Professional Documents
Culture Documents
Hemija - Parcijala Ii: 1. Sta Su To Polarne Tekucine
Hemija - Parcijala Ii: 1. Sta Su To Polarne Tekucine
Sile između molekula u nekoj tekućini u uskoj su vezi s gradom molekula. Ako su
molekuli gradeni od atonta. različite celektronegativnosti (tablicn 6.1.) težišta
pozitivnog i negativnog naboja u takvoj molekuli ne moraju biti u istoj tački. Zbog te
asimetrične raspodjele naboja molekule imaju dva pola, pa se govori o dipolina.
Suprotni polavi takvih dipola privlače se elektrostatskim silama koje su slabije od
elektronskih sila izmedu iona. Tekućine medu čijim česticama djeluju jako izražene
dipol-dipolne sile jesu polarne.
Tekućine su tvari koje su pri sobnoj temperaturi u tekućem stanju. Svojstva po kojima
tekućine možemo razlikovati su primjerice: gustoća, viskoznost, napetost površine i
pritisak pare.mjerna jedinica u SI sustavu je kg m-3
Napetost površine, a (sigma), je otpor tekućine koji ona pruža povočanju površine. Zbog
napetosti površine svaka se površina nastoji izgraditi sa što manjim utroškom energije,
a to znači da će površina biti najmanja moguća. Zato kapljice tekučine velike napetosti
površine poprimaju pri slobodnom oblikovanju oblik kugle.
Ako ste ikada promatrali kapljice kiše ili gledali kako djeca rade balone od sapunice
susreli ste se s pojavom napetosti površine.
Q= F/l
gdje je:
F=znak za silu
l-znak za duljinu u površini na koju sila djeluje.
Od raznovrsnih geometrijskih tijela istog volumena kugla ima najmanju površinu.
Koloidne otopine – smjese koje prema veličini čestica čine prijelaz između heterogenih
smjesa I pravih otopina
Energija aktivacije ili energija aktiviranja reakcije (Ea) je minimalna energija koju je
potrebno dovesti molekulama da međusobno reagiraju. Da bi molekule kemijski
reagirale, moraju se sudariti, ali međusobno mogu reagirati samo one molekule koje
imaju veću energiju od energije aktiviranja
- Građa molekule
ELEKTROKEMIISKI PROCESI
22. Objasnite povezanost električne struje I hemijske reakcije preko cinka I otopine
bakarnog sulfata ?
U čašu se ulije otopina bakar(II)-sulfata i u nju uroni do polovice pločica cinka. Proces
izlučivanja bakra na cinku prikazuje jednadžba:
Zn(s)—Zn +2e
Na cinku se izlučuje elementaran bakar a cink se otapa pri čemu se cink oksidira. U
tako izvedenoj reakciji elektroni prelaze izravno cinka na bakrene ione i zato se ne javlja
električna struja.
gdje je:
T-termodinamička temperatura
Walter Nernst (1864-1941) bio je njemački fizičar i kemičar, poznat osobito po svojim
radovima vezanim uz TREĆI ZAKON TERMODINAMIKE.
Kuhinjska sol (NaCl) jest čvrsta kristalna tvar ionske grade. Ona ne provodi električnu
struju. Da bi postala elektrolit, potrebno je sol otopiti u vadi ilirastaliti. Grijanjem se
natrij klorid rastali, što prikazujemo jednadžbom:
NaCl—Na +Cl
Dakle, kristalna rešetka natrij-klorida raspada se, nastaje talina sastavljena od slobodnih
iona natrija i klora. U električnom polju za vrijeme elektrolize gibat če se pozitivni ioni
natrija (Na) prema katodi (-), od nje će primati po jedan elektron i time se reducirati de
do. atoma, Istodobno se klorid-ioni gibaju prema anodi (+), njoj predaju po jedan
elektron, stoga oksidiraju.
Kemijsku reakciju definirali smo kao proces u kojem se atomi molekula koje reagiraju
pregrupiraju i daju nove molekule. Zatim smo kazali da je takvo pregrupiranje atoma i
vezivanje u nove molekule omogućeno rasporedivanjem elektrona u atomu, tako da
nastane stabilnija elektronska konfiguracija svakog od prisutnih atoma. Dakle, svaka
kemijska reakcija vezana je za promjenu elektronske konfiguracije atoma. Jezgra atoma
pri tome uglavnom net sudjeluje, pa ne dolazi do promjene kemijskog elementa.
Međutim, krajem 19. stoljeća našli su Becquerel i supruzi Curie takvereakcije koje se
ne mogu svesti na promjenu elektronske konfiguracije atoma.Daljim otkrićima i
povezanim istraživanjima kemičara i fizičara nadeno je dapostoje i takve reakcije pri
kojima sudjeluju jezgre atoma. Zbog toga takvereakcije nazivamo nuklearnim
reakcijama kod kojih često dolazi i dopretvorbe jednog elementa u drugi element.
Znanost koja se bavi istraživanjima nukleamih reakcija jest nuklearna znanost, koju
možemo podijeliti na muklearnu fiziku, nuklearnu kemiju i nuklearnu tehnologiju.
Vidjeli smo (vidi poglavlje 4.8.) da prirodne radioaktivne tvari emitiraju tri vrste zračenja:
b(beta)-zrake su elektroni
Poslije otkrića neutrona bilo je lako objasniti zašto postoje elementi jednakihrednih brojeva i
jednakih kemijskih osobina, a različitih masenih brojeva, I obratno, jednakih masenih brojeva,
a različitih rednih brojeva i kemijskih,osobina. Prvi se zovu izotopi, a drugi izobari.
Elementi čije se jezgro sastoji od jednakog broja protona, a različitog broja neutrona (imaju
različite mase) zovu se izotopni elementi, na primjer: Cli CI. Element klor sastoji se od dva
izotopa. Jezgro prvog izotopa sadrži 17protona i 18 neutrona, a jezgro drugog izotopa - 17
protona i 20 neutrona.Izotopi jednog elementa razlikuju se po broju neutrona dok im je broj
protona isti, Pošto sadrže isti broj protona, tj. isto naelektrisanje jezgra, oni če imati i isti broj
elektrona koji kruže oko jezgra (ekstranuklearni elektroni). Ovi elektroni su, nesumnjivo, kod
svih izotopu rasporedeni na isti način.
Tako imaju isti maseni broj, izobari imaju različite kemijske osobine jer imaju različit broj
protona, tj. različito naelektrisanje jezgra, a time i različit broj i raspored elektrona.Prema tome
klor je smjesa ova dva izotopa, i to 75,4 % lakšeg i 24,6 težegizotopa.
Akceleratori
Godine 1932. konstruirali su Cockcroft i Walton (Nobelova nagrada za fiziku 1951. godine)
generator od 800000 volta i pomoću ove velike potencijalne razlike mogli su ubrzati protone
toliko da su imali dovolino energije da svladaju odbojne sile jezgre i tako izazovu nuklearne
reakcije. Nekako u isto vrijeme, od 1929. do 1936. godine konstruirao je američki fizičar E. O.
Lawrence (Nobelova nagrada za fiziku 1939.) drugu vrstu akceleratora za nabijene čestice,
koje je nazvao ciklotronom. On radi s mnogo nižim ali izmjeničnim naponom od oko 10000
do 100000 volta s visokom frekvencijom od oko 10 Hz. Takav napon visoke frekvencije dobiva
se pomoću Teslina oscilatora.
Bombardiranjem urana neutronima cijepa se uranova jezgra na dvije jezgre manje mase. Zbog
toga takvu vrstu nuklearne reakcije nazvala je L. Meitner (1999.) nuklearno cijepanje ili rascjep
jezgre (engleski: nuclear fission; njemački: Kernspaltung; francuski: fission nucleaire).
Uranovo jezgro se ne cijepa na dva jednaka dijela, već nastaju fragmenti različitih masa
(pretežni dio ima maseni broj 85 do 104) koji odlijeću ogromnom brzinom od oko 10 cm u
sekundi. Cijepanje jezgra praćeno je emisijom neutrona i oslobadanjem ogromne količine
energije.
Oslobođena energija nazva se atomska energija. Pošto se javlja kao posljedica promjena koje
se dešavaju u atomskom jezgru, naziva se još i nuklearna energija.
Defekt mase
Oslobadanje energije prilikom fisije objašnjava se time što je energija vezivanja po nukleonu
u jezgru urans manja nego što je kod jezgara sa srednjim masenim brojem (fisioni proizvodi).
Nuklearni reaktor
Nuklearni reaktor ili atomska peć ili uranova peć jest postrojenje u kome su uvjeti nuklearnog
cijepanja tako kontrolirani da se lančana reakcija upravo podržava. Znači od svakog neutrona
koji cijepa uranovu jezgru samo jedan jedini od sekundarnih neutrona, nastalih cijepanjem,
smije izazvati daljnje cijepanje (slika 18.2.). Ako je taj broj nešto manji od 1, lančana reakcija
prestaje, odnosno nuklearni reaktor prestaje funkcionirati. Obratno, ako je taj broj samo nešto
veći od 1, reakcija više nije kontrolirana it nagli porast broja cijepanja dovede do raspada,
odnosno uništenja postrojenja (Černobil (Ukrajina) 1986. godine).
Atomska bomba
Spori neutroni izazivaju nuklearno cijepanje urana - 235 i lančanu reakciju, pod čijim utjecajem
se uzorak urana raspada u komade, ali ne tako eksplozivno kako je potrebno kod jedne bombe.
Takvo eksplozivno nuklearno cijepanje urana -235 i plutonija-239 izazivaju brzi neutroni.
Kazali smo da spajanjem 2 vodikova atoma i 2 neutrona u atom helija dolazi do gubitka mase
od 0.0304 m, tj. prilikom nastajanja 1 mola (= 4 g) helija uništi se 0,0304 g materije, a oslobađa
se golema energija od oko