Studentica: Maja Karlović

Filozofski fakultet u Splitu

Diplomski studij ranog i predškolskog odgoja – 1. godina
Kolegij: Vještine odgojno-obrazovne komunikacije
Mentorica: Prof. dr. sc. Sonja Kovačević

ZADATAK 1.
Pogledala sam sva tri ponuđena videa, mislim da su sva tri jako korisna i zanimljiva ali
osvrnula bih se na drugi primjer. Predavač se u videu obraća skupini ljudi u kojoj ima i
muškaraca i žena i mislim da su u srednjoj dobi. Ne mogu točno zaključiti kojom vrstom
posla se bave.
Objasnio je koje su vještine potrebne za uspješnu analognu komunikaciju te naglasio
opasnosti koje donosi pretjerana upotreba digitalnih sredstava komunikacije. Objašnjava da
prilikom komunikacije putem digitalnih medija nismo u stanju prenijeti emocije i empatiju na
pravi način. Vrlo lako upadamo u zamku služenja digitalnim medijima. Postavlja pitanje da li
upotrebom digitalnih medija gubimo komunikacijske vještine. U potpunosti se slažem s
njegovim tvrdnjama i sve više to mogu uočiti i u privatnom i profesionalnom životu. Često
vidimo pogreške i kod sebe i kod roditelja s kojima svakodnevno komuniciramo i slušajući
jednostavne upute koje nam ovaj predavač daje možemo poboljšati naše komunikacijske
vještine. Posebno u odnosu s djecom koji veoma dobro zapažaju neverbalnu komunikaciju.
Prvi susret djeteta s vrtićem i odgojiteljicom može obilježiti čitav njihov budući odnos.
Ukoliko dijete odgojiteljicu percipira kroz raširene ruke i osmijeh, uspostaviti će se kvalitetna
komunikacija između njih i proces prilagodbe će zasigurno biti lakši. Dobre komunikacijske
vještine važne su i u odnosu s roditeljima i mislim da su savjeti ovog predavača lako
primjenjivi i mogu poboljšati i tu komunikaciju.
Zaključak bi bio da se komunikacijske vještine uče i potrebno je izvjesno vrijeme da se
ovlada ovom važnom vještinom. Ovaj studijski kolegij osvijestio mi je važnost
komunikacijskih vještina jer sam i sama iskusila probleme koji mogu nastati zbog nedostatka
istih i mislim da bi jedno ovakvo predavanje bilo korisno i mojim kolegicama u ustanovi u
kojoj radim.
ZADATAK 2.
U ovom članku možemo pročitati koje su kompetencije odgojitelja potrebne za rad s djecom
kao i za uspješnu suradnju sa ostalim dionicima sustava odgoja i obrazovanja. Članak su
napisale i istraživanje provele autorice čija su imena autoriteti u području ranog i
predškolskog odgoja. Njihove knjige i članci velika su pomoć u povezivanju teorije i prakse
predškolskog odgoja
Rezultati dobiveni istraživanjem većinom se slažu s mojim razmišljanjima o ovoj temi.
Pedagoška kompetencija rezultat je kvalitetnog obrazovanja i stalnog pedagoškog
usavršavanja. Autorice kažu kako profesionalno pedagoško usavršavanje u kojem je
pojedinac samo slušatelj te koji ne sudjeluje u konstrukciji vlastitog znanja zapravo ništa ne
uči jednako kao dijete koje sudjeluje u transmisijskom mjesto u transakcijskom procesu
učenja. Pojedinac koji samo sluša, a ne promišlja ne iskušava ne dovodi u pitanje teze bilo da
ih potvrdi ili opovrgne zapravo dugoročno ne uči.
Organizacija koja uči je slobodnim jezikom rečeno skup ravnopravnih sudionika od kojih
svatko na svoj način doprinosi novim znanjima, vještinama i stavovima, ali ih je ujedno u
procesu rasta voljan mijenjati ne na osobnu štetu već na dobrobit svih sudionika i procesa
učenja u konačnici.
Kompetencije koje su nužne za odgojitelja djece rane i predškolske dobi se primarno odnose
na sposobnost sustavnog razmišljanja što je pojam koji se odnosi na povezanost unutar
zajednice koja uči i spremnost pojedinca na cjeloživotno učenje što autorice ujedno navode
kao jednu od najvažnijih ideja zajednice koja uči.
Kompetencije koje se tiču komunikacije se odnose na spremnost pojedinca na refleksiju i
samorefleksiju te iznošenje vlastitih stavova na razmatranje grupi čime dolazimo do prakse
otvorene komunikacije i u konačnici uspostave dijaloga te tako skupina dolazi do saznanja do
kojih pojedinac ne bi mogao doći samostalno.
Cjeloživotnim stručnim usavršavanjem, čitanjem članaka i stručne literature potvrđujemo i
usavršavamo svoje kompetencije, tako sam i ja čitanjem ovog članka stekla neka nova
znanja.
ZADATAK 3.
DEFINICIJA KOMUNIKACIJE

1. Komunikacija je proces razmjene informacija preko dogovorenog sistema znakova,

odnosno proces slanja informacija sebi ili bilo kojem drugom entitetu, najčešće putem
jezika. (https://hr.wikipedia.org/wiki/Komunikacija)
2. Najkraći odgovor bio bi: komunikacija jest sporazumijevanje. Naravno, postoji i duži
Odgovor. Komunikacija je razmjena informacija, ideja i osjećaja verbalnim
sredstvima, bilo uporabom govora, pismenim putem (korištenjem tiskanih ili
digitalnih medija), vizualnim putem uporabom simbola, karata, grafikona ili pak
neverbalnim putem, odnosno govorom tijela, gestama, tonom ili visinom glasa itd.
(https://www.ssc.uniri.hr/files/Komunikacijske_vjetine_-_uvod.pdf)
3. komunikacija (lat. communicatio: priopćivanje, razgovor).
U komunikologiji, razmjena znakova i kombinacijâ znakova među ljudima
(društvena komunikacija), životinjama (životinjska komunikacija), u živim
organizmima i tehničkim sustavima, odn. među njima (tehnička ili strojna
komunikacija). U tehničkom značenju komunikacija je prijenos informacija, no
društvena komunikacija nije jednostavna poput »transporta robe«, kao što je to
naglašavao Robert E. Park, nego je ovdje riječ o međusobnom posredovanju značenja
u zajedničkom sustavu simbola koje je povezano s čovjekovim mišljenjem. Prema I.
Kantu misliti se ne može drugačije nego u zajednici s drugima, i upravo misliti u
zajednici s drugima bit je društvene komunikacije.
(https://www.enciklopedija.hr/komunikacija)