Glasine tvrde da si besposlen.’’
‘‘ Pitaj svog muža.’’
‘‘ Nisi, dakle, došao diviti se mojoj ljepoti?’’
‘‘ Ne, u pravu si. Potreban mi je jedan savjet. ‘’ Dolanta se naglo uzbudila, Ramzes baš
nije volio biti nečijim dužnikom.
‘‘ Slušam. Ako mi bude po volji, odgovorit ću.’’
‘‘ Poznaješ li izvjesnu Izet?’’
‘‘ Opiši mi je.’’ Princ joj je biranim riječima opisao djevojku.
‘‘ Lijepa Izet! Opasna šminkerica. Iako je vrlo mlada, njezinim udvaračima se ni broja
ne zna. Neki je smatraju najljepšom ženom u Memphisu. Bogati uglednici, pripadaju
obitelji koja je na dvoru prisutna već nekoliko naraštaja. Da te lijepa Izet nije uhvatila u
svoju mrežu?’’
‘‘ Pozvala me je na slavlje.’’
‘‘ Sigurno nećeš biti sam! Ta djevojka organizira zabave svake večeri. Ne mogu
vjerovati da prema njoj osjećaš...’’
 ‘‘ Izazvala me je.’’
‘‘ Učinivši prvi korak? Ne budi staromodan, voljeni brate! Lijepa Izet je ocijenila da si
po njezinom ukusu, to je sve! ‘’
‘‘ Nije na djevojci da...’’
‘‘ A zašto ne bi bilo? Mi smo u Egiptu, a ne među zaostalim barbarima. Ne savjetujem
ti je za suprugu, ali...’’
‘‘ Šuti.’’
‘‘ Zar nisi želio saznati više o lijepoj Izet?’’
‘‘ Hvala, draga sestro, tvoje znanje mi više nije potrebno.’’
‘‘ Nemoj se previše dugo zadržavati u Memphisu.’’
‘‘ Čemu to upozorenje?’’
‘‘ Ti ovdje više ništa ne predstavljaš, ako ostaneš, uvenut ćeš poput cvijeta koji nitko
ne zalijeva. U provinciji će te poštivati, ne pomišljaj sa sobom povesti lijepu Izet, ona ne
voli gubitnike. Načula sam da tvoj brat, budući egipatski kralj, nije ravnodušan prema
njezinim čarima. Udalji se od nje što prije, Ramzese. U suprotnom, tvoj jadni život može se
naći u velikoj opasnosti.’’

To nije bio običan prijem, nekoliko mladih djevojaka visokog podrijetla, koje su
vježbale s nastavnicom plesa, odlučile su pokazati svoju nadarenost. Ramzes je zakasnio
jer nije želio biti na zakusci. Iako mu to nije bila namjera, zatekao se u prvom redu
mnogobrojnih gledatelja.
Dvanaest plesačica odlučile su okupljene goste zadiviti na obali jezera na kojem su
cvjetali bijeli i plavi lotosi, dok su upaljene baklje postavljene na vrhove visokih kopalja
osvjetljavale pozornicu.
Mlade žene su na sebi imale mrežice od bisera ispod kratkih tunika, nosile su
vlasulje s tri niza pletenica, debele ogrlice i grivne od lazurita. Prvo su načinile nekoliko
izazovnih pokreta, onako gipke, usklađenih tijela, nagnule su se prema zemlji, pružile ruke
prema nevidljivim mladićima i zagrlile ih. Njihove kretnje su bile tako lagane i ljupke daje
gledatelj, jedan po jedan, ostajao bez daha.
Odjednom, plesačice su skinule vlasulje, tunike i mrežice, kose sakupljene u punđe,
obnaženih grudi, samo u kratkim pregačama, počele su udarati o pod desnom nogom, a
onda su istovremeno napravile skok unazad preko glave, što je popraćeno zadivljenim
uzvicima. Ljupko se izvijajući naprijed nazad, izvodile su i druge čudesne pokrete.
Četiri mlade žene su se izdvojile, a ostale zapjevale dajući ritam udaranjem o
dlanove. Pjevačice su, kada ih je jedna stara pjesma bacila u trans, počele oponašati četiri
vjetra, što su dolazili s četiri strane svijeta.
 Lijepa Izet je predstavljala blagi sjeverac zahvaljujući kojem su, tijekom vrelih
večeri, ljudi lakše disali. Ona je zasjenila ostale plesačice i bila vidljivo zadovoljna što je
privlačila sve poglede.
Ramzes je bio očaran. Da, bila je predivna i nijedna žena se s njom nije mogla
usporediti. Igrala se svojim tijelom kao instrumentom na kojem je glazbu stvarala nehajno,
lagano, kao da je samu sebe gledala sa strane, bez stida. Ramzes je prvi puta jednu ženu
gledao sa željom da je uzme u naručje.
Čim je ples završio, on se probio kroz gledatelje i sjeo, daleko od svih, u kut
ograđenog prostora za magarce.
Lijepa Izet se zabavljala izazivajući ga. Znajući da će se udati za njegovog brata,
zadavala je posljednji udarac, dajući mu do znanja da nitko na njega ne računa. On, koji je
sanjao slavnu sudbinu, doživljavao je poniženje za poniženjem. Morao je izići iz tog
začaranog kruga i oslobodi se demona koji su mu sputavali korake.
Provincija? Neka bude. Tamo će dokazati svoju vrijednost, na bilo koji način, ako ne
uspije, pridružit će se Setauu i postat će gospodar najopasnijih zmija.
‘‘ Muče li vas brige?’’ Lijepa Izet je prišla tiho, smiješeci se.
‘‘ Ne, samo sam razmišljao.’’
‘‘ Bili ste zaista duboko zamišljeni... Svi gosti su otišli, moji roditelji i posluga
spavaju.’’ Ramzes je bio izgubio osjećaj za vrijeme, ustao je posramljen.
‘‘ Oprostite, odmah odlazim.’’
‘‘ Je li vam neka žena već rekla da ste lijepi i privlačni?’’ Raspuštene kose, obnaženih
grudi, sa zavodnickim sjajem u očima, stala je pred njim.
‘‘ Niste li vi zaručnica mojeg brata?’’
‘‘ Zar kraljevski sin sluša obična naklapanja? Volim onog koga hoću, a tvog brata ne
volim, želim tebe, sada i ovdje.’’
‘‘ Kraljevski sin... Jesam li to i dalje?’’
‘‘ Vodi ljubav sa mnom.’’ Zajedno su skinuli svoje pregače.
‘‘ Ja se klanjam ljepoti, Ramzese, a ti si njeno oličenje. ‘’
Prinčeve su ruke obasule mladu ženu milovanjima, ne dopuštajući joj da ona vodi
igru, želio joj je sve pružiti,ništa ne uzimajući, dok budi u svojoj ljubavnici vatru koja je
obuzela i njegovo biće. Osvojena, ona mu se odmah prepustila. S nepogrešivim prirodnim
darom, Ramzes je otkrivao tajna mjesta njenog zadovoljstva i, mada je gorio od strasti,
nježno im se posvetio.
Bilo joj je prvi put, kao i njemu, te blage noći predali su se jedno drugome, opijeni
požudom koja se nije prestajala nanovo buditi.
 7

Noćobdija je bio gladan. Zlatnožuti pas je snažno počeo lizati lice svojeg gospodara
koji je predugo spavao. Ramzes se naglo probudio, ne prestajući sanjati kako grli golo
tijelo žene s grudima poput slatkih jabuka, usana nježnih poput šećerne trske, nogu gipkih
poput puzavica.
San... Ne, to nije bio san! Ona je zaista postojala, zvala se je lijepa Izet, dala mu je
sebe i otkrila mu neslučena zadovoljstva.
Noćobdija, koji nije mario za prinčeve uspomene, zalaja nekoliko puta da bi pokazao
svoj očaj. Ramzes je konačno razumio da je stvar neodgodiva i odveo ga u dvorsku kuhinju
gdje se pas halapljivo okomio na hranu. Kada je zdjela ostala prazna, princ ga je odveo u
šetnju pored konjušnica.
Tamo su boravili prekrasni konji, o čijoj se čistoći strogo vodilo računa i pružala im
se stalna njega. Noćobdija je zazirao od ovih visokih četveronožaca, čija je ćud bila varljiva,
zato je mudro trčkarao za svojim gospodarom.
Konjušari su se rugali jednom novajliji koji je na jedvite jade nosio košaru punu
balege. Jedan od njih mu podmetnu nogu, a on siromah ispustio svoj teret tako da se sve
prosulo na zemlju.
‘‘ Pokupi ‘‘ zapovjedi mu njegov mučitelj, pedesetogodišnjak podbulog lica.
Nesretnik se okrenuo i Ramzes ga je prepoznao.
‘‘ Ameni!’’ Princ skoči, gurnu konjušara i podignu svog prijatelja koji je drhtao cijelim
tijelom.
‘‘ Što ti radiš ovdje?’’
Izvan sebe od straha, mladić je promrmljao nekakav nerazumljiv odgovor. Ruka
nasilnika se tada spustila na Ramzesovo rame.
‘‘ Slušaj ti... tko si da se usuduješ smetati nam?’’
Ramzes ga je udario laktom u grudi, a nasilnik padne na leđa. Bijesan što je ispao
budala, s ustima iskrivljenim u grč, počeo je huškati svoje drugove.
‘‘ Naučimo ih lijepom ponašanju, ovu dvojicu drskih derana...’’
Zlatnožuti pas je zalajao i iskezio zube.
‘‘ Bježi ‘‘ naredio je Ramzes Ameniju. Pisar se nije mogao pomaknuti s mjesta.
Jedan na šestoricu, Ramzes nije imao nikakve izglede pobijediti ih, sve dok konjušari
budu uvjereni u to, teško će se moći izvuci iz ovog osinjaka. Najkršniji među njima jurnuo
je na njega, njegova je šaka završila u zraku, a on, ne razumijevajući što mu se događa,
poput klade pao je na tlo. Uskoro, još dvojica njegovih drugova doživjeli su isto.
 Ramzes zahvali sebi što je bio marljiv i savjestan đak škole hrvanja, oslanjajući se
jedino na sirovu snagu kojom su htjeli brzu pobjedu, ovi se ljudi nisu znali boriti. I
Noćobdija, koji je četvrtog ugrizao za listove, a onda brzo odskočio da ne bi dobio po
njušci, dao je svoj doprinos borbi. Ameni je zatvorio oči, dok su iz njih tekle suze.
Konjušari su se grupirali, oklijevajući, samo se je plemićki sin mogao ovako boriti.
‘‘ Odakle dolaziš?’’
‘‘ Da se niste uplašili, šestorica protiv jednog? ‘’ Najbješnji je tada zamahnu s nožem,
cereći se.
‘‘ Imaš lijepu njušku, ali nesretan slučaj će je unakaziti.’’ Ramzes se nikada nije borio
protiv naoružanog čovjeka.
‘‘ Nesretan slučaj, sa svjedocima... A čak će se i mali i, složiti s nama da bi spasio
svoju kožu.
Prinčeve oči ostale su prikovane za nož s kratkim sječivom, konjušar se zabavljao
vitlajući njime ukrug, kako bi ga uplašio. Ramzes se nije pomakao, puštajući čovjeka da
kruži oko njega, samo je pas pokazivao namjeru braniti svojeg gospodara.
‘‘ Lezi, Noćobdijo!’’
‘‘ Znači, voliš tu odvratnu životinju... Tako je ružna da ne zaslužuje živjeti.’’
‘‘ Napadni prvo jačeg od sebe.’’
‘‘ Mali, umišljen si!’’ Sječivo je okrznulo Ramzesov obraz, pokušao je nogom
konjušaru izbiti oružje iz ruke, ali nije uspio.
‘‘ Žilav si... Ali sam!’’
U međuvremenu i ostali su izvukli noževe. Ramzes nije osjetio nikakav strah, u
njemu je narasla dotad nepoznata snaga, bijes protiv nepravde i podlosti.
Kako bi ih preduhitrio i spriječio da ga opkole, iznenada je udario dvojicu, za dlaku
izbjegavši osvetnička sjeciva.
‘‘ Stanite, drugovi! ‘‘viknu jedan konjušar.
Jedna nosiljka je upravo bila prošla kroz zasvođena vrata konjušnica.
Njena veličanstvenost je dovoljno govorila o ugledu onog koji je u njoj sjedio,
naslonivši leđa na visok naslon, spustivši noge na stoličicu, a nadlaktice na naslone za
ruke, dok mu je glava bila pod suncobranom, uvažena ličnost je brisala čelo mirišljavom
maramicom. Star dvadesetak godina, bucmastog lica, okruglog skoro kao mjesec, jedrih
obraza, sitnih očiju boje kestena, punih, sladostrasnih usana, dobro uhranjen plemić, koji
se klonio svake vrste tjelesnih vježbi, bio je prilican teret za pleća dvanaestorice nosača,
stoga su oni bili dobro nagrađeni za svoj hitar hod.
Konjušari su nestali za tren oka, a Ramzes ostao stajati ispred pridošlice, dok je
njegov pas lizao Amenijevu nogu kako bi ga umirio.
 ‘‘Ramzese!Opet si u konjušnicama... Nema sumnje da su životinje najbolje društvo za
tebe.’’
‘‘ Što traži moj brat Henar na ovom mjestu koje je na tako zlom glasu?’’
‘‘Idem u obilazak, kako mi je faraon zapovjedio, budući kralj mora sve znati o svom
kraljevstvu.’’
‘‘ Samo nebo mi te je poslalo.’’
‘‘ Misliš?’’
‘‘ Bi li oklijevao ispraviti jednu nepravdu?’’
‘‘ O čemu je riječ?
‘‘ U pitanju je ovaj mladi pisar Ameni, ovdje su ga na silu dovela šestorica konjušara
kako bi ga zlostavljali.’’ Henar se osmjehnuo.
‘‘ Siroti moj Ramzese, loše si obaviješten! Da tvoj mladi prijatelj možda nije sakrio od
tebe kakvu je kaznu zaradio? ‘’
Princ se okrenuo prema Ameniju koji nije bio u stanju govoriti.
‘‘ Ovaj pisar početnik je dao sebi za pravo ispraviti grešku jednog pretpostavljenog
koji se odmah požalio na takvu drskost, smatrao sam da će boravak u konjušnicama dobro
doći tom malom hvalisavću. Nošenje balege i sijena naučit će ga savijati kralježnicu.’’
‘‘ Ameni to neće moći izdržati.’’
Henar zapovjedi nosačima da spuste nosiljku. Njegov nosač sandala odmah je
postavio stoličicu kako bi obukao gospodara, a onda mu je pomogao sići.
‘‘ Da malo prošećemo ‘‘ predložio je Henar ‘‘ moram nasamo s tobom razgovarati.’’
Ramzes je Amenija prepustio Noćobdiji i njegovom nadzoru.
Braća su napravila nekoliko koraka ispod popločanog trijema, u zaklonu od sunca
kojeg je Henar, zbog svoje izuzetno svijetle kože, mrzio.
Kako je moguće i zamisliti dva tako različita muškarca? Henar je bio nizak, zdepast,
debeo i već je ličio na uglednika previše gojaznog zbog obilne prehrane, Ramzes je bio
visok, gibak i mišićav, u punom zamahu najljepše mladosti. Glas prvog bio je sladunjav i
mek, drugog ozbiljan i čist. Među njima nije bilo ničeg zajedničkog, osim što su obojica bili
faraonovi sinovi.
‘‘ Poništi svoju odluku ‘‘ zatražio je Ramzes.
‘‘ Zaboravi tog kepeca i pređimo na ozbiljnija pitanja, zar nisi trebao što prije
napustiti prijestolnicu?’’
‘‘ Nitko to nije tražio od mene.’’
‘‘ E, sad jest.’’
 ‘‘ Zašto bih te morao poslušati?’’
‘‘Da ne zaboravljaš kakav je moj položaj, a kakav je tvoj?’’
‘‘ Trebam li biti sretan što si mi brat?’’
‘‘ Nemoj se nadmudrivati sa mnom, nego uživaj u trčanju, plivanju i vježbama za
mišiće. Jednog ćeš dana možda, ako moj otac i ja to budemo htjeli, dobiti mjesto u redovnoj
vojsci, obrana zemlje je uzvišena stvar. Momku kao što si ti, zrak u Memphisu može samo
naškoditi.’’
‘‘ Posljednjih tjedana počeo sam se privikavati.’’
‘‘ Ne započinji beskorisnu bitku i ne primoravaj me da pozovem oca da se grubo
umiješa. Spremi se tiho za odlazak, i isto tako nestani. Za dva ili tri tjedna priopćit ću ti u
koje mjesto moraš otići.’’
‘‘ A Ameni?’’
‘‘ Već sam ti rekao da zaboraviš na tog jadnog malog uhodu, a užasno mrzim
ponavljati svoje riječi. Još jedna sitnica, ne pokušavaj ponovo vidjeti lijepu Izet. Zar si
zaboravio da ona ne voli gubitnike.’’

Kraljica majka Tuja je imala naporne sastanke, u odsutnosti supruga, koji je obilazio
obrambene linije na sjeveroistočnoj granici, primila je vezira, upravnika Riznice, dva
oblasna upravnika i jednog pisara arhiva. Bilo je toliko hitnih poslova koje je trebalo
riješiti bez odlaganja, pa se kraljica trudila izbjeći nesmotrene korake.
Setija su sve više brinuli stalni nemiri u malim azijskim i sirijskopalestinskim
zajednicama, koje su Hetiti* poticali na pobunu,obično je službeni faraonov posjet bio
dovoljan da umiri takozvane kraljeve jer je s njima bilo lako pregovarati.
*Hetitski narod je živio u današnjoj Turskoj.

Kći časnika odreda dvokolica, Tuja nije bila kraljevskog roda, niti je pripadala nekoj
plemićkoj lozi, ali se svojim vrlinama brzo nametnula dvoru i narodu. Imala je prirodnu
otmjenost, izrazito vitko tijelo, lice s krupnim kosim očima, strogim i prodornim, te tanak
pravilan nos davali su joj ponosito držanje. Kao i njezin suprug, ulijevala je poštovanje i
nije dopuštala nikakvu prisnost.
Njezina glavna briga bila je održavati sjaj egipatskog dvora, od savjesnog obavljanja
njezinih dužnosti ovisili su slava zemlje i blagostanje naroda.
Na pomisao da će primiti Ramzesa, svog voljenog sina, iz nje je iščeznuo sav umor.
Iako je za mjesto susreta izabrala kraljevski vrt,i dalje je na sebi imala dugačku lanenu
haljinu optočenu zlatom, kratak ogrtač nabran na ramenima, ogrlicu od šest nizova
ametista i vlasulju s jednakim kovrdžama, pravilno i ravnomjerno raspoređenim da
prekriju i uši i potiljak.
Kako je samo voljela šetati između bagremova, vrba i narova, kraj kojih su rasli
različci, krasuljci i žavornjaci! Nije bilo ljepše božanske tvorevine od vrta, gdje su sva
biljna stvorenja pjevala, kroz sva godišnja doba, u slavu Boga. Ujutro i navečer Tuja je sebi
dozvoljavala nekoliko minuta sanjarenja u ovom raju prije no što bi se posvetila svojim
dužnostima.
Kada se Ramzes pojavi pred njom, kraljica se začudila. Za nekoliko mjeseci postao je
izuzetno lijep muškarac. Na prvi pogled se nametao jedan utisak, utisak moći. Doduše, još
je bilo nečeg mladalackog, u kretanju i držanju, ali dječja bezbrižnost je bila nestala.
Ramzes se naklonio pred majkom.
‘‘ Da ti možda dvorska pravila ne zabranjuju da me poljubiš?’’ On ju je stegnuo
nekoliko trenutaka u zagrljaj, kako mu se samo učinila krhkom!
‘‘ Sjećaš li se sikomore koju si zasadio kada si imao tri godine? Dođi uživati u njoj,
odlično napreduje.’’
Tuja je vrlo brzo shvatila da neće uspjeti umiriti prigušeni bijes svojeg sina, ovaj vrt,
u kojem je provodio sate i sate brinuči o stablima, sad mu je bio stran.
‘‘ Doživio si surovo iskušenje.’’
‘‘ Misliš li na divljeg bika ili na moju samoću ovog ljeta? To u biti nema značaja, jer je
hrabrost nemoćna pred nepravdom.’’
‘‘ Osjećam kako se na nešto želiš požaliti?’’
‘‘Moj prijatelj Ameni lažno je optužen za neposlušnost i uvredu nanijetu
pretpostavljenom. Budući se i moj brat umiješao, otjerali su ga iz pisarske kancelarije u
kojoj je radio i osudili na naporan rad u konjušnicama. On za to nema snage, ta
nepravedna kazna će ga ubiti.’’
‘‘ To su ozbiljne optužbe, znaš da ne volim zlonamjerna brbljanja.
‘‘ Ameni nije lagao, on je jedno čestito i neiskvareno biće. Treba li umrijeti zato što je
moj prijatelj i što je izazvao Henarovu mržnju?’’
‘‘ Da ti ne mrziš svog starije brata?’’
‘‘ Mi se i ne poznajemo.’’
‘‘ On te se boji.’’
‘‘ Odlučno me je nagovarao da što prije napustim Memphis.’’
‘‘ Nisi li ga izazvao kad si postao ljubavnik lijepe Izet? ‘’ Ramzes nije mogao sakriti
svoje iznenađenje.
‘‘ Već znaš...’’
 ‘‘Nije li to moja dužnost?’’
‘‘ Hoće li me netko stalno uhoditi?’’
‘‘ Kao prvo, ti si kraljevski sin, a potom, lijepa Izet baš i nije šutljiva.’’
‘‘ Zašto bi se hvalila da je poklonila svoju nevinost jednom gubitniku?’’
‘‘ Bez sumnje zato što vjeruje u tebe.’’
‘‘To je za nju samo igra, da bi prkosila mom bratu.’’
‘‘ Nisam baš sigurna u to, voliš li je, Ramzese? ‘’ Mladić je oklijevao za trenutak.
‘‘ Volim njeno tijelo, želim je ponovno vidjeti, ali...’’
‘‘ Misliš li se njome oženiti?’’
‘‘ Njome se oženiti?’’
‘‘ To je prirodan slijed stvari, sine. ‘’
‘‘Ne, još ne... ’’
‘‘ Lijepa Izet je vrlo tvrdoglava osoba, pošto te je izabrala, neće lako odustati.’’
‘‘ Zar moj brat nije bolja prilika?’’
‘‘ Izgleda da ona ne misli tako.’’
‘‘ Osim ako nije odlučila da nas obojicu zavede!’’
‘‘ Misliš li da jedna mlada žena može biti toliko lukava?’’
‘‘ Poslije Amenijevih nedaća, kako čovjek može imati povjerenja u bilo koga?’’
‘‘ Zar i ja više nisam dostojna tvojeg povjerenja?’’ Ramzes uhvati majčinu desnu
ruku.
‘‘ Znam da me ti nikada nećeš iznevjeriti.’‘
‘’ Što se tiče Amenija, postoji jedno dobro rešenje.’’
‘‘ Koje?’’
‘‘ Postani kraljevski pisar i sam ćeš moći birati svojeg tajnika.’’

S tvrdoglavošću koja je izazivala Ramzesovo divljenje, Ameni se nije predavao,

unatoč nametnutim mu najtežim poslovima. Strahujući da se ponovno ne umiješa Setijev
sin, za kojega su saznali tko je, konjušari više nisu zlostavljali njegovog prijatelja. Jedan od
njih, kajući se zbog svojeg ponašanja, manje je tovario košare i često pomagao krhkom
momku koji je i pored toga svakim danom sve više propadao.
 Kada se Ramzes prijavio za mjesto kraljevskog pisara, još nije bio dovoljno spreman.
Ispit se održavao u dvorištu pokraj vezirovih ureda, tesari su podigli tanke drvene stupove
i između njih razvukli platna da bi prijavljeni sudionici bili zaštićeni od sunca.
Ramzes nije uživao nikakve povlastice, ni otac ni majka nisu se mogli zauzeti za
njega, jer bi time pogazili zakon boginje Maat.
Ameni bi se okušao na ovom ispitu prije ili kasnije, Ramzes nije imao niti njegovo
znanje niti nadarenost. Ali, borit će se za njega.
Jedan stari pisar, oslanjajući se na štap, obrati se pedesetorici mladića od kojih se
svaki nadao da će dobiti jedno od dva mjesta kraljevskog pisara koja je ponudila glavna
administracija.
‘‘ Učili ste da biste dobili mjesto koje će vam omogućiti posjedovati izvjesnu vlast u
svojim rukama, ali znate li kako se trebate ponašati? Nosite čistu odjeću, neuprljane
sandale, čuvajte svoj svitak papirusa i odagnajte lijenost! Neka vam ruka piše bez
oklijevanja, neka vaša usta izgovaraju pravedne riječi. Bez prestanka učite, budite
neumorni, pokoravajte se naredbama svojih pretpostavljenih i imajte samo jedan cilj,
pravilno obavljati svoj posao i biti na korist drugima. Nemojte biti neposlušni. I majmun
razumije što mu se kaže, lav može biti dresiran, a nitko nije gluplji od nemarnog pisara. Za
lijenčine postoji samo jedan lijek, batina! Ona otvara uho koje je na leđima i vraća misli
tamo gdje im je mjesto. A sada, na posao.’’
Dali su svakom mladiću paletu od drveta sikomore obloženu tankim slojem
stvrdnutog gipsa, na sredini je bilo udubljenje s trskama koje su služile za pisanje. Svi su
rastopili grumen crvene i crne tinte u malo vode, i prizvali velikog mudraca Imhotepa,
zaštitnika pisara, prolijevajući nekoliko kapljica tinte njemu u čast.
Tijekom nekoliko sljedecih sati kandidati su trebali prepisati neke natpise,
odgovoriti na gramatička i leksička pitanja,riješiti zadatke iz matematike i geometrije,
sastaviti određeni oblik pisma, prepisati odlomke iz klasičnih djela. Nekoliko mladića brzo
je odustalo, a neki se nisu mogli dovoljno usredotočiti na rad.
Najzad, došlo je i posljednje iskušenje, u obliku zagonetki. Na četvrtoj, Ramzes se
zamislio.
Kako je pisar pretvarao smrt u život?
Nije nikada zamišljao da bi jedan obrazovan čovjek mogao imati takvu moć! Nijedan
zadovoljavajući odgovor mu nije padao na pamet. Taj propust uz neizbježne sitne greške
ga je mogao lišiti pisarskog zvanja. Uzalud se mučio, rješenje mu je izmicalo.
Čak i ako ne prođe na ispitu, neće ostaviti Amenija. Razmišljao je da ga odvede u
pustinju, kod Setaua i njegovih zmija, bolje je u svakom trenutku izlagati se smrtnoj
opasnosti nego živjeti kao rob.
Tada je jedan pavijan sišao s palme i uvukao se u prostoriju u kojoj se održavao ispit,
nastavnici nisu stigli ništa poduzeti jer je on skočio na rame mladog Ramzesa koji je ostao
potpuno miran.
 Majmun je šapnuo nekoliko riječi na uho mladića i nestao kako je i došao. Nekoliko
trenutaka, kraljev sin i sveta životinja boga Tota, tvorca hijeroglifa, bili su jedno biće.
Njihove misli su se stopile, duh jednog vodio je ruku drugog.
Ramzes je pročitao odgovor koji mu je pavijan kazivao u pero.
Nožic od finog kamena pješčara kojim je pisar skidao sloj gipsa po kome je
prethodno pisao da bi ga zamijenio novim slojem, omogućit će mu vratiti paletu iz smrti u
život, učinivši da bude ponovo upotrebljiva, kao nova.

Ameni se toliko mučio da više nije mogao podignuti košaru, kosti su mu bile pred
pucanjem, a potiljak i vrat kruti poput suhe grane umiručeg drveta. Čak i kada bi ga počeli
tući, ne bi imao snage pomaknuti se. Kako je sudbina bila okrutna! Čitanje, pisanje, crtanje
hijeroglifa, slušanje riječi mudraca, prepisivanje zapisa koji su stvorili civilizaciju... Kakvu
je sjajnu budućnost zamišljao! On je još jednom pokušao ponijeti tovar.
Jedna snažna ruka učini to umjesto njega.
‘‘ Ramzese!’’
‘‘ Što misliš o ovom predmetu?’’
Princ je prijatelju pokazao futrolu za četkice od pozlaćenog drveta, u obliku stupa s
ljiljanom na vrhu i kupastom glavom koja je služila za glačanje zapisa.
‘‘ Predivna je!’’
‘‘ Tvoja je, ako uspiješ pročitati zapis.’‘
‘’„Neka Tothov pavijan čuva kraljevskog pisara..." To uopće nije bilo teško!’’
‘‘ Ja, Ramzes, kraljevski pisar, postavljam te za svojeg osobnog tajnika.’’

Koliba od trske, podignuta na obodu žitnog polja, ..bila je noću prazna, zato su je
lijepa Izet i Ramzes izabrali za svoje ljubavno gnijezdo, dok ih je Noćobdija čuvao, spreman
nasrnuti na svakog nepoželjnog pridošlicu.
Tijela dvoje mladih savršeno su se slagala u svojoj čulnosti, maštoviti, strastveni i
neumorni, satima su se predavali uživanju, ne izgovorivši nijednu riječ.
Te noći, malaksala i zadovoljna, spustivši glavu na grudi svog ljubavnika, lijepa Izet
je počela pjevati.
‘‘ Zašto si i dalje sa mnom?’’
‘‘ Zato što si postao kraljevski pisar.’’
 ‘‘ Zar osoba tvojeg položaja ne priželjkuje bolju udaju?’’
‘‘ Dijeliti život sa Setijevim sinom... Čemu sjajnijem se mogu nadati?’’
‘‘ Udati se za budućeg faraona.’’ Mlada žena se zamislila mršteći čelo.
‘‘ Razmišljala sam o tome... Ali on mi se ne sviđa. Debeo je, trom i suviše lukav.
Odvratna mi je pomisao da me samo dotakne, stoga sam odlučila zavoljeti tebe.’’
‘‘ Odlučila?’’
‘‘ Svako ljudsko biće nosi u sebi ljubavnu energiju, jedni dopuštaju da budu zavedeni,
drugi zavode. Ja neću postati igračka nekog muškarca, makar to bio i kralj, izabrala sam te,
Ramzese, i ti ćeš mene izabrati jer smo mi istog kova.’’

Još ustreptao poslije strasne noći koju je proveo u zagrljaju svoje ljubavnice, Ramzes
je prolazio kroz vrt kuće koju je dobio po službenoj dužnosti, kada je Ameni izjurio iz svog
ureda koji je gledao na perivoj s irisima i presjekao mu put.
‘‘ Moram s tobom razgovarati!’’
‘‘ Spava mi se... Možeš li se strpjeti do popodne?’’
‘‘ Ne, nikako! Izuzetno je važno.’’
‘‘ Onda mi daj nešto za popiti.’‘
‘’Mlijeko, svježi kruh, urme i med ,prinčevski doručak je spreman. A sada, kraljevski
pisar Ramzes treba znati da je pozvan, zajedno sa svojim kolegama, na dvorski prijem.’’
‘‘ Želiš reći... prijem kod mojeg oca?’’
‘‘ Postoji samo jedan Seti.’’
‘‘ Na dvor, kao uzvanik! Da to nije neka tvoja neslana šala?’’
‘‘ Moja je službena dužnost prenositi ti između ostalog i važne novosti.’’
‘‘ Na dvor... ‘’
Ramzes je sanjao ponovno sresti svojeg oca, kao kraljevski pisar, bez sumnje će
imati pravo na kratak razgovor. Što će mu reći? Pobuniti se, moliti za objašnjenje, požaliti
se na njegovo držanje, ili možda čvrsto zatražiti odgovor na pitanje što se zapravo očekuje
od mlađeg sina, raščistiti kakva mu je sudbina namijenjena... Imao je dovoljno vremena za
razmisliti.
‘‘ Ima još jedna, manje radosna vijest.’’
‘‘ O čemu se radi?’’
‘‘ Među grumenima crne tinte koju su mi jučer isporučili, dvije su lošije kvalitete. Ne
mogu biti miran ako ih ne provjerim prije upotrebe, i ne žalim zbog toga.’’
 ‘‘ Zar je to tako strašno?’’
‘‘ Greška je neoprostiva! Namjeravam u tvoje ime ispitati cijelu stvar. Kraljevski
pisar ne smije prihvatiti takve propuste.’’
‘‘ Čini kako ti je volja, mogu li sada malo odspavati?’’

Sari je iskreno čestitao svojem bivšem učeniku. Ramzesu više neće biti potreban
odgajatelj koji bi ionako morao priznati da ga nije dovoljno spremio za težak ispit
kraljevskih pisara. Prinčev uspjeh ipak je dijelom pripisan u zaslugu njegovom odgajatelju,
stoga su ga postavili za upravitelja Kapa, na mjesto koje mu je osiguralo mirnu karijeru.
‘‘ Iznenadio si me, priznajem, ali nemoj se zanositi tim podvigom. On ti je omogućio
ispraviti jednu nepravdu i spasiti Amenija, zar to nije dovoljno?’’
‘‘ Ne razumijem.’’
‘‘ Izvršio sam zadatak koji si mi povjerio, utvrdio sam tko su ti prijatelji, a tko
neprijatelji. U prvoj grupi ne nalazim nikog osim tvojeg tajnika. Tvoj uspjeh je izazvao
ljubomoru, ali to nema nekog značaja. Sada je najvažnije da napustiš Memphis i preseliš se
na Jug.
‘‘ Da te ne šalje moj brat? ‘’ Sari je izgledao zbunjen.
‘‘ Ne umišljaj si neke mračne spletke... Ali nemoj ići na dvor. Taj prijem se tebe ne
tiče.’’
‘‘ Ja sam kraljevski pisar. ‘’
‘‘ Vjeruj mi, tvoju prisutnost nitko ne želi, niti je za tebe dobro tamo se pojaviti.’’
‘’ A ako budem tvrdoglav?’’
‘‘ Ostat ćeš kraljevski pisar... ali bez posla. Nemoj se suprotstavljati Henaru, izazvat
ćeš vlastitu nesreću.’’

Tisuću šesto vreća raznih žitarica i isto toliko pšenice doneseni su na kraljevski
dvor, kako bi se pripremilo tisuće kolača i pećiva raznih oblika koji će se kasnije poslužiti s
blagim pivom i vinom iz oaza. Zahvaljujući revnosti kraljevskog peharnika, uzvanici na
prijemu koji se proređivao u čast kraljevskih pisara uživat će u najboljim slastičarskim i
pekarskim zalogajima, čim se prva zvijezda bude pojavila na noćnom nebu.
Ramzes je među prvima stigao pred velika vrata na bedemu, koju je danonoćno
nadgledala faraonova tjelesna garda, lako su vojnici prepoznali Setijevog mlađeg sina,
dobro su proučili njegovu diplomu kraljevskog pisara prije nego što su ga pustili ući u
prostrani vrt u kojem je zasađeno na stotine stabala, a neki vrlo stari bagremovi ogledali
su se u vodi jezera za zabavu. Svuda su bili postavljeni stolovi na kojima su se nalazile
košarice s kolačima, pećivom i voćem i okrugli stolčići s jednom nogom na kojima su stajali
brižljivo napravljeni buketi cvijeća.
 Peharnici su točili vino i pivo u pehare od alabastera.
Princ nije mogao odvojiti pogleda od glavne građevine u kojoj su se nalazile odaje za
primanje sa zidovima obloženim lakiranim keramičkim pločicama čiji su preljevi boja
zadivljivali posjetitelje.
Prije nego što je postao učenik Kapa, igrao se u kraljevskim odajama i čak se jednom
osmjelio kročiti na stepenice dvorane u kojoj se nalazilo prijestolje. Naravno, nagrađen je
grdnjom dadilje koja ga je dojila pune tri godine. Prisjećao se faraonove stolice s postoljem
koje je bilo simbol pravičnosti boginje Maat.
Ramzes se nadao da će vladar pisare primiti unutra, ali je morao prihvatiti ono što je
bilo očigledno, Seti će se samo pojaviti na prozoru dvora koji je gledao na veliko dvorište
gdje će svi biti okupljeni. Potom će održati kratak govor koji je za cilj imao predočiti im, još
jednom, opseg njihovih dužnosti i odgovornosti.Kako u takvim okolnostima s njim nasamo
razgovarati?
Ponekad bi se kralj nakratko umiješao među svoje podanike i osobno čestitao
najboljima. Eto, Ramzes, koji je napisao rad bez greške, jedini je riješio zagonetku uskrsle
palete, on se, dakle, spremio suočiti se s ocem i pobuniti protiv njegove šutnje. Ako je
morao napustiti Memphis i pomiriti se s beznačajnom ulogom provincijskog pisara, želio
je da mu to zapovjedi faraon osobno i nitko drugi.
Kraljevski pisari sa svojim obiteljima i mnoštvo otmjenog svijeta, koji nije propuštao
nijedan ovako raskošan prijem, pili su, jeli i brbljali. Ramzes je kušao vino koje je potjecalo
iz oaza, zatim jako pivo, dok je ispijao pehar, primijetio je jedan par koji je sjedio na
kamenoj klupi ispod drveta.
Par su činili njegov brat Henar i lijepa Izet. Ramzes im se približio krupnim
koracima.
‘‘ Zar ne misliš, ljepotice, da bi bilo nužno napraviti konačan izbor?’’ Mlada je žena
skočila s klupe, Henar je ostao miran.
‘‘ Nepristojan si, dragi brate, zar nemam pravo razgovarati s jednom otmjenom
damom?’’
‘‘ Je li to ona uistinu?’’
‘‘ Ne budi nepristojan.’’
Usplamtjelih obraza, lijepa Izet je pobjegla, ostavljajući braću same, licem u lice.
‘‘ Postaješ nepodnošljiv, Ramzese, tebi ovdje više nije mjesto.’’
‘‘ Nisam li ja kraljevski pisar?’’
‘‘ Još jedno prazno hvalisanje! Nećeš dobiti nijedno mjesto bez mog odobrenja.’’
‘‘ Tvoj prijatelj Sari me je upozorio.’’
‘‘ Moj prijatelj... Prije tvoj! Pokušao te je spasiti novog krivog koraka.’’
 ‘‘ Ne prilazi više toj ženi!’’
‘‘ Usuduješ se meni prijetiti, ti!’’
‘‘ Ako sam nitko u tvojim očima, što mogu izgubiti? ‘’ Henar prekinu borbu, glas mu
je postao sladunjav.
‘‘ U pravu si, dobro je ako je žena vjerna. Neka sama odluči, slažeš li se?’’
‘‘ U redu.’’
‘‘ Zabavi se, kad si već tu.’’
‘‘ Kada će nam se kralj obratiti?’’
‘‘ Molim? Ti nisi obaviješten! Faraon je na sjeveru, ovlastio me je čestitati pisarima u
njegovo ime. Tvoj uspjeh zaslužuje predviđenu nagradu, lov u pustinji.’’ Henar se udaljio.
Potišten, Ramzes je ispio u gutljaju pehar vina. Dakle, više neće vidjeti svojeg oca,
Henar ga je izazvao da bi ga još više ponizio.
Princ je pio preko mjere i nije se miješao u male grupe čiji su mu površni razgovori
išli na živce. Već mu se počelo mutiti u glavi i sudario se s jednim otmjenim pisarom.
‘‘ Ramzese! Kako mi je drago što te ponovo vidim!’’
‘‘ Aša... još si u Memphisu?’’
‘‘ Prekosutra putujem na sjever, ne znaš za veliku novost? U trojanskom ratu se
događa nešto krupno. Grčki barbari nisu odustali od osvajanja Prijamovog grada, a priča
se da je Ahil ubio Hektora, moj prvi zadatak, zajedno s iskusnim izaslanicima, bit će
potvrditi ili opovrgnuti te činjeniće. A ti... uskoro ćeš biti u visokoj administraciji.’’
‘‘ Nije mi poznato.’’
‘‘ Tvoj nedavni uspjeh izaziva hvale i zavist.’’
‘‘ Navići ću se.’’
‘‘ Zar ne želiš putovati u strane zemlje? A, oprosti! Zaboravio sam da se uskoro ženiš.
Neću biti prisutan, ali ću svim srcem biti uz tebe.’’ Jedan visoki državni predstavnik uhvati
Ašu za ruku i odvuče ga u stranu, novopečenog diplomata već je zvala dužnost.
Ramzes je osjetio kako ga obuzima neko nezdravo pijanstvo, bio je nalik slomljenom
veslu, kući čiji su se zidovi klimali. Bijesno je bacio pehar daleko od sebe, zaklinjući se da
više nikada neće dopustiti takav poraz.

10
 Veliki broj lovaca krenuo je zorom u zapadnu pustinju, Ramzes je svojeg psa
povjerio Ameniju, koji je čvrsto odlučio rasvijetliti zagonetku loših grumena tinte. Već
istog dana ispitat će radnike odgovorne za proizvodnju da bi otkrio trag koji vodi do krivca
za tu grešku.
Henar je iz svoje nosiljke pozdravio početak lova u kome neće učestvovati i pozvao
bogove da budu naklonjeni hrabrim ljudima koji su bili zaduženi donijeti divljač.
Ramzes se vozio lakim dvokolicama kojima je upravljao jedan bivši vojnik, radovao
se ponovnom susretu s pustinjom. Ibeksi, velike antilope, oriksi, leopardi, lavovi, pantere,
jeleni, nojevi, gazele, hijene, zečevi, lisiće... Tu je živio bogat životinjski svijet, koji je strepio
samo od čovjekovih hajki.
Vođa lova ništa nije prepustio slučaju. Dobro uvježbani psi trčali su za dvokolicama
od kojih su neke nosile hranu i krčage sa svježom vodom. Čak su ponijeli i šatore u slučaju
da se potjera za nekim lijepim primjerkom produži do mraka. Lovci su imali lasa, nove
lukove i veliki broj strijela.
‘‘ Što više voliš ‘‘ upitao je vozač dvokolice ‘‘ ubijati ili hvatati životinju?’’
‘‘ Hvatati ‘‘ odgovori Ramzes.
‘‘ Onda ćeš se ti služiti lasom, a ja lukom. Ubijanje je potreba, da bi se opstalo, nitko
to ne može izbjeći. Znam tko si, Setijev sine, ali, pred opasnošću, svi smo jednaki.’’
‘‘ Nije točno.’’
‘‘ Misliš li da si nadmoćniji?’’
‘‘Ne, nego si to ti, zahvaljujući iskustvu, meni je ovo prvi lov.’’ Stari vojnik slegnu
ramenima.
‘‘ Dosta priče. Pažljivo gledaj i upozori me ako ugledaš plijen. ‘’
Prestrašena lisica i pustinjski miš nisu privukli pažnju starog vojnika. Prepustio ih je
ostalima. Uskoro su se lovci, koji su se na početku držali zajedno, razišli na razne strane.
Princ je opazio krdo gazela.
‘‘ Sjajno! ‘‘ uzviknu njegov pratitelj i potjera za njima dvokolice.
Tri gazele, koje su bile ili stare ili bolesne, odvojile su se od ostatka krda i krenule
kroz suho riječno korito koje je vijugalo između dvije kamene vrleti. Dvokolice su stale.
‘‘ Moramo pješice.’’
‘‘ Zašto?’’
‘‘ Tlo je neravno, pa bi se kotači polomili.’’
‘‘ Ali, gazele će nam pobjeći!’’
‘‘ Griješiš, poznajem ovo mjesto. Sklonit će se u pećinu u kojoj ćemo ih lako svladati.’’
 Hodali su zatim više od tri sata, misleći samo na svoj cilj. Kada je vrućina postala
nesnosna, da bi se osvježili sklonili su se u hlad kamenog stepenastog brežuljka, na kojem
je bilo gustog raslinja.
‘‘ Jesi li umoran?’’
‘‘ Nisam.’’
‘‘ To znači da osjećaš pustinju, ona te ili presiječe u nogama, ili ti daje snagu koja se
obnavlja u dodiru s užarenim pijeskom.’’
Komadi stijenja su prštali, kotrljali se niz litice i padali na gomilu šljunka koja je
prekrivala isušeno riječno korito. Kako se moglo zamisliti da su usred te crvene jalove
zemlje postojali rijeka hraniteljica, drveće i polja s usjevima? Pustinja je bila drugi svijet
prisutan u srcu ljudskog svijeta, Ramzes je osjetio prolaznost svog života i u isti mah moć
koju su prirodne sile mogle prenijeti na dušu onog tko se predaje tišini. Bog je stvorio
pustinju da bi čovjek u njoj šutio i čuo glas tajne vatre.
Stari vojnik je provjerio strijele koje su imale šiljak od kremena, dva krilca sa
zaobljenim vrhovima, na kraju ureza, služila su za davanje smjera.
‘‘ Nisu baš najbolje, ali će poslužiti.’’
‘‘ Je li pećina još daleko?’’
‘‘ Nastavljamo dalje.’’
Nigdje zmija ili škorpiona... Izgleda da nijedno živo biće nije nastanjivalo ovu pustoš.
Bez sumnje su se razna stvorenja zavlačila u pijesak ili između stijenja i s izlaskom čekala
večernju svježinu.
‘‘ Boli me lijeva noga ‘‘ požalio se Ramzesov pratitelj ‘‘ Otvorila se stara rana. Bolje je
da se zaustavimo i malo odmorimo.’’
Ali kada je pala noć, noga je i dalje boljela starog vojnika.
‘‘ Spavaj ‘‘ savjetovao je Ramzesa. ‘‘ Ja od bolova ne mogu zaspati. Ako me uhvati san,
upozorit ću te.’’
Osjetio je nakratko kako ga nešto miluje, ali je vrlo brzo počelo peći. Sunce je zori
davalo kratkotrajnu nježnost. Izašavši kao pobjednik iz borbe sa silama mraka i zmajem
otimačem života, razmetalo se svojom pobjedom takvom silinom da su se ljudi od njega
morali sklanjati.
Ramzes se probudio.
Njegov pratitelj je nestao. Princ je ostao sam, bez hrane i oružja, na nekoliko sati
hoda od mjesta na kojem su se lovci razišli. Odmah je krenuo, ravnomjernim korakom, da
ne bi rasipao snagu. Čovjek ga je ostavio nadajući se da neće preživjeti toliko pješačenje.
Čije je naredbe izvršavao, tko je smislio tu klopku koja će ubojstvo s predumišljajem
prikazati kao nesreću u lovu? Svi su poznavali mladićevu neobuzdanost, ako krene u
potjeru za nekim plijenom, Ramzes će zaboraviti na oprez i izgubit će se u pustinji.
 Henar... To je mogao biti samo Henar. Osvetoljubivi podlac! Jer je Ramzes odbio
napustiti Memphis, njegov brat ga je poslao na obalu smrti. Osjećajući kako u njemu raste
bijes, Ramzes je odlučio ne pomiriti se sa sudbinom. Budući je odlično pamtio put kojim je
jednom prošao, nastavio je dalje sa žarom pobjednika.
Jedna gazela je pobjegla ispred njega, a za njom i ibeks savijenih rogova koji je dugo
promatrao uljeza prije nego što mu se izgubio iz vida. Zar njihova prisutnost nije značila
da se u blizini nalazi neki izvor vode koji stari vojnik nije pokazao princu? Ili će nastaviti
istim putem i možda umrijeti od žeđi ili će se osloniti na životinje.
Princ se odlučio za drugo rješenje.
Kad ugleda ibekse, gazele i orikse, a u daljini balanit visok desetak metara, zarekao
se da će uvijek slušati svoj instinkt. Drvo guste krošnje i sive kore bilo je posuto mirisnim
cvjetovima žuto’‘zelene boje i davalo je jestiv plod, mek i sladak, jajolikog oblika, koji je
mogao biti dugačak i četiri centimetara, a lovci su ga zvali pustinjska urma, raspolagalo je
opasnim oružjem, dugačkim uspravnim bodljama sa svijetlozelenim vrhovima. Ovo lijepo
drvo stvaralo je mali hlad i sakrilo jedan od tajanstvenih izvora koji su izbijali iz utrobe
pustinje s blagoslovom boga Seta.
Jedan čovjek je sjedio leđima naslonjen na drvo i jeo komad kruha.
Kada se približio, Ramzes ga je prepoznao. Bio je to vođa konjušara koji su
zlostavljali njegovog prijatelja Amenija.
‘‘ Neka ti bogovi budu naklonjeni, prinče, da se nisi izgubio?’’
Suhih usana, tvrdog jezika, osjećajući kako mu glava gori, Ramzes je zurio u mješinu
napunjenu svježom vodom koja je stajala kraj lijeve noge ovog čovjeka zaraslog u bradu i
ćekinjave kose.
‘‘ Da nisi žedan? Utoliko gore po tebe. Zašto bacati ovu lijepu vodu, tako dragocjenu,
dajući je čovjeku koji će umrijeti?’’
Princ je bio samo na desetak koraka od spasenja.
‘‘ Ponizio si me, jer si kraljev sin! Sada mi se sluge rugaju...’’
‘‘ Nema potrebe za laganjem, tko ti je platio?’’
Na konjušarevom licu pojavi se podmukao osmijeh.
‘‘ Spojio sam ugodno s korisnim... Kad mi je tvoj prijatelj iz lova ponudio pet krava i
deset komada lanenog platna da te se riješim, odmah sam prihvatio njegovu ponudu. Znao
sam da ćeš doći ovamo, nastaviti onim istim putem bez vode bilo bi ravno samoubojstvu.
Mislio si da će ti gazele, oriksi i ibeksi spasiti život, a oni su od tebe napravili plijen.
Čovjek je ustao, naoružan nožem.
Ramzes je prozreo misao svojeg protivnika. Ovaj je očekivao borbu kakva je biia
prethodna, zahvate hrvača koga su obučavali za plemićka nadmetanja. Bez ikakvog oružja,
iznuren i žedan, mladić će pokazati borilačku vještinu koja će biti smiješna naspram sirove
sile.
Stoga nije imao izbora nego je i sam upotrijebiti. Prikupivši posljednju snagu, mladić
se s divljim krikom bacio na konjušara. Ovaj, iznenađen, nije stigao upotrijebiti nož, udarac
ga je odbacio unazad gdje je naletio na bodlje balanita koje su mu se zarile u tijelo poput
bezbroj noževa.
Lovci nisu bili nezadovoljni ulovom, uhvatili su žive jednog ibeksa, dvije gazele i
oriksa kojeg su držali za rogove. Životinje, koje su se uglavnom bile primirile, pristajale su
dalje ići kada bi ih lagano pljusnuli po trbuhu. Jedan čovjek je nosio mladunče gazele na
leđima, drugi je držao za uši preplašenog zeca. Jednoj hijeni su noge bile privezane za
motku koju su nosila dva mladića, jedan pas je skaćuči uzalud pokušavao dohvatiti ju
zubima. Ove će životinje poslati stručnim osobama koje će ih probati pripitomiti, pošto
upoznaju njihovu narav. Iako je kljukanje hijena, radi dobivanja iznutrica, dalo mršave
rezultate, neki još uvek nisu odustajali. Mnoge druge žrtve lova će završiti u mesnicama
hramova, nakon što budu prinijete kao žrtve bogovima, postat će ljudska hrana.
Svi lovci su stigli na mjesto okupljanja, izuzev princa Ramzesa i vozača njegovih
dvokolica, zabrinut, pisar nadležan za taj pohod, uzalud je pokušavao saznati što je s
njima. Nisu ih mogli čekati, i trebalo je poslati dvokolice u potragu za nestalima. Ali u
kojem smjeru? U slučaju da se dogodila nesreća, on će snositi odgovornost, a karijera će
mu biti grubo prekinuta. Iako princa Ramzesa nije čekala blistava budućnost, njegov
nestanak neće proči neprimijećeno.
S dvojicom će lovaca pričekati do sredine poslijepodneva, dok će njihovi pratitelji,
koji su se morali vratiti u dolinu s ulovljenom divljači, upozoriti odred pustinjske policije.
Pisar je nervozno napisao izvještaj na jednoj pločici, izgrebao taj sloj gipsa, počeo
nov izvještaj i odustao, nije se mogao sakriti iza praznih riječi. Kako god se izrazio,
nedostajale su dvije osobe, od kojih je jedna bila kraljev sin.
I kada je sunce došlo u zenit, njemu se učinilo da vidi neku priliku koja se polako
kretala u daljini. U pustinji, optičke varke nisu bile rijetke, stoga je pisar upitao dvojicu
lovaca vide li isto što i on. I oni su vidjeli ljudsko stvorenje koje im polako prilazi.
Preživjeli je poslije nekoliko koraka dobio lik.
Ramzes je izišao iz klopke.

11

Henar je uživao dok su se o ljepoti njegovih ruku i stopala brinula dvojica slugu, oba
izuzetni majstori koji su obrazovanje stekli u dvorskoj školi. Setijev stariji sin poklanjao je
mnogo pažnje svom izgledu, kao javna osoba i budući vladar bogate i moćne zemlje, morao
se stalno pokazivati u punom sjaju. Zar nije profinjenost bila odlika društva u kojem se
veliki značaj pridavao čistoći, njezi tijela i njegovom uljepšavanju? Volio je trenutke kada
su mu posvećivali pažnju kao nekom dragocjenom kipu, kada su nanosili mirise na
njegovu kožu, prije nego što bi došao red na vlasuljara. Nečija vika narušila je mir velike
vile u Memphisu, Henar je otvorio oči.
‘‘ Što se događa? Ne dozvoljavam da...’’
U tom trenutku Ramzes je utrčao u raskošnu odaju za kupanje.
‘‘ Hoću istinu, Henare. I to odmah. ‘’
Prozvani je prvo otpustio sluge.
‘‘ Smiri se, voljeni brate, o kakvoj istini govoriš?’’
‘‘ Jesi li platio ljude da me ubiju?’’
‘‘ Kako ti tako nešto može pasti na pamet? Takve optužbe me duboko pogađaju.’’
‘‘ Bila su dva suučesnika... Prvi je mrtav, drugi je nestao!’’
‘‘ Budi jasniji , molim te, da ne zaboravljaš da sam ti brat?’’
‘‘ Ako si kriv, ja ću to saznati.’’
‘‘ Kriv... Jesi li svjestan značenja riječi koje koristiš?’’
‘‘ Pokušali su me ubiti u pustinji, u lovu na koji si me ti pozvao.’’
Henar je uhvatio Ramzesa za ramena.
‘‘ Mi smo vrlo različiti, priznajem, i ne volimo se mnogo, ali zašto da se neprestano
sukobljavamo, umjesto da prihvatimo stvarnost i pomirimo se sa sudbinom, onako kako je
ona unaprijed određena? Točno je da želim da odeš, jer je tvoj karakter nespojiv sa
zahtjevima dvora. Ali nemam namjeru nauditi ti na bilo koji način, a i mrzim nasilje. Vjeruj
mi, molim te, nisam ti neprijatelj.’’
‘‘ Ako je tako, pomozi mi u vodenju istrage, treba pronaći vozača dvokolice koji mi je
namjestio klopku.’’
‘‘ Možeš računati na mene.’’
Ameni je ljubomorno čuvao svoj pisarski materijal, stalno je čistio kipuću za vodu i
četkice, strugao paletu sve dok ne bi dobio savršeno glatku površinu, mijenjao nož za
struganje i gumicu čim s njima više ne bi bio zadovoljan. Unatoč olakšicama koje mu je
osiguravalo njegovo zvanje tajnika kraljevskog pisara, štedio je papirus i koristio komade
krečnjaka za bilješke. U jednom starom kornjačinom oklopu miješao je mineralne boje
kako bi dobio jarko crvenu i zagasito crnu boju.
Kada se Ramzes najzad pojavio, Ameni je sijao od sreće.
‘‘ Znao sam da si živ i zdrav! Osjetio bih da je drugačije. Ja nisam gubio vrijeme...
Možeš biti ponosan na mene.’’
 ‘‘ Što si otkrio?’’
‘‘ Naša administracija je složena, njeni ogranci su mnogobrojni, a upravnici prilično
razdražljivi... Ipak tvoje ime i tvoje zvanje otvorili su mi mnoga vrata. Ne vole te, ali te se
boje!’’
Ramzes je postao radoznao.
‘‘ Budi jasniji.’’
‘‘ Tinta je u našoj zemlji prvi i osnovni materijal, bez nje ne bi bilo pisane riječi, a bez
pisane riječi ni civilizacije!’’
‘‘ Kakva su ti to mudrovanja?’’
‘‘ Kao što sam i pretpostavljao, provjere su vrlo stroge, nijedan grumen tinte ne izlazi
iz skladišta ako nije pregledan. Nemoguće je da se pomiješaju tinte različite kvaliteta.’’
‘‘ Dakle...’’
‘‘ Dakle, riječ je o nedozvoljenoj trgovini i pronevjeri.’’
‘‘ Da ti prekomjerni rad nije pomutio razum?’’
Ameni se nadurio kao dijete.
‘‘ Ti me ne shvaćaš ozbiljno!’’
‘‘ Bio sam primoran ubiti čovjeka, da nisam, on bi ubio mene.’’
Ramzes je tada prijatelju ispričao svoju strašnu pustolovinu, Ameni je samo pognuo
glavu.
‘‘ Mora da ti izgledam smiješno s ovim grumenjem tinte... Sami bogovi su te sačuvali!
Oni te nikada neće napustiti.’’
‘‘ Nadajmo se da te čuju.’’
Blaga je noć obavijala kolibu od trske, na obali obližnjeg kanala kreketale su žabe.
Ramzes je odlučio čekati lijepu Izet cijelu noć, ako ne dođe, neće se više nikada vidjeti.
Ponovno mu je kroz glavu proletio trenutak kada je svoj život obranio gurnuvši konjušara
na bodlje balanita, učinio je to ne razmišljajući, neki nezaustavljiv plamen ga je pokrenuo,
uvećao njegovu snagu. Je li taj plamen potjecao iz nekog tajanstvenog svijeta, je li bio izraz
moći koju je posjedovao bog Set, a čije je ime nosio njegov otac?
Sve do tada, Ramzes je vjerovao da je bio neograničeni gospodar svog života,
sposoban prkositi bogovima i ljudima i izaći kao pobjednik iz bilo kakve borbe. Ali
zaboravio je na cijenu koju je trebalo platiti i na prisutnost smrti. Zaboravio je da ponekad
mora smrt i sam donijeti nekome drugome. Ne osjećajući žaljenje, pitao se hoće li taj
događaj staviti točku na njegove snove ili je predstavljao granicu s nepoznatim.
Jedan pas lutalica je zalajao, netko se približavao.
 Bio je neoprezan? Sve dok ne pronađu vozača dvokolice koji je potplatio konjušara,
biti će u stalnoj opasnosti. Možda je uljez pratio princa, bez sumnje je naoružan, spreman
iznenaditi ga na tom pustom mjestu.
Ramzes je osjećao prisutnost napadača, iako ga nije mogao vidjeti, točno je znao na
kojoj se udaljenosti nalazi. Mogao je osjetiti svaki njegov pokret, znao je dužinu svakog
njegovog bešumnog koraka. Čim se približio ulazu u kolibu, princ je iskočio iz zaklona i
oborio ga na zemlju.
‘‘ Kako si jak, prinče!’’
‘‘ Izet! Zašto se prikradaš poput lopova?’’
‘‘ Zar si zaboravio na naš dogovor? Oprez prije svega. ‘’ Ona je obavila ruke oko tijela
svog ljubavnika u kojem se već budila požuda.
‘‘ Nastavi me napadati, molim te.’’
‘‘ Jesi li izabrala?++
‘‘ Zar moj dolazak nije odgovor?
‘‘ Hoćeš li se ponovno vidjeti s Henarom? ‘‘
‘’Zašto već jednom ne ušutiš?’’
Nije bila obukla ništa drugo osim široke tunike. Osvojena, predala se milovanjima
muškarca u koga je bila ludo zaljubljena, toliko da je zaboravila na svoje planove kako će
se udati za budućeg gospodara Egipta. Ramzesova ljepota nije bila dovoljna da objasni
njenu strast, mladi princ je nosio u sebi moć koje čak ni on sam nije bio svjestan, moć koja
ju je toliko osvajala da je gubila sposobnost razmišljanja. Kako će je upotrijebiti? Hoće li
nalaziti zadovoljstvo u uništavanju? Henar će imati vlast, ali kako joj je on izgledao star i
dosadan! Lijepa Izet je previše voljela ljubav i mladost da bi se prije vremena predala
učmalosti.
Zora ih je zatekla zagrljene, s neočekivanom nježnošću Ramzes je pomilovao kosu
svoje ljubavnice.
‘‘ Priča se da si ubio čovjeka u lovu.’’
‘‘ On je pokušao ubiti mene.’’
‘‘ Zašto?’’
‘‘ Iz osvete.
‘‘ Je li znao da si kraljev sin?’’
‘‘ Znao je, ali vozač dvokolica koji je bio u mojoj pratnji dobro mu je platio.’’
Zabrinuta, Izet se uspravila.
‘‘ Je li uhićen?’’
 ‘‘ Još nije, dao sam izjavu, policija traga za njim.’’
‘‘ A ako...’’
‘‘ Ako je u pitanju zavjera? Henar je porekao, mislim da je bio iskren.’’
‘‘ Čuvaj se, on je podmukao i vješt.’’
‘‘ Jesi li sigurna da si dobro izabrala?
Ona ga je poljubila sa silovitošću sunca koje se rađa.
Amenijev ured bio je prazan, nije čak ostavio niti kratku poruku kojom bi objasnio
svoju odsutnost. Ramzes je bio siguran da njegov tajnik neće odustati od rješavanja
zagonetke loših grumena tinte, uporan i sitničav, nije mogao dopustiti takav propust i neće
imati mira dok ne sazna istinu, a krivac ne bude kažnjen. Bilo je beskorisno pokušavati
stišati njegov žar, usprkos krhkoj građi, Ameni je bio u stanju sve prevrnuti naglavačke ne
bi li postigao cilj.
Ramzes je otišao načelniku policije koji je vodio slučaj, ali, nažalost, napori njegovih
podčinjenih još nisu bili urodili plodom, gnjusni vozač dvokolica već je bio nestao, snage
reda nisu imale nijedan ozbiljan trag. Princ nije mogao sakriti svoje razočaranje premda
mu je visoki činovnik obećao da će pojačati istragu.
Razočaran, Ramzes je odlučio sam nešto poduzeti. Otišao je u vojni garnizon
Memphisa gdje se nalazio veliki broj ratnih dvokolica kao i dvokolica za lov, koje su
zahtijevale stalno održavanje.U svojstvu kraljevskog pisara, princ je zatražio da vidi svog
kolegu zaduženog za popis ovih dragocjenih kola. Kako je želio saznati je li odbjegli vozač
dvokolice bio zaposlen kod njih, on ga je podrobno opisao.
Činovnik ga je uputio na čovjeka po imenu Bakhen, nadzornika konjušnica.
Nadzornik je pregledavao jednog sivca, koji je bio premlad da bi ga upregnuli, i grdio
jednog vozača dvokolica, optuženog za grubost. Bakhen, koji je imao dvadesetak godina,
bio je snažan muškarac, četvrtastog, neugodnog lica s kratkom bradom, njegove mišiće su
ukrašavale dvije bakrene grivne. Ozbiljnim, promuklim glasom, žestoko je kritizirao
kolegu.
Kada se krivac udaljio, Bakhen je pomilovao konja koji mu je uputio zahvalni pogled.
Mladić je pozvao nadzornika.
‘‘ Ja sam princ Ramzes.’’
‘‘ Utoliko bolje po tebe.’’
‘‘ Treba mi jedna obavijest.’’
‘‘ Obrati se policiji.’’
‘‘ Samo mi ti možeš pomoći.’’
‘‘ To bi me začudilo.’’
 ‘‘ Tražim jednog vozača dvokolica.
‘‘ A ja se brinem o konjima i dvokolicama.’’
‘‘ Taj čovjek je odbjegli zločinac.’’
‘‘ To se mene ne tiče.’’
‘‘ Želiš li da se izvuče?’’
Bakhen uputi bijesan pogled Ramzesu.
‘‘ Da me ne optužuješ za suučesništvo? Bio ti princ ili ne, bolje bi ti bilo odmah se
izgubiti!’’
‘‘ Ne nadaj se da ću te moliti. ‘’
Bakhen prasnu u smijeh.
‘‘ Još si tu?’’
‘‘ Ti nešto znaš i to ćeš mi reći.’’
‘‘ Prilično si drzak.’’
Jedan konj je zanjištao, Bakhen zabrinuto potrča u pravcu veličanstvene životinje
tamno smeđe dlake koja se je snažnim ritanjem pokušavala osloboditi konopca koji ju je
stezao.
‘‘ Polako, ljepotane, polako!’’
Bakhenov je glas izgleda umirio pastuha, čovjek se je uspio približiti životinji čija je
ljepota izazvala Ramzesovo divljenje.
‘‘ Kako se zove?’’
‘‘ "Bog Amon mu je dao srčanost", to je moj najdraži konj.
Ramzesu nije odgovorio Bakhen, već jedan glas iza njega, glas od kojeg se zaleđio.
Ramzes se okrenuo i naklonio pred svojim ocem, faraonom Setijem.

12

‘’Krećemo, Ramzese.’’
Princ nije vjerovao svojim ušima, ali nije mogao tražiti od oca da ponovi dvije
čarobne riječi koje je upravo bio izgovorio, od silne sreće na trenutak je zatvorio oči.
Seti je već krenuo prema konju koji se bio posve smirio, faraon ga je odvezao, a
životinja je krenula za njim i dopustila da je upregnu u lagane dvokolice. Na glavnom ulazu
vojarne, vladareva tjelesna garda budno je pazila.
 Princ se popeo u dvokolice s očeve lijeve strane.
‘‘ Uzmi uzde.’’
S gordošću osvajača, Ramzes je pokrenuo kraljevske dvokolice prema pristaništu
gdje je čekala flota spremna isploviti prema jugu.
Ramzes nije imao vremena obavijestiti Amenija, a što će tek pomisliti lijepa Izet
kada bude vidjela da ga nema na njihovom ljubavnom sastanku u kolibi od trske? Ali, tko
bi mario za to, kada mu se pružila neočekivana sreća putovati na kraljevskoj lađi koja je,
nošena jakim sjevernim vjetrom, plovila punim jedrima!
Budući da je bio kraljevski pisar, Ramzes je bio zadužen opisati pohod i voditi
brodski dnevnik, te nije smio ispustiti ni najmanju pojedinost. Prihvatio je tu ulogu sa
žarom, očaran prizorima koji su se pred njim otkrivali.
Osam stotina kilometara dijelilo je Memphis od Gebel Silsile, cilja njihovog puta, za
sedamnaest dana koliko je trajalo putovanje, princ se nije prestajao diviti ljepoti obala
Nila, spokoj sela podignutih na brežuljcima kraj rijeke, svjetlucanju vode. Egipat se
otkrivao pred njim, nepomican, zaljubljen u život, sposoban nadići i njegove najskromnije
oblike.
Tijekom cijelog puta, Ramzes nije vidio oca. Dani su proletjeli kao sati, a brodski se
dnevnik odebljao. Te, šeste godine Setijeve vladavine, tisuću vojnika, klesara i mornara
iskrcali su se u Gebel Silsili gdje su radili najveći kamenolomi pješčara u zemlji. Na tom
mjestu, obale nad kojima su se uzdizali brežuljci približile su se jedna drugoj i napravile
prilično uzak prolaz, rijeka je krila opasne virove u kojima su se lađe prevrtale, a ljudi
često utapljali.
S pramca lađe, Seti je bacio pogled na kretanje članova posade, upravljajući se
prema uputama svojih nadređenih, prenosili su sanduke u kojima su se nalazili oruđe i
namirnice. Pjevali su i bodrili jedni druge, i vrijedno radili.
Krajem dana, kraljevski glasnik je objavio da će Njegovo veličanstvo nagraditi
svakog radnika s pet štruca kruha na dan, jednim svežnjem povrća, jednom porcijom
pečenja, sezamovim uljem, medom, smokvama, groždem, sušenom ribom, vinom i dvjema
vrećama žita mjesecno. Povećanje dnevnih obroka dalo je radnicima poleta i svatko se
zarekao da će raditi najbolje što može.
Klesari su vadili blokove pješčara jedan po jedan, pošto bi iskopali male rovove da bi
ih odvojili od glavne stijene. Taj se posao nije mogao raditi nasumice, vođe grupa otkrivale
su žicu kamena i stavljale oznake koje su radnicima služile kao orijentacione točke.
Ponekad, da bi dobili ogromne blokove, zabijali bi klinove od suhog tvrdog drveta u male
ureze u stijenju, a onda su ih močili, oni bi se širili i radili tako snažan pritisak da je kamen
pucao.
Neke blokove su odmah predavali klesarima, druge su žljebovima od mulja spuštali
niz oštru padinu do obale. Teretne lađe su ih prevozile do gradilišta hrama kojem su bili
namijenjeni.
 Ramzes je bio zbunjen, kako opisati neprekidan rad tih majstora i napraviti popis
svega što naprave? Odlučan da svoj zadatak besprijekorno obavi, prihvatio je navike koje
su vladale na gradilištu, sprijateljio se s tim grubim ljudima trudeći se ne biti nametljiv,
naučiti njihov jezik i posebne znakove sporazumijevanja u njihovom krugu. Kad su ga
stavili na kušnju, dajući mu u ruke malj i dlijeto, on je tako vješto isklesao prvi kamen da je
iznenadio I one koji su ga gledali s podozrenjem. Već dugo je princ umjesto skupocjene
lanene haljine nosio jednostavnu kožnu pregaču, a žega i znoj nisu mu smetali. Život u
kamenolomu sviđao mu se više nego život na dvoru, u dodiru s ovim iskrenim ljudima,
kojima je taj božanski kamen zabranjivao da budu podli, oslobodio se uobraženosti
bogatog đaka.
Donio je odluku, ostati će ovdje s radnicima u kamenolomu, upoznati njihove tajne i
dijeliti njihovu svakodneviću. Daleko od grada i njegovog beskorisnog sjaja, održavat će
svoju snagu birajući blokove pješčara za bogove.
To je bila poruka koju mu je upučivao njegov otac, zaboravi na zlatno djetinjstvo,
lažno obrazovanje i otkrij svoju pravu prirodu pod nemilosrdnim suncem kamenoloma.
Prevario se, misleći da ga susret s divljim bikom okreće kraljevstvu, Seti je srušio njegove
snove suočivši ga s njegovim stvarnim mogućnostima.
Ramzes ni najmanje nije želio voditi život uglednika zarobljenog u raskoši i
navikama, ta uloga mnogo će bolje pristajati Henaru nego njemu. Umiren, zaspao je na
palubi lađe, dok mu se pogled gubio među zvijezdama.
Neuobičajeni mir vladao je u kamenolomu iz kojeg je prethodnog dana izvađena
ogromna količina blokova. Obično bi radnici u cik zore prionuli na posao koristeći jutarnju
svježinu, gdje su sada bile njihove starješine, zašto nisu okupili radnike?
Prepuštajući se čaroliji mjesta, princ je krenuo tihim stazama okruženim liticama
pješčara. Sada su one činile dio njegovog bića, više neće tragati za drugim vidicima, jer je
uživao u ovom spokoju prije nego što ga naruši pjesma radničkog oruđa.
Krenuvši kroz taj labirint, Ramzes se uputio prema znacima koje su radnici urezivali
u kamenje da bi omeđili teren svake grupe. Jedva je čekao odbaciti odjeću kraljevskog
pisara kako bi mogao živjeti na isti način kao njegovi drugovi, dijeliti njihove muke i
radosti, zaboraviti zauvijek svoj dotadašnji život dokonog plemića.
Na kraju kamenoloma, u stijeni je bilo iskopano svetište. Desno od ulaza, na jednoj
stijeni je stajao zapis koji je veličao izlazeće sunce. Pred svetim kamenom, faraon Seti je
podizao ruke, raširenih dlanova, i slavio ponovno rađanje svjetlosti čiji su zraci počinjali
obasjavati kamenolom.
Ramzes je kleknuo, slušajući riječi koje je izgovarao njegov otac.
Kada je završio molitvu, Seti se okrenuo prema sinu.
‘‘ Što tražiš na ovom mjestu?’’
‘‘ Put svog života.’’
 ‘‘ Tvorac stvori četiri savršena djela ‘‘ izjavio je faraon ‘‘ stvori četiri vjetra, da bi
svako biće disalo tijekom života, stvori vodu i poplavu, da i siromašan ima koristi od nje
kao i bogat, svakog čovjeka stvori nalik na svog bližnjeg, najzad, ureza u ljudsko srce
sjećanje na Zapad i drugi svijet, da bi čovjek prinosio žrtve nevidljivom. Ali ljudi su
oskrnavili riječ tvorca i željeli izopačiti njegovo djelo, jesi li i ti jedan od njih?’’
‘‘ Ja...ja sam ubio čovjeka.’’
‘‘ Je li ubijanje smisao tvog života?’’
‘‘ Branio sam se, neka sila me je vodila!’’
‘’ U tom slučaju, prihvati odgovornost za svoj čin i ne oplakuj sebe.’’
‘‘ Želim pronaći pravog krivca.’’
‘‘ Ne započinji ono što nećeš završiti, jesi li spreman na žrtvu nevidljivom?’’
Princ je kimnuo glavom.
Seti je ušao u svetište i odmah se vratio sa zlatnožutim psom u naručju. Osmijeh je
ozario Ramzesovo lice.
‘‘ Zar je Noćobdija ovdje?’’
‘‘ To je tvoj pas?’’
‘‘ Da, ali...
‘‘ Uzmi kamen, smrskaj mu glavu i prinesi je duhu ovog kamenoloma, tako ćeš se
pročistiti od svog zločina.’’
Faraon je pustio životinju koja je odmah potrčala ka svojem gospodaru i počela
razdragano skakati, radujući se njihovom ponovnom susretu.
‘‘ Oče...’’
‘‘ Učini kako sam ti rekao.’’
Noćobdijine oči su tražile milovanje i nježnost.
‘‘ Odbijam.’’
‘‘ Jesi li svjestan što znači tvoj odgovor?’’
‘‘ Želim uči u bratstvo radnika u kamenolomu i više se nikada ne vratiti na dvor.’’
‘‘ Zar bi se odrekao svog položaja zbog jednog psa?’’
‘‘ On mi je poklonio svoje povjerenje, dužan sam ga štititi.’’
‘‘ Pođi za mnom.’’
Krenuli su jednim puteljkom koji je vodio uz brijeg. Seti, Ramzes i Noćobdija popeli
su se na kameniti vrh s kojega s pružao pogled na cijeli kamenolom.
 ‘‘ Da si ubio svog psa, bio bi najgnusniji zločinac, tvoje ponašanje te vodi korak
naprijed.’’
Ramzes je osjetio beskrajnu radost i olakšanje.
‘‘ Ovde ću dokazati koliko vrijedim!’’
‘‘ Griješiš.’’
‘‘ U stanju sam izdržati naporan rad!’’
‘‘ Kamenolomi kao što je ovaj osiguravaju vječnost naše civilizacije, kralj ih treba
često posjećivati, kako bi se osobno uvjerio da radnici i klesari rade po propisima. Ovo je
važno jer se moramo brinuti da boravišta božanstava izgledaju što ljepše kako bi ona
ostala na Zemlji. U dodiru s ljudima od zanata razvija se i smisao za upravljanje, kamen i
drvo ne lažu. Faraona je stvorio Egipat, a on nastavlja stvarati njega, on gradi sve više i
više, jer graditi hramove i narod najveće je djelo ljubavi.’’
Svaka od Setijevih riječi bila je živi bljesak koji je oplemenjivao duh mladog
Ramzesa, nalik žednom putniku što žeđ gasi na izvoru svježe vode.
‘‘ Dakle, mjesto kojem pripadam je uistinu ovdje.’’
‘‘ Ne, sine, Gebel Silsila je običan kamenolom pješčara. Granit, alabaster, krečnjak,
drugo kamenje i drugi materijali zahtijevaju tvoju prisutnost. Ne smiješ tražiti utočište,
makar to bilo i u okviru nekog bratstva. Vrijeme je da krenemo na sjever.’’

13

U prostranom uredu koji mu je stavljen na raspolaganje, Ameni je sređivao

prikupljene podatke. Kako je pronjuškao po raznim mjestima i ispitao veliki broj sitnih
činovnika, manje ili više pričljivih, Ramzesov osobni tajnik je zadovoljno trljao ruke zbog
dobivenih rezultata. Poput psa tragača, osjećao je istinu na dohvat ruke. Nije bilo nikakve
sumnje, radilo se o prijevari, ali kome je ona donosila korist? Ako mladi pisar pronađe
čvrste dokaze, istjerat će stvar do kraja i učiniti sve da krivac bude kažnjen.
Dok je iščitavao bilješke zapisane na jednoj drvenoj pločici, lijepa Izet je upala na
Ramzesovo područje, provalivši vrata ureda njegovog tajnika.
Neugodno iznenađen, Arheni je ustao, kako se ponašati pred tom prelijepom
djevojkom, umišljenom zbog svog visokog podrijetla?
‘‘ Gdje je Ramzes? ‘‘ oštro je upitala.
‘‘ Ne znam.’’
‘‘ Ne vjerujem ti.’’
‘‘ Ipak, govorim istinu.’’
 ‘‘ Kažu da Ramzes pred tobom nema nikakvih tajni?
‘‘ Mi smo prijatelji, ali napustio je Memphis, a da me nije obavijestio.’’
‘‘ Nemoguće!’’
‘‘ Čak i da vama udovoljim, ne bih lagao.’’
‘‘ Ne izgledaš zabrinuto.’’
‘‘ Zašto bih bio?’’
‘‘ Ti znaš gdje je on, ali ne želiš mi reći!’’
‘‘ Pogrešno me optužujete.’’
‘‘ Osim njega, tebe nitko ne štiti.
‘‘ Ramzes će se vratiti, budite sigurni, ja bih osjetio da mu se dogodila neka nesreća.
Između njega i mene postoje nevidljive veze, zato nisam zabrinut.’’
‘‘ Ti se sa mnom šališ!’’
‘‘ Vratit će se.’’
Po dvoru su kružile nepotpune priče i glasine koje su pobijale jedna drugu. Naime,
jedni su tvrdili daje Seti prognao Ramzesa na jug, drugi opet da je princ dobio zadatak
provjeriti stanje brana prije sljedeće poplave. Lijepu Izet nikako nije prolazio bijes, njen
ljubavnik joj se narugao i ismijao je! Kada je zatekla praznu kolibu od trske u kojoj su se
sastajali, pomislila je da je riječ o šali i uzalud dozivala Ramzesa, odjednom joj se učinilo da
se odasvud pomaljaju žabe krastače, zmije i psi lutalice i užasnuta je pobjegla.
Ispala je smiješna u vlastitim očima zbog tog mladog drskog princa... Ali tako je bila
zabrinuta za njega! Ako Ameni nije lagao, Ramzes je upao u neku klopku.
Samo je jedan čovjek znao istinu.
Henar je upravo dovršavao ručak, savršeno pečena prepelica prijala je njegovu
nepcu.
‘‘ Draga Izet! Kako mi je drago što vas vidim... Hoćete li probati pire od smokava?
Nije da se hvalim, ali najbolji je u Memphisu.’’
‘‘ Gdje se krije Ramzes?’’
‘‘ Nježna i draga prijateljice... Kako bih ja to znao?’’
‘‘ Zar budući kralj može sebi dopustiti da mu promaknu takve sitnice?’’
Henar se osmjehnuo, zabavljajući se.
‘‘ Sviđa mi se vaša oštroumnost.’’
‘‘ Govorite, molim vas.’’
 ‘‘ Ne budite nestrpljivi, sjedite i probajte ovaj pire, nećete požaliti.’’
Mlada žena je izabrala udobnu stolicu sa zelenim jastućićem.
‘‘ Sudbina nam je dodijelila povlašten položaj, zašto ne bismo prihvatili našu sreću?’’
‘‘ Ne razumijem.’’
‘‘ Odlično se slažemo, zar ne? Umjesto da uđete u brak s mojim bratom, trebali bi
bolje razmisliti i učiniti nešto za svoju budućnost.’’
‘‘ Kako je vi zamišljate?’’
‘‘ Pored mene biste vodili sjajan život.’’
Lijepa Izet pažljivo odmjeri starijeg kraljevog sina. Trudio se biti otmjen, dopadljiv,
odmjeren, već se uživio u svoju buduću ulogu, ali nikada neće imati Ramzesovu
neodoljivost i divlju ljepotu.
‘‘ Zaista želite znati gdje je moj brat?’’
‘‘ Da, zaista.’’
‘‘ Bojim se da ću vas ražalostiti.’’
‘‘ Spremna sam čuti istinu.’’
‘‘ Poklonite mi svoje povjerenje i poštedjet ću vas razočaranja.’’
‘‘ Vjerujem da sam dovoljno snažna suočiti se s onim što ćete reći.’’
Henar je napravio tužno lice.
‘‘ Ramzes je uzet za pisara ekspedicije koja je otišla u kamenolome pješčara u Gebel
Silsili. Njegova dužnost je napisati izvještaj i opisati tijek radova. Krajnje osrednji posao,
koji će ga osuditi da mjesečima ostane s radnicima i boravi na jugu. Moj otac je još jednom
pokazao da dobro poznaje ljude, stavio je mog brata tamo gdje mu je i mjesto. A da sada
popričamo o našoj zajedničkoj budućnosti?
‘‘ Meni je loše, ja...’’
‘‘ Upozorio sam vas.’’
On ustade i uhvati je za desnu ruku.
Taj dodir izazva odvratnost kod mlade žene. Da, Ramzes je osuđen na propast, da,
Henar će biti jedini gospodar. Njegova će ljubav donijeti sretnoj izabranici slavu i
bogatstvo, zar desetine otmjenih gospodica upravo ne sanjaju kako se udaju za nasljednika
krune?
Ona naglo odskoči.
‘‘ Pustite me.’’
‘‘ Ne kvarite svoju sreću.’’
 ‘‘ Volim Ramzesa.’’
‘‘ Tko mari za ljubav! Mene ljubav ne zanima, a vi ćete zaboraviti na nju. Od vas
tražim da budete lijepi, da mi podarite sina i budete prva dama Egipta. Bilo bi suludo da
ovo odbijete.’’
‘‘ Držite me, dakle, ludom. ‘’
Henar ispruži ruke prema njoj.
‘‘ Nemojte otići! Inače...’’
‘‘ Inače?’’
Henarovo okruglo lice se uozbiljilo.
‘‘Moglo bi vam biti vrlo nezgodno ako postanemo neprijatelji... Vjerujem u vašu
razboritost.’’
‘‘ Zbogom, Henare, vi idete svojim putem, ja sam svoj izabrala.’’
Memphis je bio bučan i živ grad. Na pristanište, u kojem je vrvjelo kao u mravinjaku,
stizalo je mnoštvo trgovačkih lađa s juga i sjevera, administrativne vlasti zadužene za
riječni promet strogo su propisale vrijeme polaska, a mnoštvo pisara provjeravalo je
tovare. U jednom od mnogobrojnih skladišta nalazio se materijal za pisanje, od toga na
desetine grumenja tinte.
Ameni, pozivajući se na zvanje tajnika faraonovog mlađeg sina, dobio je dozvolu da
ih pregleda. Posebnu je pozornost obratio na prvoklasne proizvode koji su imali i najveću
cijenu, ali njegova potraga nije urodila plodom.
Hodajući kroz uličice koje su zakrčila kola svih veličina s magarcima natovarenim
voćem, povrćem ili vrećama žita, Ameni se, zahvaljujući niskom rastu i sitnoj građi, nekako
provukao do jedne četvrti blizu Ptahovog hrama, koji je dogradio Seti, ispred pilona
širokog sedamdeset pet metara ,divovski kraljevski kipovi od ružičastog granita ukazivali
su na prisutnost svetinje. Mladi pisar je volio staru prijestolnicu koju je podigao Menes,
ujedinitelj sjevera i juga, zar nije bila nalik na čašicu cvijeta koju je štitila zlatna boginja?
Kako je bilo ugodno promatrati njena jezera prekrivena lotosima, udisati miris cvijeća koji
je opijao njene trgove, kakvo je samo blaženstvo odmarati se u hladu neke krošnje i diviti
se Nilu! Ali nažalost, nije bilo vremena za uživanje.
Udaljavajući se od skladišta u kojima se čuvalo oružje za razne vojne jedinice, Ameni
je stigao pred vrata radionice u kojoj su se proizvodila grumenja tinte za najbolje škole u
gradu.
Primili su ga vrlo hladno, ali zahvaljujući Ramzesovom imenu uspio je ući i saslušati
zanatlije. Jedan od njih, koji je bio pred povlačenjem iz službe, pokazao je susretljivost i
izrazio žaljenje zbog nemara nekih proizvođača koji su nezasluženo dobili dozvolu od
dvora. Posle izvjesnog uvjeravanja, Ameni je dobio jednu adresu u sjevernoj četvrti iza
stare tvrđave bijelih zidova.
 Mladi pisar je bez oklijevanja krenuo dalje, zaobišao dokove na kojima je vladala
velika gužva i prošao kroz četvrt Ankhtaui, "život dviju zemalja*", iza sebe ostavio jednu
od vojarni i potom stigao u gusto naseljeno predgrade gdje su se velike vile miješale s
niskim dvokatnicama i zanatskim radnjama. Zalutao je nekoliko puta, ali zahvaljujući
ljubaznosti domaćica koje su, čisteći metlom uličice, živo razgovarale, najzad je uspio
ugledati radionicu koju je tražio i odlučio posjetiti. Ma koliko bio umoran, Ameni bi
pretražio cijeli Memphis, jer je bio uvjeren da se rješenje zagonetke nalazi na samom
početku proizvodnje grumenja tinte.
*Odnosno Gornji i Donji Egipat, smješten na njihovoj granici, Memphis je bio stožer ravnoteže faraonske zemlje.

Na pragu je stajao jedan bradati četrdesetogodišnjak naoružan drvenom motkom.

‘‘ Zdravo, mogu li ući?’’
‘‘ Zabranjeno je.’’
‘‘ Ja sam osobni tajnik kraljevskog pisara.’’
‘‘ Vrati se od kuda si došao, mali.’’
‘‘ Taj kraljevski pisar se zove Ramzes, Setijev sin.’’
‘‘ Radionica je zatvorena.’’
‘‘ To je samo razlog više da mi dozvoliš izvršiti pregled.’’
‘‘ Ja imam svoje naredbe.’’
‘‘ Ako budeš suradivao, izbjeći ćeš javnu tužbu.’’
‘‘ Odlazi.’’
Ameni zažali što je bio tako fizički slab, Ramzes bi bez problema podigao ovog
neotesanca i bacio ga u kanal. Kako nije posjedovao fizičku snagu, mladi pisar se odlučio
poslužiti lukavstvom.
Pozdravio je čuvara, odglumio kako odlazi, a onda uzeo ljestve i popeo se na krov
skladišta koje se nalazilo u blizini stražnjeg zida radionice. A kada se spustio mrak, uvukao
se unutra kroz jedan prozorčić. Pod svjetiljkom koju je spustio na policu, pregledao je
zalihe. Prvi red grumena tinte ga je razočarao, bile su odlicne kvalitete. Ali drugi red, iako
je nosio pečat s kontrolnim znakom "prva klasa", imao je nedostatke, grumeni su bili
manje veličine, blijede boje i nedovoljne težine. Ameni je s njima probao pisati što je u
potpunosti potvrdilo njegove sumnje, upravo je otkrio središte proizvodnje loše tinte.
Sretan i ponosan, mladi pisar nije čuo kako mu se s leđa približava čuvar. Bradati
muškarac ga je onesvijestio snažnim udarcem motke po glavi, prebacio njegovo beživotno
tijelo preko ramena i ostavio ga u obližnjem sanduku za smeće, na javnom smetlištu gdje
su se gomilali otpaci koje su u zoru spaljivali.
Radoznali mladić neće imati još jednu priliku izbrbljati što je otkrio.
 14

Vukući za ruku jednu djevojčicu koja se još nije bila sasvim razbudila, radnik
gradske čistoće je polako koračao kroz usnule ulice sjeverne četvrti Memphisa. Morao je,
prije no što svane, potpaliti vatru u sanducima za smeće koji su bili raspoređeni između
blokova kuća, svakodnevno spaljivanje smeca i otpadaka bio je dobar način dezinfekcije i
na taj način su poštovana stroga pravila o čistoći koja je zavela državna uprava. Tom poslu
nikada nije bilo kraja, ali je bio prilično dobro plaćen, a radniku je pružao osjećaj da koristi
ostalim gradanima.
Ovaj je znao koje su dvije najljenje obitelji u tom kraju, iako im je uputio usmenu
opomenu, nije utvrdio nikakvo poboljšanje i bio je prinuđen dosuditi im novčanu kaznu.
Gunđajući zbog tuđe lijenosti, svojstvene ljudskom rodu, podignuo je krpenu lutku koju je
djevojcica ispustila i pokušao ju utješiti. Kada završi s poslom, častit će je obilnim
doručkom, a onda će oboje spavati u sjeni palme, u vrtu koji se nalazio u blizini hrama
boginje Neit.
Na svu sreću, sanduk nije bio ispunjen do vrha, radnik je bakljom zapalio plamen na
nekoliko mjesta da bi vatra brže gorjela.
‘‘ Tata... Želim veliku lutku.’’
‘‘ Molim?’’
‘‘ Veliku lutku, onu tamo.’’
Djevojcica je pokazala rukom na predmet ljudskog oblika, jedna ruka je virila iz
smeća.’’
Odjednom, prekrio ju je dim.
‘’Hoću je, tata.’’
Zainteresiran, radnik je ušao u sanduk, ne obazirući se na mogućnost da opeče
stopala.
Ruka... Ruka mladića! Pažljivo je izvukao nepomično tijelo. Na potiljku je bilo
zgrušane krvi.
Na povratku kući, Ramzes nije ponovo vidio svojeg oca. Nijedna pojedinost neće
nedostajati u njegovom brodskom dnevniku, a taj tekst će preći u kraljevske ljetopise koji
su kazivali velike podvige iz šeste godine Setijeve vladavine. Princ je ostavio odjeću i
pisarski pribor,sprijateljio se s posadom i pridružio joj se u poslu.Naučio je vezati čvorove,
podignuti jedra i kako upravljati kormilom. Osobito se zbližio s vjetrom, zar se nije
govorilo da je tajanstveni bog Amon, čije obličje nitko nije znao, otkrivao svoju prisutnost
nadimajući jedra lađa, vodeći ih da sretno stignu u svoju luku? Nevidljivi se pojavljivao,
iako je ostajao nevidljiv.
 Kapetan lađe je prihvatio igru, kada je već kraljev sin zaboravljao na svoje podrijetlo
i odbijao svaku povlasticu, stoga mu je počeo davati najteže poslove koji su zagorcavali
život mornara. Ramzes se pokorio bez gunđanja. Poslušno bi izribao palubu, a onda bi sa
začudujucom odlučnošću sjeo na klupu pokraj veslača. Plovidba na sjever zahtijevala je
dobro poznavanje struja i hrabru posadu. Bilo je pravo uživanje osjetiti kako lađa klizi
kroz vodu, uskladiti svoje pokrete s njom, da bi još više povećala brzinu.
Povratak ekspedicije uvijek je bio povod za veliko slavlje. Na dokovima glavnog
pristaništa u Memphisu, čije je ime značilo "sretan put", tiskalo se nebrojeno mnoštvo. Čim
su njihova stopala ponovno dodirnula egipatsko tlo, mornari su dobili vijence od cvijeća i
pehare svježeg piva, svi su plesali i pjevali njima u čast, veličala se njihova hrabrost i
blagonaklonost rijeke koja ih je vodila u dobrom smjeru.
Iznenada, nečije ljupke ruke stavile su Ramzesu oko vrata vijenac od različaka.
‘‘ Hoće li ova nagrada biti dovoljna jednom princu? ‘‘ upitala je vragolasto lijepa Izet.
Ramzes se nije izmaknuo.
‘‘ Trebala bi biti ljuta.’’
Potom ju je zagrlio, dok je ona glumila kako se brani.
‘‘ Misliš li da je dovoljno da te vidim pa da zaboravim na tvoje prostacko ponašanje?’’
‘‘ Zašto ne, kad ništa nisam kriv?’’
‘‘ Čak i ako si morao hitno otputovati, mogao si me nekako obavijestiti.’’
‘‘ Izvršenje faraonove zapovijedi ne trpi nikakvo odlaganje.’’
‘‘ Želiš reći...’’
‘‘ Otac me je poveo sa sobom u Gebel Silsilu, ali to nije bila kazna.’’
Lijepa Izet se počela umiljavati.
‘‘Danima si putovao u njegovom društvu... Sigurno je s tobom vodio povjerljive
razgovore.’’
‘‘ Ne zavaravaj se, služio sam kao pisar, radnik u kamenolomu i mornar.’’
‘‘ Zašto te je natjerao da otputuješ?’’
‘‘ To samo on zna.’’
‘‘ Srela sam se s tvojim bratom, najavio mi je tvoj pad, po njegovim riječima, otišao si
na jug kako bi tamo obavio nekakav beznačajan posao.’’
‘‘ U očima mojeg brata sve je beznačajno osim njega.’’
‘‘ Ali ti si se vratio u Memphis, i ja pripadam tebi.’’
‘‘ Lijepa si i pametna, to su dvije neophodne osobine za veliku kraljevsku suprugu.’’
 ‘‘ Henar nije odustao od ženidbe sa mnom.’’
‘‘ Zašto oklijevaš? Nije mudro odbiti tako blistavu budućnost.’’
‘‘ Ja i nisam mudra, nego zaljubljena u tebe.’’
‘‘ Budućnost...’’
‘‘ Samo me sadašnjost zanima. Moji roditelji su na selu, vila je prazna... Neće li ona
biti udobnija od naše kolibe?’’
Je li to bila ljubav, to pomamno zadovoljstvo koje je dijelio s lijepom Izet? Ramzes se
uzalud pitao. Bilo mu je dovoljno doživjeti tjelesnu strast, uživati u tim uzbudljivim
trenucima kada su se njihova tijela tako dobro slagala da su činila jedno biće i bila
ponesena u vrtlog. Mlada ljubavnica je znala milovanjima probuditi njegovu želju i izazvati
ga, a da se on nikada ne zasiti. Kako mu je bilo teško odvojiti se od nje, onako nage i
malaksale, dok pruža nezasitne ruke da još zadrži svojeg ljubavnika!
Lijepa Izet je tada prvi puta spomenula brak. Princ, čija je priroda bila neukrotiva,
nije pokazao nikakvo oduševljenje, koliko mu se njegova prijateljica sviđala, toliko ga je
pomisao na brak smetala. Istini za volju, usprkos mladosti, bili su već muškarac i žena i
nitko se ne bi usprotivio njihovom sjedinjenju. Ali, Ramzes nije smatrao da je spreman
upustiti se u takvu pustolovinu. Izet mu nije prigovorila niti pokazala bilo kakav znak
nezadovoljstva, ali se u sebi zarekla kako će ga ipak nagovoriti. Jer, što ga je više
poznavala, više je u njega vjerovala. I dok je njemu prepustila da se rukovodi razumom,
ona je odlučila slušati svoju intuiciju. Osoba koja je bila u stanju, pružiti toliko ljubavi
predstavljala je nezamjenjivo blago, dragocjenije od bilo kojeg bogatstva.
Ramzes je otišao u centar grada gdje se nalazila četvrt otmjenih kuća. Bio je siguran
da Ameni s nestrpljenjem čeka njegov povratak. Je li nastavio svoju istragu i da li je došao
do nekog otkrića?
Naoružani policajac čuvao je ulaz u prinčeve odaje.
‘‘ Što se to događa?’’
‘‘ Vi ste princ Ramzes?’’
‘‘ Da, ja sam.’’
‘‘ Vaš tajnik je bio žrtva napada, stoga mi je zapovjeđeno da ga čuvam.’’
Ramzes je pojurio u sobu svojeg prijatelja. Ameni je ležao na postelji zavijene glave,
kraj njegovog uzglavlja sjedila je bolničarka.
‘‘ Tišina ‘‘ zapovjedi ona. ‘‘ Spava.’’
Djevojka je odvukla princa izvan odaje.
‘‘ Što mu se dogodilo?’’
‘‘ Pronašli su ga u smeću u sjevernoj četvrti, mislili su da je mrtav.’’
 ‘‘ Hoće li preživjeti?’’
‘‘ Liječnik se tome nada.’’
‘‘ Je li nešto govorio?’’
‘‘ Nekoliko nerazumljivih riječi. Narkotici ublažuju bol, ali od njih se pada u dubok
san.’’
Ramzes je odmah otišao na razgovor s pomoćnikom načelnika policije nakon što je
ovaj otišao u obilazak južno od Memphisa. Potpuno snužden, činovnik mu nije mogao
pružiti nikakvu obavijest, nitko u sumnjivoj četvrti nije vidio napadača. Unatoč iscrpnim
ispitivanjima, nisu otkrili nikakav trag. Isti slučaj je bio i s vozačem dvokolica, bez sumnje
je nestao, a možda i napustio Egipat.
Princ se vratio kući baš u vrijeme kada se Ameni počeo buditi, ugledavši Ramzesa,
pogled ozlijeđenog mladića je zablistao.
‘‘ Vratio si se... Znao sam!’’
Glas mu je podrhtavao, ali je riječi izgovarao razgovjetno.
‘‘ Kako se osjećaš?’’
‘‘ Uspio sam, Ramzese, uspio!’’
‘‘ Ako nastaviš tim opasnim putem, sve će ti kosti na kraju biti polomljene.’’
‘‘ Jake su one, kao što vidiš.’’
‘‘ Tko te je udario?’’
‘‘ Čuvar radionice gdje su uskladištene sumnjive grumene tinte.’’
‘‘ Znaci, uistinu si uspio.’’
Amenijevo lice zasjalo je od ponosa.
‘‘ Opiši mi to mjesto ‘‘ zatraži Ramzes.
‘‘ Opasno je... Nemoj tamo ići bez policije.’’
‘‘ Ne brini i odmori se, što prije staneš na noge, prije ćeš mi biti od pomoći.’’
Zahvaljujući Amenijevim uputama, Ramzes je bez muke pronašao navedenu
radionicu, iako je već bilo prošlo tri sata kako je sunce izašlo, vrata su bila zatvorena.
Začuđen, princ je prošetao kroz četvrt, ali nije opazio ništa sumnjivo. Skladište je izgledalo
napušteno.
Bojeći se da je u pitanju klopka, Ramzes je sačekao do večeri. Tako su ljudi
neprestano prolazili ulicom, nitko nije ušao u zgradu.
On se obratio jednom vodonoši koji je opskrbljivao zanatlije.
‘‘ Poznaješ li ovu radionicu?’’
 ‘‘ U njoj prave grumenje tinte.’’
‘‘ Zašto je zatvorena?’’
‘‘ Vrata su zatvorena već tjedan dana, što je čudno.’’
‘‘ Što se dogodilo s vlasnicima?’’
‘‘ Ne znam.’’
‘‘ Tko su oni?’’
‘‘ Ovdje smo viđali samo radnike, ali ne i gazdu.’’
‘‘ Kome su isporučivali robu?’’
‘‘ To se mene ne tiče. ‘’
Vodonoša se potom brzo udaljio.
Ramzes je odlučio upotrijebiti istu taktiku kao i Ameni, popeo se ljestvama na krov
skladišta, pažljivo ga pretrčao i ušao u zgradu.
Brzo je završio pretres, skladište je bilo prazno.
Zajedno s ostalim kraljevskim pisarima, Ramzes je pozvan u hram Ptaha, boga koji je
riječju stvorio svijet, svaki od njih se pojavio pred vrhovnim svećenikom i podnio sažeto
izvješće o svom nedavnom radu. Učitelj zanatlija ih je podsjetio da svoj govor moraju
oblikovati kao što se oblikuje materijal i da svoje riječi prilagođavaju učenju mudraca.
Kad je svečanost završila, Sari je čestitao svom bivšem učeniku.
‘‘ Ponosan sam što sam bio tvoj odgajatelj, iako zli jezici pričaju svašta, izgleda da
slijediš put znanja. Uči i dalje i biti ćeš ugledan čovjek.’’
‘‘ Je li to važnije nego dosegnuti istinu o svom pravom biću?’’
Sari nije mogao sakriti zbunjenost.
‘‘ U trenutku kada si se konačno opametio, načuo sam neočekivane glasine o tebi.’’
‘‘ Kakve?’’
‘‘ Govorka se da tražiš nekog vozača dvokolica koji je u bijegu, a da je tvoj osobni
tajnik bio ozbiljno ozlijeđen.’’
‘‘ To nisu prazne priče. ‘’
‘‘Pusti vlast neka radi svoj posao i zaboravi na te neugodnosti, policija je za takve
stvari mjerodavnija od tebe. Na kraju će pronaći krivce, vjeruj mi, tebe čeka još mnogo
posla. Najvažnije od svega je da poštuješ svoj položaj.’’
Ručak nasamo s majkom bila je izuzetna prilika koju je Ramzes znao cijeniti. Suviše
zauzeta vođenjem države, posao u kojem je imala velikog udjela, svakodnevnim i
sezonskim obredima, a da se ne spominju njezine mnogobrojne dužnosti na dvoru, velika
kraljevska supruga imala je malo slobodnog vremena za sebe i svoje bližnje.
Posude od alabastera bile su poređane na niskim stolovima ispod svoda s tankim
drvenim stupovima koji je stvarao umirujući hlad. Kako se vraćala sa savjeta posvećenog
imenovanju glavnih pjevacica boga Amona, zaduženih za glazbeni dio obreda, Tuja je bila
u dugoj lanenoj haljini s naborima i nosila je debelu zlatnu ogrlicu. Ramzes je prema njoj
osjećao bezgraničnu nježnost, pomiješanu sa sve većim divljenjem. Nijedna žena nije joj
bila ravna, nijedna žena se čak nije niti usudila s njom uspoređivati, usprkos svom
skromnom podrijetlu, bila je rođena za kraljicu. Jedino ona je mogla probuditi Setijevu
ljubav i uz njega upravljati Egiptom.
Na jelovniku su bili salata, krastavci, govedi kotlet, kozji sir, okrugli kolač s medom,
lepinje od krupne pšenice i vino iz oaza razblaženo s vodom. Kraljica je voljela vrijeme
glavnog objeda na kojem nije okupljala ni nametljivce ni molioce, mir njenog osobnog vrta
koji je okruživalo jedno jezero hranio ju je kao i hrana koju je brižljivo odabirao i
pripremao njezin kuhar.
‘‘ Kako je proteklo tvoje putovanje u Gebel Silsilu?’’
‘‘ Osjetio sam kakvu snagu imaju radnici u kamenolomu i mornari.’’
‘‘ Ni jedno ni drugo te nije zadržalo.’’
‘‘ Moj otac nije tako želio.’’
‘‘ On je strog gospodar koji će od tebe tražiti više nego što možeš dati.’’
‘‘ Znaš li možda što je odlučio o mojoj sudbini?’’
‘‘ Danas nemaš mnogo volje za hranom.’’
‘‘ Zar je nužno da me držite u neznanju?’’
‘‘ Bojiš li se faraona ili imaš povjerenja u njega?’’
‘‘ Strah ne obitava u mom srcu.’’
‘‘ Pripremi se svim svojim bićem za bitku na koju su te izazvali, ne osvrći se, odbaci
svako žaljenje i grižnju savjesti, nemoj biti zavidan niti ljubomoran. I uživaj u svakom
trenutku koji provedeš s ocem, kao u božanskom daru. Je li išta drugo važno? ‘’
Princ je kušao goveđi kotlet, pečen baš koliko treba i ukrašen bijelim lukom i
začinima. Preko čistog plavog neba proletio je veliki ibis.
‘‘ Treba mi tvoja pomoć. Policija pravi od mene budalu.’’
‘‘ To je ozbiljna optužba, sine.’’
‘‘ Mislim da je osnovana.’’
‘‘ Imaš li dokaze?’’
‘‘ Ne, zato se i obraćam tebi.’’
 ‘‘ Ni ja nisam iznad zakona.’’
‘‘ Ako zatražiš ozbiljnu istragu, ona će biti pokrenuta. Niko ne traga za čovjekom koji
je potplatio mog napadača, nitko ne želi otkriti onoga koji upravlja proizvodnjom
nekvalitetne tinte što se prodaje pisarima kao prvoklasni proizvod. Moj prijatelj Ameni
umalo nije nastradao jer je otkrio sumnjivu radionicu, ali zločinac je ispraznio skladište i
nijedan stanovnik te četvrti se ne usuđuje svjedočiti protiv njega. Dakle u pitanju je netko
utjecajan, toliko utjecajan da ulijeva strah u ljude.’’
‘’Na koga ciljaš? ‘’
Ramzes je šutio.
‘‘ Učinit ću sve što mogu ‘‘ obećala je Tuja.

15

Faraonova lađa je plovila na sjever. Krenuvši iz Memphisa, pratila je glavni tok Nila,
a onda skrenula u jedan od njenih rukavaca koji je zalazio duboko u srce Delte.
Ramzes je bio ushićen.
Ovdje nije bilo ni traga pustinji,u ovim predjelima koji su pripadali Horusu,dok je
Set* vladao dolinom kroz koju je rijeka sebi krčila prolaz između dviju obala i borila se sa
sušom, voda je bila gospodar. Divlji dio Delte nalikovao je na ogromnu močvaru,
nastanjenu pticama kojih je bilo na tisuće, šumama papirusa i ribama. Niti jedan grad se
nije ukazivao na vidiku, čak ni selo, već samo nekoliko ribarskih koliba na vrhovima
brežuljaka koji su se uzdizali nad vodom. Svjetlost nije bila nepomična, kao u dolini, vjetar
koji je dolazio s mora njihao je trske.
*Horus i Set, dva brata koja su, prema odluci bogova, dijelila među sobom svemir i Egipat

Crni flamingosi, patke, čaplje i pelikani dijelili su to ogromno prostranstvo u kojem

su se gubili vijugavi kanali, cibetka je proždirala jaja iz gnijezda vodomara, jedna zmija je
gmizala kroz gustiš iznad kojega su letjeli šareni leptiri. Čovjek još nije bio zagospodario
ovim predjelima.
Lađa je sve sporije klizila, pod opreznom rukom kapetana koji je poznavao ćud ovog
labirinta, na ladi su bili dvadesetorica iskusnih mornara i gospodar zemlje koji je stajao na
pramcu. Njegov sin ga je krišom promatrao, opčinjen njegovim dostojanstvenim držanjem,
Seti je simbolizirao Egipat, on je bio Egipat, nasljednik tisućugodišnje loze, svjestan
božanske veličine i ljudske malenkosti. U očima naroda, faraon je ostajao tajanstvena
ličnost, čija je prava domovina zvjezdano nebo, njegova prisutnost na zemlji održavala je
vezu s drugim svijetom, njegov pogled je otvarao vrata tog svijeta njegovom narodu. Bez
njega, divljaštvo bi zavladalo na obje obale, s njim, budućnost je obećavala vječnost.
 Iako nije znao cilj putovanja, Ramzes je opisivao i ovaj pohod. Ni otac ni posada nisu
pristajali na razgovor. Princ je primijetio pritajenu zabrinutost, kao da je neka skrivena
opasnost prijetila lađi. U svakom trenutku nekakvo čudovište je moglo izroniti iz vode I
progutati ih.
Kao i prilikom prvog putovanja, Seti nije dao vremena sinu da izvijesti lijepu Izet i
Amenija o svom odlasku. Ramzes je mogao zamisliti bijes svoje ljubavnice i zabrinutost
svog prijatelja, ali nijedan razlog, pa bili to ljubav ili prijateljstvo, nisu ga mogli spriječiti da
krene za svojim ocem tamo kuda ga je on naumio
Jedan kanal se ukazao pred njima, sada su mnogo lakše napredovali i lađa je najzad
pristala uz otočic obrastao travom na kojem je bila podignuta neobična drvena kula. Kralj
je sišao niz ljestve od užadi, Ramzes je krenuo za njim. Faraon i njegov sin popeli su se na
vrh kule koja je bila skrivena iza jednog pletera. Odozgo se vidjelo samo nebo.
Seti je bio tako zadubljen u misli da se Ramzes nije usuđivao postaviti mu bilo kakvo
pitanje.
Odjednom, faraonov pogled je zasjao.
‘‘ Gledaj, Ramzese, gledaj dobro!’’
Toliko visoko na nebeskom plavetnilu da je izgledalo da dodiruje sunce, jato ptica
selica u obliku slova V letjelo je prema jugu.
‘’ One dolaze s druge strane svih poznatih svjetova ‘‘ otkrio mu je Seti ‘‘ iz beskraja u
kojem bogovi neprestano stvaraju život. Kada borave na oceanu moći, postaju ptice s
ljudskom glavom i hrane se svjetlošću, kada prelaze granice ovog svijeta, pretvaraju se u
lastavicu ili neku drugu pticu selicu. Ne zaboravi ih gledati, jer to su naši uskrsli preci koji
mole sunce da nas njegov oganj ne sprži, oni nadahnjuju faraonove misli i pokazuju mu
put koji ljudske oči ne vide.
Čim se spustila noć i zvijezde zablistale, Seti je počeo podučavati sina o nebu. Otkrio
mu je nazive sazviježda, neumorno kretanje planeta, sunca i mjeseca i značenje nebeskih
kuća. Zar nije dano faraonu da rasprostre svoju moć do kraja svemira, tako da njegova
ruka može svugdje dosegnuti?
Ramzes je slušao, široko otvorivši uši i srce, ove riječi su mu bile kao hrana od koje
nije želio ispustiti niti mrvicu. Ali zora je došla suviše brzo i jutro je svanulo.
Zbog gustog isprepletanog raslinja, kraljevska lađa nije mogla dalje ploviti. Seti,
Ramzes i četvorica mornara, naoružani kopljima, lukovima i palicama ušli su u lagani
čamac od papirusa, faraon osobno je veslačima pokazivao smjer kretanja.
Ramzes je osjećao kao da ga neka sila odnosi u drugi svijet, sasvim različit od doline.
U ove predjele ljudska noga još nikada nije kročila, visoki osam metara, papirusi su
ponekad zaklanjali sunce. Da mu koža nije bila premazana debelim slojem masnog
melema, princa bi pojele na tisuće insekata koji su svojim zujanjem stvarali nesnosnu
buku.
 Kada su prošli kroz močvarnu šumu, čamac je tiho skliznuo u jezero u kojem su se
uzdizala dva otočica.
‘‘ To su sveti gradovi Pe i Dep ‘‘ otkrio je faraon sinu.
‘‘ Gradovi? ‘‘ začudio se Ramzes.
‘‘ Namijenjeni su dušama pravednih, njihov grad je nedirnuta priroda. Kada je život
izronio iz praiskonskog oceana, pojavio se u obliku brežuljka koji se izdiže iz vode, ovo su
dva sveta brežuljka koji, sjedinjeni u tvojem duhu, čine jedinu zemlju u kojoj bogovi vole
obitavati.’’
Zajedno s ocem, Ramzes je stao na tlo "svetih gradova" i pomolio se ispred
skromnog svetišta, običnom kolibom od trske ispred koje je u zemlju bio zaboden jedan
štap s vrhom istesanim. u obliku spirale.
‘‘ Ovo je simbol dužnosti ‘‘ objasnio je faraon. ‘‘ Svatko treba pronaći svoju i izvršiti
ju, prije nego što se posveti sebi. Faraonova dužnost je da bude prvi sluga bogova, ako bi
prvo mislio na vlastito blagostanje i sreću, bio bi običan tlačitelj.’’
Oko njih su lebdjele nebrojene opasne i nevidljive sile, bilo je nemoguće biti
spokojan u tom vrtlogu u kojem se neprestano moralo biti na oprezu. Samo je Seti izgledao
hladnokrvan, kao da se ta tajanstvena priroda podčinjavala njegovoj volji. Da njegov
pogled nije izražavao spokoj i sigurnost, Ramzes bi bio uvjeren da su izgubljeni usred
divovskih papirusa.
Odjednom, pogled se otvorio, čamac je počeo kliziti kroz zelenkastu vodu koja je
zapljuskivala obalu na kojoj su živjeli ribari. Nagi, bradati, boravili su u oskudnim
kolibama, koristili mrežu, udicu i vršu za hvatanje riba, presijecali ulov dugačkim
noževima, čistili ga i sušili na suncu. Dvojica od njih nosila su grgeča iz Nila koji je bio
toliko velik da se motka na koju su ga okačili savijala pod njegovom težinom.
Iznenađeni nenadanim posjetom, ribari su izgledali uplašeni i neprijateljski
raspoloženi, stisnuti jedni uz druge, prijetili su pridošlicama mašući svojim noževima.
Ramzes je prvi pošao naprijed, njihovi prijeteći pogledi usmjerili su se prema njemu.
‘‘ Naklonite se pred faraonom.’’
Ribari su spustili noževe, prsti su im se opustili i oružje im je skliznulo na meku
zemlju. Setijevi podanici ničice su pali pred svojim vladarom, a zatim ga pozvali da s njima
podijeli njihov obrok.
Ribari su se počeli šaliti s vojnicima, a ovi im zauzvrat ponudiše dva vrča piva. Kad ih
je uhvatio san, Seti se obrati sinu, pri svjetlucanju baklji čiji je plamen rastjerivao insekte i
divlje zvijeri.
‘‘ Ovo su najsiromašniji među ljudima, ali obavljaju svoju dužnost i čekaju tvoju
podršku. Faraon je onaj koji pomaže slabijeg, štiti udovicu, hrani siroče, izlazi u susret
svakome tko živi u bijedi, hrabri pastir koji danonoćno bdije, štit za obranu svog naroda.
Neka o onome kojeg Bog izabere za najvišu dužnost narod govori, "Nitko nije gladovao
tijekom njegove vladavine". Nema plemenitijeg zadatka nego postati ka Egipta, sine, hrana
cijelog naroda.’’
Ramzes je ostao nekoliko tjedana s ribarima i beračima papirusa. Naučio je
prepoznati mnoge vrste jestivih riba i napraviti lagani čamac, razvio je instinkt lovca. U
početku se gubio, a onda se vrlo brzo počeo snalaziti u labirintu kanala i močvara,
uživajući u pričama ribara kako su izvukli iz vode ogromne ribe poslije nekoliko sati
borbe.
Iako su vodili težak život, nisu ga željeli mijenjati, život stanovnika u dolini izgledao
im je sumoran i bez ljepote. Kratki boravci u tim suviše ugladenim krajevima bili su im
dovoljni, nakon što bi se nauživali ženske nježnosti i zasitili mesa i povrća, vraćali su se u
močvare Delte.
Princ je upijao njihovu snagu, počeo je gledati i osluškivati kao oni. Očvrsnuo u
njihovom društvu, nije se žalio kada mu je umor razdirao tijelo i zaboravio je, po drugi
puta, na svoj povlašteni položaj. Njegova snaga i spretnost činile su čudo, sam je radio za
trojicu iskusnih ribara. Ali taj podvig je izazvao više ljubomore nego divljenja, pa su
kraljevog sina brzo udaljili od svih poslova.
Jedan san se srušio, san da postane netko drugi, da se odrekne tajanstvene snage
koja ga je pokretala, da bude nalik nekom drugom i provede mladost kao radnik u
kamenolomu, mornar ili ribar. Seti ga je odveo na granicu zemlje, u ovo bespuće gdje je
more bilo tako blizu i već gutalo zemlju, da bi postao svjestan svog pravog bića oslobodivši
se dječjih snova.
Otac ga je ostavio samog. Ali, nije li mu one noći uoči svog polaska, pokazao put
prema kraljevstvu? Te njegove riječi bile su upućene Ramzesu, i nikome drugome.
Bio je to samo san, trenutak milosti i ništa više. Seti je govorio vjetru, vodi, beskraju
Delte, a sin mu je služio samo da bi istakao sebe. Odveo ga je na kraj svijeta da bi slomio
njegovu oholost i uobrazilju. Ramzes neće voditi život vladara.
Ipak, osjećao je bliskost sa Setijem, iako je faraon imao tešku i nepristupačnu
prirodu, želio je čuti njegove pouke, dokazati svoje sposobnosti, nadići sebe. Ne, u njemu
nije gorio običan plamen, njegov otac je dobro vidio i počeo mu je bez sumnje polako
otkrivati tajne kraljevske dužnosti.
Nitko neće doći po njega, sam se mora vratiti.
Ramzes je ribare napustio prije svitanja, dok su još spavali zbijeni oko vatre.
Zaplovio je ravno prema jugu, u dugačkom lakom čamcu od papirusa, ujednačenim
zamasima dva vesla. Odredio je dobar pravac, orijentirajući se prema zvijezdama, a onda
se oslonio na svoju intuiciju dok nije ušao u najveći rukavac rijeke. Sjeverni vjetar mu je
puhao s leđa, njegove ruke su neumorno nastavljale veslati. Usredotočen na svoj cilj,
praveći kratke predahe, hraneći se suhom ribom koju je bio ponio sa sobom, Ramzes se
srodio sa strujom, ne želeci se s njom boriti. Kormorani su ga nadlijetali, kupao se u
sunčevim zrakama.
Pred njim, na kraju Delte, zabijelile su se zidine Memphisa.
 16

Vrućina je postajala nepodnošljiva. Ljudi i stoka radili su sporije nego inače, nadajući
se poplavi koja je donosila dug odmor onima koji se nisu željeli zaposliti na faraonovim
gradilištima. Poslije žetve, činilo se da zemlja umire od žeđi, ali boja Nila se promijenila i
smeđi preljevi nagovještavali su skori nadolazak blagotvorne vode od koje je ovisilo
blagostanje Egipta.
U velikim gradovima, svi su tražili hlad, na tržnicama, prodavači su se sklanjali ispod
velikih platnenih krila razapetih između drvenih stupaca. Bio je to sam početak razdoblja
kojega su se svi bojali, pet posljednjih dana u godini koji nisu pripadali skladnom
kalendaru od dvanaest mjeseci po trideset dana. Tih pet dana, izvan pravilnog kruga,
spadali su pod vlast Sekhmet, strašne boginje s lavljom glavom koja bi istrijebila ljudski
rod, kada se pobunio protiv svjetlosti, da mu stvoritelj nije ponovo pritekao u pomoć,
uvjerivši božansku zvijer kako pije ljudsku krv dok je zapravo pila crveno pivo od kukolja.
Svake godine u isto vrijeme, zapovijedala bi oblacima bolesti i kužnih isparenja da se
spuste na zemlju i namjerila bi se osloboditi svijet prisutnosti zlih, podlih i pokvarenih
ljudi. U hramovima su danonoćno pjevali molitve kako bi se Sekhmet umilostivila, a faraon
osobno je držao tajno bogoslužje koje će ponovno omogućiti, ako je kralj bio pravedan, da
se smrt pretvori u život.Tijekom tih pet zastrašujućih dana, gospodarske djelatnosti su
mahom zamrle, odlagali su se svi planovi i putovanja, lađe nisu isplovljavale, mnoga polja
su bila pusta. Oni koji nisu mislili o tome na vrijeme žurili su da što bolje učvrste brane,
strahujući od snažnih vjetrova koji su izražavali bijes osvetoljubive laviće. Da faraon nije
pritjecao u pomoć, što bi ostalo od zemlje, opustošene udarima rušilackih sila?
Načelnik dvorskog osiguranja u Memphisu također bi se volio zavući u svoj ured i
sačekati proslavu Nove godine, kada su se srca ljudi, oslobođena straha, prepuštala bujici
radosti. Ali, upravo ga je pozvala k sebi kraljica Tuja i on se nije prestajao pitati za razlog
tog poziva. Obično nije imao neposrednog dodira s velikom kraljevskom suprugom i
primao je zapovijedi od njenog komornika, otkud ovaj neuobičajen korak?
Faraonova supruga mu je ulijevala strah, kao i mnogim uglednicima, bilo joj je stalo
da egipatski dvor služi kao primjer, pa nije trpjela osrednjost. Tko se njoj ne bi svidio,
napravio bi nepopravljivu grešku.
Sve do sada, načelnik dvorskog osiguranja mirno je obavljao svoj posao, bez pohvala
i prijekora, penjući se stepenicama hijerarhije, a da nikom nije zasmetao. Imao je dara
proći neprimijećen i pustiti korijen na mjestu koje je zauzimao. Otkako je stupio na tu
dužnost, nijedan nemili događaj nije narušio mir na dvoru.
Nijedan nemili događaj osim ovog poziva.
Da ga netko od njegovih podređenih, koji je bacio oko na njegov položaj, nije
oklevetao? Da možda nije neki povjerenik kraljevske obitelji želio njegovu propast? Za
kakvu li je grešku optužen? Ovakva pitanja su ga mučila i zadavala mu nesnosnu
glavobolju.
Dok je sav drhtao i neprirodno treptao, uveli su ga u odaju za primanje u kojoj se
nalazila kraljica. Iako je bio viši rastom od nje, učinila mu se ogromnom. On pade ničice
pred njom.
‘‘ Veličanstvo, neka vam bogovi budu naklonjeni i neka...’’
‘‘ Dosta praznih riječi, sjednite.’’
Velika kraljevska supruga mu pokaza na udobnu stolicu, činovnik se nije usudio
podignuti pogled prema njoj. Kako je jedna tako sitna žena mogla imati tako snažnu
ličnost?
‘‘ Pretpostavljam da znate da je jedan konjušar pokušao ugroziti Ramzesov život?’’
‘‘ Da, Veličanstvo.’’
‘‘ I također znate da se traga za vozačem dvokolice koji je bio s Ramzesom u lovu i
koji možda stoji iza ovog pokušaja zločina?’’
‘‘ Da, Veličanstvo.’’
‘‘ Bez sumnje ste obaviješteni kako napreduje istraga.’’
‘‘ Ona će, po svemu sudeći, biti duga i teška.’’
‘‘ «Po svemu sudeći»... Iznenađujući izraz! Da se ne bojite otkriti istinu?’’
Načelnik osiguranja je poskočio kao da ga je ubola osa.
‘‘ Naravno da ne! Ja...’’
‘‘ Sjednite i slušajte me pažljivo. Imam osjećaj da netko želi zataškati taj slučaj i
predstaviti ga kao slučaj samoobrane, Ramzes je preživio, njegov napadač je mrtav, ali
naredbodavac je nestao. Što vi uopće istražujete? Usprkos upornosti mog sina, ništa novo
niste otkrili. Hoćemo li se usporediti s nekom barbarskom kneževinom u kojoj pojam
pravde nema više nikakvo značenje?’’
‘‘ Veličanstvo! Vi znate koliko je policija požrtvovna, vi...’’
‘‘ Ja vidim njenu nesposobnost i nadam se da je prolazna, ako netko ometa istragu, ja
ću to otkriti. Točnije, vi ćete to utvrditi.’’
‘‘ Ja? Ali...’’
‘‘ Vama je na vašem položaju najlakše voditi brzu i neupadljivu istragu. Pronađite
vozača dvokolice koji je namamio Ramzesa u klopku i dovedite ga pred sud.’’
‘‘ Veličanstvo, ja...’’
‘‘ Imate li nekih primjedbi?’’
 Sav skrhan, načelnik osiguranja je osjetio kako se u njega zarila jedna Sekhmetina
strijela. Kako da ugodi kraljici, a da se ne izloži opasnosti ili izazove nečije nezadovoljstvo?
Ako je pravi krivac za napad bila neka visoka ličnost, pokazat će više surovosti od Tuje...
Ali ona nije trpjela neuspjeh.
‘‘ Ne, naravno da ne... Ali to neće biti lako.’’
‘‘ To ste već rekli, ako sam se obratila vama, znači da nije u pitanju rutinski posao.
Ipak, povjerit ću vam još jedan zadatak koji je mnogo lakši.’’
Tuja je ispričala načelniku slučaj o preprodaji tinte i tajanstvenoj radionici u kojoj se
ona proizvodila, zahvaljujući podacima koje je dobila od Ramzesa, dala je točan opis
mjesta i zatražila ime vlasnika.
‘‘ Jesu li ova dva slučaja povezana, Veličanstvo?’’
‘‘ Malo vjerojatno, ali tko zna? Vaša marljivost će to razjasniti.’’
‘‘ Ne sumnjajte u mene.’’
‘‘ Očarana sam zbog toga, a sada na posao. ‘’ Kraljica se povukla u privatne odaje.
A uglednik se zapitao, sav slomljen i s glavoboljom, je li njegov jedini spas pribjeći
vradžbinama.
Henar je blistao.
Oko Setijevog starijeg sina, u jednoj od dvorana za prijeme u kraljevskoj palaći,
okupilo se na desetine trgovaca prispjelih iz cijelog svijeta, Ciprani, Feničani, Egejcani,
Sirijci, Libanonci, Afrikanci, istočnjači žute rase, ljudi vrlo blijedog lica sa sjevera, došli su
na njegov poziv. Slava Setijevog Egipta u svijetu dopirala je tako daleko da je poziv na dvor
smatran posebnom čašću, jedino nije bilo predstavnika hetitske države koja je pokazivala
sve više neprijateljstva prema faraonovoj politici.
Za Henara, međunarodna trgovina bila je budućnost čovječanstva. U luke Fenicije,
Biblosa, Ugarita, pristajale su lađe koje su pristizale s Krete, iz Afrike i s Dalekog istoka,
zašto je Egipat pokazivao suzdržanost prema širenju te razmjene, navodeći kao razlog
čuvanje osobitosti i tradicije? Henar se divio svom ocu, ali mu je zamjerao što nije čovjek
napretka. Da je na njegovom mjestu, pristupio bi isušivanju najvećeg dijela Delte i
stvaranju brojnih trgovačkih luka na sredozemnoj obali. Kao i njegovi preci, Seti je najveću
brigu posvećivao sigurnosti Dviju zemalja, umjesto da razvija obrambeni sustav i
priprema vojsku za rat, nije li bilo bolje trgovati s Hetitima i, u slučaju potrebe, umiri
najratobornije učinivši ih bogatima?
Kada bude stupio na prijestolje, Henar će ukinuti nasilje. Mrzio je vojsku, generale i
vojnike, ograničen duh ratnih huškača, gospodarenje sirovom snagom, tako se nije moglo
dugo vladati. Prije ili kasnije, poražena strana postaje pobjednik ustavši protiv svog
osvajača. Ali zato, ako se taj narod stavi u okove ekonomskih zakona koje je samo jedna
mala kasta razumijevala i njima upravljala, bio bi isključen svaki pokušaj otpora.
 Henar je zahvaljivao sudbini što je rođen kao stariji kraljev sin i izabran za
nasljednika prijestolja, sigurno je da ga Ramzes, koji je bio nemirnog duha i neupućen u
državne poslove, neće spriječiti da ostvari svoje veličanstvene snove. Trgovačka mreža
koja bi obuhvatila cijeli civilizirani svijet u kojem bi on bio neograničeni gospodar, savezi
koji bi išli na ruku njegovim interesima, jedan jedini narod u kojem bi nestale različitosti i
zamrli običaji... Je li bilo blistavije zamisli?
Egipat nije bio važan... Poslužio bi mu kao polazna točka, svakako, ali bi uskoro
postao previše tijesan, jug začahuren u tradiciju nije imao nikakve budućnosti. Kada bude
ostvario svoj cilj, preselit će se u neku gostoljubivu zemlju iz koje će upravljati svojim
carstvom.
Strane trgovce obično nisu primali na dvor, Setijev nasljednik je tim prijemom
isticao značaj koji im je on pridavao. Tako je pripremao budućnost, želeci da ona što prije
nastupi. Neće biti lako uvjeriti Setija da promijeni stav, ali, zar se jedan vladar, makar ga i
Maat poštivala, nije morao pokoravati zahtjevima vremena? Henar je vjerovao da su
njegovi razlozi dovoljno jaki.
Prijem je bio izuzetno uspješan. Strani su trgovci obećali Henaru da će mu pokloniti
najljepše vaze koje su izrađivali njihovi obrtnici, tako će obogatiti kolekciju, koja je bila na
glasu na cijelom Bliskom istoku sve do Krete. Što sve nije u stanju žrtvovati samo da dobije
jedan savršen predmet profinjenih linija i čarobnih boja? Pričinjavalo mu je zadovoljstvo
da ih posjeduje, ali također i da ih gleda, sam pred svojim blagom, Henar je osjećao užitak
koji nitko i ništa nije moglo nadmašiti. Jedan od njegovih doušnika mu je prišao nakon što
je prekinuo srdačan razgovor s nekim azijskim trgovcem.
‘‘ Iskrsnula je jedna nevolja ‘‘ promrmlja doušnik.
‘‘ O čemu je riječ?’’
‘‘ Vaša majka nije zadovoljna ishodom službene istrage. ‘’
Henar je napravio grimasu nezadovoljstva.
‘‘ Da nije tek njezin prolazni hir?’’
‘‘ Mnogo je ozbiljnije.’’
‘‘ Hoće li sama istraživati?
‘‘ Ovlastila je načelnika dvorskog osiguranja.’’
‘‘ On je običan nesposobnjaković.’’
‘‘ Kad je stjeran uza zid, može postati nezgodan.’’
‘‘ Pustimo ga da se koprca.’’
‘‘ A ako nešto otkrije?’’
‘‘ To je malo vjerojatno.
‘‘ Zar ne bi bilo pametnije upozoriti ga?’’
 ‘‘ Bojim se da može napraviti neki neočekivan korak, budale je teško kontrolirati.
Uostalom, neće otkriti nijedan ozbiljan trag.’’
‘‘ Što zapovijedate?’’
‘‘ Samo promatrajte sa strane i izvješćujte me. ‘’
Doušnik se izgubio, a Henar se okrenuo prema gostima. Iako je bio uznemiren,
ljubazno
se smješkao.

17

Riječna policija neprestano je nadgledala prilaz sjevernom pristaništu u Memphisu,

polasci i dolasci lađa bili su točno propisani, da bi se izbjegla bilo kakva nezgoda. Nakon
što bi prepoznali lađu, u slučaju gustog prometa, davali su joj znak da pričeka prije nego
što će se usidriti na svoje mjesto.
Nadzornik glavnog kanala je gotovo rastresenim pogledom promatrao kanal, u
vrijeme rucka promet se prorijedio. S vrha bijele kule koju je pržila vrelina sunca, policajac
je s ponosom promatrao Nil, kanale i zelena polja, čija je širina najavljivala blizinu Delte.
Za manje od jednog sata, kada sunce počne prelaziti zenit, vratit će se kući u južno
predgrade grada i uživati u okrepljujučem popodnevnom odmoru prije nego što se poigra
sa svojom djecom.
Trbuh mu se žalio na glad, stoga je sada žvakao komad lepinje nadjeven salatom
ubranom toga jutra. Njegov posao bio je zamorniji nego što se činilo, nije li zahtijevao
izuzetnu pažnju?
Odjednom se pred njegovim budnim pogledom ukazao čudan prizor.
Najprije je pomislio da je varka koju je izazvalo poigravanje dnevne svjetlosti na
plavetnilu rijeke, zaboravljajući na užinu, prikovao je pogled za nevjerojatan čamčić koji je
klizio između dva tegljača natovarena amforama i vrećama žita.
To je uistinu bio dugačak, uzak čamac od papirusa... A u njemu je bio mišićavi mladić
koji je zamahivao veslom divljom brzinom!
Obično takvi čamci nisu izlazili iz vodenog labirinta Delte...
A što je najvažnije, ovaj nije bio upisan na popis lađa koje su imale dozvolu za
plovidbu tog dana! Pomoću ogledala, policajac je uputio optički signal jedinici koja je bila u
stalnoj pripravnosti.
Tri brze barke koje su pokretali dobro uvježbani veslači, jurnule su na uljeza i on se
je morao zaustaviti. Princ Ramzes se iskrcao u pratnji dvojice policajaca.
 Lijepa Izet nije krila svoj bijes.
‘‘ Zašto me Ramzes odbija primiti?’’
‘‘ Ne znam ‘‘ odgovorio je Ameni, kojega je glava još boljela od onog udarca.
‘‘ Je li bolestan?’’
‘‘ Nadam se da nije.’’
‘‘ Je li ti govorio o meni?’’
‘‘ Nije.’’
‘‘ Trebao bi biti susretljiviji, Ameni!’’
‘‘ To nije uloga osobnog tajnika.’’
‘‘ Vraćam se sutra. ‘‘
‘’Kako želite.’’
‘‘ Potrudi se da budeš susretljiviji, ako me pustiš k njemu, bit ćeš nagrađen.’’
‘‘ Moja plaća mi je dovoljna.’’ Mlada žena je slegnula ramenima i povukla se.
Ameni je bio zbunjen, otkako se vratio iz Delte, Ramzes se zatvorio u svoju sobu i
nije progovorio nijednu riječ. Jeo je preko volje obroke koje mu je donosio njegov prijatelj,
iščitavao pouke mudrog Ptah Hotepa ili je ostajao na terasi odakle je promatrao grad i u
daljini piramide u Gizi i Sakari.
Iako nije uspio pobuditi njegovu pozornost, Ameni ga je ipak obavijestio o ishodu
istrage. Sudeći po skicama za dokumente, sumnjiva radionica je svakako pripadala nekoj
važnoj ličnosti koja je zapošljavala više zanatlija, ali Ameni je nailazio na zid šutnje koji
nije mogao probiti.
Lud od sreće, Noćobdija je radosno dočekao gospodara i više se nije od njega
odvajao, iz straha da ga ponovno ne izgubi, tražeći milovanja ili ležeci pokraj nogu svog
gospodara, zlatnožuti pas oborenih ušiju, s repom koji se uvijao oko sebe, neumorno je
obavljao ulogu čuvara. Ramzes se povjeravao samo njemu.
Dan uoči Nove godine i praznika poplave, lijepa Izet je izgubila strpljenje i, unatoč
zabrani svog ljubavnika, pridružila mu se na terasi na kojoj se on predavao mislima u
društvu psa. Noćobdija je iskezio zube, zarežao i uspravio uši.
‘‘ Umiri tu životinju!’’
Ramzesov ledeni pogled spriječio je mladu ženu da se približi.
‘‘ Što je bilo? Govori, molim te! ‘’
Ramzes se ravnodušno okrenuo od nje.
‘‘ Nemaš pravo tako se ponašati prema meni... Uplašila sam se za tebe, ja te volim, a
ti me nećeš udostojiti niti jednog jedinog pogleda!’’
 ‘‘ Ostavi me samog.’’
Ona kleknu, preklinjući ga.
‘‘ Samo jednu riječ!’’
Noćobdija je izgledao manje narogušen.
‘‘ Što hoćeš od mene?’’
‘‘ Pogledaj Nil, Izet.’’
‘‘ Mogu li ti prići?
On nije odgovorio, pa se ona ohrabrila, pas se nije umiješao između njih.
‘‘ Zvijezda Sotis će izaći iz mraka ‘‘ pokazao je Ramzes ‘‘ sutra će se roditi na istoku
zajedno sa suncem i najavit će početak poplave.’’
‘‘ Nije li tako svake godine?’’
‘‘ Zar ne razumiješ da ova godina neće biti ista kao druge?’’
Ozbiljnost njegovog glasa ostavila je dubok dojam na lijepu Izetu, nije se usudila
lagati.
‘‘ Ne, ne razumijem.’’
‘‘ Pogledaj Nil.
Ona ga nježno uhvati pod ruku.
‘‘ Ne budi tako tajanstven, ja ti nisam neprijatelj. Što ti se dogodilo u Delti?’’
‘‘ Otac me je natjerao da se suočim sa samim sobom.’’
‘‘ Što time želiš reći?’’
‘‘ Nemam prava na bježanje, bilo bi beskorisno da se skrivam.’’
‘‘ Ja vjerujem u tebe, Ramzese, ma kakva bila tvoja sudbina.’’
On ju je nježno pomilovao po kosi. Ona ga je pogledala, iznenađena, iskušenje koje je
doživio tamo, u sjevernim predjelima, izmijenilo ga je.
Dječak je postao muškarac.
Muškarac očaravajuče ljepote, muškarac u kojega je bila smrtno zaljubljena.
Stručnjaci za mjerenje vodostaja Nila nisu se prevarili kada su najavili dan kada će
voda nadoći i izliti se na obale grada.
Svetkovina je odmah započela, narod je uzvikivao da je boginja Izida, poslije duge
potrage, pronašla i uskrsla Ozirisa. Tek što je svanulo, otvorili su branu koja je zatvarala
glavni kanal koji je opsluživao grad, a bujica nadošle vode silovito je jurnula, da bi se rijeka
dovoljno izlila, a da pritom ne sruši ništa pred sobom, narod je bacio na tisuće malih
kipova u bujicu. Oni su predstavljali Hapija, plodonosnu moć Nila, koja je simbolično
prikazivana kao muškarac sa ženskim grudima, šumom papirusa na glavi i pladnjevima
punim hrane u rukama. Svaka obitelj će čuvati jednu čuturu od fajanse napunjenu vodom
iz nabujale rijeke, a njezina prisutnost će im osigurati blagostanje.
Na dvoru se sve uskomešalo, za manje od jednog sata formirat će se povorka koja će
krenuti prema Nilu, s faraonom na čelu, da bi se tamo obavio obred prinošenja žrtve. I
svatko se pitao koje će mjesto zauzeti u hijerarhiji koja će se otkriti pred narodom.
Henar je nemirno šetao gore dolje. Po deseti put je postavio isto pitanje komorniku.
‘‘ Je li moj otac najzad potvrdio moju ulogu?’’
‘‘ Još nije.’’
‘‘ To je suludo! Raspitajte se kod ljudi zaduženih za protokol.’’
‘‘ Kralj će osobno dati zapovjed na čelu povorke.’’
‘‘ Svi je već znaju!’’
‘‘ Oprostite, ne znam ništa više od toga. ‘’
Razdražen, Henar je provjerio nabore svoje duge lanene haljine i popravio ogrlicu s
tri niza kuglica od crvenog ahata, rado bi pokazao i više raskoši, ali nije smio uvrijediti oca.
Tako su se glasine potvrdile, očigledno daje Seti namjeravao izmijeniti određene odredbe
u protokolu, u dogovoru s kraljicom. Ali, zašto on nije bio upućen u to? Ako ga je kraljevski
par na taj način držao na udaljenosti, uskoro će pasti u nemilost. A tko je mogao biti uzrok
tome, ako ne slavoljubivi Ramzes?
Henar je bez sumnje pogriješio kada je podcijenio svog mlađeg brata, ta guja nije
prestajala u potaji spletkariti protiv njega, misleći da mu zadaje presudan udarac svojim
klevetama. Tuja je saslušala njegove laži i utjecala na svog muža.
Da, to je bio Ramzesov plan, zauzeti prvo mjesto iza kraljevskog para tijekom velike
narodne svečanosti i tako dokazati da je potisnuo svog starijeg brata.
Henar zatraži prijem kod majke.
Dvije svećenice koje su odijevale veliku kraljevsku suprugu upravo su dovršavale
posao, kraljičin ukras na glavi, kruna na kojoj su bila zadjenuta dva dugačka pera,
podsjećao je da je ona utjelovljenje daha života koji oplođuje cijelu zemlju. Zahvaljujući
njezinoj prisutnosti, suša će biti pobijeđena, a plodnost će se vratiti.
Henar se naklonio pred majkom.
‘‘ Otkuda toliko oklijevanja kada sam ja u pitanju?’’
‘‘ Na što se žališ?’’
‘‘ Zar ne bih trebao pomoći ocu tijekom žrtvenog obreda na Nilu?’’
‘‘ Na njemu je da odluči.’’
 ‘‘ Zar niste izviješteni o njegovoj odluci?’’
‘‘Da nisi izgubio povjerenje u svog oca? Obično si prvi koji hvali mudrost njegovih
odluka.’’
Henar ništa nije odgovorio, žaleći zbog svog koraka. Pred majkom se osjećao
nelagodno, nije se služila grubošću, ali je zastrašujuće nepogrešivo probijala njegov oklop i
pogađala ga pravo u živac.
‘‘ I dalje ih odobravam, budite sigurni.’’
‘‘ U tom slučaju, zašto brineš? Seti će postupiti onako kako je najbolje za dobrobit
Egipta. Nije li to najvažnije?’’
Da bi zaposlio ruke i duh, Ramzes je prepisivao na papirus jednu pouku mudrog
Ptah Hotepa, »Ako si vođa čija je dužnost izdavati zapovijedi velikom broju ljudi«,
preporučivao je on, » trudi se da u svakoj prigodi ispravno postupaš, tako da tvoj način
upravljanja bude bez greške.« Princ je upijao tu misao, kao da se drevni pisac,
premošćujući stoljeća, obraćao upravo njemu.
Za manje od sata, šef protokola će doći po njega i pokazati mu njegovo mjesto u
povorci. Ako ga predosjećaj nije varao, zauzeti će ono koje je obično bilo namijenjeno
Henaru. Bilo je razumno da Seti ne remeti utvrđeni poredak, ali zašto je protokol
dozvoljavao da lebdi tajna o hijerarhiji koja će biti pokazana ogromnoj gomili na obalama
Nila? Faraon je pripremao veliko iznenađenje. A to iznenađenje bilo je stavljanje Ramzesa
na Henarovo mjesto.
Nijedan zakon nije obvezivao kralja da odredi svog starijeg sina za nasljednika, nije
čak bio primoran birati ga među uglednicima. Mnogi faraoni i kraljice potjecali su iz
neuglednih obitelji ili onih koje nisu imale dodira s dvorom, čak je i Tuja bila samo obična
građanka bez imetka.
Ramzesu su kroz glavu prolazili doživljaji koje je iskusio sa svojim ocem, nijedan nije
bio plod slučajnosti. Seti ga je lišio svih samoobmana da bi otkrio njegovu pravu prirodu.
Kao što se lav rađa da bude lav, Ramzes je osjećao da je rođen da vlada.
Protivno onome što je vjerovao, nije raspolagao nikakvom slobodom, sudbina mu je
određivala put, a Seti je brinuo da se nimalo od njega ne udalji.
Mnogobrojni dokoličari tiskali su se na rubu puta koji je vodio od dvora ka rijeci, bila
je to rijetka prilika vidjeti faraona, njegovu suprugu, njihovu djecu i glavne
dostojanstvenike, tog dana svetkovine koja je obilježavala rađanje nove godine i povratak
poplave.
S prozora svojih odaja, Henar je gledao radoznalce koji će kroz nekoliko minuta
prisustvovati njegovom padu. Seti mu čak nije dao ni mogućnost da se brani i dokaže da je
Ramzes nesposoban biti kralj. Budući je bio nedovoljno pronicav, vladar se tvrdoglavo
držao te proizvoljne i nepravedne odluke.
Veliki broj dvorjana neće je odobravati, Henar ih treba samo vješto okupiti i
potaknuti otpor čiji utjecaj Seti neće moći zanemariti. Mnoge ugledne ličnosti gajile su
povjerenje u Henara, ako Ramzes napravi nekoliko pogrešnih koraka, njegov stariji brat
brzo će povratiti prednost. A ako se sam ne saplete, Henar će mu namjestiti klopke koje
neće izbjeći.
Šef protokola je zamolio mlađeg kraljevog sina da pođe za njim, povorka je bila
spremna krenuti.
Ramzes ga je spremno slijedio.
Povorka se protezala od dvorskih vratiju do izlaza iz četvrti hramova, princa su
poveli prema vrhu gdje se nalazio kraljevski par, a ispred njih je bio predvodnik. Svećenici
izbrijanih lubanja, odjeveni u bijelo, propratili su pogledom prolazak mlađeg Setijevog
sina čije ih je dostojanstveno držanje iznenadilo. Neki su ga još smatrali dječakom koji je
bio zanesen igrom i beskrajnom zabavom i predodređen za jednolican i lagodan život.
Ramzes je krenuo naprijed.
Prošao je pokraj nekoliko utjecajnih dvorjana i uglednih gospi s raskošnim
ukrasima, prvi put se mladi princ pojavljivao pred narodom. Ne, nije sanjao, njegov otac će
ga upravo na Novu godinu proglasiti suvladarom.
Ali, šef protokola se zaustavio.
Zamolio ga je da zauzme mjesto iza vrhovnog svećenika boga Ptaha, daleko iza
kraljevskog para, daleko iza Henara koji se, s desne strane svog oca, i dalje šepurio kao
izabrani Setijev nasljednik.
Dva dana Ramzes je odbijao jesti i bilo s kime razgovarati.
Ameni se je, svjestan ogromnog razočaranja svog prijatelja, znao povući i ostati
šutljiv, kao sjenka je bdio nad Ramzesom, ne uznemiravajući ga. Doduše, princ nije više bio
bilo tko u očima naroda i nalazio se od sada među onim dvorjanima koji su sudjelovali u
državnim obredima, ali mjesto koje mu je bilo dodijeljeno pravilo je od njega sasvim
sporednu ličnost. U očima cijelog svijeta, Henar je i dalje bio nasljednik krune.
Zlatnožuti pas oborenih ušiju osjetio je tugu svog gospodara i nije tražio od njega da
ga vodi u šetnju niti da se s njim igra. Zahvaljujući povjerenju koje je postojalo između njih,
princ je izišao iz tamnice na koju je sam sebe osudio, hraneći Noćobdiju, on je najzad
prihvatio obrok koji je njemu nudio osobni tajnik.
‘‘ Ja sam obična uobražena budala, Ameni. Otac mi je dobro očitao lekciju.’’
‘‘ Zar ima smisla sada mučiti sebe?’’
‘‘ Mislio sam da sam manje glup.’’
‘‘ Je li vlast toliko važna?’’
‘‘ Vlast nije, ali cilj je ostvariti svoju pravu prirodu! A ja sam bio uvjeren da me moja
prava priroda zove da vladam. Otac me je udaljavao od prijestolja, a ja sam bio slijep.’’
‘‘ Hoćeš li prihvatiti svoju sudbinu?’’
 ‘‘ Čeka li me neka druga?’’
Ameni se bojao da princ ne napravi neki bezuman korak. Ramzesovo očajanje bilo je
toliko duboko da ga je moglo odvući u neku suludu pustolovinu koja mu neće dati mira
dok ne uništi sebe. Samo će vrijeme ublažiti njegovo razočaranje, ali strpljenje je bilo
vrlina za koju princ nije znao.
‘‘ Sari nas poziva u ribolov ‘‘ promrmlja Ameni ‘‘ prihvaćaš li tu zabavu?’’
‘‘ Kako ti hoćeš.’’
Mladi pisar se suzdržao da ne pokaže radost, ako Ramzes ponovno počne uživati u
svakodnevnim zadovoljstvima, brzo će se oporaviti.
Ramzesov bivši odgajatelj i njegova supruga okupili su najsjajnije predstavnike
obrazovane mladeži da bi ih uputili u jednu finu zabavu, ribolov na jezeru u kojem su se
praćakale uzgajene ribe. Svaki sudionik je dobio tronožac i štap za pecanje od bagremovog
drveta, najspretniji od njih bit će proglašen pobjednikom nadmetanja i dobit će predivan
papirus koji je opisivao pustolovine Sinuea, klasičnu pripovijest koju su cijenili brojni
naraštaji učenih ljudi.
Ramzes je prepustio svoje mjesto Ameniju kojeg je odmah osvojila ova nova zabava.
Kako će mladi pisar razumjeti da niti njegovo prijateljstvo niti ljubav lijepe Izet neće
ugasiti vatru koja je gorjela u Ramzesovoj duši? Vrijeme će samo raspiriti taj proždrljivi
plamen koji se je morao nečim hraniti. Što god mu sudbina nudila, neće prihvatiti osrednji
život. Samo su ga dvije osobe opčinjavale, njegov otac i njegova majka, koji su istovremeno
bili kralj i kraljica. Želio je dijeliti njihove snove, i ničije druge.
Sari nježno spusti ruku na rame svom bivšem učeniku.
‘‘ Ova igra ti je dosadna?’’
‘‘ Tvoj prijem je uspio.’’
‘‘ Tvoja prisutnost mu je osigurala uspjeh.’’
‘‘ Postao si cinik?’’
‘‘ To mi nije bila namjera, tvoj položaj je sada jasno određen. Mnogi dvorjani misle
da si bio veličanstven u povorci.’’
Razdragani Sari izgledao je iskreno, odvukao je Ramzesa na jedno sjenovito mjesto
gdje se služilo svježe pivo.
‘‘Zvanje kraljevskog pisara svatko bi poželio ‘‘ izjavi on sa žarom.‘‘ Stjećeš kraljevo
povjerenje, imaš pristup riznicama i žitnicama, dobivaš značajan dio darova koji se
prinose u hramovima, lijepo si odjeven, imaš konje i barku, živiš u lijepoj vili, primaš
prihode sa svojih polja, a odane sluge brinu se o tvojoj udobnosti. Ruke ti se ne umaraju,
dlanovi ti ostaju nježni i bijeli, leđa čvrsta, ne nosiš teške tovare, ne uzimaš u ruke ni
lopatu ni motiku, pošteden si teškog rada, a tvoje naredbe brižljivo se izvršavaju. Tvoja
paleta, tvoji kalamosi i tvoj svitak papirusa osiguravaju ti uspjeh i čine od tebe bogatog i
poštovanog čovjeka. A slava, pitaš? Ali i nju ćeš imati! Suvremenici učenih pisara pali su u
zaborav, dok potomstvo kroz pjesme slavi pisce.
‘‘ Budi pisar ‘‘ recitirao je Ramzes ravnodušnim glasom ‘‘ jer knjiga je trajnija od
stijene ili piramide, ona će sačuvati tvoje ime bolje od bilo kakve građevine. Pisari imaju za
nasljednike svoje knjige mudrosti, svećenici koji slave njihove pogrebne obrede jesu
njihovi zapisi. Njihov sin je pločica na kojoj pišu, kamen prekriven hijeroglifima je njihova
supruga. Najsnažnije građevine postaju trošne i nestaju, djelo pisara pamte mnogi
naraštaji.’’
‘‘ Divno! ‘‘ uzviknu Sari ‘‘ nisi zaboravio ni slovo od mojih pouka.’’
‘‘ One su nam ostale od naših predaka.’’
‘‘ Naravno, naravno... Ali ja sam ti ih prenio.’’
‘‘ Odajem ti priznanje za to.
‘‘ Sve se više ponosim tobom! Budi dobar kraljevski pisar i ne misli ni na što drugo.’’
Drugi su gosti zahtijevali da domaćin i njima posveti pažnju. Razgovarali su, pili,
lovili ribu, lažno se povjeravali jedni drugima, a Ramzes se dosađivao, stran tim malim
ljudima, zadovoljnim vlastitom osrednjošću i povlasticama koje su uživali.
Njegova starija sestra nježno ga je uhvatila za ruku.
‘‘ Jesi li sretan? ‘‘ upita ga Dolanta.
‘‘ Zar se to ne vidi?’’
‘‘ Jesam li lijepa?’’
On se malo odmaknuo od nje i pogledao je. Haljina joj je bila pretjerano upadljiva, s
mnoštvom jarkih boja, vlasulja suviše zapetljana, ali izgledala je manje umorno nego inače.
‘‘ Savršena si domaćica.’’
‘‘ Od tebe dobiti pohvalu... To se rijetko događa!’’
‘‘ Dakle, utoliko više vrijedi.’’
‘‘ Tvoje ponašanje tijekom žrtvenog obreda na Nilu svidjelo se mnogima.’’
‘‘ Nisam se pomaknuo s mjesta niti sam izgovorio jednu jedinu riječ.’’
‘‘Točno... Sjajno iznenađenje! Dvor je očekivao drugačiji stav.’’
‘‘ Kakav?’’
U Dolantinom zajedljivom pogledu sijevnula je iskra zlobe.
‘‘ Pobunu... Čak i nasrtljivo ponašanje. Kad ne dobiješ ono što želiš, obično postaješ
mnogo ogorčeniji, da se lav nije pretvorio u janje?’’
Ramzes je stisnuo šake kako je ne bi ošamario.
 ‘‘ Znaš li što želim, Dolanta?’’
‘‘ Ono što ima tvoj brat i što ti nikada nećeš imati.’’
‘‘ Griješiš, nisam zavidan. Tražim svoj put ka istini i ništa drugo.’’
‘‘ Počelo je vrijeme odmora, Memphis postaje nepodnošljiv, mi idemo u naše
odmaralište u Delti. Pođi s nama, obitelj je tako rijetko na okupu! Naučit ćeš nas kako se
upravlja lađom, možemo plivati i loviti velike ribe.’’
‘‘ Moje zvanje...’’
‘‘ Hajde, Ramzese, kako je sada sve jasno, budi pažljiv prema svojim bližnjima i
prihvati njihovu ljubav.’’
Pobjednik nadmetanja u ribolovu kliknuo je od radosti, domaćica je morala otići da
mu čestita, dok mu je njezin muž predavao papirus koji je opisivao Sinueove pustolovine.
Ramzes je primijetio Amenijev znak.
‘‘ Udica mi se slomila ‘‘ priznao je mladi pisar.
‘‘ Krenimo kući.’’
‘‘ Zar već?’’
‘‘ Igra je završena, Ameni.’’
Henar, raskošno odjeven, prišao je Ramzesu.
‘‘ Žao mi je što stižem tako kasno, propustio sam priliku diviti se tvojem umijeću.’’
‘‘ Ameni me je zamijenio.’’
‘‘ Svladao te prolazni umor?’’
‘‘ Misli što hoćeš.’’
‘‘ Dobro je, Ramzese, svakim danom si sve svjesniji svojih granica. Ipak, nadao sam
se da ćeš mi zahvaliti.’’
‘‘ Na čemu?’’
‘‘ Što su te primili u onu veličanstvenu povorku. Bilo je to na moj nagovor, Seti te je
želio iz nje isključti. Bilo ga je strah, s razlogom, da se nećeš ispravno držati. Srećom,
prilično si se dobro ponašao, nastavi tako i ostat ćemo u dobrim odnosima.’’
Praćen gomilom laskavaca, Henar se udalji. Sari i njegova supruga su mu se
naklonili, ushićeni zbog njegovog neočekivanog dolaska.
Ramzes je milovao svog psa po potiljku. Topeći se od miline, Noćobdija je držao oči
zatvorene. Princ je promatrao polarne zvijezde za koje se mislilo da su besmrtne, mudraci
su kazivali da one u drugom svijetu predstavljaju srce uskrslog faraona, onda kad ga
božanski sud prizna za pravednika.
 Lijepa Izet mu se naga objesila oko vrata.
‘‘ Zaboravi malo na tog psa... Na kraju ću postati ljubomorna. Vodiš ljubav sa mnom,
a onda me ostaviš!
‘‘ Bila si zaspala, a meni se nije spavalo.’’
‘‘Ako me poljubiš, otkrit ću ti jednu malu tajnu.’’
‘‘ Užasavam se ucjena.’’
‘‘ Uspjela sam prevariti tvoju sestru da me pozove u goste, tako ćeš manje biti sam sa
svojom dragom obitelji, a usput ćemo dati povoda glasinama koje već tvrde kako smo se
vjenčali.
Ona je postala tako nježna i umiljata da princ nije mogao odoljeti njezinim
milovanjima, uzeo ju je u naručje, prenio preko terase, spustio je na krevet i prekrio
svojim tijelom.
Ameni je bio sretan, Ramzesu se vratio njegov sjajan apetit.
‘‘ Sve je spremno za polazak ‘‘ priopćio je ponosno. ‘‘ Osobno sam provjerio prtljagu.
Ovaj odmor će nam doista dobro doći.’’
‘‘ Ti si ga i zaslužio, zar ne misliš malo odspavati?’’
‘‘ Kad započnem neki posao, više se ne mogu zaustaviti.’’
‘‘ Kod moje sestre ćeš biti besposlen.’’
‘‘ Bojim se da neću, tvoj položaj zahtijeva poznavanje mnogih dosjea i...’’
‘‘ Ameni! Možeš li se ti ikada opustiti?’’
‘‘ Kakav gazda, takav sluga. ‘’ Ramzes ga je uhvatio za ramena.
‘‘ Ti nisi moj sluga, nego moj prijatelj. Poslušaj moj savjet, odmori se nekoliko dana.’’
‘‘ Pokušat ću, ali...’’
‘‘ Jesi li u nekakvoj nevolji?’’
‘‘ Ta preprodaja tinte, ta sumnjiva radionica... Želim otkriti istinu.’’
‘‘ Je li nam ona uopće dostupna?’’
‘‘ Ni Egipat, ni mi sami ne možemo dopustiti takvu podvalu.’’
‘‘ Pa ti si rođen za državnika?’’
‘‘ I ti misliš što i ja, siguran sam.’’
‘‘ Tražio sam od svoje majke da nam pomogne.’’
‘‘ To je... to je divno!’’
 ‘‘ Za sada nema nikakvih novosti.’’
‘‘ Uspjet ćemo.’’
‘‘ Nije me briga za tu tintu i njihovu radionicu, ali želim da se preda mnom pojavi
čovjek koji te je pokušao ubiti. Hoću pred sobom i onoga koji mu je to zapovjedio.’’
Ramzesova odlučnost je uzbudila njegovog osobnog tajnika.
‘‘ Pamćenje me dobro služi, Ameni.’’
Sari je unajmio otmjenu lađu na kojoj se moglo udobno smjestiti tridesetak osoba.
Radovao se pri pomisli da će ploviti po gotovo pravom moru koje je nastalo poslije
poplave i stići u udoban ljetnikovac smješten na vrhu jedne uzvišice okružene palmama.
Vrućina će tamo biti podnošljivija, a čarobni dani lijeno će protjecati.
Kapetan je tražio da krenu što prije, riječna policija mu je upravo odobrila izlazak iz
pristaništa. Ako propusti svoj red, morat će čekati dva do tri sata.
‘‘ Ramzes kasni ‘‘ požalila se njegova starija sestra.
‘‘ Ipak, lijepa Izet je već na lađi ‘‘ podsjetio je Sari.
‘‘ Što je s njegovom prtljagom?’’
‘‘ Ukrcali su ju još u zoru, prije vrućine. ‘’
Dolanta je poskočila.
‘‘ Evo njegovog tajnika!
Ameni je trčao sitnim koracima, budući je teško podnosio napore ovakve vrste, prvo
se borio za dah i tek onda progovorio.
‘‘ Ramzes je nestao ‘‘ konačno je priopćio.

19

Praćen zlatnožutim psom oborenih ušiju, putnik je nosio na leđima asuru koja je bila
savijena i pričvršćena remenom, u lijevoj ruci imao je kožnu torbu u kojoj su bile pregača i
sandale, a u desnoj štap. Kad se zaustavljao da se odmori, raširio bi asuru u sjeni nekog
drveta i zaspao, dok ga je njegov vjerni pratitelj čuvao.
Princ Ramzes je na putovanje krenuo ladom, a onda nastavio pješice. Iduči
puteljcima koji su vodili preko uzvišica iznad vode, prošao je kroz mnoga sela i dijelio kruh
sa seljacima. Umoran od grada, otkrivao je jedan miran, vječno isti svijet, koji je živio u
ritmu godišnjih doba i praznika.
 Ramzes o tome nije izvijestio niti Amenija niti lijepu Izet, želio je sam putovati, kao
običan Egipčanin koji kreće u posjet članovima obitelji ili odlazi na jedno od brojnih
gradilišta otvorenih tijekom poplave.
Između nekih sela dozivao je splavara koji je prevozio siromahe i one koji nisu imali
niti najobičniji čamac, na ogromnoj vodenoj površini mimoilazilo se na desetine lađa i
brodica, na nekima su bila djeca koja su od silnog mahanja padala u vodu, a onda
otpočinjala neobuzdane utrke.
Vrijeme odmora, igre i putovanja... Ramzes je osjećao disanje egipatskog naroda,
njegovu snažnu i vedru prirodu koja je počivala na povjerenju naroda u faraona. Tu i tamo
govorilo se o Setiju s poštovanjem i divljenjem, njegov sin je osjetio ponos i čvrsto sebi
obećao kako će ga biti dostojan, čak i ako ostane običan kraljevski pisar koji nadgleda
skladištenje žitarica ili bilježi kraljevske odluke.
Na ulazu u Fajum, zelenu oblast u kojoj je vladao Sobek, bog krokodil, kraljevski
harem Mer Ur,"palaća ljubavi", pružao se na nekoliko hektara koje su održavali odabrani
vrtlari. Mreža vješto povezanih kanala opsluživala je prostrani posjed koji su neki smatrali
najljepšim u Egiptu, postarije otmjene dame tu su uživale u mirnom povučenom životu,
diveći se prekrasnim mladim ženama primljenim da rade u tkaonicama i u školama
poezije, glazbe i plesa. Emajlerke su usavršavale svoje umijeće pokraj umjetnica koje su
izrađivale nakit. Harem je bio nalik košnici u kojoj je sve vrvjelo od neprekidnog posla.
Prije nego što se pojavio na ulaznim vratima posjeda, Ramzes je promijenio pregaču,
obukao sandale i otresao psa od prašine. Procijenivši da njegov vjerni prijatelj izgleda
pristojno, prišao je jednom čuvaru odbojnog izraza lica.
‘‘ Došao sam vidjeti prijatelja.’’
‘‘ Imaš li pismo koje te nekome preporuča, mladiću?’’
‘‘ Ono mi nije potrebno.’’
Čuvar podiže ramena.
‘‘ Što si to ti umišljaš?’’
‘‘ Ja sam princ Ramzes, Setijev sin.’’
‘‘ Ti se šališ sa mnom! Kraljev sin ne ide nikuda bez oružane pratnje.’’
‘‘ Pas mi je dovoljan.’’
‘‘ Nastavi svojim putem, sinko, ne podnosim glupe šale.’’
‘‘ Zapovjedam vam da se sklonite.’’
Odlučnost u govoru i oštrina u pogledu iznenadili su policajca. Je li trebao otjerati
ovog varalicu ili ipak biti oprezniji?
‘‘ Kako se zove tvoj prijatelj?’’
‘‘ Mojsije.’’
 ‘‘ Pričekaj trenutak.’’
Noćobdija je sjeo na zadnje šape, u hlad jedne palme. Zrak je mirisao, stotine ptica
gnijezdile su se na drveću harema, je li život mogao biti slađi?
‘‘ Ramzese!’’
Odgurnuvši čuvara, Mojsije potrča prema Ramzesu, dva prijatelja su se srdačno
zagrlila, onda prošla kroz vrata, a Noćobdija je spremno utrčao za njima ne znajući kuda
prije okrenuti njuškicu, toliko su mu mirisi koji su se širili iz kuhinje stražarske kućice bili
primamljivi.
Mojsije i Ramzes su prvo krenuli popločanom stazom koja je vijugala između
sikomora i vodila do jezera na kojem su cvjetali bijeli lotosi sa širokim raskošnim
listovima, sjeli su na klupu izrađenu od tri komada vapnenca.
‘‘ Kakvo divno iznenađenje, Ramzese! Jesu li te postavili ovdje na dužnost?’’
‘‘ Ne, želio sam te vidjeti.’’
‘‘Jesi li došao sam, bez oružane pratnje?’’
‘‘ Nisi valjda time zapanjen?’’
‘‘To je baš nalik tebi! Što si radio otkad se naša mala družina raspala?’’
‘‘ Postao sam kraljevski pisar i mislio da me je otac izabrao za nasljednika.’’
‘‘ Uz Henarov pristanak?’’
‘‘ To je bio samo san, naravno, ali ja sam ga sebi utuvio u glavu. Kada me je otac
javno lišio tog prava, iluzija se rasplinula, ali...’’
‘‘Ali?’’
‘‘ Ali neka sila, ona ista sila zbog koje sam precijenio svoje sposobnosti, nastavlja me
pokretati. Odvratno mi je ulijeniti se i igrati ulogu nekakvog bogataša, što da radimo s
našim životima, Mojsije?’’
‘‘To je jedino važno pitanje, u pravu si.’’
‘‘ Kako ti odgovaraš na njega?’’
‘‘ Loše, kao i ti. Ja sam jedan od pomoćnika upravitelja ovog harema, radim u
tkaonici, nadzirem rad lončara, imam na raspolaganju kuću s pet odaja i vrtom, kao i
probranu hranu. Zahvaljujući knjižnici u haremu, ja, Židov, stekao sam sva znanja o
mudrosti Egipćana! Što više mogu poželjeti?’’
‘‘ Jednu lijepu ženu. ‘’
Mojsije se osmjehnuo.
‘‘ Ovdje ih ima dovoljno, jesi li ti već zaljubljen?’’
‘‘ Možda.’’
 ‘‘ Koja je u pitanju?’’
‘‘ Lijepa Izet.’’
‘‘ Kraljevski zalogaj, kažu, još ću postati ljubomoran... Ali zašto kažeš "možda"?’’
‘‘ Divna je, odlično se slažemo, ali ne mogu mirno izgovoriti kako je volim. Ja sam
drugačije zamišljao ljubav, snažniju, neobuzdaniju, više...’’
‘‘Ne muči sebe i uživaj u sadašnjem trenutku, zar nam to ne savjetuju svirači harfe
dok opčinjavaju naše uši na gozbama?’’
‘‘ A ti, jesi li ti pronašao ljubav?’’
‘‘Brojne ljubavi, svakako... Ali nijedna me ne ispunjava. I u meni gori neka vatra, koju
ne uspijevam opisati, je li bolje na ljubav zaboraviti ili pustiti da se rasplamsa?’’
‘‘ Nemamo izbora, Mojsije, ako počnemo bježati, nestat ćemo kao zlokobne sjenke.’’
‘‘ Misliš li da ovaj svijet predstavlja svjetlost?’’
‘‘ Svjetlost jest na ovom svijetu.’’
Mojsije je podigao oči prema nebu.
‘‘ Ne skriva li se u srcu sunca?’’
Ramzes je trgnuo prijatelja i natjerao ga da spusti pogled.
‘‘ Ne gledaj izravno u njega, oslijepit ćeš.’’
‘‘ Tako mogu otkriti ono što je skriveno.’’
Krik užasa je prekinuo njihov razgovor, dvije tkalje, na obližnjoj stazi, počele su
bježati koliko ih noge nose.
‘‘ Sada ću ja iznenaditi tebe ‘‘ reče Mojsije ‘‘ pođimo otjerati napast koja ispunjava
stravom ove nesretnice.
Krivac nije niti pokušavao pobjeći, kleknuvši jednim koljenom na zemlju, podizao je
gmaza lijepe tamnozelene boje i stavljao ga u torbu.
‘‘ Setau!’’
Ukrotitelj zmija nije pokazao nikakvo uzbuđenje. Kako Ramzes nije krio svoju
iznenađenost što ga ovdje sreće, ovaj mu objasni da prodaja otrova haremskom
laboratoriju osigurava samostalnost, što više, mogućnost da provede nekoliko dana u
Mojsijevom društvu neizmjerno ga je radovala. Kako niti jedan niti drugi nisu marili za
smrtno dosadne moralne zapovijedi, dobro će se zabaviti prije nego što im se putovi
ponovno raziđu.
‘‘ Pokazao sam Mojsiju neke tajne moje vještine, zatvori oči, Ramzese.’’
Kada je princ dobio novu zapovjed da ih otvori, Mojsije je, stojeći čvrsto na nogama,
držao u desnoj ruči vrlo tanak štap tamnosmeđe boje.
 ‘‘To i nije baš neki podvig.’’
‘‘ Pogledaj bolje ‘‘ savjetovao mu je Setau.
Štap je iznenada oživio i počeo se vijugati, Mojsije je bacio na zemlju poveću zmiju
koju je Setau odmah podigao.
‘‘ Nije li ovo lijep prikaz prirodne magije? Potrebno je samo malo hladnokrvnosti i
moguće je iznenaditi bilo koga, pa čak i kraljevog sina!’’
‘‘ Pa dobro, nauči me baratati takvim štapom.’’
‘‘ Zašto da ne?’’

Tri prijatelja su pronašla jedan osamljeni voćnjak u kojem je Setau odlučio

podučavati svoje prijatelje, rukovanje živim gmazom zahtijevalo je vješte prste i sigurne
pokrete.
Vitke djevojke su uvježbavale vrlo težak ples, s uskim pregačama srednje dužine
koje su bile pridržavane ukrštenim trakama na grudima i leđima, dok im je kosa straga
stajala visoko sakupljena u konjski rep, na koji je bila pričvršćena drvena loptica, izvodile
su složene, vješto usklađene pokrete.
Ramzes je uživao u tom prizoru zahvaljujući razumijevanju prijatelja Mojsija koji je
pridobio naklonost plesačica, mada je njegovo raspoloženje postajalo sve sumornije. Setau
nije dijelio nemire svojih prijatelja, neprekidno druženje sa zmijama koje donose
iznenadnu, nezvanu smrt, davalo je dovoljan smisao njegovom životu. Mojsije bi volio
osjetiti sličnu strast, ali je bio zapetljan u mrežu administrativnih poslova koje je ipak
obavljao s tolikom točnošću da je počeo vjerovati kako mu je upravljanje haremom bilo
suđeno. I to uskoro.
‘‘ Jednog dana ‘‘ reče on Ramzesu ‘‘ napustit ću sve ovo.’’
‘‘ Što želiš reći?’’
‘‘ Ne znam ni sam, ali ovaj život ovdje postaje mi sve manje podnošljiv.’’
‘‘ Možemo otići zajedno.’’
Jedna plesačica namirisanog tijela nenamjerno je u prolazu dodirnula dvojicu
prijatelja, ali ih nije uspjela razvedriti. Kada je ples završio, ipak su ih uspjeli privoljeti da
užinu podijele s mladim ženama koje su sjedile kraj jezera plavkaste vode. Princ Ramzes je
morao odgovoriti na nekoliko pitanja o dvoru, svom pisarskom zvanju i planovima za
budućnost, mrzovoljan, gotovo osoran, izbjegavao je opširne odgovore. Njegove
sugovornice, razočarane, počele su se natjecati u pjesničkim citatima, dokazujući tako
širinu svog obrazovanja.
Ramzes je zapazio kako je jedna od njih posebno tiha i šutljiva, mlađa od svojih
prijateljica, sjajne, zagasito crne kose i plavozelenih očiju, izgledala je prelijepo.
‘‘ Kako se zove? ‘‘ upitao je Mojsija.
 ‘‘ Nefertari.’’
‘‘ Zašto je tako sramežljiva?’’
‘‘ Porijeklom je iz skromne obitelji i tek odnedavno je u haremu, zapazili su je jer ima
dara za tkanje. U svemu je najbolja u svojoj grupi, djevojke iz bogatih kuća to joj ne mogu
oprostiti.’’
Nekoliko plesačica je ponovno krenulo u napad, u novi pokušaj da osvoje naklonost
princa Ramzesa, glasine su već najavljivale njegovo vjenčanje s lijepom Izet ali, zar srce
kraljevskog sina nije šire od srca običnih ljudi? Princ je ostavio ove šminkerice i sjeo
pokraj Nefertari.
‘‘ Smeta li vam moja prisutnost? ‘’
Otvorenost pitanja zatekla je djevojku, ona je uplašenim očima pogledala Ramzesa.
‘‘ Oprostite mi na otvorenosti, ali vidim da ste sami.’’
‘‘ To je stoga što... što sam razmišljala.’’
‘‘ Kakve brige muče vaš duh?’’
‘‘ Trebamo izabrati jednu od izreka mudraca Ptah Hotepa i ispravno je protumačiti.
‘‘ Ja veoma cijenim njegovu mudrost, što ste izabrali?’’
‘‘ Još se dvoumim.’’
‘‘ Za kakav posao se pripremate, Nefertari?’’
‘‘ Za vještinu cvjetnih kompozicija, voljela bih sastavljati bukete za bogove i boraviti
u hramu što je duže moguće tijekom godine.’’
‘‘ Nije li to suviše strog život?’’
‘‘ Volim se prepustiti mislima, iz njih crpim svoju snagu. Nije li zapisano da se u tišini
duša razvija kao rascvjetalo drvo?’’
Odgajateljica zamoli plesačice da se sakupe i odu presvući prije nego što počne
predavanje iz gramatike, Nefertari je ustala.
‘‘ Samo trenutak... Pristajete li da mi učinite jednu ljubaznost?’’
‘‘ Odgajateljica je stroga i ne dopušta nikakvo kašnjenje.’’
‘’Koju izreku ćete izabrati?’’
Njen osmijeh bi razoružao i najžešćeg ratnika.
‘‘» Savršena riječ je skrivenija od zelenog kamena, ipak, nalazimo je kod sluškinja
koje rade na žrvnju.« .’’
Potom je nestala, blistava i lagana poput oblaka.
 20

Ramzes je cijeli tjedan proveo u haremu Mer Uru, ili nije imao prilike ponovno
vidjeti Nefertari, Mojsije je malo vremena posvećivao svojem prijatelju jer ga je upravitelj
zatrpavao poslom zloupotrebljavajući njegovu marljivost. Ipak, rijetki razgovori su im
davali novu snagu i oni su jedan drugome obećali kako neće dopustiti da im se savjest
uspava.
Vrlo brzo, prisutnost mlađeg Setijevog sina privukla je širu pozornost, sredovječne
otmjene dame željele su s njim razgovarati, neke su mu dodijavale svojim uspomenama i
svojim savjetima. Mnogi obrtnici i činovnici molili su za njegovu blagonaklonost, što se tiče
upravitelja posjeda, neprekidno mu je ukazivao najveću pažnju, kako bi ovaj govorio
svojem ocu o njegovom savršenom upravljanju. Ako bi se ponekad uspio sakriti u neki vrt i
na miru čitati drevne pisce, napravio bi pravi podvig, osjećajući se zatočenikom u tom raju,
princ je jednog trenutka samo uzeo putnu torbu, asuru i štap i napustio harem nikome se
ne javivši. Mojsije će ga razumjeti.
Noćobdija se udebljao, nekoliko dana hoda vratit će mu vitkost.

Načelnik dvorskog osiguranja bio je iscrpljen. Nikada, za vrijeme svog službovanja,

nije toliko radio, trčkarao na sve strane, pozivao na razgovor desetine odgovornih,
upinjući se utvrditi činjenice sve do najmanje sitnice, ponavljao saslušanja i prijetio
sugovornicima strašnim kaznama.
Je li netko kočio istragu ili se činovnički stroj sam zaglavio? Bilo je to teško točno
utvrditi. Netko je uistinu pokušao izvršiti pritisak na visokog činovnika, ali on nije mogao
utvrditi tko. Istovremeno, kraljica ga je plašila više nego bilo koji dvorjanin, ma koliko taj
bio surov.
Kada je bio sasvim siguran daje iscrpio sve mogućnosti i da neće moći više ništa
učiniti, otišao je Tuji.
‘‘ Uvjeravam Vaše veličanstvo u svoju najdublju odanost.’’
‘‘ Zanima me što ste postigli.’’
‘‘ Tražili ste od mene da utvrdim istinu, kakva god ona bila.’’
‘‘ Upravo tako.’’
‘‘ Nema potrebe da budete razočarani jer...’’
‘‘ Pustite mene da o tome prosudim i pređite na stvar. ‘’
Načelnik osiguranja je na trenutak oklijevao.
 ‘‘ Moram istaknuti kako moja odgovornost... ‘’
Kraljičin pogled je zaustavio visokog činovnika da dalje govori u svoju obranu.
‘‘ Istinu je, Veličanstvo, ponekad teško ćuti.’’
‘‘ Slušam vas.’’
Čovjek je progutao slinu.
‘‘ Onda dobro, budite spremni čuti dvije poražavajuče vijesti.

Ameni je pažljivo prepisivao kraljevske odluke koje je morao poznavati svaki pisar.
Iako ga je pogodilo Ramzesovo nepovjerenje, znao je da će se princ vratiti. I dalje je
obavljao posao osobnog tajnika kao da se ništa nije dogodilo.
Kad mu je Noćobdija skočio u krilo i počeo lizati obraze mekim I vlažnim jezikom,
Ameni je u trenu zaboravio na prijekore i Ramzesa dočekao s oduševljenjem.
‘‘ Bio sam uvjeren da ću zateći prazan ured ‘‘ reče princ.
‘‘ Tko bi drugi redovno vodio dosjee?’’
‘‘ Na tvom mjestu, ne bih pristao da me netko tako ostavi na cjedilu.’’
‘‘ Ali ti si na tvom, a ja na svom mjestu, bogovi su tako željeli, i ja sam zadovoljan.’’
‘‘ Oprosti mi, Ameni.’’
‘‘ Zakleo sam se da ću ti biti odan i kanim održati svoju riječ, inače bi mi demoni
donjeg svijeta prerezali grkljan! Kao što vidiš, sve radim iz osobne koristi. Je li putovanje
bilo ugodno?’’
Ramzes mu je ispričao o haremu, o Mojsiju i Setauu, ali nije spomenu svoj kratak
susret s Nefertari. Bio je to trenutak božanske milosti, koju će njegovo pamćenje sačuvati
poput dragulja.
‘‘ Stigao si u pravi trenutak ‘‘ otkrio mu je Ameni ‘‘ kraljica te želi što prije vidjeti, a
Aša nas poziva na večeru.
Aša je primio Ramzesa i Amenija u službenoj kući koju mu je nedavno dodijelilo
ministarstvo vanjskih poslova, u centru grada, nedaleko od administrativnog sjedišta u
kojem je bio zaposlen. Unatoč mladosti, već je nalikovao iskusnim diplomatima, ulizničkog
držanja i lagane konverzacije kojom je lako osvajao ljude. Veliku pažnju je poklanjao
odijevanju i pratio je najnoviju memfišku modu, mješavinu klasicnih linija i pretjeranosti u
bojama. Njegovoj urođenoj otmjenosti sada se pridružila i samouvjerenost koju Ramzes
ranije nije zapažao kod njega. Aša je očito pronašao svoj put.
‘‘ Reklo bi se da si zadovoljan svojom sudbinom ‘‘ primijetio je Ramzes.
‘‘ Bio sam dobro usmjeren, a i sreća me je poslužila, moje izvješće o trojanskom ratu
ocijenjeno je kao najtočnije.’’
 ‘‘ Što je u stvari istina?’’
‘‘Poraz Trojanaca je neizbježan, protivno onima koji vjeruju u Agamemnonovu
milostivost, ja predviđam pokolj i uništenje grada. Ipak, mi se nećemo uplitati, taj sukob se
ni na koji način ne tiče Egipta.’’
‘‘ Setijeva najveća želja jest sačuvati mir.’’
‘‘ Upravo zato je i zabrinut.’’
Ramzes i Ameni su uglas postavili isto pitanje od kojeg su strahovali.
‘‘ Zar misliš da bi moglo doći do rata?’’
‘‘ Hetiti se ponovno počinju buniti.’’
Još za vrijeme prve godine svoje vladavine, Seti se je morao boriti protiv pobunjenih
beduina, na nagovor Hetita, osvojili su Palestinu i proglasili nezavisno kraljevstvo u kojem
su se protivničke strane odmah međusobno poubijale. Kada je uspostavljen mir, faraon je
krenuo u pohod da umiri Kanaan, pripoji Egiptu jug Sirije i zagospodari feničanskim
lukama. Treće godine njegove vladavine, svi su očekivali otvoren sukob s hetitskim
snagama, ali sučeljene vojske su se ulogorile na svojim položajima, a onda se povukle.
‘‘ Što točno znaš o tome? ‘‘ upitao je Ramzes.
‘‘ To su povjerljiva izvješća, iako si kraljevski pisar, ipak ne pripadaš diplomatskoj
službi.’’
Desnim kažiprstom Aša zagladi svoje besprijekorno potkresane brčiće, Ramzes se
pitao misli li ozbiljno, ali podrugljiva iskra u živahnim očima njegovog prijatelja ga je
umirila.
‘‘ Hetiti siju nemire u Siriji, pojedini feničanski prinčevi spremni su im pomoći u
zamjenu za bogatu nagradu. Kraljevi vojni savjetnici predlažu brzu operaciju, sudeći po
najnovijim vijestima, Seti smatra da je to neophodno.’’
‘‘ Hoćeš li i ti krenuti u pohod? ‘‘
‘’Ne.’’
‘‘ Već si pao u nemilost?’’
‘‘ Ne baš.’’
Ašino duguljasto lice se malo zgrčilo, kao da je Ramzesova pitanja ocijenio
nedoličnim.
‘‘ Povjerili su mi drugi zadatak.’’
‘‘ O čemu je riječ?’’
‘‘ Ovoga puta zaista moram jezik držati za zubima.’’
‘‘ Tajni zadatak! ‘‘ uzviknuo je Ameni. ‘‘ Sjajno, ali... i opasno.’’
 ‘‘ Ja sam u službi države.’’
‘‘ Zaista nam ništa ne možeš povjeriti?’’
‘‘ Idem na jug, nemojte me ništa više pitati.’’

Noćobdija je znao cijeniti milost koja mu je bila ukazana, obilan obrok poslužen je u
kraljičinom vrtu. Tuja, koju je sve to zabavljalo, blagonaklono je prihvatila mokre izraze
nježnosti zahvalnog psećeg jezika. Goreći od nestrpljenja, Ramzes je grickao jednu travku.
‘‘ Imaš dobrog psa, sine, to je velika sreća. Trebaš je znati cijeniti.’’
‘‘ Željela si me vidjeti. Tu sam.’’
‘‘ Kako je protekao tvoj boravak u haremu Mer Uru?’’
‘‘ Ti uvijek sve saznaš!’’
‘‘ Nije li moja dužnost pomagati faraonu da vlada?’’
‘‘ Što je s istragom mog slučaja?’’
‘‘ Načelnik osiguranja se pokazao sposobnijim nego što sam pretpostavljala,
napredovali smo, ali vijesti nisu sjajne. Vozač dvokolice koji te je navukao u klopku doista
je pronađen, ali mrtav, njegov leš se nalazio u jednom napuštenom skladištu, južno od
Memphisa.’’
‘‘ Kako je tamo dospio?
‘‘ Nema pouzdanih svjedoka. Što se tiče radionice koja je proizvodila grumenje tinte,
nemoguće je otkriti njezinog vlasnika, papirus na kojem se nalazilo njegovo ime uništen je
u arhivskoj službi.’’
‘‘ Samo je neka utjecajna osoba mogla učiniti taj prijestup!’’
‘‘ U pravu si, utjecajna osoba, dovoljno bogata i moćna da sebi osigura suučesnike.’’
‘‘ Gadi mi se ta pokvarenost... Ne smijemo se na tome zaustaviti!’’
‘‘ Da me ne držiš kukavicom?’’
‘‘ Majko!’’
‘‘ Volim što imaš buntovničku narav, nikad nisi mogao prihvatiti nepravdu.’’
‘‘ Što ćemo sada poduzeti?’’
‘‘ Načelnik osiguranja nije u stanju nastaviti istragu, ja to preuzimam na sebe.’’
‘‘ Stojim ti na raspolaganju, zapovjedi, i poslušat ću sve što kažeš!’’
‘‘ Jesi li spreman na žrtve da bi došao do istine? ‘’
Kraljičin osmijeh je bio u isti mah i podsmješljiv i nježan.
 ‘‘ Nisam čak u stanju otkriti niti onu koja se nalazi u meni.’’
Ramzes se nije usudio više povjeriti i riskirati da ispadne smiješan u Tujinim očima.
‘‘ Pravom čovjeku nije dovoljno samo se nadati, on se bori.’’
‘‘ Čak i ako mu sudbina nije naklonjena?’’
‘‘ Na njemu je da je izmijeni, ako to nije u stanju, neka krivi vlastitu osrednjost i ne
optužuje drugog za svoju nesreću.’’
‘‘ Pretpostavimo da je Henar spletkaroš koji me je pokušao ukloniti.’’
Izraz tuge pojavio se na kraljičinom licu.
‘‘ To je strašna optužba.’’
‘‘ Ta sumnja i tebe razdire?’’
‘‘ Vi ste mi sinovi, i ja vas obojicu volim, iako ste različite prirode, iako je jasno da
obojica želite moć, kako je moguće povjerovati da je tvoj brat toliko zao?’’
Ramzes se pokolebao, želja za vlašću toliko ga je zaslijepila da je već u glavi vidio
najmračniju zavjeru.
‘‘ Moj prijatelj Aša strahuje da je mir ugrožen.’’
‘‘ Dobro je obaviješten.’’
‘‘ Je li moj otac odlučio sukobiti se s Hetitima?’’
‘‘ Situacija ga na to prisiljava.’’
‘‘ Želim poči s njim boriti se za svoju zemlju.’’

21

U krilu palaće koje je bilo namijenjeno Henaru, njegovi službenici i činovnici imali su
namrgođena lica. Svi su bili manji od makovog zrna i obavljali su svoju dužnost strogo se
držeći uputa, ni smijeh ni razgovor nisu narušavali tu mučnu atmosferu.
Vijest je odjeknula krajem jutra, dvije najbolje pukovnije se bez odlaganja stavljaju u
pokret u cilju hitne vojne operacije. Točnije rečeno, rat protiv Hetita! Henar je bio poražen,
ovakva naprasna odluka dovodila je u pitanje trgovinsku politiku koju je počinjao uvoditi i
čije je prve plodove uskoro trebao ubrati.
Ovaj glupi sukob izazvat će osjećaj nesigurnosti koji može naškoditi trgovačkim
sporazumima, kao i većina njegovih prethodnika, i Seti je dovodio sebe u bezizlazan
položaj. I dalje nije odstupao od tog bivšeg svijeta vrijednosti, i dalje je želio čuvati
egipatsku zemlju, potvrđujući veličinu jedne civilizacije rasipanjem snage koja bi drugdje
bila korisnija! Henar nije stigao uništiti ugled kraljevih vojnih savjetnika i dokazati koliko
su lakomisleni, ti ratni huškaci su u glavama imali samo ratne pokliče, uobražavajući da su
osvajači pred kojima se svi narodi moraju klanjati. Henar se zaklinjao da će protjerati te
nesposobnjakoviće što dalje od dvora.
Tko će upravljati zemljom dok faraon, njegov prvi ministar i vrhovni general budu
odsutni? Kraljica Tuja, razumije se. Iako su se njezini razgovori s Henarom prorijedili i
ponekad dobivali oštar ton, osjećali su jedno za drugo istinsku nježnost. Došao je trenutak
da otvoreno i jasno porazgovaraju o svemu, ne samo da će ga Tuja razumjeti, već će
utjecati na Setija da sačuva mir. Stoga je nastojao što prije ju vidjeti, iako je znao koliko je
bila zauzeta drugim poslovima.
Tuja ga je primila sredinom poslijepodneva u odaji za primanje.
‘‘ Kakvo svečano okruženje, draga majko!’’
‘‘ Kladim se da nisi došao iz obiteljskih razloga.’’
‘‘ Pogodili ste kao i uvijek, otkud vam to šesto čulo?’’
‘‘ Sin ne bi trebao laskati majci.’’
‘‘ Vi baš ne volite rat, zar ne?’’
‘‘ A tko ga voli?’’
‘‘ Nije li odluka mojeg oca malo prenagljena?’’
‘‘ Misliš li da je sklon nepromišljenim postupcima?’’
‘‘ Naravno da nije, ali ove okolnosti... Hetiti...’’
‘‘ Voliš li lijepu odjeću?’’
Henar na trenutak ostade zbunjen.
‘‘ Naravno, ali...’’
‘‘ Kreni sa mnom.’’
Tuja je odvela svog starijeg sina u sporednu odaju, na niskom stolu ležali su dugačka
vlasulja s kovrčama, košulja širokih rukava, dugačka nabrana suknja s resama, pojas s
unakrsnim tkanjem koji će prolaziti ispod križa i držati odjeću o struku.
‘‘ Prekrasno, zar ne?’’
‘‘ Divan rad.’’
‘‘ Ova oprema je tebi namijenjena, otac te je izabrao za svog desnog stjegonošu u
sljedećem sirijskom pohodu.’’
Henar je naglo problijedio.
Desni kraljev stjegonoša nosit će motku s glavom jarca na vrhu, što je bilo jedno od
obilježja Amona, boga pobjede, stariji Setijev sin će, dakle, krenuti u pohod sa svojim ocem
i naci će se u prvim borbenim redovima.
 Ramzes je nervozno lupkao nogama o zemlju.
Zašto se Ameni nikako nije pojavljivao s kraljevskom odlukom koja navodi imena
glavnih dužnosnika s dvora koje će Seti povesti sa sobom? Princ je bio nestrpljiv saznati
čin koji mu je dodijeljen. Nije mu mnogo značila zvučna titula kojom će se okititi, bilo je
najvažnije naći se u borbi.
‘‘ Najzad si tu! Dakle, što piše na spisku? ‘’
Ameni je sagnuo glavu.
‘‘ Zašto si tako utučen?’’
‘‘ Pročitaj sam.’’
Kraljevskom odlukom, Henar je postavljen za desnog faraonovog stjegonošu,
Ramzesovo ime čak nije bilo niti spomenuto.
Sve vojarne u Memphisu bile su u punoj ratnoj pripravnosti. Već sutra će pješaštvo i
odredi dvokolica krenuti u Siriju, pod zapovjedništvom samog kralja.
Ramzes je dan proveo u dvorištu glavne vojarne, kada je njegov otac izišao s ratnog
savjeta već se spuštala noć, i on se usudio prići faraonu.
‘‘ Mogu li vam se obratiti s jednom molbom?’’
‘‘ Slušam te.’’
‘‘ Želim poći s vama.’’
‘‘ Moja odluka je konačna.’’
‘‘ Nije mi važno da budem časnik, želim samo pobijediti neprijatelja.’’
‘‘ Moja je odluka, dakle, bila opravdana.’’
‘‘ Ja... ne razumijem!
‘’ Neostvarena želja je samo taština, treba biti sposoban potući neprijatelja. A to nije
tvoj slučaj, Ramzese.’’
Kad su ga prošli bijes i razočaranje, Henar nije bio nezadovoljan svojim novim
zvanjem, koje se pridruživalo mnoštvu drugih počasti, bilo je naposljetku nemoguće
stupiti na prijestolje ne pokazavši prethodno ratničke vrline. Još od vremena prvih
kraljeva Tebe, kralj je morao dokazati da je sposoban sačuvati jedinstvo zemlje i odbiti
osvajače kada se pojave. Henar se, dakle, pokoravao jednoj žalosnoj tradiciji koja je,
međutim, u očima naroda bila neprikosnovena, ona mu se učinila gotovo zabavnom kada
je susreo Ramzesov ljutiti pogled,dok je pored njega prolazila vojna prethodnica u kojoj se
nalazio i stjegonoša.
 Polazak vojske u pohod, kao i svaki izuzetan događaj, bio je obilježen slavljem, narod
je taj dan odmora koristio da svoje brige utopi u pivu. Tko bi uopće i posumnjao u Setijevu
pobjedu?
Usprkos osobnoj pobjedi, Henar nije bio sasvim oslobođen strepnje, u borbi je i
najbolji vojnik mogao izgubiti glavu. Pomisao da bi mogao biti ranjen, onesposobljen ili
osakaćen izazivala je u njemu mučninu, kada budu na borbenoj liniji, gledat će samo kako
da se sačuva, prepuštajući opasne zadatke iskusnijima od sebe.
Još jednom će ga sreća poslužiti, na ovom pohodu imat će priliku razgovarati s ocem
i prokrciti put svojoj budućnosti. Takva mogućnost zaista je zasluživala napor, iako je
udaljavanje od lagodnog života na dvoru bilo teško iskušenje.
Ipak, Ramzesovo razočaranje bilo je odlican stimulans.

Gomila pristiglih provincijalaca nije se svidjela Bakhenu. Kada bi zaprijetio rat

uvježbavali su buduće vojnike, dobrovoljce što su sanjali podvige u dalekim krajevima, ali
ovaj čopor neobrazovanih neobrazovanih seljaka neće otići dalje od predgrađa Memphisa
i brzo će se vratiti na svoje njive. Nadzornik kraljevskih konjušnica, obdaren
nesvakidašnjom snagom, četvrtastog lica ukrašenog kratkom bradom, bio je zadužen i za
obuku mladih novaka.
Ozbiljnim, hrapavim glasom zapovjedio im je da podignu vreću punu kamenja, da je
prebace preko desnog ramena i trče pokraj zidina vojarne dok im on ne naredi da se
zaustave.
Isključenje je bilo surovo i brzo, većina je loše odmjerila svoju snagu. Oni su brzo
zadihani spustili svoj teret. Bakhen je strpljivo promatrao i prekinuo vježbu kada nije
ostalo više od pedesetak kandidata koji nisu odustajali.
On se začudio kada mu se učinilo da prepoznaje jednog od novaka, sigurno za glavu
viši od svojih drugova, pokazivao je iznenađujuću izdržljivost.
‘‘ Prinče Ramzese! Vama ovdje nije mjesto.’’
‘‘ Želim svladati ovu obuku i dobiti svjedočanstvo.’’
‘‘ Ali... vama to ne treba! Dovoljno je da...’’
‘‘ Ja ne mislim tako, a ni ti, ne može se napraviti vojnika na papirusu!’’
Zatečen, Bakhen je zavrtio kožne grivne koje su naglašavale razvijenost njegovih
mišica.
‘‘ Stvar je škakljiva...’’
‘‘ Da se ne bojiš, Bakhene?’’
‘‘ Ja, da se bojim? Postrojite se s ostalima!’’
 Tri beskrajna dana Bakhen je gonio mlade ljude do izmaka njihovih snaga. Najzad,
izabrao je dvadeset najizdržljivijih , Ramzes je bio među njima.
Četvrtog dana prešli su na rukovanje oružjem, toljagama, kratkim mačevima i
štitovima. Bakhen im je dao kratke savjete, a onda pustio mladiće da se međusobno bore.
Kad je jedan od njih zadobio ranu na ruci, Ramzes je spustio mač na zemlju. Njegovi
drugovi su učinili isto.
‘‘ Što vam je? ‘‘ grmio je Bakhen. ‘‘ Nastavite vježbu. Ako nećete, gubite se odavde!’’
Novaci su se pokorili naredbama svog trenera, mekušci i nespretnjakovici su
isključeni. Početna gomila svela se na samo dvanaest dragovoljaca, koji su ocijenjeni kao
sposobni da postanu vojnici po pozivu.
Ramzes se dobro držao. Deset dana napornih vježbi nisu iscrpili njegovu strast.
‘‘ Potreban mi je jedan časnik ‘‘ izjavio je Bakhen jedanaestog dana ujutro.
Izuzev jednog od njih, kandidati su pokazali podjednaku spretnost u baratanju
lukom od bagremovog drveta koji je odapinjao strijele na pedesetak metara pravocrtnom
putanjom. Ugodno iznenađen,Bakhen im je pokazao ogroman luk, čija je prednja strana
bila obložena rogom, a onda postavio bakrenu polugu na sto pedeset metara od strijelaca.
‘‘ Uzmite ovo oružje i probijte metu.’’
Većina nije bila sposobna niti zapeti luk, dvojica su uspjela odapnuti strelicu, ali one
nisu preletjele niti stotinjak metara.
Ramzes je pokušao posljednji, dok ga je Bakhen podrugljivo promatrao. Kao i
njegovi drugovi, imao je pravo na tri strijele.
‘‘ Jedan princ se ne bi smio izlagati podsmijehu, i jači od vas nisu uspjeli.’’
Potpuno sabran, Ramzes je vidio samo metu, ništa drugo nije postojalo.
Zapinjanje luka tražilo je nadljudski napor, osjećajući bol u mišićima, Ramzes je
čvrsto zategnuo tetivu načinjenu od volujske žile.
Prva strijela je proletjela desno od mete, Bakhen se zacerekao.
Ramzes je izdahnuo, zaustavio dah i gotovo odmah odapeo drugu strijelu koja je
proletjela iznad bakrene poluge.
‘‘ Posljednja prilika’’, izjavi Bakhen.
Princ je zatvorio oči i ostao tako više od jedne minute, zamislio je cilj u samome sebi,
uvjerio sebe da je blizu, da se sam pretvara u strijelu koja osjeća neodoljivu želju da se
sjedini s bakrenom polugom.
Kada je odapeo po treći put, osjetio je olakšanje. Strijela je zaparala zrakom poput
nasrtljivog stršljena i probila bakrenu šipku.
Ostali regruti burno su pozdravili pobjednika, a Ramzes je pružio veliki luk Bakhenu.
 ‘‘ Očekuje vas još jedno iskušenje ‘‘ priopćio je instruktor ‘‘ morate se boriti protiv
mene, goloruki.
‘‘ Je li to po pravilima?’’
‘‘ To je po mojim pravilima, da se ne bojite sa mnom suočiti?’’
‘‘ Daj mi časničku potvrdu.’’
‘‘ Borite se i dokažite da ste u stanju suočiti se s pravim vojnikom!’’
Ramzes je bio rastom viši od Bakhena, ali ne toliko mišićav i mnogo manje uvježban,
stoga se oslonio na svoje brze reflekse. Instruktor ga je napao bez upozorenja, princ je
odskočio, a Bakhenova stisnuta šaka mu je okrznula lijevo rame. U pet navrata, napadi
instruktora završili su u prazno, ponižen, uspio je ščepati lijevu nogu svog protivnika i
izbaciti ga iz ravnoteže. Ramzes se oslobodio udarivši ga nogom u lice, a onda ga rukom
kao sječivom pogodio u potiljak.
Ramzesu se učinilo da je dobio borbu, u Bakhenu se odjednom probudio ponos,
podigao se i jurnuo glavom naprijed, ravno u Ramzesove grudi.

Lijepa Izet je premazivala grudi svojeg ljubavnika melemom koji je bio tako
djelotvoran da je bol već jenjavala.
‘‘ Zar nemam iscjeliteljske ruke?’’
‘‘ Bio sam glup ‘‘ promrmljao je Ramzes.
‘‘ To čudovište te je moglo ubiti.’’
‘‘ Radio je ono što treba, mislio sam da sam ga pobijedio, na borbenoj liniji bio bih
mrtav.’’
Ruka lijepe Izet je postala nježnija.
‘‘ Tako sam sretna što si ostao! Rat je gnjusna stvar.’’
‘‘ Ponekad je nužan.’’
‘‘ Ti ne znaš koliko te volim.
Mlada žena je legla preko svog ljubavnika, gipka poput stabljike lotosa.
‘‘ Zaboravi na bitke i nasilje, nisam li ja primamljivija? ‘’
Ramzes je nije odgurnuo i prepustio se zadovoljstvu koje mu je pružala, ipak jedan
drugi osjećaj zadovoljstva nije nestao, zadovoljstva i radosti o kojoj ništa nije govorio
mladoj ženi. Bio je vlasnik časničke diplome.

22
 Povratak egipatske vojske bio je veličanstveno proslavljen. Na dvoru su zabrinuto
pratili njeno napredovanje, pobunjeni Libanonci odolijevali su samo nekoliko dana, da bi
uskoro čvrsto obećali vječnu odanost i pokazali nepokolebljivu volju da budu faraonovi
vjerni podanici. Seti je zauzvrat tražio veliku kolicinu cedra najbolje kvalitete, da bi podigli
nove stupove ispred pročelja hramova i izgradili nekoliko božanskih barki koje će se nositi
u obrednoj povorci. Libanonski prinčevi su uglas objavili da je faraon utjelotvorenje Ra,
božanska svjetlost, i da im je davao život.
Zahvaljujući brzom pokretu trupa, Seti je ušao u Siriju ne naišavši na otpor, hetitski
kralj, Muvatal, nije imao vremena sakupiti iskusne vojnike i radije je izdaleka promatrao
što se događa. Zato je utvrdeni grad Kadeš, simbol hetitske moći, otvorio svoja vrata,
nepripremljen za borbu, ne bi mogao zaustaviti nekoliko valova napada. Seti je, na
iznenađenje svojih generala, samo podigao stelu unutar Kadeša umjesto da tvrđavu sravni
sa zemljom. Čuli su se neki prigušeni prigovori, a mnogi su se pitali koji je krajnji cilj te
nerazumljive strategije.
Čim se egipatska vojska udaljila od Kadeša, Muvatal je s jakom vojskom zaposjeo
tvrđavu koja je ponovno došla pod hetitsku vlast. Tada su otpočeli pregovori. Kako bi
izbjegli krvavi sukob, dva su se vladara, posredstvom svojih izaslanika, suglasila da Hetiti
neće više dizati nikakve nemire u Libanonu i feničanskim lukama, a da Egipćani neće više
napadati Kadeš i okolnu oblast.
To je značilo mir. Privremen, ali mir.
Kao izabrani nasljednik i novi vojni zapovjednik, Henar je bio domaćin gozbe na koju
je pozvano više od tisuću osoba, ushićenih što mogu kušati osobito fina jela, piti vrsna vina
iz druge godine Setijeve vladavine i promatrati uzbudujuće obline obnaženih mladih
plesačica koje su plesale uz melodije frule i harfe.
Kralj se pojavio samo na kratko, prepuštajući svom starijem sinu slavu koju je donio
uspjeli ratni pohod. Kao bivši učenici Kapa koje je čekala blistava budućnost, Mojsije,
Ameni i Setau, odjeven za ovu priliku u raskošnu haljinu koju mu je poklonio Ramzes,
nalazili su se među uzvanicima.
Ameni, čija tvrdoglavost nije popuštala, razgovarao je s memfiškim uglednicima i
postavljao bezazlena pitanja o radionicama za proizvodnju grumenja tinte koje su
zatvorene u posljednje vrijeme. Njegova ustrajnost nije nagrađena uspjehom.
Setaua je hitno pozvao Henarov nadzornik, zbog zmije koja se nalazila u smočnici s
ćupovima mlijeka. Mladić je otkrio sumnjivu rupu, ugurao u nju bijelog luka i zatvorio je
ribom bulti. Nesretni gmaz više neće izaći iz svog legla. Zadovoljstvo nadzornika, kojeg je
Setau smatrao suviše nadutim, kratko je trajalo, kad je ukrotitelj pokazao crveno bijelu
zmiju, s otrovnim zubima koji su izbijali iza vilične kosti, uobraženi dvorjanin je pobjegao
glavom bez obzira.
"Glupan", pomisli Setau, "a tako je očito je da je ova vrsta potpuno bezopasna."
Mojsije je bio okružen lijepim ženama kojima se sviđalia njegova dostojanstvenost i
muževnost, većina bi voljela približiti se Ramzesu, ali lijepa Izet je budno pazila na njega.
Ugled dvojice mladića sve je više rastao, Mojsiju su obećavali visoke administrativne
položaje, a mnogi su pokazivali zanimanje za hrabrost mladog Ramzesa. Vjerovali su kako
će, bez svake sumnje, u vojsci steći položaj koji mu je uskraćen na dvoru.
Dvojica prijatelja su se uspjeli izvuci između dva plesa i sresti se u vrtu ispod jedne
palme.
‘‘ Jesi li čuo Henarov govor?’’
‘‘ Ne, moja nježna zaručnica zauzeta je drugim stvarima.’’
‘‘ Tvoj stariji brat tvrdi, svakome tko ga želi slušati, da je on veliki pobjednik ovog
pohoda. Zahvaljujući njemu, egipatski gubici su svedeni na najmanji mogući broj, a
diplomacija je odnijela prevagu nad silom. Što više, on šaptom širi vijest da je Seti izgledao
prilično umorno, vlast troši čovjeka, pa se neće dugo čekati na Henarovo postavljanje za
regenta. On već razvija program upravljanja, dat će prednost međunarodnoj trgovini,
odbijat će bilo kakav sukob, sklapati gospodarske veze i saveze s našim najgorim
neprijateljima.’’
‘‘ On mi se gadi.’’
‘‘ Ni meni nije drag, ali njegovi planovi zaslužuju pozornost.’’
‘‘ Pruži šaku Hetitima, Mojsije, i odsjeci će ti cijelu ruku.’’
‘‘ Rat ništa ne rješava.’’
‘‘ Henar će od Egipta napraviti podčinjenu i osiromašenu zemlju. Zemlja faraona je
svijet za sebe, kada je bila slaba ili lakovjerna, Azijati su je osvojili, bilo je potrebno mnogo
srčanosti da bi se protjerao osvajač i potisnuo daleko iza naših granica. Ako položimo
oružje, biti ćemo istrijebljeni.’’
Ramzesova strast je iznenadila Mojsija.
‘‘ Tako govori vođa, slažem se, ali je li to dobar smjer?’’
‘‘ Ne postoji drugi da se sačuva jedinstvo naše zemlje i omogući bogovima da borave
na našem tlu.’’
‘‘ Bogovi... Postoje li bogovi?’’
‘‘ Što time želiš reći?’’
Mojsije nije stigao odgovoriti, gomila djevojaka se ispriječila između njega i Ramzesa
kako bi im postavili bezbroj pitanja o njihovoj budućnosti. Lijepa Izet nije oklijevala
umiješati se kako bi oslobodila svog ljubavnika.
‘‘ Tvoj stariji brat me je zadržao ‘‘ priznala je.
‘‘ Kojim povodom?’’
‘‘ I dalje me želi uzeti za suprugu. Dvor je nedvosmislen, glasine se svode samo na
jedno, Seti samo što nije proglasio Henara suvladarom. Predlaže mi da postanem velika
kraljevska supruga.’’
 Dogodila se čudnovata stvar, Ramzesov duh odjednom je napustio Memphis i
odletio do harema Mer Ur, da bi tamo gledao vrijednu djevojku kako prepisuje izreke Ptah
Hotepa pri svjetlosti uljane svjetiljke.
Lijepa Izet je opazila nemir svog ljubavnika.
‘‘ Boli li te nešto?’’
‘‘ Neka ti bude jasno da ja ne znam za bolest ‘‘ odgovorio je on suho.
‘‘ Izgledao si tako dalek...’’
‘‘ Razmišljao sam. I, pristaješ li?’’
‘‘ Već sam odgovorila.’’
‘‘ Čestitam, Izet, biti ćeš moja kraljica, a ja ću biti tvoj sluga.’’
Ona ga je počela udarati sitnim šakama po grudima, a on joj je stegnuo zglavke.
‘‘ Volim te, Ramzese, i želim s tobom živjeti. Kako da te natjeram da to shvatiš?’’
‘‘ Prije nego što postanem muž i otac, moram dobiti jasniju sliku o putu kojim želim
ići, daj mi vremena.’’

U mirisnoj noći, tišina je polako zavladala, sviračice i plesačice su se već bile

povukle, kao i stariji dvorjani. Ponegdje u prostranom vrtu dvora, razmjenjivale su se
informacije i kovale sitne zavjere da bi se udaljio neki protivnik i napredovalo u hijerarhiji.
Iz smjera kuhinja, prodoran krik je narušio spokoj trenutka.
Ramzes se prvi našao na mjestu događaja, nadzornik je žaračem udarao jednog
starca koji je štitio lice rukama. Princ je stegnuo napadača za vrat i gotovo ga zadavio, ovaj
je ispustio oružje, njegova je žrtva pobjegla među perače posuda koji su joj pružili utočište.
Mojsije se umiješao.
‘‘ Ubit ćeš ga!’’
Ramzes je olabavio ruke, nadzornik, crven u licu, jedva je uspio povratiti disanje.
‘‘ Taj starac je običan hetitski zarobljenik ‘‘ objasni on ‘‘ i želim ga naučiti pameti.’’
‘‘ Ponašaš li se tako sa svim svojim podčinjenima?’’
‘‘ Samo s Hetitima!’’
Henar, čija je nesvakidašnje raskošna odjeća bacala sjenu i na najotmjenije odjevene
dvorjane, udaljio je znatiželjnike.
‘‘ Raziđite se, ja ću se pobrinuti za ovo.’’
Ramzes je ščepao nadzornika za kosu i bacio ga na zemlju.
 ‘‘ Optužujem ovog podlaca za mučenje.’’
‘‘ Ma hajde, dragi brate! Ne uzbuduj se... Moj nadzornik je ponekad strog, ali...
‘‘ Podnijet ću tužbu i sam ću svjedoćiti pred sudom.’’
‘‘ Ti koji mrziš Hetite?’’
‘‘ Tvoj službenik nije više neprijatelj, on radi kod nas i kao takav treba biti poštivan.
To zahtijeva zakon boginje Maat.’’
‘‘ Bez krupnih riječi! Zaboravi na ovaj ispad, i bit ću ti zahvalan.’’
‘‘ I ja ću svjedočiti ‘‘ pridružio se Mojsije ‘‘ ništa ne može opravdati takvu grubost.’’
‘‘ Zar je neophodno pogoršavati situaciju?’’
‘‘ Povedi nadzornika ‘‘ zatraži Ramzes od Mojsija ‘‘ i povjeri ga našem prijatelju
Setauu, već sutra, zatražit ću hitan postupak.’’
‘‘ To je uhićenje protivno zakonu!
‘‘ Obvezuješ li se da ćeš dovesti svog nadzornika pred sud?’’
Henar se naklonio. Previše opasnih svjedoka... Bilo je bolje ne započinjati bitku koja
je unaprijed izgubljena. Krivac će biti osuđen na progonstvo u oaze.
‘‘ Pravda je lijepa stvar ‘‘ zaključ miroljubivo Henar.
‘‘ Na njenom poštivanju počiva naše društvo.’’
‘‘ Tko tvrdi suprotno?’’
‘‘ Ako budeš upravljao zemljom takvim metodama, u meni ćeš imati neumoljivog
neprijatelja.’’
‘‘ Što ćeš si ti još umisliti?’’
‘‘ Ništa ne umišljam, već samo promatram. Uklapa li se prezir prema ljudima u velike
planove?’’
‘‘ Ne pričaj koješta, Ramzese, duguješ mi poštovanje.’’
‘‘ Naš vladar, gospodar Gornjeg i Donjeg Egipta, i dalje je Seti, čini mi se.’’
‘‘ Poruga ima granica, sutra ćeš mi se morati pokoriti.’’
‘‘ Sutra je još daleko.’’
‘‘ Proći ćeš loše jer si stalno u krivu.’’
‘‘ Namjeravaš li sa mnom postupiti kao i s hetitskim zarobljenikom?’’
Henar se bijesno udaljio.
 ‘‘ Tvoj brat je moćan i opasan čovjek ‘‘ primijetio je Mojsije. ‘‘ Misliš li da je pametno
toliko ga izazivati?’’
‘‘ Ne bojim ga se, što si ono želio reći u vezi bogova?’’
‘‘ Ne znam ni sam, neobične mi misli prolaze kroz glavu i razdiru me. Dok ne
prozrem njihovu tajnu, neću imati mira.

23

Ameni nije odustajao. Kao osobni tajnik kraljevskog pisara Ramzesa, imao je pristup
u mnoge administrativne službe, a znao je steći prijatelje koji su mu pomogli u potrazi.
Tako je provjerio spisak radionica koje proizvode grumenje tinte i dobio imena njihovih
vlasnika, kao što je kraljica Tuja priopćila Ramzesu, arhiv koji se je odnosio na sumnjive
radionice zaista je nestao.
Kako ovaj trag nije nikuda vodio, Ameni se prihvatio teškog posla. Odlučio je otkriti
sve ugledne ličnosti koje su bile u neposrednom dodiru s pisarskim poslovima i zaviriti u
popis njihovih dobara, nadajući se da će tako otkriti sumnjivu radionicu. Dugi dani
traganja završili su novim neuspjehom.
Ameniju je preostajala samo još jedna mogućnost, krenuti u sustavan pretres
smetlišta, počevši od onoga u kojem umalo nije strađao. Prije nego što će upisati neki
podatak na papirus, svaki savjesni pisar koristio je komad krečnjaka za bilješke, taj komad
je bacan, zajedno s tisućama drugih, u veliku rupu koja se punila onoliko brzo koliko je
administracija imala posla.
Ameni čak nije bio siguran da je postojao prijepis o vlasništvu radionice, ipak se
upusti u to istraživanje, odvajajući za njega dva sata svakog dana, odbijajući pitati se kakvi
su mu izgledi za uspjeh.

Lijepa Izet je s podozrenjem gledala na prijateljstvo koje je vezivalo Mojsija i

Ramzesa. Židov, nemiran i nestalan, vršio je loš utjecaj na Egipćanina, stoga je mlada žena
povukla svog ljubavnika u vrtlog zadovoljstava, pazeći da više glasno ne spominje svoju
želju za brakom. Ramzes je upao u zamku, išao je iz vile u vilu, iz vrta u vrt, s prijema na
prijem, i vodio život dokonog plemića, prepuštajući svom osobnom tajniku brigu o
rješavanju tekućih poslova.
Egipat je bio ostvareni san, raj koji je svakog dana nudio divote, obilno poput zdrave
majke, sreća se nesebično nudila onome tko je znao uživati u hladu palmi, slatkoči datulje,
pjesmi vjetra, ljepoti lotosovog cvijeta i mirisu ljiljana. Kada se tome pridruživala i strast
zaljubljene žene, nije li savršenstvo bilo dostignuto?
Lijepa Izet je povjerovala da joj je pripadao Ramzesov duh, njezin ljubavnik je bio
veseo, pun nesvakidašnjeg poleta. Njihove ljubavne igre nisu imale kraja, zajedničko
zadovoljstvo davalo im je novi poticaj, što se tiče Noćobdije, postajao je sve veći
sladokusac, gosteći se jelima koja su pripremali kuhari u najboljim memfiškim kućama.
Sudbina je očigledno odredila put i jednom i drugom Setijevom sinu, Henara su
čekale državničke dužnosti, a Ramzesa običan, ali raskošan život. Lijepa Izet odlično se
prilagodila ovakvoj podjeli dužnosti.
Jednog jutra ona se probudila u praznoj sobi, Ramzes je ustao prije nje. Zabrinuta,
potrčala je u vrt, onako nedotjerana, i počela dozivati svog ljubavnika. Kako joj se nikako
nije odazivao, ona se izbezumila, najzad ga je pronašla kako sjedi kraj bunara, duboko
zamišljen usred vrta irisa.
‘‘ Što je s tobom? Premrla sam od straha. Kleknula je pokraj njega.’’
‘‘ Kakva te sad briga muči?’’
‘‘ Nisam stvoren za život koji mi namećeš.’’
‘‘ Varaš se, zar nismo sretni?’’
‘‘ Ta sreća mi nije dovoljna.’’
‘‘ Ne traži previše od života, na kraju će se okrenuti protiv tebe.’’
‘‘ Lijepa borba na vidiku.’’
‘‘ Je li ponos vrlina?’’
‘‘ Ako podrazumijeva težnju ka boljem i nadilaženju samog sebe, onda jest. Moram
razgovarati s ocem.’’
Otkako je uspostavljeno primirje s Hetitima, prigovori su utihnuli. Svi su se slagali u
tvrdnji da je Seti bio u pravu što nije izazvao rat s neizvjesnim ishodom, iako je izgledalo
da egipatska vojska može pobijediti hetitske postrojbe. Usprkos tvrdnji koju je Henar
smišljeno širio, nitko nije pridavao značaj navodnoj odlučujućoj ulozi koju je on sam sebi
dodijelio, po riječima viših časnika, stariji kraljev sin nije sudjelovao niti u jednoj borbi,
već je svaki juriš promatrao sa sigurne udaljenosti.
Faraon je slušao i radio.
Slušao je svoje savjetnike, među kojima je bilo i čestitih ljudi, usporedivao izvješća,
odvajao kukolj od pšenice i nije na brzinu donosio nikakvu odluku.
Radio je u svojem prostranom uredu na glavnom memfiškom dvoru, kojeg su
osvjetljavala tri velika prozora, zidovi su bili bijeli, bez ikakvog ukrasa koji bi ih učinio
slikovitijim. Jednostavan i strog, namještaj se sastojao od velikog stola, fotelje s uspravnim
naslonom za vladara, stolica opletenih slamom za posjetitelje i ormara za papiruse.
Upravo tu, u samoći i tišini, Gospodar Dviju zemalja usmjeravao je budućnost
najmoćnije države na svijetu i pokušavao je održati na putu boginje Maat, otjelotvorenja
općeg Zakona.
 Tišinu su iznenada narušili krici koji su dopirali iz unutarnjeg dvorišta gdje su
stajale dvokolice namijenjene kralju i njegovim savjetnicima.
S prozora svojeg ureda, Seti je ugledao jednog konja koji je upravo podivljao. Nakon
što je nekako uspio prekinuti konop kojim je bio privezan za kamen, sumanuto je jurio
unaokolo, spreman nasrnuti na svakog tko bi mu se usudio približiti. Konj se ritnuo i
oborio radnika službe osiguranja, potom je oborio postarijeg pisara koji se nije na vrijeme
sklonio.
U trenutku kada je životinja zastala predahnuti, iza jednog stuba je iskrsnuo Ramzes,
skočio konju na leđa i čvrsto stegnuo uzde. Podivljali konj se propeo i uzalud pokušao
jahaca izbaciti iz sedla, svladan, počeo je dahtati i stenjati, a onda se naglo umirio.
Ramzes je skočio na zemlju, prišao mu je vojnik iz kraljeve garde.
‘‘ Otac Vas želi vidjeti.’’
Princ je prvi puta bio primljen u faraonov ured. Iznenadila ga je tolika skromnost i
praznina kraljevskih odaja, očekivao je najveću raskoš, a naišao na gotovo praznu
prostoriju bez imalo privlačnosti. Kralj je sjedio nad odmotanim papirusom.
Ne znajući kako se treba ponašati, Ramzes je zastao na dva metra od oca koji mu nije
ponudio da sjedne.
‘‘ Izložio si se velikoj opasnosti.’’
‘‘ I jesam i nisam. Poznajem dobro tog konja, nije zao, vjerojatno mu je sunce udarilo
u glavu.’’
‘‘ Ipak si se izložio suviše velikoj opasnosti, čuvar bi ga već nekako primirio.’’
‘‘ Mislio sam da činim ono što treba.’’
‘‘ Nadajući se da ćeš tako biti primijećen?’
‘‘ Pa...’’
‘‘ Budi iskren.’’
‘‘ Ukrotiti podivljalog konja nije lako.’’
‘‘ Trebam li sada zaključiti kako si sam izazvao ovaj incident da bi izvukao korist za
sebe?’’
Duboko povrijeđen Ramzes se zacrvenio cijelim licem.
‘‘ Oče! Kako možete...’’
‘‘ Jedan kralj mora promišljeno postupati u svakoj prilici.’’
‘‘ Zar bi Vam se sviđala takva promišljenost?’’
 ‘‘ U mladiću tvojih godina tada bih vidio znak dvoličnosti koja bi na vrlo negativan
način govorila o njegovoj budućnosti, ali, svojom reakcijom si me uvjerio u iskrenost
svojih namjera.’’
‘‘ Ipak, tražio sam načina da s vama razgovaram.’’
‘‘ O čemu?’’
‘‘ Kada ste polazili za Siriju, zamjerili ste mi da sam nesposoban boriti se kao pravi
vojnik. Tijekom vaše odsutnosti ispravio sam greške, sada imam časničku diplomu.’’
‘‘ Za koju si dao sve od sebe, kako su mi objasnili. Ramzes nije mogao sakriti svoje
iznenađenje.’’
‘‘ Vi...vi ste znali?’’
‘‘ Dakle, sada si časnik.’’
‘‘ Znam jahati, boriti se maćem, kopljem i sa štitom, kao i rukovati lukom i strijelom.’’
‘‘ Voliš li rat, Ramzese?’’
‘‘ Zar on nije nužan?’’
‘‘ Rat izaziva mnogo stradanja i patnje, želiš li ih i ti povećati?’’
‘‘ Postoji li drugi način da se osigura sloboda i blagostanje naše zemlje? Mi nikoga ne
napadamo, ali ako nas netko želi ugroziti, mi mu se moramo suprotstaviti. Drugačije ne
može biti.’’
‘‘ Na mojem mjestu, bi li sravnio sa zemljom utvrdu u Kadešu?’’
Mladić se zamislio.
‘‘ Na temelju čega bih se mogao izjasniti? Ne znam ništa o vašem pohodu, osim da je
sačuvan mir i da egipatski narod sada može odahnuti. Ako bih donio prosudbu bez
dovoljno podataka, to bi bio jasan primjer gluposti.’’
‘‘ Onda sa mnom želiš razgovarati o nečem drugom? ‘’
Ramzes se do tada bez prestanka pitao, jedva obuzdavajući nestrpljenje, treba li ocu
reći o svom sukobu s Henarom i otkriti mu kako se izabrani nasljednik razmeće pobjedom
za koju nije zaslužan. Princ bi znao upotrijebiti prave riječi i pokazati svoju ogorčenost s
toliko pravedničkog gnjeva da njegov otac konačno shvati kako drži zmiju u njedrima. Ali
sada, suočenom s faraonom, licem u lice, takav korak mu je izgledao jadan i ponižavajući.
Zar da postane potkazivac, toliko ohol da umisli kako je pronicljiviji od samog Setija! Ipak,
nije bio kukavica da bi lagao.
‘‘ Istina je, želio sam vam povjeriti...’’
‘‘ Zašto oklijevaš?’’
‘‘ Ono što izađe iz naših usta može nas isprljati.’’
 ‘‘ Hoću li saznati nešto više?’’
‘‘ Ono što bih mogao reći, vi već znate, ako to nije slučaj, moja uobrazilja zaslužuje
jedino zaborav.’’
‘‘ Ne ideš li iz krajnosti u krajnost?’’
‘‘Nekakva vatra u meni gori, nekakav prohtjev kojeg ne znam imenovati, odrediti, ni
ljubav ni prijateljstvo ne mogu je ugasiti.’’
‘‘ Kakve ozbiljne riječi u tvojim godinama!’’
‘‘ Hoće li mi teret godina donijeti mir?’’
‘‘ Ne oslanjaj se ni na koga osim na sebe i život će možda biti darežljiv.’’
‘‘ Kakva je to vatra, oče?’’
‘‘ Postavi pitanje ispravno i znat ćeš odgovor.’’
Seti se nagnuo nad papirus koji je proučavao, razgovor je bio završen.
Ramzes se naklonio, dok se povlačio, ozbiljan glas njegovog oca prikovao ga je na
mjestu.
‘‘ Došao si u pravi trenutak jer sam te baš danas namjeravao pozvati k sebi, sutra,
poslije obreda u zoru, krenut ćemo zajedno u rudnike tirkiza, na poluotok Sinaj.

24

Osme godine Setijeve vladavine, Ramzes je proslavio svoj šesnaesti rođendan na

putu kroz istočnu pustinju, putu koji je vodio prema slavnim rudnicima u Serabit el
Kadimu*.
*Koristimo moderna imena, Sinaj i Serabit el Kadim, kako bismo olakšali opis mjesta i radnje. Ovo drugo mjesto nalazi
se južno od sinajskog poluotoka, nekih 160 km od Sueskog kanala.

Usprkos budnosti policije, putovanje je bilo opasno, i nitko nije rado prolazio kroz
ovo beživotno područje, nastanjeno strašnim duhovima i beduinima pljačkašima. Bez
obzira na prijetnju uhićenja, suda i zatvora, nisu oklijevali napasti karavane koje su iz
nekog nesretnog razloga bile prinuđene putovati preko Sinajskog poluotoka.
Iako nisu krenuli u pohod s ratničkim namjerama, brojni vojnici su pružali zaštitu
faraonu i rudarima. Kraljeva prisutnost davala je izuzetnu važnost ovom putovanju, dvor
je o tome bio izviješten tek dan uoči polaska, pred večernje obrede. U odsutnosti vladara,
kormilom državne lađe upravljati će kraljica Tuja.
Ramzes je dobio svoju prvu javnu funkciju koja je imala nekakav značaj, postao je
zapovjednik pješaštva, pod zapovjedništvom Bakhena koji je unaprijeđen u vojnog
zapovjednika cijelog pohoda. Njihov susret na samom polasku bio je leden, ali, ni jedan ni
drugi nisu smjeli izazvati sukob pred kraljevim budnim okom. Tijekom ovog putovanja
morat će se naviknuti jedan na drugoga, Bakhen je odmah pokazao netrpeljivost,
naređujući Ramzesu da stane na zaleđe gdje će, po njegovim riječima, «jedan novak svoje
ljude izložiti najmanjoj pogibelji«.
Više od šest stotina ljudi sačinjavalo je ekspediciju zaduženu da donese tirkiz,
kamen nebeske Hator, koja je izabrala baš ovakvo otjelotvorenje u samom srcu suhe i
puste zemlje.
Sam put nije stvarao osobite poteškoće, lijepo obilježen, uredno održavan, omeđen
malim utvrdama i izvorima vode, presijecao je negostoljubive predjele u kojima su se
uzdizale crveno žute planine, od čije se visine novacima zavrtjelo u glavi, neki su se
uplašili, strahujući da se zli duhovi ne spuste s vrhova, s ciljem da se dočepaju njihovih
duša. Ali, prisutnost Setija i Ramzesovo samouvjereno držanje najzad su ih umirili.
Ramzes se potajno nadao nekom surovom iskušenju kako bi pred ocem dokazao
svoju pravu vrijednost, stoga je žalio što je njegov zadatak bio lagan. Bez ikakvih teškoća
zaveo je disciplinu među tridesetak pripadnika pješaštva koji su bili pod njegovim
zapovjedništvom, svi su čuli o prinčevoj nadarenosti za strijelca i o načinu na koji je
ukrotio podivljalog rasnog konja, i svi su se nadali kako će, služeći pod njegovom
komandom, biti promovirani.
Na Ramzesov nagovor, Ameni je odustao od te pustolovine, prvo, njegova krhka
građa nije mu dopuštala tako veliki fizički napor, i drugo, na jednom otpadu sjeverno od
osumnjičene radionice, upravo je otkrio komadić krečnjaka koji je nosio čudan zapis. Bilo
je još prerano tvrditi da je na dobrom tragu, ali mladi pisar neće tako lako odustati.
Ramzes ga je zamolio da bude oprezan, Ameni će imati zaštitu Noćobdije i ako bude
potrebno, može pozvati Setaua koji se je počinjao bogatiti prodajući otrov laboratorijima
hramova i istjerujući iz bogatih vila nekoliko nepoželjnih kobri.
Princ je neprestano bio na oprezu, on, koji je toliko volio pustinju, iako je u njoj
umalo izgubio život, nije se osjećao ugodno u ovoj sinajskoj. Bilo je suviše nijemog
kamenja, suviše uznemirujućih sjena, suviše kaosa. Usprkos Bakhenovom umirivanju,
Ramzes je strahovao od napada beduina. Oni će, naravno, zbog brojnosti Egipćana, izbjeći
otvoreni sukob, ali sasvim sigurno će probati opljačkati svakoga tko se udalji od karavane
ili, još gore, ušuljati se u logor tijekom noći? Zabrinut, princ je pojačao mjere
predostrožnosti i prekoračio svoje ovlasti. Nakon kratke prepirke s Bakhenom, Ramzes
mu je odlučio prepustiti brigu o osiguranju, ali uz uvjet da se njegove primjedbe uzimaju u
obzir.
Jedne večeri kraljev sin se odvojio od začelja i krenuo ka ćelu povorke, od šatora do
šatora, da bi dobio malo vina za svoje ljude koje je služba opskrbe dosljedno zanemarivala,
zamolili su ga da se obrati nadstojniku koji je uredovao pod svojim šatorom. Ramzes je bez
oklijevanja podignuo jednu stranu šatora, nagnuo se i, zapanjen, ugledao mladog
muškarca koji je sjedio poput pisara i razgledao mapu pri svjetlosti svjetiljki.
‘‘ Mojsije! Što ti radiš ovdje?’’
 ‘‘ Po naredbi faraonovoj, zadužen sam za opskrbu i ucrtavanje što točnije karte ovog
područja.’’
‘‘ A ja zapovijedam zaleđem.’’
‘‘ Nisam znao da si ovdje... Izgleda kako Bakhen baš i ne voli o tebi pričati.’’
‘‘ Naši odnosi su sve bolji.’’
‘‘ Izađimo odavde, previše je tijesno.’’
Dvojica mladića su bila gotovo podjednako razvijena, atletska građa i prirodna snaga
činili su ih starijim. U obojici je zrelost muškarca potisnula dječačku narav.
‘‘ To je bilo ugodno iznenađenje ‘‘ priznao je Mojsije ‘‘ Dosađivao sam se u haremu,
kada je stigao poziv. Da nije bilo ovog daška svježeg zraka, mislim da bih pobjegao.’’
‘‘ Zar Mer Ur nije predivno mjesto?’’
‘‘ Ne za mene, šminkeriće mi idu na živce, zanatski majstori ljubomorno čuvaju svoje
tajne, a mjesto upravnika mi ne odgovara.’’
‘‘ Je li sada bolje?’’
‘‘ Tisuću puta! Volim ovo područje, ove neumoljive planine, ovaj prizor koji krije
prisutnost nečeg važnog, ovdje se osjećam kao kod kuće.’’
‘‘ Jenjava li vatra koja je u tebi gorjela?’’
‘‘ Slabi. Istina je, moje iscjeljenje leži u ovom sagorjelom stijenju i ovim skrovitim
tjesnačima.
‘‘ Nisam u to baš uvjeren.’’
‘‘ Zar ne čuješ zov koji dopire iz ovog zaboravljenog tla?’’
‘‘ Ja prije osjećam opasnost.’’
Mojsije se začudio.
‘‘ Opasnost! Zar ti razmišljaš kao vojnik?’’
‘‘Ti, kao opskrbljivac, zanemaruješ zaštitničku ulogu zaleđa, mojim ljudima
nedostaje vina.’’
Židov je prasnuo u smijeh.
‘‘ Ja sam odgovoran, u pravu si, ništa ne smije umanjiti njihovu budnost.’’
‘‘ Mala količina će im podići moral.’’
‘‘ Prvi puta nam se mišljenja razilaze ‘‘ reče Mojsije. ‘‘ Tko će pobijediti?’’
‘‘ Ni jedan ni drugi, važna je dobrobit svih.’’
 ‘‘ Nije li prihvaćanje zadatka nametnutog od drugih samo način kako pobjeći od
sebe?’’
‘‘ Misliš li da sam sposoban za takav kukavičluk? ‘’
Mojsije je pogledao Ramzesa ravno u oči.
‘‘ Dobit ćeš vino, ali u malim količinama, i nauči voljeti sinajske planine.’’
‘‘ Ovo više nije Egipat.’’
‘‘ Ja nisam Egipćanin.’’
‘‘ Jesi.’’
‘‘ Griješiš.’’
‘‘ Rođen si u Egiptu, tu si stekao obrazovanje, tu ćeš graditi budućnost.’’
‘‘To su riječi jednog Egipćanina,ali ne i Židova, moji preci nisu isti kao tvoji.Možda su
živjeli baš ovdje... Osjećam tragove njihove prisutnosti, njihovih nadanja i njihovih
poraza.’’
‘‘ Da ti Sinaj nije pomutio razum?’’
‘‘ Ti to ne možeš razumjeti.’’
‘‘ Da nisi izgubio povjerenje u mene?’’
‘‘ Naravno da nisam.’’
‘‘ Ja volim Egipat više od sebe samog, Mojsije, ništa mi nije dragocjenije od moje
rodne zemlje. Ako misliš da si pronašao svoju, spreman sam razumjeti tvoje uzbuđenje.’’
Židov je sjeo na jednu stijenu.
‘‘ Domovina... Ne, ova pustinja nije domovina. Volim Egipat koliko i ti, cijenim radosti
koje mi pruža, ali osjećam da me nešto zove na drugu stranu.’’
‘‘ I prvo što si vidio u tuđini te je uznemirilo. ‘‘
‘’Baš tako.’’
‘‘ Zajedno ćemo prolaziti i kroz druge pustinje, ali, uvijek ćeš se vratiti u Egipat jer u
njemu sja neponovljiva svjetlost.’’
‘’Kako možeš biti tako siguran u sebe?’’
‘‘ Zato što tamo na zaleđu više nemam vremena brinuti se za budućnost.’’
U mračnoj sinajskoj noći, glasan smijeh dvojice mladića odzvanjao je sve do zvijezda.
Magarci su išli ujednačenim korakom, ljudi su ih pratili, svatko je nosio onoliki teret
koliki je mogao, nikom nije nedostajalo vode i hrane. Kralj je nekoliko puta zapovjedio da
se ekspedicija zaustavi, kako bi Mojsije mogao napraviti točnu mapu ovog područja. U
pratnji geometara, Židov je krenuo uzvodno kroz isušeno riječno korito, popeo se na
uzvisinu, izabrao nove orijentacijske točke i tako olakšao posao stručnjacima.
Nekakav nijemi, nedorečeni nemir nije napuštao Ramzesa, stoga je zajedno s
trojicom iskusnih pješaka neprestano pažljivo motrio okoliš, bojeći se da njegovog
prijatelja ne napadnu beduini željni pljačke. Iako je izgledao dovoljno snažan da se sam
može obraniti, mogao je upasti u zamku. Ali, nikakva neugodnost se nije dogodila, Mojsije
je završio značajan posao koji će olakšati buduća putovanja rudarskih ekspedicija i
karavana.
Poslije večere, dvojica su prijatelja dugo razgovarala kraj vatre, naviknuti na režanje
hijena i riku leoparda, prilagodili su se tom surovom svijetu, daleko od udobnosti
memfiškog dvora i harema Mer Ura. S istim poletom iščekivali su zoru, uvjereni da će im
ona otkriti novi djelić tajne kojoj su stremili i u koju će uvijek željeti proniknuti. Ponekad
nisu ništa govorili već su samo osluškivali noć. Nije li im ona šaputala kako će njihova
mladost svladati sve prepreke?
Duga povorka se zaustavila.
Usred jutra. To nije bilo nešto uobičajeno. Ramzes je izdao zapovijed svojim ljudima
da spuste teret na zemlju i pripreme se za borbu.
‘‘ Samo mirno ‘‘ savjetovao ga je jedan vojnik čijim se grudima širio ožiljak iz neke
ranije bitke. ‘‘ S dužnim poštovanjem zapovjedniče, možda bi bilo bolje da se pripremimo
za molitvu u miru.’’
‘‘ Od kuda vam ta sigurnost?’’
‘‘ Jer smo stigli na cilj.’’
Ramzes je napravio nekoliko koraka, na suncu se odražavala kamenita visoravan,
izgledom sasvim nepristupačna čovjeku. Došli su na Serabit el Kadim, prostranstvo
boginje Hator, gospodarice tirkiza.

25

Henara danima nije prolazio bijes.

Kraljica ga je po deseti puta odbila izravnije uključti u vođenje državnih poslova, pod
izgovorom da njegov otac nije dao nikakav izricit nalog u tom pogledu. Položaj faraonovog
nasljednika nije mu davao pravo uplitati se u dosjee koji su za njega bili previše zamršeni.
Stariji kraljev sin se pokorio majčinoj volji i prikrio svoje razočaranje, ali shvatio je
da je njegova mreža prijateljstava i doušnika još preslaba da se na pravi način suprotstavi
Tuji. Umjesto da očajava, Henar je odlučio napraviti nešto drugo, nešto što mu samo može
koristiti.
 Bez ceremonijalnih razmetanja pozvao je na večeru nekoliko utjecajnih ličnosti s
dvora, ličnosti koje su držale do običaja. Glumio je ulogu skromne osobe, željne savjeta
mudrijih od sebe, ne pokazujući nimalo nadutosti, prikazao se gostima kao uzoran sin čija
je jedina želja krenuti očevim stopama. Ovakav nastup se uglednicima posebno dopao,
Henar, čija je budućnost već bila jasno zacrtana, pridobio je nove poklonike.
Međutim, shvatio je da mu iz ruku izmiče međunarodna politika, a pri tom su
trgovačke veze s drugim zemljama, makar i neprijateljskim, bile njegov osnovni cilj, kako
može na vrijeme saznavati točno stanje u diplomatskim odnosima ako u svom taboru
nema upućenog čovjeka koji bi mu stajao na raspolaganju. Povjeravanja trgovaca mu nisu
bila dovoljna, njihova moć prosudbe je bila ograničena, pa nisu znali prozrijeti istinske
namjere svojih vođa.
Uvjeriti nekog diplomata bliskog Setiju da radi za njega... Savršeno rešenje, ali
gotovo neostvarivo. Ipak, Henaru su bila potrebna izvješća iz prve ruke, kako bi mogao
razviti vlastitu strategiju i biti spreman u pogodnom trenutku iz korijena promijeniti
egipatsku politiku.
Pala mu je na pamet riječ »izdaja«, ali mu se odmah učinila smiješnom, koga će on to
izdati osim prošlosti i tradicije?
S vrha stjenovitog platoa Serabit el Kadima, pružao se pogled na isprepletane
planine i doline. Ova zbrka je unosila nemir u dušu, u tom neredu, čija je negostoljubivost
bila očigledna, samo je planina tirkiza nudila spokoj kojem su svi težili.
Ramzes je hodao pažljivo gledajući ispred sebe. Zastade iznenađen, dragi kamen
plave boje, koji je činio žilu kucavicu visoravni, izranjao je na samoj površini! Na drugim
mjestima nije bio tako lako dostupan, iz naraštaja u naraštaj, rudari su kopali podzemne
hodnike i uske prolaze, u kojima su skrivali svoje oruđe između dvaju pohoda. Na ovom
mjestu rudari nisu stalno boravili, jer se vađenje tirkiza nije moglo obavljati za toplijih
mjeseci, kada je kamen gubio svoju boju i prirodan izgled.
Stariji, iskusni rudari prvo su uveli u tajne zanata one koji su se ovdje zatekli prvi
put, a onda su zajedno prionuli na posao u zajedničkoj želji da što manje vremena provedu
u bespućima kamene pustinje. Smjestili su se u kamene kolibe koje su nekako odolijevale
noćnoj hladnoći i brižljivo su ih očistili i popravili. Po običaju, prije nego što će proglasiti
početak radova, faraon je izveo obred u malom Hatorinom hramu, moleći nebesku boginju
za pomoć i zaštitu. Egipćani nisu došli povrijediti planinu i nanijeti joj bol, već uzeti plod
njezinog majčinstva kako bi ga poklonili hramovima i od njega pravili ukrase koji će
odražavati vječnu mladost i ljepotu vladarice zvijezda.
Uskoro se kamenim svijetom raširila pjesma klinova, maljeva i dlijeta, pridružujući
se pjesmi rudara podijeljenih u radne grupe, Seti ih je osobno bodrio. Ramzes je u
međuvremenu promatrao stele podignute na tom mjestu, kako bi se odala počast
tajanstvenim silama neba i zemlje i podsjetilo prisutne na podvige prethodnika koji su
mnogo stoljeća ranije otkrili drago kamenje ogromne veličine.
Mojsije je ozbiljno prihvatio ulogu dostavljača i vodio je računa da nikome ništa ne
nedostaje, nijedan radnik nije trpio glad ili žeđ, nijedan žrtvenik nije bio bez tamjana. Zato
što su se ljudi klanjali bogovima, bogovi su poklanjali ljudima razne ljepote, poput onog
divovskog tirkiza kojim je mahao jedan mladi rudar sretne ruke.
Zahvaljujući položaju na kojem se rudnik nalazio, nisu strahovali od napada, nitko se
nije mogao popeti strmim usponima kojima se izlazilo na visoravan, a da ga motritelji ne
primijete, stoga je Ramzesov zadatak bio jedan od najlakših. Prvih dana je zaveo čeličnu
disciplinu, a onda shvatio da to postaje suvišno, iako je i dalje tražio da se poštuju pravila
sigurnosti, dopustio je vojnicima da se opuste i sebi priušte dug popodnevni odmor kojega
su bili toliko željni.
Kako nije mogao samo besposleno sjediti, pokušavao je pomoći Mojsiju, ali, s njim je
bilo teško surađivati jer je prijatelj želio sam obavljati svoj posao. Više uspjeha princ nije
imao niti kod rudara, spremno su ga odvratili od dužeg zadržavanja u podzemnim
hodnicima, a Bakhen mu je ljutito zapovjedio da se zadovolji mjestom koje mu je
dodijeljeno, te da ne unosi pomutnju u rad na gradilištu.
Ramzes se tada posvetio svojim ljudima i to svakom ponaosob. Počeo se je zanimati
za njihove prijašnje poslove, obitelji, saslušao njihove žalbe, s nekim prigovorima se nije
složio, neke je pak podržao, željeli su bolja primanja u starosti i veća priznanja od države,
imajući u vidu kakvu su joj uslugu često činili, u teškim uvjetima daleko od domovine.
Malo njih je imalo prilike sudjelovati u pravoj borbi, ali svi su bili pozivani u kamenolome,
na velika gradilišta ili u pohode nalik ovom. Iako je njihov zadatak bio opasan, ipak su bili
ponosni na svoje zanimanje, a koliko su tek nevjerojatnih doživljaja imali za ispričati oni
koji su bili te sreće da putuju zajedno s faraonom!
Ramzes je počeo promatrati.
Naučio je prihvatiti ustaljene običaje gradilišta, shvatio je vrijednost stvarne
hijerarhije, zasnovane na znanju, a ne na povlasticama, uvidio je razliku između marljivih i
lijenih, upornih i površnih, šutljivih i glasnih. I pogled mu se uvijek vraćao na stele koje su
podigli preci i koje su stajale uspravno, kako je i zamislio onaj koji je ovu svetinju gradio u
srcu pustinje.
‘‘ Ne ostavljaju čovjeka ravnodušnim, zar ne? ‘’
Otac ga je iznenadio.
Iako je na sebi imao jednostavnu pregaču, istu koju su nosili njegovi daleki
prethodnici iz Starog carstva, nije zbog toga bio manje faraon. Iz njegove osobnosti izbijala
je nekakva snaga koja je opčinjavala Ramzesa pri svakom susretu, Setiju nisu bili potrebni
nikakvi ukrasi da bi ga isticali, sama njegova prisutnost bila je dovoljna da nametne vlast
nad ljudima. Nijedan drugi čovjek nije posjedovao takvu čudesnu moć, svi su se služili
lukavstvima ili imali izvještaćeno držanje. Bilo je dovoljno samo da se Seti pojavi i red bi
zamijenio nered.
‘‘ One me motiviraju da se predajem mislima ‘‘ povjerio se Ramzes.
‘‘ One su žive riječi, za razliku od ljudi, one ne lažu, niti izdaju. Spomenici nekog
rušitelja i sami su srušeni, djela nekog lašca kratkog su vijeka, faraonova jedina snaga jest
zakon boginje Maat.’’
 Ramzes je bio uzbuđen, jesu li ove mudre riječi bile njemu upućene, da li je nešto
uništio, nekoga izdao ili slagao? Poželio je ustati, otrčati do ruba visoravni, sjuriti se niz
padinu i nestati u pustinji. Ali, kakvu grešku je napravio? Čekao je da čuje točnu optužbu,
ali to se nije dogodilo, kralj je samo gledao nekud u daljinu.
Henar... Da, nema sumnje, njegov otac je ciljao na Henara, ali ga nije imenovao!
Postao je svjestan njegove izdaje i na ovaj način je Ramzesu stavljao do znanja koje je
njegovo pravo mjesto. Ponovo je sudbina mijenjala tijek! Princ je bio uvjeren da je Seti
govorio njemu u prilog, i da, koliko je bio razočaran u starijeg sina, toliko je nade polagao u
mlađeg.
‘‘ Koji je cilj ovog pohoda? ‘‘ upitao je Seti. Ramzes je oklijevao za trenutak, možda je
ovako jednostavno pitanje krilo neku zamku?
‘‘ Cilj je u Egipat odnijeti tirkiz za bogove.’’
‘‘ Jesu li oni neophodni za blagostanje zemlje?’’
‘‘ Ne, ali.... Kako se čovjek može lišiti njihove ljepote?’’
‘‘ Vrijednost nije u materijalnoj podlozi našeg bogatstva, jer će ga iznutra nagrizati,
vrednuj u svakom biču i u svakoj stvari ono po čemu se izdvaja od ostalih, njegove vrline,
sjaj i prirodnu posebnost. Traži ono što je nezamjenljivo.’’
Ramzesu se činilo da svjetlost obasjava njegovo srce i snaži ga, Setijeve riječi
zauvijek su se urezale u njegovu svijest.
‘‘ Neka i siromašan kao i bogataš dobivaju od faraona ono što im pripada i što im je
potrebno za život, nemoj zanemariti prvog u korist drugog, nauči kako ih uvjeriti da je
zajednica važnija od pojedinca. Ono što je korisno za košnicu, korisno je i za pčelu, a pčela
treba služiti košnici jer od nje živi.’’
Pčela, jedan od simbola koji su služili za pisanje faraonovog imena! Seti je govorio o
obavljanju najuzvišenije dužnosti i malo pomalo Ramzesu otkrivao tajne kraljevske vlasti.
Ponovo beskrajna sreća obuze princa.
‘‘ Proizvodnja je važna ‘‘ nastavi Seti ‘‘ ali je raspodjela još važnija. Gomilanje
bogatstava u korist jedne kaste stvara nesreću i neslogu, skromni prihodi koji se pravedno
raspodjele donose sreću. Povijest jedne vladavine treba nalikovati svetkovini. Da bi je bilo,
nitko ne smije gladovati. Promatraj, sine, nastavi promatrati, jer ako ne vidiš, nećeš
razumjeti smisao mojih riječi.’’
Ramzes je budan proveo noć, očiju uprtih u podzemnu žilu plavog kamena koja se
nazirala na površini samog ruba visoravni. Uputio je molitvu boginji Hator da rastjera
mrak kroz koji je lebdio, lagan poput slamke.
Njegov otac je imao jasan plan, ali kakav? Ramzes je prestao vjerovati u svoju
budućnost kao vladara, ali zašto mu je onda Seti, poznat po rijetkim trenucima
povjeravanja, prenosio sve te pouke? Možda bi Mojsije bolje prozreo vladareve namjere,
ali princ odluči sam se boriti i sebi odrediti put.
 Pred zoru, jedna je sjena izišla iz glavnog podzemnog hodnika, da mjesec i dalje nije
zračio blijedim odsjajem, Ramzes bi pomislio kako se pojavio demon koji žuri pronaći
novo skrovište. Ali, ovaj demon je imao ljudsko obličje koje je čvrsto stiskalo neki predmet
na grudima.
‘‘ Tko si ti?
Čovjek je zastao na trenutak, okrenuo glavu prema princu, a onda potrčao prema
najneravnijem dijelu visoravni, gdje su rudari bili podigli samo jednu rudarsku kolibu.
Ramzes potrča da uhvati bjegunca.
‘‘ Stani!
Čovjek je ubrzao, Ramzes također. Princ je bio brži i sustigao je čudnu osobu prije
nego što je ova uspjela skliznuti niz strminu. Princ se baci na njega i zgrabio ga za noge,
kradljivac je pao, ali nije ispustio svoj teret, već je podigao jedan kamen lijevom rukom I
pokušao razbiti glavu napadača. Ramzes ga je udario laktom u grlo,i bjegunac je ostao bez
zraka. Ipak se je nekako uspio pridići, ali je izgubi ravnotežu i pao unatrag. Začuo se bolan
krik, za njim još jedan, a onda kotrljanje tijela niz stijene, dok se najzad nije zaustavilo u
podnožju padine.
Kada je Ramzes stigao do njega, bjegunac je već bio mrtav, ali je i dalje stiskao na
grudima vreću punu tirkiza.
Kradljivac nije bio neznanac, već vozač dvokolice koji je, tijekom lova u pustinji,
natjerao Ramzesa u zamku koja ga je skoro stajala života.

26

Nitko od rudara nije poznavao lopova, prvi put je bio među njima i nije se ni s kim
zbližio. Izdržljiv u radu, provodio je sate i sate u najnepristupačnijim dijelovima rudnika i
tako stekao poštovanje svojih kolega.
Krađa tirkiza bio je prijestup za koji su se izricale teške kazne, ali, nije se pamtilo da
je neki rudar počinio takvo nedjelo. Nitko iz ekspedicije nije žalio smrt krivca, zakon
pustinje mu je dodijelio pravednu kaznu. Kako je načinio ozbiljan grijeh, vozača dvokolice
su pokopali bez obreda, njegova usta i oči neće se otvoriti na drugom svijetu, neće biti u
stanju proći dugačak niz odaja i postat će plijen Proždrljive zmije.
‘‘ Tko je dao posao ovom čovjeku? ‘‘ upitao je Ramzes Mojsija.
Židov je počeo pretraživati svoj popis.
‘‘ Ja.’’
‘‘ Kako ti?’’
 ‘‘ Upravitelj harema ponudio mi je nekoliko radnika koji su bili sposobni za ovaj
posao, ja sam samo potpisao radni ugovor.’’
Ramzes je odahnuo.
‘‘Taj kradljivac je bio vozač dvokolice koji me je navukao u smrtnu klopku.’’
Mojsije je problijedio.
‘‘ Nisi valjda pomislio...’’
‘‘ Niti trenutka, ali i ti si upao u zamku.’’
‘‘Misliš na upravitelja harema? On je običan slabić koji se prestraši kod najmanje
neugodnosti.’’
‘‘ Utoliko ga je netko lakše podmitio, jedva čekam da se vratim u Egipat, Mojsije, i
saznam tko se krije iza ovog zločinca.’’
‘‘ Nisi li odustao od puta ka vlasti?’’
‘‘ Nije riječ o tome, ja tražim istinu.’’
‘‘ Čak i ako ti se ona ne dopadne?’’
‘‘ Zar možda raspolažeš s podacima koji su meni nepoznati?’’
‘‘ Ne, kunem ti se. Ali tko bi se usudio okomiti na faraonovog mlađeg sina?’’
‘‘ Možda takvih ima više nego što ti zamišljaš.’’
‘‘ Ako postoji zavjera, njen kolovoda će ostati van našeg domašaja.’’
‘‘Zar ti, Mojsije, tako lako odustaješ?’’
‘‘ Ta besmislica nas se ne tiče, kako nećeš naslijediti Setija, tko bi ti još htio
naškoditi?’’
Ramzes nije povjerio prijatelju sadržaj svojih razgovora s ocem, nisu li oni
predstavljali tajnu koju je trebalo čuvati, sve dok ne otkrije njeno značenje?
‘‘ Hoćeš li mi pomoći, Mojsije, ako mi budeš potreban?’’
‘‘ Kako uopće možeš tako nešto i pitati?’’
Unatoč nemilom događaju, Seti nije izmijenio predviđeni plan pohoda. Kada je kralj
procijenio da je broj tirkiza izvađenih iz planine dovoljan, dao je znak za povratak u
Egipat.

Načelnik dvorskog osiguranja odjurio je u kraljičine odaje za primanje, Tujin glasnik

mu nije dozvolio bilo kakvo oklijevanje, pa je morao odmah odgovoriti na poziv velike
kraljevske supruge.
 ‘‘ Evo me, Veličanstvo.’’
‘‘ Što je s vašom istragom?’’
‘‘ Ali... ona je završena!’’
‘‘ Zaista!’’
‘‘ Nemoguće je bilo što više saznati.
‘‘ Pređimo na tog vozača dvokolica. Mislite li da je mrtav?’’
‘‘ Ah, taj nesretnik...’’
‘‘ Kako je taj mrtvac smogao snage otići u rudnike tirkiza i tamo krasti drago
kamenje?’’
Načelnik osiguranja se sav zgrčio.
‘‘ To je... to je nemoguće!’’
‘‘ Da me možda ne optužujete da sam luda?’’
‘‘ Veličanstvo!’’
‘‘ Moguća su dva rješenja, ili ste podmićeni ili nesposobni. Ili i jedno i drugo.’’
‘‘ Veličanstvo...’’
‘‘ Pravili ste me budalom.’’
Ugledni činovnik se bacio pred kraljičine noge.
‘‘ Bio sam zloupotrebljen, lagali su mi, obećavam vam...’’
‘‘ Mrzim ulizice, tko vas je podmitio da nas izdate?
U nepovezanom govoru načelnika osiguranja, razotkrila se izrazita nesposobnost
čija se ozbiljnost sve do tada prikrivala iza vela lažne dobrodušnosti. Iz straha da ne izgubi
radno mjesto, nije se usudio iskoraciti izvan svog zaštićenog kruga, uvjeren da je dobro
postupio, počeo je vladaricu preklinjati za milost.
‘‘ Imenujem vas za vratara vile mog starijeg sina, potrudite se da barem tamo
rastjerate štetočine.’’
Činovnik se je počeo ponizno zahvaljivati, dok je velika kraljevska supruga već bila
napustila odaje za primanje.

Dvokolice s Ramzesom i Mojsijem uletjele su poput vjetra u dvorište harema Mer Ur

na koje su gledali uredi uprave, dvojica prijatelja naizmjence su upravljala kolima, trudeći
se pokazati što veću spretnost i snagu. Nekoliko puta su mijenjali konje i gotovo preletjeli
put koji je vodio od glavnog grada do harema.
 Takav bučan dolazak narušio je spokoj ustanove, pa se stoga u dvorištu odmah
pojavio upravitelj kojeg su trgnuli iz popodnevnog sna.
‘‘ Jeste li poludjeli? Nije vam ovo vojarna!’’
‘‘ Velika kraljevska supruga povjerila mi je jedan zadatak ‘‘ priopćio mu je Ramzes.
Upravitelj harema nervozno je spustio ruke na okrugli trbuh.
‘‘ A, tako... Ali, čime ona opravdava ovoliku galamu?’’
‘‘ Moramo riješiti jedan hitan slučaj.’’
‘‘ Ovde, na imanju koje je pod mojom nadležnosti?’’
‘‘ Upravo ovdje, a taj hitan slučaj ste vi.’’
Mojsije potvrdno klimnu glavom, upravitelj harema ustuknu dva koraka.
‘‘To je, bez sumnje, neka greška.’’
‘‘ Vi ste me naveli da uzmem u službu zločinca za pohod u rudnike tirkiza ‘‘ reče
Židov.
‘‘ Ja? Vi buncate!’’
‘‘ Tko vam ga je preporučio?’’
‘‘ Ne znam o kome govorite.’’
‘‘ Pogledajmo u vašu arhivu ‘‘ zatražio je Ramzes. ‘‘ Imate li pismeni nalog?’’
‘‘ Hoće li kraljičin pečat biti dovoljan?’’
Uglednik je odustao od daljnje borbe, Ramzes je gorio od nestrpljenja i bio uvjeren
da je nadomak cilja. Iako je izgledao suzdržaniji, Mojsije nije osjećao ništa manju strast,
uzbuđivala ga je pomisao da će vidjeti kako istina odnosi pobjedu.
Dosje kradljivca tirkiza donio im je razočaranje,čovjek se nije prijavio kao vozač
dvokolice, već kao iskusan rudar koji je sudjelovao u više pohoda i boravio u Mer Uru da bi
proizvođačima nakita prenio znanje o brušenju tirkiza. Stoga je upravitelj, čim je Mojsije
dobio novu dužnost, pomislio da bi ovog radnika mogao uključiti u grupu kojom je
rukovodio mladi Židov.
Uglednik je očito bio zloupotrijebljen. Kako su konjušar i vozač dvokolice bili mrtvi
prekinut je i trag koji je vodio do organizatora zavjere.
Već skoro dva sata Ramzes je gađao iz luka, probijajući metu za metom. Potiskivao je
ljutnju u sebi i trudio se usredotočiti na cilj, sakupiti i sačuvati snagu umjesto da je uludo
rasipa. Kad su ga mišići zaboljeli, otišao je na dugo usamljeno trčanje kroz vrtove i
voćnjake harema. Previše zbrkanih misli mu se motalo po glavi, kada se luckasti majmun
koji boravi u glavi ovoliko vrpolji, samo ga je ludi tjelesni napor mogao umiriti.
 Princ nije znao za umor. Njegova dadilja koja ga je dojila pune tri godine, nikada nije
hranila tako robusno dijete, nikada se nije razbolio, podnosio je podjednako dobro i
hladnoću i vrućinu, spavao je kao janje i jeo s vučjim apetitom. Od desete godine već se
nazirala njegova buduća atletska figura koja se oblikovala svakodnevnim vježbanjem.
Dok je prolazio stazom omeđenom metlikama, učinilo mu se da čuje zvukove koji
nisu dolazili iz grla neke ptice. Stao je i pažljivo oslušnuo.
Bio je to čaroban ženski glas, nečujno se prikrao dok je nije ugledao. U hladu vrbe,
Nefertari je vježbala jednu melodiju na lutnji koja je bila donijeta iz Azije. Njezin nježan
glas, sladak poput voća, stapao se s povjetarcem koji je plesao po lišću drveća. Desno od
mlade žene nalazila se pisarska pločica prekrivena brojkama i geometrijskim figurama.
Njena ljepota bila je gotovo nestvarna, Ramzes se u jednom trenutku zapitao sanja li.
‘‘ Dođite... Zar se bojite glazbe? ‘’
Razmaknuo je grane žbunja iza kojeg se skrivao.
‘‘ Zašto ste se skrivali?’’
‘‘ Zato što...’’
Nije mogao smisliti nikakvo opravdanje, ona se nasmijala njegovoj zbunjenosti.
‘‘ Potpuno ste mokri od znoja, bili ste na trčanju?’’
‘‘ Nadao sam se da ću ovdje otkriti ime čovjeka koji me je pokušao ubiti.’’
Osmijeh se izgubio s lica Nefertari, i njezina je ozbiljnost očarala Ramzesa.
‘‘ Dakle niste uspjeli.’’
‘‘ Nažalost, nisam.’’
‘‘ Je li izgubljena svaka nada?’’
‘‘ Bojim se da jest.’’
‘‘ Vi nećete odustati.’’
‘‘ Kako znate?’’
‘‘ Zato što vi nikad ne odustajete. ‘’
Ramzes se nagnuo nad pločicu.
‘‘ Zar studirate matematiku?’’
‘‘ Izračunavam omjere.’’
‘‘ Namjeravate li postati geometar?
‘‘ Volim stjecati znanja, ne misleći na korist.’’
‘‘ Zar se ponekad ne poželite zabaviti?’’
 ‘‘ Radije sam sama.’’
‘‘ Nije li to surov izbor? ‘’
Zeleno plave oči su postale stroge.
‘‘ Nisam vas želio uvrijediti, oprostite mi.’’
Na neupadljivo namazanim usnama se pojavio smiješak oprosta.
‘‘ Namjeravate li duže vrijeme ostati u haremu?’’
‘‘ Ne, već sutra se vraćam Memphis.’’
‘‘ S čvrstom namjerom da otkrijete istinu, zar ne?’’
‘‘ Zar mi se to može zamjeriti?’’
‘‘ Zar je nužno da se toliko izlažete opasnosti?’’
‘‘ Želim istinu, Nefertari, i uvijek ću željeti isto, koliko god me to izlagalo
neugodnostima.’’
Učinilo mu se da u njezinim očima vidi podršku.
‘‘ Kada dođete u Memphis, volio bih vas pozvati na večeru.’’
‘‘ U haremu moram ostati još nekoliko mjeseci, kako bih usavršila svoja znanja,
nakon toga se vraćam u svoj kraj.’’
‘‘ Čeka li vas tamo zaručnik?’’
‘‘ Previše ste radoznali.++
Ramzes se glupo osjećao, zbunjivala ga je ta mlada žena, toliko spokojna i odlucna.
‘‘ Želim vam svaku sreću, Nefertari.’’

27

Stari diplomat je bio ponosan što je uspješno služio svojoj zemlji dugi niz godina i
mudrim savjetima pomogao trojici faraona da naprave vrlo malo grešaka u vanjskoj
politici, cijenio je razboritost sadašnjeg faraona Setija koji se više brinuo o miru nego o
ratničkim podvizima bez budućnosti.
Uskoro će se povući i započeti spokojno živjeti u Tebi, nedaleko od hrama u
Karnaku, pod okriljem obitelji koju je toliko zanemarivao za svojih brojnih putovanja.
Nekoliko posljednjih dana donijeli su mu novu radost, počeo je podučavati mladog Ašu
koji je posjedovao iznimnu nadarenost. Mladić je brzo učio i pamtio sve što je bilo bitno.
Kada se vratio s Velikog juga gdje je obavio jedan težak obavještajni zadatak s izuzetnim
uspjehom, došao je svojom voljom na dodatnu poduku. Visoki činovnik ga je odmah
prihvatio kao sina, ne samo da je odlučio prenijeti mu teorijsko znanje već ga je počeo
upoznavati sa stupnjevima hijerarhije i otkrivati vještinu komuniciranja koja se samo
iskustvom može steći. Ponekad bi Aša preduhitrio njegovu misao, njegova procjena
međunarodne situacije objedinjavala je izoštreni smisao za realnost i dar predviđanja.
Tajnik mu je najavio posjet Henara koji je ponizno zamolio za razgovor. Faraonovog
starijeg sina i izabranog nasljednika nikako nije mogao ispratiti kao nepoželjnog gosta,
stoga, usprkos velikom umoru, visoki činovnik je primio tog taštog i oholog mladića
okruglog lica. Sitne oči boje kestena su, međutim, ukazivale na istinsku prisutnost duha,
svatko tko bi ga smatrao beznačajnim protivnikom strašno bi pogriješio.
‘‘ Vaš dolazak mi čini čast.’’
‘‘ Ja prema vama osjećam veliko divljenje ‘‘ izjavio je srdačno Henar.
‘‘ Svi znaju da vi podržavate azijsku politiku mog oca.’’
‘‘ Možda ipak pretjerujete, faraon sam odlučuje.’’
‘‘ Zahvaljujući vašim pouzdanim izvješćima.’’
‘‘ Diplomacija je težak zanat, ja u svom poslu samo dajem sve od sebe.’’
‘‘ S mnogo uspjeha.’’
‘‘ Onda kad su mi bogovi naklonjeni, mogu li vas poslužiti blagim pivom?’’
‘‘ Prihvaćam sa zadovoljstvom.’’
Dva su muškarca sjela u sjenu vrta kroz koji je vjetar donosio svježinu. Siva je mačka
skočila u krilo starog diplomata, sklupčala se i zaspala.
Sluga je donio dva pehara napunjena lakim, rijetkim pivom, te se odmah udaljio.
‘‘ Zar vas moj posjet nije iznenadio?’’
‘‘ Malo jest, priznajem.’’
‘‘ Želio bih da ovaj razgovor ostane u tajnosti.’’
‘‘ Možete biti mirni.’’
Henar se zamislio, starog diplomata je ovo prilično zabavljalo. Koliko su puta njemu
nasuprot sjedili molitelji s namjerom da nekako iskoriste njegove usluge? Ovisno od
okolnosti, on bi im ili pomagao ili obeshrabrivao. Godilo mu je da kraljev sin pokazuje
toliko snishodljivosti.
‘‘ Po onome što se priča, namjeravate se povući.’’
‘‘ Ja to ne krijem, za godinu ili dvije, kada se s time bude suglasio kralj, povući ću se
iz službe.’’
‘‘ Nije li to šteta?
 ‘‘ Umor me sustiže, godine mi postaju teret.’’
‘‘ Nagomilano iskustvo neprocjenjivo je blago.’’
‘‘ Zato ga prenosim na mlađe kao što je Aša, sutra će oni služiti našoj vanjskoj
politici.’’
‘‘ Odobravate li u potpunosti Setijeve odluke? Stari diplomat je osjetio nelagodu.’’
‘‘ Ne razumijem dobro vaše pitanje.’’
‘‘ Je li naše neprijateljstvo prema Hetitima još uvijek opravdano?’’
‘‘ Vi ih slabo poznajete.’’
‘‘ Zar oni ne žele s nama trgovati?’’
‘‘ Hetiti se žele dočepati Egipta i nikada od te namjere neće odustati, ne postoji druga
mogućnost obrane osim politike koju vodi kralj.’’
‘‘ A ako bih ja predložio drugačiju?’’
‘‘ Razgovarajte o tome sa svojim ocem, a ne sa mnom.’’
‘‘ Ja želim razgovarati baš s vama, a ne s nekim drugim.’’
‘‘ Iznenađujete me.’’
‘‘Obavještavajte me podrobno o azijskim kneževinama i pokazat ću vam svoju
zahvalnost.’’
‘‘ Nemam na to pravo, svaka riječ koja se izgovori na savjetovanjima mora se čuvati
u tajnosti.’’
‘‘ Upravo me te riječi i zanimaju.’’
‘‘ Nemojte tražiti previše.’’
‘‘ Sutra ću vladati ja, imajte to u vidu. ‘’
Stari diplomat se zajapurio.
‘‘ Je li to prijetnja?’’
‘‘ Još uvijek se niste povukli, vaše iskustvo mi je neophodno potrebno, ja sam taj koji
će sutra voditi politiku zemlje. Postanite moj tajni saveznik, nećete požaliti.’’
Stari diplomat nije imao običaj pokazivati ljutnju, ovog puta osjetio se toliko
povrijeđenim da je planuo.
‘‘ Ma tko vi bili, vaši zahtjevi su neprihvatljivi! Kako stariji faraonov sin može i
pomisliti da izda svog oca?’’
‘‘ Smirite se, molim vas.’’
 ‘‘ Ne, neću se smiriti! Vaše ponašanje je nedostojno budućeg vladara, vaš otac o
ovome mora biti izvješćen.’’
‘‘ Zaustavite se prije no što odete predaleko.’’
‘‘ Odlazite odavde!’’
‘‘ Zaboravljate s kime razgovarate.’’
‘‘ Razgovaram s jednim gnjusnim stvorenjem!’’
‘‘ Zahtijevam od vas da o ovome šutite.’’
‘‘ Ne računajte na to.’’
‘‘ U tom slučaju, moram vas spriječiti da govorite.’’
‘‘ Mene, spriječiti...
Stari je diplomat počeo isprekidano disati, podigao je ruku ka srcu i stropoštao se na
zemlju. Henar je odmah pozvao sluge koje su odnijele uglednika do postelje i smjesta
pozvale liječnika. Ovaj je bez razmišljanja utvrdio smrt uslijed iznenadnog srčanog udara.
Henar je imao sreće, njegov nepromišljeni korak sretno se završio.

Lijepa Izet se uvrijedila.

Zatvorila se je u vilu svojih roditelja, odbijala primiti Ramzesa, izgovarajući se
umorom koji je oduzimao svježinu njezinom licu, ovoga puta, princ će morati platiti za sve
iznenadne odlaske i duga odsustva. Iza zavjese na prvom katu, prisluškivala je razgovor
između sobarice i ljubavnika.
‘‘ Prenesite svojoj gospodarici moje želje za njezinim brzim ozdravljenjem ‘‘ reče
Ramzes ‘‘ i izvijestite ju da više neću dolaziti.’’
‘‘ Ne! ‘‘ kriknu mlada žena.
Razmaknula je zavjesu, sjurila se niz stepenice i bacila se u naručje svom ljubavniku.
‘‘ Izgleda da se mnogo bolje osjećaš.’’
‘‘ Nemoj više nestajati, jer ću se stvarno razboljeti.’’
‘‘ Od mene tražiš da se odbijem pokoriti kralju.’’
‘‘ Ti pohodi su mi nepodnošljivi... Kad tebe nema, ja se dosađujem.’’
‘‘ Nije valjda da si odbijala pozive na prijeme?’’
‘‘Ne, ali stalno moram odbijati udvaranja mladih plemića, kad bi ti bio tu, ostavili bi
me na miru.’’
‘‘ Ponekad se ne putuje uzalud.’’
 Ramzes se odmaknuo i pružio mladoj ženi jednu kutijicu, oči su joj se raširile u
iznenađenju.
‘‘ Otvori je.’’
‘‘ Je li to zapovjed?’’
‘‘ Učini kako želiš.’’
Lijepa. Izet je podigla poklopac, ono što je unutra ugledala izmamilo joj je uzvik
divljenja.
‘‘ Ovo je za mene?’’
‘‘ S dopuštenjem vođe pohoda.’’
Ushićeno ga je poljubila.
‘‘ Stavi mi je oko vrata.
Ramzes je poslušao, ogrlica od tirkiza je bila zaslužna da zelene oči mlade žene sjaje
od zadovoljstva. Sada će u sjenu baciti sve svoje suparnice.

Ameni je nastavljao potragu po smetlištima, s tvrdoglavošću koju nijedno

razočaranje nije pokolebalo.Prethodnog dana je pomislio da je na pragu otkrića nekoliko
ključnih podataka o tom mutnom poslu. Činilo mu se da će konačno povezati adresu
radionice s imenom vlasnika, ali se je morao razočarati. Natpis je bio nečitak, neka slova su
nedostajala.
Ova potraga za nemogućim nije spriječila mladog pisara da savjesno obavlja posao
osobnog tajnika, Ramzesu je stizalo sve više pošte na koju je trebalo odgovoriti, pristojno i
s riječima primjerenim za svaki pojedinačan slučaj. Bilo mu je važno da prinčev ugled
bude besprijekoran, pa je doradio i izvješće o putovanju u rudnike tirkiza.
‘‘ Tvoj ugled raste ‘‘ primijetio je Ramzes.
‘‘ Ne zanimaju me prazne priče.’’
‘‘ Mnogi misle da zaslužuješ bolje radno mjesto.’’
‘‘ Zarekao sam se da ću tebi služiti.’’
‘‘ Misli na svoju karijeru, Ameni.’’
‘‘ Ona je već određena.
Ovo odano prijateljstvo ispunjavalo je radošću prinčevo srce, hoće li ga biti
dostojan? Ameni mu je vlastitim držanjem zabranjivao osrednjost.
‘‘ Jesi li napredovao s istragom?’’
‘‘ Ne, ali ne gubim nadu. A ti?’’
 ‘‘ Unatoč kraljičinoj pomoći, nema suvislog traga.’’
‘‘ Postoji jedno ime koje se nitko ne usuduje izgovoriti ‘‘ reče Ameni.
‘‘ S razlogom, ne misliš li? Bila bi teška pogreška ako bi nekoga optužili bez dokaza.’’
‘‘ Volim ćuti kada tako govoriš, znaš li da sve više postaješ nalik Setiju?’’
‘’ Ja sam mu sin.’’
‘‘ I Henar je... Ipak, čovjek bi se mogao zakleti da ste različita roda.’’
Ramzes je bio nervozan. Zašto je Mojsije, baš kada se trebao vratiti u harem Mer Ur,
pozvan na dvor? Njegov prijatelj nije napravio nijednu grešku tijekom pohoda, što više,
rudari i vojnici hvalili su iznimnu sposobnost mladog voditelja opskrbe i izrazili želju da se
i ostali voditelji tako savjesno ponašaju. Ali, ogovaranja i klevete nisu prestajali kružiti,
možda je Mojsijeva omiljenost izazvala zavist nekog nesposobnjakovica na visokom
položaju.
Ameni je mirno pisao.
‘‘ Zar nisi zabrinut?’’
‘‘ Ne za Mojsija. On je tvojeg kova, iskušenja ga ne mogu slomiti, samo će ga
očvrsnuti.’’
Ovo objašnjenje nije umirilo Ramzesa, karakter Židova bio je tako snažan da će
izazvati više ljubomore nego poštovanja.
‘‘ Umjesto da se živciraš ‘‘ savjetovao ga je Ameni ‘‘ bilo bi bolje da pročitaš
posljednje kraljeve odluke.’’
Princ se primio posla, ali se s mukom usredotočio na čitanje dokumenata, desetak
puta je ustajao i šetao po terasi, te se vraćao za stol. Nešto prije podneva, ugledao je
Mojsija kako izlazi iz upravne zgrade u koju je bio pozvan, kako nije imao strpljenja, sjurio
se niz stepenice i potrčao mu u susret.
Židov je izgledao smeteno.
‘‘ Pričaj!’’
‘‘ Nude mi mjesto nadzornika kraljevskih gradilišta.’’
‘‘ Znači, gotovo je s haremom?’’
‘‘Sudjelovat ću u izgradnji palaća i hramova, te putovati iz grada u grad kako bih
nadgledao radove, po uputama jednog graditelja.’’
‘‘ Jesi li prihvatio?’’
‘‘ Nije li to primamljivije od mirnog života u haremu?’’
‘‘ Pa onda, dobio si promaknuće! Asa je u gradu, Setau također, večeras slavimo.’’
 28

Nekadašnji učenici Kapa provodili su uzbudljivu večer, zavodljive plesačice, vino,

meso, slatkiši... Sve je bilo gotovo savršeno. Setau im je ispričao nekoliko zgoda sa zmijama
i otkrio kako osvaja lijepe žene time što ih spašava od gmazova koje bi sam ubacivao u
njihove odaje, takav postupak, iako ga je smatrao pomalo nečasnim, spasio bi ga
beskrajnih uvodnih udvaranja.
Svatko je ispričao svoju sudbinu, Ramzesa je čekala vojska, Amenija pisarska
karijera, Ašu diplomacija, Mojsije će se posvetiti javnim radovima, a Setau svojim dragim
stvorenjima što gmižu zemljom, kada se ponovno sretnu hoće li biti sretni i uspješni?
Setau se povukao prvi, u društvu nubijske plesačice koja mu je upućivala nježne
poglede, Mojsije je morao otići odspavati nekoliko sati prije polaska u Karnak, gdje je Seti
namjeravao otvoriti veliko gradilište, Ameni, kako nije bio naviknut na alkoholna pića,
zaspao je među mekim jastucima. Noć je opojno mirisala.
‘‘ To je čudno ‘‘ reče Aša Ramzesu. ‘‘ Grad izgleda tako spokojan.’’
‘‘ Zar bi trebalo biti drugačije?’’
‘‘ Moja putovanja u Aziju i Nubiju otvorila su mi oči, mi živimo u lažnoj sigurnosti. Na
sjeveru i na jugu, narodi od kojih treba manje ili više strahovati, razmišljaju samo o
jednom, kako da se dočepaju našeg bogatstva.’’
‘‘ Na sjeveru su Hetiti... Ali na jugu?’’
‘‘ Zaboravljaš Nubijce.’’
‘‘ Oni su odavno pokoreni!’’
‘‘ I ja sam to mislio, prije nego što sam tamo otišao i obavio svoj istražiteljski
zadatak. Jezici su se razvezali, čuo sam neke neslužbene priče i približio sam se drugoj
stvarnosti, koja se razlikuje od one koja se predstavlja na dvoru.’’
‘‘ Prilično si tajanstven.’’
Onako nježan i profinjen, Aša nije izgledao stvoren za duga putovanja u
negostoljubive krajeve. Ipak, njegovo raspoloženje se nikada nije mijenjalo, nije podizao
ton i zračio je nepokolebljivom mirnoćom. Njegova unutarnja snaga i pronicljivost
iznenađivali su one koji bi ga podcijenili. U tom trenutku, Ramzes je shvatio da nikada
neće zanemariti mišljenje koje čuje od Aše. Njegova profinjenost je bila krinka, iza
vanjštine nježnog mladića iz visokog društva krila se odlučna osoba puna samopouzdanja.
‘‘ Znaš li da razgovaramo o državnim tajnama?’’
‘‘ To je tvoje područje ‘‘ podrugljivo reče Ramzes.
 ‘‘ Ovoga puta, one te se izravno tiču, zato smatram da, u ime prijateljstva, zaslužuješ
jednu noć prednosti nad Henarom, sutra ujutro on će biti među članovima savjeta koje će
okupiti faraon.’’
‘‘ Zar bi izdao danu riječ zbog moje koristi?’’
‘‘ Ja ne izdajem svoju zemlju, jer sam uvjeren da ti trebaš sudjelovati u ovoj stvari.’’
‘‘ Možeš li biti jasniji?
‘‘ Po mojem mišljenju, suprotno od onoga što tvrde stručnjaci, priprema se pobuna u
jednoj od naših provincija u Nubiji, to neće biti običan pokret nezadovoljstva, već pravi
ustanak koji može izazvati brojne žrtve ako se vojska Egipta hitno ne stavi u pokret.’’
‘‘ Jesi li se usudio ovu nevjerojatnu pretpostavku iznijeti svojim pretpostavljenima?’’
‘‘Izložio sam je u pismenom obliku,navodeći dokaze, ja nisam prorok, samo sam
pronicav.’’
‘‘ Nubijski potkralj i generali optužit će te za ludilo!’’
‘‘ Sigurno, ali faraon i njegovi savjetnici će pročitati moje izvješće.’’
‘‘ Zašto bi oni prihvatili tvoje zaključke?’’
‘‘ Zato što zrcale istinu, nije li ona vodilja našeg vladara?’’
‘‘ Svakako, ali...’’
‘‘ Ne budi nepovjerljiv i spremi se.’’
‘‘ Da se spremim?’’
‘‘ Kad faraon bude odlučio da treba ugušiti pobunu, mislim da će na mjesto događaja
povesti jednog od svojih sinova. To bi trebao biti ti, a ne Henar. Eto prilike o kojoj si sanjao
da se nametneš kao pravi vojnik.’’
‘‘ A ako si se prevario...’’
‘‘ Nema ni govora o tome, budi u zoru pred kraljevskim dvorom.’’

Neuobičajena živost je vladala u krilu dvora gdje je faraon okupio članove savjeta,
koji je bio sastavljen od „devet jedinstvenih prijatelja", generala i nekoliko ministara.
Kralju je razgovor s vezirom obično bio dovoljan, a duže se zadržavao samo na dosjeima
koje je smatrao posebno važnim, ovoga jutra, iako se to ni po čemu nije moglo predvidjeti,
hitno je sazvao savjet u proširenom sastavu.
Ramzes je otišao vezirovom pomoćniku i zatražio da bude primljen kod faraona,
zamolili su ga da pričeka. Kako je Seti mrzio brbljanja, princ je mislio da će vijećanje trajati
kratko, ali nije bilo tako. Ono se nenadano produžilo, pa je prošlo i vrijeme ručka a
sastanak se nije prekidao. Mora da su se članovi savjeta ozbiljno razilazili u mišljenjima, a
kralj nije želio donijeti odluku dok ne bude potpuno siguran da je izabrao pravi put.
 Dok se sunce spuštalo ka zapadu, jedinstveni prijatelji, ozbiljna lica, izašli su iz
dvorane za savjetovanje. Slijedili su ih generali. Četvrt sata kasnije, vezirov pomoćnik
došao je po Ramzesa.
Ali, nije ga primio Seti, već Henar.
‘‘ Želim vidjeti faraona.’’
‘‘ Zauzet je, što želiš?’’
‘‘ Vratit ću se kasnije.’’
‘‘ Ovlašten sam da ti odgovorim, Ramzese, ako odbiješ sa mnom razgovarati stavit ću
to u izvješće. Našem ocu se neće dopasti tvoje ponašanje. Prečesto zaboravljaš da mi
duguješ poštovanje.’’
Ova prijetnja nije na Ramzesa ostavila utisak. Bio je riješen sve staviti na kocku.
‘‘ Zaboravljaš da smo braća, Henare?’’
‘‘ Tvoj i moj položaj...’’
‘‘ Zar nam to zabranjuje prijateljstvo i povjerenje? ‘’
Ove su riječi zbunile Henara pa je njegov glas postao manje osoran.
‘‘ Ne, naravno... Ali ti si tako neumjeren, tako nagao...’’
‘‘ Ja idem svojim putem, a ti svojim, vrijeme zavaravanja je prošlo.’’
‘‘ A... koji je tvoj put?’’
‘‘ Vojska.’’
Henar se primio za bradu.
‘‘ Tamo ćeš biti sjajan, istina je... Zašto si želio vidjeti faraona?’’
‘‘ Da bih se uz njega borio u Nubiji. ‘’
Henar se trgnuo.
‘‘ Tko ti je govorio o ratu u Nubiji? ‘’
Ramzes je ostao miran.
‘‘ Ja sam kraljevski pisar i viši časnik, nedostaje mi imenovanje da se oprobam na
bojnom polju. Hoću da mi ga dodijeliš. ‘’
Henar je ustao, počeo šetati gore dolje prostorijom, a onda ponovno sjeo.
‘‘ Ne računaj na to.’’
‘‘ Zašto?’’
‘‘ Suviše je opasno.’’
 ‘‘ Zar ti brineš za moje zdravlje?’’
‘‘ Član kraljevske obitelji ne smije se nepromišljeno izlagati opasnosti.’’
‘‘ Neće li faraon osobno biti na čelu naših jedinica? ‘‘
‘’Nemoj navaljivati, tebi tamo nije mjesto.’’
‘‘ Naprotiv!’’
‘‘ Moja odluka je neopoziva.’’
‘‘ Žalit ću se ocu.’’
‘‘ Nemoj izazivati skandal, Ramzese, zemlja ima važnijih poslova od gubljenja
vremena na dvorske sukobe.’’
‘‘ Prestani mi stajati na putu, Henare. ‘’
Okruglo lice prijestolonasljednika se ukočilo.
‘‘ Za što me to optužuješ?’’
‘‘ Je li moje imenovanje u vojsku odobreno?’’
‘‘ O tome će kralj odlučiti.’’
‘‘ Na tvoj prijedlog...’’
‘‘ Moram razmisliti.’’
‘‘ Učini to brzo.’’

Aša je razgledavao oko sebe. Prostrana soba, dva prozora tako vješto postavljena da
je kroz njih uvijek puhao svjež zrak, zidovi i tavanica ukrašeni cvjetnim motivima i
geometrijskim oblicima crvene i plave boje, nekoliko stolica, nizak stol, asure dobre
kvalitete, škrinje za odlaganje spisa, ormar za papiruse... Ured koji su mu dodijelili u
Ministarstvu vanjskih poslova izgledao mu je sasvim pristojno, dok ne dobije bolji. Tako
mladi činovnici koji su mogli uživati toliku udobnost bili su rijetki.
Aša je izdiktirao poštu svom tajniku, primio kolege, nestrpljive da upoznaju osobu
koju je Ministarstvo smatralo izuzetnom osobom. Potom je dočekao Henara, koji je želio
upoznati svakog novog činovnika kojem se smiješila svijetla budućnost.
‘‘ Jeste li zadovoljni?’’
‘‘ Bio bih i s manjim.’’
‘‘ Kralj je visoko ocijenio vaš rad.’’
‘‘ Nadam se da će Njegovo veličanstvo uvijek biti zadovoljno mojom odanošću.’’
Henar je zatvorio vrata ureda i tiho progovorio.
 ‘‘ I ja sam veoma zadovoljan vašim radom, zahvaljujući vama, Ramzes je naglavačke
uletio u zamku. Njegov jedini san je boriti se u Nubiji! Naravno, da bih ga još više izazvao,
prvo sam odbio njegove zahtjeve, a onda sam polako počeo popuštati.’’
‘‘ Je li njegovo imenovanje odobreno?’’
‘‘ Faraon će pristati da ga povede u Nubiju kako bi mu pružio priliku da se prvi put
bori, Ramzes ne zna da su Nubijci izuzetno opasni ratnici i da se sadašnja pobuna može
pretvoriti u pokolj. Šetnja u rudnike tirkiza uzburkala mu je krv i već sebe smatra
iskusnim borcem. Njemu samom nikada ne bi palo na pamet poći u rat, nismo li lukavo
postupili, dragi moj?’’
‘‘ Nadam se.’’
‘‘ A da porazgovaramo o vama, Aša? Nisam nezahvalan, a vi se sjajno služite svojim
darom za diplomaciju. Malo strpljenja, dva do tri odlicna izvješća koji će biti zapaženi i
promaknuća će uslijediti jedno za drugim.
‘‘ Moja jedina želja je služiti svojoj zemlji.’’
‘‘ I moja, naravno, ali visok položaj omogućuje da se bolje dokažete. Zanima li vas
Azija?
‘’Nije li ona povlašteno područje naše diplomacije?’’
‘‘ Egiptu su potrebni stručnjaci vaših sposobnosti. Obrazujte se, učite, slušajte i
budite mi odani, nećete požaliti.’’
Asa se naklonio.

Iako narod Egipta nije volio oružane sukobe, Setijev odlazak u Nubiju nije izazvao
posebnu zabrinutost, kako se crnačka plemena mogu oduprijeti moćnoj i dobro
organiziranoj vojsci? Taj pohod je više nalikovao policijskoj akciji nego pravom ratnom
sukobu. Kada budu dostojno kažnjeni, pobunjenici se neće tako brzo oporaviti, a Nubija će
ponovo postati mirna provincija.
Zahvaljujući Ašinom uznemirujučem izvješću, Henar je znao da će Egipćani naići na
snažan otpor. Ramzes će s mladalačkom lakomislenošću pokušati dokazati svoju hrabrost,
u prošlosti, nubijske su strijele i sjekire znale doći glave neopreznih vojnika koji su se
suviše razmetali svojom nadmoćnošću. Uz malo sreće, i Ramzes će napraviti istu pogrešku.
Život se smiješio Henaru, u igri za vlast, raspoređivao je figure tako da dobije partiju.
Faraona su toliki poslovi iscrpljivali, u bliskoj budućnosti bit će primoran starijeg sina
postaviti za regenta i dati mu više samostalnosti. Preostalo mu je samo da pazi na vlastito
ponašanje, obuzda nestrpljivost i radi u potaji, to je bio ključ uspjeha.
 Ameni je trčao sve do glavnog pristaništa Memphisa. Nenaviknut na fizički napor,
sporo je napredovao i jedva sebi krčio put kroz gomilu koja je na dokove došla ispratiti
vojnike. Kopajući po novom smetlištu otkrio je važan trag, čak možda i presudan.
Zvanje Ramzesovog tajnika omogućilo mu je prolaz kroz lančani sustav osiguranja,
na dokove je ipak stigao sav zadihan.
‘‘ Gdje se nalazi prinčeva lađa?’’
‘‘ Već je isplovila ‘‘ odgovorio je jedan časnik.

29

Krenuvši iz Memfisa, dvadeset četvrtog dana drugog zimskog meseca, osme godine
Setijeve vladavine, egipatska vojska je vrlo brzo napredovala prema jugu. Vojnici su u
Asuanu napustili bojne brodove, da bi se ponovno ukrcali iza grebena prve katarakte,
vodostaj Nila u to doba je dozvoljavao prolaz kroz opasne tjesnace, ali faraon je ipak
odlučio koristiti lađe koje su bile pogodne za uzvodnu plovidbu prema Nubiji.
Ramzes je bio ushićen. Imenovan za vojnog pisara, upravljao je pohodom pod
neposrednim zapovjedništvom svog oca, stoga je bio zajedno s njim na istoj lađi u obliku
polumjeseca čiji su krajevi znatno stršili iznad vode, dva kormila, jedno s lijeve, drugo s
desne strane, omogućavali su lako i brzo upravljanje. Ogromno jedro, podignuto na visoki
jarbol, nadimalo se na jakom sjevernom vjetru, posada je često provjeravala koliko je užad
bila zategnuta.
Na sredini se nalazila velika kabina podijeljena na više odaja i ureda, blizu pramca i
krme, nalazile su se druge, manje kabine namijenjene kapetanu i dvojici kormilara. Na
kraljevskoj lađi, kao i na ostalim lađama ratne flote, vladalo je veselo raspoloženje,
mornari i vojnici su se osjećali kao da su krenuli na bezopasan izlet, a nitko od časnika se
nije trudio da ih u tome razuvjeri. Svi su bili upoznati s kraljevim naredbama, ne smije se
vršiti nasilje nad narodom, nikoga ne smiju prisiljavati da im se pridruži, vojnici se moraju
pristojno ponašati, i nikoga ne smiju uhititi bez jasnog razloga. Bilo je poželjno da prolazak
vojske ulije strah u pobunjeni narod i povrati poštovanje utvrđenog poretka, ali je bilo
neprihvatljivo da ih se poistovjeti s nasiljem i pljačkom. Oni koji ne budu poštovali kodeks
časti biti će strogo kažnjeni.
Nubija je očarala Ramzesa i on tijekom čitavog putovanja nije napuštao pramac lađe,
pustinjski brežuljci, otočići od granita, tanka traka zelenila koja je odolijevala pustinji,
nebo jasno plave boje sačinjavali su prizor vatre i beskraja koji mu je osvojio dušu. Krave
su drijemale na obalama, nilski konji u vodi, ružičasti flamingosi i laste nadlijetale su
palme u kojima su se igrali pavijani. Ramzes se na prvi pogled zaljubio u ovaj divlji kraj,
bio je nalik njemu samom, gorio je istim neukrotivim plamenom.
Od Asuana do druge katarakte, egipatska je vojska prošla kroz mirni predjel,
zaustavili su se u blizini sela u kojima se spokojno živjelo i ponudili im namirnice i stvari
za kućanstvo. Ova provincija, zvana Uauat, koja je odavno pokorena, prostirala se kroz tri
stotine pedeset kilometara. Ramzes je bio kao u snu, ozaren, sretan, toliko je ova zemlja
bila bliska njegovom srcu.
Iz sna se probudio kada je ugledao nevjerojatnu građevinu, ogromnu tvrđavu Buhen,
sa zidovima od cigala, visokim jedanaest metara i širokim pet metara, sa njezinih
četvrtastih kula, koje su bile ravnomjerno raspoređene po zupčastom bedemu, egipatski
izvidnici nadzirali su drugu kataraktu i njezinu okolinu. Nijedan nubijski napad nije mogao
probiti mnoštvo utvrda od kojih je Buhen bila najveća, ovdje je tri tisuće vojnika stalno
boravilo I preko mnogobrojnih glasnika održavalo vezu s Egiptom.
Seti i Ramzes su u utvrdu ušli na glavni ulaz, koji je bio okrenut prema pustinji,
zatvarala su ga dvoja masivna vrata povezana drvenim mostom, niti jedan napadač ne bi
živ prošao pod kišom strijela, kopalja i kamenja izbačenog iz pracki. Ispusti na bedemu s
tri zupčasta otvora bili su tako raspoređeni da se protivnik nalazio u unakrsnoj vatri i nije
imao nikakve izglede da se izvuče.
Dio vojnika primljen je u gradić koji se razvio u podnožju tvrđave, vojarna, otmjene
kuće, skladišta i radionice, tržnica, sanitarni čvor, činili su život podnošljivim. Vojska je
rado prihvatila nekoliko sati odmora prije prelaska u drugu nubijsku provinciju, zemlje
Kush, za sada, dobro raspoloženje se nije mijenjalo.
Zapovjednik tvrđave primio je kralja i njegovog sina u svečanoj dvorani Buhena, u
kojoj je dijelio pravdu, nakon što bi njegove odluke odobrio vezir. Ugledne goste poslužili
su svježim pivom i datuljama.
‘‘ Čujem da je potkralj Nubije odsutan? ‘‘ pitao je Seti.
‘‘ Ne bi se trebao dugo zadržati na putu, Veličanstvo.’’
‘‘ Možda je promijenio mjesto boravka?’’
‘‘ Ne, Veličanstvo, želio se je osobno uvjeriti kakvo je stanje u zemlji Irem, južno od
treče katarakte.’’
‘‘ Stanje? Htjeli ste reći pobuna. ‘’
Zapovjednik je izbjegao Setijev pogled.
‘‘ Mislim da je to prejaka riječ.’’
‘‘ Zar je potkralj putovao tako daleko samo da zaustavi nekoliko prijestupnika?’’
‘‘ Ne, Veličanstvo, mi u potpunosti držimo kontrolu nad ovim područjem...’’
‘‘ Zbog čega već nekoliko mjeseci vaša izvješća umanjuju stvarnu opasnost?’’
‘‘ Ja samo pokušavam biti objektivan, istina je da su Nubijci iz provincije Irem
pomalo nemirni, ali...’’
‘‘ Pomalo nemirni? Dva napada na karavane, osvojen bunar, ubojstvo obavještajnog
časnika....?’’
 ‘‘ Znali smo doživjeti i gore stvari, Veličanstvo.
‘‘ Znam, ali tada smo izrekli i primijenili odgovarajuće kazne. Ovoga puta, potkralj i
vi osobno niste bili u stanju zaustaviti krivce, koji zbog izostanka kazne vjeruju kako su
izvan domašaja pravde i spremaju se izazvati pravi ustanak.’’
‘‘ Moj zadatak je samo osigurati obranu ‘‘ usprotivio se zapovjednik. ‘‘ Nijedan
pobunjeni Nubijac neće nogom kročiti preko granice naših utvrda.
Seti se tek sada razljutio.
‘‘ Zar ovo znači kako bismo pobunjenicima trebali prepustiti zemlje Kush i Irem?’’
‘‘ Niti trenutka, Veličanstvo!’’
‘‘ Onda, želim čuti istinu.’’
Kukavičluk višeg časnika kod Ramzesa je izazvao osjećaj gadenja, vojnici ispunjeni
strahom nisu bili dostojni služiti Egiptu. Na mjestu svog oca, zapovjedniku bi odmah
oduzeo čin i poslao ga u prve borbene redove.
‘‘ Samo mislim kako nije potrebno unositi pomutnju u naše jedinice, čak i ako su neki
nemiri poremetili naš spokoj.’’
‘‘ Imamo li gubitke?’’
‘‘ Nadam se da nemamo, potkralj je poveo iskusnu izvidnicu. Sama njihova pojava će
natjerati Nubijce da polože oružje.’’
‘‘ Pričekat ću tri dana, i niti jedan više, a onda ću pokrenuti vojsku.’’
‘‘ Neće biti potrebno, Veličanstvo, ali meni je čast biti Vaš domaćin. Za večeras smo
pripremili malo slavlje.’’
‘‘ Na kojem ja neću biti, pobrinite se da moji vojnici dobiju sve što im je potrebno za
odmor.’’

Može li se pred ljudskim okom ukazati strašniji prizor od druge katarakte? Nad
Nilom su se nadvile visoke litice dok je sebi krčio put kroz tjesnace, boreći se s divovskim
blokovima bazalta i granita koji su ga pokušavali ugušiti. Nil je ključao, borio se snagom
svojih voda koje su se pjenile preko kamenih prepreka, neprekidno uzimao zamah i tekao
dalje. U daljini,nanosi žutog pijeska nestajali su na crvenim obalama prošaranim plavim
stijenama. Ponegdje su se zelenile palme i umirivale sliku.
Ramzes se uživio u svaki juriš rijeke, sudjelovao je u svakom napadu na stijene,
radovao se njezinoj pobjedi. Nil i on su se u potpunosti razumjeli.
U gradiću Buhen vladalo je veselje, tisućama kilometara daleko od rata u kojeg nitko
nije vjerovao. Trinaest egipatskih utvrda obeshrabrile bi na tisuće napadača, a zar zemlja
Irem nije predstavljala široki pojas obradive zemlje, zalog mirne sreće koju nitko nije niti
pomišljao uništiti? Povodeći se primjerom prethodnika, Seti se zadovoljio taktikom
pokazivanja svoje vojne sile, kako bi u narodu ostavio dojam nepobjedivosti i tako učvrstio
mir.
Dok je obilazio logor, Ramzes je primijetio da nitko od vojnika nije mislio na borbu,
spavali su, opijali se, vodili ljubav sa zamamnim Nubijkama, kockali se, govorili o povratku
u Egipat. Radili su sve osim laštenja svojeg oružja.
Ali, nubijski potkralj se nije vraćao iz provincije Irem.
Ramzes je primijetio sklonost ljudi da potisnu ono što je važno kako bi se lakše
hranili samoobmanama, stvarnost im je izgledala tako teško prihvatljiva da su se opijali
iluzijom, uvjereni da se oslobadaju svih okova. Čovjek je tako bio u isti mah i bjegunac i
zločinac, princ se zarekao da nikada neće zatvarati oči pred činjenicama, čak i ako ne budu
u skladu s njegovim nadanjima. Radije će, poput Nila, jurišati na stijene i pobijediti ih.
Na zapadnom kraju logora, prema pustinji, jedan muškarac je sagnut pravio rupu u
pijesku, kao da je želio zakopati neko blago.
Začuden, Ramzes mu je prišao, s mačem u ruči.
‘‘ Što to radiš?’’
‘‘ Tiho, nemoj se niti pomaknuti! ‘‘ zapovjedio mu je jedva čujan glas.
‘‘ Odgovori na pitanje. ‘’
Muškarac se pridigao.
‘‘Ah, kakva glupost! Zbog tebe je pobjegla.’’
‘‘ Setau! I ti si se prijavio u vojsku?’’
‘‘ Naravno da nisam... Siguran sam da se u ovoj rupi skrivala crna kobra.’’
U svom neobičnom ogrtaču s džepovima, neobrijan, tamne puti i crne kose koja se
sijala na mjesečini, Setau baš i nije nalikovao vojniku.
‘‘ Po riječima mudrih vračeva, otrov nubijskih zmija je izvanredne kvalitete, ovaj
pohod je bio prava sreća!’’
‘‘ A... opasnost? U pitanju je rat!’’
‘‘ Ja ne osjećam njegov krvavi miris, ovi vojnici su obični tikvani koji samo žderu i
piju. U biti, jedino tada nisu opasni.’’
‘‘ Ovaj lažni mir neće dugo potrajati.’’
‘‘ Siguran si ili samo pretpostavljaš?’’
‘‘ Misliš li da bi faraon pokrenuo toliko ljudi samo da bi se razmetao svojom silom?’’
‘‘ Nije mi važno, samo ako mi dozvoljavaju loviti zmije, njihova veličina i boje su
zadivljujuće! Umjesto da se glupo izlažeš opasnosti, bolje bi ti bilo sa mnom poći u
pustinju. Imali bismo dobar ulov.
 ‘‘ Ja slušam zapovijedi svojeg oca.’’
‘‘ A ja sam slobodan.’’
Setau se opružio na zemlju i odmah zaspao, uistinu je bio jedini Egipćanin koji se
nije bojao noćnih šetnji gmazova.
Ramzes je promatrao kataraktu i nanovo počeo sudjelovati u neprestanim naporima
Nila da putuje dalje. Već je počelo svitati kada je osjetio kako netko stoji iza njega.
‘‘ Zar si zaboravio spavati, sine?’’
‘‘ Bdijem nad Setauom i gledam nekoliko zmija kako mu se približavaju, zastanu, a
onda se udalje, čak i dok spava, njegova moć djeluje. Nije li tako i s vladarom?’’
‘‘ Potkralj se vratio ‘‘ otkrio mu je Seti posljednju vijest.
Ramzes pogleda oca.
‘‘ Je li umirio Irem?’’
‘‘ Petorica mrtvih, desetorica teško ranjenih i brzo povlačenje, to je ishod njegovog
juriša. Predviđanja tvog prijatelja Aše se ostvaruju, taj mladić je očito izvanredan
promatrač i znao je izvući prave zaključke na temelju prikupljenih podataka.
‘‘ Ponekad osjećam nelagodu kada sam s njim, ali ima izuzetnu bistrinu.’’
‘‘ Na nesreću, od tolikih savjetnika jedini je on bio u pravu.’’
‘‘ Znači li to rat?’’
‘‘ Da, Ramzese, ne postoji ništa što više mrzim, ali faraon ne smije trpjeti niti
buntovnike niti poticatelje nemira. Inače bi došao kraj vladavini boginje Maat i početak
nereda, a on je uzrok nesreće za sve, bogate i siromašne. Na sjeveru, Egipat se štiti od
upada držeci pod svojom vlašću Kanaan i Siriju, na jugu, Nubiju. Kralj koji bi pokleknuo,
kao Akhenaton, doveo bi zemlju u opasnost.’’
‘‘ Hoćemo li se boriti?
‘‘ Nadajmo se da će Nubijci biti razumni. Tvoj brat je bio uporan da odobrim tvoje
imenovanje, čini se da on vjeruje u tvoje vojničke vrline. Ali, naši protivnici su izuzetno
opasni, kada se opiju, postaju neosjetljivi na rane i bore se na život i smrt.
‘‘ Mislite li, možda, da se nisam u stanju boriti?’’
‘‘ Nisi dužan nepromišljeno se izlagati opasnosti.’’
‘‘ Povjerili ste mi zadatak, ja ću ga izvršiti.’’
‘‘ Nije li tvoj život važniji?’’
‘‘ Sigurno ne, onaj tko ne održi zadanu riječ ne zaslužuje živjeti.’’
‘‘ Dobro, bori se ako se pobunjenici ne pokore, bori se kao bik, kao lav i sokol, budi
silovit kao oluja. Inače ćeš biti pobijeđen.’’
 30

Vojnici su teška srca napustili Buhen i prešli drugu kataraktu, tu branu koja je
osiguravala egipatske utvrde. Ušli su u zemlju Kush, u kojoj je, istini za volju, bio
uspostavljen mir, ali koju su naseljavali kršni Nubijci, slavni po svojoj ratničkoj hrabrosti.
Do otoka Sai, na kojem se uzdizala utvrda Shaat, drugo prebivalište potkralja, putovanje je
kratko trajalo. Na nekoliko kilometara nizvodno, Ramzes je ugledao drugi otok, Amaru,
čija ga je divlja ljepota odmah osvojila. Ako mu sudbina bude sklona, od oca će tražiti da
ovdje podigne svetište kojim bi odao počast veličanstvenosti Nubije.
U Šaatu, bezbrižne pjesme su utihnule, utvrda, mnogo manja od Buhena,bila je
ispunjena izbjeglicama koji su pobjegli iz bogatih iremskih ravnica kada su pale u ruke
pobunjenika. Opijena pobjedom i slabim otporom potkralja, dva su plemena prešla treću
kataraktu i napredovala prema sjeveru. Njihov davni san se ponovno činio ostvarivim,
osvojiti zemlju Kush, iz nje protjerati Egipćanie i krenuti u odlučujući juriš na utvrde.
Šaat je bio prvi na udaru.
Seti zapovjedi da svi budu u pripravnosti. Kod svakog otvora na bedemu stajao je po
jedan strijelac, na vrhovima kula motrili su vojnici naoružani praćkama, pješaštvo se
raširilo u rovovima, u podnožju visokih zidova od cigle.
A onda su se faraon i njegov sin, u pratnji šutljivog i pokunjenog potkralja Nubije,
obratili zapovjedniku utvrde.
‘‘ Vijesti su strašne ‘‘ priznao je on. ‘‘ Otprilike prije tjedan dana, ustanak je poprimio
ogromne razmjere. Obično se plemena međusobno sukobljavaju i odbijaju bilo kakav
savez, ovog puta su složni! Poslao sam poruku u Buhen, ali...’’
Prisutnost potkralja zaustavila je zapovjednika da se oštrije izrazi.
‘‘ Nastavite ‘‘ zapovjedio je Seti.
‘‘ Mogli smo ugušiti ovu pobunu u začetku, da smo na vrijeme poduzeli napad, sada
se počinjem pitati nije li najmudrije povući se.’’
Ramzes je bio preneražen. Kako se moglo i pretpostaviti da su odgovorni za
sigurnost Egipta bili takve kukavice i toliko nesposobni bilo što na vrijeme predvidjeti?
‘‘ Zar su ta plemena toliko Opasna? ‘‘ upita on.
‘‘ Oni su zvijeri ‘‘ odgovorio je zapovjednik. ‘‘ Ne boje se niti smrti niti mučenja.
Uživaju u borbi i ubijanju, nikome ne mogu zamjeriti ako počne bježati kada oni u juriš
krenu s divljim borbenim poklikom.
‘‘ Bježanje? Ali to je izdaja!’’
 ‘‘ Kada ih budete vidjeli, razumjet ćete, samo vojska koja je znatno brojno
nadmoćnija može ih zaustaviti. A danas ne znamo ima li naših neprijatelja na stotine ili na
tisuće.’’
‘‘ Krenite s izbjeglicama u Buhen i sa sobom povedite potkralja ‘‘ zapovjedio je Seti.
‘‘ Trebamo li vam poslati pojačanje?’’
‘‘ Vidjet ćemo. Moji glasnici će vas izvijestiti. Zagradite prolaz na Nilu i neka se sve
utvrde pripreme da odbiju napad.’’
Potkralj se nekuda izgubio, strahovao je da će biti strože kažnjen. Zapovjednik je
započeo s pripremama za polazak izbjeglica, dva sata kasnije, duga povorka je krenula
prema sjeveru. U Shaatu su ostali samo faraon, Ramzes i tisuću vojnika čije se raspoloženje
naglo promijenilo. Šaptom se pronosilo da će deset tisuća crnaca, žednih krvi, udariti na
utvrdu i poklati Egipćane sve do posljednjeg.
Seti je prepustio Ramzesu da vojnicima priopći istinu, mladić nije samo izložio
činjenice i opovrgao glasine, već je sve vojnike podsjetio na hrabrost i dužnost da brane
svoju zemlju, čak i pod cijenu vlastitog života. Govorio je jednostavnim riječima, jasno, i
svoju strast je prenosio na vojsku. Kada su saznali da će se kraljev sin boriti rame uz rame
s njima, vojnicima se vratila nada, Ramzesova žestina, ujedinjena sa Setijevim strateškim
sposobnostima, spasit će ih propasti.
Kralj je odlučio krenuti prema jugu, bez čekanja mogućeg napada, više je volio prvi
krenuti na neprijatelja, pa makar se kasnije morao povući ako se protivnik pokaže
brojnijim. Ovako će odmah znati na čemu su.
Tijekom duge večeri, Seti je proučavao mapu zemlje Kush. S njim je bio Ramzes
kojeg je učio čitati zemljopisne oznake. Mladić je bio presretan što mu je faraon ukazivao
toliko povjerenja, brzo je učio i obećao je sebi da će svaku pojedinost dobro zapamtiti. Što
god se sutra dogodilo, bit će to slavan dan.
Seti se povukao u odaju u tvrđavi namijenjenu vladaru, a Ramzes se ispružio po
skromnoj postelji koju je dobio. Počeo je sanjati o pobjedi kada su ga probudili hihotanje i
uzdasi koji su dopirali iz susjedne prostorije, pitajući se što bi to moglo biti, ustao je i
gurnuo vrata susjedne prostorije.
Ispružen na trbuhu, Setau je glasno uživao dok ga je masirala jedna naga mlada
Nubijka, nježnog lica i predivnog tijela. Njena koža boje ebanovine je sjajila, njeno lice nije
imalo crnačke crte već je podsjećalo na lice kakve dame iz Tebe. Ona je bila ta koja se
smijala, jer ju je zabavljalo što je Setau bio tako zadovoljan.
‘‘ Ima petnaest godina i zove se Lotosov Cvijet ‘‘ otkrio je Ramzesu ukrotitelj zmija. ‘‘
Njeni prsti nevideno opuštaju leđa. Želiš li i ti malo uživati u njenoj nadarenosti?’’
‘‘ Naljutio bih se na samog sebe kada bi prijatelju ukrao tako lijep plijen.’’
‘‘ Osim toga, ona se druži s najopasnijim zmijama bez ikakvog straha, zajedno smo
već prikupili lijepu kolicinu otrova. Kakva sreća, tako mi bogova! Ovaj pohod mi se od
početka sviđao... Bio sam u pravu što ga nisam propustio.’’
 ‘‘ Sutra ćete paziti na utvrdu.’’
‘‘ Idete u napad?
‘‘ Idemo bliže neprijatelju.’’
‘‘ U redu, Lotosov Cvijet i ja ćemo služiti kao čuvari, usput ćemo uloviti desetak
kobri.’’
Zimi je u zoru bilo vrlo hladno, stoga je pješaštvo obuklo duge tunike koje će skinuti
čim ih zagriju zraci nubijskog sunca. Ramzes je upravljao lakim dvokolicama i nalazio se
na čelu jedinice, odmah iza izvidnice, Seti je bio u sredini vojske, a štitila ga je posebna
straža.
Tišinu stepe narušila je rika, Ramzes je zapovjedio da se zaustave, skočio na zemlju i
krenuo za izvidnicom.
Ogromna životinja sa surlom urlala je od bolova, na vrhu njenog krajnje neobičnog
nosa bilo je zariveno koplje, pa se trzala ne bi li se oslobodila žaoke koja ju je izluđivala.
Slon... Životinja po kojoj je nekada davno, na južnoj granici Egipta, otok Elefantina dobio
ime. Ali ova vrsta je odavno nestala u tim predjelima!
Princ je prvi puta vidio primjerak ove životinjske vrste.
‘‘ Ogroman mužjak ‘‘ objasni jedan od izvidnika. ‘‘ Jedna njegova kljova teška je
najmanje osamdeset kilograma. Samo, nemojte mu se približavati.’’
‘‘ Ali, ranjen je!’’
‘‘ Nubijci su ga pokušali oboriti, pobjegli su kada su nas ugledali.’’
Sukob se bližio. Dok je jedan izvidnik odjurio upozoriti kralja, Ramzes se uputio ka
slonu. Na dvadesetak metara od čudovišta, princ je stao i pogledao ga u oči. Ranjena
životinja se prestala trzati i pogledala je majušno stvorenje.
Ramzes joj pokaza prazne ruke, divovski mužjak je podigao surlu,kao da je razumio
prijateljske namjere dvonošca. Princ se sasvim polako pomakao naprijed.
Jedan izvidnik je htio viknuti, njegov drug mu je rukom zatvorio usta, na najmanji
pogrešan pokret ili zvuk, slon će zgaziti faraonovog sina.
Ramzes nije osjećao nikakav strah, u pažljivom pogledu četveronošca, vidjelo se da
može razumjeti njegove namjere. Još nekoliko koraka, i princ je bio na metar od ranjenika
koji se je repom udarao po slabinama.
Princ je podigao ruke, a div spustio surlu.
‘‘ Ovo će te boljeti ‘‘ reče čovjek životinji ‘‘ ali drugačije ne može.’’
Ramzes je uhvatio koplje.
‘‘ Slažeš li se?’’
 Široke uši mahale su zrakom, kao da je slon odobrio prinčev naum. Ramzes je
snažno povukao i išćupao čeličnu šipku u jednom potezu, div je počeo rikati, oslobođen.
Zapanjeni, izvidnici su pomislili kako Ramzes neće preživjeti svoj podvig, okrvavljena
surla slona obavila se oko njegovog struka.
Za samo nekoliko sekundi biti će zdrobljen, potom će red doći i na njih. Najbolje je
brzo pobjeći.
‘‘ Gledajte, ma gledajte, ljudi!’’
Veseli prinčev glas ih je zaustavio, okrenuli su se i ugledali ga kako sjedi na glavi
gorostasa, na mjestu gdje ga je surla spustila s beskrajnom nježnošću.
‘‘ S vrha ove planine ‘‘ izjavi Ramzes ‘‘ primijetit ću i najmanji pokret u
neprijateljskim redovima. ‘’
Prinčev poduhvat ushitio je vojsku, neki su uzvikivali kako Ramzes posjeduje
natprirodnu snagu, jer je u stanju svojoj volji podčiniti najmoćniju od svih životinja. Da bi
zavili ranu velike životinje trebali su komad platna natopljen medom i uljem. Između slona
i princa nije bilo teškoća u razumijevanju, jedan je govorio jezikom i rukama, drugi surlom
i ušima. Pod zaštitom diva, koji je išao prirodnim stazama, vojnici su stigli u selo koje su
sačinjavale kolibe od sušenog blata pokrivene krovom od palminog lišca.
Svuda su se nalazili leševi staraca, žena i djece, jedni rasporeni, drugi zaklani. Ljudi
koji su se pokušali braniti ležali su malo dalje, unakaženi. Žitnica je bila spaljena, životinje
pobijene.
Ramzes je osjetio napad mučnine u želucu.
To je dakle bio rat, ovaj pokolj, ova beskrajna svirepost koja je čovjeka pretvarala u
najgoru zvijer.
‘‘ Nemojte piti vodu iz bunara! ‘‘ vikao je jedan stariji vojnik.
Dva previše žedna mlada vojnika već su bili utažili svoju žeđ, umrli su deset minuta
kasnije, dok im je vatra proždirala utrobu. Pobunjenici su zatrovali bunar, da bi kaznili
stanovnike, svoju braću po boji kože, koji su željeli ostati odani Egiptu.
‘‘ Ovaj slučaj ne mogu izliječiti ‘‘ reče tužno Setau. ‘‘ U području biljnih otrova,
moram učiti od početka. Na sreću, Lotosov Cvijet će me uputiti u znanja.’’
‘‘ Što radiš ovdje? ‘‘ začudio se Ramzes. ‘‘ Zar niste trebali paziti na utvrdu?’’
‘‘ Taj zadatak mi je bio dosadan... Priroda je ovdje tako bogata i bujna!’’
‘‘ Kao pokolj u ovom selu, na primjer?’’
Setau spusti ruku na rame svojeg prijatelja.
‘‘ Razumiješ li sada zašto više volim društvo zmija? One ubijaju na plemenitiji način i
osiguravaju nam snažne lijekove za razne bolesti.’’
‘‘ Čovjek se ne svodi samo na ova grozna djela.’’
 ‘‘ Jesi li siguran?’’
‘‘ Postoji Maat, postoji kaos, došli smo na svijet kako bi Maat zavladala i zlo bilo
pobijeđeno, iako se ono stalno iznova rađa.’’
‘‘ Samo jednom faraonu priliči ovako razmišljati, a ti si običan vojni zapovjednik koji
se sprema klati koljače.’’
‘‘ Ili pasti pod njihov nož.’’
‘‘ Ne zazivaj nesreću i dođi popiti ljekoviti napitak koji je spravila Lotosov Cvijet, on
će te učiniti nepobjedivim.’’
Seti je bio smrknut.
Pod svojim šatorom, okupio je Ramzesa i više časnike.
‘‘ Što predlažete?’’
‘‘ Da dalje napredujemo ‘‘ reče jedan stari vojnik. ‘‘ Da pređemo treću kataraktu i
osvojimo zemlju Irem. Brza akcija može nam donijeti uspjeh.
‘‘ Možemo upasti i u zamku ‘‘ primijetio je jedan mlađi časnik. ‘‘ Nubijci znaju da se
oslanjamo na tu taktiku.’’
‘‘ Točno ‘‘ suglasio se je faraon. ‘‘ Da bismo izbjegli moguću zamku, nužno je prvo
utvrditi položaj naših neprijatelja. Potrebni su nam dragovoljci koji će im se noću
prikrasti.’’
‘‘ To je veoma opasno ‘‘ primijetio je stari vojnik.
‘‘ Svjestan sam toga. ‘’
Ramzes je ustao.
‘‘ I ja ‘‘ izjavio je stari vojnik ‘‘ i znam još trojicu drugova koji će pokazati istu
hrabrost kao i princ.

31

Princ je skinuo kapu, kožni oklop, svečanu pregaču i sandale. Da bi se što

neprimjetnije kretao nubijskom ravnicom namazao je tijelo ugljenom prašinom i naoružao
se samo bodežom. Pred polazak svratio je u Setauov šator.
Ukrotitelj zmija je kuhao neku žuckastu tekućinu, Lotosov Cvijet je pripremala
napitak od hibiskusa koji je puštao crveni sok.
 ‘‘ Crno crvena kobra uvukla se pod moju asuru ‘‘ objasnio je Setau, sav radostan. ‘‘
Kakva sreća! Još jedan nepoznat primjerak i vrlo lijepa količina otrova. Bogovi su uz nas,
Ramzese! Ova zemlja je pravi raj, koliko li se samo zmijskih vrsta u njoj krije?
Podigao je pogled i zagledao se u princa.
‘‘ Kuda si krenuo u takvom stanju?’’
‘‘ Otkriti gdje se nalaze pobunjenicki logori.’’
‘‘ Kojim putem ćeš krenuti?’’
‘‘ Ravno na jug, na kraju ću ih tamo otkriti.’’
‘‘ Najvažnije je da se vratiš živ i zdrav.’’
‘‘ Vjerujem u svoju sretnu zvijezdu.’’
Setau je odmahivao glavom.
‘‘ Popij jedan karkade s nama, barem ćeš uživati u predivnom okusu prije nego što
padneš u ruke crncima. ‘’
Crveni liker je imao okus voća i djelovao je osvježavajuće, Lotosov Cvijet je tri puta
poslužila Ramzesa.
‘‘ Prema mom mišljenju ‘‘ izjavio je Setau ‘‘ činiš glupost.’’
‘‘ Samo ispunjavam svoju dužnost.’’
‘‘ Bez praznih riječi! Jurišaš glavom kroz zid i nemaš nikakvih izgleda na uspjeh.’’
‘‘ Naprotiv, ja...’’
Ramzes je pokušao ustati i zateturao se.
‘‘ Što se dogodilo? Slabo ti je?’’
‘‘ Ne, ali...’’
‘‘ Sjedni.’’
‘‘ Moram krenuti.’’
‘‘ U ovakvom stanju?’’
‘‘ Dobro mi je, ja...’’
Ramzes je izgubio svijest i srušio se u naručje svom prijatelju, ovaj ga je spustio na
asuru pored vatre i izišao iz šatora. Iako je očekivao susret s faraonom, Setijeva pojava je
na njega ostavila snažan dojam.
‘‘ Hvala, Setau.’’
 ‘‘ Lotosov Cvijet kaže da je to lako omamljujuče sredstvo, Ramzes će se probuditi u
zoru, bodar i čio. Što se tiče njegovog zadatka, budite mirni, Lotosov Cvijet i ja ćemo ga
zamijeniti. Ona će nas oboje voditi.’’
‘‘ Što želite kao nagradu?’’
‘‘ Da zaštitite svog sina od njegovih neumjerenosti. ‘’
Seti se udaljio, a Setau se vratio Lotosovom Cvijetu ponoseci se samim sobom. Tko
se još mogao pohvaliti da mu se zahvaljivao osobno faraon?

Jedna zraka sunca, što se probila u šator, probudila je Ramzesa. Nekoliko trenutaka
mu je bilo mutno u glavi, nije isprva znao gdje se nalazi. Odjednom je shvatio istinu, Setau i
njegova Nubijka su ga omamili onim pićem!
Bijesan, izletio je napolje i sudario se sa Setauom koji je sjedio i mirno jeo sušenu
ribu.
‘‘ Polako! Umalo mi je kost zastala u grlu.’’
‘‘ A ja, što si meni sasuo u piće da mi ovako zastane u grlu?’’
‘‘ Životnu lekciju.’’
‘‘ Morao sam obaviti važan zadatak, a ti si me spriječio.’’
‘‘ Poljubi Lotosov Cvijet i zahvali joj se, ona nam je pomogla da saznamo gdje se
nalazi glavni neprijateljski logor.’’
‘‘Ali... ona je njihova!’’
‘‘ Njezina obitelj je mučki ubijena kad su uništavali selo.’’
‘‘ Jesi li siguran da je iskrena?’’
‘‘ Zar si ti, zanesenjak, postao sumnjicav? Da, iskrena je, zato nam je i odlučila
pomoći. Pobunjenici ne pripadaju njezinom plemenu i siju nesreću po najrazvijenijem
nubijskom području. Umjesto žalopojki, okupaj se, najedi i odjeni se kao princ, otac te
čeka.’’
Oslanjajući se na upute Lotosovog Cvijeta, egipatska vojska je stavljena u pokret, s
Ramzesom na čelu, koji je sjedio na slonu. Prva dva sata, div je bio opušten, gotovo
bezbrižan, u prolazu je jeo grančice s drveća.
Onda se njegovo ponašanje promijenilo, pogled mu se ukočio, išao je sporije, ne
praveći niti najmanji šum. Noge su mu bile lake kao pero i spuštale su se na tlo s
nevjerojatnom pažnjom. Iznenada, podigao je surlu do vrha jedne palme i ščepao jednog
crnca naoružanog kopljem, životinja ga je zavitlala prema stablu i zdrobila mu slabine.
Je li izviđač imao vremena upozoriti svoje ratnike? Ramzes se okrenuo, čekajući
zapovijed. Faraonov znak je bio jasan, razvijanje trupa i napad.
 Slon je jurnuo.
Odmah nakon što su izjurili iz šume palmi, Ramzes ih je ugledao, na stotine
nubijskih ratnika, izrazito crne kože, s obrijanim prednjim dijelom lubanje, plosnatog
nosa, debelih usana, sa zlatnim krugovima u ušima, nataknutim perjem u kratke kvrčaste
kose. Vojnici su nosili kratke pregače od šarene kože, a zapovjednici bijele haljine,
stegnute crvenim pojasevima.
Bilo je beskorisno pozivati ih na predaju, čim su ugledali slona i prethodnicu
egipatske vojske, zgrabili su lukove i počeli odapinjati strijele. Nisu bili organizirani, borili
su se svaki za sebe i po svom uvjerenju, što je po njih završilo kobno, jer valovi egipatskih
napada smjenjivali su se mirno i odlučno.
Setijevi strijelci su za daljnju borbu onesposobili nubijske strijelce koji su bili
prestrašeni i pometeni, potom su egipatski kopljanici napali logor s leđa i poubijali crnce
koji su gađali iz praćaka. Zahvaljujući štitovima, pješaštvo je odbilo očajnicki napad
sjekirama i ubojito uzvratilo svojim kratkim mačevima.
Preživjeli Nubijci, potpuno prestravljeni, pobacali su oružje i pali na koljena, počeli
su moliti Egipćanie da ih poštede.
Seti je podignuo desnu ruku i bitka koja je trajala samo nekoliko minuta je završila,
pobjednici su odmah vezali ruke pobijeđenima.
Ali slon još nije bio završio borbu, iščupao je krov najveće kolibe i rastrgao njene
zidove. Pojavila su se dva Nubijca, jedan visok i dostojanstven, sa širokom trakom crvenog
platna preko grudi, a drugi nizak i uplašen dok se skrivao iza velike košare.
On je bio taj koji je ranio diva zarivši mu koplje u surlu. Slon ga je obuhvatio vrhom
surle i stegnuo ga oko struka. Jedan beskrajan trenutak ga je zadržao u zraku. Mali crnac je
urlao i mahao rukama, uzalud pokušavajući olabaviti obruč. Kada ga je div spustio na
zemlju, ovaj je na trenutak pomislio kako je spašen, ali čim se pomaknuo u namjeri da
pobjegne slon mu je nogom smrskao glavu.
Bez ikakve žurbe, životinja se osvetila za toliko nanijete boli.
Ramzes se obrati visokom Nubijcu koji se nije pomakao s mjesta, ruku prekriženih
na grudima, mirno je gledao ovaj prizor.
‘‘ Jesi li ti njihov vođa?’’
‘‘ Očigledno jesam. Ti si suviše mlad da bi nas ovako porazio.’’
‘‘ Zasluga pripada faraonu.’’
‘‘ Znači, osobno je poveo svoju vojsku. Zato su dakle vračevi tvrdili da vas ne
možemo pobijediti. Trebao sam ih poslušati.’’
‘‘ Gdje se kriju druga pobunjena plemena?’’
‘‘ Reći ću ti i krenuti im u susret kako bih ih nagovorio na predaju, ako im faraon
poštedi živote.’’
 ‘‘ Na njemu je da o tome odluči.’’
Seti nije dopustio neprijatelju da predahne, istoga dana napao je druga dva logora.
Ni jedan ni drugi nisu slušali savjete poraženog vođe koji ih je pokušao urazumiti. Borbe
su trajale kratko jer su se Nubijci borili bez ikakvog plana. Sve snažnije u svijest im se
probijalo upozorenje vračeva što im je slabilo snagu, i suočeni licem u lice sa Setijem iz
čijeg je pogledala sijevala vatra nisu se borili s uobičajenom srčanošću. U njihovim
glavama, rat je bio unaprijed izgubljen.
Sljedećeg dana u zoru, i druga su plemena položila oružje, nije li se sa strahom
govorilo o kraljevom sinu, gospodaru slona koji je već ubio na desetine crnaca?
Faraonovoj vojsci nitko se ne može oduprijeti.
Seti je osvojio šest stotina zarobljenika, s njima će put Egipta krenuti i pedeset četiri
mladića, šezdeset šest djevojaka i četrdeset osmoro djece koja će biti odgajana u Egiptu, a
onda će se vratiti u Nubiju kao nositelji kulture koja će nadopuniti već postojeću i
usmjeravati domaće stanovništvo ka miru s moćnim susjedom.
Kralj se je uvjerio kako je zemlja Irem u potpunosti oslobođena i da stanovnici tog
bogatog poljoprivrednog kraja ponovo imaju pristup bunarima kojih su se pobunjenici bili
dočepali. Od sada će potkralj svakoga mjeseca obilaziti ovo područje kako bi se izbjegla
svaka mogućnost izbijanja novih nemira, ako seljaci budu imali zahtjeve ili pritužbe
zadatak je visokih namjesnika da ih pažljivo saslušaju i pravedno presude. U slučaju
ozbiljnog spora presudit će faraon.
Ramzes je bio tužan, žalio je što ostavlja Nubiju. Nije se usudio od oca tražiti položaj
potkralja iako se osjećao dostojnim te dužnosti. Kada mu je s tom mišlju u glavi jednom
ipak prišao, Setijev pogled ga je odvratio od nauma da ju glasno izgovori. Vladar mu je
izložio svoj plan, ostaviti će sadašnjeg potkralja na tom položaju i zahtijevati od njega
besprijekorno ponašanje. Ako napravi i najmanju pogrešku, završit će karijeru kao običan
dobavljač opreme za utvrdu.
Slonova surla dotakla je Ramzesov obraz, ravnodušan na zahtjeve mnogih vojnika
koji su željeli vidjeti divovsku životinju kao sudionika parade na ulicama Memphisa, princ
ga je odlučio ostaviti na slobodi, sretnog, u području u kojem je i rođen.
Ramzes je pomilovao surlu na kojoj je rana već zacijelila, slon je pokazao u smjeru
ravnice kao da ga je pozivao da krene s njim. Ali, putovi diva i princa ovdje su se razilazili.
Ramzes je dugo ostao nepomičan, odlazak njegovog neočekivanog saveznika stezao
mu je srce. Iznad svega je želio krenuti s njim, otkriti nepoznate predjele, učiti od životinje
i prirode... Ali, taj san se nije mogao ostvariti. Morao se je ponovno ukrcati na lađu i vratiti
na sjever. Princ se zarekao kako će se vratiti u Nubiju.
Egipćani su se s pjesmom na usnama spremali za polazak, vojnici nisu prestajali
izvikivati hvale Setiju i Ramzesu koji su tako opasan pohod pretvorili u laganu pobjedu.
Nisu ugasili vatre u ognjištima, jer će ih domoroci odmah zamijeniti.
Prolazeci kroz šumarak, Ramzes je začuo stenjanje. Kako su mogli ostaviti
ranjenika?
 Razmaknuo je žbunje i ugledao preplašeno mladunče lava koje je jedva disalo.
Životinja je ispružila desnu šapu koja je bila sva otečena, oči su joj bile u groznici i nije
prestajala cviljeti. Ramzes ju je uzeo u naručje i primijetio kako joj srce neravnomjerno
kuca. Ako ne dobije pomoć liječnika, mali lav će uginuti.
Na sreću, Setau se još nije bio ukrcao na svoju lađu, Ramzes mu je pokazao
bolesnika. Pregled rane nije ostavio mjesta sumnji.
‘‘ Ugriz zmije ‘‘ zaključo je Setau.
‘‘ Kakvo je stanje?’’
‘‘ Vrlo je loše... Pogledaj pažljivo, vide se tri uboda od tri otrovna zuba, dva glavna i
trečeg dopunskog, a vidi se i otisak ostalih dvadeset šest zuba. Dakle, to je kobra. Da ovaj
mali lav nije izuzetan, već bi bio mrtav.’’
‘‘ Izuzetan?
‘‘ Pogledaj mu šape, uistinu su ogromne za tako mladu životinju. Kada bi ova zvijer
preživjela narasla bi znatno iznad prosjeka svoje vrste.’’
‘‘ Pokušaj ga spasiti.’’
‘‘ Njegova jedina nada je godišnje doba, zimi je kobrin otrov manje snažan.’’
Setau je izdrobio u vinu korijen zmijskog drveta iz istočne pustinje i dao napitak
lavu da ga popije, zatim je u sitno izmrvio lišće ovog žbunja i namazao tijelo životinje kako
bi potaknuo rad srca i pojačao disanje.
Tijekom putovanja, Ramzes se nije odvajao od lavića, omotanog zavojima
natopljenim vlažnim pustinjskim pijeskom i lišćem ricinusa. Životinja se sve manje
pokretala, iako je bila nahranjena mlijekom, sve je više gubila snagu. Ipak, godila su joj
prinčeva milovanja i upučivala mu je zahvalne poglede.
‘‘ Preživjet ćeš ‘‘ obećao je ‘‘ ja i ti ćemo biti prijatelji.

32

Noćobdija je najprije ustuknuo, potom se približio. Žuti pas, isprva bojažljiv, usudio
se onjušiti lavića cije su začuđene oči prvi puta vidjele neobičnu životinju. Malena zvijer,
iako još slaba, poželjela se poigrati, skočila je na Noćobdiju i skoro ga ugušila svojom
težinom. Pas je cvilio, nekako se oslobodio tereta, ali nije uspio izbjeći kandže koje su mu
izgreble stražnjicu.
Ramzes je primio lavića za vrat i održao mu dugu prodiku, ovaj je samo slušao
uspravljenih ušiju. Princ se pobrinuo za psa, čija je rana bila površinska i ponovno suočio
svoja dva prijatelja. Noćobdija, pomalo osvetoljubiv, udario je po njušci lavića kojeg je
Setau nazvao "Krvolok".Nije li pobijedio otrov zmije i sjenu sigurne smrti? Ovo ime će mu
donositi sreću, i pristajat će uz njegovu natprirodnu snagu. Setau je glasno razmišljao
»Divovski slon, zastrašujući lav... Nije li Ramzesa nešto vuklo ka veličanstvenom i
iznimnom, dok ga sićušno i jadno nisu zanimali? «
Vrlo brzo, lav i pas su shvatili kolika je snaga onog prvog. Krvolok se je naučio
svladavati, a Noćobdija ga manje zadirkivati. Među njima se rodilo iskreno prijateljstvo, s
jednakom životnom radošću dijelili su igre i beskrajna utrkivanja. Poslije obroka, pas bi
zaspao uz bok lava.
Na dvoru se govorilo samo o Ramzesovim podvizima. Čovjek sposoban pripitomiti
slona i lava bio je obdaren čarobnom moći koju nitko nije smio podcijeniti, lijepa Izet je
bila ponosna na Ramzesa, dok je Henar osjećao duboku ogorčenost. Kako su ugledne
ličnosti mogle biti tako lakovjerne? Ramzes je imao sreće, to je sve, nitko ne može
komunicirati s divljim zvijerima. Jednog dana, i to vrlo brzo, lav će ponovo postati divlja
zvijer i raskomadati ga.
Usprkos svemu, stariji je kraljev sin procijenio kako je mudro održavati odlične
službene odnose sa svojim bratom, nakon što je, kao i cijeli Egipat, izrekao hvalospjeve
Setiju, Henar je naglasio ulogu koju je Ramzes odigrao u borbi protiv pobunjenih Nubijaca.
Pohvalio je njegove vojnicke vrline i izrazio želju da mu se javno oda priznanje.
Povodom dodjeljivanja nagrada starim azijskim vojnicima, koje je Henar uručivao u
ime kraljevog izaslanstva, on je izrazio želju da nasamo vidi svojeg brata. Ramzes je
sačekao završetak svečanosti, pa su se dvojica muškarca povukla u Henarov ured, koji je
nedavno bio preuređen. Neki iznimno nadareni slikar oživio je po zidovima vrtove cvijeća
po kojima su letjeli šareni leptiri.
‘‘ Nije li ovo zaista čudesno? Volim raditi u raskoši, svaki mi posao onda izgleda lakši.
Želiš li probati novo vino?’’
‘‘ Ne, hvala, ovakva slavlja su mi dosadna.’’
‘‘ I meni, ali su neophodna, naši junaci vole kada im se ukazuje počast. Zar ne izlažu
svoj život opasnosti, kao i ti, da bi nam osigurali miran život? Tvoje ponašanje u Nubiji bilo
je za svaku pohvalu, tim prije što je akcija bila loše započela.’’
Henar se udebljao, ljubitelj dobrog zalogaja, nije mario za tjelesne vježbe i nalikovao
je kakvom debeljuškastom provincijskom ugledniku.
‘‘ Naš je otac vodio ovaj pohod kao najbolji vojskovođa, sama njegova prisutnost već
je zastrašila neprijatelja.’’
‘‘ Naravno, naravno... Ali tvoja pojava na leđima slona doprinijela je našem uspjehu.
Priča se da te je Nubija oduševila.’’
‘‘ Istina je, zavolio sam taj kraj.’’
‘‘ Kako ocjenjuješ ponašanje nubijskog potkralja?’’
‘‘ Kao nedostojno i za svaku osudu.’’
‘‘ Ipak, faraon ga je ostavio na tom položaju.’’
 ‘‘ Seti zna što radi.’’
‘‘ Takvo stanje ne može potrajati, neće proči mnogo vremena, a potkralj će napraviti
novi ozbiljan prekršaj.’’
‘‘ Možda je izvukao pouku iz svojih pogrešaka?’’
‘‘ Ljudi se ne mijenjaju tako lako, dragi brate, uvijek teže ponovno počiniti isti grijeh.
Potkralj neće biti izuzetak od pravila, vjeruj mi.’’
‘‘ Svatko ima svoju sudbinu.’’
‘‘ Njegova propast može se ticati tvoje sudbine.’’
‘‘ Na koji način?’’
‘‘ Nemoj glumiti kako ti nije jasno na što ciljam, ako si se zaljubio u Nubiju, jedina
dužnost koju želiš je položaj potkralja. Ja ti mogu pomoći da ga dobiješ.’’
Ramzes nije očekivao takvu mogućnost, Henar je primijetio njegovu zbunjenost.
‘‘ Smatram da je tvoja želja sasvim opravdana ‘‘ nastavio je ‘‘ Kada bi ti zauzimao taj
položaj, siguran sam kako više ne bi bilo nijednog pokušaja pobune. Učinio bi zemlji
uslugu i sam bi bio sretan.’’
San... San koji je Ramzes potisnuo iz glave. Živjeti tamo, sa svojim lavom i svojim
psom, prevaljivati svakog dana ogromna pusta prostranstva, suosjećati s Nilom, stijenama
i pozlaćenim pijeskom... Ne, bilo je previše lijepo da bi bilo stvarno.
‘‘ Ti mi se rugaš, Henare.’’
‘‘ Uvjerit ću kralja da si dorastao tom zadatku. Seti te je vidio na djelu. Mnogi glasovi
podrške će mi se pridružiti i stvar će se završiti u tvoj korist.’’
‘‘ Ako želiš, probaj. ‘’
Henar je čestitao bratu.
U Nubiji, Ramzes mu više neće praviti smetnje.

Aši je bilo dosadno.

U nekoliko tjedana iscrpio je sve radosti administrativnog posla kojeg su mu
dodijelili nadređeni. Birokracija i arhivi nisu imali dovoljno privlačnosti, privlačio ga je
samo rad izvan ureda. Volio je sklapati poznanstva, navoditi ljude iz svih slojeva društva
da mu se povjere, razotkrivati laži, pronicati u sitne i krupne tajne, rasvjetljavati pokušaje
da se istina sakrije u sjenu izvan njegovih očiju.
Od trenutne situacije je trebalo napraviti saveznika, ponizno se pokoravajući, u
očekivanju mjesta koje će mu omogućiti da putuje u Aziju i shvati način razmišljanja
egipatskih neprijatelja, upotrijebio je jedinu strategiju kojoj je mogao pribjeći diplomat,
neprestano se kretao među ljudima od utjecaja.
 Tako je upoznao osobe od iskustva, koji su bili škrti na riječima i ljubomorno čuvali
svoje tajne. Znao ih je pridobiti na svoju stranu, ne tražeći ništa zauzvrat. Pristojan,
obrazovan, stekao je njihovo povjerenje i potakao brojne razgovore, nikada ne zamarajući
svoje sugovornike. Postupno je stekao uvid u sadržaj povjerljivih dosjea, iako ih nije imao
u rukama. Poneki kompliment, odmjerena pohvala, umjesna pitanja i pažljivo biran rječnik
pribavili su mu poštovanje visokih činovnika u Ministarstvu vanjskih poslova.
Do Henara su stizale samo povoljne vijesti o mladom Aši, bio je veliki uspjeh što ga
je načinio svojim saveznikom. Tijekom njihovih čestih tajnih sastanaka, Aša mu je
prenosio što se događalo u utjecajnim krugovima. Henar je provjeravao i dopunjavao
vlastite spoznaje, iz dana u dan, sračunato se pripremao za kraljevsku dužnost.
Otkako se vratio iz Nubije, Seti je djelovao umorno, nekoliko savjetnika mu je
predlagalo da Henara postavi za regenta i tako se oslobodi suvišnih poslova. Kako je
odluka već bila donijeta i nitko joj se nije suprotstavljao, čemu oklijevati?
Henar je mudro smirivao glasine, njegova mladost i neiskustvo, tvrdio je, još su ga
sputavali. Najbolje je bilo osloniti se na faraonovu mudrost.

Ameni je ponovo prešao u napad, nakon što se izliječio od ugruška u krvi koji ga je
prikovao za krevet, trudio se dokazati Ramzesu da njegova potraga nije bila uzaludna.
Prekomjerni rad ugrozio je zdravlje mladog pisara, ali on se usprkos tome s istom
radinošću vratio poslu, brinući se jedino zbog kašnjenja izazvanog njegovim zdravstvenim
tegobama. Iako mu Ramzes nije uputio niti jedan prijekor, Ameni se osjećao krivim. Jedan
dan odmora izgledao mu je kao neoprostiv nemar.
‘‘ Prekopao sam sva smetlišta i konačno sam pronašao dokaz ‘‘ reče on Ramzesu.
‘‘ Nije li riječ "dokaz" pretjerana?’’
‘‘ Dva komadića krečnjaka koji se neosporno uklapaju, na jednom se spominje
sumnjiva radionica, a na drugom ime vlasnika, nažalost prekinuto, ali koje se završava
slovom R. Zar to ne ukazuje na Henara?’’
Ramzes je skoro zaboravio na sve te neugodne događaje koji su se odigrali prije
njegovog putovanja u Nubiju. Konjušar, vozač dvokolice, preprodaja tinte.... Sve to mu je
izgledalo vrlo daleko i nedovoljno vrijedno pažnje.
‘‘ Zaslužuješ čestitke, Ameni, ali niti jedan sudac neće pristati otvoriti istragu na
osnovu takve sitnice.’’
Mladi pisar je oborio pogled.
‘‘ Bojao sam se baš takvog odgovora... Zar ne bismo trebali barem pokušati?’’
‘‘ To bi bio siguran poraz.’’
‘‘ Mogu pronaći nove dokaze.’’
‘‘ Je li to moguće?’’
 ‘‘ Nemoj dopustiti Henaru da te prevari, ako te uistinu želi vidjeti na mjestu potkralja
Nubije, za to postoji samo jedan razlog, želi te se riješiti. Njegova će nedjela biti
zaboravljena i imat će odriješene ruke u Egiptu.’’
‘‘ Svjestan sam toga, Ameni, ali ja volim Nubiju, poći ćeš sa mnom i otkriti predivnu
zemlju, mjesto daleko od dvorskih spletki i niskosti.
Prinčev osobni tajnik nije ništa odgovorio, uvjeren kako je Henarova blagonaklonost
skrivala novu klopku, sve dok bude u Memphisu, neće odustati od namjere da otkrije
istinu.

Dolanta, Ramzesova starija sestra izležavala se na obali jezera u kojem se kupala

kada je bilo toplo, a potom bi je mazali uljem i masirali. Otkako joj je muž unaprijeđen, po
cijele dane je ljenčarila i osjećala se sve umornijom. Vlasuljarka, sluškinja koja se brinula o
njezinim noktima na rukama, pa druga koja joj je njegovala nokte na nogama, nadstojnik,
kuhar... svi su je umarali.
Unatoč kremama koje joj je preporučio ugledan liječnik, njezina koža je i dalje bila
masna, trebala je doduše savjesnije voditi brigu o svom tijelu, ali su joj društvene obveze
oduzimale najveći dio vremena. Kako bi stalno bila upućena u bezbroj sitnih dvorskih tajni
morala je prisustvovati svim prijemima i svečanostima koje su obilježavale život
egipatskog visokog društva.
Već nekoliko tjedana Dolanta je bila zabrinuta, osobe bliske Henaru manje su joj se
povjeravale, kao da su zazirale od nje, stoga je smatrala da je nužno o tome porazgovarati
s Ramzesom.
‘‘ Nakon tvoje uloge u ratnoj pobjedi ‘‘ počela je sestra ‘‘ tvoji javni postupci više nisu
beznačajni.’’
‘‘ Što očekuješ od mene?’’
‘‘ Kada Henar postane regent, imat će veliku vlast u rukama, bojim se da će me
zapostaviti. Već me počinju držati po strani, uskoro ću biti beznačajnija od obične
građanke iz provincije.’’
‘‘ Što ja tu mogu?’’
‘‘ Podsjeti Henara na moje postojanje i na značaj mreže mojih veza, u budućnosti će
mu one biti od koristi.’’
‘‘ Nasmijat će mi se u lice, za našeg brata, ja sam već nubijski potkralj i daleko od
Egipta.’’
‘‘ Vaše pomirenje je, dakle, samo prividno.’’
‘’Henar je izvršio raspodjelu dužnosti.’’
‘‘ I ti prihvaćaš izgnanstvo među crnce?’’
‘‘ Ja volim Nubiju.’’
 Dolanta se ražestila, trgnuvši se iz svoje mlitavosti.
‘‘ Pobuni se, molim te! Tvoje držanje je nedopustivo. Daj da se ti i ja udružimo i
osujetimo Henara u njegovim namjerama, to čudovište će zapamtiti da ima obitelj i da nas
ne smije gurati u stranu.’’
‘‘ Žao mi je, draga sestro, ali užasavam se zavjera.’’
Ona ustade, bijesna kao tigrica.
‘‘ Ne ostavljaj me.’’
‘‘ Vjerujem da si sposobna sama se boriti.’’

U tišini Hatorinog hrama, nakon što je obavila večernje obrede i odslušala pjevanje
svećenica, kraljica Tuja se prepustila mislima. Služenje boginji omogućavalo joj je da se
udalji od ljudskih niskosti i da sagleda budućnost zemlje s daleko više razumijevanja.
Kraljica je tijekom dugih razgovora sa svojim suprugom izrazila sumnju u Henarovu
sposobnost za upravljanje. Kao i obično, Seti je vrlo pažljivo slušao. Faraon je znao da je
netko pokušao ubiti Ramzesa i da je pravi krivac, ako to već nije bio vozač dvokolice koji je
nastradao u rudnicima tirkiza, i dalje bio nepoznat i nekažnjen. Iako se Henarovo
ogorčenje protiv brata stišalo, je li ga bilo moguće smatrati nevinim? U nedostatku dokaza,
takve sumnje su izgledale neumjesne, ali zar žeđ za vlašću nije ponekad znala ljudsko biće
pretvoriti u zvijer?
Seti nije zanemarivao niti jednu pojedinost, mišljenje njegove supruge više je
vrijedilo od riječi dvorjana koji su bili naklonjeni Henaru ili su navikli ulizivati se faraonu.
Seti i Tuja zajedno su procijenili ponašanje svoja dva sina i izveli zaključke.
Naravno, razum je odmjeravao i procjenjivao, ali on nije bio u stanju odlučiti. Sia,
blistava intuicija, neposredna spoznaja koja se prenosi iz srca faraona u srce faraona,
odredit će put.

Otvarajući vrata koja su vodila u vrt namijenjen princu Ramzesu, Ameni je naletio na
čudan predmet, prekrasan krevet od bagremovog drveta! Većina Egipćana spavala je na
asurama, ovakav dio namještaja vrijedio je čitavo bogatstvo.
Sav u čudu, mladi pisar je odjurio probuditi Ramzesa.
‘‘ Krevet? Nemoguće.’’
‘‘ Dođi se uvjeriti vlastitim očima, pravo remek delo! ‘’
Princ je bio istog mišljenja kao i njegov osobni tajnik, stolar je bio izuzetan majstor.
‘’Hoćemo li ga unijeti u kuću? ‘‘ upitao je Ameni.
‘‘ Ni slučajno! Pričuvaj ga ovdje.’’
 Uzjahavši neosedlanog konja, Ramzes je u galopu stigao pred vilu roditelja lijepe
Izet, morao se je strpjeti dok mlada žena nije završila s dotjerivanjem, kako bi se pojavila
sva uređena, namazana i namirisana.
Njezina ljepota Ramzesa nije ostavila ravnodušnim.
‘‘ Spremna sam ‘‘ reče ona s osmjehom.
‘‘ Izet... Ti si mi poslala onaj krevet? ‘’
Ona ga zagrli, blistajući od sreće.
‘‘ Tko bi se drugi usudio?’’
Uručivši mu "dar postelje", lijepa Izet je primoravala princa da joj i sam pokloni
drugi krevet, još raskošniji, znak pristanka da ih vidi kao buduće mlađence, sjedinjene za
cijeli život.
‘‘ Jesi li prihvatio moj poklon?’’
‘‘ Ne, ostao je napolju.
‘‘ To je ozbiljna uvreda ‘‘ prošaputa ona, umiljavajući se.
‘‘ Zašto odlažemo ono što je neizbježno?’’
‘‘ Moram ostati slobodan.’’
‘‘ Ne vjerujem ti…’’
‘‘ Bi li voljela živjeti u Nubiji?’’
‘‘ U Nubiji? Kakav užas!
‘‘ To je, međutim moja sudbina.’’
‘‘ Ti ćeš je odbiti!’’
‘‘ Nemoguće.’’ Ona se otrgnula od Ramzesa i pobjegla.

Ramzes je bio pozvan, kao i mnogi uglednici, čuti proglašenje novih imenovanja koje
je donio faraon. Dvorana za primanje bila je puna, stariji su pokazivali mirnoću koja je
katkad varljiva, mladi su loše skrivali nestrpljenje. Mnogi su strahovali od Setijevog suda,
budući vladar nije dopuštao nikakvo zakašnjenje u izvršavanju zadataka koje je
povjeravao, i teško su ga mogla pokolebati izmišljena opravdavanja nesposobnih.
Nekoliko tjedana pred ovu svečanost, na dvoru je vrvjelo kao u mravinjaku, jer se
svaki uglednik trudio pokazati revnim i nepokolebljivim slugom Setijeve politike, kako bi
sačuvao svoje interese i interese svojih štićenika.
Kada je opunomoćeni pisar započeo čitanje odluke, u ime kralja, nastala je potpuna
tišina. Ramzes, koji je prethodnog dana večerao sa svojim starijim bratom, nije osjećao ni
najmanju zebnju. Kako je njegov slučaj bio unaprijed riješen, obratio je pozornost na
ostale. Neka su lica bila ozarena, druga smrknuta, neki su se namrštili negodujući, ali, to je
bila faraonova odluka i svatko će je poštovati.
Najzad došao je red na Nubiju, za koju nije vladalo posebno zanimanje, poslije
nedavnih događaja i Henarovog upornog zalaganja, princ Ramzes je bez sumnje bio
odabran da postane potkralj.
Iznenađenje je bilo ravno udaru groma, sadašnji vićekralj ostao je i dalje na toj
dužnosti.

33

Lijepa Izet je sjajila od radosti, unatoč Henarovim skrivenim spletkama, Ramzes nije
postavljen za nubijskog potkralja! Princ će ostati u Memphisu, gdje će i dalje zauzimati
pocasni položaj. Mlada žena će znati iskoristiti ovu neočekivanu priliku i zarobiti Ramzesa
okovima strasti, što se je više otimao, više ju je privlačio.
Bez obzira na navaljivanje roditelja koji su zahtijevali od nje da potvrdno odgovori
na Henarove bračne molbe, lijepa Izet je oči imala samo za njegovog brata. Otkako se
vratio iz Nubije, mladić se je još proljepšao i postao muževniji, njegovo predivno tijelo
popunilo se i razvilo, njegova prirodna otmjenost je bila još naglašenija. Nadvisujući za
glavu većinu svojih sunarodnjaka, izgledao je nepobjediv.
Dijeliti život s njim, njegova uzbuđenja, njegove želje... Kakva sjajna budućnost!
Nitko i ništa neće spriječiti lijepu Izet da se uda za Ramzesa.
Nekoliko dana poslije proglašenja imenovanja, otišla je princu, ne bi bilo mudro da
je otišla ranije. Sada, kada je prvi val razočaranja minuo, Izet će biti prava osoba koja će ga
utješiti.
Ameni, kojega nije voljela, uljudno ju je primio. Kako je princ mogao pokloni
povjerenje ovom kržljavom, slabunjavom klipanu, neprestano nagnutom nad svojom
pisarskom pločicom, osobom tako nesposobnom uživati u životnim radostima? Prije ili
kasnije, uvjerit će svojeg budućeg supruga da ga se riješi i okruži se reprezentativnijim
osobljem. Netko kao Ramzes nije se smio zadovoljiti takvim spodobama.
‘‘ Najavi me svom gospodaru.’’
‘‘ Žao mi je, odsutan je.’’
‘‘ Koliko dugo?’’
‘‘ Ne znam.’’
‘‘ Gdje je?’’
‘‘ Ne znam.’’
 ‘‘ Šališ se sa mnom?’’
‘‘ Toga se dobro pazim.’’
‘‘ Onda govori! Kuda i gdje je otišao?’’
‘‘ Kralj je došao po njega jučer ujutro, Ramzes se popeo na njegovu dvokolicu te su
otišli prema pristaništu.’’

Dolina kraljeva, koju su mudraci zvali "velika poljana", raj u kojem je uskrsavala
svjetlosna duša faraona, ležala je u kamenoj tišini. Od pristaništa na zapadnoj obali Tebe
do ovog svetog mjesta, koje je straža danonoćno čuvala, faraon i njegov sin išli su
vijugavim putem okruženim visokim liticama. Nad Dolinom se uzdizao Brijeg, s vrhom u
obliku piramide, u kome je obitavala boginja šutnje.
Ramzes je bio skamenjen.
Zašto ga je otac vodio na ovo tajanstveno mjesto, gdje su samo faraon koji je bio na
prijestolju i majstori zaduženi da kopaju njegovo vječno boravište imali pristup? Zbog
blaga koje je bilo nagomilano u grobnicama, policijski strijelci su imali zapovijed
odapinjati strijele bez ikakvog upozorenja, čim ugledaju nepoznatu osobu, najmanji
pokušaj krade smatrao se zločinom koji je dovodio u opasnost opstanak cijele zemlje i
kažnjavao se smrću. Ali pričalo se da tu žive duhovi naoružani noževima koji su
odrubljivali glavu neopreznima kada nisu bili u stanju odgovoriti na njihova pitanja.
Istina, prisutnost Setija djelovala je umirujuče, ali Ramzes bi radije prošao kroz
deset bitaka s Nubijcima nego putovao kroz ovaj zastrašujući svijet. Njegova snaga i
srčanost ovdje mu neće biti ni od kakve pomoći, osjećao se bespomoćno, poput laganog
plijena nepoznatih sila protiv kojih se nije znao boriti.
Nigdje ni travke, nigdje ptice ili barem insekta. Izgledalo je kao da je Dolina
odgurnula svaki oblik života u korist kamena koji je jedini bio u stanju trajno svjedočiti o
pobjedi nad smrću. Kako su dvokolice kojima je upravljao Seti sve više napredovale,
prijeteće zidine su se sve više približavale, vrućina je postajala neizdrživa, osjećaj da se
izlazilo iz svijeta živih stezao je grlo.
Pred njima se pojavi uzak prolaz,neka vrsta ulaza otvorenog u stijeni, s lijeve i desne
strane nalazili su se naoružani vojnici. Dvokolica se je zaustavila, a Seti i Ramzes su sišli.
Policajci su se naklonili, poznavali su vladara koji je redovito provjeravao kako napreduju
radovi u grobnici, i osobno prenosio kiparima hijeroglifske zapise za koje je želio da budu
urezani na zidovima njegovog posljednjeg boravišta.
Kada su prošli kroz ulaz, Ramzesu je zastao dah.
"Velika poljana" je bila pregrijan lonac, bez drugog vidika osim vrhova žutih litica
nad kojima se nadnosilo plavo nebo, stijene su nametale gotovo potpunu tišinu koja je duši
faraona osiguravala mir i spokoj. Strah je ustupio mjesto zadivljenosti, zaslijepljen
svjetlošću Doline, princ se istovremeno osjetio i poraženim i uzvišenim. Iako je bio samo
mali, beznačajan čovjek u usporedbi s tajanstvenošću i uzvišenošću mjesta, ipak je
naslutio prisutnost onostranog koje je davalo snagu umjesto uništenja.
Seti je sina poveo prema velikim kamenim dverima, gurnuo je vrata od pozlaćenog
cedra i krenuo strmim usponom u odajicu u kojoj je, na sredini, ležao sarkofag. Kralj je
zapalio baklje koje se nisu dimile, sjaj i savršenstvo zidnih ukrasa osupnuli su Ramzesa.
Zlatna, crvena, plava i crna boja sijale su natprirodnim sjajem, pažnju princa privukla je
slika ogromne zmije, Apofisa, čudovišta iz tame koje je proždiralo svjetlost, i koje je tvorac,
predstavljen u ljudskom oblicju, krotio pomoću bijelog štapa, ne ubijajući ga. S divljenjem
je gledao sunčevu barku kojom je upravljao bog Sia, poznavatelj svih uzroka i jedini
sposoban otkriti pravi put u područjima mraka, ushitio ga je faraon kojega su promatrali
Horus s glavom sokola i Anubis s glavom šakala, i kojega je boginja Maat, vječni Zakon,
primala u raj pravednih. Kralj je bio prikazan mlad, blistave ljepote, s tradicionalnom
vlasuljom na glavi, debelom zlatnom ogrlicom i pozlaćenom pregačom, pred Ozirisom ili
Nefertumom, bogom ovjenčanim lotosovim cvijetom, simbolom obnavljanja života, vladar
je izgledao vedar, očiju zagledanih u vječnost. Mnoštvo drugih pojedinosti privuklo je
prinčevu pozornost, osobito tajanstveni zapis koji je podsjećao na dveri drugog svijeta, ali
Seti mu nije dopustio da zadovolji do kraja svoju radoznalost i zapovjedio mu je da padne
na koljena pred sarkofagom.
‘‘ Kralj koji ovdje počiva nosi isto ime kao i ti, Ramzese, on je bio osnivač naše loze.
Horemheb ga je izabrao za svog nasljednika onda kada se Ramzes, bivši vezir, već bio
povukao nakon što je cijelog života savjesno služio zemlji. Starog su čovjeka otrgli od
njegovog mira i on je svoju posljednju energiju uložio u upravljanje Egiptom. Već iscrpljen,
vladao je manje od dvije godine, ali opravdao je imena koja je dobio prilikom krunidbe,
"Onaj koji potvrduje Maat kroz Dvije zemlje", "Božanska svjetlost ga je donijela na svijet",
"Neprolazna je moć božanske svjetlosti", "Odabran po stvaralackom naćelu". Takav je bio
taj mudar i skroman čovjek, naš predak, onaj kojem se trebamo klanjati da bi nam otvorio
oči, posveti mu kult, slavi njegovo ime i uspomenu na njega, jer preci su ispred nas, a mi
trebamo koračati njihovim stopama.’’
Princ je osjetio da je duh osnivača loze prisutan, iz sarkofaga, koji su hijeroglifi
nazivali "osiguravateljem života", izbijala je neka opipljiva snaga, nalik blagom suncu.
‘‘ Ustani, Ramzese, tvoje prvo putovanje je završeno.’’
Oko njih su se uzdizale piramide, najveličanstvenija je bila piramida faraona Djosera,
s ogromnim stepenicama koje su vodile ka nebu. Zajedno sa svojim ocem, Ramzes je
otkrivao drugu nekropolu, ogromnu Sakaaru u kojoj su bila podignuta vječna boravišta
faraona Starog kraljevstva i njihovih vjernih podanika.
Seti se uputio prema rubu pustinjske visoravni odakle se pružao pogled na šumarke
palmi, polja s usjevima i Nil. Tu su se nizale, duže od jednog kilometra, velike grobnice od
nepečene cigle, dugačke pedesetak metara, čije su strane nalikovale pročeljima palaće.
Visoke preko pet metara, bile su oslikane jarkim i veselim bojama.
Jedna od njih iznenadila je Ramzesa jer je imala tri stotine bikovskih glava od pečene
zemlje koje su tvorile izbočine cijelom dužinom, okićene pravim rogovima, pretvarale su
grob u nepobjedivu vojsku kojoj se nijedna neprijateljska sila neće uspjeti približiti.
 ‘‘ Faraon koji je ovdje sahranjen nosi ime Djet ‘‘ otkrio je Seti ‘‘ što znaci vječnost,
pored njega su ostali kraljevi prve dinastije, naši najdalji preci. Oni su, prvi put na ovom
tlu, uveli poštovanje zakona boginje Maat i donijeli red umjesto kaosa, svaka vladavina
treba uzimati korijen u vrtu koji su sami zasadili. Sjećaš li se divljeg bika s kojim si se
suočio? Ovdje je rođen, ovdje se moć obnavlja od nastanka naše civilizacije.’’
Ramzes je zastao ispred svake bikovske glave, nijedna nije imala isti izraz. Tu su bila
prikazana sva lica umijeca zapovijedanja, od najstrože vlasti do blagonaklonosti. Kada je
princ napravio krug oko cijelog čudesnog spomenika, Seti se popeo na dvokolicu.
‘‘ Ovime završava tvoje drugo putovanje.’’
Plovili su na sjever, potom jahali galopom uskim stazama, između zelenih polja, sve
do jednog sela gdje je dolazak faraona i njegovog sina izazvao oduševljenje. U ovoj zabiti u
Delti, takva sreća mogla se samo čudom dogoditi, ipak, izgledalo je da stanovnici dobro
poznaju kralja. Služba za održavanje reda blago je opominjala okupljeni narod, dok su Seti
i Ramzes ulazili u malo svetište, utonulo u mrak. Sjeli su na kamene klupe, licem okrenuti
jedan prema drugome.
‘‘ Je li ti poznato ime Avaris?’’
‘‘ Tko nije čuo za njega! To je ime ukletog grada koji je bio prijestolnica osvajačima
Hiksima.’’
‘‘ Nalaziš se u Avarisu. ‘’
Ramzes je bio osupnut.
‘‘ Ali... nije li on uništen?’’
‘‘ Koji je to čovjek mogao uništiti božanstvo? Ovdje vlada Set, bog munje i oluje, po
kojem sam dobio ime.’’
Ramzes je osjetio strahopoštovanje. Činilo mu se da ga je Seti mogao uništiti jednim
pokretom ili pogledom, zbog čega bi ga inače doveo na ovo ukleto mjesto?
‘‘ Strah te je, i to je dobro, samo hvalisavci i budale ne poznaju strah. Iz ove vrste
straha rada se volja koja daje snagu pobjedniku ‘‘ to je Setova tajna. Tko je zanijeće, kao
Akhenaton, čini grešku i slabi Egipat. Faraon je također oličenje oluje, gnjeva svemira,
neumoljive naravi munje. On je ruka koja stvara, a ponekad udara i kažnjava, vjerovati u
ljudsku dobrotu greška je koju kralj ne smije napraviti. Ona bi njegovu zemlju odvela u
propast, a narod u bijedu. Jesi li u stanju suočiti se sa Setom?’’
Jedna zraka svjetlosti, što je dopirala s krova svetišta, obasjala je kip uspravnog
muškarca s uznemirujućom glavom duge njuške i dva velika uha, Set, čije se stravično lice
naziralo iz mraka!
Ramzes je ustao i krenuo prema njemu.
Udario je o nevidljivi zid i morao zastati, drugi pokušaj se završio istim neuspjehom,
ali je treći puta uspio svladati prepreku. Crvene oči kipa sjajile su poput dva ognja, Ramzes
je izdržao njegov pogled, iako je osjećao da ga prži, kao da je plameni jezik oblizivao
njegovo tijelo. Bol je bila snažna, ali ju je podnosio, ne, neće ustuknuti pred Setom, čak i po
cijenu vlastite propasti.
Nastupio je odlučujući trenutak neravnopravne borbe koju nije smio izgubiti, crvene
su oči izišle iz svojih duplji, vatra je opkolila mladićevo tijelo, glava mu buknula u plamenu,
a srce se željelo rasprsnuti. Ali on je ostao na nogama prkoseći Setu i time ga je odbacio
daleko od sebe, u najdublji kutak svetišta.
Odjednom, naišla je oluja, pljusak se spustio na Avaris, ledene kapljice nevremena
greble su po zidovima svetišta. Crvena svjetlost se rasplinula, Set se vratio u tamu. On je
bio jedini bog koji nije imao sina, ali faraon Seti, njegov nasljednik na zemlji, prepoznavao
je u svojem sinu čovjeka rođenog da vlada.
‘‘ Tvoje treče putovanje je završeno ‘‘ promrmlja on.

34

Čitav dvor se preselio u Tebu, sredinom rujna, kako bi prisustvovao veličanstvenoj

Opetovoj svetkovini, trenutku u kojem će faraon stupiti u vezu s Amonom, skrivenim
bogom, koji će obnoviti ka svojeg sina, izabranog da ga predstavlja na zemlji. Nijedan
plemić nije smio propustiti boravak u velikom gradu na Jugu tijekom tih petnaest dana,
dok su vjerski obredi predviđeni samo za upućene, narod se zabavljao na ulicama, a bogati
na prijemima u svojim raskošnim vilama.
Za Amenija, putovanje je bilo pravo mučenje, kako je po dužnosti morao nositi
papiruse i svoj pisarski pribor, mrzio je krenuti na put jer je to remetilo njegove radne
navike. Iako je njegovo neraspoloženje bilo vidljivo, pripremio se je vrlo brižno za ovo
kratko preseljenje. Želio je da Ramzes bude zadovoljan.
Otkako se vratio, princ se promijenio. Karakter mu je postao mračniji, često se
povlačio u osamu i udubio u misli, Ameni ga nije smetao, samo bi mu povremeno podnosio
dnevna izvješća o svojem radu. Kao kraljevski pisar i viši časnik, princ je dnevno morao
svladati mnoštvo sitnih administrativnih problema koje je umjesto njega rješavao njegov
osobni tajnik.
Ako ništa drugo, na lađi koja je plovila prema Tebi, Ameni nije morao trpjeti lijepu
Izet! Dok je Ramzes bio odsutan, svakoga je dana pokušavala od njega izvući podatke
kojima nije raspolagao. Kako draži mlade žene na njega nisu djelovale, pogledi koje su
razmjenjivali bili su prilično hladni. Kada je Izet zatražila od Ramzesa da se riješi svojeg
tajnika, princ ju je bez razmišljanja odbio pa su nekoliko sljedecih dana proveli u svadi.
Lijepa plemkinja morala je razumjeti, Ramzes nikada neće izdati prijatelje.
U svojoj tijesnoj kabini, Ameni je pisao pisma na koja je njegov prijatelj stavljao
pečat. Princ je sjeo na asuru pored njega.
 ‘‘ Kako možeš vani podnositi tako jako sunce? ‘‘ ludio se Ameni. ‘‘ Na tvojem mjestu
ja bih izgorio za manje od jednog sata.’’
‘‘ Ja i Sunce se razumijemo, ja mu se klanjam, ono me hrani. Zašto na trenutak ne
prekineš s poslom i obratiš pažnju na okolinu?’’
‘‘ Razbolim se čim sam besposlen. Tvoje posljednje putovanje ti izgleda nije bilo
ugodno.’’
‘‘ Je li to prigovor?’’
‘‘ Postao si pravi usamljenik.’’
‘‘ Tvoje ponašanje utječe na mene.’’
‘‘ Ne sprdaj se sa mnom i samo dalje čuvaj svoju tajnu.’’
‘‘ Tajnu... Da, u pravu si.’’
‘‘ Dakle, nemaš više povjerenja u mene.’’
‘‘ Naprotiv, ti si jedino biće koje može razumjeti neobjašnjivo.’’
‘‘ Otac te je uputio u Ozirisove tajne? ‘‘ upitao je Ameni sa znatiželjom u očima.
‘‘ Ne, ali me je odveo na susret s njegovim precima... Svim njegovim precima.’’
Ramzes je posljednje riječi izgovorio toliko ozbiljno da je mladi pisar osjetio
trenutno uzbuđenje, to što je princ nedavno doživio bio je bez sumnje jedan od ključnih
trenutaka u njegovom životu. Ameni je postavi pitanje koje mu je poticalo znatiželju.
‘‘ Je li faraon izmijenio tvoju sudbinu?’’
‘‘ Otvorio mi je oči za jednu drugu stvarnost, sreo sam se s bogom Setom.’’
Ameni je zadrhtao.
‘‘I... živ si!’’
‘‘ Slobodno me možeš dotaknuti.’’
‘‘ Da netko drugi izjavi kako se suočio sa Setom, ne bih mu povjerovao! Ali ti, ti si
nešto posebno.’’
Ne bez straha, Amenijeva ruka je stegnula Ramzesovu, mladi pisar je odahnuo.
‘‘ Nisi pretvoren u zlog duha.’’
‘‘ Može li se to ikada znati sa sigurnošću?’’
‘‘ Ja mogu, nisi nalik na lijepu Izet!’’
‘‘ Nemoj o njoj previše strogo suditi.’’
‘‘ Nije li mi pokušala uništiti karijeru?’’
 ‘‘ Dokazat ću joj da je bila u zabludi.’’
‘‘ Hvala, ali nemoj od mene tražiti da s njom budem ljubazan.’’
‘‘ Kad smo već kod toga... Nisi li previše usamljen i pomalo čangrizav?’’
‘‘ Žene su opasne, više volim svoj posao. A ti, ti bi trebao pokazati više zanimanja za
mjesto koje te čeka na Opetovoj svetkovini. Namijenjena ti je prva trećina povorke i biti
ćeš odjeven u novu lanenu haljinu, s nabranim rukavima, skrećem ti pozornost da se ova
odjeća vrlo lagano zgužva. Morat ćeš se držati uspravno, bez naglih pokreta.
‘‘ Najavio si mi teško iskušenje.
‘‘ Kada je netko nadahnut Setovom snagom, za njega je to dječja igra.’’

Nakon što su umirili Kanaan, Siriju i Palestinu, pokorili Galileju i Libanon, pobijedili
Nubijce i beduine, potisnuli Hetite iza Oronta, Egipat i Teba su mogli bezbrižno proslaviti
svoju svetkovinu. Na sjeveru kao i na jugu, najmoćnija država svijeta ukrotila je demone
koji su samo vrebali kako se dokopati njezinog bogatstva. Za osam godina vladavine, Seti
se nametnuo kao veliki faraon kojega će poštovati budući naraštaji.
Govorilo se da će Setijevo vječno boravište, u Dolini kraljeva, biti najveće i najljepše
ikada sagrađeno, u Karnaku, gdje je radilo nekoliko graditelja, faraon je osobno upravljao
jednim velikim gradilištem, a nisu prestajali hvalospjevi o hramu na zapadnoj obali, u
Gurnahu, koji je bio posvećen kultu Setijevog Ka, njegovoj duhovnoj moći, osiguranju
vječnosti.
I najtvrdoglaviji su se slagali da je vladar imao pravo što se nije upustio u
neizvjestan rat s Hetitima i što je usmjerio snagu zemlje na izgradnju kamenih svetišta,
okupljališta božanskih prisutnosti. Međutim, kao što je Henar ukazivao uglednicima koji
su ga rado pristajali saslušati, to primirje nije iskorišteno da se razviju trgovački odnosi,
premda su jedino oni mogli trajno ukinuti neprijateljstva.
Brojne osobe od ugleda s nestrpljenjem su čekale ustoličenje faraonovog starijeg
sina, jer im je bio nalik, Setijeva strogost i sklonost ka tajanstvenosti stvorila mu je trajne
neprijatelje, a neki su smatrali kako im se suviše rijetko obraća za savjet. S Henarom je bilo
lakše razgovarati, ljubazan i ugodan, znao je osvojiti blagonaklonost jednih, ne uvrijedivši
druge, nudio je svakome ono što je želio čuti. Za njega, Opetova svetkovina bila je nova
prilika da proširi svoj utjecaj osvajanjem povjerenja Amonovog vrhovnog svećenika i
njegove hijerarhije.
Istina, smetalo mu je Ramzesova prisutnost, ali ono od čega je strahovao, nakon
neshvatljivog Setijevog odbijanja da mlađeg sina imenuje potkraljem Nubije, nije se
dogodilo. Faraon Ramzesu nije dodijelio nikakvu posebnu povlastiću, i ovaj se morao
zadovoljiti, kao i tolika druga kraljevska djeca, samo raskošnim i bezbrižnim životom.
U stvari, Henar je pogriješio što je strahovao od Ramzesa i smatrao ga suparnikom,
njegova životna energija i fizički izgled bili su obična varka, on nije posjedovao duhovnu
snagu. Neće biti neophodno niti ga postaviti za potkralja, budući da je ta dužnost suviše
naporna za njega, Henar je pomišljao na neko počasno zvanje, kao što je zapovjednik
odreda dvokolica. Ramzes će tako raspoređivati najbolje jahaće konje i zapovijedati
grupici primitivaca, dok će se lijepa Izet diviti mišićavom tijelu svog bogatog muža.
Opasnost je prijetila s druge strane, kako uvjeriti Setija da što duže boravi u
hramovima i da se što manje miješa u državne poslove? Kralj je mogao sebično čuvati
svoje ovlasti i ometati poslove svojeg regenta. Henar će morati vješto manipulirati
faraonom i bez sukobljavanja ga usmjeriti ka meditaciji o onostranom, razvijajući svoje
veze s egipatskim i stranim trgovcima, čijim ponudama faraon gotovo da nije poklanjao
nikakvu pažnju, zauzimat će sve značajnije mjesto i brzo postati nezamjenjiv. Osobito ga
nije smio otvoreno napasti, već ga postupno uvući u mrežu odnosa kojih će prekasno
postati svjestan.
Trebalo je također s vrata skinuti sestru Dolantu. Brbljava, lijena i previše radoznala,
ne bi mu bila ni od kakve koristi u okviru njegove buduće politike, naprotiv, razočarana
što ne zauzima neki istaknuti položaj, ona bi protiv njega mogla ujediniti nekoliko imućnih
plemića koji su uvijek potrebni. Henar je svakako mislio Dolanti pokloniti ogromnu vilu,
brojna stada i vojsku posluge, ali ona se time ne bi nikada zadovoljila, poput njega, voljela
je spletke i zavjere. Ali, dva krokodila nisu mogla živjeti u istoj močvari, uostalom, njegova
sestra nije bila dorasla njemu se oduprijeti.

Lijepa Izet je po peti puta promijenila haljinu, niti ova joj se nije svidjela, kao ni četiri
prethodne. Suviše dugačka, suviše široka, nedovoljno nabrana... Izgubivši strpljenje,
zapovjedila je sobarici da izabere neku drugu krojačku radionicu. Na velikom prijemu
kojim će se završiti svetkovina, morala je biti najljepša, kako bi izazivala Henara i zavela
Ramzesa.
Njena vlasuljarka je dotrčala, sva zadihana.
‘‘ Brzo, brzo... sjednite da vas počešljam i da vam stavim svečanu vlasulju.’’
‘‘ Čemu tolika žurba?’’
‘‘ Danas će se obaviti svečani obred u hramu u Gurnahu na zapadnoj obali.’’
‘‘ Ali to nije predviđeno! Obredi počinju tek sutra.’’
‘‘ Ipak će biti ovako, cijeli grad je uzbuđen. Moramo se požuriti.’’
Neraspoložena, lijepa Izet se je zadovoljila haljinom klasičnog kroja i skromnom
vlasuljom iako tako nisu dolazile do izražaja njezina mladost i njezine čari, ali nikako nije
željela propustiti taj neočekivani događaj.
Kada hram u Gurnahu bude završen, biti će posvećen kultu Setijevog besmrtnog
duha, koji se vraća u ocean energije nakon otjelotvorenja u tijelu čovjeka koje traje jedan
ljudski životni vijek. Tajni dio građevine, u kojem je kralj predstavljen dok izvodi
tradicionalne obrede, još je bio u rukama kipara, plemići i visoki dostojanstvenici okupili
su se ispred pročelja svetišta, u velikom dvorištu pod vedrim nebom koje će uskoro
zatvarati jedan pilon. Bojeći se da ne izgore na suncu, iako je bilo jutro, većina se sklanjala
ispod malih pravokutnih suncobrana. Ramzesa je zabavljalo gledati ugledne ličnosti
obučene s krajnjom profinjenošću, dugačke haljine, tunike s nabranim rukavima i crne
vlasulje davali su im ukočen izgled. Onako naduti, postat će duboko ponizni čim se Seti
bude pojavio i klanjat će se do zemlje kako bi mu se dodvorili.
Najbolje upućeni dvorjani tvrdili su da će kralj, nakon što obavi jutarnje obrede u
Karnaku, prinijeti posebnu žrtvu bogu Amonu u dvorani s barkom u hramu u Gurnahu,
kako bi se njegov Ka obnovio i njegova životna snaga ostala nesmanjena, to je bio razlog
kašnjenja koje je za starije uglednike predstavljalo veliko mučenje. Setiju je nedostajalo
čovječnosti, Henar se zarekao da će se kloniti ovakvih pogrešaka i na najbolji način
iskoristiti slabosti ljudi.
Jedan svećenik obrijane glave, odjeven u strogu, jednostavnu bijelu haljinu, izišao je
iz pokrivenog hrama. Dugačkim štapom u ruci krčio je sebi prolaz, uzvanici ove
tajanstvene svečanosti začudeno su se pomicali u stranu. Svećenik se zaustavio ispred
Ramzesa.
‘‘ Krenite za mnom, prinče.’’
Mnoge su se žene počele došaptavati kada su primijetile Ramzesovu ljepotu i
dostojanstvenost, lijepa Izet je bila ushićena, Henar se smješkao. Znači, ipak je ostvario
svoj cilj, njegov brat će biti proglašen za nubijskog potkralja prije Opetove svetkovine i
odmah će ga poslati u tu daleku oblast koju je toliko volio. Smeten, Ramzes je prešao prag
pokrivenog hrama prateći svećenika koji se uputio prema desnom dijelu građevine.
Dveri od cedrovine zatvorile su se za njima, svećenik je ostavio princa između dva
stupa ispred tri kapele utonule u mrak. Iz one središnje začuo se ozbiljan glas, glas koji je
pripadao Setiju.
‘‘ Tko si ti?’’
‘‘ Zovem se Ramzes i sin sam faraona Setija.’’
‘‘ Na ovom tajnom mjestu, nedostupnom običnom čovjeku, slavimo vječnu
prisutnost Ramzesa, našeg pretka i osnivača naše loze. Njegov lik, urezan na zidovima,
vječno će živjeti, zavjetuješ li se da ćeš mu posvetiti kult i klanjati mu se?’’
‘‘ Zavjetujem se.’’
‘‘ U ovom trenutku, ja sam Amon, skriveni bog, priđi mi, sine.’’
Kapelu obasja svetlost.
Na dva prijestolja sjedili su faraon Seti i kraljica Tuja, on je nosio krunu Amona, koja
se mogla prepoznati po dva dugačka pera, a ona, bijelu krunu boginje Mut. Kraljevski par i
božanski par stapali su se u jedno. Ramzes je bio poistovječen s božjim sinom i tako
dopunjavao sveto trojstvo. Uzbuđen, mladić nije mogao niti pomisliti da je mit, čije je
značenje bilo otkriveno samo u tajni hramova, bio tako otjelotvoren, kleknuo je ispred ta
dva biča, uviđajući da su mnogo više nego njegov otac i njegova majka.
‘‘ Voljeni sine ‘‘ izjavi Seti ‘‘ primi od mene svjetlost.’’
 Faraon spusti ruke na Ramzesovu glavu, velika kraljevska supruga učini isto.
Princ je istoga trenutka osjetio ugodno djelovanje vrlo blage topline, nervoza i
napetost su popustili i ustupili mjesto nepoznatoj energiji koja je prožimala svaki dio
njegovog bića. Ubuduće će živjeti duhom kraljevskog para.
Kada se Seti pojavio na pragu hrama, a Ramzes s njegove desne strane, nastala je
potpuna tišina. Faraon je nosio dvostruku krunu, koja je bila simbol jedinstva Gornjeg i
Donjeg Egipta, dijadema je ukrašavala Ramzesovo čelo.
Henar se trgnuo.
Nubijski potkralj nije imao pravo na takvo znamenje... To je bila greška, bezumlje!
‘‘ Proglašavam svojeg sina Ramzesa ‘‘ izgovarao je Seti ozbiljnim gromkim glasom ‘‘
svojim suvladarom, kako bih mogao za života vidjeti kako vlada. Imenujem ga za
kraljevskog regenta i od sada će sudjelovati u svim odlukama koje ću ja donositi. Naučit će
upravljati zemljom, bdjeti nad njezinim jedinstvom, nalazit će se na čelu naroda čija mu je
sreća važnija od njegove. On će se boriti protiv vanjskih i unutarnjih neprijatelja i zavesti
će poštivanje zakona boginje Maat, štiteći nejake od moćnih. Bit će tako, jer velika je ljubav
koju poklanjam Ramzesu, sinu svjetlosti.’’
Henar je grizao svoje usne, mora će se rasplinuti, Seti će povući svoju riječ, Ramzes
će doživjeti pad, odbit će dužnost koja je bila preteška za njegovih šesnaest godina... Ali
svećenik je, po faraonovoj zapovijedi,pričvrstio za dijademu zlatni uraeus koji je
predstavljao kobru čiji će vatreni dah uništiti vidljive i nevidljive neprijatelje regenta,
budućeg faraona Egipta.
Kratka svečanost se završila, a klicanje se zaorilo do sjajnog neba iznad Tebe.

35

Ameni je provjeravao odredbe protokola, u povorci Karnaka do Luxora, Ramzes će

se nalaziti između dvojice starih dostojanstvenika i neće smjeti suviše brzo hodati. Taj
spori, svečani hod, za njega će izvan svake sumnje biti naporan.
Ramzes je ušao u ured, ali je zaboravio zatvoriti vrata. Ameni je bio neotporan na
propuh i odmah je kihnuo.
‘‘ Molim te, zatvaraj vrata za sobom ‘‘ zatražio je gunđajući ‘‘ Zar ti nikada nisi
bolestan.’’
‘‘ Oprosti... Ali zar se tako razgovara s regentom egipatskog kraljevstva?’’
Mladi pisar je začudeno podigao pogled.
‘‘ Kakav regent?’’
 ‘‘ Ako nisam samo sanjao, otac me je upravo proglasio suvladarom pred čitavim
dvorom.’’
‘‘ Šališ se!?’’
‘‘ Stvarno me raduje što pokazuješ toliko oduševljenja.’’
‘‘ Regent, regent... Zamisli posao...’’
‘‘ Spisak tvojih zaduženja se proširuje, Ameni, moja prva odluka biti će da tebe
imenujem svojim nosačem sandala. Tako se više nećeš razdvajati od mene i uvijek ćeš mi
davati korisne savjete. ‘’
Sav ošamučen, mladi pisar se zavali na naslon svoje niske stolice, dok mu je glava
klonula na prsa.
‘‘ Nosač sandala i osobni tajnik... Koje od okrutnih božanstava se okomilo na ovog
sirotog pisara?’’
‘‘ Iznova prouči protokol, više nisam u sredini povorke.’’

‘‘ Smjesta ga želim vidjeti! ‘‘ Ijutito je zahtijevala lijepa Izet.

‘‘To je potpuno nemoguće ‘‘ odgovorio je Ameni lašteći predivan par bijelih kožnih
sandala koje će Ramzes nositi na važnim svečanostima.
‘‘ Ovoga puta znaš gdje je?’’
‘‘ Točno.’’
‘‘ Onda, govori!’’
‘‘ Ništa vam to ne vrijedi.’’
‘‘ Pusti me da sama procijenim!’’
‘‘ Samo gubite vrijeme.’’
‘‘ Neće o tome odlučivati jedno piskaralo! ‘’
Ameni je spustio sandale na asuru.
‘‘ Piskaralo, osobni tajnik i nosač sandala kraljevskog regenta? Bolje je da pripazite
što govorite, lijepa damo, Ramzes baš i ne voli ljude prezriva držanja.’’
Lijepa Izet se jedva suzdržala da ne ošamari Amenija, ali, bestidni mladić je bio u
pravu. Poštovanje koje je Ramzes prema njemu osjećao donijelo mu je položaj javne
ličnosti koju više nitko nije smio podcjenjivati. Stoga je, iako teška srca, promijenila
pristup.
‘‘ Mogu li barem znati gdje se regent nalazi? ‘’
 ‘‘ Kao što sam vam već rekao, do njega je nemoguće doći, kralj ga je odveo u Karnak.
Tamo će provesti noć prije nego što se nađe na čelu obredne povorke prema Luxoru, sutra
ujutro.
Lijepa Izet se povukla, uvrijeđena, zar će joj sad, kada se dogodilo čudo, Ramzes
pobjeći? Ne, ona ga je voljela i on je volio nju. Nagonski se držala dobrog puta, daleko od
Henara i blizu novog regenta, sutra će biti velika kraljevska supruga i egipatska kraljica!
Najednom, takva ju je mogućnost uplašila, pomislila je na Tuju i shvatila težinu tog
položaja, te obveza koje je on nametao. Njome nije rukovodila pohlepa za vlašću, već
strast, bila je ludo zaljubljena u Ramzesa, u muškarca, a ne u regenta.
Ramzesa je čekala vrhovna vlast… Nije li ovo čudo zapravo bila nesreća?

U veselom metežu koji je uslijedio poslije Ramzesovog imenovanja, Henar je vidio

svoju sestru Dolantu i njenog muža Sarija kako se guraju prvi čestitati novom regentu.
Henarove pristalice, nakon što se isprva nisu oporavile od iznenađenja, izbjegavale su
izraziti odanost Ramzesu, ali stariji kraljev sin nije sumnjao da će ga izdati, prije ili kasnije.
Očigledno je bio poražen, odgurnut u stranu, tako da će morati služiti regentu. Čemu
se može nadati od Ramzesa, do nekom počasnom položaju lišenom stvarne moći?
Henar će se pokoriti, da bi prikrio svoje prave namjere, ali neće odustati, budućnost
možda neće biti štedljiva u iznenađenjima. Ramzes još nije bio faraon, u egipatskoj
povijesti, bilo je regenata koji su umirali prije kralja koji ih je izabrao. Setija će zdravlje
poslužiti da poživi dugi niz godina tijekom kojih će prenijeti samo mali dio svojih ovlasti
na regenta, tako da će se ovaj naći u nezavidnom položaju. Bit će dovoljno da ga Henar
gurne prema provaliji, da ga navede da napravi nepopravljive pogreške.
Uistinu, ništa nije bilo izgubljeno.

‘‘ Mojsije! ‘‘ uzviknuo je Ramzes ugledavši svojeg prijatelja na velikom gradilištu koje

je u Karnaku otvorio Seti. Židov se odvojio od skupine klesara kojima je rukovodio i
naklonio se regentu.
‘‘ Klanjam se...’’
‘‘ Ustani Mojsije.’’
Dva stara prijatelja su se rukovala, radujući se susretu.
‘‘ Je li to tvoje prvo radno mjesto?’’
‘‘ Drugo. Naučio sam praviti cigle i klesati kamen na zapadnoj obali, a onda su me
postavili ovdje. Seti želi da sagradim ogromnu dvoranu sa stupovima, sa kapitelima u
obliku cvijeta papirusa i pupoljaka lotosovog cvijeta koji bi se naizmjence smjenjivali.
Zidovi će nalikovati planinskim strminama, bogatstva zemlje će biti urezana na
pregradnim zidovima, i ljepota ovog zdanja dosegnuti će nebeske visine.
 ‘‘ Taj plan te je opčinio!’’
‘‘ Nije li hram zlatna posuda koja u svojim njedrima drži sve ljepote ovoga svijeta?
Da, osjećam strast prema ovom graditeljskom poslu, mislim da sam pronašao svoj put.’’
Dvojici mladića je prišao Seti i podrobnije im objasnio svoje namjere. Natkrivena
aleja koju je podigao Amenhotep III, sa stupovima visokim dvadeset metara, nije se više
uklapala u veličanstveni Karnak, stoga je on zamislio ogroman broj stupova, s vrlo malo
razmaka između njih i prozore a claustra koji će omogućiti vještu igru svjetlosti. Kad
dvorana bude završena, vječno će se slaviti obredi, zahvaljujući prisutnosti bogova i
faraona na sredini stupova, kamenje će čuvati praroditeljsku svjetlost kojom se Egipat
hranio. Mojsije je istaknuo poteškoće u odredivanju položaja prema stranama svijeta i
otpornosti materijala, kralj ga je umirio upučujući ga na jednog klesara bratstva u"mjestu
istine", selu Deir el Medini, smještenom na zapadnoj obali, gdje su iskusni majstori jedni
drugima prenosili tajne zanata.
Večer se spuštala na Karnak. Radnici su odložili oruđe, gradilište je opustjelo. Za
manje od jednog sata, astronomi i astrolozi popeti će se na krov hrama da bi proučavali
poruke zvijezda.
‘‘ Što je faraon? ‘‘ upitao je Seti Ramzesa.
‘‘ Onaj koji svoj narod čini sretnim.’’
‘‘ Da bi to postigao, ne pokušavaj ljude činiti sretnima protiv njihove volje, već čini
plemenita djela za bogove i za ljude. Ovo je princip koji vječno stvara, gradi hramove nalik
bogovima i daruj ih njihovom božanskom gospodaru. Tragaj za suštinom, a sve ostalo će se
samo dovesti u sklad.’’
‘‘ Nije li suština Maat?’’
‘‘ Maat daje dobar smjer, ona je kormilo zajedničke barke, postolje prijestolja,
savršena mjera i ispravnost prosudbe. Bez nje se ne može ostvariti nijedno pravedno
djelo.’’
‘‘ Oče...’’
‘‘ Kakva briga te muči?’’
‘‘ Hoću li biti na visini svog zadatka?
‘‘ Ako se nisi u stanju uzdignuti, bit ćeš pregažen. Svijet ne bi ostao u ravnoteži bez
faraonovog djela, njegove riječi i obreda koje izvodi. Ako faraonska država jednog dana
nestane, zbog ljudske gluposti i gramzivosti, vladavina boginje Maat će prestati, a mrak će
se spustiti na zemlju. Čovjek će uništiti sve oko sebe, čak i svoje bližnje, jaki će zbrisati
slabe, zavladati će nepravda, nasilje i užas će se svuda proširiti. Sunce više neće izlaziti, čak
i ako njegov disk ostane na nebu. Čovjek prirodno teži zlu, uloga faraona je zavesti pravdu,
stalno uspostavljati red u kaosu. Svaki drugi oblik vladavine je osuđen na propast.’’
 Željan znanja, Ramzes je postavio bezbroj pitanja ocu, kralj nijedno nije zaobišao.
Blaga ljetna noć je bila dobro poodmakla kada je regent, punog srca, legao na kamenu
klupu, dok mu se pogled gubio u dubinama neba, među tisućama zvijezda.
Po Setijevoj zapovijedi, obred Opetove svetkovine je započeo. Iz kapela svećenici su
iznijeli barke tebanskog trojstva, skrivenog boga Amona, kozmičke majke Mut, i njihovog
sina Khonsua, putnika kroz nebo i beskrajna prostranstva, čije je otjelotvorenje bio
Ramzes. Prije nego što su prešli prag hrama, Seti i njegov sin položili su cvijetne bukete na
božanske barke i prolili vino odavajući im počast, a onda su ih prekrili velom, kako bi ih i
obični ljudi mogli gledati.
Tog devetnaestog dana drugog mjeseca sezone poplava, mnoštvo se okupilo oko
hrama u Karnaku. Kada su se otvorila velika vrata od pozlaćenog drveta, kako bi mogla
proči povorka na čijem su čelu bili kralj i njegov sin, ljudi su počeli radosno klicati. Jer
bogovi su bili prisutni na zemlji i godina će biti plodonosna.
Napravile su se dvije povorke, jedna će poći kopnenim putem, stazom sfingi koja je
vodila od Karnaka do Luxora, druga će krenuti Nilom, od doka ispred prvog hrama do
doka ispred drugog. Na rijeci, kraljevska barka je privlačila sve poglede, ukrašena zlatom
iz pustinja i dragim kamenjem, presijavala se na suncu. Seti je osobno upravljao flotom,
dok je Ramzes krenuo stazom omeđenom sfingama, zaštitnicama ljudi.
Trube, bubnjevi i ostali glazbeni instrumenti pratili su akrobate i plesačice. Na
obalama Nila, trgovci su prodavali hranu privlačnog izgleda i svježe pivo, kupci su ga
ispijali uz zalogaje pečene piletine, kolače i voće.
Ramzes je pokušao zaboraviti na buku i usredotočiti se na svoju obrednu ulogu,
vodiča bogova do Luxora, hrama preporoda kraljevskog Ka. Povorka se zaustavila ispred
nekoliko kapelica, da bi se prinijele žrtve, te laganim hodom nastavila do vrata Luxora.
Stigli su u isto vrijeme kada i Seti.
Barke božanstava su ušle u hram u koji narod nije imao pristupa, dok se vani slavlje
nastavljalo, ovdje se pripremao preporod skrivenih sila od kojih su ovisili svi oblici
plodnosti. Tijekom jedanaest dana, u tajnosti Svetinje nad Svetinjama, tri će barke
prikupiti novu snagu.
Amonove svećenice su plesale, pjevale i svirale, plesačice bujne kose i čvrstih grudi,
namazane posebnim uljem, širile su oko sebe miris lotosovog cvijeta izvodeći lagane,
zanosne pokrete.
Među djevojkama koje su svirale lutnju bila je i Nefertari, kao da se skrivala iza
svojih prijateljica, usredotočila se na svoj instrument, pa se činilo da je vanjski svijet ne
zanima. Kako je tako mlada djevojka mogla biti toliko ozbiljna? Trudeći se da prođe
neprimijećenom, upadala je u oči. Ramzes je potražio njezin pogled, ali zeleno plave oči se
nisu odvajale od žica lutnje. Ma koliko se skrivala, Nefertari nije uspijevala sakriti svoju
ljepotu, zasjenila je sve druge Amonove svećenice, iako su bile iznimno privlačne.
Uslijedila je tišina. Mlade žene su se povukle, jedne zadovoljne svojom
dostojanstvenom pojavom,druge nestrpljive razmijeniti dojmove, Nefertari je i dalje bila
ozbiljna, kao da je željela trag svečanosti sačuvati duboko u sebi.
 Regent ju je pratio pogledom, sve dok se krhka prilika ogrnuta djevičanski bijelom
haljinom nije stopila sa blještavom svjetlošću ljeta.

36

Lijepa Izet se sklupčala kraj Ramzesovog nagog tijela i počela mu na uho šaputati
jednu ljubavnu pjesmicu koju su poznavale sve mlade Egipćanike.
‘‘ Što nisam tvoja sluškinja, da te u stopu pratim, smjela bih te oblačiti i svlačiti, biti
ruka koja te češlja i masira. Što nisam ona koja pere tvoju haljinu i miriše te, što nisam
ogrlica i nakit koji dodiruju tvoje tijelo i znaju njegov miris.
‘’ Mladić pjeva te stihove, a ne njegova draga.’’
‘‘ Nije važno... Želim da ih slušaš i slušaš, bez prestanka.’’
Lijepa Izet je vodila ljubav i silovito i nježno u isti mah, gipka, vatrena, nije prestajala
izmišljati iznenadujuće erotske igre kako bi zanijela svog ljubavnika.
‘‘ Nije mi važno jesi li ti regent ili seljak! Ja volim tebe, tvoju snagu, tvoju ljepotu.’’
Djevojčina iskrenost i strast nisu ostavljali Ramzesa ravnodušnim, u njenim očima
nije bilo ni traga laži. Princ je odgovorio na njen zanos vatrenošću šesnaestogodišnjeg
mladića i oni zajedno doživješe vrhunac zadovoljstva.
‘‘ Moraš se odreći ‘‘ reče mu ona.
‘‘ Čega?’’
‘‘ Te uloge regenta, budućnosti faraona.... Odrekni se toga, Ramzese, da bismo mogli
sretno živjeti.’’
‘‘ Kad sam bio mlađi, želio sam biti kralj, ta ideja me je ispunjavala vatrom zbog koje
nisam mogao zaspati. Zatim me je otac natjerao da pomislim kako je moja želja
nerazumna. Odustao sam, zaboravio na tu ludost... A evo, sada me Seti proglašava
suvladarom... Vatrena stihija nanovo je zahvatila moj život, i ne znam kuda me vodi.’’
‘‘ Nemoj joj se prepustiti, ostani na obali.’’
‘‘ Jesam li slobodan u odluci?’’
‘‘ Imaj povjerenja u mene i ja ću ti pomoći.’’
‘‘ Ma koliko se trudila, ja sam sam.’’
Suze su skliznule niz djevojčine obraze.
‘‘ Ne želim prihvatiti takvu sudbinu! Ako budemo sjedinjeni, lakše ćemo se oduprijeti
iskušenjima.’’
 ‘‘ Neću izdati svog oca.’’
‘‘ Bar me nemoj napustiti.’’
Lijepa Izet se više nije usuđivala govoriti o braku, ako tako biti mora, ostat će u sjeni.

Setau je oprezno, sa svih strana, okretao regentovu dijademu i uraeus, što je

Ramzesa uvelike zabavljalo.
‘‘ Zar se bojiš ove zmije?’’
‘‘ Nitko ne može izliječiti njezin ubod, nema lijeka za njezin otrov.’’
‘‘ Savjetuješ li me ti to da odbijem položaj regenta?’’
‘‘ I ja... Nisam dakle jedini koji tako razmišlja.’’
‘‘ I Izet želi mirniji život.’’
‘‘ Tko bi joj to zamjerio?’’
‘‘ Zar ti, pustolov, razumiješ želje o mirnom i tihom životu?’’
‘‘ Put kojim si krenuo je opasan.’’
‘‘ Nismo li obećali jedan drugom da ćemo otkriti pravu moć? Ti svakoga dana život
stavljaš na kocku. Zašto se ja moram bojati?’’
‘‘ Ja se suočavam samo s gmazovima, ti ćeš se boriti s ljudima, a oni su mnogo
opasnija vrsta.’’
‘‘ Bi li prihvatio raditi uz mene?’’
‘‘ Regent stvara svoje ljude.’’
‘‘ Imam povjerenja u Amenija i u tebe.’’
‘‘ A u Mojsija nemaš?’’
‘‘ On zna svoj put, ali ja sam uvjeren da će postati graditelj, zajedno ćemo graditi
veličanstvene hramove.’’
‘‘ A Aša?’’
‘‘ Razgovarat ću s njim.’’
‘‘ Tvoja ponuda mi čini čast, ali je odbijam. Jesam li ti rekao da sam se oženio
Lotosovim Cvijetom? Treba se čuvati žena, slažem se, ali ova mi je dragocjena pomoćnica.
Sretno, Ramzese.’’

Za manje od jednog mjeseca, Henar je izgubio polovinu prijatelja. Stanje, dakle, nije
bilo bez nade, očekivao je da će ostati gotovo sam, ali veliki broj uglednih ličnosti, usprkos
Setijevom izboru, nije vjerovao u Ramzesovu budućnost. Poslije faraonove smrti, možda će
se regent, nesposoban preuzeti težak teret, povući u korist neke osobe s iskustvom.
Nije li Henar bio žrtva nepravde? Njega, odabranog nasljednika, grubo su odgurnuli,
bez ikakvog objašnjenja. Na koji način je Ramzesu pošlo za rukom zavesti oca, osim ako
nije oklevetao brata?
Henar je zadovoljno trljao ruke, jer je u tuđim očima postajao žrtva! Samo treba
strpljivo iskoristiti tu neočekivanu prednost i sve upornije širiti glasine kako bi drugima
izgledao spasiteljem od Ramzesovih neumjerenosti. Ta smicalica će zahtijevati vrijeme,
mnogo vremena. Da bi postigao uspjeh, morao je znati kakve su namjere njegovih
protivnika. Stoga je Henar zatražio prijem kod novog regenta, koji je boravio u središnjem
dijelu kraljevske palaće u Memphisu, blizu samog faraona.
Trebalo je najprije svladati prepreku zvanu Ameni, osobu slijepo odanu Ramzesu.
Kako ga podmititi? Nije volio žene niti je uživao u bogatoj trpezi, neprestano je radio
zatvoren u svom uredu, i činilo se da nije imao drugih želja osim služiti Ramzesu. Ipak,
svatko je imao slabu točku, Henar će je na kraju otkriti.
On se obratio regentovom nosaču sandala snishodljivim tonom i čestitao mu na
besprijekornom redu na njegovom novom poslu, gdje je dvadesetak pisara radilo po
njegovim uputama. Neosjetljiv na laskanje, Ameni nije uzvratio niti jednom ljubaznom
riječi Henaru, već ga je samo uveo u regentovu odaju za primanje.
Ramzes je sjedio na stepenicama koje su vodile na podij gdje se nalazilo prijestolje i
igrao se sa psom i lavićem koji je primjetno narastao. Dvije su se životinje sjajno slagale,
lavić se nije razmetao snagom, a pas ga je manje zadirkivao. Noćobdija je čak naučio malu
zvijer kako ukrasti meso u kuhinji, a da to nitko ne primijeti, a Krvolok je štitio žutog psa
kojem sada nitko nije smio prići bez njegovog odobrenja.
Henar je bio užasnut.
Zar je to regent, drugi čovjek u državi iza faraona! Običan deran u tijelu snažno
građenog muškarca, koji samo gleda kako se zabaviti! Seti je napravio ludost zbog koje će
se pokajati. Kipteći od bijesa, Henar se je ipak uspio svladati.
‘‘ Hoće li mi regent učiniti čast i poslušati me?’’
‘‘ Zar ćemo se nas dvojica tako prenemagati! Sjedni ako želiš.’’
Žuti pas je ležao na leđima, sa šapama u zraku, da bi pokazao kako se pokorava
Krvoloku, Ramzesu se svidjelo to lukavstvo. Lavić, zadovoljan, nije razumio da ga pas vuče
za nos i vodi igru po svojoj volji. Gledajući ih, regent je mnogo učio, nisu li oni predstavljali
jedinstvo pameti i snage?
Henar je s oklijevanjem sjeo na jednu stepenicu, malo podalje od svog brata. Lavić je
zarežao.
’‘ Ne boj se, neće napasti bez moje naredbe.’’
‘‘ Ova zvijer će postati opasna, kada bi ranila nekog uglednog gosta...’’
 ‘‘ To se neće dogoditi.’’
Noćobdija i Krvolok su se prestali igrati i pogledali su Henara, njegova prisutnost ih
je razdraživala.
‘‘ Došao sam ti priopćiti kako ti stojim na raspolaganju.’’
‘‘ Zahvalan sam ti na tome.’’
‘‘ Koji mi zadatak želiš povjeriti?’’
‘‘ Ja nemam nikakvog iskustva u javnom životu i državnim poslovima, kako bih ti
mogao dodijeliti neko zvanje, a da ne pogriješim?’’
‘‘ Ali ti si regent!’’
‘‘ Seti je jedini gospodar Egipta, on donosi sve važne odluke i nitko drugi. Njemu
uopće nije potrebno moje mišljenje.’’
‘‘ Ali...’’
‘‘ Ja sam prvi svjestan svog neznanja i nemam niti najmanju namjeru izigravati
vladara, moj stav se neće mijenjati, služit ću i dalje kralja i pokoravati mu se.’’
‘‘ Pa moraš i sam nešto poduzeti!’’
‘‘ To bi značilo izdati faraona, zadovoljit ću se dužnostima koje mi on bude povjerio i
izvršavat ću ih kako najbolje budem znao. Ako posustanem, smijenit će me i postaviti
novog regenta.’’
Henar je bio zbunjen. Očekivao je oholo držanje jednog gramzivca, a pred sobom je
imao krotko i bezopasno janje! Je li Ramzes naučio biti lukav i pretvarati se kako bi zaveo
protivnika? Postojao je jednostavan način da to sazna.
‘‘ Pretpostavljam da si upoznao pravila hijerarhije.’’
‘‘ Trebat će mi mjeseci, čak i godine da bih razumio sve pojedinosti, je li to zaista
neophodno? Zahvaljujući Amenijevoj marljivosti, izbjeći ću mnoštvo administrativnih
problema i imati više vremena da se posvetim svom psu i lavu.’’
U Ramzesovom glasu nije bilo nimalo neozbiljnosti, činilo se da nije u stanju
razumjeti raspon svoje moći. Ameni, ma kako bio umješan i vrijedan, ipak je samo
bezazlen sedamnaestogodišnji pisar, on neće brzo razotkriti dvorske tajne. Kako je odbijao
okružiti se iskusnim ljudima, Ramzes će izgubiti utjecaj i izgledati će kao običan vjetropir.
Umjesto da otpočne ogorčenu borbu, Henar je napredovao na već osvojenom terenu.
‘‘ Mislio sam da ti je faraon dao upute u vezi sa mnom.’’
‘‘ U pravu si.’’
Henar se ukočio, najzad, trenutak istine! Sve do sada, Ramzes se pretvarao i
spremao se zadati mu odlučujući udarac kojim će ga isključti iz javnog života.
 ‘‘ Što želi faraon?’’
‘‘ Da njegov stariji sin zadrži svoje dosadašnje dužnosti i postane načelnik
protokola.’’
Načelnik protokola... To je bilo ugledno mjesto. Henar će se brinuti o provođenju
javnih svečanosti, nadzirati će primjenu kraljevskih odluka i biti će u stalnom dodiru s
kraljevom politikom. Ne samo da ga nisu udaljili, nego će mu dodijeliti položaj od velikog
značaja., bez obzira što nije imao sjaj regentskog zvanja. Ako bude vješto postupao, može
isplesti jaku i trajnu mrežu poput pauka.
‘‘ Trebam li ti podnositi izvješće o svojem radu?’’
‘‘ Faraonu, ne meni, kako ja mogu ocijeniti ono što ne znam?’’
Znači, Ramzes je bio samo nazovi’‘regent! Seti je zadržavao sve svoje ovlasti, a i dalje
je imao povjerenja u’‘svog starijeg sina.

U centru svetog grada Heliopolisa uzdizao se ogroman hram boga Ra, boga božanske
svjetlosti koja je stvorila život. U studenom, kada su noći postajale svježije, svećenici su
pripremali praznik Ozirisa, skrivenog lica Ra.
‘‘ Poznaješ Memphis i Tebu ‘‘ reče Seti Ramzesu. ‘‘ Upoznaj Heliopolis. Ovdje se
uobličila misao naših predaka. Ne zaboravi slaviti ovo sveto mjesto, Teba ponekad dobiva
suviše veliku prednost. Ramzes, osnivač naše loze, savjetovao je jednakost i pravednu
podjelu moći između vrhovnih svećenika Heliopolisa, Memfisa i Tebe, ja sam poštovao taj
zahtjev, poštuj ga i ti. Nemoj se podčinjavati nijednom crkvenom velikodostojniku, već
budi veza koja ih sjedinjuje i njima vlada.’’
‘‘ Često pomišljam na Avaris, Setov grad ‘‘ priznao je Ramzes.
‘‘ Ako sudbina napravi od tebe faraona, ponovno ćeš tamo otići i održavati vezu s
tajnom silom kada ja umrem.’’
‘‘ Vi nikada nećete umrijeti!’’
Taj uzvik se oteo iz grudi mladog regenta, na Setijevom licu se pojavi blagi osmijeh.
‘‘ Ako moj nasljednik bude održavao moj Ka, možda ću imati tu sreću.’’
Seti je odveo Ramzesa u svetište velikog hrama boga Ra, gdje je, na sredini dvorišta,
pod vedrim nebom, stajao moćan obelisk čiji je vrh, obložen zlatom, presijecao nebesa da
bi rastjerao zle sile.
‘‘Ovako se prikazuje prvobitni kamen, koji se pojavio iz praiskonskog oceana u
praskozorje vremena, njegovom prisutnošću se održava stvaranje na zemlji.’’
Onda je poveo začuđenog Ramzesa do divovskog bagrema kojem su se klanjale dvije
svećenice, igrajući uloge Izide i Neftis.
 ‘‘U ovom drvetu ‘‘ objasnio je Seti ‘‘ nevidljiva sila stvara faraona, hrani ga mlijekom
zvijezda i daje mu ime.’’
Ali to nije bio kraj regentovom iznenađenju. U jednoj prostranoj kapeli ugledao je
zlatno srebrnu vagu na drvenom postolju obloženom gipsom, koja je bila široka dva metra
i visoka dva metra i trideset! Na vrhu se nalazio zlatni pavijan, otjelotvorenje boga Totha,
gospodara hijeroglifa i mjera.
‘‘Vaga u Heliopolisu mjeri dušu i srce svakog biča i svake stvari, neka Maat, čiji je ovo
jedan od simbola, ne prestaje nadahnjivati tvoju misao i tvoja djela.’’
Na kraju dana koji su proveli u gradu svjetlosti, Seti je odveo Ramzesa na gradilište,
opustjelo poslije odlaska radnika.
‘‘ Ovdje će niknuti novo svetište, jer radu nema kraja. Izgradnja hrama je prvi
faraonov zadatak, kroz njega će izgraditi i svoj narod. Klekni, Ramzese, i započni svoje
prvo djelo.’’
Seti je pružio Ramzesu malj i dlijeto, pod zaštitom jedinstvenog obeliska i praćen
očevim pogledom, regent isklesa prvi kamen buduće građevine.

37

Ameni je osjećao bezgranično divljenje prema .Ramzesu, ali nije smatrao da princ
nema mane. Recimo, vrlo brzo je zaboravljao zlodjela koja su mu drugi nanijeli i nije
pokušavao rasvijetliti neke zagonetne događaje, kao što je bila preprodaja tinte.Ali on,
mladi regentov nosač sandala imao je dobro pamćenje, kako mu je novi položaj donio
mnoge povlastice, on se njima počeo i služiti.
Dvadesetorici podčinjenih koji su sjedili na asurama u uobičajenom položaju i vrlo
pažljivo slušali, iznio je činjeniće ne izostavivši nijednu pojedinost. Iako je bio loš
govornik, Ameni je ipak prenio svoju strast na slušatelje.
‘‘ Što da radimo? ‘‘ upita jedan od činovnika.
‘‘ Pretražimo arhivske zapise koji su mi ranije bili nedostupni, mora postojati
prijepis izvornog dokumenta, na kojem se nalazi ime vlasnika radionice. Onaj tko ga
otkrije neka mi ga smjesta donese i neka nikome o njemu ne govori, regent će ga znati
nagraditi.’’
Nakon što je dobio ovako veliko pojačanje, njegovo istraživanje će sigurno uspjeti,
kada bude imao dokaz u rukama, Ameni će ga pokazati Ramzesu. Kada ta stvar bude
riješena, uvjerit će ga da ponovno pokuša nešto saznati o čovjeku koji je bio nalogodavac
vozaču dvokolice i konjušaru, nijedan zločinac ne smije ostati nekažnjen.
Otkako je postao regent, Ramzesu su se mnogi obraćali s raznim molbama pa je
dobivao gomilu pisama, Ameni je udaljavao nametljivce i sastavljao odgovore na koje je
Setijev sin stavljao pečat. Osobni tajnik je čitao svako pismo, pratio svaki dosje, nikakav
prigovor ne smije naškoditi regentu, čak i ako bi Ameni morao izgubiti i ono malo zdravlja
što mu je ostalo.

Iako je imao tek osamnaest godina, Aša je već izgledao kao zreo čovjek, s bogatim
iskustvom i ravnodušan prema svemu. Imao je profinjenu otmjenost, mijenjao je haljinu i
pregaču svakog dana, pratio je modu u metropoli i njegovao tijelo. Namirisan, glatko
izbrijan, ponekad je valovitu kosu prekrivao skupocjenom vlasuljom, dlačice na njegovim
tankim brčićima bile su besprijekorno poravnate, a na licu mu se ogledalo plemenito
podrijetlo s dugačkim rodoslovljem na koje je bio ponosan.
Svi su se jednoglasno slagali po pitanju mladog Aše, uspješni diplomati nisu o njemu
prestajali izricati pohvale, čudeći se da mu faraon još nije dodijelio značajno mjesto u
nekom stranom veleposlanstvu. Aša, čije se raspoloženje nikada nije mijenjalo, nije
izražavao vidljivo nezadovoljstvo, kako je bio upućen u sve kuloarske tajne Ministarstva
vanjskih poslova, znao je da sa sigurnošću da njegovo vrijeme dolazi.
Ipak, regentov posjet ga je iznenadio, istog trena shvatio je svoju pogrešku. On je
prvi trebao otići Ramzesu i pokloniti mu se.
‘‘ Primi moju ispriku, egipatski regente.’’
‘‘ Zar je to potrebno među prijateljima?’’
‘‘ Nisam učinio što mi dužnost nalaže.’’
‘‘ Jesi li zadovoljan svojim poslom?’’
‘‘ Manje više, život s malo putovanja me baš ne privlači.’’
‘‘ Kuda bi želio otići?’’
‘‘ U Aziju. Vrlo brzo će se tamo odlučivati o sudbini svijeta, ako Egipat bude
nedovoljno obaviješten, može imati ozbiljnih nevolja.’’
‘‘ Misliš li da se naša vanjska politika loše vodi?’’
‘‘ Sudeći po onome što znam, da.’’
‘‘ Što predlažeš?’’
‘‘ Da ćešće odlazimo na lice mjesta, da se potrudimo razumjeti kako razmišljaju naši
saveznici i naši protivnici, da napravimo popis njihovih prednosti i slabih točaka i
prestanemo misliti da smo nedodirljivi.’’
‘‘ Strahuješ li od Hetita?
‘‘ O njima kruži toliko proturječnih podataka... Tko uistinu zna koliko ih ima i kakva
im je vojska? Sve do sada, izravni sukob je izbjegnut.’’
‘‘ Žališ li zbog toga?’’
 ‘‘ Naravno da ne žalim, ali moraš priznati da ne znamo na čemu smo.’’
‘‘ Zar nisi sretan u Memphisu?’’
‘‘ Bogata obitelj, udobna vila, sigurna karijera, dvije ljubavnice... Je li to sreća?
Govorim nekoliko jezika, među kojima je i hetitski, zašto ne iskoristiti moj dar?’’
‘‘ Mogu ti pomoći.’’
‘‘ Na koji način?’’
‘‘ Kao regent, predložit ću kralju da te postavi u jedno od naših azijskih
veleposlanstava.’’
‘‘ To bi bilo sjajno!’’
‘‘ Nemoj se unaprijed radovati, na Setiju je da odluči.’’
‘‘ Zahvalan sam ti za tvoj trud.’’
‘‘ Nadam se da će se isplatiti.’’

Dolantin rođendan je bio povod za prijem na koji su pozvane najuglednije ličnosti

kraljevstva, od svoje krunidbe, Seti nije više prisustvovao takvim slavljima. Prepuštajući
Henaru brigu o pripremi raznih svečanosti, Ramzes je želio izbjeći ovu zabavu visokog
društva, ali je, na Amenijev savjet, pristao pojaviti se prije večere.
Veseo i debeljuškast, Sari odgurnu laskavce koji su željeli regenta obasuti
pohvalama i usput zatražiti kakvu povlastiću.
‘‘ Tvoja prisutnost nam čini čast... Kako sam ponosan na svog učenika! Ponosan i
obeshrabren.’’
‘‘ Obeshrabren?
‘‘ Nikada više neću poučavati budućeg regenta! Naspram tebe, djeca Kapa će mi
izgledati prilično dosadno.’’
‘‘ Možda želiš promijeniti zvanje?’’
‘‘ Priznajem da bi me upravljanje žitnicama više zanimalo i ostavljalo bi mi više
vremena da se posvetim Dolanti. Nemoj u ovome videti jednu od bezbrojnih molbi koje ti
svakodnevno upučuju! Ali, ako se ikada sjetiš svojeg bivšeg odgajatelja...’’
Ramzes kimnu glavom. Njegova mu je sestra potrčala u susret, zbog prejake šminke
izgledala je starija desetak godina. Sari se udaljio.
‘‘ Je li moj muž razgovarao s tobom?’’
‘‘ Jest.’’
‘‘ Tako sam sretna otkako si pobijedio Henara! On je jedno zlobno i podmuklo
stvorenje koje nam je željelo propast.’’
 ‘‘ Kakvu ti je štetu nanio?’’
‘‘ To nije važno, ti si regent, a ne on. Sada trebaš pomagati svojim pravim
saveznicima.’’
‘‘ Ti i Sari griješite u pogledu mojih stvarnih moći. ‘’
Dolanta je skupila usnice.’’
‘‘ Što znači...
‘‘ Da ja ne dijelim unaokolo administrativna mjesta, već pokušavam dokučiti način
razmišljanja svog oca i razumjeti kako upravlja zemljom, da bih jednog dana mogao
vladati poput njega, ako bogovi tako budu željeli.’’
‘‘ Dosta tog prenemaganja! Sada, kada ti je najviša vlast na dohvat ruke, ti razmišljaš
samo kako zagospodariti drugima i stvoriti vlastiti klan, moj muž i ja želimo biti njegovim
dijelom jer to zaslužujemo. Naše vrline će ti biti neophodne.’’
‘‘ Loše me poznaješ, draga sestro, a loše poznaješ i našeg oca, on Egiptom tako ne
upravlja. Kao regent, mogu iz blizine promatrati cjelovit način njegovog rada i izvući
pouke.’’
‘‘ Tvoje sladunjave riječi me ne zanimaju, na ovom svijetu jedino je slavohleplje
važno. Ti si isti kao i svi, Ramzese, ako ne prihvatiš zakone života, on će te pregaziti.’’

Sam ispod niza stupova koji su vodili do pročelja njegove vile, Henar je donosio
zaključke na temelju izvješća koja je prikupio. Na sreću, njegova mreža prijateljstava nije
se raspala, a broj Ramzesovih neprijatelja nije se smanjio. Pratili su svaki njegov pokret i
svaki postupak i to prenosili Henaru koji će po svemu sudeći postati faraon poslije Setijeve
smrti, regentova mlakost i nedostatak ambicije, njegova beskrajna odanost Setiju i slijepa
poslušnost brzo će od njega napraviti blijedu sjenku pravog regenta.
Henar, ipak, nije dijelio njihovu sigurnost u uspjeh, zbog jednog događaja koji je na
njega djelovao poražavajuće, brinuo ga je kratak Ramzesov boravak u Heliopolisu. Naime,
upravo je tamo narod klicanjem konačno priznavao faraona, tako su okrunjeni prvi
egipatski kraljevi.
Seti je dakle jasno pokazivao svoju volju, utoliko prije što se Ramzes suočio s vagom
u Heliopolisu, bar je tako tvrdio jedan svećenik, sadašnji faraon je priznavao regentovu
sposobnost za pravdu i poštovanje zakona boginje Maat. Istina, taj veliki čin je obavljen u
tajnosti i još je imao samo magijsko značenje, ali Seti je izrazio svoju volju i neće je
izmijeniti.
Načelnik protokola... Obična varka! Seti i Ramzes su željeli da ga ta ugodna dužnost
uspava kako bi zaboravio na svoje velike snove, dok će regent malo po malo uzeti vlast u
svoje ruke.
Ramzes je bio lukaviji nego što je izgledao, njegova izvanjska skromnost skrivala je
silno častohleplje. Zaziruči od svog starijeg brata, pokušao ga je zavarati u svezi svojih
istinskih namjera, ali događaj u Heliopolisu otkrivao je njegov pravi plan. Henar je morao
mijenjati taktiku, ako bi dozvolio da vrijeme učini svoje, napravio bi grešku koja bi ga
osudila na propast. Trebalo je, dakle, prijeći u napad i početi u Ramzesu gledati doraslog
suparnika, neće biti dovoljno samo mu podmetati sitne spletke. Čudne su misli prošle kroz
Henarovu glavu, tako čudne da su ga uplašile.
Njegova želja za osvetom bila je jača, za njega bi bilo nepodnošljivo živjeti kao
Ramzesov podanik. Ma kakve bile posljedice tajne borbe koju je započinjao, Setijev stariji
sin neće ustuknuti.
Lađa s velikim bijelim jedrom plovila je Nilom. Dojam važnosti i dostojanstva koji je
ostavljala na promatrača nije mogao dosegnuti niti jedan drugi brod, kapetan je poznavao
prirodu rijeke i vješto se s njom nadmudrivao. Henar je sjedio u svojoj kabini, zaklonjen od
sunčevih zraka. Ne samo da se bojao opeklina, nego mu je bilo stalo sačuvati svoj bijeli ten,
kako bi se što više razlikovao od seljaka preplanule kože.
Preko puta njega, Aša je pio sok od rogača.
‘‘ Nadam se da vas nitko nije vidio kada ste se popeli na palubu.’’
‘‘ Poduzeo sam sve potrebne mjere predostrožnosti.’’
‘‘ Vi ste oprezan čovjek.’’
‘‘ Ali prije svega radoznao... Zbog čega je bilo potrebno da budem toliko pažljiv?’’
‘‘ Dok ste bili učenik Kapa, bili ste Ramzesov prijatelj.’’
‘‘ Njegov školski kolega.’’
‘‘ Jeste li ostali u vezi otkako su ga postavili za regenta?’’
‘‘ Podržao je moj zahtjev da mi se dodijeli mjesto u jednom azijskom
veleposlanstvu.’’
‘‘ I ja sam zaslužan, vjerujte mi, u stvaranju vašeg ugleda, iako me je nemilost u koju
sam bačen spriječila da vam osiguram točno ono što sam želio.’’
‘‘ Nemilost... Zar ta riječ nije malo pretjerana?’’
‘‘ Ramzes me mrzi i nije ga briga za sreću Egipta, njegov jedini cilj je neograničena
vlast. Ako ga nitko ne spriječi da je osvoji, ući ćemo u nesretno doba. Dugujem sebi pokušaj
da to spriječim, a mnogi razumni ljudi će mi pomoći.’’
Aša je ostao hladan.
‘‘ Dobro sam upoznao Ramzesa ‘‘ primijetio je ‘‘ nije mi nalikovao budućem tlačitelju
kakvim ga opisujete.’’
‘‘ On vodi vrlo lukavu igru, predstavljajući se kao dobar sin i Setijev poslušan učenik,
ništa se toliko ne može svidjeti dvoru i narodu. Čak sam i ja neko vrijeme bio u zabludi, a
istina je da on misli samo kako da postane gospodar Dviju zemalja. Znate li da je išao u
Heliopolis kako bi tamo dobio blagoslov vrhovnog svećenika?’’
 Ove su riječi pokolebale Asu.
‘‘ Taj korak uistinu izgleda preuranjen.’’
‘‘ Ramzes loše utječe na Setija, vjerojatno pokušava uvjeriti kralja da se što prije
povuče i preda mu vlast.’’
‘‘ Zar je Setija tako lako prevariti?
‘‘ Ako nije, zašto bi izabrao Ramzesa za regenta? U meni, svojem starijem sinu, imao
bi vjernog slugu države.’’
‘‘ Izgleda da ste spremni mijenjati mnoge običaje.’’
‘‘ Zato što su zastarjeli! Zar veliki Horemheb nije mudro postupio kada je sastavio
novi zakonik? Stari zakoni su postali nepravični.’’
‘‘ Izgledate odlučni da otvorite Egipat prema vanjskom svijetu?’’
‘‘ Točno, to mi je bila namjera, jer jedino međunarodna trgovina osigurava
blagostanje.’’
‘‘ Da niste promijenili mišljenje?’
Henar se namrštio.
‘‘ Buduća Ramzesova vladavina primorava me mijenjati planove, stoga sam želio da
naš razgovor ostane u tajnosti. Ono o čemu želim s vama razgovarati izuzetno je ozbiljno.
Zato što želim spasiti svoju zemlju moram povesti tajni rat protiv Ramzesa. Ako prihvatite
postati mojim saveznikom, odigrat ćete presudnu ulogu, kada izborimo pobjedu, pobrat
ćete njezine plodove.’’
Aša, s čijeg se lica ništa nije moglo pročitati, dugo je razmišljao. Ako odbije suradnju,
Henar će biti prinuđen da ga ukloni, već je previše rekao. Ali, nije bilo drugog načina da
okupi ljude koji su mu bili potrebni. Ako mladi diplomat prihvati, biti će mu od velike
koristi.
‘‘ Niste mi dovoljno rekli ‘‘ ocijenio je Aša.
‘‘ Trgovačke veze s Azijom neće biti dovoljne da sruše Ramzesa, zbog takvih
okolnosti, moramo ići mnogo dalje.’’
‘‘ Zar razmatrate neku drugu vrstu saveza sa strancima?’’
‘‘ Kada su Hiksi osvojili zemlju i njome zavladali, prije mnogo stoljeća, imali su za
suučesnike nekoliko oblasnih upravnika u Delti, koji su se radije odlučili za suradnju nego
za smrt. Iskoračimo u susret povijesti, Aša, upotrijebimo Hetite kako bismo otjerali
Ramzesa, stvorimo grupu utjecajnih ljudi koji će zemlju voditi pravim putem.’’
‘‘ Opasnost je prilično velika.’’
‘‘ Ako ništa ne pokušamo, Ramzes će nas zgaziti svojim sandalama.’’
‘‘ Što točno predlažete?’’
 ‘‘ Vaše postavljenje na dužnost u Aziju bit će prvi korak. Znam da imate izuzetan dar
za sklapanje poznanstava, potrebno je da steknete naklonost neprijatelja i pridobijete ih
na našu stranu.’’
‘‘ Nitko ne zna koje su stvarne namjere Hetita.’’
‘‘ Zahvaljujući vama, mi ćemo ih saznati, stoga ćemo prilagoditi našu strategiju i
zavarati Ramzesa kako bismo ga naveli da napravi kobnu pogrešku nama u prilog.’’
Potpuno miran, Aša je prekrižio prste.
‘‘ Iznenađujući plan, zaista, ali mnogo se stavlja na kocku.’’
‘‘ Kukavice su osuđene na propast.’’
‘‘ Pretpostavimo da Hetiti žele samo jedno rat.’’
‘‘ U tom slučaju ćemo namjestiti da ga Ramzes izgubi i da se mi pojavimo kao
spasitelji.’’
‘‘ Potrebno je nekoliko godina da se to pripremi.’’
‘‘ U pravu ste. Borba počinje danas. Najprije trebamo učiniti sve kako bismo spriječili
Ramzesa da stupi na prijestolje, ako ne uspijemo, možemo ga srušiti napadom izvana i
iznutra. Ja u njemu vidim jakog protivnika čija će moć samo još više rasti, zato ne smijemo
dozvoliti da nas iznenadi.’’
‘‘ Što mi nudite u zamjenu za moju pomoć? ‘‘ upitao je Aša.
‘‘ Je li vam mjesto ministra vanjskih poslova dovoljno dobro?’’
Smiješak diplomata pokazao je Henaru da je pogodio pravo mjesto.
‘‘ Sve dok budem zatvoren u uredu u Memphisu, mogućnosti mojeg djelovanja biti će
vrlo skučene.’’
‘‘ Već imate prilican ugled, i Ramzes će nam pomoći, a da to i ne zna, uvjeren sam da
je vaše imenovanje samo pitanje vremena. Dok budete u Egiptu, nećemo se ponovo vidjeti,
kasnije će se naši susreti odvijati u tajnosti.’’
Lađa se usidrila daleko od glavnog pristaništa prijestolnice. Na obali, dvokolica
kojom je upravljao jedan Henarov saveznik, vratila je Ašu u grad.
Kraljev stariji sin gledao je za diplomatom dok se ovaj udaljavao. Zadužio je nekoliko
ljudi koji će ga pratiti i pozorno motriti svaki njegov korak, ako proba Ramzesa izvijestiti o
njihovom razgovoru, neće dugo živjeti nakon te izdaje.

38
 Čovjek koji je preko konjušara i vozača dvokolice pokušao ukloniti Ramzesa nije se
varao, kraljev mlađi sin bio je rođen naslijediti oca. Mnoge crte njegovog karaktera
podsjećale su na Setija, njegova energija je izgledala neiscrpna, njegov žar i bistrina mogli
su svladati svaku prepreku, vatra koja je u njemu gorjela predodredila ga je za vrhovnu
vlast.
Usprkos njegovim stalnim upozorenjima, nitko ga nije želio saslušati. Kada je
Ramzes izabran za regenta, njegovim bližnjima su se otvorile oči i zažalili su što njegovi
pokušaji nisu uspjeli, na sreću, konjušar i vozač dvokolice bili su mrtvi. Kako ih nikada nije
osobno sreo i kako njihov posrednik više nikada neće progovoriti, istraga je dospjela u
slijepu ulicu. Nije bilo načina da ga otkriju i dokažu njegovu krivnju.
S obzirom na svoje planove, koji su bili dobro čuvana tajna, nije mogao sebi
dopustiti ni najmanju nepromišljenost. Jedino rješenje bilo je zadati odlučan udarac na
pravo mjesto, usprkos tome što je Ramzesov položaj otežavao ovaj korak. Regent je stalno
imao nekog kraj sebe. Ameni je udaljavao nametljivce, lav i pas su bili izvanredna tjelesna
garda. Izgledalo je nemoguće išta učiniti unutar palaće.
Međutim, kada se princ kretao izvan dvora ili odlazio na putovanje, izazvati nesreću
nije bilo neizvedivo, pod uvjetom da je okruženje pogodno za to. Zapravo, sinula mu je
sjajna zamisao. Ako Seti upadne u zamku i prihvati povesti sina u Asuan, Ramzes se neće
vratiti živ.
Te devete godine Setijeve vladavine, Ramzes je slavio sedamnaesti rođendan,
zajedno s Amenijem, Setauom i njegovom nubijskom suprugom, Lotosovim Cvijetom. Žalio
je što Mojsije i Aša nisu bili prisutni, ali, prvog su zadržali na gradilištu u Karnaku, a drugi
je nedavno otputovao u Libanon, s obavještajnim zadatkom koji je dobio od Ministarstva
vanjskih poslova. Biti će sve teže okupiti bivše dake Kapa, osim ako u budućnosti regent
od svojih prijatelja ne učini bliske suradnike, ali njihov neovisan duh težio je da im
razdvoji putove. Samo se je Ameni odbijao udaljiti od Ramzesa, pod izgovorom da bez
njega regent ne bi bio u stanju upravljati administracijom i uredno voditi dosjee.
Nakon što je odbila usluge dvorskog kuhara, Lotosov Cvijet je sama spremila pečenu
janjetinu ukrasivši ju zrnima grožda.
‘‘ Ovo je stvarno ukusno ‘‘ priznao je regent.
‘‘ Možemo probati, ali nećemo se prejesti ‘‘ savjetovao je Ameni. ‘‘ Mene čeka posao.’’
‘‘ Kako podnosiš ovo piskaralo i čangrizalo? ‘‘ pitao je Setau dok je hranio psa i lava,
koji je već dostigao zadivljujuću veličinu.
‘‘ Nemaju svi toliko vremena juriti za zmijama ‘‘ uzvratio mu je Ameni. ‘‘ Kada se ja
ne bih trudio zapisati lijekove koje savjetuješ, tvoja bi istraživanja bila uzaludna.’’
‘‘ Gdje su se smjestili mladenci? ‘‘ upitao je Ramzes.
‘‘ Na rubu pustinje ‘‘ odgovorio je Setau, a oči su mu zasvijetlile ‘‘ Kada tamo padne
noć, gmazovi počnu izlaziti, a Lotosov Cvijet i ja krećemo u lov. Pitam se hoćemo li živjeti
dovoljno dugo da upoznamo sve vrste i njihove navike.’’
 ‘‘ Tvoja kuća nije nalik kolibi ‘‘ primijetio je Ameni. ‘‘ Više liči na laboratorij. Pritom
ga ne prestaješ proširivati. S malim bogatstvom koje sakupljaš prodajući otrove
bolnicama, to i nije nikakvo čudo.’’
Ukrotitelj zmija radoznalo pogleda mladog pisara.
‘‘ Tko ti je to rekao? Pa ti nikada ne izlaziš iz svoje kancelarije!’’
‘‘ Bila ona usamljena ili ne, tvoja kuća je zabilježena u zemljišnoj knjizi i u službi za
čistoću, što se mene tiče, dužnost mi je da regentu dostavljam pouzdana izvješća.’’
‘‘ Ali ti me uhodiš! Ovaj izrod je opasniji od škorpiona. ‘’
Žuti je pas dobročudno zalajao, ne vjerujući da se Setau stvarno ljuti, a ovaj je
nastavio podbadati Amenija. Tada je neočekivano dotrčao faraonov glasnik.
Ramzesa su zvali da se smjesta vrati na dvor.

Seti i Ramzes su sporim koracima napredovali stazom koja je vijugala između

ogromnih blokova ružičastog granita. Čim su stigli u Asuan, vladar i njegov sin su se
odmah zaputili u kamenolome. Faraon je želio osobno provjeriti utemeljenost
uznemirujućeg izvješća koje je dobio. Usput, želio je i da njegov sin upozna svijet minerala
iz kojega su poticali obelisci, kolosi, dveri i pragovi hramova i ogroman broj remek djela
isklesanih u kamenu nenadmašnog sjaja.
U pismu se spominjao ozbiljan sukob između nadzornika, radnika i vojnika koji su
bili zaduženi prevoziti nekoliko tona teške kamene blokove na ogromnim teglenicama
prikačenim jedna za drugu i napravljenim samo za tu svrhu. Ovu nevolju je pratila još
jedna, mnogo ozbiljnija. Prema procjeni vještaka, glavni kamenolom je bio iscrpljen.
Tvrdili su kako su u kamenolomu preostale samo tanke i suviše kratke žile da bi se iz njih
dobili veliki obelisci ili divovski kipovi.
Poruku je potpisao izvjesni Aper, vođa radnika kamenoloma, ali ona nije išla
uobičajenim tijekom, čovjek se bojao da će ga njegovi pretpostavljeni kazniti što je otkrio
istinu, pa se stoga obratio samome kralju. Glavni tajnički ured, nakon procjene da je
poruka napisana odmjerenim i razložnim tonom, proslijedio ju je Setiju.
Ramzes se osjećao ugodno među stijenama koje je pržilo sunce, razumijevao je
snagu vječnog materijala kojeg su kipari pretvarali u kamenje koje govori. Ogroman
asuanski kamenolom bio je jedan od temelja na kojem se gradila država, još od prve
dinastije, predstavljao je otjelotvorenje i postojanost djela koje je trajalo kroz pokoljenja i
svladavalo prolaznost vremena.
Vađenje granita izvodilo se po strogom planu, podijeljeni na grupe, klesari su birali
najbolje blokove, provjeravali ih i prilazili im s poštovanjem. Od savršenstva njihovog rada
ovisio je vječni život Egipta, pod njihovim rukama rađali su se hramovi u kojima su
obitavale stvaralačke sile i kipovi u kojima je živjela duša uskrslih.
 Svaki faraon je posvećivao veliku brigu kamenolomima i uvjetima života ljudi koji su
u njima radili, vođe grupa su djelovali sretno što ponovno vide Setija i što mogu pozdraviti
regenta čija je sličnost s ocem postajala sve upadljivija. Ovdje je Henarovo ime bilo
nepoznato.
Seti je zapovjedio da se pozove vođa radnika kamenoloma.
Zdepast, širokih ramena, četvrtaste glave, debelih prstiju, Aper je pao na koljena ,
čeka li ga prijekor ili pohvala?
‘‘ Gradilište mi izgleda mirno.’’
‘‘ Sve je u uobičajenom redu, Veličanstvo.’’
‘‘ U tvom pismu piše drukčije.’’
‘‘ U mom pismu?’’
‘‘ Zar poričeš da si mi napisao i poslao pismo?’’
‘‘ Ja da napišem... Pisanje mi nije jača strana. Kada treba, obratim se pisaru.’’
‘‘ Zar mi nisi poslao upozorenje zbog sukoba između radnika i vojnika?’’
‘‘ Sigurno nisam, Veličanstvo... Ponekad dolazi do sitnih nesuglasica, ali se one brzo
izglade.’’
‘‘ A nadzornici?’’
‘‘ Mi poštujemo njih, oni poštuju nas, to nisu ljudi iz grada, već radnici koji su dobili
promaknuće. I oni su radili svojim rukama i dobro znaju ovaj posao. Ako netko od njih
počne izigravati gazdu, brzo ga naučimo pameti.’’
Aper protrlja šake koje su jasno govorile kako je spreman goloruk se boriti sa
svakim tko bi zloupotrijebio svoj položaj.
‘‘ Zar glavni kamenolom nije gotovo iscrpljen? ‘’
Vođa je radnika zinuo u čudu.
‘‘ A, to... Tko vam je rekao?’’
‘‘ Je li to istina?’’
‘‘ I jest i nije. Sve je teže raditi, treba dublje kopati, za dvije do tri godine morat ćemo
pronaći neko drugo mjesto. Ali vi ste već toga svjesni. Pa to je vidovitost! ‘’
‘‘ Pokaži mi nalazište koje vas zabrinjava.’’
Aper je odveo Setija i Ramzesa na vrh jednog brežuljka s kojeg se pružao pogled na
najveći dio kamenoloma.
‘‘ Ovdje, lijevo od vas ‘‘ pokazao je pružajući ruku ‘‘ oklijevamo s vađenjem obeliska.
‘‘ Neka bude tišina ‘‘ zapovjedio je Seti.
 Ramzes opazi kako se pogled njegovog oca mijenja, faraon je netremice promatrao
kamenje, kao da je prodirao kroz njega u unutrašnjost kamenoloma pretvarajući svoje
tijelo u granit. Pokraj Setija, toplina je postajala nepodnošljiva. Zapanjen, upravnik
kamenoloma se udaljio, Ramzes je ostao pokraj vladara. On je također pokušao vidjeti
ispod površine, ali njegova misao se sudarila sa čvrstim blokovima i osjetio je bol u trbuhu.
Princ je bio uporan i nije želio odustati, usprkos bolu, na kraju je uspio jasno razabrati
svaku žilu kamena. Izgledale su kao da izlaze iz dubine zemlje, otvaraju se prema suncu i
zraku, uzimaju poseban oblik, a onda stvrdnjavaju i pretvaraju u ružičasti granit protkan
svjetlucavim zvijezdama.
‘‘ Napustite dosadašnje mjesto ‘‘ zapovjedio je Seti ‘‘ i kopajte prema desnoj strani, u
širokom pojasu, granita će u izobilju biti desetljećima.’’
Upravnik kamenoloma se spusti niz brežuljak i krampom poče razbijati crnkastu
jalovinu koja nije dala naslutiti ništa dobro. Međutim, faraon se nije prevario, pojavi se
granit izvanredne ljepote.
‘‘ I ti si, Ramzese, ovo vidio. Nastavi tako, prodri što više možeš u srce kamena i znat
ćeš.’’
Za manje od četvrt sata, vijest o čudu koje je napravio faraon raširila se
kamenolomima, pristaništima i u gradu. To je značilo da se doba velikih radova nastavljalo
i da se asuansko blagostanje nije dovodilo u pitanje.
‘‘ Aper nije napisao to pismo ‘‘ zaključo je Ramzes. ‘’ Tko nas je pokušao prevariti?’’
‘‘ Nisu me naveli da ovamo dođem kako bih otvorio novi kamenolom ‘‘ shvatio je
Seti. ‘‘ Onaj tko je poslao pismo nije očekivao ovakav ishod.’’
‘‘ Što je onda želio postići?’’
U nedoumici, kralj i njegov sin su počeli silaziti s brijega uskom stazom što je
vijugala niz padinu. Seti je išao naprijed, sigurnim korakom.
Ramzes začu neku tutnjavu.
U trenutku kada se okrenuo, dva kamenčića, odskakujući poput prestrašenih srna,
ogrebla su ga po nozi, prethodili su gomili prijetećeg sitnog kamenja, za kojom je velikom
brzinom padao ogroman granitni blok.
Zaslijepljen oblakom prašine, Ramzes je viknuo.
‘‘ Oče, sklanjajte se!’’
Idući unazad, mladić se spotakao i pao. Snažna Setijeva ruka ga je podigla i sklonila u
stranu. Granitni blok je protutnjao pokraj njih. Kamenolomom su se raširili krici i vika.
Radnici i klesari odmah su otkrili čovjeka koji je počeo bježati.
‘‘ Eno ga, tamo! On je gurnuo blok! ‘‘ povikao je Aper. Svi su jurnuli za njim.
 Aper je prvi stigao bjegunca i svom ga snagom udario šakom u potiljak da bi ga
prisilio da se zaustavi. Upravnik kamenoloma je, međutim, loše odmjerio svoju snagu,
faraonu je mogao pokazati samo leš.
‘‘ Tko je on? ‘‘ upitao je Seti.
‘‘ Ne znam ‘‘ odgovori Aper. ‘‘ Nije radio ovdje. ‘’
Asuanska policija je vrlo brzo saznala identitet atentatora, čovjek je bio lađar,
udovac bez djece, a posao mu je bio isporuka grnčarije.
‘‘ Ti si bio meta ‘‘ zaključo je Seti. ‘‘ Ali tvoja smrt nije bila zapisana na ovom bloku.’’
‘‘ Dopustite mi da sam otkrijem istinu.’’
‘‘ Ja to zahtijevam.’’
‘‘ Znam kome ću povjeriti istragu.’’

39

Ameni je istovremeno drhtao od strave i bio radostan.

Drhtao je kada mu je Ramzes ispričao da je jedva umakao strašnoj smrti, radovao se,
jer mu je regent donosio značajan trag, pismo koje je netko poslao Setiju da bi ga naveo na
dolazak u Asuan.
‘‘ Rukopis je lijep ‘‘ zaključio je ‘‘ Osoba iz visokih društvenih slojeva, obrazovana,
koja često piše pisma.’’
‘‘ Dakle, faraon je znao da ono ne dolazi od upravnika kamenoloma i da su mu
postavili zamku.’’
‘‘ Prema mom mišljenju, obojica ste bili meta, nesreće na gradilištu nisu rijetke.’’
‘‘ Pristaješ li istražiti ovaj slučaj za mene?’’
‘‘ Naravno! Ali...’’
‘‘ Ali?’’
‘‘ Moram ti nešto priznati. Nastavio sam istragu o vlasniku sumnjive radionice. Želio
sam ti dokazati kako se radi o Henaru i nikome drugome. Ali nisam uspio. Sada mi donosiš
mnogo važniji dokaz.
‘‘ Nadajmo se.’’
‘‘ Jesu li još nešto saznali o lađaru?’’
‘‘ Ne, izgleda da je njegov nalogodavac izvan domašaja. ‘‘
‘’Prava guja... Trebali bi se obratiti Setau za pomoć.’’
 ‘‘ Zašto da ne?’’
‘‘ Bez brige, to je već učinjeno.’’
‘‘ Što je odgovorio?’’
‘‘ Kako je u pitanju tvoja sigurnost pristao mi je pomoći.’’

Henar nije volio jug, tamo je vladala nepodnošljiva vrućina, a ljudi su se manje
zanimali za napredak vanjskog svijeta nego na sjeveru. Ogroman hram u Karnaku,
međutim, predstavljao je tako bogatu i utjecajnu privrednu cjelinu da se nijedan
pretendent na prijestolje nije mogao lišiti podrške vrhovnog svećenika. Stoga je iz
pristojnosti otišao u posjet ovom velikodostojniku, pa su vodili običan razgovor o
svakodnevnim temama, Henar je bio zadovoljan što nije osjetio nikakvo neprijateljstvo te
značajne ličnosti koja je izdaleka motrila politicke borbe u Memphisu i koja će, kada za to
dođe vrijeme, stati na stranu jačeg. Pohvale Ramzesu su izostale, što je za Henara bio
ohrabrujući znak.
Henar je zamolio da mu dopuste neko vrijeme boraviti u hramu i posvetiti se
meditačiji, daleko od meteža javnog života. To su mu dopustili, stariji Setijev sin se teško
prilagodio skromnoj udobnosti svećeničke ćelije u koju je smješten. Ali je postigao cilj,
susreo se s Mojsijem.
Za vrijeme kratkog odmora, Židov je razgledao stup u koji su kipari urezali prizor
žrtvovanja božanskom oku i koji je sadržavao sve potrebno da bi se svijet mogao
razumjeti.
‘‘ Predivno djelo! Vi ste izvanredan graditelj. ‘’
Mojsije, čija je snažna tjelesna građa u međuvremenu postala još naglašenija,
odmjerio je sugovornika s otvorenim prezirom prema njegovom mlitavom tijelu i
izraženoj debljini.
‘‘ Ja tek učim zanat, umjetnik je zaslužan za ovu ljepotu.’’
‘‘ Nemojte biti tako skromni. ‘‘
‘’ Mrzim laskavce.’’
‘‘ Izgleda da mi niste baš naklonjeni.’’
‘‘ Nadam se da je to obostrano.’’
‘‘ Došao sam ovamo posvetiti se sebi i pronaći mir, Ramzesovo imenovanje bio je
težak udarac za mene, priznajem, ali na kraju se stvarnost mora prihvatiti. Spokoj ovog
hrama pomoći će mi u tome.’’
‘‘ Utoliko bolje po vas.’’
‘‘ Vaše prijateljstvo prema Ramzesu ne bi vas smjelo zaslijepiti, moj brat nema dobre
namjere. Ako volite red i pravdu, ne zatvarajte oči.’’
 ‘‘ Zar vi to osuđujete Setijevu odluku?’’
‘‘ Moj otac je izuzetan čovjek, ali postoji li itko tko ponekad ne pogriješi? Za mene je
put ka vlasti konačno prekinut, i ne žalim zbog toga. Briga o protokolu me sasvim
ispunjava, ali kakva će biti budućnost Egipta ako padne u ruke nesposobne osobe
opsjednute slavohlepljem?’’
‘‘ Koje su vaše prave namjere, Henare?’’
‘‘ Da vas izvedem iz zablude. Uvjeren sam da je pred vama velika sudbina, ulagati u
Ramzesa bila bi kobna pogreška. Sutra, kada stupi na prijestolje, neće više imati prijatelja,
a vi ćete biti zaboravljeni.’’
‘‘ Što predlažete?’’
‘‘ Da to više ne trpimo i da sebi pripremimo drugačiju budućnost.’’
‘‘ Vašu, pretpostavljam.’’
‘‘ Ja uopće nisam važan.’’
‘‘ Nemam takav dojam.’’
‘‘ Griješite kada sam ja u pitanju, jedini cilj mi je služiti svojoj zemlji.’’
‘‘ Bogovi vas čuju, Henare, znate li da mrze laž?’’
‘‘ Ljudi vode politiku Egipta, a ne bogovi. Stalo mi je do vašeg prijateljstva, zajedno
možemo uspjeti.’’
‘‘ Izbijte to sebi iz glave i odlazite odavde.’’
‘‘ Griješite.’’
‘‘ Ne želim podignuti ili pribjeći nasilju na ovakvom mjestu, ako želite, ovaj razgovor
možemo nastaviti vani.’’
‘‘ Neće biti potrebno, ali, ne zaboravite na moja upozorenja. Jednog dana ćete mi biti
zahvalni.’’
Mojsijev ljutiti pogled odvratio je Henara od daljnjeg uvjeravanja, kao što se i
pribojavao, doživio je neuspjeh. Židova nije bilo tako lako pridobiti kao Ašu. Ali, i on je
imao slabosti koje će se s vremenom razotkriti.

Dolanta je odgurnula Amenija koji se nije uspio suprotstaviti jurišu razjarene žene,
Ramzesova je sestra naglo otvorila vrata regentova ureda i uletjela poput oluje.
Ramzes je na pisarski način sjedio na asuri i prepisivao jednu Setijevu odluku koja
se odnosila na zaštitu drveća.
‘‘ Hoćeš li konačno početi ispunjavati svoja obećanja?’’
‘‘ Koji je razlog ovakvog ulaska, draga sestro?’’
 ‘‘ Znaš ti dobro!’’
‘‘ Osvježi mi pamćenje.’’
‘‘ Moj muž čeka promaknuće.’’
‘‘ Obrati se faraonu.’’
‘‘ On odbija članovima svoje obitelji odobravati povlastice koje smatra...
neopravdanim!’’
‘‘ Što se tome još ima za dodati? ‘’
Dolanta se tek tada razbjesnila.
‘‘ Ta odluka je neopravdana! Sari zaslužuje promaknuće, a ti, kao regent, dužan si ga
postaviti na položaj vrhovnog nadzornika žitnica!’’
‘‘ Zar regent smije raditi mimo faraonove volje?’’
‘‘ Ne ponašaj se kao kukavica!’’
‘‘ Ne želim napraviti prijestup kojim bih uvrijedio kralja.’’
‘‘ Kome se ti rugaš?’’
‘‘ Smiri se, molim te.’’
‘‘ Daj mi ono što mi pripada.’’
‘‘ To je nemoguće.’’
‘‘ Ne izigravaj poštenjačinu! Isti si kao i drugi. Stoga se udruži sa svojima!’’
‘‘ Obično si tako mirna.’’
‘‘ Nisam izbjegla Henarovo ugnjetavanje da bih trpjela tvoje, odbijaš li i dalje?’’
‘‘ Budi zadovoljna onim što imaš, Dolanta, pohlepa je smrtni grijeh.’’
‘‘ Zadrži za sebe te otrcane pouke.’’
Kako je došla, tako je naglo i nestala, psujući na sav glas.

U vrtu vile lijepe Izet rasle su veličanstvene sikomore koje su stvarale ugodnu
hladovinu, mlada žena je ovamo dolazila punim plućima udisati svjež zrak, dok je Ramzes
presađivao mlade izdanke u meku, dobro pripremljenu zemlju. Iznad regentove glave lišće
je treperilo na blagom sjevercu. Ovo drvo, u čijem se obličju najradije otjelotvoruje boginja
Hator, pružalo je svoje zelene grane ka drugom svijetu, da bi osiguralo pravednima da jedu
i piju, i trajno ih hranilo božanskim mirisom gospodara vječnosti.
Lijepa Izet je ubrala nekoliko lotosovih cvjetova i njima ukrasila kosu.
‘‘ Želiš li jedan grozd?’’
 ‘‘ Za dvadeset godina, predivna sikomora će ovaj vrt činiti još ugodnijim. ‘’
‘’Za dvadeset godina, ja ću biti stara.’’
Ramzes ju je pažljivo pogledao.
‘‘ Ako i dalje budeš tako vješto koristila sredstva za uljepšavanje i mirišljave masti,
biti ćeš još privlačnija.’’
‘‘ Hoću li najzad biti udata za čovjeka kojeg volim?’’
‘‘ Nisam vidovit.’’
Lupila ga je lotosovim cvijetom po grudima.
‘‘ Priča se da si jedva izbjegao nesreću u asuanskim kamenolomima.’’
‘‘ Pod Setijevom zaštitom, ja sam neranjiv.’’
‘‘ Dakle, napadi na tebe nisu prestali.’’
‘‘ Budi mirna, krivca ćemo vrlo brzo otkriti.’’
Skinula je vlasulju, raspustila svoju dugu kosu i rasula je po Ramzesovim grudima.
Njene vrele usne su ga prekrile poljupcima.
‘‘ Zar je sreću tako teško dostići? ‘‘
‘’Ako si je pronašla, uhvati je.’’
‘‘ Sretna sam kad sam s tobom, kad ćeš to shvatiti? ‘‘
‘’ Za koji trenutak.’’
Zagrljeni su se počeli kotrljati po travi, lijepa Izet je spremno prihvatila strast svog
ljubavnika s opijenošću sretne žene.

Proizvodnja papirusa je bila jedna od najvažnijih djelatnosti egipatske privrede.

Cijena se mijenjala ovisno o kvaliteti i dužini svitaka, neki od njih, na kojima su se nalazili
odlomci iz Knjige za prelazak u svjetlost, (kasnije pogrešno prevedene kao «Knjiga
mrtvih», op. a.) bili su namijenjeni grobnicama, drugi nižim i višim školama, a većina
administraciji. Bez papirusa je bilo nemoguće uspješno upravljati zemljom.
Seti je regentu povjerio nadzor nad proizvodnjom. papirusa i provedbu pravične
raspodjele. Svaki ogranak se žalio da ne dobiva dovoljnu količinu papirusa i optuživao
druge za gramzivost.
Ramzes je upravo otkrio zlouporabu koju su napravili pisari koji su radili za Henara,
stoga je pozvao starijeg brata, u namjeri da tome stane na kraj.
Henar je izgledao odlično raspoložen.
‘‘ Ako sam ti potreban, Ramzese, stojim ti na raspolaganju.’’
 ‘‘ Provjeravaš li rad svojih pisara?’’
‘‘ Ne u svakom detalju.’’
‘‘ A kupovinu papirusa, na primjer?’’
‘‘ Je li riječ o nekoj nepravilnosti?’’
‘‘ Da, tvoji pisari nepotrebno uzimaju veliku količinu prvoklasnog papirusa.’’
‘‘ Volim pisati na lijepom materijalu, ali priznajem da je ta navika neprihvatljiva,
krivci će biti strogo kažnjeni.’’
Henarove su riječi iznenadile regenta, ne samo da se nije pobunio, već je i priznao
vlastitu pogrešku.
‘‘ Sviđa mi se način na koji radiš ‘‘ izjavio je Henar. ‘‘ Bilo je potrebno nešto
promijeniti i pokvarenost sasjeći u korijenu. Zlouporaba položaja, ma koliko bila
beznačajna, ne smije se tolerirati. U tome ti mogu biti od velike pomoći, kada čovjek brine
o protokolu može dobro upoznati običaje na dvoru i otkriti nedozvoljene radnje. Nije
dovoljno samo ih razotkriti, već ih i otkloniti.’’
Ramzes se zapitao stoji li uistinu pred njim njegov stariji brat. Kakvo je to plemenito
božanstvo uspjelo pretvoriti lukavog dvorjanina u pravednika?
‘‘ Radosno ću prihvatiti tvoj prijedlog.’’
‘‘ Ništa me ne može više usrećiti od ove iskrene suradnje! Najprije ću smeće pomesti
pred vlastitim vratima, a onda prelazimo na kraljevska.’’
‘‘ Zar ima toliko prljavštine?
‘‘ Seti je veliki vladar, njegovo ime će ostati zapisano u povijesti, ali on ne može
brinuti o svemu i svačemu! Kad je netko ugledna ličnost, sin ili unuk ugledne ličnosti,
stekne loše navike i lako prisvoji povlastice na štetu drugoga. Kao regent, ti možeš učiniti
kraj tom moralnom bezakonju. I ja sam osobno imao koristi od takve krive prakse, ali to je
vrijeme iza nas. Braća smo, svakome od nas faraon je dodijelio mjesto koje mu pripada, to
je istina od koje ne treba bježati.’’
‘‘ Je li ovo samo primirje ili trajni mir?
‘‘ Mir, konačan i neopoziv ‘‘ potvrdio je Henar. ‘‘ Dugo smo bili u sukobu i svoj dio
krivnje snosi svatko od nas, ali daljnji sukob dva brata više nema nikakvog smisla. Ti si
regent, ja sam načelnik protokola, učinimo sve što je u našoj moći za blagostanje zemlje.’’
Kada je Henar otišao, Ramzes je ostao zbunjen. Postavlja li njegov brat lukavu
zamku ili je uistinu iskren?

40
 Veliki faraonov savjet okupio se odmah nakon jutarnjih obreda. Sunce je
nemilosrdno peklo svojim zrakama, svatko je tražio malo hladovine. Pojedinim
dvorjanima, onim s viškom kilograma, izbijale su krupne kapi znoja na licu pa su ih sluge
rAšlađivale čim bi se pokrenuli.
Na sreću, u kraljevoj odaji za primanje bilo je svježe, visoki prozori su tako vješto
sagrađeni da je prostorijom stalno strujao zrak, čineći ugodnim boravak u njoj. Ne
razmišljajući o svom statusu i modi, kralj je odjenuo jednostavnu bijelu haljinu, dok se je
većina ministara nadmetala u otmjenosti. Vezir, vrhovni svećenici Memphisa i Heliopolisa
i starješina pustinjske policije prisustvovali su ovom izvanredno sazvanom savjetu.
Ramzes je sjedio s očeve desne strane i promatrao ostale članove. Bojažljivi,
zabrinuti, oholi, staloženi... različiti su se ljudi ovdje okupili, pod vrhovnom vlašću faraona
koja je jedino i održavala njihovo jedinstvo. Inače bi se međusobno rastrgali.
‘‘Starješina pustinjske policije nam donosi loše vijesti‘‘počeo je Seti. ‘‘ Neka iznese
što ima.’’
Ugledni činovnik od šezdesetak godina prošao je sve stupnjeve hijerarhije dok nije
stigao do vrha. Mirne naravi, dobar u svom poslu, poznavao je svaku stazu u zapadnoj i
istočnoj pustinji i brinuo se za sigurnost na tim velikim prostranstvima kojima su prolazili
karavani i rudarske ekspedicije. Nije žudio za počastima i spremao se voditi miran,
povučen život na svom imanju u Asuanu, stoga su njegovu izjavu saslušali s velikom
pažnjom. Dodatnu napetost je stvarala činjenica da je rijetko dobivao riječ.
‘‘ Grupa kopača zlata, koja je prije mjesec dana krenula u istočnu pustinju, nestala
je.’’
Potpuna šutnja je nastala nakon ove šokantne izjave. Ni udar groma ne bi izazvao
veću preneraženost. Vrhovni svećenik boga Ptaha zatražio je riječ i kralj mu je to dopustio,
u skladu s propisima velikog savjeta, nitko nije iznosio svoj stav bez vladarevog odobrenja,
i svatko bi saslušao govornika ne prekidajući ga. Bez obzira na ozbiljnost teme, nikakvi
povici i upadice nisu bili dopušteni. Traganje za rješenjem upravo je počinjalo poštivanjem
tuđeg mišljenja.
‘‘ Jeste li sigurni u to što tvrdite?’’
‘‘ Nažalost, jesam. Uobičajeno je da me lancem poruka stalno izvješćuju o
napredovanju ovakvih ekspedicija, o mogućnim teškoćama, pa i o neuspjehu. Već nekoliko
dana nemam nikakvih vijesti.’’
‘‘ Tako nešto se nikad nije dogodilo?’’
‘‘ Jest, u vrijeme nemira.’’
‘‘ Sumnjate li na napad beduina?’’
‘‘ U ovoj oblasti to je gotovo nevjerojatno, policija vrši strog nadzor.’’
‘‘ Nevjerojatno ili nemoguće?’’
 ‘‘ Nijedno poznato pleme ne može toliko ugroziti ekspediciju da od nje ne bude ni
traga ni glasa, odred iskusnih policajaca štitio je kopače zlata.’’
‘‘ Što pretpostavljate da se dogodilo?’’
‘‘ Za sada ništa, ali sam vrlo zabrinut.’’
Zlato iz pustinja predavano je hramovima, «tijelo bogova», neuništiv materijal,
simbol vječnog života, davalo je nenadmašan sjaj djelima umjetnika.
Što se tiče države, ona ga je koristila kao sredstvo plaćanja za uvoz određene robe, ili
pak kao diplomatski poklon stranim vladarima radi održanja mira. Nikakav se poremećaj
u vađenju ovog plemenitog metala nije smio dopustiti.
‘‘ Što savjetujete? ‘‘ upitao je faraon policajca.
‘‘ Da se bez oklijevanja u potragu pošalje vojska.’’
‘‘ Ja ću ih predvoditi ‘‘ izjavio je Seti ‘‘ a regent će me pratiti.’’
Veliki savjet je podržao ovu odluku. Henar, koji se je dobro čuvao bilo kakvog
miješanja, ohrabrio je brata i obećao mu da će za njega pripremiti neke dosjee koje će moći
rješavati kad se vrati.

Devete godine Setijeve vladavine, dvadesetog dana trećeg mjeseca u godini, kolona
od četiri stotine vojnika, kojom su zapovijedali faraon i njegov regent, napredovala je kroz
užarenu pustinju, sjeverno od grada Edfua, stotinjak kilometara južno od puta koji je vodio
u kamenolome Uade Hamamata. Vojska se približavala mjestu Uadi Mia, iz kojega je
poslana poruka u Memphis.
Sadržaj poruke je bio uobičajen, bez uznemirujućih vijesti, raspoloženje kopača zlata
bilo je odlično, kao i zdravstveno stanje većine putnika. Pisar nije spominjao nikakav
izgred.
Seti je danonoćno držao vojsku u stanju pripravnosti. Unatoč uvjeravanju načelnika
pustinjske policije kako im ne prijeti nikakva opasnost, faraon je strahovao od iznenadnog
napada beduina u slučaju da se spuste sa Sinajskog poluotoka. Pljačka i ubojstva bili su
zakoni koje su poštivali, u stanju mahnitosti, njihove vođe su činile najgora zlodjela.
‘‘ Kako se osjećaš, Ramzese?’’
‘‘ Pustinja je predivna, ali sam zabrinut.’’
‘‘ Što vidiš iza onih dina?’’
Regent se zagledao u daljinu, Seti je imao moć vidovitosti, natprirodni dar kojim je u
Asuanu otkrio novi kamenolom. Tko zna što je vidio u pustinji.
‘‘ Ne vidim ništa... Iza onih brežuljaka samo je praznina.’’
‘‘ Točno, praznina. Praznina strašne smrti. ‘’
 Ramzes je zadrhtao.
‘‘ Beduini?’’
‘‘ Ne, već jedan podmukliji i nemilosrdniji napadač. ‘‘
‘’Trebamo li se pripremiti za borbu?’’
‘‘ Nije potrebno.’’
Ramzes je svladao strah, iako ga je nešto i dalje stezalo u grlu. Kakav je to napadač
čije su žrtve postali kopači zlata? Ako se radilo o pustinjskim čudovištima, u što je
vjerovala većina vojnika, nijedna ljudska sila neće s njima izaći na kraj, krilate zvijeri
divovskih kandži rastrgnu plijen prije no što se stigne braniti.
Prije uspona na dinu, konji, magarci i ljudi dobro su se napili vode, vrućina ih je
primoravala na česte odmore, a zaliha vode se je brzo smanjivala. Trebalo je prijeći još tri
kilometra, do jednog od velikih bunara u ovom kraju, kada će nanovo svježom vodom
napuniti mješine.
Tri sata prije zalaska sunca nastavili su put i prešli dinu bez ikakvih poteškoća.
Uskoro se na vidiku pojavio i bunar. Bio je sagrađen od klesanog kamena i naslanjao se na
planinu u čijoj se utrobi krilo zlato.
Kopači zlata i vojnici zaduženi za njihovu sigurnost nisu nestali. Svi su i dalje bili tu,
okupljeni oko bunara. Ležali su na vrelom pijesku, licem okrenuti prema zemlji ili prema
suncu. Iz njihovih poluotvorenih usta virio je crn, okrvavljen jezik.
Nijedan nije bio živ.
Da na čelu pridošle povorke nije stajao faraon osobno, svi bi se njezini vojnici
razbježali glavom bez obzira. Seti je zapovjedio da razapnu šatore i postave stražu, kao da
logoru prijeti neki iznenadan napad. Tek tada je naložio iskapanje grobova u koje će
sahraniti nesretne drugove. Njihova putna asura postala je pokrov u koji su položili mrtva
tijela, a kralj je osobno izgovorio obredne riječi za prelazak u drugi život i novo uskrsnuće.
Pogrebna svečanost, u spokoju zalazećeg sunca nad pustinjom, umirila je vojnike.
Liječnik ekspedicije se približio Setiju.
‘‘ Od čega su umrli? ‘‘ upitao je kralj.
‘‘ Od žeđi, Veličanstvo.’’
Kralj je odmah otišao do bunara koji je nadgledala njegova tjelesna straža, malo
dalje u logoru, nadali su se obroku svježe vode. Veliki bunar je bio napunjen kamenjem sve
do vrha.
‘‘ Ispraznimo ga ‘‘ predložio je Ramzes.
Seti se složio.
 Faraonova tjelesna straža svom je snagom prionula na posao, bilo je bolje ne unositi
uznemirenost u ostatak jedinice. Ljudski lanac se pokaza kao odlično rješenje, Ramzes je
davao primjer i bodrio ih kada bi počeli posustajati.
Kada je pun mjesec obasjao dno bunara, kraljevi elitni borci, potpuno iscrpljeni,
prepustili su regentu spuštanje teškog vedra pomoću jednog užeta. Iako je i sam bio
nestrpljiv, radio je polako, pazeći da ga ne razbije.
Vedro napunjeno vodom se pojavilo na površini, regent ga je prvo pokazao kralju.
On je samo pomirisao vodu, ali nije popio ni gutljaj.
‘‘ Neka netko siđe na dno bunara.
Ramzes je omotao uže oko pasa, napravio snažan čvor i zapovjedio četvorici vojnika
da ga čvrsto prime, zatim je prekoračio kamenu ogradu i oslanjajući se na izbočine od
kamenja počeo spuštati. Poduhvat nije dugo trajao, dva metra iznad površine vode, na
mjesečevoj svjetlosti, regent je ugledao leševe magaraca kako plutaju na površini. Natrag
se popeo očajan.
‘‘ Voda u bunaru je zagađena ‘‘ jedva je izgovorio.
Seti je prosuo sadržaj vedra u pijesak.
‘‘ Naši vojnici i rudari su se otrovali jer su pili vodu iz ovog bunara, a onda ga je neka
zločinacka družina, bez sumnje beduini, do vrha napunila kamenjem.
Kralj, regent i svi članovi pohoda bili su osuđeni na propast, čak i kada bi odmah
krenuli prema Dolini, umrli bi od žeđi prije dolaska do polja s usjevima.
Klopka se zatvarala.
‘‘ Prvo ćemo malo odspavati ‘‘ naredio je Seti. ‘‘ Ja ću se moliti našoj majci,
zvjezdanom nebu.
Do zore, logorom se raširila strašna vijest, nijednom vojniku nije bilo dopušteno
napuniti mješinu vodom.
Jedan je buntovnik pokušao pobuniti ostale, Ramzes mu je prepriječio put. Sluđen,
vojnik je zamahnuo na regenta koji ga je zgrabio za šaku i natjerao da klekne.
‘‘ Kad izgubiš sabranost samo ubrzaš vlastitu propast.’’
‘‘ Nema više vode...’’
‘‘ Faraon je s nama, ne gubi nadu.’’
Više se nije dogodio niti jedan novi pokušaj pobune. Ramzes se obrati vojnicima.
‘‘ Imamo jednu tajnu mapu ovog područja, na njoj su označene sporedne staze koje
vode ka napuštenim bunarima, od kojih se neki još mogu koristiti. Faraon će ostati s vama,
a ja odlazim pronaći te bunare. Vratit ću se s dovoljno vode da prohodamo pola pustinje.
Naša ustrajnost i hrabrost će obaviti ostalo, dok čekate, sklonite se sa sunca i nemojte se
izlagati nepotrebnim naporima.’’
 Ramzes je logor napustio s desetak ljudi i šest magaraca koji su nosili prazne
mješine za vodu. Jedan stari vojnik se pokazao mudrim i nije potrošio svoj obrok vode,
nakon što ovlaže usne jutarnjom rosom, ovi će hrabri ljudi popiti posljednji gutljaj pred
ulazak u pustinju.
Vrlo brzo, svaki korak je postao mučenje, vrućina i prašina pekli su pluca. Ali,
Ramzes je brzo koračao, bojeći se da njegovi drugovi ne izgube snagu. Nisu se usudili
misliti ni na što drugo do bunara sa svježom vodom.
Prva staza više nije postojala, pješcani vjetrovi su je izbrisali. Bilo bi ravno
samoubojstvu ako bi nastavili u tom smjeru. Druga staza je vodila na pogrešno mjesto, u
isušeno riječno korito, sastavljač mape loše je obavio posao. Na kraju treće staze, ugledali
su obruč od suhog kamenja! Potrčali su i bacili se prema ogradi bunara koji je odavno bio
zatrpan pijeskom.
Slavna tajna mapa, čuvana godinama kao «vojna tajna», bila je obična prevara.
Možda je prije desetak godina i bila točna, ali u međuvremenu, neki ju je nemarni pisar bez
provjere samo prepisao. Isto je učinio i njegov nasljednik.
Po povratku, Ramzes nije morao ništa govoriti Setiju, njegovo skrušeno lice govorilo
je umjesto njega. Već šest sati vojnici nisu ništa pili, kralj se je tada obratio časnicima.
‘‘ Sunce je u zenitu ‘‘ rekao je. ‘‘ Odlazim s Ramzesom u potragu za vodom. Kada se
sjene počnu produžavati, vratit ću se natrag.’’
Seti se brzo počeo penjati na brijeg od pijeska, usprkos svojoj mladosti, Ramzes ga je
jedva slijedio, a onda je ipak uspio uskladiti korak s ocem. Poput divokoze, simbola
dostojanstva u jeziku hijeroglifa, kralj nije pravio suvišne pokrete i nije rasipao snagu. Sa
sobom je ponio samo dvije bagremove grane, s oguljenom korom, uglačane i čvrsto vezane
na jednom kraju lanenim koncem.
Sitno kamenje se je kotrljalo pod njihovim nogama podižući vruću prašinu, Ramzes,
jedva dišući, sustigao je oca na vrhu uzvisine. Pogled na pustinju bio je veličanstven,
regent je uživao nekoliko trenutaka u prizoru, a onda ga je sve snažnija žeđ podsjetila da
beskraj kojem se divi poprima oblik grobnice.
Seti je mahao bagremovim granama, razdvajajući ih, one su se blago savile. Lagano
ih je okretao u svim smjerovima, odjednom, rašlje su mu izletjele iz ruku i odskočile
nekoliko metara ispred njega.
Ramzes ih je brzo podigao i uzbuđeno ih vratio ocu. Zajedno su se spustili niz
padinu, Seti se zaustavio ispred gomile pljosnatog kamenja između kojeg je raslo trnje.
Njegove rašlje su se zatresle.
‘‘ Idi po radnike i kaži im neka ovdje kopaju.’’
Umor je nestao, Ramzes je potrčao koliko su ga noge nosile, preskakao kamenje i
ubrzo se vratio sa četrdesetak ljudi koji su se odmah prihvatili posla.
Tlo je bilo sipko. Na dubini od tri metra šiknula je prema površini svježa voda.
 Jedan od radnika je kleknuo.
‘‘ Bog je vodio duh našeg kralja. Vode ima kao da je poplava!’’
‘‘ Moja je molitva uslišena ‘‘ reče Seti. ‘‘ Neka se ovaj bunar zove » Neprolazna je
istina božanske svjetlosti« . Nakon što svi utaže žeđ, podići ćemo kuće za kopače zlata i
hram u kojem će boraviti božanstva. Ona će biti prisutna u ovom bunaru i pokazivati će
put onima koji tragaju za blistavim metalom da bi slavili svjetlost.
Pod vođstvom Setija, dobrog pastira, oca i majke svih ljudi, povjerenika bogova,
ozareni su se vojnici pretvorili u nadahnute graditelje.

41

Tuja, velika kraljevska supruga, rukovodila je svečanošću za prijem umjetnica koje

su dobile dozvolu sudjelovati u slavljenju Hatorinog kulta, u velikom hramu ove boginje u
Memphisu. Mlade žene koje su došle iz svih krajeva zemlje bile su podvrgnute teškom
ispitu, bez obzira jesu li bile pjevačice, plesačice ili sviračice.
Krupnih, strogih i prodornih očiju, istaknutih jagodica, tankog, pravilnog nosa, male,
skoro četvrtaste brade, s vlasuljom od kože i perja orla lešinara, simbola materinstva, Tuja
je ostavila toliko dubok dojam na sudionice da su mnoge od njih zaboravile što trebaju
raditi. Kraljica, koja je u mladosti prošla kroz isto iskušenje, bila je vrlo stroga, ako netko
želi služiti božanstvu, kontrola nad samim sobom je bila nužna vrlina.
Umijeće ovih djevojaka nije se je dojmilo, mora prekoriti nastavnike u haremima jer
su posljednjih mjeseci postali suviše nemarni. Samo se je jedna djevojka izdvajala iz ovog
mora osrednjosti. Imala je ozbiljno, sabrano lice iznenađujuće ljepote, svirajući lutnju, u
potpunosti se predala svojem umijeću ne primjećujući vanjski svijet koji je za nju nestao.
U vrtovima hrama poslužili su objed sudionicama, sretnim i nesretnim, jedne su
plakale, a druge se nervozno smiješile. Bile su jako mlade i izgledale su potpuno
neiskusno. Jedino je Nefertari, kojoj je zbor nekadašnjih svećenica odlučio povjeriti
upravljanje ženskim orkestrom u svetištu, bila spokojna, kao da je se cijeli događaj nije
ticao.
Kraljica joj je prišla.
‘‘ Bili ste sjajni.’’
Mlada sviračica na lutnji se naklonila.
‘‘ Kako se zovete?’’
‘‘ Nefertari.’’
‘‘ Odakle ste?’’
 ‘‘ Rođena sam u Tebi, a obrazovanje sam stekla u haremu Mer Uru.’’
‘‘ Izgleda da vas uspjeh posebno ne veseli.’’
‘‘ Nisam željela boraviti u Memphisu, nego se vratiti u Tebu i postati jedna od
svećenica Amonovog hrama.’’
‘‘ Tada bi život proveli odvojeni od svijeta?’’
‘‘ Uvođenje u misterije moja je najveća želja, ali sam još premlada za to.’’
‘‘ U vašim godinama nije uobičajeno da vas tako nešto zanima, da niste razočarani u
život, Nefertari?’’
‘‘ Ne, Veličanstvo, ali obredi me privlače.’’
‘‘ Zar se ne želite udati i imati djecu?’’
‘‘ Nisam o tome razmišljala.’’
‘‘ U hramu se vodi strog život.’’
‘‘ Volim kamenje vječnosti, njegove tajne i prepuštanje mislima na koje nas potiče.’’
‘‘ Biste li ipak prihvatili na neko se vrijeme od njega udaljiti?’’
Nefertari se usudila pogledati ravno u oči veliku kraljevsku suprugu, Tuji se je svidio
njezin bistar i otvoren pogled.
‘‘ Upravljanje ženskim orkestrom ovoga hrama ugledan je položaj, ali ja sam
predvidjela za vas nešto drugo, biste li prihvatili položaj nadzornice kraljevske palaće?’’
Nadzornica palaće velike kraljevske supruge! Koliko je plemkinja sanjalo ovaj
položaj jer je izabrana osoba postajala i kraljičina povjerenica?
‘‘Moja stara prijateljica koja je obavljala tu dužnost preminula je prošlog mjeseca ‘‘
nastavila je Tuja. ‘‘ Na dvoru mnoge žene priželjkuju to mjesto i ogovaraju jedna drugu da
bi se riješile suparnica.’’
‘‘ Ja nemam iskustva, ja...’’
‘‘ Vi ne pripadate plemstvu koje se razmeće povlasticama, vaša obitelj nije od onih
što se neprestano pozivaju na svoju slavnu prošlost kako bi opravdali sramnu sadašnjost.’’
‘‘ Nije li ta prepreka nepremostiva?’’
‘‘Mene jedino zanima koliko netko vrijedi, ne postoji prepreka koju osoba puna
vrlina neće uspjeti svladati. Što ste odlučili?’’
‘‘ Smijem li razmisliti?
Kraljici se pitanje svidjelo, nijedna plemkinja na dvoru ne bi ga se usudila postaviti.
‘‘ Mislim da ne. Ako nastavite udisati mirise hrama, zaboravit ćete me.’’
 Nefertari je sklopila ruke na grudima i naklonila se.
‘‘ Stojim na usluzi Vašem veličanstvu.’’
Kraljica Tuja je uvijek ustajala prije zore jer je voljela svitanje. Trenutak kada prve
sunčeve zrake probijaju mrak, predstavljao je za nju novo buđenje misterija stvaranja
života. Na njezino veliko zadovoljstvo i Nefertari je voljela jutarnji rad, stoga joj je davala
dnevne upute još za doručkom, kada su dvije žene zajedno objedovale.
Tri dana nakon što je donijela odluku, Tuja je znala da se nije prevarila, pored
ljepote, Nefertari se odlikovala i oštroumnošću, koja se oslanjala na iznenađujuću
sposobnost razlikovanja važnog od sporednog. Između kraljice i nadzornice kraljevske
palaće, od prvog zajedničkog radnog dana uspostavilo se duboko međusobno povjerenje.
Sporazumijevale su se bez suvišnih riječi, ponekad je bio dovoljan jedan pogled. Kada bi
završile jutarnje razgovore, Tuja bi odlazila u odaju za dotjerivanje.
Vlasuljarka je upravo dovršavala svoj posao, stavljajući miris na kraljičinu vlasulju,
kada se Henar pojavi pred majkom.
‘‘ Otpustite sluškinju ‘‘ zatražio je. ‘‘ Ničije nas nepoželjne uši ne smiju čuti.’’
‘‘ Zar je toliko ozbiljno?’’
‘‘ Bojim se da jest.’’
Sluškinja je nečujno nestala, Henar je uistinu izgledao zabrinut.
‘‘ Govori, sine.’’
‘‘ Dugo sam oklijevao.’’
‘‘ Nemoj me mučiti sada kada si se konačno odlučio.
‘‘ Oklijevam jer... Ne želim vam nanijeti strašnu bol. ‘’
Sada se je i Tuja zabrinula.
‘‘ Da se nije dogodila neka nesreća?’’
‘‘ Seti, Ramzes i vojska koju su poveli sa sobom su nestali.’’
‘‘ Imaš li točnih vijesti?’’
‘‘ Već dugo se nalaze u pustinji u potrazi za kopačima zlata, gradom se šire svakojake
glasine.’’
‘‘ Ne slušaj ih. Da je Seti mrtav, ja bih to znala.’’
‘‘ Kako?
‘‘ Između mene i tvojeg oca postoje nevidljive veze, čak i kada smo daleko jedno od
drugog, ostajemo sjedinjeni. Nemaš razloga za zabrinutost.’’
‘‘ Morate razumjeti istinu, kralj i regent su se trebali već odavno vratiti. Ne smijemo
zemlju prepustiti rasulu.’’
 ‘‘ Vezir i ja vodimo svakodnevne poslove.’’
‘‘ Trebate li moju pomoć?’’
‘‘ Obavljaj sa zadovoljstvom svoju dužnost, od toga nema veće sreće na ovom svijetu.
Ako si i dalje zabrinut, zašto ne povedeš odred vojnika u potragu za ocem i bratom?’’
‘‘ Događa se nešto čudno, nešto što ne razumijemo, demoni pustinje proždiru one
koji joj pokušavaju oteti zlato. Nije li moja dužnost ostati ovdje?’’
‘‘ Ponašaj se kako ti savjest nalaže.’’

Nijedan od dvojice Setijevih glasnika, koji su krenuli u razmaku od četiri dana, nisu
stigli do Egipta. Na stazi koja je vodila u Dolinu sačekali su ih pustinjski razbojnici, ubili ih,
ukrali im odjeću i polomili drvene pločice koje je ispisao Ramzes, poručujući kraljici da je
ekspedicija ostala kraj rudnika vaditi zlato i postaviti temelje hramu i gradu rudara.
Izaslanik pustinjskih razbojnika obavijestio je Henara da su faraon i regent živi i da
je kralj, zahvaljujući božanskoj pomoći, pronašao nepresušan izvor vode usred pustinje.
Beduini, kojima je bilo stavljeno u zadatak zatrovati glavni bunar, nisu, dakle, uspjeli.
Na dvoru su mnogi mislili da su Seti i Ramzes postali žrtve crne magije. Ali kako
odsutnost vladara i glasine koje su kružile okrenuti u svoju korist, pitao se Henar. Tuja je
čvrsto držala uzde vlasti. Jedino bi je stvaran nestanak muža i mlađeg sina primorao da
Henara postavi za regenta.
Najkasnije za nekoliko tjedana, ekspedicija će se vratiti i Henar će propustiti veliku
priliku da se približi vrhovnoj vlasti. Ipak, postojala je slaba nada da nesnosna vrućina,
zmije i škorpioni obave posao koji nisu uspjeli obaviti beduini.

Ameni više nije mogao spavati.

Glasine su bile sve učestalije, ekspedicija koju su vodili Seti i Ramzes je nestala.
Mladi pisar najprije nije vjerovao naklapanjima, a onda se raspitao u glavnom uredu
kraljevskih pisara i saznao strašnu istinu.
Uistinu nije bilo nikakvih vijesti od faraona i regenta i nitko ništa nije poduzimao da
ih se krene spasiti.
Samo je jedna osoba mogla nešto učiniti i poslati vojsku u potragu u zapadnu
pustinju, stoga je Ameni otišao na dvor velikoj kraljevskoj supruzi gdje ga je primila mlada
žena iznimne ljepote. Iako nije mario za čari suprotnog spola, mladom su se pisaru svidjele
savršene crte lica Nefertari, blagost u glasu i dubina pogleda.
‘‘ Želio bih vidjeti Njeno veličanstvo.’’
‘‘ U faraonovoj odsutnosti, ona je prezauzeta, mogu li znati za razlog vašeg dolaska?’’
‘‘ Oprostite, ali...’’
 ‘‘ Ime mi je Nefertari, kraljica me je postavila za nadzornicu palaće. Vjerujte mi da ću
vjerno prenijeti svaku vašu riječ.’’
Iako je bila žena, izgledala je iskreno. Ljut zbog vlastite slabosti, Ameni je popustio.
‘‘ Kao regentov osobni tajnik i nosač sandala, smatram da je neophodno da se iz ovih
stopa pošalje najbolja jedinica u potragu za njima. ‘’
Nefertari se osmijehnula.
‘‘ Nemate razloga za strah, kraljica je obaviještena. ‘‘
‘’ Obaviještena!? Obaviještena o čemu?’’
‘‘ Da faraon nije u opasnosti.’’
‘‘ U tom bi slučaju nekakve poruke stigle na dvor…’’
‘‘ Ne mogu vam dati više nijedan podatak, ali imajte povjerenja.’’
‘‘ Budite uporni kod kraljice, preklinjem vas.’’
‘‘ Ona se brine koliko i vi za sudbinu svog muža i sina, budite sigurni, da su u
opasnosti, poduzela bi sve što treba. ‘’

Putovanje na leđima snažnog i brzog magarca bilo je pravo mučenje. Iako je mrzio
svaki oblik putovanja Ameni je morao posjetiti Setaua. Krotitelj zmija je živio na rubu
pustinje, daleko od centra Memphisa. Zemljani put, koji je vodio duž kanala za
navodnjavanje, nije imao kraja, na sreću, neki prolaznici su čuli za Setaua i njegovu
nubijsku suprugu i znali su gdje se nalazi njihova kuća.
Kada je konačno stigao do cilja Ameni je trpio bolove u leđima, nogama i rukama.
Zbog prašine je dobio napad kašlja i trljao je rukama oči koje su ga pekle i postale crvene.
Lotosov Cvijet je u dvorištu spravljala neku mješavinu čiji je smrad izludio nosnice
osjetljivog pisara. Pozdravila ga je i zamolila da ude u kuću. U trenutku kada je zakoračio
prema kućnom pragu široke bijele kuće, uplašeno se trgnuo. Umalo je nagazio na
kraljevsku kobru spremnu na napad.
‘‘ To je stara bezopasna zmija ‘‘ reče Lotosov Cvijet.
Pomilovala je glavu gmaza koji se zanjihao. Izgledalo je da mu godi ženin izljev
nježnosti. Ameni je iskoristio priliku i šmugnuo u kuću.
Primaća soba je bila zatrpana bočicama raznih veličina i predmetima neobičnog
oblika koji su služili za pripremanje otrova. Setau je čučeći pretakao neku gustu
crvenkastu tekućinu.
‘‘ Zar si zalutao, Ameni? Ne mogu vjerovati da te vidim izvan ureda. Kakvo čudo.’’
‘‘ Nije čudo već propast.’’
 ‘‘ Koji te je demon izvukao iz tvoje jazbine?’’
‘‘ Ramzes je postao žrtva zavjere. ‘‘
‘’ Tvoja mašta nema granica.’’
‘‘ Nestao je u istočnoj pustinji na stazi za rudnike zlata, zajedno sa Setijem.’’
‘‘ Ramzes i Seti se izgubili?’’
‘‘ Nikakva poruka ne stiže na dvor već deset dana.’’
‘‘ Obično administrativno kašnjenje.’’
‘‘ Ne, osobno sam provjerio. I to nije sve.’’
‘‘ Što još ima?’’
‘’ Iza zavjere stoji kraljica Tuja.’’
Setau umalo nije oborio bočicu ispred sebe dok se u iznenađenju okretao prema
mladom pisaru.
‘‘ Zar ti se pomutio razum Ameni!?’’
‘‘ Tražio sam da me primi na razgovor i bio sam odbijen.’’
‘‘ I što je tu posebno.’’
‘‘ Saznao sam da kraljica misli da je sve u najboljem redu, da ne osjeća nikakvu
bojazan i da nema namjeru poslati vojsku u pomoć.’’
‘‘ Zar su glasine...’’
‘‘ Za ovu njezinu odluku saznao sam od Nefertari, nove nadzornice kraljevske
palaće.’’
Setau se sada zabrinuo.
‘‘Ti, dakle, misliš da se Tuja pokušava riješiti muža kako bi preuzela vlast.
Nevjerojatno!’’
‘‘ Činjenice su činjenice.’’
‘‘ Seti i Tuja su vrlo složni.’’
‘‘ Zašto mu odbija pomoći? Prihvati istinu, poslala ga je u sigurnu smrt da bi zasjela
na prijestolje. ‘’
‘‘ Čak i ako si u pravu, što mi tu možemo učiniti?’’
‘‘ Krenuti u potragu za Ramzesom.’’
‘‘ S kojom vojskom?’’
‘‘ Ti i ja ćemo biti dovoljni. ‘’
 Setau je ustao.
‘‘ Ti ćeš satima pješačiti kroz pustinju? Stvarno si izgubio pamet, jadni moj Ameni!’’
‘‘ Pristaješ li?’’
‘‘ Naravno da ne pristajem!’’
‘‘ Zar bi napustio Ramzesa?’’
‘‘ Ako je tvoja pretpostavka točna, on je već mrtav, zašto da onda stavljamo život na
kocku?’’
‘‘ Već imam magarca i zalihe vode, treba mi lijek protiv ugriza zmije.’’
‘‘ Ne bi ga znao niti upotrijebiti.’’
‘‘ Hvala ti na svemu.’’
‘‘ Stani malo, Ameni. To što si naumio je suludo!’’
‘‘ Ja služim Ramzesu, zadana riječ se ne povlači.’’
Ameni je uzjahao magarca i krenuo prema istočnoj pustinji. Vrlo brzo, morao se je
zaustaviti i opružiti na leđa, odmarajući bolne mišiće. U hladu stijene nekakav
četveronožac ga je hladno promatrao. Napola bez svijesti, mladi pisar je počeo tražiti štap
uvjeren da će se morati boriti.
‘‘ Zar si već odustao?
Ameni je otvorio oči i podigao se.
Pred njim je stajao Setau sa pet magaraca natovarenih mješinama s vodom i
opremom potrebnom za susret s pustinjom.

42

Lijepa Izet je upala u Henarove odaje dok je doručkovao s nekoliko uglednika,

ushićenih što mogu probati pečene goveđe kotlete u jako začinjenom umaku.
‘‘ Kako se možete kljukati hranom dok je Egipat u opasnosti!’’
Uglednici su šutjeli zgranuti, kraljev stariji sin je ustao, ispričao se i odvukao mladu
ženu izvan sale za objedovanje.
‘‘ Što znači ovaj ispad?’’
‘‘ Pustite mi ruku!’’
‘‘ Uništavate svoj ugled, zar vam nije poznato da su moji gosti vrlo ugledne osobe?’’
 ‘‘ Baš me briga!’’
‘‘ Zašto ste tako razdražljivi?’’
‘‘ Zar vi ne znate da su Seti i Ramzes nestali u istočnoj pustinji?’’
‘‘ Kraljica ne misli tako.’’
Lijepa Izet je zbunjeno ponovila.
‘‘ Kraljica ne misli...’’
‘‘ Moja majka je uvjerena da faraon nije u opasnosti.’’
‘‘ Ali od njih nema nikakvih vijesti!’’
‘‘ To mi je poznato.’’
‘‘ Morate smjesta okupiti vojsku i krenuti u potragu za njima.’’
‘‘ Napravio bih neoprostivu grešku ako bih se suprotstavio volji svoje majke.’’
‘‘ Kojim podacima ona raspolaže?’’
‘‘ Ona sluša svoju intuiciju.’’
Mlada je žena u nevjerici raširila oči.
‘‘ Da to nije neka neslana šala?’’
‘‘ To je istina, draga, potpuna istina.’’
‘‘ Što se krije iza tog nevjerojatnog ponašanja?’’
‘‘ U odsutnosti faraona, kraljica upravlja, a mi se pokoravamo.’’
Henar nije bio nezadovoljan, lijepa Izet, usplahirena i zabrinuta, sigurno će proširiti
ružne glasine o Tuji. Veliki savjet će biti primoran zatražiti od nje objašnjenja što će
nanijeti štetu njenom ugledu. Možda ga tada pozove da preuzme državne poslove.

Ramzes je koračao na čelu ekspedicije koja se vraćala iz istočne pustinje nakon što
su podigli svetište i kuće za kopače zlata koji će sada imati prihvatljive uvjete rada,
podzemna voda koju je kralj otkrio trajat će dugi niz godina. A magarci su natovareni
vrećama visoko kvalitetnog zlata.
Nisu izgubili nijednog čovjeka, faraon i regent su bili ponosni što vraćaju ekspediciju
u punom broju. Nekoliko bolesnih su hramali, čekajući zaslužene tjedne odmora koji će
uslijediti po povratku, jedan radnik kojega je ugrizao škorpion ležao je na nosilima. Jaka
groznica i bol u grudima zabrinjavali su vojnog liječnika.
Ramzes je prešao jednu uzvisinu i u daljini ugledao sitnu zelenu mrlju.
 Prva polja s usjevima, ona najbliža pustinji! Regent se okrenuo i objavio radosnu
vijest, sretni uzvici razlijegali su se do neba.
Jedan policajac oštrog oka pokazao je prstom prema kamenoj visoravni.
‘‘ Neki mali karavan dolazi prema nama.’’
Ramzes napregnu oči, najpre je vidio samo nepomične kamene blokove, a onda
razabra nekoliko magaraca i dva jahača.
‘‘ Čudno ‘‘ reče policajac. ‘‘ Čovek bi se zakleo da su to neki kradljivci koji bježe u
pustinju. Hajdemo ih presresti.
Dio jedinice se rasporedi.
Malo kasnije, regentu su dovedena dva zarobljenika. Setau je podigao galamu, a
Ameni se jedva držao na nogama.
‘‘ Znao sam da ću te pronaći ‘‘ prišapnuo je Ramzesu na uho, dok je Setau
pregledavao radnika kojeg je ubola ženka škorpiona.
Henar je prvi čestitao ocu i bratu, napravili su pravi podvig koji će se pripovijedati u
ljetopisima. Stariji sin je predložio da on bude sastavljač, ali je Seti ovaj zadatak povjerio
Ramzesu, on će zapisati događaj, uz pomoć Amenija, koji je bio kritičan kod izbora svake
riječi i vodio je računa o otmjenosti izraza. Članovi ekspedicije nisu prestajali pričati o
čudu koje je napravio faraon i tako ih spasio od strašne smrti.
Samo Ameni nije dijelio sveopću radost, Ramzes je pretpostavio da je osjetljivo
zdravlje bilo uzrok njegove mrzovolje, ali odlučio je to provjeriti.
‘‘ Što te muči, prijatelju?’’
Mladi pisar je već bio pripravan na ispovijed. Samo će ga istina očistiti od grijeha.
‘‘ Posumnjao sam u tvoju majku i povjerovao da se želi domoći vrhovne vlasti.’’
Ramzes je prsnuo u smijeh.
‘‘ Previše posla ti škodi, prijatelju, natjerat ću te da ideš u šetnje i vježbaš u prirodi,
ili da se barem malo odmaraš.’’
‘‘ Kako je odbijala poslati vojsku u pomoć...’’
‘‘ Zar ne znaš da nevidljive veze spajaju faraona i veliku kraljevsku suprugu?’’
‘‘ Dobro ću to zapamtiti, vjeruj mi.’’
‘‘ Čudi me jedna druga stvar. Zašto uvijek nježna Izet toliko oklijeva s izljevima svoje
nježnosti?’’
Ameni je oborio glavu.
‘‘ Ona je... kriva koliko i ja.’’
‘‘ Kakvu je štetu napravila?’’
 ‘‘ I ona je mislila da je tvoja majka kovala zavjeru i nije prestajala izricati oštre
zamjerke i pakosne optužbe na njezin račun.’’
‘‘ Pošalji po nju.’’
‘‘ Privid nas je prevario, mi...’’
‘‘ Pošalji po nju.’’
Lijepa Izet, koja je čak zaboravila dotjerati lice, bacila se Ramzesu pod noge.
‘‘ Oprosti mi, preklinjem te!’’
Raspuštene kose, drhtavim je rukama grlila regentova stopala.
‘‘ Bila sam tako zabrinuta, tako uznemirena...’’
‘‘ Je li to bio dovoljan razlog da sumnjičiš moju majku za takve niskosti i što je još
gore, ukaljaš njezino časno ime?’’
‘‘ Oprosti mi.’’
Izet je gorko plakala.
Ramzes ju je podigao, privijajući se uz njega, nastavila je jecati na njegovom ramenu.
‘‘ S kime si sve pričala? ‘‘ upita on strogo.
‘‘ S jednima i drugima, ne znam više... Bila sam luda od brige, željela sam da te počnu
tražiti.’’
‘‘ Neosnovane optužbe mogu te odvesti pred vezirov sud, ako se utvrdi zločin uvrede
veličanstva, kazna može biti dugogodišnja robija ili progonstvo.’’
Lijepa Izet se je počela gušiti u suzama, očajnicki se primila za Ramzesa.
‘‘ Stat ću u tvoju obranu, jer tvoja je bol iskrena.’’
Odmah po povratku, faraon je preuzeo kormilo države kojim je Tuja tako dobro
upravljala tijekom njegove odsutnosti. Visoka administracija imala je povjerenja u kraljicu,
jer je za nju svakodnevni rad bio važniji od politickih smicalica kojima su se bavili mnogi
dvorjani. Kad god bi Seti bio prisiljen napustiti svoje prijestolje, odlazio je mirne savjesti,
znajući da ga supruga neće izdati i da će zemljom upravljati mudro i razumno.
Istina, mogao je povjeriti stvarno regentstvo Ramzesu, ali kralj je više volio polako
podučavati sina, prenositi mu svoje iskustvo magijskim putem, nego ga pustiti u zatvoreni
krug vlasti gdje su ga vrebale tolike zamke.
Ramzes je bio izuzetno biće, osoba snažnog duha. Imao je sposobnost vladanja i moć
suočavanja s protivničima svih vrsta, ali hoće li biti u stanju podnijeti strašnu usamljenost
jednog faraona? Da bi ga pripremio, Seti je vodio njegov duh i tijelo na putovanja, još nisu
stigli do kraja puta.
 Tuja predstavi Nefertari vladaru, potpuno smetena, mlada žena nije bila u stanju
progovoriti nijednu riječ i samo se naklonila. Seti je na njoj zadržao pogled nekoliko
trenutaka i preporučio joj najveću strogost u obavljanju dužnosti. Posao nadzornice palaće
velike kraljevske supruge zahtijevao je čvrstu ruku i suzdržano ponašanje. Nefertari se
povukla, a da se nije usudila podignuti glavu i pogledati kralja.
‘‘ Bio si strog ‘‘ primijetila je Tuja.
‘‘ Premlada je.’’
‘‘ Zar bih uzela osobu koja nije u stanju obavljati ovaj posao?’’
‘‘ Doima se sklonom vrlini.’’
‘‘ Njezina želja je da se vrati u hram i da više nikada iz njega ne izađe.’’
‘‘ Kako je razumijem! Ti je dakle stavljaš na surovo iskušenje.’’
‘‘ To je istina.’’
‘‘ S kakvim namjerom?’’
‘‘ Ni sama ne znam. Čim sam prvi put ugledala Nefertari, osjetila sam da ima
izuzetnu osobnost, bila bi sretna u zatvorenom hramu, ali neki predosjećaj mi govori da
nju čeka drukčija sudbina. Ako griješim, pustit ćemo je da ode svojim putem.’’
Ramzes je majci predstavio Noćobdiju, žutog psa i Krvoloka, nubijskog lava, čija je
veličina počinjala svima utjerivati strah u kosti. Dva regentova prijatelja, dirnuta počašću
koja im je ukazana, ponašali su se kako i dolikuje, nakon što ih je nahranio kraljičin osobni
kuhar, imali su privilegij i zadovoljstvo da, opruženi jedan pored drugog, uživaju u hladu
palme.
‘‘ Ovaj susret je bio ugodan ‘‘ priznala je Tuja ‘‘ ali, koji je njegov pravi povod?’’
‘‘ Lijepa Izet.’’
‘‘ Zar ste raskinuli zaruke?’’
‘‘ Napravila je strašnu grešku.’’
‘‘ Kakvu?’’
‘‘ Ogovarala je kraljicu Egipta.’’
‘‘ Na koji način?
‘‘ Optužila te je da si organizirala kraljev nestanak kako bi zauzela njegovo mjesto.’’
Na Ramzesovo iznenađenje, njegovu majku je to zabavljalo.
‘‘ Većina dvorjana i dvorkinja dijelili su njeno mišljenje, zamjerili su mi što nisam
poslala vojsku u pomoć, a ja sam znala ste i ti i Seti živi i zdravi. Unatoč redovitim
posjetima hramovima i sudjelovanju u obredima, malo njih zna da je duhom moguće
održavati vezu izvan vremena i prostora.’’
 ‘‘ Hoće li biti... optužena?’’
‘‘ Njeno ponašanje nije ništa posebno.’’
‘‘ Zar te ne pogađa tolika nezahvalnost i nepravda?’’
‘‘ Takav je zakon ljudi, najvažnije je da ona ne vodi zemlju.’’
Jedna mlada žena spustila je pisma na nizak stolic, lijevo od kraljice,i nečujno je, bez
riječi, nestala. Njezin kratak boravak bio je nalik bljesku sunčevih zraka kroz lišće drveta.
‘‘ Tko je ona? ‘‘ upitao je Ramzes.
‘‘ Nefertari, moja nova nadstojnica.’’
‘‘ Već sam je upoznao, kako je dobila tako važan položaj?’’
‘‘Običnim stjecajem okolnosti,bila je pozvana u Memphis da bi postala svećenica
Hatorinog hrama, i ja sam je tada zapazila.’’
‘‘ Ali... To što joj nudiš suprotno je njenom pozivu!’’
‘‘ Haremi obrazuju naše žene za najrazličitije poslove.’’
‘‘ Kolika odgovornost za tako mladu osobu!’’
‘‘ I ti imaš tek sedamnaest godina, u kraljevim i mojim očima, važni su jedino
vrijednost srca i djela.’’
Ramzes je bio zbunjen, ljepota mlade Nefertari izgledala je kao da dolazi iz drugog
svijeta. Njena kratka prisutnost urezala se u njemu kao neki čudesan trenutak.
‘‘ Umiri lijepu Izet ‘‘ reče Tuja. ‘‘ Neću uložiti žalbu protiv nje. Ali, neka nauči
razlikovati istinu od zablude, ako to nije u stanju, neka barem drži jezik za zubima.’’

43

Svečano odjeven, Ramzes je hodao po glavnom doku pristaništa «Sretan put», pokraj
njega su bili gradonačelnik Memphisa, nadzornik plovidbe, ministar vanjskih poslova i
veliki broj čuvara reda. Za manje od četvrt sata doplovit će deset grčkih brodova.
Obalske straže najprije su pomislile da se sprema napad, jedan dio egipatske ratne
flote je odmah stavljen u stanje pripravnosti, kako bi odbio napadača. Ali stranci su
pokazali miroljubive namjere i izrazili želju da stignu do Memphisa kako bi se sreli sa
faraonom.
Pod jakom oružanom pratnjom, nastavili su plovidbu uzvodno Nilom i stigli u
prijestolnicu krajem vjetrovitog jutra. Pitajući se što se zbiva, na stotine radoznalaca
tiskalo se na obalama, nije bilo vrijeme za donošenje danka, kada bi se smjenjivali strani
poslanici i njihova pratnja. Ipak, velike lađe su bile očiti znak bogatstva, jesu li stranci došli
Setiju uručiti bogate darove?
Strpljenje nije bila Ramzesova jača strana, pa se pribojavao da će pokazati krajnje
oskudan dar za diplomaciju. Bilo mu je teško dočekati strance, Ameni je pripremio neku
vrstu svečanog govora, sporog i dosadnog, pa je regent već bio zaboravio početak. Žalio je
što Aša nije prisutan, on je bio pravi čovjek za ovu priliku.
Grčke su lađe pretrpjele mnoga oštećenja, biti će nužni znatni popravci prije nego
što ponovno isplove na otvoreno more. Neke su čak bile napola izgorjele, plovidba
Sredozemljem nije mogla proći bez okršaja s gusarima.
Lađa koja je bila na čelu vješto je pristala uz obalu, iako je jedan dio njenih jedara bio
oštećen, mornari su izbacili mostić i najednom je nastala tišina.
Tko će se iskrcati i nogom kročiti na egipatsko tlo?
Pojavio se čovjek srednjeg rasta, širokih ramena, plavokos, neugledne vanjštine, star
pedesetak godina, nosio je oklop i štitnike za noge, ali je brončanu kacigu držao na
grudima, u znak mira.
Za njim se pojavila visoka ljepotica snježno bijelih ruku, ogrnuta čistim ogrtačem, s
dijademom koja je upučivala na njezino visoko podrijetlo.
Par je sišao niz mostić i zaustavio se pred Ramzesom.
‘‘ Ja sam Ramzes, regent egipatskog kraljevstva, u ime faraona, želim ti
dobrodošlicu.’’
‘‘ Ja sam Menelaj, Atrejev sin, lakedemonski kralj, a ovo je moja supruga Helena,
dolazimo iz prokletog grada Troje kojeg smo pobijedili i uništili, nakon deset godina teških
borbi. Mnogi od mojih drugova su mrtvi, pa pobjeda ima gorak okus, kao što možeš vidjeti,
lađe koje su mi preostale u lošem su stanju, moji vojnici I mornari su iscrpljeni. Može li
nam Egipat dopustiti da se okrijepimo prije povratka kući?’’
‘‘ Na ovo pitanje samo faraon može odgovoriti.’’
‘‘ Je li to prikriveno odbijanje?’’
‘‘ Ne. Navikao sam biti iskren.’’
‘‘ Tim bolje. Ja sam ratnik i ubio sam mnogo ljudi, to zasigurno nije slučaj s tobom.’’
‘‘ Zašto tvrdite nešto što ne znate? ‘’
Menelajeve sitne crne oči sijevale su od bijesa.
‘‘ Da si jedan od mojih podanika, smjesta bih ti slomio kralježnicu.’’
‘‘ Srećom, ja sam Egipćanin.’’
Menelaj i Ramzes su jedan drugome prkosili pogledima, lakedemonski kralj je
popustio prvi.
 ‘‘ Čekat ću faraonov odgovor na svojoj lađi.’’

Na sastanku nepotpunog savjeta, čula su se različita mišljenja o regentovom držanju,

točno je da Menelaj i ostaci njegove vojske nisu predstavljali neposrednu ili buduću
opasnost za Egipat, ali ipak je taj Grk bio kralj i stoga je zasluživao poštovanje. Ramzes je
saslušao sve prigovore i odbacio ih, nije li pred sobom imao jednog ogrubjelog vojnika,
jednog od onih ratnika atrejevske rase žednih krvi i borbe, čija je omiljena zabava pljačka
spaljenih gradova? Prema njegovom mišljenju, ne služi im na čast pružiti gostoprimstvo
razbojniku ove vrste.
Ministar vanjskih poslova, Meba, odstupio je od svoje uobičajene suzdržanosti.
‘‘ Prihvaćanje regentovog stava izgleda mi opasno, prema Menelaju se ne smijemo
ponašati s prezirom. Naša vanjska politika savjetuje dobre odnose sa što većim brojem
zemalja, bile one male ili velike, kako bismo izbjegli njihovo udruživanje protiv nas.’’
‘‘ Taj Grk je pokvarenjak, njegov pogled otkriva licemjera.’’
Meba, dostojanstven šezdesetogodišnjak, širokog, umirujućeg lica, blagog glasa,
dobrohotno se osmjehnuo.
‘‘ Osjećajima nema mjesta u diplomaciji, primorani smo pregovarati s osobama koje
nam se ponekad ne dopadaju.’’

‘‘ Menelaj će nas izdati ‘‘ nastavio je Ramzes. ‘‘ Njemu zadana riječ ništa ne znači.’’
‘‘ Ovo je već podizanje optužnice protiv osobe koju uopće ne poznajemo ‘‘ pobunio
se Meba. ‘‘ Regenta njegova mladost navodi na donošenje brzopletih zaključaka. Menelaj je
Grk, a Grci su lukavi, možda nije rekao cijelu istinu. Trebamo biti na oprezu i otkriti pravi
razlog njihova posjeta.’’
‘‘ Pozovimo Menelaja i njegovu suprugu na večeru ‘‘izjavio je Seti. ‘‘ Njihovo
ponašanje će nam otkriti što trebamo učiniti.’’
Menelaj je faraonu poklonio metalne vaze lijepe izrade i razne lukove napravljene
od više vrsta drveta, ovo oružje je svoju vrijednost dokazalo u borbama protiv Trojanaca.
Časnici lakedemonskog kralja nosili su šarene suknje, ukrašene geometrijskim crtežima i
zatvorenu obuću, kovrčavi uvojci njihove kose dosezali su sve do pupka.
Cvjetni miris širio se oko zelene haljine lijepe Helene, koja je skrivala lice ispod
bijelog vela, ona je sjedila s Tujine lijeve strane, dok je Menelej zauzeo mjesto desno od
Setija. Faraonovo strogo lice ostavilo je na Grka dubok utisak, Meba je na sebe preuzeo
obavezu da razgovor bude primjeren situaciji. Vino iz oaza razgalilo je lakedemonskog
kralja, počeo se je jadati, žaleći što je tolike godine izgubio ispred zidina Troje. Ispričao je
svoje podvige, spomenuo svojeg prijatelja Odiseja, požalio se na okrutnost bogova i hvalio
ljepote svoje zemlje u koju se je konačno vraćao. Ministar vanjskih poslova, koji je
savršeno govorio grčki, izgledao je dirnut žalopojkama svojeg gosta.
 ‘‘ Zašto krijete lice? ‘‘ upitala je Tuja Helenu na njezinom jeziku.
‘‘ Zato što sam prokleta gadura koje se svi užasavaju, zbog mene su mnogi junaci
izginuli. Kada me je oteo Trojanac Paris, nisam zamišljala da će njegov suludi čin izazvati
deset godina krvoprolića, bezbroj puta sam poželjela da me vjetar odnese u provaliju ili da
se utopim u olujnim valovima mora. Suviše nesreće... Izazvala sam suviše nesreće.’’
‘‘ Niste li sada slobodni?’’
Pod bijelim velom mogao se nazrijeti tužan osmijeh.
‘‘ Menelaj mi nije oprostio.’’
‘‘ Vrijeme će izbrisati vaše patnje, jer ste ponovo zajedno.’’
‘‘ Ima nešto gore...’’
Tuja je šutnjom pokazala poštovanje za Heleninu bolnu suzdržanost. Reći će sama
ako to bude željela.
‘‘ Mrzim svog muža ‘‘ priznala je iznenada lijepa žena snježno bijelih ruku.
‘‘ Možda je to samo prolazna kriza?’’
‘‘ Ne, nikada ga nisam voljela, čak sam priželjkivala pobjedu Troje. Veličanstvo...’’
‘‘ Da, Helena?’’
‘‘ Dopustite mi ovdje ostati što je duže moguće, pomisao na povratak u
Lakedemoniju me ispunjava užasom.’’
Henar, načelnik protokola, iz opreznosti je stavio Ramzesa podalje od Menelaja.
Regent je večerao pored čovjeka čije se godine nisu mogle odrediti, izbrazdanog,
naboranog lica, s dugom bijelom bradom, jeo je polako i stavljao maslinovo ulje u svako
jelo.
‘‘ U ovome je ključ dobrog zdravlja, moj prinče.’’
‘‘ Ime mi je Ramzes.’’
‘‘ A meni Homer.’’
‘‘ Jeste li general?’’
‘‘ Ne, pjesnik. Vid mi je slab, ali me pamćenje odlično služi.’’
‘‘ Pjesnik u društvu ovog divljaka Menelaja?’’
‘‘ Vjetrovi su mi rekli da će njegove lađe ploviti ka Egiptu, zemlji mudrosti i umijeća
pisanja, kako sam puno putovao, želio bih ostati ovdje i pisati u miru.’’
‘‘ Ja ne odobravam da se Menelaj ovdje duže zadrži.’’
‘‘ S kojim pravom?’’
 ‘‘ Ja sam regent.’’
‘‘ Tako mlad... A mrzite Grke.’’
‘‘ Govorio sam o Menelaju, a ne o vama, gdje se mislite smjestiti?’’
‘‘ Negdje gdje je udobnije nego na lađi! Tamo sam stiješnjen, stvari su mi razbacane
po potpalublju i mrzim društvo mornara. Gibanje mora, valovi i bure ne pružaju mi
nadahnuće.’’
‘‘ Želite li moju pomoć?
‘‘ Vi pravilno govorite grčki...’’
‘‘ Jedan od mojih prijatelja je diplomat koji govori nekoliko jezika, s njim, učenje je
bilo igra.’’
‘‘ Volite li poeziju?’’
‘‘ Svidjet će vam se naši veliki pisci.’’
‘‘ Ako imamo sličan ukus, možda ćemo se i slagati.’’
Iz usta ministra vanjskih poslova, Henar je saznao faraonovu odluku.Menelaju je
dozvoljen boravak u Egiptu. Tu će popraviti svoje lađe, bit će smješten u velikoj vili u
središtu Memphisa, njegovi vojnici će se staviti pod egipatsku komandu i morat će
poštivati strogu disciplinu.
Faraonov stariji sin je bio zadužen da Menelaju pokaže prijestolnicu, Henar je iz
dana u dan, što je ponekad bilo i naporno, pokušavao Grka upoznati s temeljima egipatske
kulture, ali naišao je na ravnodušnost koja je granicila s nepristojnošću.
Spomenici su, naprotiv, ostavili snažan dojam na Menelaja, pred hramovima nije
skrivao svoje divljenje.
‘‘ Kakve utvrde! Sigurno ih ne bi bilo lako zauzeti na juriš.’’
‘‘ To su boravišta bogova ‘‘ objasnio je Henar.
‘‘ Ratničkih bogova?’’
‘‘ Ne, Ptah je gospodar zanatlija, onaj koji stvara svijet riječju, a Hator je boginja
radosti i glazbe.’’
‘‘ Zašto su im potrebne utvrde s debelim zidinama?’’
‘‘ Božanska energija se povjerava upućenima koji je prikupljaju daleko od
neprosvijećenih očiju. Da bi netko mogao ući u zatvorene dijelove hrama mora biti upućen
u određene tajne.’’
‘‘ Drugim riječima, ja, lakedemonski kralj, sin Zeusa i osvajač Troje, nemam pravo
proći kroz ova pozlaćena vrata!’’
 ‘‘ Tako je. Na nekim svečanostima, s faraonovim dopuštenjem, možda ćete moći ući u
veliko dvorište koje je bez krova i pod vedrim nebom.’’
‘‘ I koju ću tajnu tamo vidjeti?’’
‘‘ Veliko prinošenje žrtve božanstvu koje obitava u ovom hramu i širi svoju energiju
po zemlji.
‘‘ Koješta!’’
Henar je pokazao beskrajno strpljenje. Iako Menelajevo držanje i govor baš i nisu
bili profinjeni, osjetio je blagonaklonost prema tom strancu lukavih očiju. Nešto ga je
nagonski poticalo da mu ukaže što veće poštovanje kako bi probio njegov oklop
nepovjerljivosti.
Menelaj se je u svojim razgovorima neprestano vraćao na proteklih deset godina
ratovanja koje su se završile porazom Troje. Oplakivao je okrutnu sudbinu svojih
saveznika koji su pali pod neprijateljskim strijelama, osudivao je Helenino ponašanje i
nadao se kako će ga Homer, koji je pisao o podvizima pobjednika, prikazati u herojskom
izdanju.
Henar je pokušao saznati na koji je način pala Troja, Menelaj je opisao žestoke
okršaje, srčanost Ahila i drugih junaka, njihovu nepokolebljivu odlučnost da povrate
Helenu.
‘‘ Zar u jednom tako dugom ratu ‘‘ primijetio je Henar ‘‘ lukavstvo nije odigralo
nikakvu ulogu?
Menelaj je isprva šutio, a onda ipak pristao odgovoriti.
‘‘ Bila je to Odisejeva ideja. Napravili smo velikog drvenog konja u čiju utrobu su se
sakrili naši vojnici, Trojanci su nepromišljeno dopustili da ga uguramo u njihov grad. Tako
smo ih iznenadili unutar zidina.
‘‘ Mora da ste i vi zaslužni za tu izvanrednu zamisao ‘‘ dodao je Henar zadivljeno.
‘‘ Razgovarao sam o tome s Odisejem ali...’’
‘‘ On je samo glasno izgovorio ono što ste vi mislili, siguran sam u to.’’
Menelaj se naduto isprsio.
‘‘ Najzad, sve je moguće.’’
Henar je žrtvovao najveći dio svog vremena da bi zadobio prijateljstvo ovog Grka.
Sada je imao novu strategiju kojom će ukloniti Ramzesa i ponovo postati jedini pretendent
na prijestolje Egipta.

44
 U svom vrtu, u sjeni palmi, Henar je Menelaju proređivao prave gozbe. Grk se divio
tamnozelenoj vinovoj lozi s koje su visjeli veliki grozdovi, za predjelo je do mile volje
mogao jesti ova krupna modra zrna. Golublji paprikaš, pečena govedina, prepelice u medu,
svinjski bubrezi i rebra obogaćena raznim začinima, godili su njegovu nepcu. Nikako se
nije mogao nagledati mladih djevojaka koje su na sebi nosile tako malo odjeće. Svirale su
na fruli ili maloj harfi i glazbom dodatno zavodile njegova osjetila.
‘‘ Egipat je lijepa zemlja ‘‘ priznao je maženi gost. ‘‘ Više mi se sviđa od bojnog polja.’’
‘‘ A vila? Je li dovoljno udobna?’’
‘‘ Prava palaća! Čim se budem vratio u svoju zemlju, zapovjedit ću graditeljima da mi
podignu istu takvu.’’
‘‘ Jeste li zadovoljni slugama?’’
‘‘ Udovoljavaju svakoj mojoj želji.’’
Kao što je i tražio, Menelaj je dobio bačvu od granita koju bi napunili toplom vodom i
u kojoj se je kupao satima. Egipatski nadzornik je smatrao da to nije zdravo i da čovjek
tako postaje mlitav. Kao svi njegovi sunarodnjaci, više se je volio polijevati vodom. Ali,
pokoravao se uputama koje je dobivao od Henara, svakoga dana jedna je maserka trljala
uljem tijelo velikog junaka prekriveno ožiljcima.
‘‘ Ove vaše maserke nisu poslušne! Kod mene, robinje se ne prenemažu toliko.
Poslije kupanja, pružaju mi zadovoljstvo kakvo samo mogu poželjeti.’’
‘‘ Nema robinja u Egiptu ‘‘ istaknuo je Henar. ‘‘ Ovo su radnice koje primaju plaću.
‘‘ Nemate robinja? To je tradicija koja nedostaje vašoj zemlji.’’
‘‘ Nama su prije potrebni ljudi vašeg kova.’’
Menelaj je odgurnuo prepelicu u medu, posluženu u posudi od alabastera, posljednje
Henarove riječi su mu oduzele volju za jelom.
‘‘ Što želite reći?’’
‘‘ Egipat je bogata i moćna zemlja, to je točno, ali zar se ne bi moglo njome mudrije
upravljati?’’
‘‘ Niste li vi faraonov stariji sin?’’
‘‘ Zar me ta rodbinska veza osuđuje na zaslijepljenost?’’
‘‘ Seti je zastrašujuca ličnost, čak ni Agamemnon nije ulijevao toliko
strahopoštovanja. Ako mislite protiv njega kovati zavjeru, odustanite, nećete uspjeti. Ovog
kralja pokreće neka natprirodna snaga, nisam kukavica, ali bojim ga se pogledati u oči.’’
‘‘ Tko govori o zavjeri protiv Setija? Cijeli narod ga poštuje. Ali i faraon je samo
čovjek, a priča se da ga zdravlje izdaje.’’
 ‘‘ Ako sam dobro razumio vaše običaje, regent će stupiti na prijestolje poslije
njegove smrti, tako se izbjegava svaki rat oko nasljedstva.’’
‘‘ Ramzesova vladavina bi uništila Egipat, moj brat nije sposoban upravljati
zemljom.’’
‘‘ Ako mu se suprotstavljate, ne poštujete volju svog oca.’’
‘‘ Ramzes ga je prevario. Postanite moj saveznik, čeka vas lijepa budućnost.’’
‘’ Budućnost? Moj je cilj što prije se vratiti kući! Iako me je Egipat dočekao i ugostio
bolje nego što sam mogao i pomisliti, ja sam ovdje samo gost bez ikakve moći. Zaboravite
na svoje bezumne snove.’’

Nefertari je odvela Helenu u posjet haremu Mer Ur, lijepa plavokosa žena snježno
bijelih ruku bila je zadivljena ljepotama zemlje faraona. Izmučena i umorna, uspijevala je
uživati u kratkim trenucima sreće šećući kroz vrtove ili slušajući glazbu, ugodan život koji
joj je priuštila kraljica Tuja tijekom ovih nekoliko tjedana djelovao je poput lijeka. Ali,
najnovija vijest izazivala je strah lijepe Helene, dvije grčke lađe već su bile popravljene.
Bližio se povratak kući.
Dok je sjedila pokraj ribnjaka prekrivenog plavim lotosovim cvjetovima, nije uspela
suzdržati suze.
‘‘ Oprostite, Nefertari.’’
‘‘ Zar vas u vašoj zemlji neće slaviti kao kraljicu?’’
‘‘ Menelaj će se pobrinuti da prividno sve bude u redu. Pokazat će se ratnikom koji je
sa zemljom sravnio jedan grad, pobio njegove stanovnike, kako bi pod svoj krov vratio
otetu ženu i sprao ljagu sa svojeg imena. Ali, u stvarnosti moj život tamo će biti pakao, i
smrt bi mi bila draža.’’
Nefertari nije izgovarala beskorisne riječi, radije je otkrila Heleni tajne umijeća
tkanja. Helena je pokazala veliko zanimanje za taj posao. Cijele dane je provodila u
radionicama, postavljala pitanja iskusnijim radnicama, te naposljetku i sama prionula
poslu izrade raskošnih haljina. Ruke su joj bile vješte i zadobila je poštovanje najboljih
tkalja, rad je gurnuo u zaborav Troju, Menelaja i neizbježan povratak, sve do večeri kada je
nosiljka kraljice Tuje prešla prag harema.
Helena je pobjegla u svoje odaje i plačući se bacila na postelju, dolazak velike
kraljevske supruge značio je kraj razdoblja sreće kakvu više nikada neće doživjeti. Žalila je
što nije smogla hrabrosti dignuti ruku na sebe.
Nefertari je blago zamoli da pode za njom.
‘‘ Kraljica vas želi vidjeti.’’
‘‘ Ne želim se maknuti odavde.’’
Helena se pokorila, još jednom nije bila gospodarica svoje sudbine.
 Umješnost egipatskih drvodjelja iznenadila je Menelaja, točnim su se pokazale priče
da faraonovi brodovi mogu mjesecima ploviti, jer brodogradilište u Memfisu je popravilo i
pojačalo grčke lađe u iznimno kratkom vremenu. Lakedemonski kralj je vidio ogromne
teglenice koje su mogle nositi cijele obeliske, brze jedrenjake i ratne lađe s kojima se ne bi
volio suočiti. Egipćani nisu preuveličavali svoju vojnu silu kada su diplomacijom
protivnike odvraćali od sukoba.
Otjerao je turobne misli, radujući se što najzad može početi s pripremama za
povratak. Boravak u Egiptu mu je povratio uobičajenu energiju, vojnici su bili dobro
zbrinuti i nahranjeni, posade spremne za polazak.
Menelaj se energičnim korakom uputio u palaću velike kraljevske supruge u kojoj se
nalazila Helena, otkako se vratila iz harema Mer Ur. Primila ga je Nefertari i odvela
njegovoj supruzi.
Helena, odjevena na egipatski način u lanenu haljinu s naramenicama, izgledala mu
je gotovo nepristojno, na sreću, nekom novom Parisu više nikada neće pasti na pamet da je
otme.
Osim toga, moralna načela faraona zabranjivala su taj običaj, utoliko prije što su
ovdje žene mnogo samostalnije. Nisu bile zatvorene u gineceume, slobodno su se kretale,
otkrivenog lica, prkosile su muškarcima i zauzimale važne društvene položaje. Menelaj će
dobro paziti da te žalosne pogreške ne prenese u svoju zemlju.
Dok joj je suprug prilazio, Helena nije ustala i nije podigla glavu s razboja.
‘‘ To sam ja, Helena ‘‘ obratio joj se.
‘‘ Vidim.’’
‘‘ Zar me ne bi trebala pozdraviti?’’
‘‘ Zbog čega?’’
‘‘ Ali... Ja sam tvoj muž i gospodar!’’
‘‘ Jedini gospodar ovdje je faraon.’’
‘‘ Polazimo za Lakedemoniju.’’
‘‘ Upravo sam započela s poslom.’’
‘‘ Ustani i kreni sa mnom.
‘‘ Odlaziš sam, Menelaje.’’
Kralj je jurnuo prema svojoj supruzi i pokušao je zgrabiti za ruku, nož kojim je
zamahnula natjerao ga je da ustukne.
‘‘ Ne nasrći na mene, ili ću zvati pomoć, u Egiptu se silovanje kažnjava smrću.’’
‘‘ Ali... Ti si moja žena, ti meni pripadaš!’’
 ‘‘ Kraljica Tuja mi je povjerila upravljanje jednom tkalačkom radionicom, ukazala mi
je čast i namjeravam se pokazati dostojnom iskazanog povjerenja. Proizvodit ću haljine za
dvorkinje, a kad mi taj posao dojadi, možemo krenuti. Ako si previše nestrpljiv, idi, ne
zadržavam te.’’
Menelaj je slomio dva mača i tri koplja udarajući po žrvnju koji je koristio pekar u
njegovoj vili. Njegov bijes je plašio sluge, da se nije umiješao Henar, policija bi morala
uhapsiti pomahnitalog Grka. Faraonov stariji sin stajao je na sigurnoj udaljenosti dok se
bijes grčkog junaka nije stišao, kada se je Menelajeva ruka najzad umorila, Henar mu je
donio kriglu jakog piva.
Lakedemonski kralj je piće ispio u jednom dahu i sjeo na žrvanj.
‘‘ Ta gadura... Što će mi još prirediti?’’
‘‘ Razumijem vaš bijes, ali on je beskoristan, Helena je slobodna birati.’’
‘‘ Slobodna, slobodna! Društvo koje daje toliko slobode ženama zaslužuje da
nestane!’’
‘‘ Ostajete li u Memphisu?’’
‘‘ Imam li izbora? Ako se u Lakedemoniju vratim bez Helene, ispasti ću smiješan,
narod će mi se podsmjehivati, a jedan od mojih vjernih časnika će me zadaviti na spavanju.
Potrebna mi je ta žena!’’
‘‘ Dužnost koju joj je povjerila Tuja nije izmišljena, kraljica iznimno cijeni vašu
suprugu.’’
‘’ Menelaj lupi šakom po žrvnju.’’
‘‘ Prokleta bila Helena!’’
‘‘ Nemate ništa od žalopojki, sada nam se interesi poklapaju.’’
Grk se zagledao u svojeg domaćina.
‘‘ Ako postanem faraon, prvo ću Helenu predati u vaše ruke.’’
‘’ Što ja trebam učiniti?’’
‘‘ Pomoći mi da s puta uklonim Ramzesa.’’
‘‘ Ali Seti može živjeti još stotinu godina!’’
‘‘ Devet godina vladavine iscrpile su mojeg oca, radeći neumorno, uludo je rasipao
snagu. Ponavljam vam da nam je potrebno vrijeme, kad se objavi da je vladarsko mjesto
upražnjeno, dok bude trajala žalost, mi ćemo spremni zadati odlučujući udarac. Takva se
strategija ne ostvaruje na brzinu.’’
Potpuno slomljen, Menelaj se pogurio.
‘‘ Koliko vremena trebamo čekati...’’
 ‘‘ Sreća će se okrenuti, vjerujte mi, ali ostaje nam obaviti neke delikatne zadatke.’’

Naslonjen na Ramzesovu ruku Homer je razgledavao svoj novi posjed, vilu od dvije
stotine kvadratnih metara prostora za stanovanje, s velikim vrtom. Zdanje je bilo udaljeno
svega tri stotine metara od krila dvora namijenjenog regentu. Jedan kuhar, sobarica i
vrtlar određeni su za pjesnikovu poslugu, od koje je ovaj prvo zatražio bogatu zalihu
maslinovog ulja, anisa i korijandera kao začine za vino, jer je volio snažne okuse koji su
opijali.
Zbog lošeg vida, Homer se naginjao nad svako drvo i svaki cvijet, činilo se da nije
zadovoljan njihovom raznolikošću. Ramzes je strahovao da Grk, možda, smatra kako ta
lijepa, nedavno podignuta kuća nije dovoljno dobra za njega. Najednom pjesnikovo lice se
ozarilo.
‘‘ Najzad, limunovo drvo! Bez njega nije moguće sastavljati lijepe stihove, ono je
remek djelo božanskog stvaranja. Stolicu, brzo.’’
Ramzes je primakao visoki tronožac, izgledalo je da Homeru odgovara.
‘‘ Naložite da mi donesu osušeno lišće kadulje.’’
‘‘ Za lijek?’’
‘‘ Već ćete vidjeti, što znate o trojanskom ratu?’’
‘‘ Da je bio dug i krvav.’’
‘‘ Nimalo pjesnički opis! Pripremam dugačku pripovijest koja će govoriti o Ahilovim i
Hektorovim podvizima. Nazvat ću je Ilijada. Moje djelo će živjeti kroz stoljeća i nikada neće
nestati iz sjećanja ljudi.’’
Regent je pomislio kako je stari Homer pomalo uobražen, ali mu se svidjela njegova
strast.
Tada je crno bijela malka izišla iz kuće i zaustavila se pod nogama pjesnika. Nakon
kratkog premišljanja, skočila mu je u krilo i tamo se udobno smjestila.
Mačka, limunovo drvo i mirisno vino! Nisam došao na pogrešno mjesto. Ilijada će
uistinu biti veliko djelo.’’

Henar se ponosio Menelajem. Grčki je junak, hvatajući se u koštac sa zlom sudbinom,

prihvatio postati dio njegove igre. Da bi zadobio blagonaklonost kralja i kaste svećenika,
poklonio je hramu u Gurnahu, posvećenom faraonovom Ka, poseban dar, grčke amfore
ukrašene žutim prugama koje su pri dnu oslikane mozaikom lotosovih pupoljaka. Ovi
prekrasni predmeti pohranjeni su u riznicu hrama.
Grčki mornari i vojnici, znajući da će se njihov boravak odužiti, ili da će se možda u
Egiptu trajno nastaniti, smjestili su se u predgrađu prijestolnice i počeli trgovati,
mijenjajući meleme, mirise i nakit za namirnice. Domaća administracija im je dozvolila
otvoriti trgovine i male radionice u kojima su prodavali svoje proizvode.
Časnici i elitni vojnici primljeni su u egipatsku vojsku. Počeli su sudjelovati u
poslovima od općeg značaja, poput održavanja kanala ili popravljanja riječnih brana.
Većina će se ovdje oženiti, dobiti djecu i sagraditi kuće, tako će se stopiti s egipatskim
društvom. Ni Setija ni Ramzesa nije zabrinjavala njihova prisutnost. Novi «trojanski konj»,
još lukavije smišljen od onog prvog, primljen je u grad.
Menelaj je ponovno vidio Helenu u prisutnosti kraljice Tuje i ponašao se s
poštovanjem koje muž duguje supruzi. Izjavio je kako prepušta supruzi odluku kada će se
ponovno vidjeti i jasno dao do znanja kako joj više neće dosađivati. Iako Helena nije
vjerovala u njegovu iskrenost, zaključla je da se Menelaj, zvijer ulovljena u klopku, miri sa
sudbinom.
Lakedemonski kralj je učinio još jedan, mnogo teži korak , pokušao je ublažiti
Ramzesovo neprijateljstvo. Njihov susret je imao javan karakter i nije izazvao
negodovanje bilo koje strane. Menelaj, kao ugledan gost, prihvatio je pravila ponašanja
domaćeg dvora i očito se trudio održavati dobre odnose s regentom. Unatoč Ramzesovoj
hladnoći, mogućnost otvorenog sukoba na ovaj je način izbjegnuta, Henar i njegov grčki
prijatelj nesmetano će isplesti svoju mrežu.

Njegovanog lica, savršeno potkresanih brčica, nježnih ruku, s očima koje su zračile
inteligencijom, Aša je uživao u pivu kojim su ga poslužili u kabini Henarove lađe. Kao što
su se i dogovorili, njihovi susreti su se odvijali u tajnosti.
Kraljev stariji sin je spomenuo dolazak Menelaja i Helene, ali još uvijek nepovjerljiv
prema mladom diplomatu, nije mu otkrio svoje planove.
‘‘ Kako se odvija situacija u Aziji?’’
‘‘ Sve je složenija, male kneževine se svadaju, svaki nazovi kralj sanja o savezu, pod
uvjetom da on ima vodeću ulogu. Njihov međusobni razdor nam ide na ruku, ali neće
potrajati. Za razliku od mojih kolega, ja sam uvjeren da će Hetiti uspjeti pridobiti
častohlepne i one nezadovoljne i okupiti ih pod svojim barjakom. Kada se to dogodi, Egipat
će biti u velikoj opasnosti.’’
‘‘ Koliko će im vremena za to biti potrebno?’’
‘‘ Nekoliko godina, tome će prethoditi uvjeravanja i brojni pregovori.’’
‘‘ Hoće li o ovome faraon biti obaviješten?’’
‘‘ Ne na pravi način, naši vanjski poslanici su ljudi koje je pregazilo vrijeme, nemoćni
su ispravno sagledati budućnost.’’
‘‘ Omogućuje li vam sadašnji položaj pristup važnim podacima?’’
 ‘‘ Još ne, ali sam sklopio čvrsta prijateljstva s uglednim ljudima koji djeluju iz sjene,
viđamo se i na privatnim sastancima, tako da imam prilike čuti vijesti došapnute u
povjerenju.
‘‘ U posljednje vrijeme sam se prilično zbližio s ministrom vanjskih poslova Mebom,
gotovo da smo prijatelji. Ako se naša suradnja nastavi, mislim vas preporučiti kako bismo
ubrzali vaše promaknuće.’’
‘‘ Vaš ugled u Aziji nije poljuljan, za Ramzesa tamo nitko i ne zna.’’
‘‘ Čim se dogodi nešto značajno, izvijestite me.’’

45

Desete godine svoje vladavine, Seti je odlučio Ramzesu pružiti priliku da napravi
odlučujući korak, iako je imao osamnaest godina, regent neće moći vladati dok ne bude
upućen u Ozirisove tajne. Faraon bi radije još sačekao i u miru nadgledao kako njegov sin
sazrijeva, ali razvoj situacije mu nije dozvoljavao odlaganje. Stoga, usprkos opasnosti koju
je taj postupak predstavljao za stabilnost mladog čovjeka, Seti ga je odlučio odvesti u
Abidos.
On, Seti, čovjek boga Seta, ubojice svojeg brata Ozirisa, podigao je za ovog
posljednjeg veličanstven hram, najveći od svih njegovih egipatskih svetišta. Primajući
preko svog imena zastrašujuću snagu razaranja, faraon ju je pretvarao u moć uskrsnuća. U
vječnosti, ubojica Set je na svojim leđima nosio tijelo od svjetlosti svojeg brata Ozirisa,
pobjednika nad smrću.
Koračajući za svojim ocem, Ramzes je prošao kroz veličanstvena vrata prvog pilona,
dva svećenika su im oprala ruke i stopala u kamenom legenu. Nakon što je prošao pokraj
jednog zdenca, princ je ugledao pročelje zatvorenog hrama. Pred svakim kipom kralja u
Ozirisovom oblicju stajali su buketi cvijeća i košarice ispunjene hranom.
‘‘ Ovdje boravi Svjetlost ‘‘ otkrio mu je Seti.
Dveri od libanonskog drva, ukrašene srebrom i zlatom, izgledale su kao nesavladiva
prepreka.
‘‘ Jesi li voljan krenuti dalje?’’
Ramzes je potvrdno klimnuo glavom.
Dveri su se otvorile.
Svećenik u bijeloj haljini, obrijane glave, primorao je Ramzesa da se pokloni. Istoga
trenutka kako je zakoračio na srebreni pod, osjetio se prenijetim u neki drugi svijet kojim
je vladao miris tamjana.
 Ispred svake od sedam kapelica, Seti je podigao mali kip boginje Maat, kip koji je u
sebi utjelovio sve žrtvene darove. Zatim je poveo sina prema hodniku predaka. Tu su bila
urezana imena faraona koji su vladali Egiptom, počevši od Menesa, ujedinitelja Dviju
zemalja.
‘‘ Oni su mrtvi ‘‘ reče Seti ‘‘ ali njihov Ka traje, on će usmjeravati tvoju misao i
inspirirati tvoje djelo. Koliko dugo bude postojalo nebo, toliko dugo će trajati i ovaj hram.
Na ovom mjestu ćeš održavati vezu s bogovima i upoznati se s njihovim tajnama. Uvijek se
brini o njihovom obitavalištu, učini da živi svjetlost koju oni stvaraju.’’
Otac i sin su pročitali nizove hijeroglifa koji su nalagali faraonu da planira podizanje
hramova i brine se o kraljevskim dužnost nastalim još u početku vremena. Prinoseci
bogovima darove na žrtvenike faraon ih je činio sretnim, a njihova sreća je potom
obasjavala zemlju.
‘‘ Ime tvojih predaka zauvijek je zapisano na zvjezdanom nebu ‘‘ otkrio mu je Seti. ‘‘
Njihovi ljetopisi traju milijune godina. Vladaj prema Zakonu, pronađi za njega mjesto u
svojem srcu, jer on dovodi u sklad sve oblike života.’’
Jedan je prizor zapanjio Ramzesa. Na njemu je bio prikazan dječak koji hvata divljeg
bika uz faraonovu pomoć! Kipari su učinili besmrtnim trenutak u kojem je njegov život
visio o koncu, taj trenutak koji mora proživjeti svaki budući kralj, nesvjestan kako
događajem upravlja svemoć sudbine.
Seti i Ramzes su izišli iz hrama i uputili se prema jednoj uzvisini zasađenoj drvećem.
‘‘ Ozirisova grobnica, malo ljudskih bića ju smije vidjeti ‘‘ objasni kralj.
Spustili su se prema podzemnom ulazu dugačkim stepenicama i prošli kroz visoki
hodnik, sa zidovima prekrivenim zapisima koji su otkrivali imena dveri drugog svijeta.
Kada su skrenuli lijevo, pod pravim kutom, pred njima se otkrio veličanstven spomenik,
deset velikih stupova podignuti su usred otočića okruženog vodom, držeći krov svetišta.
‘‘ Oziris uskrsne svake godine, za vrijeme slavljenja njegovih tajni, u ovom
divovskom sarkofagu. Poistovjećujemo ga s prvim brežuljkom koji je izronio iz oceana
energije kada je Jedno postalo Dvoje i stvorilo na tisuće različitih oblika, nikada ne
prestajući biti Jedno. Iz tog nevidljivog oceana izvire Nil, poplava, rosa, kiša, voda s izvora,
po njemu plovi sunčeva barka, on okružuje naš svijet i sve univerzume. Neka tvoj duh
zaroni u njega, neka pređe granice vidljivog i napuni se snagom u onome što nema ni
početka ni kraja.
Sljedeće noći, Ramzes je uveden u Ozirisove tajne.
Pio je svežu vodu koja je izvirala iz nevidljivog oceana i jeo žito koje je raslo iz
Ozirisovog uskrslog tijela. Zatim su ga odjenuli u tanku lanenu haljinu da bi se mogao
pridružiti povorci božjih slugu, na čijem se čelu nalazio svećenik s maskom šakala. Setove
pristalice su im pripriječile put, odlučni da ih otjeraju i unište Ozirisa. Zadjenula se
obredna bitka, praćena uznemirujućim zvucima glazbe.Ramzes, odabran da igra ulogu
Horusa, Ozirisovog sina i nasljednika, pomagao je sinovima svjetlosti da svladaju djecu
mraka. Jao, tijekom borbe, njegov je otac smrtno ranjen.
 Njegove sluge su ga odmah odnijele na sveti brežuljak i započeli posmrtno bdijenje u
kojem su sudjelovale svećenice, među njima i Tuja, koja je predstavljala Izidu, veliku
čarobniću.Zahvaljujući snazi svojih čarobnih riječi, sakupila je razasute dijelove Ozirisovog
tijela i uskrsnula mrtvog boga.
Ramzes će sačuvati u svom srcu svaku riječ koja je izgovorena tijekom te noći izvan
vremena, to nije bila njegova majka koja je izvodila obred, već boginja. Inicijacija je uzdigla
Ramzesov duh u srce tajni uskrsnuća, nekoliko puta je zateturao, pomislio da gubi svaki
dodir sa svijetom ljudi i da se rasplinjava u drugom svijetu.
Regent je nekoliko sljedecih tjedana proveo u Abidosu, meditirao je pokraj svetog
jezera, okruženog divovskim drvećem. Tu je, tijekom slavljenja tajni, plovila Ozirisova
barka koju je izgradila svjetlost, a ne ljudska ruka. Regent je provodio duge sate pokraj
«stuba velikog boga». Uz njih su postavljene stele mrtvih čije su duše proglašene
pravednim pred Ozirisovim sudom, u obličju ptica s ljudskom glavom, one su dolazile u
Abidos i primale svakodnevne žrtvene darove koje su ostavljali svećenici.
Za njega su otvorili riznicu hrama, koja je sadržavala zlato, srebro, kraljevsko laneno
platno, kipove, sveta ulja, tamjan, vino, med, smirnu, meleme i vaze, Ramzes je pokazao
zanimanje za skladišta u kojima se čuvala hrana što je dolazila sa imanja Abidosa. Prije
nego što su namirnice podijeljene narodu izveden je obred posvećivanja. Stoka, dobro
uhranjene krave, telad, koze i perad također su dobivali blagoslov, neke životinje su
odvodili u štale hrama, većina se vraćala u okolna sela.
Prema ukazu objavljenom četvrte godine Setijeve vladavine, svaki čovjek koji je
radio za hram morao je dobro poznavati svoje dužnosti i nije ih smio zapustiti. Zauzvrat,
svaka osoba zaposlena na posjedima Abidosa bila je zaštićena od zlouporabe državne
administracije, prisilnog rada i zapljene dobara. Vezir, suci, ministri, gradonačelnici i
uglednici dobili su naredbu da moraju poštivati ovu uredbu i voditi računa da se ona
primjenjuje. Radilo se o lađama, stoci ili zemlji, sva dobra Abidosa bila su neotuđiva. Stoga
su ovdje seljaci, ratari, vinogradari i vrtlari, pod dvostrukom zaštitom faraona i Ozirisa,
živjeli spokojno. Da bi ovo svi primili k znanju, Seti je čak zapovjedio da se uredba izloži
posred Nubije, u Nauriji, gdje je urezana u kamenoj ploči veličine 2,80 sa 1,56 metara i
privlačila poglede. Onaj tko se usudi posegnuti za dobrima Abidosa ili premjestiti sluge
hrama protiv njegove volje kažnjava se s dvije stotine udaraca batinom i odsijecanjem uha
ili nosa.
Sudjelujući u svakodnevnom životu hrama, Ramzes je primijetio da privredne
djelatnosti nisu bile odvojene od svetih dužnosti, mada su se jasno razlikovale. Kad je
faraon stupao u vezu s božanstvom, u Svetinji nad Svetinjama, osjetilni svijet više nije
postojao, ali bio je potreban stvaralački dar graditelja i kipara da bi se podiglo svetište i
kamenju omogućilo da govori. A kralj je, zahvaljujući trudu seljaka, prinosio na dar
nevidljivom najraskošniju hranu.
U hramu se nije propovijedala nijedna opća istina, nijedna dogma nije zasljepljivala
um, hram, kao mjesto otjelotvorenja duhovne energije, kamena lađa čija je nepokretnost
bila samo prividna, pročišćavao je, mijenjao i posvećivao. Temelj egipatskog društva
počivao je na ljubavi koja je povezivala božanstvo s faraonom, ljubavi od koje su živjeli i
narodi Egipta.
 Ramzes se nekoliko puta vraćao u hodnik predaka da bi odgonetnuo imena kraljeva
koji su izgradili zemlju rukovodeći se prema zakonu boginje Maat. U blizini hrama, nalazile
su se grobnice vladara prvih dinastija, tu nisu počivale njihove mumije, koje su bile
položene u vječna boravišta u Sakari, već njihovo nevidljivo i besmrtno tijelo, bez kojega
faraon nije mogao postojati.
Najednom, dužnost koja ga je čekala učinila mu se je preteškom, pa on je bio samo
osamnaestogodišnji mladić, zaljubljen u život. Istina, pokretala ga je snažna vatra života,
ali on se nije osjećao dostojnim naslijediti ove divove! Ne smije biti toliko besraman i tašt i
stupiti na prijestolje s kojega je vladao Seti!
Ramzesa je zanio njegov san, Abidos ga je natjerao da se osvijesti. To je bio glavni
razlog zbog kojeg ga je otac i doveo ovamo. Tko bi mu mogao bolje od ovog svetišta otkriti
njegovu ništavnost?
Regent je izišao izvan zidina i krenuo prema rijeci. Došao je trenutak da se vrati u
Memphis, zaprosi lijepu Izet, proslavi sa svojim prijateljima povratak i izvijesti oca da se
povlači s položaja regenta. Kad je njegov stariji brat toliko želio vlast, čemu ga u tome
priječiti?
Zadubljen u misli, Ramzes se je izgubio u prirodi i lutajući stigao do niskih polja na
obalama Nila. Trske su mu smetale pogledu, pa ih je razmaknuo.
I ugledao ga.
Dugačke spuštene uši, noge debele poput stupova, crno smeđe krzno, oštra bradica,
rogovi nalik kacigi s oštrim šiljcima, divlji bik je netremice gledao u Ramzesa. Baš kao i
prije četiri godine.
Ramzes nije ustuknuo.
Bik, kralj životinja sa snagom kojoj nije bilo ravne, odredit će njegovu sudbinu. Ako
jurne na njega, nabije ga na rogove i zdrobi, egipatski dvor će imati jednog princa manje,
regenta kojem će lako naći zamjenu. Ako ga poštedi, njegov život više neće pripadati samo
njemu i on će se pokazati dostojnim toga poklona.

46

Menelaj je bio počasni gost na većini gozbi i proslava. Helena je pristajala pojaviti se
pokraj njega i zadobila je naklonost ljudi. Što se tiče ostalih Grka, stopili su se sa
stanovništvom, poštivali zakone zemlje, i gotovo nitko ih više nije spominjao.
Taj uspeh je pripisan Henaru, čiji se dar za diplomaciju sviđao dvoru. Čule su se
prigušene zamjerke regentovom ponašanju, jer je Ramzes otvoreno pokazao
neprijateljstvo prema lakedemonskom kralju. Princ nije bio prilagodljiv i gazio je dobra
pravila društvenog ponašanja. Nije li to bio znak da je nesposoban vladati?
 Kako tjedni budu promicali, Henar će ponovno sebi osigurati čvrsto tlo pod nogama,
zahvaljujući dugoj odsutnosti svog brata, koji je boravio u Abidosu, imao je odriješene
ruke. Istina, nije nosio zvanje regenta, ali nije li bio prava osoba za to?
Iako se nitko nije usudio osporiti Setijevu odluku, neki dvorjani su se počeli pitati
nije li se kralj ipak prevario. Ramzes je u svom držanju pokazivao više dostojanstva od
Henara, ali, hoće li njegova naočita pojava biti dostatna za uspješno upravljanje državom
kada za to dođe vrijeme?
Još nije bilo prave protivničke stranke, međutim, tiho neodobravanje je raslo, i kada
sazre pravi trenutak, Henar će ga iskoristiti. Kraljev stariji sin je zapamtio lekciju, Ramzes
je bio opasan protivnik. Da bi ga pobijedio, morat će ga napasti s više strana odjednom, ne
dopuštajući mu da prikupi snagu i uzvrati. Stoga je Henar uporno i neumorno radio na
ostvarenju svojih mračnih zamisli.
Važan dio njegovog plana upravo je ostvaren, dva grčka časnika primljena su u
snage osiguranja koje su čuvale kraljevski dvor. Drugi najamnici, koji su već bili u toj
službi, ubrzo će postati njihovi prijatelji i postupno će stvoriti skupinu zavjerenika koja
može biti od posebnog značaja u presudnim trenucima, možda čak neki od njih uđu i u
regentovu tjelesnu stražu! Uz Menelajevu potporu, Henar će se svim silama za to založiti.
Od dolaska lakedemonskog kralja, budućnost mu se smiješila. Potom je odlučio
podmititi jednog od kraljevih liječnika kako bi bio podrobno izviješten o faraonovu
zdravlju. Seti baš i nije izgledao najbolje, ali ako bi sudio samo na temelju vanjskog izgleda,
mogao bi kobno pogriješiti.
Henar nije želio nagli odlazak svog oca, jer njegov ratni plan još nije bio gotov.
Nasuprot vjerovanja neobuzdanog Ramzesa, vrijeme nije bilo na njegovoj strani. Ako
sudbina pomogne Henaru da ga zarobi u mrežu koju je pleo mjesecima, regent će se u njoj
ugušiti.

‘‘ Lijepo je ‘‘ priznao je Ameni, ponovno čitajući prvo pjevanje Ilijade, koje mu je u

pero govorio Homer, sjedeci pod limunovim drvetom.
Pjesnik duge sijede kose osjetio je u glasu svog sugovornika izvjesnu suzdržanost.
‘‘ Što ti se ne sviđa?’’
‘‘ Vaša su božanstva suviše nalik na ljude.’’
‘‘ Zar nije tako i u Egiptu?’’
‘‘ U opisima pripovjedača ponekad, ali to su samo priče za zabavu, u hramu se
drukčije propovijeda.
‘‘ A što ti, mladi pisaru, znaš o tome?’’
‘‘ Malo, to je točno, ali znam da su božanstva stvaralačke sile i da njihovu energiju
upućeni moraju brižljivo održavati.’’
 ‘‘ Ali ja pišem junacki spjev! Takva božanstva ne bi bili dobri likovi, koji junak će
nadići Ahila ili Patrokla? Kad saznaš za njihove podvige, nećeš čitati ništa drugo!++
Ameni je zadržao svoje mišljenje za sebe, Homerov zanos bio je sasvim u skladu s
ugledom koji su uživali grčki pjesnici. Drevni egipatski pisci radije su pričali o mudrosti
nego o pokoljima, ma koliko ovi bili poznati, ali nije bilo pristojno poučavati starijeg gosta.
‘‘ Regent me odavna nije posjetio ‘‘ požalio se Homer.
‘‘ Boravi u Abidosu.’’
‘‘ U Ozirisovom hramu? Kažu da se tamo čovjek upućuje u velike tajne.’’
‘‘ Istina je.’’
‘‘ Kad će se vratiti?’’
‘‘ Ne znam.’’
Homer je slegnuo ramenima i popio pehar snažnog vina, s okusom anisa i
korijandera.
‘‘ To je završno progonstvo. ‘’
Ameni je poskočio.
‘‘ Što time želite reći?’’
‘‘ Da je faraon, razočaran u nesposobnost svog sina da preuzme vlast, napravio od
njega svećenika, zauvijek zatvorenog u hramu u Abidosu. Pred narodom koji toliko drži do
vjere, nije li to najbolji način da se čovjek riješi onoga tko mu smeta?
Ameni je bio utučen.
Ako je Homer u pravu, više neće vidjeti Ramzesa. Rado bi se posavjetovao s
prijateljima, ali Mojsije se nalazio u Karnaku, Aša u Aziji, a Setau u pustinji. Sam, izmučen
sumnjama, pokušao je u napornom radu pronaći mir.
Njegovi suradnici su naslagali zadivljujuću kolicinu obeshrabrujućih izvještaja na
police u njegovom uredu. Usprkos iscrpnim istraživanjima, nisu pronašli ni najmanji trag o
vlasniku radionice koja je proizvodila tintu. Ništa nisu otkrili ni o sastavljaču pisma koje je
namamilo kralja i njegovog sina u Asuan.
Mladog je pisara odjednom obuzeo bijes, zašto je toliki trud imao razočaravajući
ishod? Krivac je ostavio tragove, a nitko ih nije znao pronaći. Ameni je zauzeo uobičajen
pisarski položaj i prihvatio se još jednom proučavanja cjelokupnog dosjea, od prvih
prekopavanja po smetlištima do posljednjih izvješća.
Tek kada je ponovno u ruku primio komad krečnjaka na kojem se nalazilo slovo R,
posljednje slovo Henarovog imena, počeo je slutiti način na koji je djelovao čovjek iz sjene.
Slutnja se pretvorila u činjenicu kada je konačno prepoznao rukopis u asuanskom pismu.
 Sada je sve bilo jasno, ali Ramzes, zauvijek zatvoren u hramu, neće saznati istinu, a
krivac će ostati nekažnjen.
Nepravda je ogorčila mladog pisara, njegovi prijatelji će mu pomoći da to pokvareno
stvorenje izvede pred sud.

Lijepa Izet je navaljivala na Nefertari da je smjesta najavi kraljici, kako je Tuja vodila
razgovor s nadstojnicom Hatorinih svećenica u vezi s pripremom vjerskog praznika,
mlada se je žena morala strpjeti. Napeta, sve vrijeme je uvrtala kraj dugačkog rukava na
svojoj lanenoj haljini, da bi ga na kraju i poderala.
Najzad, Nefertari je otvorila vrata odaje za primanje, lijepa Izet se spotakla i pala na
koljena pred velikom kraljevskom suprugom.
‘‘ Veličanstvo, preklinjem vas da nešto poduzmete!’’
‘‘ Kakvo vas je zlo snašlo?’’
‘‘ Ramzes ne želi živjeti zatvoren u hramu, sigurna sam! Kakvu grešku je napravio da
je tako okrutno kažnjen?’’
Tuja je pomogla Izet da ustane i zamolila je da sjedne u stolicu s niskim naslonom.
‘‘ Zar vam život u miru hrama izgleda tako strašan?’’
‘‘ Ramzes ima osamnaest godina! Samo bi se neki starac mogao radovati takvoj
sudbini. Biti zatvoren u Abidosu, u njegovim godinama...’’
‘‘ Tko vam je to rekao?’’
‘‘ Njegov osobni tajnik, Ameni.’’
‘‘ Moj sin boravi u Abidosu, ali tamo nije zatočen, budući faraon mora biti upućen u
Ozirisove tajne i mora detaljno upoznati rad hrama. Vratit će se kada njegovo učenje bude
završeno.’’
Lijepa Izet je razumjela da je ispala smiješna, ali istovremeno je osjetila i silno
olakšanje.
Sa šalom prebacenim preko ramena, Nefertari je, kao i svakog jutra, bila prva na
nogama. Podsjetila bi se brojnih dnevnih zaduženja, kraljičinih sastanaka, zaboravljajući
na vlastite potrebe. Palaća velike kraljevske supruge zahtijevala je mnogo rada i stalnu
pažnju. Iako je posao bio daleko od obrednog života svećenice kojem se nadala, Nefertari
se brzo prilagodila Tujinim zahtjevima jer je osjećala duboko divljenje prema kraljici.
Stroga prema sebi kao i prema drugima, posvećena veličini Egipta i privržena
tradicionalnim vrijednostima, Tuja je na zemlji predstavljala boginju Maat i morala je bez
prestanka podsjećati na neophodnost pravde. Razumijevajući koliko je teška uloga velike
kraljevske supruge, Nefertari je shvatila da se niti njena dužnost nije ograničavala na
svakodnevne poslove, palaća u kojoj je bila nadzornica morala je služiti kao primjer. Neće
joj oprostiti nijedan pogrešan korak.
 Kuhinja je bila prazna. Sluškinje su se izležavale u svojim sobama. Nefertari je
pokucala na svaka vrata, ali nigdje nije dobila odgovor. Začuđena, ona ih otvori.
Nikog nije bilo.
Što je spopalo te žene koje su obično bile poslušne i savjesne? Nije bio nikakav
praznik ili dan odmora, čak i u takvim posebnim okolnostima, pomoćno osoblje je
preuzimalo njihov posao. Na uobičajenom mjestu nije bilo svježeg kruha, ni kolača, ni
mlijeka. A za manje od četvrt sata, kraljica je trebala doručkovati!
Nefertari se uspaničila, propast se sručila na palaću.
Potrčala je prema žrvnju, možda su odbjegle sluškinje tamo ostavile nešto hrane. Ali
pronašla je samo vreću pšenice, da ju samelje, umijesi kruh i ispeče ga, oduzelo bi joj
previše vremena. Tuja će s pravom optužiti svoju nadzornicu za nemar i nesmotrenost,
smjesta će dobiti otkaz.
Poniženje će pojačati i tuga što napušta kraljicu, ovaj nemili događaj joj je otkrio
koliko je duboka bila privrženost koju je osjećala prema velikoj kraljevskoj supruzi.
Uistinu bi doživjela veliku bol ako joj više ne bi mogla služiti.
‘‘ Ovo će biti pređivan dan ‘‘ prorokovao je ozbiljan glas.
Nefertari se polako okrenula.
‘‘ Vi, kraljevski regent, ovdje...’’
‘‘ Moju prisutnost držite nedoličnom?’’
‘‘ Ne, ja...’’
‘‘ Što se tiče doručka moje majke, ništa ne brinite, sluškinje će ga odnijeti u
uobičajeno vrijeme.’’
‘‘ Ali... Ja nisam nikoga vidjela!’’
‘‘ Nije li vaša omiljena izreka, «Savršena riječ je skrivenija od zelenog kamena,
nalazimo je ipak kod sluškinja koje rade na žrvnju»?’’
‘‘ Znači li to da ste udaljili cijelu poslugu palaće samo da biste mene ovamo
namamili?’’
‘‘ Predvidio sam što ćete učiniti.’’
‘‘ Želite li da sameljem pšenicu da biste bili zadovoljni?’’
‘‘ Ne, Nefertari, ja želim savršenu riječ.’’
‘‘ Žao mi je što vas moram razočarati, nemam je.’’
‘‘ Uvjeren sam u suprotno.’’
Bila je lijepa, zračila je ljepotom. Njezin pogled je imao dubinu nebeskih izvora.
‘‘ Možda ćete zažaliti zbog moje iskrenosti, ali smatram da je vaša šala neukusna.’’
 Regent se malo zbunio.
‘‘ Ta riječ, Nefertari...’’
‘‘ Svi misle da boravite u Abidosu.
‘‘ Vratio sam se jučer.’’
‘‘ I vaša prva briga bila je podmititi kraljičine sluškinje i unijeti pomutnju u moj rad!’’
‘‘ Pored Nila sam sreo divljeg bika, stajali smo oči u oči, imao je moj život na
vrhovima svojih rogova. Dok me je gledao, donio sam ozbiljne odluke. Kako me nije ubio,
ponovno sam gospodar svoje sudbine.’’
‘‘ Sretna sam što ste preživjeli i želim da postanete kralj.’’
‘‘ Je li to mišljenje moje majke ili vaše?’’
‘‘ Nemam običaj lagati, mogu li se sada povući?’’
‘‘ Tu riječ koja je vrednija od zelenog kamena, vi je imate, Nefertari! Hoću li biti te
sreće da je izgovorite? ‘’
Mlada žena se naklonila.
‘‘ Vaša sam odana sluškinja, egipatski regente.’’
‘‘ Nefertari!’’
Ona se uspravila, ponosnog pogleda, njena uzvišenost je bila očaravajuća.
‘‘Kraljica me čeka za naš jutarnji razgovor, napravila bih ozbiljnu grešku ako bih
zakasnila.’’
Ramzes ju je zagrlio.
‘‘ Što trebam učiniti da pristaneš udati se za mene?’’
‘‘ Moraš me zaprositi ‘‘ odgovorila je blago.

47
Seti je otpočeo jedanaestu godinu svoje vladavine prinošenjem žrtve divovskoj
sfingi u Gizi, čuvaru visoravni na kojoj su bile podignute piramide faraona Keopsa, Kefrena
i Mikerinosa. Zahvaljujući njenoj budnosti, običan čovjek nije mogao kročiti na ovo sveto
područje, izvor životne energije cijele zemlje.
Kao regent, Ramzes je krenuo sa svojim ocem u mali hram podignut ispred
divovskog kipa, koji je predstavljao lava u ležećem položaju s kraljevskom glavom, očiju
uprtih u nebo. Graditelji su podigli jednu stelu na kojoj je bio prikazan Seti kako obara
oriksa, životinju boga Seta. Boreći se protiv mračnih sila koje je otjelovljivala ova životinja
iz pustinje, faraon je izvršavao svoju najvažniju dužnost, simbolično prikazanu tim lovom,
uspostavljanje reda umjesto kaosa.
 Ramzesa je ovo mjesto ushitilo. Snaga koja je iz njega zračila utisnula se u svaki
djelic njegovog bića. Poslije bliskosti i meditacije u Abidosu, Giza je bila najsjajniji dokaz
prisutnosti Ka, te nevidljive ali sve prisutne sile koja je u životinjskom svijetu izabrala
otjeloviti se u divljem biku. Ovdje je sve bilo nepomično, piramide će pobijediti vrijeme.
‘‘ Pokraj Nila ‘‘ priznao je Ramzes ‘‘ ponovno sam ga vidio, stajali smo oči u oči,
gledao me je netremice kao i prvi put.’’
‘‘ Želio si se odreći regentstva i kraljevstva ‘‘ reče Seti. ‘‘ On te je u tome spriječio.’’
Otac mu je čitao misli. Možda se sam Seti bio pretvorio u divljeg bika da bi suočio
sina s odgovornošću koja ga je čekala.
‘‘ Nisam dokučio sve tajne Abidosa, ali taj dugi boravak me je naučio da se tajna
nalazi u samom životu.’’
‘‘ Često se vraćaj tamo i bdij nad hramom, slavljenje Ozirisovih tajni jedan je od
ključnih uvjeta za ravnotežu zemlje.’’
‘‘ Donio sam jednu drugu odluku.’’
‘‘ Tvoja majka je odobrava, i ja također.’’
Mladić je poželio skočiti od radosti, ali ga je uzvišenost mjesta odvratila od nauma,
hoće li i on, poput Setija, jednog dana biti u stanju čitati izravno iz srca ljudi?

Ramzes nikada nije vidio Amenija toliko uzbuđenog.

‘‘ Znam sve i otkrio sam ga! Nevjerojatno, ali više nema nikakve sumnje... Pogledaj,
pogledaj dobro!’’
Mladi pisar, koji je obično bio vrlo uredan, sada je izvirivao iza gomile natrpanih
papirusa, drvenih tablica i komadica krečnjaka. Bezbroj puta je pretresao dokazni
materijal koji se nakupio u proteklih nekoliko mjeseci, prije nego što je izveo zaključke.
‘‘ To je sigurno on ‘‘ reče ‘‘ i to je zaista njegov rukopis! Čak sam ga uspio povezati s
vozačem dvokolica koji je bio zaposlen kod njega, što znači i s konjušarom! Razumiješ li,
Ramzese? Lopov i ubojica, to je on! Zašto je to radio?’’
Regent najprije nije vjerovao, ali je morao prihvatiti istinu. Ameni je odlično obavio
posao, nije više bilo nikakve sumnje.
‘‘ Pitat ću ga.’’

Dolanta, Ramzesova starija sestra, i njezin muž Sari, koji se sve više debljao, hranili
su rijetke ribe u jezeru njihove vile. Dolanta je bila loše volje, vrućina ju je zamarala i nije
uspijevala smanjiti lučenje svoje masne kože. Moraju brzo promijeniti liječnika.
Sluga je najavio Ramzesov dolazak.
 ‘‘ Najzad nam ukazuješ čast! ‘‘ uzviknula je Dolantai poljubila brata.
‘‘ Znaš li da su svi na dvoru mislili da si se povukao u Abidos?’’
‘‘ Dvor se često vara, ali on ne upravlja zemljom. ‘’
Ozbiljnost njegovog glasa iznenadila je muža i ženu, mladi princ se promijenio. S
njima nije razgovarao dječak, već i egipatski regent.
‘‘ Dolaziš li najzad mojem suprugu odobriti upravljanje žitnicama?’’
‘‘ Molim te da nas nakratko ostaviš same, draga sestro.’’
Dolanta se uvrijedila.
‘‘ Moj muž nema tajni preda mnom.’’
‘‘ Jesi li sigurna?’’
‘‘ Sigurna sam!’’
Uobičajena Sarijeva veselost je nestala, bivši Ramzesov nastavnik bio je napet i
zabrinut.
‘‘ Prepoznajete li ovaj rukopis?’’
Ramzes im je pokazao pismo koje je navelo Setija i njegovog sina da posjete
asuanske kamenolome. Ni Sari ni njegova supruga nisu odgovorili.
‘‘Ovo pismo nosi lažan potpis, ali rukopis se može lako prepoznati. Tvoj je, Sari.
Usporedba s drugim dokumentima to dokazuje.’’
‘‘ To nije istina, krivotvorili su moj rukopis...’’
‘‘ Kako ti položaj nastavnika više nije bio dovoljan, smislio si proizvodnju loše tinte
koju si preprodavao uz potvrdu o vrhunskoj vrijednosti. Kada si osjetio da ti prijeti
opasnost, pokušao si uništiti svaki trag koji je vodio do tebe. S obzirom na tvoje
poznavanje arhiva i pisarskog zanata, ništa lakše. Ali jedan dio prijepisa se sačuvao i njega
je moj osobni tajnik, umalo plativši glavom svoju potragu za istinom, pronašao na
smetlištu. Dugo smo mislili da je Henar krivac, a onda je Ameni shvatio svoju grešku. Od
imena vlasnika radionice sačuvalo se samo slovo R. Ono nije bilo posljednje slovo imena
Henar, već slovo tvog imena, Sari. Što više, vozač dvokolica koji me je namamio u klopku
radio je za tebe više od jedne godine. Moj brat je nevin, a ti si kriv.’’
Ramzesov bivši nastavnik, zgrčenih vilica, izbjegavao je regentov pogled, Dolanta
nije izgledala niti uznemirena niti iznenađena.
‘‘ Nemaš nijedan čvrst dokaz ‘‘ reče Sari. ‘‘ Sud me neće osuditi na temelju tako
mršavih indicija.’’
‘‘ Zašto me mrziš?’’
‘‘ Zato što si prepreka na našem putu! ‘‘ uzviknula je Ramzesova sestra razjareno. ‘‘
Ti si običan uobraženi klipan, suviše siguran u svoju snagu. Moj muž je ugledna ličnost,
obrazovana, pametna i prilagodljiva, ne nedostaje mu nijedan dar da bi upravljao Egiptom.
Zahvaljujući meni, kraljevoj kćeri, on ima zakonsko pravo na to!’’
Dolanta uhvati muža za ruku i gurnu ga naprijed.
‘‘ Slavohleplje vas je zaslijepilo ‘‘ reče Ramzes. ‘‘ Da bih svoje roditelje poštedio
velike boli, neću podnijeti tužbu. Ali, zapovjedam vam da napustite Memphis. Nastanit ćete
se u nekom malom provincijskom gradiću iz kojega više nećete izaći. Za najmanji ispad
vašu kaznu ću pretvoriti u progonstvo.’’
‘‘ Ja sam ti sestra, Ramzese.’’
‘‘ To je razlog moje blagosti i moje slabosti.’’
Usprkos tjelesnim ozljedama koje je zadobio, Ameni je prihvatio prijedlog da ne
podnese tužbu. Za Ramzesa je ovaj znak prijateljstva bio poput melema na ranu koju su
mu otvorili sestra i nekadašnji odgajatelj. Da je Ameni tražio opravdanu osvetu ne bi mu to
zamjerio, ali mladi pisar je već bio okupiran brigama oko okupljanja svih starih prijatelja
povodom Ramzesovog vjencanja s Nefertari.
‘‘ Setau se vratio u svoj laboratorij s ogromnom količinom otrova, Mojsije će stići u
Memphis prekosutra. Nedostaje Aša. Krenuo je, ali ne zna se koliko će dugo putovati.’’
‘‘ Sačekat ćemo ga.’’
‘‘ Sretan sam zbog tebe. Svi tvrde da je Nefertari najljepša među ženama.’’
‘‘ Zar ti ne misliš tako?’’
‘‘ Ja mogu ocijeniti ljepotu jednog papirusa ili pjesme, ali žensku ljepotu... Ne traži
previše od mene.’’
‘‘ Kako je Homer?’’
‘‘ Nestrpljiv je da te vidi.’’
‘‘ Možemo ga pozvati na svadbu. ‘’
Ameni je izgledao uznemiren.
‘‘ Nešto ne valja?’’
‘‘ Da. Radim sve što mogu, ali sve teže odolijevam. Lijepa Izet zahtijeva da te vidi.’’
Lijepa Izet je namjeravala iskaliti bijes na svom ljubavniku i zasuti ga pogrdnim
riječima i prijekorima. Ali kad se pojavio pred njom, bila je opčinjena. Ramzes se
promijenio, strašno promijenio. Više nije bio samo strastveni mladić u koga je bila
zaljubljena, već i pravi regent, čije je zvanje, bilo od sve većeg značaja.
Mlada žena je imala osjećaj da se nalazi pred osobom koju ne poznaje i nad kojom
više nije imala nikakvu moć. Njezina zlovolja se rasplinula, ustupajući mjesto
strahopoštovanju.
‘‘ Tvoj posjet... Tvoj posjet mi čini čast.’’
 ‘‘ Majka mi je rekla za tvoj postupak.’’
‘‘ Bila sam zabrinuta, istina je, i toliko sam željela da se vratiš!’’
‘‘ Ali sada si razočarana?’’
‘‘ Saznala sam...’’
‘‘ Sutra se ženim s Nefertari.’’
‘‘ Ona je vrlo lijepa... A ja sam u drugom stanju. ‘’
Ramzes je nježno uhvati za ruku.
‘‘ Zar si mislila da ću te napustiti? To će biti naše dijete. Sutra, ako me sudbina
pozove da vladam, izabrat ću Nefertari za veliku kraljevsku suprugu. Ali ako ti želiš, i ako
ona prihvati, živjet ćeš na dvoru.
Ona se privila uz njega.
‘‘ Voliš li me, Ramzese?’’
‘‘ Abidos i divlji bik otkrili su mi moju pravu prirodu, ja sigurno nisam čovjek kao i
drugi, Izet. Otac mi je stavio na pleća breme koje će me možda slomiti, ali želim iskušati
svoju snagu. Ti si strast i želja, mladalačka ludost, Nefertari je kraljica.’’
‘‘ S vremenom ću ostarjeti i ti ćeš me zaboraviti.’’
‘‘ Ja sam vođa plemena, a voda plemena nikad ne zaboravlja svoje, želiš li biti među
njima?’’
Umjesto odgovora ponudila je svoje usne.

Vjenčanje je bilo privatna stvar i nije ga pratio nikakav vjerski obred. Nefertari je
željela skromno slavlje u prirodi, ispod palmi, između žitnih polja i procvjetalog boba,
blizu kanala s obalama bogatim muljem gdje su stada dolazila na pojilo.
Odjevena u kratku lanenu haljinu, ukrašena grivnama od lazurita i ogrlicom od
crvenog ahata, mlada je žena imala isto držanje kao kraljica Tuja. Najotmjeniji je bio Aša,
koji je toga jutra stigao iz Azije i iznenadio se okruženjem. U seoskoj atmosferi našao se u
društvu velike kraljevske supruge, Mojsija, Amenija, Setaua, jednog čuvenog grčkog
pjesnika, lava sa zastrašujućim šapama i nestašnog psa. Diplomat bi više volio raskoš
dvora, ali dobro se čuvao išta prigovoriti i pridružio se ručku u prirodi, dok ga je Setau
podsmješljivo promatrao.
‘‘ Ne izgledaš baš oduševljeno ‘‘ primijetio je krotitelj zmija.
‘‘ Ovo mjesto ima svojih draži.’’
‘‘ Ali trava će uprljati tvoju lijepu haljinu! Život je ponekad surov...Osobito kad nema
nijednog gmaza u blizini. ‘’
 Iako ga je vid loše služio, Homer je bio opčinjen Nefertari, morao je priznati, iako
nerado, da je svojom ljepotom nadmašila Helenu.
‘‘ Zahvaljujući tebi ‘‘ reče Mojsije Ramzesu ‘‘ barem se jedan dan mogu pošteno
odmoriti.’’
‘‘ Zar je u Karnaku tako naporno?’’
‘‘ Započeta građevina takvih je razmjera da bi i najmanja greška sve upropastila,
neprestano provjeravam svaku sitnicu kako na gradilištu ne bi došlo do zastoja.
Seti nije bio među prisutnima, iako je odobravao ovaj brak, kralj sebi nije mogao
priuštiti jedan dan odmora. Egipat nije mogao čekati.
Bio je to jednostavan i sretan dan. Po povratku u prijestolnicu, Ramzes je primio
Nefertari u naručje i prenio ju preko praga. Tako su pred zakonom postali muž i žena.

48

Henar je imao pune ruke posla, trčao je od jednog uglednika do drugog, češće ih
pozivao u goste, proređivao doručke, večere, prijeme i vodio s njima privatne razgovore.
Nije li prihvatio ozbiljno svoju ulogu načelnika protokola, koji čini sve da bi poboljšao
odnose između utjecajnih ličnosti u kraljevstvu?
U stvarnosti, Henar je izvlačio korist iz kobne pogreške svog brata, ženidbe s
običnom građankom niskog podrijetla koju namjerava postaviti za veliku kraljevsku
suprugu! Istina, takvi slučajevi nisu bili nepoznati, i nije postojao zakon koji bi ih
osporavao, ali Setijev stariji sin je davao sve od sebe da prikaže Ramzesov izbor kao prkos
plemstvu i dvoru i u tome je i uspio. Samostalnost regentovog duha u bliskoj budućnosti
može postati opasnost za one sa stečenim povlasticama. A kako će se ponašati Nefertari?
Opijena vlašću, koja nije trebala dospjeti u njezine ruke, vjerojatno će stvoriti vlastiti krug
povlaštenih, na štetu starih i uglednih obitelji.
Ramzesov ugled se je sve više smanjivao.
‘‘ Kako si utučena! ‘‘začudio se Henar gledajući Dolantu.‘‘ Što te je učinilo tako
nesretnom?’’
‘‘ Nešto što ne možeš niti zamisliti.’’
‘‘ Draga sestro... Zašto mi se ne povjeriš?’’
‘‘ Moj suprug i ja smo protjerani iz Memphisa. ‘‘
‘’ Šališ se?’’
‘‘ To je Ramzesova odluka.’’
‘‘ Ramzes je tako odlučio? Ali zašto?’’
 ‘‘ Zajedno s onim prokletim Amenijem, optužuje Sarija za najgora zlodjela. Ako mu
se ne pokorimo, izvesti će nas pred sud.’’
‘‘ Ima li dokaza? ‘’
Dolanta se namrštila.
‘‘ Ne... nekoliko beznačajnih tragova, ali poznaješ naše pravosuđe, možda nam neće
biti naklonjeno.’’
‘‘ To znači da ste ti i tvoj muž stvarno spremali zavjeru protiv Ramzesa?’’
Princeza je oklijevala s odgovorom.
‘‘ Ja nisam sudac, reci mi istinu, sestrice.’’
‘‘ Organizirali smo malu zavjeru, istina je. Ali ja se toga ne stidim! Ramzes će nas
ukloniti jednog po jednog!’’
‘‘ Ne tako glasno, Dolanta. Znam to i sam. ‘’
Dolanta je nastavila nježnim glasom.
‘‘ Dakle... Ti se ne ljutiš na mene?’’
‘‘ Naprotiv, žao mi je što tvoj pokušaj nije uspio.
‘‘ Ramzes je tebe smatrao krivcem.’’
‘‘ On zna da sam ga razotkrio, ali misli da sam izgubio volju za borbom.’’
‘‘ Želiš li mene i Sarija za saveznike?’’
‘‘ Upravo sam to mislio predložiti.’’
‘‘ Na žalost, u provinciji će nam ruke biti vezane.’’
‘‘ Ne mora tako biti. Možete boraviti u vili koju imam u blizini Tebe i sklapati
poznanstva s građanskim i vjerskim vlastima. Nekoliko uglednika tamo nisu naklonjeni
Ramzesu, treba ih uvjeriti da njegovo ustoličenje nije neizbježno.’’
‘‘ Ti si plemenit i dobar.’’
Henar ju je pogledao s podozrenjem.
‘‘ Ta zavjera koju ste kovali... Kakav je bio njezin krajnji cilj?’’
‘‘ Samo smo željeli maknuti Ramzesa.’’
‘‘ Željela si na prijestolje postaviti svojeg muža, zar ne? Mislila si se pozvati na pravo
faraonove kćeri? Ako želiš biti moj saveznik, zaboravi na taj plan i služi samo mojim
interesima. Ja sam taj koji će stupiti na prijestolje. Ali toga dana svi moji saveznici će biti
obilno nagrađeni.’’
 Prije svog ponovnog odlaska u Aziju, Aša je prisustvovao jednom od sjajnih prijema
kojeg je priredio Henar, gosti su mogli uživati u velikom izboru vrsnih jela, slušati odličnu
glazbu, međusobno se povjeravati, ogovarati regenta i njegovu mladu suprugu, i naravno,
bez prestanka veličati Setija. Nitko se nije začudio što kraljev stariji sin razgovara s
mladim diplomatom o kojem su starješine i dalje izricale samo pohvale.
‘‘ Vaše promaknuće je sigurno ‘‘ priopćio mu je Henar. ‘‘ Za manje od mjesec dana
postajete starješina prevoditelja i zaduženi ste za azijske poslove. To je za vaše godine
istinski uspjeh.’’
‘‘ Kako mogu iskazati svoju zahvalnost?’’’
‘‘ Samo me nastavite izvještavati. Jeste li prisustvovali Ramzesovom vjenčanju?’’
‘‘ Svakako, s njegovim vjernim prijateljima.’’
‘‘ Je li bilo nekih neugodnih pitanja?’’
‘‘ Nijedno.’’
‘‘ Dakle, i dalje u vas ima povjerenja?’’
‘‘ U to nema sumnje.’’
‘‘ Je li vas ispitivao o Aziji?’’
‘‘ Ne, ne usuđuje se uplitati u poslove svog oca i radije se posvećuje svojoj mladoj
supruzi.’’
‘‘ Ima li u Aziji kakvog napretka?’’
‘‘ Napravio sam vrlo značajne korake, nekoliko malih kneževina rado će vas
podržati. Ako budete darežljivi.’’
‘‘ U zlatu?’’
‘‘ To bi im se svidjelo.’’
‘‘ Njime raspolaže samo faraon.’’
‘‘ Nitko vam ne zabranjuje davanje obećanja preko posrednika, a taj posrednik ću
biti ja. Dakle, sve će se odvijati u potpunoj tajnosti.’’
‘‘ Odlična zamisao.’’
‘‘ Sve dok ne preuzmete vlast, obećanja i velike riječi će biti naše najjače oružje. O
vama ću govoriti kao o jedinom vladaru koji će svima izići u susret. Kada dođe taj trenutak,
sami ćete izabrati svoje ministre.++
Na iznenađenje cijelog dvora, ni Ramzes ni Nefertari nisu promijenili način života.
Regent je i dalje radio u sjeni svog oca, a njegova je supruga služila Tuju. Henar je tvrdio da
takvo držanje, naizgled ponizno, svjedoči o krajnjoj prepredenosti, kralj i kraljica nisu
slutili da ga je zmiju u njedrima.
 Kockice njegove strategije su se počele poklapati. Istina, nije na svoju stranu uspio
pridobiti Mojsija, ali na kraju će se i za to pojaviti kakva povoljna prilika.
Jedna druga osoba možda će se priključiti krugu njegovih saveznika. Vrijedilo je
poduzeti taj nimalo lagan korak.
Na otvaranju velikog jezera, u haremu Mer Ur, gdje se djevojke mogu kupati i uživati
u vožnji čamcem koliko žele, Henar je pozdravio lijepu Izet, jednu od počasnih gošci.
Njezina trudnoća je već bila vidljiva.
‘‘ Kako ste?’’
‘‘ Moje zdravlje je odlično. Rodit ću sina kojim će se Ramzes ponositi.’’
‘‘ Jeste li upoznali Nefertari?’’
‘‘ Ona je divna žena, postale smo prijateljice.’’
‘‘ Vaš položaj...’’
‘‘ Ramzes će imati dvije supruge. Pod uvjetom da me voli, pristajem ne biti kraljica.’’
‘‘ Takvo plemenito držanje je za svaku pohvalu. Ali znam da vam nije lako.’’
‘‘ Vi niste u stanju razumjeti Ramzesa i ljude koji ga vole.’’
‘‘ Zavidim bratu na takvom uspjehu, ali sumnjam da ste vi sretni.’’
‘‘ Nije li najveća slava podariti mu sina koji će ga naslijediti?’’
‘‘ Malo ste požurili, Ramzes još nije faraon.’’
‘‘ Zar dovodite u pitanje Setijev izbor?’’
‘‘ Naravno da ne. Ali, budućnost krije razna iznenađenja. Prema vama gajim veliko
poštovanje, draga, vi to znate, Ramzes je prema vama postupio s neoprostivom surovošću.
Vaša ljupkost, pamet i plemenito podrijetlo predodredili su vas da postanete velika
kraljevska supruga.’’
‘‘Taj se je san srušio. Prihvatila sam stvarnost onakvom kakva jest.’’
‘‘ Zar sam ja san? Ono što vam je Ramzes oduzeo, ja ću vam vratiti.’’
‘‘ Kako se usuđujete, kad nosim njegovo dijete? ‘‘
‘’Razmislite, Izet, dobro razmislite.’’
Usprkos opreznom saljetanju i primamljivim ponudama koje su davali njegovi
posrednici, Henar nije uspio podmititi nijednog od Setijevih osobnih liječnika. Zar su bili
nepodmitljivi? Ne, nego mudri. Više su se bojali Setija nego njegovog starijeg sina. Setijevo
zdravlje bilo je državna tajna, tko ju otkrije, biti će strogo kažnjen. Kako su liječnici bili
nedostupni, Henar je promijenio taktiku. Kada liječnik propiše lijek, njegovo pripremanje
se povjeravalo laboratoriju unutar nekog od hramova. Trebalo je saznati koji je hram
spravljao lijekove za kralja.
 Ta potraga je zahtijevala mnogo umješnosti i opreza, ali se isplatila, ljekoviti napici i
mješavine namijenjene Setiju spravljali su se u Sekhmetinom svetištu. Bilo je preopasno
podmititi voditelja laboratorija, postarijeg čovjeka, imućnog udovca. Ali, raspitivanja o
njegovim pomoćnicima pokazala su se korisnim. Jedan od njih, četrdesetogodišnjak
oženjen dosta mladom ženom, žalio se na mala primanja, nije mogao kupiti dovoljno
haljina, nakita i mirišljavih masti.
Činio se lakim plijenom. A to je i bio.
Na temelju lijekova koje su spravljali za njegovog oca, Henar je zaključo da Seti
boluje od teške bolesti koja je polako napredovala, kroz četiri godine, najviše pet,
prijestolje će ostati upražnjeno.

Tijekom žetve, Seti je prinosio žrtvu u vinu boginji zaštitnici žetve, blagotvornoj
kobri čiji je kip od bazalta čuvao polja. Seljaci su se okupili oko kralja, čiju su prisutnost
smatrali blagoslovom. Vladar je volio sretati obične ljude, oni su mu bili draži od većine
dvorjana.
Kada se obred završio, narod je odao počast boginji obilja, bogu žita i faraonu koji se
brinuo da se bogovi pokažu. Ramzes je počinjao razumijevati kolika je bila slava njegovog
oca, uglednici su ga se bojali, a narod ga je volio.
Seti i Ramzes su sjeli pod palme blizu bunara, jedna im je žena donijela grožde,
datulje i svježe pivo. Regentu se učinilo da se kralj odmara od dvora i državnih poslova.
Nije li zatvarao oči, lica okupanog blagom svjetlošću?
‘‘ Kada budeš na vlasti, Ramzese, prodri u dušu svakog čovjeka, traži
dostojanstvenike čvrstog i ispravnog karaktera, koji su u stanju dati nepristran sud a da ne
ugroze zakletvu odanosti, postavi ih na mjesto koje zaslužuju da bi poštovali zakon boginje
Maat. Budi nemilosrdan prema podmićenima kao i prema onima koji su ih podmitili.’’
‘‘ Vi ćete još dugo vladati, oče. Još nismo proslavili vaš jubilej.’’
‘‘ Trideset godina na vlasti. Takvo iskustvo je potrebno da se vlada Egiptom. Ali ja to
neću uspjeti.’’
‘‘ Meni izgledate snažni poput granitnog bloka.’’
‘‘ Ne, Ramzese. Kamen je vječan. I faraonovo ime će nadživjeti vrijeme, ali moje
smrtno tijelo će nestati. A taj trenutak se bliži.’’
Regent je osjetio oštar ubod boli duboko u grudima.
‘‘ Zemlja ne može opstati bez vas.’’
‘‘ Prošao si mnoga iskušenja i brzo si sazrio, ali tvoj život tek počinje. Sjeti se, i
poslije mnogo godina, pogleda divljeg bika. Neka te nadahnjuje i daje ti snagu koja će ti biti
potrebna.’’
 ‘‘ Pokraj vas, sve je tako jednostavno... Zašto vam sudbina ne bi podarila dugu
vladavinu?’’
‘‘ Najvažnije je da ti budeš spreman.’’
‘‘ Mislite li da će me dvor prihvatiti?’’
‘‘ Kad ja nestanem, mnogi zavidnici će ti se ispriječiti na putu i pokušati podmetnuti
nogu. To će biti početak tvoje prve velike bitke.’’
‘‘ Zar neću imati nijednog saveznika?
‘‘ Nemoj imati povjerenja u nikoga. Vladar nema ni brata ni sestru. Iznevjerit će te
onaj prema kojem si bio izdašan, siromah kojeg si učinio bogatim će ti zabiti nož u leđa,
koga si spasio huškat će narod protiv tebe. Čuvaj se podanika i bližnjih. Osloni se samo na
sebe. U nesreći ti nitko neće pružiti pomoć.’’

49

Lijepa je Izet, nakon što se smjestila u kraljevsku palaću u Tebi, na svijet donijela
predivnog dječaka.Nazvali su ga Kha.* Poslije Ramzesovog posjeta, mlada je majka
povjerila dijete dojilji i dobila neophodnu njegu kako na njezinom prelijepom tijelu ne bi
ostali tragovi poroda. Ramzes je bio ponosan na svoje prvo dijete. Radosna zbog njegove
sreće, lijepa Izet mu je obećala podariti još djece. Uvjet je bio samo jedan, morao ju je
voljeti.
* 'Točnije Kha em Uaset, „Onaj koji se pojavljuje u Tebi"

Ipak, kada je otišao, osjetila se bolno usamljenom i tada su joj kroz glavu prošle
otrovne Henarove riječi. Ramzes ju je ostavljao da bi se vratio Nefertari. Buduća ju je
kraljica dovodila do očaja, bila je tako pažljiva i brižna, bilo je tako jednostavno mrziti ju!
Ali, Ramzesova prva supruga je počinjala osvajati srca i duše. Bez namjere, zračeći
dobrotom, zavela je i lijepu Izet koja je čak počela odobravati Ramzesov izbor.
Ali, ova usamljenost joj je teško padala, žalila je za sjajem glavnog dvora, beskrajnim
ogovaranjima s prijateljicama iz djetinjstva, šetnjama po Nilu, kupanjem u jezerima
raskošnih vila. Teba je bila bogata i blistava, ali Izet nije ovdje rođena.
Možda je Henar bio u pravu, možda nije trebala oprostiti Ramzesu što je od nje
napravio strankinju.

Homer je smrvio listove sasušene kadulje, napravio prašak i sipao ga u veliku

puževu ljušturu, tu je zabio jednu trsku, zapalio smjesu i počeo s uživanjem pušiti.
‘‘ Čudan običaj ‘‘ reče Ramzes.
‘‘ Pomaže mi kod pisanja, kako je vaša prelijepa supruga?’’
 ‘‘ Nefertari je i dalje nadzornica kraljičine palaće.’’
‘‘ Žene se u Egiptu mnogo pokazuju, u Grčkoj su više samozatajne.’’
‘‘ Zar se žalite?’’
Homer je povukao jedan dim.
‘‘ Iskreno rečeno... Ne. Što se toga tiče, nesumnjivo ste u pravu, ali imao bih mnogo
štošta drugog za prigovoriti.’’
‘‘ Rado bih to čuo.’’
Ramzesove riječi su iznenadile pjesnika.
‘‘ Zar želite da vam sunarodnjaci prigovaraju?’’
‘‘Ako vaše primjedbe mogu barem malo poboljšati našu svakodnevnicu onda su
dobrodošle.’’
‘‘ Čudna zemlja... U Grčkoj provodimo beskrajne sate u raspravama, govornici padaju
u vatru, zavade se na krv i nož. A tko se ovdje usudi osporiti faraonovu riječ?’’
‘‘ Njegova uloga je provoditi zakon boginje Maat, ako posustane u svojoj dužnosti,
nastat će kaos i nesreća, što ljudi jedva čekaju.’’
‘‘ Zar nemate nimalo povjerenja u ljude?’’
‘‘ Ja ne, prepustite ih njima samima i zavladat će izdajstvo i kukavičluk. Treba zavesti
red, to je ono što stalno ponavljaju mudraci.’’
Homer je povukao novi dim.
‘‘ U mojoj Ilijadi pojavljuje se jedan prorok kojega sam dobro upoznao, poznavao je
prošlost, sadašnjost i budućnost. Što se tiče sadašnjosti, osjećam izvjestan spokoj, jer je vaš
otac dostojan mudraca koje spominjete. Ali budućnost...’’
‘‘ Jeste li i vi prorok?’’
‘‘ Koji pjesnik to nije? Poslušajte ove stihove mojeg prvog pjevanja, «S vrhova
Olimpa, Apolon siđe, ljutit, noseći luk preko ramena i dobro zatvoren tobolac, pun je
gnjeva, a na njegovim leđima, kad poskoči, strijele se sudaraju. Nalik na noć, približava se i
strijele odapinje na ljude... Dižu se bezbrojne lomače da bi se leševi spaljivali.« ‘’
‘‘U Egiptu se spaljuju samo rijetki zločinci, da bi netko dobio tako strogu kaznu,
mora izvršiti uistinu strašna djela.’’
Homer se naljutio.
‘‘ Egipat živi u miru... Ali koliko još dugo? Sanjao sam san i u njemu sam vidio, prinče
Ramzese, kako nebrojene strijele izlijeću iz oblaka i probadaju tijela mladića. Rat se bliži,
rat koji ne možete izbjeći. ’’
Sari i njegova supruga Dolanta revno su pristupili zadatku koji im je povjerio Henar.
Kako su se i dogovorili, kraljeva kći i njen muž odlučili su mu se pokoriti i postati njegovi
vjerni podanici. Tako, ne samo da će se osvetiti Ramzesu, nego će i dobiti ugledan položaj
na Henarovom dvoru. Saveznici u osvajanju vlasti, ostat će to i u pobjedi.
Dolanta nije imala nikakvih poteškoća nametnuti se izabranim obiteljima Tebe,
ushićenim što mogu ugostiti osobu tako visokog roda. Setijeva kći je opravdala svoj
boravak na jugu željom da bolje upozna ovo prelijepo područje, uživa u ljepotama prirode
i približi se ogromnom Amonovom hramu u Karnaku, gdje se je namjeravala povremeno
povući u društvu svojeg supruga.
Na prijemima i tijekom privatnih razgovora, Dolanta je vješto umetala svoje privatne
ocjene Ramzesa, tko bi bolje mogao proniknuti u njegove tajne od vlastite sestre? Seti je
bio veliki kralj, besprijekoran vladar, Ramzes će biti tiranin, visoko društvo Tebe neće više
igrati nikakvu ulogu u državnim poslovima, Amonov hram će dobivati manje pomoći od
države, obični gradani poput Amenija preoteti će mjesto plemićima. Korak po korak,
stvorila je odbojnu sliku o Ramzesu i uspostavila stalne kontakte njegovih protivnika.
Sari je, sa svoje strane, pridobio pobožne ljude. On, koji je upravljao slavnom
ustanovom Kap, prihvatio je skromno učiteljsko mjesto u jednoj školi za pisare u Karnaku
i uključio se u grupu obrednika zaduženih za ukrašavanje žrtvenika cvijećem. Mnogima se
svidjela njegova skromnost, ugledni članovi vjerske hijerarhije rado su s njim razgovarali i
primali ga za svoj stol. Kao i njegova supruga, i Sari je pokazao svu svoju ogorčenost.
Kada je dobio dozvolu posjetiti veliko gradilište na kojem je radio Mojsije, Sari je
čestitao svom bivšem učeniku za obavljen posao, nijedna dvorana sa stupovima neće se
moći usporediti s ovom u Karnaku, čija je veličina bila po mjeri bogova.
Mojsije je postao krupniji, zreliji. S gustom bradom, lica opaljenog suncem,
meditirao je u sjeni divovskog kapitela.
‘‘ Kako sam sretan što te vidim! Još jedan od mojih učenika postigao je sjajan uspeh.’’
‘‘ Ne prenagljujte s riječima, dok posljednji stup ne bude podignut, neću biti miran.’’
‘‘ Ljudi ne prestaju hvaliti tvoju marljivost.’’
‘‘ Ja samo nadzirem tudi rad.’’
‘‘ Tvoje vrline su utoliko blistavije, Mojsije, i ja se tome radujem.’’
‘‘ Jeste li samo u prolazu kroz Tebu?’’
‘‘ Ne, Dolanta i ja smo se smjestili u jednoj vili u okolini, predajem u jednoj školi u
Karnaku.’’
‘‘ Reklo bi se da ste pali u nemilost.’’
‘‘ Pa i jesmo.’’
‘‘ Koji je uzrok tome?’’
‘‘ Želiš li čuti istinu?’’
‘‘ Sami odlučite.’’
 ‘‘ Nije lako reći...’’
‘‘ Nemam vas namjeru prisiljavati da govorite.’’
‘‘ Krivac za to je Ramzes. Izrekao je gnjusne optužbe protiv vlastite sestre i mene.’’
‘‘ Bez dokaza?’’
‘‘ Bez ijednog dokaza, zar nas, u suprotnom, ne bi izveo pred sud?’’
Ove su riječi pokolebale Mojsija.
‘‘ Ramzes je opijen svojom moći ‘‘ nastavio je Sari. ‘‘ Njegova sestra je pogriješila što
ga je uopće i pokušala urazumiti. U stvari, nije se mnogo promijenio, njegov neumoljiv i
neumjeren karakter teško se nosi s odgovornostima koje su mu dodijeljene. Vjeruj mi, ja
sam prvi koji zbog toga žali, čak sam i sam pokušao dozvati ga pameti. Uzalud.’’
‘‘ Zar vam ovo progonstvo nije teško palo?’’
‘‘ Progonstvo je preteška riječ! Ovo je područje iznimno lijepo, hram pruža odmor za
dušu, a i zadovoljan sam što mogu i dalje prenositi svoje znanje djeci. Za mene je doba
častohleplja prošlo.’’
‘‘ Smatrate li se žrtvom nepravde?’’
‘‘ Ramzes je regent.’’
‘‘ Zlouporaba vlasti je za svaku osudu.’’
‘‘ Bolje je ovako, vjeruj mi, ali čuvaj se Ramzesa.’’
‘‘ Zašto?’’
‘‘ Uvjeren sam da će se otarasiti svih svojih nekadašnjih prijatelja, jednog po jednog,
pod bilo kakvim izgovorom. I njemu i Nefertari smeta čak i kad su samo prisutni, od
njihovog vjenčanja, ništa više nije važno osim njih dvoje. Ta žena mu truje srce i duh. Čuvaj
se, Mojsije! Za mene je prekasno, ali na tebe će tek doći red.’’
Židov se je posvetio razmišljanju duže nego obično. Osjećao je poštovanje prema
svom bivšem učitelju. Sari je govorio bez ogorčenja. Možda je Ramzes uistinu krenuo
stranputicom?
Lav i žuti pas su prihvatili Nefertari, jedino je ona, osim Ramzesa, mogla milovati
zvijer bez straha da će ju ogrepsti ili ugristi. Svakih deset dana, mladi par bi uzimao jedan
dan odmora i odlazio u prirodu. Krvolok je trčao pored dvokolice, Noćobdija bi se sklupčao
kraj nogu svog gospodara. Doručkovali bi na rubu polja, divili se pelikanima u letu,
pozdravljali seljake zadivljene ljepotom Nefertari. Mlada se je žena znala prilagoditi
svačijem govoru i za svakoga je pronalazila prave riječi. Više puta se neupadljivo zauzela
za poboljšanje životnih uvjeta nekog seljaka koji je zašao u duboku starost ili koga je
zadesila bolest.
Stajala pred Tujom ili nekom sluškinjom, Nefertari je ostajala ista, pažljiva i mirna.
Posjedovala je one osobine koje su nedostajale Ramzesu, strpljenje, odmjerenost i blagost.
Sve što je činila bilo je dostojno jedne kraljice. Od prvog trenutka se moglo vidjeti da će
postati nezamjeniva.
U njima je rasla ljubav, sasvim različita od ljubavi koju je Ramzes osjećao prema
lijepoj Izet. Kao i ona, i Nefertari se je znala prepustiti zadovoljstvu i uživati u strasti svog
ljubavnika, ali čak i kada su im se tijela sjedinjavala, drukčija vatra je sijala u njezinom oku.
Nefertari, za razliku od lijepe Izet, dijelila je Ramzesove najdublje misli.
Kada je počela zima dvanaeste godine vladavine njegovog oca, Ramzes je zatražio
dozvolu da odvede Nefertari u Abidos kako bi upoznala Ozirisove i Izidine tajne. Kraljevski
par, regent i njegova supruga otputovali su zajedno u sveti grad gdje je i Nefertari prošla
obred inicijačije.
Dan poslije obreda, kraljica Tuja joj je predala zlatnu grivnu koju će ubuduće nositi
prilikom izvođenja obreda, kao pomoćnica velike kraljevske supruge. Mlada žena je bila
ganuta do suza, suprotno onome od čega je strahovala, njen životni put je nije udaljio od
hrama.

‘‘ To mi se ne sviđa ‘‘ žalio se Ameni.

Poznavajući sitničavi karakter svojeg osobnog tajnika, Ramzes ga nije pozorno
slušao.
‘‘ To mi se nimalo ne sviđa ‘‘ ponovio je.
‘‘ Da ti nisu isporučili papiruse loše kvalitete?’’
‘‘ Ne brini, ne bih takve ni primio. Zar ne primjećuješ ništa oko sebe?’’
‘‘ Faraona zdravlje dobro služi, moja majka i moja supruga su najbolje prijateljice na
svijetu, zemlja je u miru, Homer piše... Što čovjek više može poželjeti? Ah, pa da! Ti još nisi
našao djevojku!’’
‘‘ Nemam vremena za gubljenje i razgovor o budalaštinama. Zar ništa drugo nisi
primijetio?’’
‘‘ Iskreno, nisam.’’
‘‘ Ti i ne vidiš ništa osim Nefertari. Tko bi ti mogao zamjeriti? Na sreću, ja bdijem i
osluškujem.’’
‘‘ I, što čuješ?’’
‘‘ Zabrinjavajuče glasine, pokušavaju ti uništiti ugled.’’
‘‘ Henar?’’
‘‘ Tvoj stariji brat je posljednjih mjeseci vrlo suzdržan, ali na dvoru se mogu čuti sve
glasnije zamjerke.’’
‘‘ To su bezopasne gluposti.’’
 ‘‘ Ja ne mislim tako.’’
‘‘ Lako ću ukloniti sve te brbljivce sa svog puta!’’
‘‘ Neće ići tako lako ‘‘ primijetio je Ameni. ‘‘ Oni su spremni pružiti ti otpor.’’
‘‘ Kad iziđu iz dvorskih hodnika ili iz dvorana za prijeme u svojim raskošnim vilama,
gube svaku hrabrost.’’
‘‘ Teorijski gledano potpuno si u pravu, ali ja strahujem od udruženog otpora.’’
‘‘ Seti je odabrao nasljednika, sve ostalo su obična naklapanja.’’
‘‘ Misliš li da je Henar odustao?’’
‘‘ I sam si primijetio da je pokoran.’’
‘‘ Taj njegov stav me i zabrinjava, nikako nije njemu nalik!’’
‘‘ Previše brineš, prijatelju, Seti nas štiti.’’
«Dok bude na životu», pomisli Ameni, čvrsto odlučivši još jednom Ramzesa
upozoriti na opasno raspoloženje koje je sve više raslo.

50

Ramzesova i Nefertarina kći je živjela samo dva meseca, kržljava i boležljiva, vratila
se u carstvo sjena. Duboko pogođena, mlada žena je istinski zabrinula liječnike, tijekom tri
tjedna, Seti joj je svakodnevnom hipnozom vraćao snagu, nužno potrebnu da svlada tugu.
Regent se nije odvajao od supruge, Nefertari se nijednom nije požalila. Neumitna
smrt rado se ustremljavala na djecu, ne mareći za njihovo podrijetlo. Iz ljubavi koju je
osjećala prema Ramzesu rodit će mu drugo dijete.

Mali Kha je bio zdravo dijete, dojilja je brinula o njemu, dok je lijepa Izet zauzimala
sve značajniji položaj u društvu Tebe. Susretljivo je slušala žalopojke Dolante i njenog
muža, čudeći se nepravdi koju im je Ramzes nanio, u ovom velikom južnjackom gradu, svi
su strahovali od regentovog ustoličenja, jer su ga smatrali budućim tiraninom koji se neće
obazirati na zakon boginje Maat. Lijepa Izet se je pokušavala suprotstaviti ovakvim
tvrdnjama, ali nakon što su je zasuli gomilom činjenica zašutjela je. Zar je moguće da je
voljela tiranina željnog vlasti, čudovište lišeno osjećaja? Henarove su joj riječi po tko zna
koji put prošle glavom.

Seti sebi više nije dopuštao nimalo odmora. Ono malo slobodnog vremena provodio
je s Ramzesom u vrtu palaće, otac i sin su razgovarali. Seti, koji nije bio sklon pisanju,
prenosio je svoje pouke usmenim putem. Drugi kraljevi su zapisivali izreke da bi
pripremili za vlast svog nasljednika, faraon je više volio izravno poučiti mladi duh svojeg
sina.
‘‘ Ovo znanje ti neće biti dovoljno ‘‘ upozorio je ‘‘ ali ono je jednako štitu i maču
jednog vojnika, pomoći će ti obraniti se i napasti. U vremenima kada vlada blagostanje,
svatko će u tome vidjeti svoju zaslugu, kada vas zadesi nesreća, ti ćeš biti jedini krivac. Ako
napraviš neku pogrešku, nemoj nikoga optužiti. Preuzmi odgovornost i ispravi grešku.
Samo tako se pravedno vlada. Stalno ispravljaj svoje ideje i svoje djelo. Došao je trenutak
da ti poklonim puno povjerenje i ovlastim te da me zastupaš u poslovima upravljanja
zemljom.’’
Iznenadna vijest nije oduševila Ramzesa, radije bi još niz godina slušao oca.
‘‘ Jedno malo nubijsko selo se buni protiv uprave potkralja, izvještaji koji su do mene
stigli nisu potpuno jasni. Kreni tamo i presudi u ime faraona.’’
Nubija je i dalje bita podjednako očaravajuća, pa je Ramzes gotovo zaboravio da ne
putuje zbog zabave. Ništa više nije pritiskalo njegova pleća, topli zrak, povjetarac koji je
njihao palme, žuta pustinja i crvene stijene ispunjavali su mu dušu radošću. Došao je u
iskušenje da pošalje vojnike u Egipat i da sam nastavi lutati ovim veličanstvenim
predjelima.
Ali, nubijski potkralj već mu se ponizno klanjao, spremajući se zasuti ga bujicom
riječi.
‘‘ Je li vam moje izvješće koristilo?’’
‘‘ Seti ga je ocijenio zbrkanim.’’
‘‘ Međutim, situacija je jasna! To selo se pobunilo, treba ga sravniti sa zemljom.’’
‘‘ Jeste li imali gubitaka?’’
‘‘ Ne, zahvaljujući mojem oprezu. Čekao sam da nam se vi pridružite.’’
‘‘ Zašto niste odmah napali? ‘’
Potkralj je počeo mucati.
‘‘ Kako možemo znati... Ako ih ima više od nas... Ako...’’
‘‘ Odvedite me tamo.’’
‘‘ Pripremio sam domjenak i prostoriju za odmor.’’
‘‘ Polazimo odmah.’’
‘‘ Po ovoj vrućini? Mislio sam da bi bilo zgodnije krajem dana.’’

Ramzesove dvokolice su se pokrenule.

 Malo nubijsko selo je drijemalo na obali Nila, muškarci su muzli krave, žene su
kuhale ručak, gola djeca su se kupala u rijeci. Mršavi psi su spavali na pragu koliba.
Egipatski vojnici su zauzeli položaj po okolnim brežuljcima, njihova brojna nadmoć
je bila zastrašujuća.
‘‘ Gdje su pobunjenici? ‘‘ upitao je Ramzes potkralja.
‘‘ To su oni dolje. Ne dozvolite da vas zavara njihov miroljubiv izgled.’’
Izvidnica je bila jasna, nijedan nubijski ratnik nije se skrivao u okolici.
‘‘ Starješina ovog sela osporio je moju vlast ‘‘ reče potkralj. ‘‘ Trebamo munjevito
uzvratiti. U suprotnom, pobuna će se proširiti i na druga plemena. Zauzmimo selo na
prepad i istrijebimo ih, njihov primjer će zaplašiti sve ostale.’’
Jedna žena je upravo primijetila egipatske vojnike, počela je vikati, djeca su izišla iz
vode i otrčala u kolibe gdje su se sakrili pokraj svojih majki. Muškarci su zgrabili lukove,
strijele i koplja i okupili se nasred sela.
‘‘ Pogledajte! ‘‘ uzviknuo je potkralj. ‘‘ Zar nisam bio u pravu?’’
Starješina sela im se počeo približavati. Imao je ponosno držanje. U kovrčavoj kosi
su mu bila zadjenuta dva dugačka nojeva pera, a na grudima je nosio crvenu vrpću. U
desnoj ruci je držao koplje dugačko dva metra, ukrašeno trakama.
‘‘ Bojim se da će dati znak za napad ‘‘ upozorio je potkralj. ‘‘ Naši strijelci bi ga trebali
smjesta prikovati za zemlju! ‘’
‘‘ Ja ovdje zapovijedam ‘‘ podsjetio ga je Ramzes. ‘‘ Neka nitko ne posegne za
oružjem.’’
‘‘ Ali... Što mislite učiniti?’’
Ramzes je skinuo kacigu, oklop i štitnike za noge, spusti mač i bodež i krenu niz
kamenitu padinu.
‘‘ Veličanstvo, ‘‘ urlao je potkralj ‘‘ vratite se, ubit će vas!’’
Regent se spuštao ravnomjernim korakom, gledajući pravo u Nubijca, mršavog
starca šezdesetih godina.
Kada je zamahnuo svojim kopljem, Ramzes je pomislio kako se je ipak
nepromišljeno izložio opasnosti, ali zar je jedan stari nubijski ratnik bio opasniji od divljeg
bika.
‘‘ Tko si ti?’’
‘‘ Ja sam Ramzes, Setijev sin i egipatski regent. ‘’
Nubijac je spustio oružje.
‘‘ Ja sam ovdje vođa.
 ‘‘ Jesi, sve dok priznaješ zakon boginje Maat.’’
‘‘ Vaš potkralj, naš zaštitnik, ogriješio se o zakon.’’
‘‘ To je ozbiljna optužba.’’
‘‘ Ja sam poštovao svoje obveze, potkralj nije održao svoju riječ.’’
‘‘ Objasni o čemu se radi.’’
‘‘ Obećao nam je pšenicu u zamjenu za danak, gdje je ta pšenica?’’
‘‘ Gdje je danak?’’
‘‘ Dođi.’’
Krećuči za starješinom sela, Ramzes je morao proći pokraj njegovih ratnika. Potkralj,
uvjeren da će ga ubiti ili uzeti za taoca, prekrio je lice rukama. Ali ništa tome slično nije se
dogodilo.
Starješina je regentu pokazao vreće pune zlatnog praha, kože pantera, lepeze i
nojeva jaja koja su toliko cijenili u otmjenim kućama Egipta.
‘‘ Ako pogazite obećanje, mi ćemo se boriti, čak i pod cijenu vlastitog života, nitko ne
može živjeti u svijetu u kojem se ne poštuje zadana riječ. ‘’
‘‘ Neće biti sukoba ‘‘ reče Ramzes. ‘‘ Kao što je obećano, dobit ćeš pšenicu.’’

Henar bi rado optužio Ramzesa za kukavičluk pred nubijskim pobunjenicima, ali

potkralj mu je savjetovao da se ne služi tim sredstvom. Na njihovom dugom tajnom
sastanku, potkralj je ispričao kako Ramzesova popularnost raste u vojsci. Vojnici su se
divili njegovoj hrabrosti, strasti i sposobnosti brzog donošenja odluka. S takvim
zapovjednikom nisu se bojali nijednog neprijatelja, ako Henar Ramzesa proglasi
kukavicom, to će mu se osvetiti.
Faraonov stariji sin je priznao savjetniku da je u pravu. Bilo bi nezgodno izgubiti
kontrolu nad vojskom. Ali i ona će se morati pokoriti zapovijedima novog gospodara Dviju
zemalja. U Egiptu, sirova snaga nije bila dovoljna da bi se vladalo, podrška dvora i
vrhovnih svećenika, naprotiv, nije smjela izostati.
Ramzes je sve više uživao glas neustrašivog i opasnog ratnika, dok Seti bude držao
uzde vlasti, mladić neće ništa poduzimati na svoju ruku. Ali poslije... Sklon žestokim
bitkama s neprijateljima, neće li se upustiti u bezumne pothvate koji Egiptu mogu samo
donijeti štetu?
Kao što je Henar stalno isticao, sam Seti se je radije odlučio sklopiti primirje s
Hetitima, nego krenuti u krvavo osvajanje njihovog teritorija i slavne utvrde u Kadeshu. Bi
li Ramzes postupio tako mudro? Uglednici su mrzili rat, kako su vodili udoban i miran
život, bojali su se borbenih generala.
 Zemlji nije bio potreban junak koji može izazvati velike sukobe i Bliski istok
opustošiti ognjem i mačem. Ako se moglo suditi po izvješčima poslanika na dužnostima u
stranim zemljama, Hetiti su izabrali put mira i odustali su od osvajanja Egipta. Stoga,
osoba nalik Ramzesu nije bila potrebna zemlji, štoviše, mogao joj je ozbiljno nastetiti. Ako
se svojeglavo bude držao osvajačkih namjera, zar ga ne bi trebalo ukloniti?
Henarove tvrdnje su postigle cilj, mnogi su ih ocijenili točnim. Nisu li činjenice bile
na njegovoj strani?
Tijekom putovanja u Deltu, gdje je uvjerio dvojicu oblasnih upravnika da ga podrže
poslije Setijeve smrti, primio je Ašu u raskošnoj kabini svoje lađe. Njegov kuhar je spremio
vrlo ukusan obrok, uz kojeg je odabrao izvrsno bijelo vino s okusom svježeg voća.
Kao i obično, mladi diplomat je izgledao otmjeno, pa čak i pomalo naduto, njegove
živahne oči katkad su zbunjivale, ali njegov sladunjav glas i nepokolebljivi mir kojim je
zračio djelovali su umirujuće. Ostane li do kraja odan, Henar će od njega napraviti odličnog
ministra vanjskih poslova.
Aša je malo jeo, a još manje pio.
‘‘ Zar vam se ručak ne sviđa?’’
‘‘ Oprostite, zabrinut sam.’’
‘‘ Imate osobnih problema?’’
‘‘ Ne, nijedan.’’
‘‘ Da vam netko ne stoji na putu napretka u ministarstvu?’’
‘‘ Naprotiv.’’
‘‘ Ramzes... Sigurno je Ramzes! Otkrio je da surađujemo.’’
‘‘ Smirite se, nitko ne zna za našu tajnu.’’
‘‘ Što vas onda brine?’’
‘‘ Hetiti.’’
‘‘ Izvješća koja stižu na dvor sasvim su umirujuća, njihove ratoborne namjere su
nestale.’’
‘‘To je, naime, javno mnijenje.’’
‘‘ Što njemu nedostaje?’’
‘‘ Suviše je površno, osim ako moje starješine ne žele remetiti Setijev mir i zamarati
ga mračnim predviđanjima.’’
‘‘ Imate li provjerene podatke?’’
‘‘ Hetiti nisu neobrazovani divljaci, kako im oružani sukob nije donio pobjedu,
pribjegli su lukavstvu.’’
 ‘‘ Podmititi će nekoliko mjesnih silnika i potajno će plesti svoje bijedne spletke.’’
‘‘ Takvo je, zapravo, mišljenje vojnih stručnjaka.’’
‘‘ Ali, nije i vaše?’’
‘‘ Sve manje i manje.’’
‘‘ Čega se zapravo bojite?’’
‘‘ Da Hetiti ne ispletu mrežu u našim protektoratima i uhvate nas u zamku.’’
‘‘ To je malo vjerojatno, dogodi li se bilo kakva izdaja u protektoratima, Seti će
pokrenuti vojsku.’’
‘‘ Seti nije obaviješten.’’
Henar je ozbiljno shvatio upozorenja mladog diplomata, do sada je pokazao izuzetnu
bistrinu.
‘‘ Je li takva mogućnost neizbježna?’’
‘‘ Hetiti su usvojili strategiju koja je spora, ali sigurna, za četiri do pet godina će biti
spremni.’’
‘‘ Nastavite pratiti njihovo ponašanje, ali ne pričajte o tome nikome osim meni.’’
‘‘ Vi tražite mnogo od mene.’’
‘‘ Mnogo ćete i dobiti.’’

51

Rbarsko selo je živjelo mirno, bez mnogo uzbuđenja. ..Kako se nalazilo na obali
mora, bilo je pod zaštitom odreda policajaca koji se sastojao od desetak ljudi zaduženih za
kontrolu plovidbe. Ovaj posao nije zahtijevao poseban napor, tek s vremena na vrijeme,
neka bi egipatska lađa otplovila put sjevera.Zapovjednik odreda,debeljuškasti
šezdesetogodišnjak, upisao bi na jednoj pločici njezino ime i dan prolaska. A brodovi koji
su se vraćali iz inozemstva, uplovljavali su u Egipat kroz drugo ušće Nila.
Policajci su pomagali ribarima izvlačiti mreže i održavati čamce, obilno su se hranili
ulovljenom ribom, a u dane praznika, zapovjednik odreda bi pristao razdijeliti obroke vina
koje je svakih petnaest dana dolazilo iz državnih skladišta.
Igra delfina bila je omiljena zabava male zajednice, nisu se mogli nagledati njihovih
skladnih skokova i veselog utrkivanja. Uvečer bi jedan stari ribar pričao priče, ovdje u
blizini, u močvarama, boginja Izida se sakrila sa svojim djetetom, Horusom, da bi ga
spasila od Setovog gnjeva.
‘‘ Zapovjedniče, lađa!’’
 Ispružen na asuri, u vrijeme popodnevnog odmora, policajac nije želio ustati.
‘‘ Daj mu znak i zapiši ime.’’
‘‘ Ide ravno prema nama.’’
‘‘ Nemoguće. Sigurno nisi dobro vidio. Pogledaj malo bolje.’’
‘‘ Ide prema nama, siguran sam.’’
Zapovjednik je ustao, sada već zabrinut, nije bio dan dostave vina. Od razrijeđenog
piva koje je popio ne bi mogao imati takva priviđenja.
Sa plaže se jasno vidjelo da se velika lađa približava selu.
‘‘ Nije egipatska...
Nijedna grčka lađa nije smjela pristati na ovom mjestu. Zapovijed je bila jasna ako se
nešto takvo dogodi, odbiti uljeza i naložiti mu da nastavi ploviti prema zapadu gdje će ga
dočekati faraonova mornarica.
‘‘ Naoružajte se ‘‘ zapovjedio je zapovjednik svojim ljudima, već odviknutim od
baratanja kopljem, mačem, lukom i štitom.
Na toj čudnoj lađi nalazili su se ljudi tamne puti, kovrčavih brkova, s kacigama
ukrašenim rogovima, na grudima su imali metalne oklope, a bili su naoružani oštrim
mačevima i okruglim štitovima.
Na pramcu je stajao div.
Izgledao je toliko zastrašujuće da su egipatski policajci ustuknuli.
‘‘ Demon ‘‘ promucao je jedan od njih.
‘‘ To je samo čovjek ‘‘ viknuo je zapovjednik. ‘‘ Oborite ga’‘
Dva su strijelca istovremeno zgrabila lukove, prva strijela se izgubila u zraku, druga
je jurila ravno u tijelo diva, ali ovaj ju je presjekao mačem prije no što ga je dotakla.
‘‘ Tamo! ‘‘ viknuo je jedan policajac. ‘‘ Druga lađa!’’
‘‘ Ovo je neprijateljski napad, invazija ‘‘ reče zapovjednik. ‘‘
Povlačimo se.

Ramzes je bio sretan.

Otkrivao je osjećaj sreće snažan poput južnog vjetra, a nježan poput sjeverca.
Nefertari je ispunjavala svaki njegov trenutak, brisala brige, usmjeravala misli ka
svjetlosti. Pokraj nje, dani su odisali blagošću i vedrinom. Mlada žena je znala opustiti
supruga ne gaseći vatru koja ga je pokretala. Ali ova mlada žena je nagovješćivala i čudnu,
brigama ispunjenu budućnost koja je pred njima, dane vladavine.
 Nefertari ga je zbunjivala. Bilo je jasno da bi se mogla zadovoljiti i mirnim, udobnim
životom obične supruge, ali odisala je nedostižnim dostojanstvom jedne kraljice. Kakva ih
sudbina čeka, hoće li gospodariti ili služiti svojem narodu? Nefertari je bila zagonetka,
zagonetka s očaravajućim osmijehom, tako nalik osmijehu boginje Hator, onom kojeg je
vidio u grobnici prvog Ramzesa, svog pretka.
Lijepa Izet predstavljala je zemlju, Nefertari nebo, Ramzesu je bila potrebna i jedna i
druga, ali prema prvoj je osjećao samo strast i požudu.
Nefertari je poklanjao ljubav.
Seti je promatrao zalazak sunca. Kada ga Ramzes pozdravi, palaća je već bila utonula
u mrak. Kralj još nije upalio svjetiljku.
‘‘ Dobio sam uznemirujući izvještaj policije Delte ‘‘ priopćio je sinu. ‘‘ Moji savjetnici
misle da je riječ o manjem izgredu, ali sam uvjeren da griješe.’’
‘‘ Što se dogodilo?’’
‘‘ Gusari su napali jedno naše ribarsko selo, na obali Sredozemlja, policajci zaduženi
za nadzor obale su se povukli, ali tvrde da vladaju situacijom.’’
‘‘ Zar bi mogli lagati?’’
‘‘ Ti ćeš provjeriti.’’
‘‘ Zašto ste tako sumnjičavi?’’
‘‘ Ti gusari su opasni i okrutni. Ako pokušaju prodrijeti dublje u našu zemlju, mogu
napraviti strašne stvari.’’
Ramzes osjeti bijes.
‘‘ Zar je obalna policija nesposobna očuvati našu sigurnost?’’
‘‘ Odgovorni su možda podcijenili opasnost.’’
‘‘ Odmah ću krenuti.’’
Kralj se ponovno zagledao u sunce na zalasku, volio bi krenuti sa svojim sinom,
ponovo vidjeti močvarni krajolik Delte, osnažiti svojom prisutnošću vojsku koja je s njim
na čelu bila utjelovljenje moći Egipta. Ali poslije četrnaest godina vladavine, bolest ga je
nagrizala, na sreću, snaga koja ga je polako napuštala prelazila je u tijelo njegovog
nasljednika.
Policajci su se grupirali na tridesetak kilometara od morske obale, u malom selu na
obali jednog rukavca Nila, na brzinu su podigli drvenu utvrdu, očekujući pomoć. Kada su
stigle jedinice kojima je zapovijedao regent, izišli su iz zaklona i potrčali prema
spasiteljima. U trku ih je predvodio njihov debeljuškasti zapovjednik.
Kada je ugledao Ramzesa pao je pod njegove noge.
‘‘ Svi smo živi i zdravi, Veličanstvo! Nitko nije čak niti ranjen.’’
 ‘‘ Ustanite.’’
Radost je nestala s lica policajaca. Stajali su nepokretni.
‘‘ Mi... mi nismo bili dovoljno brojni da se suprotstavimo. Gusari bi nas sve poubijali.
‘‘ Znate li smjer njihovog kretanja?’’
‘‘ Nisu napustili obalu već su zauzeli drugo selo.’’
‘‘ Zbog vašeg kukavičluka!’’
‘‘ Veličanstvo... Borba bi bila uzaludna i neravnopravna.’’
‘‘ Mičite mi se s puta.
Zapovjednik policije je odskočio u stranu, zabivši nos u prašinu. Nije niti stigao
vidjeti regentove dvokolice koje su krenule prema kraljevskoj lađi veličanstvene flote koja
je stigla iz Memphisa. Čim se ukrcao, Ramzes je zapovjedio da zaplove prema sjeveru.
Kipteći od bijesa, zbog gusara i nesposobnosti svojih policajaca podjednako, regent
je tražio od veslača da daju sve od sebe. Njegov gnjev se nije smanjivao, širio se i prelazio
na njegove ljude. Sada su svi jedva čekali da vrate red i sigurnost morskoj granici Egipta.
Ramzes je jurio naprijed.
Nakon što su se usidrili u dva zauzeta sela, gusari su u nedoumici razmišljali što
dalje poduzeti. Uživati u pobjedi, proširiti svoju vlast duž obale ili se s plijenom ukrcati
natrag na brodove i kasnije se vratiti.
Ramzesov napad ih je zatekao za doručkom, dok su pekli ribu. Usprkos brojčanoj
nadmoćnosti protivnika, gusari su se branili nevjerojatnom žestinom. Samo je div pokosio
dvadesetak egipatskih pješaka prije no što su ga ostali svladali.
Više od polovine gusara je ubijeno, lađa im je gorjela, ali njihov vođa je odbijao
pognuti glavu pred Ramzesom.
‘‘ Kako se zoveš?’’
‘‘ Seramana.’’
‘‘ Od kuda dolaziš?’’
‘‘ Sa Sardinije. Pobijedio si me, ali druge lađe sa Sardinije će me osvetiti, na desetine
njih će napasti vašu obalu i ti ih nećeš moći zaustaviti. Mi želimo bogatstvo Egipta i imat
ćemo ga.’’
‘‘ Smisao našeg života je u osvajanju, vaši jadni vojnici neće nam se dugo opirati.’’
Osupnut gusarevom drskošću, jedan Ramzesov vojnik je podignuo sjekiru u namjeri
da mu smrska lubanju.
‘‘Natrag! ‘‘ naredio je Ramzes okrećuči se svojim vojnicima. ‘‘ Koji od vas pristaje
sam se boriti protiv ovog barbara?’’
 Nije bilo dobrovoljaca.
Seramana se je počeo cerekati.
‘‘ Kakvi ste vi ratnici!’’
‘‘ Što želiš?’’
Pitanje je iznenadilo diva.
‘‘ Bogatstvo, naravno! Onda žene, najbolje vino, vilu s imanjem...’’
‘‘ Ako ti sve to dam, pristaješ li biti zapovjednik moje tjelesne garde?’’
Oči diva su se raširile preko pola lica.
‘‘ Zašto me odmah ne ubiješ umjesto da od mene praviš budalu!’’
‘‘ Pravi ratnik donosi odluku u trenutku. Želiš li umrijeti ili mi služiti?’’
‘‘ Neka me oslobode!’’
Puni straha i opreza, prišla su mu dva vojnika i odvezala ruke.
Ramzes je bio visok, ali Seramana ga je nadvisio za glavu. Napravio je dva koraka
prema regentu, egipatski strijelci su uperili prema njemu svoje strijele. Ako se baci na
Ramzesa u namjeri da ga zadavi svojim ručetinama, hoće li ga uspjeti oboriti prije no što
ozlijedi faraonovog sina?
Ramzes je prepoznao u očima diva sa Sardinije želju za ubijanjem, ali nije se
pomaknuo. Stajao je na mjestu kao da ga ništa nije brinulo. Njegov protivnik je opazio da u
regentu nema straha.
Seramana je kleknuo na jedno koljeno i pognuo glavu.
‘‘ Zapovjedi i ja ću se pokoriti.’’

52

Emfiško visoko društvo bilo je zgranuto. Nije li ono davalo dovoljno hrabrih sinova
za vojsku, nisu li oni bili dostojni čuvati regenta? Jedan barbarin na čelu njegove tjelesne
garde bio je uvreda za plemstvo. Iako je, po općem mišljenju, prisutnost Seramane koji je
zadržao svoju čudnu gusarsku odjeću, uistinu djelovala obeshrabrujuče za sve koji misle
princu nauditi. Doduše, ostale gusare okrivljene za pljačku, poslali su u rudnike gdje će
izdržavati kaznu, ali njihov je vođa sada zauzimao položaj na kojem su mu mnogi zavidjeli.
Ako zarije Ramzesu nož u leđa, nitko neće žaliti regenta.
Henar se radovao novom pogrešnom koraku svog brata, ta uvredljiva odluka
dokazivala je da poštuje samo sirovu snagu. Zar nije prezirao gozbe i prijeme i, umjesto
toga, na konju odlazio u beskrajne šetnje pustinjom, stalno se uvježbavao u rukovanju
lukom i mačem, obožavao opasne igre sa svojim lavom?
Seramana je postao njegov povlašteni partner u vježbanju. Jedan su drugog naučili
svemu što su znali. Borili su se goloruki i s oružjem i na kraju su spojili snagu jednoga i
umijeće drugoga. Egipćani kojima je div zapovijedao nijednom se nisu požalili. I oni su
prošli žestoku obuku i postali elitni vojnici, s odlicnim uvjetima smještaja i još boljom
hranom. Ramzes je održao obećanje. Seramana je postao vlasnik vile s osam soba,
bunarom i vrtom u kojem je zasađeno drveće. Podrum je bio pun amfora sa starim vinom,
a u njegovoj postelji dočekivale su ga vrlo susretljive ljepotice iz Libije i Numibije i same
opčinjene stasom ovog stranca.
Iako je ostao vjeran svojoj kacigi, oklopu, maču i okruglom štitu, div je zaboravio
Sardiniju. Tamo je bio siromašan i prezren, u Egiptu bogat i poštovan! Prema Ramzesu je
gajio beskrajnu zahvalnost. Nije mu samo spasio život, već mu je omogućio onaj o kojem je
sanjao. Tko god pokuša ozlijediti regenta, imat će prvo posla s njim.
Četrnaeste godine Setijeve vladavine, predznaci su nagovještavali slabu poplavu i
nedovoljan porast razine vode prijetio je izazvati glad. Kada su loše vijesti potvrdili i
asuanski stručnjaci, detaljnim ispitivanjem vodostaja i pažljivim proučavanjem
dokumentacije, kralj je k sebi pozvao Ramzesa. Usprkos umoru koji ga više nije napuštao,
faraon je odveo sina u Gebel Silsilu, na mjesto gdje su se obale skoro spajale. Prema
drevnim vjerovanjima, Hapi, energija poplave, na ovom mjestu izlazi iz dvije špilje,
stvarajući čistu, živu vodu.
Da bi se ponovo uspostavio sklad, Seti je riječi darovao pedeset i četiri ćupa mlijeka,
tri stotine komada kruha od bijelog brašna, sedamdeset okruglih kolača, dvadeset osam
zdjelica meda, dvadeset osam košarica grožđa, dvadeset četiri košariće smokava, dvadeset
osam košarica datulja, nar, plodove perseje, krastavce, grah, male kipove od fajansa,
četrdeset osam vrćeva tamjana, zlato, srebro, bakar, alabaster, guske, krokodila i nilskog
konja.
Tri dana kasnije, vodostaj je porastao, ali nedovoljno, preostajala im je samo nada.

Kuća života u Heliopolisu bila je najstarija u Egiptu. U njoj su pohranjene knjige koje
su čuvale tajne neba i zemlje, u njoj su skrivani tajni obredi, mape neba, kraljevski
ljetopisi, proročanstva, zapisi o mitovima, tekstovi iz medicine i geometrije, sanjarice,
rječnici hijeroglifa, priručnici iz arhitekture, kiparstva i slikarstva, popisi obrednih
predmeta koje je morao imati svaki hram, kalendari praznika, zbirke obrednih riječi,
Mudrosti koje su pisali drevni pisci i tekstovi "pretvaranja u svjetlost", koji su omogućavali
putovanje u drugi svijet.
‘‘ Za jednog faraona ‘‘ izjavio je Seti ‘‘ nema važnijeg mjesta. Kada te proganja
sumnja, dođi ovamo i odgovor ovdje potraži. Kuća života je prošlost, sadašnjost i
budućnost Egipta, proučavaj ove tekstove, skupljaj pouke i razumjet ćeš, kao što sam i ja
razumio.’’
 Seti je zatražio od starješine Kuće života, postarijeg svećenika koji više nije imao
nikakvog dodira s vanjskim svijetom, da mu donese Knjigu Nila. Zadatak je izvršio jedan
obrednik. Ramzes ga je prepoznao.
‘‘ Zar ti nisi Bakhen, nadzornik kraljevih konjušnica?’’
‘‘ Bio sam nekada, ali sam istovremeno služio i hramu. Sa napunjenom dvadeset i
prvom godinom života napustio sam svjetovni posao.’’
Snažne tjelesne građe, četvrtastog, neuglednog lica, na kojem više nije bilo kratke
brade koja je njegovom licu davala izraz grubosti, snažnih ruku, ozbiljnog promuklog
glasa, Bakhen nije nalikovao čovjeku od znanja koji je život posvetio proučavanju
mudrosti predaka. Odmotao je papirus na kamenom stolu i povukao se.
‘‘ Nemoj podcijeniti ovog čovjeka ‘‘ upozorio ga je Seti. ‘‘ Za nekoliko tjedana otići će
u Tebu i postati Amonov sluga u Karnaku. Njegova sudbina ponovno će se susresti s
tvojom.’’
Kralj je počeo čitati dragocjeni dokument koji su napisali njegovi prethodnici iz treće
dinastije, prije više od trinaest stoljeća. Kako je bio povezan s duhom Nila, ukazivao je na
korake koje treba poduzeti da se zadovolji rijeka u vrijeme nedovoljnih poplava.
Seti je pronašao rješenje, žrtva koju je prinosio u Gebel Silsili mora se ponoviti u
Asuanu, Tebi i Memphisu.
Seti se je vratio iscrpljen s dugog putovanja ali kada su mu glasnici prenijeli vijest da
je porast razine vode skoro normalan energicno je zapovjedio mjesnim upraviteljima da s
pojačanom pažnjom nadgledaju jačinu brana i bazena za prikupljanje vode. Kako su jedva
izbjegli nesreću, nisu više smjeli izgubiti nijednu kap vode.
Kralj je, sve mršavijeg i bljeđeg lica, svakoga jutra pozivao Ramzesa i pričao mu o
Maat, boginji pravde koja je simbolično predstavljana kao žena krhke vanjštine ili kao pero
vodilja, koje je usmjeravalo let ptica. Međutim, jedino je ona smjela vladati da bi se održalo
jedinstvo među bićima, zahvaljujući poštivanju božanskog načela, sunce će prihvatiti da
sja, žito da raste, slabi će biti zaštićeni od moćnih, razumijevanje i međusobno pomaganje
bit će svakodnevni zakoni Egipta. Od faraona se očekuje da se poziva na Maat i da
primjenjuje njezin zakon, da se rukovodi pravednošću koja je važnija od tisuću slavnih
djela.
Ove su riječi hranile Ramzesovu dušu, ali nije se usudio oca pitati za zdravlje,
svjestan da se faraon odvajao od svakodnevice i promatrao jedan drugi svijet, čiju je
energiju prenosio na sina.
Ramzes je osjećao da ne smije uludo provesti niti jedan trenutak s ocem, pa je
svjesno zanemario Nefertari, Amenija i svakodnevne poslove. Svu svoju pažnju usmjerio je
na riječi koje mu je prenosio faraon. Supruga ga je podržala, uz Amenijevu pomoć
oslobodio se je glavnine svakodnevnih obaveza i potpuno se posvetio ulozi Setijevog sluge,
učenika i nasljednika njegove snage.
Sudeći po izvješćima koja je dobivao, sumnje više nije bilo. Bolest koja je nagrizala
Setija se je nezaustavljivo širila. Neutješan, sa suzama u očima, Henar je prenosio dvorom
strašnu vijest i zapovjedio da je priopće,Amonovom vrhovnom svećeniku i mjesnim
upraviteljima. Liječnici su gajili nadu u kraljevo ozdravljenje, ali i strahovali od onog
najgoreg. Strašnu nesreću pratilo je još jedno zlo, Ramzesova krunidba.
Oni koji su to željeli spriječiti i podržati Henara morali su biti spremni. Znali su da će
Henar pokušati uvjeriti brata, kako nije dorastao ulozi vladara, ali hoće li ovaj poslušati
glas razuma? U interesu spašavanja zemlje, možda je vrijedilo razmisliti i o nekom drugom
rješenju. Čak i onom naizgled nedopustivom, fizičkom uklanjanju nedoraslog regenta
sklonog ratnim pustolovinama koje bi mogle uništiti Egipat.
Henarove umjerene, razumne riječi naišle su na odobravanje, svi su željeli da
Setijeva vladavina još dugo potraje, ali pripremili su se na najgore.
Menelajevi grčki vojnici, preobraćeni u trgovce, počeli su čistiti oružje. Na zapovijed
svog kralja, pretvorit će se u vojsku koja će biti utoliko opasnija što nitko neće ni pomisliti
da su mirni stranci, stopljeni s domaćim stanovništvom, u stanju izazvati prevrat. Kako se
pobuna bližila, lakedemonski vladar je sve više izgarao u želji za sukobom. Njegov teški
mač će sijevati na sve strane, zabijat će ga u trbuhe i prsa, odsijecati će udove i razbijati
lubanje s istom silinom kao na trojanskom bojnom polju. Onda će se vratiti kući s Helenom
i naplatiti njezine grijehe i nevjeru.
Henar je trljao ruke, raznovrsnost i ugled njegovih saveznika obećavali su uspjeh.
Ipak, jedna osoba mu je smetala, Seramana sa Sardinije. Kad ga je postavio za
zapovjednika svoje tjelesne garde, Ramzes je, i ne znajući, osujetio plan svog brata koji je
podmetnuo jednog grčkog časnika u regentovo osiguranje. Najamnik se, na nesreću, neće
moći približiti Ramzesu bez odobrenja diva. Zaključak se sam nametao, Menelaj će morati
smaknuti čovjeka sa Sardinije čiji nestanak nikoga neće uzbuditi.
Henarov plan je bio razrađen do najmanje pojedinosti, preostalo je samo pričekati
Setijevu smrt i tada će dati znak za akciju.

‘‘ Otac te neće primiti ovog jutra ‘‘ rekla je Tuja slomljena glasa.

‘‘ Zar se njegovo stanje pogoršalo? ‘‘ upitao je Ramzes.
‘‘ Njegov kirurg je odustao od operacije, da bi mu ublažio bolove prepisao je snažno
uspavljujuče sredstvo na bazi mandragore.’’
Tuja je zadržala dostojanstveno držanje, ali je iz njenih riječi izbijala tuga.
‘‘ Kaži mi istinu, ima li ikakve nade?’’
‘‘ Ne vjerujem, tijelo mu je previše oslabilo. Usprkos svojoj snažnoj građi, tvoj otac se
je morao više odmarati. Ali kako uvjeriti jednog faraona da ne brine za sreću svog
naroda?’’
Ramzes je ugledao suze u očima svoje majke i privio je uza sebe.
‘‘ Seti se ne boji smrti, njegovo vječno boravište je završeno, spreman je pojaviti se
pred Ozirisom i sučima drugog svijeta. Kada njegova djela budu stavljena pred njega, neće
morati strahovati od čudovišta koje proždire izdajice boginje Maat. Takva je presuda koju
ću ja izreći na ovom svijetu.’’
‘‘ Kako ti mogu pomoći?’’
‘‘ Spremi se, sine, spremi se ovjekovječiti ime svojeg oca, spremi se krenuti stopama
svojih predaka i suočiti se s nepoznatim licima sudbine.

Setau i Lotosov Cvijet su izišli s prvim mrakom. Voda se je povukla s niskih polja i
priroda je povratila uobičajeni izgled, iako je bila slaba, poplava je očistila zemlju,
oslobodila je brojnih glodavaca i gmazova koji su se podavili u svojim jazbinama. Oni koji
su preživjeli bili su najotporniji i najlukaviji, stoga je otrov s kraja ljeta imao iznimne
karakteristike.
Lovac na zmije bacio je oko na dio istočne pustinje koji je dobro poznavao, tu su
živjele veličanstvene kobre sa smrtonosnim ugrizom. Setau se uputio prema leglu najveće
među njima, koja je imala ustaljene navike. Lotosov Cvijet je bosonoga koračala za njim,
unatoč njenom iskustvu i hladnokrvnosti, odbijao ju je izlagati i najmanjoj opasnosti.
Lijepa Nubijka je nosila račvastu motku, platnenu vreću i bočicu, prikovati gmaza za
zemlju i natjerati ga da izbaci svoj otrov za nju nije bio težak zadatak.
Pun mjesec je obasjavao pustinju, izazivao je zmije i mamio da izmile iz svog legla.
Setau je tiho pjevušio, naglašavajući duboke tonove koji su se sviđalii kobrama. Na mjestu
koje je otkrio, udubljenje između dva pljosnata kamena i vijugav trag u pijesku ukazivali
su na prolazak ogromnog gmaza.
Setau je sjeo i nastavio pjevati, kobra se je već trebala pojaviti.
Lotosov Cvijet se bacila na zemlju, poput plivačice koja skače u vodu, zapanjen,
Setau je ugledao kako se bori sa crnom kobrom kojoj je kanio postaviti klopku. Borba je
trajala kratko i Nubijka gurnu zmiju u vreću.
‘‘ Spremala se je napasti te odostraga ‘‘ objasnila je.
‘‘ To je više nego čudno ‘‘ zamislio se Setau. ‘‘ Ako su zmije poludjele sprema se
veliko zlo.

53

‘’Jer nećemo imati ni najmanjeg predaha", počeo je recitirati Homer, „sve do casa
kada će noć doći da nas razdvoji i umiri naš žar. Pod teškim štitom koji čuva cijelo tijelo,
grudi će biti natopljene znojem, ruka će ostati na balčaku."
‘‘ Meni se čini da stihovi iz vaše Ilijade najavljuju novi rat? ‘‘ rekao je Ramzes.
‘‘ Ja govorim samo o prošlosti.’’
 ‘‘ Ne proriče li ona budućnost?’’
‘‘ Egipat me počinje osvajati, ne bih ga volio vidjeti kako tone u kaos.’’
‘‘ Čemu taj strah?’’
‘‘ Pratim što se događa među mojim sunarodnjacima, zabrinjava me njihovo
nedavno komešanje. Čovjek bi se zakleo da im je krv uzavrela kao pred trojanskim
bedemima.’’
‘‘ Znate li nešto više o tome?’’
‘‘ Ja sam samo pjesnik kojeg vid počinje napuštati.’’
Helena je zahvalila kraljici Tuji što ju je pristala primiti, iako je prolazila kroz vrlo
teške trenutke. Na licu velike kraljevske supruge, koje je bilo dotjerano s profinjenošću,
nije bilo ni traga patnji.
‘‘ Ne znam kako...’’
‘‘ Riječi su suvišne, Helena.’’
‘‘ Moja bol je iskrena, molim bogove za kraljevo zdravlje.’’
‘‘ Budite blagoslovljeni zbog toga, i ja se obraćam nevidljivom.’’
‘‘ Zabrinuta sam, tako sam zabrinuta...’’
‘‘ Čega se bojite?
‘‘ Menelaj je dobro raspoložen, suviše dobro raspoložen, on, koji je uvijek tmuran,
sada kao da slavi pobjedu. Dakle, uvjeren je da će me uskoro odvesti u Grčku!’’
‘‘ Čak i ako nas Seti napusti, bit ćete zaštićeni.’’
‘‘ Bojim se da neće tako biti, Veličanstvo.’’
‘‘ Menelaj je moj gost, on nema pravo odlučivati.’’
‘‘ Mogu li ostati ovdje, u ovoj palaći, pokraj vas!’’
‘‘ Smirite se, Helena, ništa vam se neće dogoditi. ‘’
Usprkos kraljičinim umirujućim riječima, Helena se bojala Menelajeve opake naravi,
njegovo držanje je bilo dokaz da sprema zavjeru kako bi svoju ženu izveo iz Egipta. Je li
skora Setijeva smrt bila prilika o kojoj je sanjao? Helena je odlučila saznati više o
smicalicama svog muža, možda je Tujin život bio u opasnosti. Kada Menelaj nije dobivao
ono što želi, uvijek je pribjegavao sili. I dugo, već previše dugo, njegova nasilna priroda
nije dolazila do izražaja.
Ameni je čitao pismo koje je Dolanta poslala Ramzesu.
»Voljeni brate, Moj muž i ja brinemo za tvoje zdravlje i još više za zdravlje našeg
duboko poštovanog oca, faraona Setija, sudeći prema glasinama, on je ozbiljno bolestan.
Nije li došlo vrijeme da nam oprostiš? Meni je mjesto u Memphisu, vjerujući u tvoju
dobrotu, uvjerena sam da ćeš zaboraviti grešku mog muža i da ćeš mu dozvoliti da Setiju i
Tuji, zajedno sa mnom, izrazi svoju odanost. U ovim bolnim trenucima, jedni drugima
moramo pružiti utjehu koja nam je svima potrebna, nije li najvažnije da ponovno budemo
složna obitelj, a ne robovi prošlosti?
Nadajući se tvojoj milosti, Sari i ja čekamo tvoj odgovor s nestrpljenjem. «
‘‘ Pročitaj ponovno, ali polako ‘‘ zatražio je Ramzes.
Ameni je poslušao, vrpoljeći se.
‘‘ Ja ‘‘ promrmlja on ‘‘ ne bih odgovorio.’’
‘‘ Uzmi prazan papirus.’’
‘‘ Je li pametno popustiti?’’
‘‘ Dolanta je moja sestra, Ameni.’’
‘‘ Ne vjerujem da bi plakala ako ja stradam, ali ja ne pripadam kraljevskoj obitelji.’’
‘‘ Stvarno si ogorčen!’’
‘‘ Samilost nije uvijek dobra vodilja, tvoja sestra i njen muž će te prvom prilikom
izdati.’’
‘‘ Piši, Ameni.’’
‘‘ Boli me ruka, zar ne želiš sam napisati pismo svojoj sestri?’’
‘‘ Piši, molim te.’’
Ameni je ljutito raširio papirus ispred sebe.
‘‘ Tekst će biti kratak, » Ne pomišljajte se vratiti u Memphis, jer ćete biti izvedeni
pred sud. I držite se podalje od faraona. « ‘’
Amenijev kalamus je veselo klizio papirusom.

Dolanta je duge sate provela u društvu lijepe Izet. Pokazala joj je Ramzesovo
uvredljivo pismo. Nisu li regentova nepopustljivost, grubost i hladno srce nagovještavali
mračnu budućnost njegovoj ljubavnici i sinu?
Moralo se priznati da je Henar bio u pravu kad je osudio slabosti svojeg brata, samo
ga je neograničena vlast zanimala. Oko sebe će sijati zlo i propast. Usprkos privrženosti
koju je osjećala prema njemu, lijepa Izet nije imala drugog izbora. Mora se suprotstaviti
Ramzesu. Čak je i Dolanta, njegova rođena sestra, bila prisiljena učiniti isto.
Henar je bio budućnost Egipta. Lijepa Izet će morati zaboraviti Ramzesa, udati se za
novog gospodara zemlje i stvoriti pravu obitelj.
Sari je dodao da su Amonov vrhovni svećenik i mnogi drugi uglednici dijelili
Henarovo mišljenje i da će ga podržati kada, nakon Setijeve smrti, istakne svoje pravo na
nasljede prijestolja. Kako je bila upozorena na vrijeme, sudbina lijepe Izet je bila u
njezinim rukama.

Kad je Mojsije stigao na gradilište, već je svanulo, ali nijedan klesar nije bio na poslu.
Dan je bio kao i svaki drugi, a radna odgovornost ovih odabranih radnika nije se smjela
dovesti u pitanje, u njihovom bratstvu, svaki izostanak je morao bio opravdan.
Ali dvorana sa stupovima u Karnaku, najveća u Egiptu kada se završi, bila je pusta.
Prvi put, Židov je mogao uživati u tišini koju nije narušavala pjesma maljeva i dlijeta.
Promatrao je božanske likove uklesane na stupovima i divio se prizorima prinošenja žrtve
koji su sjedinjavali faraona sa božanstvima, svetost se ovdje očitovala snagom koja
je nadilazila ljudsku dušu.
Mojsije je ostao satima sam, osjećajući kao da njemu ovo mjesto pripada, magično
mjesto koje će sutra udomiti sile stvaranja nužne za opstanak Egipta. Ali, jesu li one bile
najbolji izraz božanskog? Konačno je ugledao nadzornika koji je dolazio pokupiti
zaboravljeni alat u podnožju jednog stuba.
‘‘ Zašto ste prekinuli rad?’’
‘‘ Zar vas nisu obavijestili?’’
‘‘ Vraćam se iz kamenoloma u Gebel Silsili.’’
‘‘ Graditelj nam je jučer priopćio da gradilište od ovog jutra prestaje s radom.’’
‘‘ Iz kojeg razloga?’’
‘‘ Faraon osobno nam je trebao predati cjelokupan plan rada, ali ga je nešto zadržalo
u Memphisu. Kada sljedeći puta dođe u Tebu, moći ćemo nastaviti s poslom.
Ovo objašnjenje nije zadovoljilo Mojsija, osim ako nije bio ozbiljno bolestan, što bi
drugo spriječilo Setija da dođe u Tebu i posveti se tako značajnoj građevini?
Setijeva smrt... Tko bi se tome nadao? Ramzes je sigurno očajan.
Mojsije je odlučio ukrcati se na prvu lađu koja plovi prema Memphisu.

‘‘ Pridi, Ramzese.
Seti je ležao na postelji od pozlaćenog drveta, postavljenoj pokraj prozora kroz koji
su zraci zalazećeg sunca prodirali u sobu i obasjavali njegovo lice, čiji je spokojan izraz
iznenadio njegovog sina. .
Nada se vratila u srce regenta! Seti je ponovno imao snage primiti Ramzesa, znaci
bolesti su nestali. Izgledalo je da faraon pobjeđuje smrt.
‘‘ Faraon je slika tvorca koji je sam sebe stvorio ‘‘ izjavio je Seti. ‘‘ On se brine da
Maat bude na mjestu koje zaslužuje. Čini milostiva djela, Ramzese, budi pastir svojeg
naroda, daruj život ljudskim bićima, velikim i malim, budi stalno budan, trudi se u svakoj
prilici raditi za opće dobro.’’
‘‘ To je vaša uloga, oče, i još dugo ćete je obavljati.’’
‘‘ Vidio sam svoju smrt, ona se približava, ima lice boginje Zapada, mlado i
nasmiješeno. To nije poraz, Ramzese, već putovanje. Putovanje u beskraj svemira za koje
sam se pripremio i za koje ćeš se i ti morati pripremati od prvog dana svoje vladavine.’’
‘‘ Nemojte nas ostaviti, preklinjem vas!’’
‘‘ Ti si rođen da zapovijedaš, a ne da moliš, došao je trenutak kada moram dočekati
smrt i proći iskušenja prelaska u nevidljivo. Ako je moj život bio ispravan, nebo će
prihvatiti moje biće.’’
‘‘ Potrebni ste Egiptu.’’
‘‘ Od vremena bogova, zemlja Egipat je jedina kći svjetlosti, a sin Egipta sjedi na
prijestolju svjetlosti. Ti me trebaš naslijediti, Ramzese, nastaviti moje djelo i nadograditi
ga, ti koji nosiš ime Sin svjetlosti. ‘’
‘‘ Toliko toga bih vas još želio pitati, toliko toga saznati...’’
‘‘ Pripremao sam te od prvog susreta s divljim bikom, jer nitko ne zna kada će
sudbina zadati konačan udarac. Sam ćeš, međutim, morati otkriti njene tajne, jer ćeš voditi
cijeli narod.’’
‘‘ Nisam spreman za to.’’
‘‘ Nitko nikad i ne može biti. Kad je tvoj predak, prvi Ramzes, napustio ovaj svijet da
bi se vinuo prema nebu, bio sam isto tako zabrinut i izgubljen, baš poput tebe danas. Onaj
tko želi vladati, ili je bezuman ili neupućen, samo božja ruka se spušta na čovjeka da bi
napravila od njega biće koje će se žrtvovati. Kao faraon, ti si prvi sluga svog naroda, sluga
koji više neće imati pravo na odmor i mirne radosti drugih ljudi. Bit ćeš sam, ne očajnicki
sam poput ludaka, više nalik na kapetana lađe koji mora izabrati ispravan smjer,
otkrivajući istinu o tajnim silama koje ga okružuju. Voli Egipat više od samog sebe i put će
se sam ukazati pred tobom. ‘’
Zlatna boja zalazećeg sunca okupala je Setijevo smireno lice, iz faraonovog tijela
izbijao je čudan sjaj, kao da je postalo izvor svjetlosti.
‘‘ Tvoj put će biti ispunjen zamkama. ‘‘ proricao je. ‘‘ I morat ćeš se suočiti s opasnim
neprijateljima, jer ljudi više vole zlo nego sklad. Ali snaga kojom ćeš ih pobijediti prebiva u
tvom srcu. Oplemeni srce i snaga će ti biti na raspolaganju. Magična moć koju posjeduje
Nefertari će te čuvati, jer njezino je srce onakvo kakvo treba biti srce velike kraljevske
supruge. Budi sokol koji leti visoko na nebu, sine moj, gledaj svijet i bića na njemu
prodornim okom.’’
Setijev glas se izgubio, njegove su se oči podigle iznad sunca, prema drugom svijetu
koji je samo on mogao vidjeti.
 Henar je oklijevao svojim saveznicima poslati znak za napad. Svi su znali da Setiju
nema spasa, ali trebalo je pričekati službenu objavu njegove smrti. Bilo kakva žurba mogla
bi pokvariti njegove planove, sve dok je faraon živ, nijedna pobuna ne bi prošla
nekažnjeno. Kasnije, kada mjesto vrhovnog vladara bude upražnjeno, tijekom sedamdeset
dana koliko traje balzamiranje, Henar neće napasti kralja, već Ramzesa. A Setija više neće
biti da ga nametne za svog nasljednika.
Menelaj i Grci gorjeli su od nestrpljenja, Dolanta i Sari, koji su uspjeli zavesti lijepu
Izet, osigurali su blagonaklonu suzdržanost Amonovog vrhovnog svećenika i prijateljstvo
mnogobrojnih uglednika Tebe. Meba, ministar vanjskih poslova, na dvoru je mnoge
uvjerio da je Henar prava osoba za novog vladara.
Pod Ramzesovim nogama otvarala se provalija, mladi, dvadesettrogodišnji regent se
je prevario vjerujući kako je riječ njegovog oca dovoljna da postane kralj.
Kakvu sudbinu bi mu Henar trebao namijeniti? Ako bude razuman, čeka ga neko
počasno mjesto u oazama ili u Nubiji. Ali, možda će tamo tražiti saveznike, ma koliko oni
bili jadni, i pobuniti se protiv postojeće vlasti? Njegova neukrotiva priroda teško će se
priviknuti na trajno progonstvo. Ne, mora ga se spriječiti za sva vremena, smrt je bila
najbolje rešenje. Ipak, Henar se užasavao mogućnosti da ubije vlastitog brata.
Najmudrije bi bilo povjeriti ga Menelaju koji će ga odvesti u Grčku. Svima će govoriti
kako je bivši regent odbio prijestolje i odlučio otputovati. Lakedemonski kralj će ga držati
u zarobljeništvu u dalekim krajevima gdje će Ramzes umrijeti, zaboravljen od svih. Glede
Nefertari, u skladu s njezinim izvornim pozivom, ona će postati svećenica u nekom
provincijskom hramu.

Velika kraljevska supruga osobno je objavila Setijevu smrt cijelom dvoru. Petnaeste
godine svoje vladavine, faraon je okrenuo lice prema drugom svijetu, prema nebeskoj
majci koja će ga rađati svake noći da bi se iznova pojavljivao u praskozorje kao novo
sunce, njegova braća bogovi primit će ga u raj gdje će, izlijećen od smrti, živjeti od boginje
Maat.
Razdoblje žalosti je odmah otpočelo.
Hramovi su zatvoreni, obredi se nisu izvodili, osim večernjih i jutarnjih pogrebnih
pjesama. Tijekom sedamdeset dana, muškarci se neće brijati, žene će rasplesti kose, nitko
neće jesti meso i piti vino, pisarski uredi neće raditi, administracija će utonuti u san.
Faraon je bio mrtav, prijestolje prazno, Egipat je ulazio u nepoznato. Svi su
strahovali od tog razdoblja koje je u sebi skrivalo velike opasnosti, vremena kada se je
Maat mogla zauvijek povući. Usprkos prisutnosti kraljice i regenta, faraonovo prijestolje je
bilo prazno. Privučene takvim stanjem, sile mraka će se izraziti na bezbroj načina u
namjeri da Egipat liše životne snage i zarobe ga.
Na granicama, vojska je stavljena u stanje pripravnosti, vijest o Setijevoj smrti brzo
će se proširiti stranim zemljama i probudit će pohlepu. Hoće li Hetiti i drugi ratnički
narodi napasti rukavce Delte? O tome su također sanjali gusari i beduini. Samom svojom
pojavom, Seti im je oduzimao svaku snagu, sada kada njega više nema, hoće li se Egipat
moći obraniti.
Istoga dana kada je preminuo, Setijevo tijelo je prenijeto u dvoranu za pročišćenje,
na zapadnoj obali Nila. Velika kraljevska supruga predsjedavala je sudom koji se je okupio
izreći presudu mrtvom kralju, ona osobno, njezini sinovi, vezir, članovi savjeta mudraca,
najvažniji dostojanstvenici i sluge njezine kraljevske palaće izjavili su, nakon položene
prisege i obećanja da će reći istinu, kako je Seti bio pravedan kralj i nisu imali nikakvih
pritužbi protiv njega.
Živi su izrekli presudu,Setijeva duša je mogla krenuti u susret vozaru, prijeći rijeku
drugog svijeta i zaploviti prema obali zvijezda. Trebalo je još preobraziti njegovo, mrtvo
tijelo u Ozirisa i balzamirati ga prema kraljevskim običajima.
Čim su faraonu izvadili utrobu i obavili isušivanje tijela, zahvaljujući natronu i
izlaganju suncu, svećenici zaduženi za obred umotali su tijelo preminulog kralja u zavoje i
Seti je bio spreman za Dolinu kraljeva gdje je iskopano njegovo vječno boravište.
Ameni, Setau i Mojsije bili su zabrinuti, Ramzes se zatvorio u sebe i uglavnom šutio.
Nakon što je zahvalio svojim prijateljima na dolasku, povukao se u svoje odaje. Samo je
Nefertari s njim uspijevala razmijeniti riječ ili dvije, ali nije uspjela otrgnuti ga iz očaja.
Ameni je bio utoliko više zabrinut jer je Henar, nakon što je pokazao svoju bol s
neophodnim razmetanjem, iznenada postao vrlo zaposlen, stupajući u vezu s načelnicima
raznih ministarstava i preuzimajući na sebe brigu o državnoj administraciji, pred vezirom
je isticao svoju brigu za očuvanjem blagostanja kraljevstva, čak i u vrijeme žalosti.
Tuja bi morala prekoriti starijeg sina,ali kraljica se nije odvajala od muža. Kao
otjelovljenje božiće Izide, imala je magijsku ulogu neophodnu u procesu uskrsnuća njezina
supruga. Sve do trenutka kada Oziris Seti ne bude položen u sarkofag, velika kraljevska
supruga neće se baviti ovozemaljskim poslovima.Henar je imao odriješene ruke.
Lav i žuti pas nisu se odvajali od svog gospodara, kao da su pokušavali ublažiti
njegovu bol.
Sa Setijem, budućnost se smiješila, bilo je dovoljno slušati njegove savjete,
pokoravati mu se i ugledati se na njega. Bilo bi tako lako i divno vladati po njegovim
nalozima! Ramzes nikada nije pomišljao da će jednom biti sam, bez oca čiji je pogled
rastjerivao mrak.
Petnaest godina vladavine. Kako su one bile kratke, suviše kratke! Abidos, Karnak,
Memphis, Heliopolis, Gurnah, toliko hramova koji će vječno opjevati slavu svog graditelja,
dostojnog faraona Starog carstva. Ali, njega više nije bilo, a Ramzesu su vlastite dvadeset i
tri godine izgledale i nedovoljne da bi vladao i preteške da bi ih nosio.
Je li uistinu zaslužio nositi veličanstveno ime Sina svjetlosti.

kokica
www.knjigoteka.org.