 Teorija kulturne baštine

 World Heritage Sites

 Svaki objekt ili područje koje upisano na UNESCO WH List. Riječ je o objektima koji imaju
“izvanrednu univerzalnu vrijednost” po kriterijima Konvencije za zaštitu svjetske kulturne i
prirodne baštine (Unesco, 1972).
 Tri vrste objekata, područja: kulturni, prirodni i “miješani”.
 Kulturna baština: povijesne građevine, gradovi, arheološka nalazišta, urbani sklopovi,
monumentalna skulptura i slikarstvo,kulturni krajolici.
 WH List
 Prirodna baština: geološke formacije bitne u nastanku Zemlje, svjedočanstva o biološkoj ili
ekološkoj evoluciji, prirodni fenomeni koji su jedinstvene ljepote, područja sa biljkama ili
životinje koje su raritetne i pred odumiranjem.
 “Miješana baština”: i kulturno i prirodno
 Odnos kulturne prema prirodnoj baštini na WH listi je 3: 1
 Slaba zastupljenost azijske, afričke i latinoameričke baštine u odnosu na europsku i
sjevervnoameričku.
 WH List
 Uvrštenje na WH listu pomaže lokalnoj ekonomiji i turizmu a istim putem UNESCO pomaže da se
objekti na WH listi očuvaju.
 UNESCO (United National Educational, Scientific and Cultural Organization), osnovana 1946,
Pariz, s ciljem da se promovira međunarodna suradnja u obrazovanju, znanosti i kulturi.
 Unesco pomaže i u očuvanju prirodne baštine i okoliša te se bavi problemima siromaštva,
nepismenosti i nerazvijenosti.
 Kriteriji za uvrštenje na WH listu
 6 KRITERIJA(bar 1 kriterij mora biti zadovoljen za uvrštenje) :
 i)-remek djelo ljudske kreativnosti
 ii)- važna razmjena ljudskih vrijednosti na razvoj arhitekture, umjetnosti ili urbanizma
 iii)-jedinstveno svjedočanstvo kulturne tradicije ili civilizacije koja je iščezla
 iv)-jedinstven primjer ljudskog tradicijskog naselja koje predstavlja određenu kulture
 v)-jedinstven primjer tipa građevine ili arhitektonskog sklopa
 vi)-direktna veza sa događajima ili živućim tradicijama, idejama ili vjerovanjima koji su
jedinstvene vrijednosti
 Akcije spašavanja -Unesco
 1960 godine UNESCO organizira spas egipatskog hrama u Abu Simbelu koji je bio ugrožen
(opasnost od preplavljivanja) radi gradnje Asuanske brane pri čemu je čitav hram dislociran sa
izvornom mjesta i premješten (komad po komad) na novu visočiju lokaciju.
 Hram Ramzesa II; Abu Simbel, Egipat (i, iii, iv)
 Svaka zemlja članica UNESCO-a ima pravo glasanja na Generalnoj konferenciji koja se održava
svake 2 godine.
 Formirane su nacionalne komisije koje čine lokalni stručnjaci u svakoj zemlji članici.
 Do danas 185 zemalja članica.
 851 objekt ili područje je uvršteno na WH listu: od toga 660 kulturnih, 166 prirodnih i 25
miješanih objekata, područja (dominacija kulturne baštine na Listi).
 Svaki objekt ili područje koje je uvršteno na WH listu je vlasništvo zemlje u kojoj se nalazi, no
smatra se interesom cjelokupne međunarodne zajednice i budućnosti čovječanstva.
 Svaka zemlja pojedinačno predlaže za WH listu objekte ili područja koja razmatra WH Committee
(ICOMOS i World Conservation Union) .
 WH List- Hrvatska
 Dubrovnik, Stari grad
 Trogir, povijesna jezgra
 Dioklecijanova palača, Split
 Eufrazijeva bazilika, Poreč
 Sv.Jakov, Šibenik
 Plitvička jezera, Nacionalni park.
 Chichen Itza, Yucatan,Mexico (i-vi)
 Važan centar civilizacije Maya. 1000 godina povijesti, svjedočanstvo izumrle civilizacije,
jedinstvena tipologija gradnje.
 Rice_Terraces_Banaue.Filipini prirodna baština-(iii,iv,v)
 Već 2000 godina rižina polja prate oblike planine na iznimnoj visini. Izričaj svetih tradicija koji se
prenosi generacijama. Kulturni krajolik iznimne ljepote-harmonija prirode i ljudskog rada.
 Ljetna carska palača, Peking (i, ii, iii)
 1750godina, restaurirana 1886. Remek djelo kineske pejzažne i vrtne arhitekture.Prirodni pejsaž
(brda, jezero) je uklopljen sa umjetnim (paviljoni, palače, hramovi, mostovi) –tvore harmoničan
sklop iznimne estetske vrijednosti.
 Odražava filozofiju i praksu kineskog vrtnog dizajna koji je imao ključnu ulogu u razvoju ovog
kulturnog oblika na čitavom Istoku.
 Simbol jedne od vodećih svjetskih civilizacija.
 Liberty Statue, New York (i, vi)
 Djelo francuskog skulptora Bartholdija i Gustav Eiffel (čelična konstrukcija statue)
 Poklon francuske za stogodišnju obljetnicu Američke neovisnosti 1886.
 Simbol slobode, neovisnosti,ideja i vjerovanja jedinstv.vrijednosti
 Na ulazu u luku –dočekivala emigrante u USA.
 Sagrada Familia, Barcelona, Gaudi (i,ii,iv)
 Djela Antoni Gaudija
 Kreativni doprinos Gaudija razvoju arhitekture i građenja krajem 19.i poč.20.st.
 Ovi spomenici su eklektični i u vrlo osobnom stilu sa slobodom izričaja u dizajnu vrtova,
skultpture , dekorativ.umj i arhitekture.
 Utjecaj na razvoj modernih konstrukcija u 20.st
 Jedinstveni primjeri građevne tipologije.
 Park Guell, Barcelona, Gaudi (i,ii,iv)
 Casa Batllo, Gaudi, Barcelona
 Piramide, Giza, Egipt (i, iii, vi)
 Shinto hram, Itsukushima, Japan (i,ii,iv,vi)
 Sveto mjesto šintoizma. Datacija 12.st. Kontrast boje i oblika između planina i mora i samog
hrama- japanski koncept scenske ljepote (kombinacija prirode ljudske kreativnosti).
 Jedinstven primjer religijskog sjedišta (tradicionalna arhitektura i dramatski prirodni pejsaž)
 Sankt Petersburg, Rusija (i,ii,iv,vi)
 “Venecija sjevera”. Brojni kanali, preko 400 mostova- urbani projekt Petra Velikog iz 1703g.
(simbolika veze sa Oktobarskom revolucijom).
 Arhitekt.baština- barokni stil i neostilovi.
 Kremlj i Crveni trg, bazilika sv.Vasilija, Rusija(i,ii,iv,vi)
 Kremlj- rezidencija ruskog cara, veza sa najvažnijim povijesnim i političkim događajima u Rusiji
od 13.st.
 Bazilika Sv.Vasilija-najljepša ruska pravoslavna crkva.
 Taj Mahal, India (i)
 Ogromni mauzolej od bijelog mramora (1631-48), podigao car Jahan u čast svoje supruge.
 Remek djelo svjetske baštine i dragulj muslimanske umjetnosti u Indiji.
 Kasabe, Maroko (iv,v) (kasba=citadela na gornjem dijelu grada)
 Zemljane građevine okružene visokim zidovima i ugaonim kulama.
 Tradicionalna gradnja u području Sahare.
 Jedinstveni primjer arhitekture sjevernog Maroka.
 Perzepolis, Iran (i,iii,iv)
 Utemeljen 518 BC, kralj Darius. Glavni grad Ahamenidskog kraljestva.
 Impresivna palača inspirirana modelom iz Mezopotamije.
 Jedinstveno arheološko nalazište.

 Što je kulturna baština?

 Kreativni izričaj ljudske egzistencije u prošlosti i sadašnjosti koji nam govori o tradicijama,
vjerovanjima i postignućima određene zemlje i njenog naroda.
 2 tipa: materijalna i nematerijalna baština
 Materijalna baština: spomenici, zgrade, kipovi, slike
 Nematerijalna baština: ples, muzika, književnost, jezici, religijske ceremonije, glazba.
 Nematerijalna baština (proizvodnja papirusa, tradicionalni “coffe shops”
 Materijalna baština: pokretna i nepokretna
 Obje vrste baštine moraju biti povezane sa kulturnim vrijednostima društva koje ih je proizvelo.
 U početku se pojam kulturne baštine odnosi samo na remek djela povijesne i umjetničke
vrijednosti, no sad obuhvaća puno šire termine koje imaju značaj za ljude.
 Danas se govori i o kulturnoj i prirodnoj baštini koje su jako povezane jer čovjek utječe na okoliš
 Pokretna baština (Terracota vojnici, Kina)
 Terracota Army, WHS Figure vojnika i konja prvog kineskog cara Qin-a, 2.stoljeće pr.Krista.
Otkrivene 1974g, u Xian-u (glavnom gradu Kine).
Ukupno figura: 7000 vojnika, 520 konja, 130kočija (dobar dio još pod zemljom, nije otkopan).
Nijedna figura nije ista(svako lice je drukčije)
 Prirodna baština
(Botanički vrt,Kairo)
 Palmyra, Syria, Hram Baal
 Niagara Falls, Canada

 Zašto je baština važna?

 Jer prenosi poruke i vrijednosti (povijesne, političke, religiozne, duhovne, znanstvene, prirodne)
koje pridonose smislu i značaju ljudskog života.
 Petra (Jordan) je svjetski poznata ne samo zbog svojih grobova i hidrauličkog inženjerstva već i
zbog ljepote svoje okoline (kulturna baština prenosi više od samo jedne poruke ili vrijednosti
koje ovise o društveno-ekonomskom kontekstu u kojem se razvijaju) .
 Predstavlja identitet društvene grupe- npr.zemlja se identificira sa spomenikom (Italija-toranj u
Pizi, Egipat sa piramidama, UK sa Shakespeare).
 Predstavlja sredstvo za razmijevanje različitosti kultura i ljudi( kulturni turizam- novi poslovi,
dohodak od turista).
 Izvor je ekonomskog razvitka
 Jedinstvena je i nezamjenjiva (uništeno remek djelo nemoguće je zamijeniti).
 Ključne riječi
 Kulturni krajolik: prirodno područje gdje je vidljiva ljudska intervencija (tradicionalne zgrade ili
poljoprivredne aktivnosti: masline, rižina polja, itd).
 Arheološko nalazište: mjesto kojeg ljudi više ne nastanjuju no svjedoči o ljudskoj aktivnosti u
prošlosti (Petra, Jordan). Može biti podvodno nalazište, spiljsko nalazište ili paleontološko
nalazište.
 Svaki objekt ili predmet kult.baštine mijenja svoju funkciju tijekom vremena !!!!
 Vrijednosti baštine
 Povijesna vrijednost (događaj ili osoba)
 Vrijednost starosti
 Umjetnička vrijednost
 Ambijentalna vrijednost (doprinosi ugođaju sredine)
 Urbanistička vrijednost
 Vrijednost izvornosti (autentičnost)
 Vrijednost rijetkosti
 Vrijednost reprezentativnosti
 Vrijednost cjelovitosti
 Aktualne vrijednosti baštine
 Znanstvena vrijednost (ako postoji znanstveni interes)
 Odgojno-obrazovna vrijednost (poruka baštine budućim generacijama)
 Kulturna vrijednost (izvorna ili suvremena uporaba kulturnog dobra)
 Kultna vrijednost (religijske građevine)
 Gospodarska vrijednost (turizam)

 Odnos između kulture i prirode

 Priroda i okoliš igra važnu ulogu u razvoju arhitekture i lokalnih stilova.
 Razmotriti razlike (materijale, krovove, boje, itd) među tradicionalnim kućama u različitim
dijelovima svijeta.
 Što utječe na različitost stilova u gradnji?
 Krov (kupa, kosi krov, ravni krov, građev.materijal, boje, prozori sa persijanama i bez, itd).
 Primjeri različitih stilova Barcelona vs. Ghent ,Tokio, Japan, Kairo, egipat(nubijsko selo)

 Uzroci propadanja kult.baštine

 Kulturna baština je fragilna i zahtijeva brigu i očuvanje
 Glavni uzroci propadanja: fizički, kemijski i biološki uzroci
 Klima (suša, led, kiša), onečišćenje, potresi, poplave, ratovi, vandalizam, svijetlost, vlaga,
negativni utjecaj turizma (masovni turizam-Venecija, Akropola).
 Uzroke propadanja ne možemo spriječiti no možemo usporiti.
 Arheološka nalazišta ugrožena klimom, krađama, vandalizmom, povijesni centri ugroženi
urbanim razvojem.

• Interpretacija i prezentacija baštine

• Što je interpretacija
• Bilo koja forma prezentacije značenja određenog kulturnog dobra
• Kulturno dobro zadobiva značenje upravo kroz proces prezentacije (interpretacije)
• Ponekad veliki raspon značenja za prezentirati
• Osnovne informacije: datum, imena vezana za kult.dobro
 • Prepoznati tko je ciljana publika (raspon od običnih turista do profesionalaca)
• Važno je poznavanje konteksta kulturnog dobra
• Najčešće je prezentacija postavljena od strane “nadležnih” službi – jedna vrsta inerpretacije
dominantne grupe u društvu
• Svako može uživati u kult.dobru i bez pomoći intepretacije, no interpretacija pomaže ukazati na
najbitnije vrijednosti kult.dobra
• 3 grupe prezentacije
• PORUKA (opći sadržaj kult.dobra- vlada, ministarstva)
• DETALJI (stručnjaci, konzervatori,arhitekti,itd)
• SREDSTVA (kako je kulturno dobro prezentirano)

• Modusi interpretacije kult.dobra?

• Promocija, reklama, marketing
• Brošure, natpisi (“on-site signs”), audio-vizualni vodiči, vodiči grupa, centri za posjetitelje, web-
sites
• Ako su određeni dijelovi lokaliteta zabranjeni posjetiteljima, objasniti zašto
• Paziti da se posjetitelja ne “zatrpa,optereti” silnim (nepotrebnim)informacijama
• Ukazati na važnost zaštite baštine
• Poster koji ukazuje na zabrinutost glede budućnosti kulturnog dobra

• Autentičnost i održivost kulturne baštine

• Koncept autentičnosti
• Autentično- razlikujemo istinito nasuprot lažnom, original od kopije. Donedavno je autetičnost
bila apsolutna vrijednost, vječni princip –kanoniziranje pojma ukida realitet pojma autentičnosti
čije stanje jest stalna promjena.
• Autentičnost nije apsolutna vrijednost, već se stalno mijenja.
• Da li je svod Siktinske kapele autentičan nakon silnih restauracija?
• Autentičnost izvedbe, autentičnost materijala i oblika, autentičnost ideje i namjene.
• U praksi je prešutno pravilo: “minimalna intervencija” i očuvanje autentičnosti materijala.
• AUtentičnost u praksi –relativan pojam, moraju se uzeti u obzir kompromisi realnog života i
same baštine
• Kriteriji po kojima se autentičnost mjeri, mijenja se stalno, ovisno o okolnostima, od mjesta do
mjesta, od kulture do kulture.
• Autentičnost opisuje odnos između građevine i pripadajuće kulture (koji nisu uvijek ograničeni
na materijalni aspekt već i na duhovne i kulturne aspkete)
• Odrednice u određivanju kriterija autentičnosti:
-originalno stanje građevine (istinska vrijednost)
-integritet: očuvanost građevine, koliko je originalnog
-kontekst: da li je originalan ili izmijenjen
-identitet: da li se lokalno stanovništvo identificira s njom
-uporaba i namjena: tradic.uporaba koja je definirala građevinu
Bilo kakve promjene ili modifikacije koje su dio povijesti i razvoja društva ne smiju spriječiti prezentiranje
atributa koji nose značenje građevine.

• Koncept autentičnosti kroz povijest

• Srednji vijek- autentično se povezivalo uz vjeru, poštovanje i poslušnost
• Tekstovi iz skriptorija su bili autentični jer su ih pisali “sveti” autori
• Nadležni autoriteti (crkva)- odlučivali što je autentično.
• Npr. 5 crkava je čuvalo autentičnu glavu Ivana Krstitelja, a 14 je čuvalo prepucij Krista.
• Relikvija je bila autentična ako ima učinak na ljude, a ne zato jer je originalna.
• Prosvjetiteljstvo-pojavom knjige i tiska mijenja se koncept autentičnosti i dotadašnji ideal istine.
• Iako je mnogo toga što se smatralo autentičnim dotad osuđeno kao krivotvorina, kopije se
nastavljaju raditi.
• Arheološka istraživanja u 19.st. pokušala dokazati da su artefakti autentičniji, nego tekstovi
(metode datiranja zamijenile čuda i otkrivenja kao kriterije autentičnosti).
• Srednji vijek
• Francuski iluminirani rukopis iz 15.st koji prikazuje relikvije. U ranoj modernoj Europi relikvije se
smatralo autentičnim jer čine “proizvode”a ne zbog njihovog originalnog porijekla, izvornosti.
• No autentičnost je zahtijevala kontinuiranu aktivnost, relikvija koja je bila “neaktivna” prestala bi
inspirirati čuda potrebna za njenu vjerodostojnost, tj.autentičnost

• 19.stoljeće
• Kopija iz 19.st.-antički mramorni kip. Materijalni dokazi se smatrali autentičnijim nego tekstualni,
vjera u vjerodostojnost materijalnih objekata.

• 20.stoljeće
• Rekonstrukcija Varšave-”in toto” replika; kompromisna vjernost originalu.
• Autentičnost materijala
• Pitanje autentičnosti materijala –kulturna baština od drva (Norveška, Japan).
• Japan – očuvanje baštine (prvenstveno dokumentiranje); dotrajali hramovi se ruše i grade se
novi, ali “tradicionalnim tehnikama”. Autentičnost kroz originalnu izvedbu?
• Autentičnost se danas ne pronalazi u “prvoj strukturi” već u čitavom kontinuumu vremena.
• Koliko god je pitanje autentičnosti bitno, toliko isto je bitna “čitljivost” objekta koja ga čini
razumljivim za promatrača
• Za većinu ljudi bitna je estetska i simbolična vrijednost, a ne dokumentarna vrijednost koju
razumiju samo stručnjaci
• Autentičnost danas ne pripada samo originalnom izvoru ili nekoj prvoj strukturi, već čitavom
povijesnom palimpsestu.
• Svaka generacija i vrijeme vidi autentičnost u novom svijetlu, odražavajući nove potrebe za
istinom, i nove standarde za namjenu i funkciju naše baštine.

• Nematerijalna baština
• Bilo da se radi o povijesnim spomenicima, arheološkim lokalitetima, plesu ili pričama, riječ je o
istoj biti i poanti baštine- pitanju identiteta, vrijednosti i smisla mjesta.
• U ideji nematerijalne baštine počiva značaj baštine – zbroj nematerijalnih kulturnih vrijednosti
koje se pripisuju raznim mjestima i događajima kako bi im dali značenje.
• S time u vezi, materijalna baština se jedino može interpretirati pomoću nematerijalne
• Zapadnjački diskurs o baštini je preokupiran sa monumentalnošću i materijalnošću baštine.
• Na međunarodnoj razini, države koriste baštinu da definiraju svoj “smisao mjesta” u odnosu na
druge.
• Baština nije samo o “identitetu”, ona se tkđ.tiče stvaranja i održavanja smisla mjesta; a ovaj
smisao mjesta nije samo pitanje fizičkog ili zemljopisnog osjecaja pripadanja, već se tiče i
 smještaja nas samih u društvenom prostoru. Prema tome baština je proces kroz kojeg
individualci i zajednice definiraju svoju društvenu poziciju i “mjesto” u određenom društvu.
• Baština se bavi višeznačjem prošlosti/povijesti, i tiče se kulturne i društvene politike identiteta.
• Veliki dio diskucsije kako očuvati nematerijalnu baštinu tiče se njenih promjenjivih kvaliteta.
• Nematerijalna baština susreće se sa izazovom od strane urođeničkih (autohtonih) grupa koji ne
žele da njihovo intelektualno vlasništvo bude dokumentirano jer samim time to vlasništvo
prelazi u ruke drugih ljudi.
• Opći trend je da se važna baština uvrsti na WH listu ili na državnu listu no javlja se problem da
nematerijalna dimenzija ove baštine gubi svoje značenje u samom procesu uvrštenja u odnosu
na “male, obične” ljude kako u prošlosti tako i danas.
• Zato se i događa da materijalni dio povijesti postaje cilj sam po sebi, umjesto “prozora u prošle
živote”
• Aboriđini u Australiji tako istraživanja arheologa o njihovoj prošlosti smatraju “uvredljivim” jer se
istraživanja nameću sama po sebi kao cilj, umjesto da služe za širu perspektivu.
• Posebno je ovaj slučaj osjetljiv –odnos Australaca i Aboriđina jer je ovdje slučaj da kolonizatori
koji su oteli zemlju Aboriđina sad prisvajaju naslijeđe ovih prvih te se smatraju legitimnim da
prisvoje to naslijeđe.
• Australija, Aboriđinske slike na stijeni koje prikazuju guštera, Hawker, Južna Australija
• Arheologija aboriđinske Australije je još uvijek jako fokusirana na materijalnu baštinu. Aboriđini
su suprotnog mišljenja, kod njih nematerijalno dominira materijalnim.
• Aboriđinska umjetnost na zidovima Nourlangie Rock, Kakadu Nacionalni park. Nacionalni park je
na UNESCO World Heritage listi Australije.
• Australijski Aboriđini na događaju koji se zove “corroboree”. Ova ceremonija se sastoji od
pjevanja i plesa, aktivnosti u kojim se odražava njih.povijest u pričama i otkrivanjima “Snivanja”,
mitološkog perioda u kojem je prirodni okoliš oblikovan od strane mitskih bića.
• Aboriđinske spiljske slike, Arnhem Land, Northern Territory, Australia
• Neposrednost građene i materijalne baštine je privlačna jer je u prepoznatljivoj formi, i stoga
poznata. Univerzalnost koju vezujemo za materijalnu baštinu potječe od antropologije i
arheologije jer se vezuje za svijet forme i funkcije, gdje forma objašnjava, otkriva funkciju.
• Kod nematerijalne baštine funkcija je često skrivena, nepoznata, te je otkrivamo tek uz pomoć
određenog posrednog znanja (znanja poznatog određenoj grupi) kako bi dešifrirali
“nematerijalna” značenja.
• “Nematerijalnost baštine”
• Osnovno polazište je da baština nije predmet, objekt
• Ako promatramo baštinu kao način učenja i gledanja onda sva baština postaje nematerijalna
• Pojava diskursa o nematerjialnosti uzrokovana preispitvanjem moderniteta, strahovima od
globalizacije i ne-Zapadnjačkim konceptima baštine
• Ova “živuća baština”, nazvana nematerijalna, daje osjećaj identiteta i kontinuiteta, budući da
stalno sudjeluje u kreiranju istih.
• Kao glavni pokretač i temelj kulturne različitosti, živuća baština je vrlo osjetljiva i urgožena. Tek
je u zadnjim godinama dobila međunarodnu priznatost (Unesco).
•
• Razlika kod zaštite nematerijalne baštine je u zaštiti praksi i tradicija, a ne materijala
(aboriđinsko zidno slikarstvoki, japanski hramovi koji se ponovno grade modernim materijalima
jer je poanta u tehnici i metodama)
• Vrijednosti nematerijalne baštine: održavanje društvenih veza (muzika, ples, hrana, jezik,
usmene predaje, foklor) –očuvanje vještina i znanja
• Na Zapadu – nematerijalna kulturna baština: “tradicionalni kulturni izričaji”, no opasnost da bi se
kulturne prakse mogle “fosilizirati” zaštitom u registru, a one su po prirodi dinamične
• Konflikt/tenzija između ideje baštine i ideje kulturnih praksi
• Ono što štitimo u materijalnoj ili nematerijalnoj baštini su vrijednosti i značenja, uključujući
elemente poput emocija, memorije i kulturnog znanja i iskustva
• Ono što doista i istinski štitimo su upravo ove vrijednosti i značenja i prema tome čitava baština
je “nematerijalna” bilo da je riječ o fizičkom mjestu, ili lokalitetu ili je riječ o prezentaciji kao što
je jezik, glazba, ples, itd.
• Kod nematerijalne baštine, naglasak i važnost je na djelovanju, efektu baštine a ne na samom
predmetu ili događaju
• Ovo “djelovanje” se manifestira u vidu mišljenja
• i emocija
• Sadašnjost konstantno ponovno piše o značenju prošlosti tako da memorije i povijesti koje
stvaramo o prošlosti su iz konteksta sadašnjosti
• To ne znači da prošlost nema utjecaja na sadašnjost, već da taj utjecaj se treba shvatiti kroz
prizmu sadašnjosti
• Riječ je o kolektivnoj memoriji koja se društveno stvara u sadašnjosti oblikujući zajedničke
interese i predodžbe kolektivnog identiteta.
•
• Definicija nematerijalne baštine (UNESCO)
• Prakse, izričaji, znanje, vještine – kao i instrumenti, objekti i kulturni prostori vezani za iste- koje
zajednice, grupe i individualci prepoznaju kao dio njih.kult.baštine.
• Nematerijalna baština se prenoseći s generacije na generaciju konstantno mijenja od stane
grupa i zajednica koje je koriste i to kao odgovor na njihovu interakciju sa okolinom, povijesšću
• Nematerijalna baština daje zajednici osjećaj identiteta i kontinuiteta, promovirajući i poštovanje
prema kulturnoj različitosti i ljudskoj kreativnosti
• Promjenjiva priroda nematerijalne baštine; važnost nematerijalne baštine u suvremenom
procesu globalizacije i društvene transformacije
• Publika kod nematerijalne baštine je također različita; dok kod materijalne baštine spomenici
predstavljaju vrhunac kulturne evolucije, kod nematerijalne baštine publika je manja jer se radi o
“intimnijim” prezentacijama kulturnog kontinuiteta i stvaranja identiteta.
• Konceptualna poteškoća u valoriziranju nematerijalne baštine kao “univerzalne baštine”, baština
ne znači iste vrijednosti ljudima (neki cijene katedralu radi religioznih, neki radi umjetničkih, neki
radi povijesnih vrijednosti).
• Nematerijalna baština se obraća ograničenom broju ljudi, i stoga je njena univerzalnost upitna a
time je uvjetovana i njena međunarodna marginalizacija.
• Ova baština nije vezana za teritorij, i može se prakticirati bilo gdje na svijetu.
• Ovo je još jedna razlika u odnosu na materijalnu baštinu koja je vezana za određeno fizičko
mjesto.
• Stvaranje kulturne baštine predstavlja vrstu “reciklirajućeg” procesa, pri čemu reciklirani kulturni
događaji postaju baština.
• Zaštita kulturnih izričaja, bilo da su živući ili pred izumiranjem. Dugoročna održivost elemenata
čija je početna funkcija odavno prestala, u nedostatku nove funkcije ovi elementi su pod
prijetnjom izumiranja.
• Široki je spektar nematerijalne kulturne baštine – i to od nematerijalne dimenzije materijalne
baštine do nematerijalnih elemenata (priča, pjesma, molitva, parfem, itd).
 • Postoji isto tako i materijalna dimenzija nematerijalne baštine: knjiga u kojoj je pisano o
nemater.baštini, audivizualni materijal koji ju je zapisao. Bez ove materijalne dimenzije ovi se
elementi ne bi mogli očuvati.
• Nematerijalnu baštinu doživljavamo kroz naše osjete: vid, sluh, miris, dodir, ovisno o stupnju
materijalnosti.
• Ova baština je jako osjetljiva i otporna ujedno. Za razliku od materijalne baštine koja se brzo
može uništiti (ratovi, potresi), ova baština duže živi i opstaje, i često nadživaljava one koji su je
prenosili .
• Prenoseći se s generacije na generaciju ona se transformira, prilagođava, “sakriva”, javlja u
mikro-elementima koji se inkorporiraju u nove kulturne tragove.
• Nematerijalna baština je fluidna, i nikad se ne izvodi na isti način, i pri tome je jednako istinita ali
i različita. Ona ne posjeduje autentičnost, jer se stalno “re-kreira”.
Iako spoznajemo samo djelo (muzičko djelo, pjesmu, ples, književno djelo, itd) nikad ne može spoznati
sam kreativni proces, posebno ako je riječ o kolektivnom djelo, kao što je slučaj u tradicionalnim
zajednicama.
Zaštita nematerijalne baštine uzrokuje mnoga pitanja iz prava, kao što je “intelektualno vlasništvo” koje
se odnosi na zaštitu sakupljača materijala ove baštine ili onih koji ih prenose.
• Novi koncept u kulturnoj antropologiji: usmena baština čovječanstva .
• Trg Jemaâ el Fna –remek djelo Usmene i nematerijalne baštine kao i tržnica Moussem of Tan-
Tan, Marrakech, Maroko
• Ovaj trg u srcu Marrakech, mjesto prepuno kulturnih aktivnosti. Smješten u blizini đamije, u
samom srcu grada, reflektira 3 glavne funkcije: urbani život, sveto mjesto i trgovinu.
• Trg je namijenjen tranziciji i urbanoj integraciji, kao i prostor spontane kreativnosti, koji poziva
na ples i glazbu, jedenje hrane na javnom prostoru. Trg je okružen trgovinama, restoranima,
hotelima i uredima.
• Trg pruža mogućnosti za veliki repertoar usmene i nematerijalne baštine za različite ukuse i vrste
ljudi: pripovjedanje priča, glazba, trans-ovi, zmije, prodavanje bilja, izvođenje akrobata, magija,
gatanje, itd...
• Ovo mjesto je uronjeno u religiozne sadržaje, koji se formalno odražavaju u propovjedanju
morala i mudrosti. Ove bogate manifestacije imaju različite izvođače koji se razlikuju po svom
geografskom, društvenom i kulturnom porijeklu.
• Imperijalni grad Marrakech je bio magnet za susjedne narode: tako da sam trg ima dvojako
značenje: integracijsko (povezivanje) i razdvajanje kulturnih specifičnosti. Sam jezik odražava tu
različitost: usmenu literaturu, u klasičnom arapskom ili marokanskom arapskom, jeziku koji ima
dosta francuskih, španjoskih i engleskih utjecaja.
• Deseci ljudi izvode kulturne aktivnosti , najviše mušarci: tatoo umjetnici, izvođači tradicionalne
medicine, pjevači , propovjednici. Trg je također mjesto trgovine: prodavači bilja, sušenog voća,
hrane. Ovo je time najveći restoran na otvorenom koji nudi tradicionalne marokanske
specijalitete kao i njihove recepte.
• Pokušaj da se očuva tradicija trga kroz sakupljanje materijala , audiovizuelnih i pismenih.
• Programi za očuvanje urbanog konteksta i materijalne konzervacije memorije je izvodivo, no
problem je kako očuvati društvena prava izvođača i prenošenje njihove tradicije. Teško je
osigurati egzistenciju izvođačima koji to izvode u kontekstu urbanog siromaštva. To bi privuklo
mnoge ljude i potencijalno štetilo ljudskoj kreativnosti.
• Izvođači gatanja teško odaju “profesionalnu tajnu”, komičari ovise o talentu kojeg je teško
prenijeti. Riječ je o jedinstvenim “živućim ljudskim bogatstvima” za koje je teško naći
jednostavno rješenje, obrazac. Jedini mogući način je onaj koji već postoji u zaštiti baštine:
arhiviranje, dokumentiranje, snimanje u svim mogućim oblicima
 • Sajam, tržnica Tan-Tan se nalazi na zapadnoj obali koju su koristili trgovci karavanama između
Maroka, Timbuktua i Senegala. to je također mjesto susreta nomadskih naroda i njihovog
“blaga”, koje osigurava zaklon protiv vrućine u pustinji, pristup moru, obilje vode. Sama riječ
tan-tan potječe od onomatopeje – grgljanje vode u dnu bunara.
• Okupljanje nomada iz Sahare i sjevernozapadne Afrike u Tan-tan-u sastavni je dio nomadskog
kalendara: ono osigurava potrebu za ove populacije da se susretnu jednom godišnje kako bi
izmijenili materijalne i nematerijalne proizvode. Pri tome se zabavljaju trgujući, pjevajući,
recitirajući poeziju, izmijenjuju vijesti, razgovaraju, jedu i plešu.
• Ova okupljanja imaju oblik sajma koji ispunjava ekonomske, društvene i kulturne funkcije. Sajam
je zapravo nomadski godišnji praznik.
• Sajam predstavlja sakupljanje materijala usmene i nematerijalnih tradicija koji predstavljaju
nematerijalnu baštinu nomadskih naroda koji nastanjuju zapadnu Saharu, Maroko, Alžir,
Mauritanija, Mali i Senegal. Svi oni participiraju u stvaranju identiteta ovog oblika kulturnog
izričaja, godišnjeg nomadskog festivala.
• .
Šatori (mjesta za život), deve (za transport, mlijeko i meso), konji (za transport bogatijih obitelji)
ispunjavaju prostor, no isto tako izvođači glazbe, propovjedači, igrači karata, oni koji prakticiraju
tradicionalnu medicinu.
• Kako osigurati i očuvati ovu tradiciju? Jedna od mjera je da se fiksira točno odredi datum
održavanja ovog sajma jednom godišnje, tako da postane dio kalendara kod naroda koji danas
žive uglavnom sjedilački način života no koji čeznu za starim načinom života.
• Jeema el Fna trg, Marrakesh Sajam Tan-Tan,Marrakesh
• Bunraku igra lutkama, Osaka, Japan
• Bunraku teatar lutki- potječe iz 19.st., uvršten na UNESCO listu
• -lutke su u poluljudskoj veličini, jedna od najznačajnijih umjetnosti na pozornici u Japanu.
• Tai chi, Kina
• Kineska borilača vještina koja se prakticira u zdrastvene svrhe. Također se prakticira i za razne
osobne razloge: kompetitivnost i dugovječnost. Postoje razni oblici obučavanja tai chi-a koji
odgovaraju tradicionalnim i modernim zahtjevima. Neki oblici se prakticiraju na Zapadu – vidljivi
u jutranjim satima, po parkovima, grupe ljudi sa usporenim rutinskim pokretima
• Kineske folklorne pjesme Baltičke pjesme i plesovi
• Veda pjesme-Hindusi
• -Sankskrit poezija, filozofski dijalog, mit i ritual star preko 3500 godina. Hindusi ga smatraju
glavnim izvorom znanja i svetim temljem njihove religije. Jedan od najstarijih kulturnijih tradicija,
od 1000 Veda samo 13 ih je danas sačuvano.
• Kineska opera
• Nastala za vrijeme Myng dinastije (14-17.stoljeće). Ima korijene u popularnom teatru, preko 400
arija u jednom opernom djelu.
• Festival posvećen pokojnicima, Mexico
• Dan mrtvih – posvećeno povratku pokojnika na zemlju, poklapa se sa godišnjom žetvom žita.
Povratak mrtvih se omogućava polaganjem cvijeća, hrane, svijeća na stazi koja vodi od kuće do
groba. Kombinacija pred-španjolskih rituala i katoličkih religioznih običaja kao autenitčni sustav
vjerovanja u Meksiku.
• Tekstilna umjetnost,Peru
• Tradicija tkanja potječe još od drevnih Inka, držeći živom tradiciju pred-Španjolskih kultura Anda.
Remen sa kalendarom opisuje elemente usmene tradicije zajednice i njezinu povijest.
• Indonezijski mač
• Oružje no isto tako i spiritualno objekt.
 • Smatra se da posjeduje magične moći. Najstariji mač potjeće iz 10.st. Ovi mačevi su se nosili
svakodnevno te na posebnim ceremonijama. Koristili su ih kao talismane za magiju, oružje,
indikatore društvenog statusa, simbol heroizma.
• Crteži u pijesku, južni Pacifik
• Ovaj multifunkcionalni način pisanje nije samo urođenički običaj nego ima svoju ritualnu,
kontemplativnu i komunikativnu ulogu. Ovi crteži služe da bilježe rituale i prenose ih, kao i
lokalnu povijest, pjesme te rodoslovlje, mitologiju. Oni su umjetnički izričaj, no isto tako i izvor
informacija te medij komunikacije. . Oni nisu samo crteži, već su kombinacija, spoj znanja,
pjesama i priča i to svetog i profanog značaja. Naposlijetku, simboli su lokalnog identiteta.
• Javni pripovjedači “meddahi”, Turska
• Ediciraju i zabavljaju na tržnicama, đamijama i restoranima. Prenose vrijednosti i ideje među
nepismenim stanovništvom. Pripovjedači izabiru pjesme i viceve iz popularne predaje, legendi i
epova i prilagodjavaju ih ovisno o vrsti publike. Ova vrsta umjetnosti stavlja veliki naglasak i
vrijednost na majstorstvo retorike (govorništva) i jako je cijenjena u Turskoj.
• Zaštita nematerijalne baštine dio je baštine čitavog čovječanstva. Taj proces zaštite se odvija u
kontekstu samog proces stvaranje zaštite.
• Pojava “autentične iluzije” – i dok postoji uvjerenje da se djelo predaka može očuvati i da je na
prenositeljima da ih očuva, zapravo je na budućim naraštajima da ih očuvaju.
• Pojam folklorizacija nematerijalne baštine – komodifikacija baštine, turizam ih pretvara u
ekonomske održive izvore
• Nematerijalna baština –obuhvaća život i smrt tradicija i zajednica

• ZAŠTITA GRADITELJSKOG NASLIJEĐA

• Propadanje graditelj. i umjetničkih vrijednosti

• Uzroci degradacije: dugotrajni (Pisa) i trenutni (nagle promjene).
• Dugotrajni uzroci: evolutivni (proizlaze iz same građevine).Zvonik u Pisi- popuštanje temelja
uslijed velikog opterećenja.
• Dugotrajni uzroci : klimatski, biološki, kemijski (zagađenje zraka).
• Djelovanje vlage: vlaga na zidu Leonardove freske u Milanu(fotografija prije 60godina) .
•
Trenutni uzroci: elementarne katastrofe (potresi, ratovi, poplave, itd).
Buda, Bamiyan, Afganistan
Destrukcija eksplozivom 2003.godine
• World Trade Center, NY
• WTC, NY, 2001
• Ljudski faktor kao uzročnik devastacije
• Svjesno uništavanje: vjerski ratovi, dogmatski razlozi (promjena vlade, vjere (pogansko na
kršćansko), politički razlozi (francuska revolucija, terorizam).
• Nesvjesna degradacija naslijeđa: nebriga, zapuštenost, “gentrifikacija”(povijesne jezgre)-stvaraju
se nepristupačne privatne zone, nekontrolirana nova izgradnja.
• Još u doba Rima: pljačke grčkih gramova i kipova
•
• Odnos prema baštini kroz povijest
Stari vijek:
• Egipatske piramide restaurirane već u 6.st.pr.K, Partenon.
 • “Historia natulralis”, Plinije Stariji (23.-79.)-osvrt na spomenike i njihovu zaštitu
• Rekompozicija skulptura iz 2.st. na Konstatinovom slavoluku (4.st.)
• Car Majorijan (5.st)- stroge kazne za one koji ruše spomenike
Memnonov kolosi, restauriran u doba rimskog carstva-Septimije Sever (2.st.pr.K)
• Konstantinov slavoluk u Rimu (313-315) s ugrađenim skulpturama iz II.stoljeća
• Odnos prema baštini kroz povijest
• Srednji vijek:
• Istočnogotski kralj Teodorik (5.st.)- najstariji poznati propisi o zaštiti i obnovi spomenika
• No, česta rušenja i nadograđivanja poganskih spomenika (antička baština-Panteon, Koloseum)
• Dubrovnik-statut iz 1272.godine
Restauracija zadarskog zvonika Sv.Marije u 15.st (porušen i obnovljen prema izvorniku)
•
Odnos prema baštini kroz povijest
• Renesansa i barok
• Opći stav tog doba-vrednovanje antike (prvenstveno proučavanje ali ne i zaštita)
• Renesansne mecene dopuštali (nekad i poticali)rušenje srednjovjekovne i antičke baštine; razlog
je dijelom bila i prenamjena građevine
• Papa Julije II (16.st)-rušenje starokršćanske bazilike sv.Petra kako bi se sagradila nova bazilika.
Malatestin hram, Rimini, Alberti (15.st)
• Leon Battista Alberti- arhitekt i restaurator:proučava antičke građevine i klasificira uzroke
njihove degradacije.
• Obnova srednjovjekovne crkve Sv.Franje, Rimini- tzv.Malatestin hram-respektira unutrašnjost,
dok vanjština oblaže renesansnim oblicima (po uzoru na antiku).
• Srednjovjekovna crkva Sv.Maria Novella, Firenza (Alberti)- respektira prvobitno prizemlje
• Odnos prema baštini kroz povijest
• Barok
• Protureformacija ne dozvoljava suživot stilova, antiklasična suština baroka
• Nema rušenja zatečene baštine, već njeno prekrivanje- to je pomoglo da se u kasnijim
razdobljima otkriju antički i srednjovjekovni slojevi
• Bernini u baroku dodao 2 barokna zvonika (Panteon,Rim)
• Odnos prema baštini kroz povijest
• Klasicizam-19.st.
• Kolekcionarstvo, arheološka iskopavanja, objavljivanje antičkih traktata- novi odnos prema
kulturnoj baštini
• Prve restauratorske doktrine- Winckelmannovo vrednovanje antike i renesanse
• Klasicistička isključivost vrednovanja samo antike!!!
• Forum, Rim- konzervatori vrednovali samo antički sloj
• Odnos prema baštini kroz povijest
• Klasicizam
• Prve rekompozicije arheoloških spomenika (anastiloza)- Pompeji
• Lord Elgin-19.st-skulpture sa Partenona (danas British Museum)
• Krajem 19.st-obnova Propileja i Erehteiona
• Francuska revolucija- srušena romanička bazilika u Cluny-iju, uništeni kraljevski kipovi sa pročelja
Notre Dame (Paris)
• Pompeii (kod Napulja)
• Odnos prema baštini kroz povijest
• Romantizam-2/2 19.st
• Interes zaštite proširen na srednji vijek (obnova romaničkih i gotičkih katedrala i čitavih gradova)
• Romantizam – 2 pravca: restauratorski (Francuska) i konzervatorski (Engleska)
• Predstavnik restauratorskog Viollet le Duc: teorija stilskog jedinstva!!!!
• Romantizam –osnova za razvitak historicizma i eklekticizma tog doba
• Restauratorski romantizam- Carcasonne (obnovljen Violet le Duc-u)
• Restauratorski romantizam
• Katedrala, Amalfi
• Zvonik sv.Marko, Venecija
• Konzervatorski romantizam
• Konzervatorski romantizam
• Pokret kao protest na nekontrolirane restauracije
• Glavni predstavnik: John Ruskin (UK) –uspoređuje povijesne građevine sa ljudskim životima,
svaki sloj je bitan.
• Protivnik je obnova i restauracija.
• Hrvatska u romantizmu-praksa obnova povijesnih građevina (zagrebačka katedrala u gotičkom
izvornom stilu obnovljena)
• F.Schmidt i H.Bolle-katedrala,Zagreb
• Realistički pozitivizam krajem 19.st i početkom 20.st
• Vrednovanje svih povijesnih slojeva. U to vrijeme pozitivizam u filozofiji koji se bazira na
pozitivnim činjenicama i objektivnoj analizi.
• Austrijanac Alois Riegl – osnivač moderne znanosti povijesti umjetnosti i moderne zaštite
kulturne baštine (sva razdoblja su jednako vrijedna a umjetnički izraz pojedine epohe odražava
isključivo umjetnikovo htijenje)
• U Hrvatskoj ta teorija očuvanja spomenika nazvana “biološkom zaštitom”.
• Pristupi variraju od zemlje do zemlje: UK (konzervacija), Italija (restauracija), Austrija
(konzervacija)
• Taljanska konzervatorska škola
• Arhitekti Camilo Boito i Gustavo Giovannoni- znanstveni pristup kulturnoj baštini (razgraničenje
autentičnih i obnovljenih dijelova, obilježavanje restauriranih zona, potpuna javnost rada na
kult.dobru)
• Marcellus teatar, Rim- obnovljeno po izvorniku prizemlje a zadržan završni kat stambene
namjene (ne-izvorno)
• Teatar Marcellus, Rim(restauracija 1931.godine)
• Austrijska konzervatorska škola
• Alois Riegl- klasicificirao različite kriterije zaštite i vrijednosti kulturnih dobara, stvorivši temelj za
modernu analizu umjetničkog djela.
• Uspostavio konzervatorsku službu na području Austro-Ugarske monarhije (najučinkovitija u
svijetu tog doba)
• “Moderni kult spomenika”, 1903.
• Hrvatska
• Poč.20.st-Gjuro Sabo: konzervatorska doktrina očuvanja svih povijesnih slojeva
• 1918.-Konzervatorski ured za Dalmaciju (Don F.Bulić i LJ.Karaman): zalagali se za teorijske
postavke austrijske škole.
• Velike zasluge u istraživanju klasične, starokršćanske i starohrvatske arheologije
• Aktivna integralna zaštita baštine u 2/2 20.stoljeća
• Složeni pristup povijesnoj cjelini
• Aktivna uloga svih čimbenika u rješavanju problema povijesne sredine, integralno se vrednuju
višestruke vrijednosti baštine.
• Nisu samo “probrani spomenici” već i četvrti, naselja, gradovi
• Uključivanje prostornog i urbanističkog planiranja u proces zaštite
• Evolucija u shvaćanju povijesne sredine
• Složenija organizacija i brojniji sudionici u zaštiti
• Multidisciplinarni pristup zaštiti baštine (sociolozi, ekonomisti, pravnici, itd)
• Konzervatorski odjeli (Ministarstvo kulture RH)
• UNESCO, ICCROM, ICOMOS, ICOM, IIC, Europa Nostra
• Privatni sektor (neprofitni) za zaštitu kulturne baštine, konzultantske firme.
• Rekonstrukcija –bitna za očuvanje nacionalnog identiteta
• Varšava nakon 2.svj.rata
• Nakon obnove
• Kashan, Iran
• Do danas očuvani izvorni povijesni materijali
• Tradicionalna kuća
• Suvremene metode
• Revitalizacija: kojom se kulturnom dobru daje nova funkcija ili se pak oživljava prvobitna
namjena
• Interpolacija: umetanje novih objekata u povijesnom tkivu (usklađivanje ili kontrast)-
• Ambijentalna rekonstrukcija: kojom se povijesna cjelina ili građevina obnavljaju novim oblicima
ali u skladu sa povijesnim ambijentom
• Dislokacija: kad povijesnu građevinu nije moguće sačuvati na izvornom mjestu (Abu Simbel,
Egipat)
• Anastiloza –
hram u Segesti, Sicilija, 5st. BC
• Konzervatorsko-restauratorski postupak rekompozicije arheoloških ostataka podizanjem
stupova i drugih urušenih dijelova radi naglašavanja izvornog prostora (bez većih
rekonstrukcijskih zahvata)
• Ambijentalna rekonstrukcija- Dioklecijanova palača
• Od tradicionalnog prema modernom društvu
• Zaštita baštine je trenutno prepoznata kao bitni dio odgovornosti modernog društva
• Koncept memorije je dobro poznat još u antičkom svijetu: mastabe i piramide su prenosile
memoriju faraona, perzijski grobovi- memoriju Ahamenidskih kraljeva.
• Presudna za današnju svijest o potrebi zaštite baštine je upravo moderno poimanje povijesti
( ideja povijesti kao znanstv.istraživanja ili upita u prošlost ljudskih aktivnosti a u svrhu ljudskog
vlasitog znanja).Takvo poimanje je različito od kronika (kronološko bilježenje događaja)koje su se
pisale u antičkom svijetu.
• Srednji vijek
• Nakon pada Rim.carstva pa sve do novog vijeka, Europa pronalazi novi identitet različit od
antičkog – a izražen u različitosti kultura i gradova država.
• Tijekom ovog tisućljeća stalnih promjena i rasta, antički spomenici su se koristili za nove
namjene a njihov materijal za nove konstrukcije. Klasična baština nije izumrla već je postala
referenca za građevne metode, od kasno rimskih do romaničkih i gotičkih.
• Renesansa
• Novi je humanizam u antičkim spomenicima otkrio političko značenje. K tome, antički spomenici
su bili modelom jer su umjetnici mogli učiti o umjetnosti i tehnologiji kao i latinskom jeziku.
• Početak kolekcionarstva antike u svrhu učenja kao i za potrebe društvenog statusa.
• Rafael prvi imenovan odgovornim za zaštitu antičkih spomenika u papinskoj službi.
• Utjecaj renesanse na koncept umjetnosti- promovirana ideja umj.djela za razliku od
srednjovj.tradicije obrta
• Umj.djelo u estetskoj dimenziji za razliku od srednjovj.funkcionalnog značenja
• Konflikt između vrijednosti antičkog objekta kao umj.djela i njegove vrijednosti kao nečeg što
potječe iz antike postati će temom debate o restauraciji među humanistima i umjetnicima od
16.st. pa nadalje
• Novo poimanje umjetnosti je dalo novi status umjetnicima; Rafael je postao prvi koji je
društveno prihvaćen na način da je izjednačen sa aristorkracijom po značenju
• Od 16-19.st
• Mnoge promjene koje su utemeljile moderni svijet, te zajedno s njima moderni koncepti
povijesti i kulturne baštine
• Vjera u apsolutne, božanske vrijednosti su poljuljane, a povijest se počinje shvaćati kao
kolektivno,društveno iskustvo koje priznaje da različite kulture i regije imaju vlastite stilove i
nazore. To je dovelo do kulturnog pluralizma i priznanja naroda sa različitim kulturama i
vrijednostima
• Klasični koncepti univerzalnog, “idealnog čovjeka” su postali besmisleni
• Novi koncept povijesti shvaća umj.djelo i povijesne građevine kao jedinstvene, vrijedne očuvanja
i kao izričaj određene kulture i nacionalnog identiteta.
• 18.st- definicija koncepta originala nasuprot koncepta kopije
• Romanticizam 19.st.-najviša vrijednost se pridaje umjetnikovoj senzibilnosti i emocionalnoj
“autentičnosti” kao kvalitetama koje daju validitet djela.
• Svako djelo se promatra kao izričaj umjetnikovog osobnog životnog iskustva
• Historicizam 2/2 19.st.- restauracija povijesnih građevina i pojava arheologije su utemljene na
znanstvenim metodama i znanju, objektivnoj logici, te prema tome izvan vrijednosnih sudova.
• Ovaj tip restauracije dominirao do 2/2 19.st. kad se pojavio pokret “anti-restauracije”
• Moderna konzervacija- pitanje Vrijednosti
• Glavna postavka u modernoj konzervaciji je pitanje Vrijednosti
• Konzervacija počiva na priznavanju kulturne različitosti i relativnosti pojma vrijednosti
definirajući time koncept “povijesnog spomenika” kao dijela nacionalne baštine.
• Definicija i očuvanje kulturne baštine, materijalne i nematerijalne obilježavaju otada do danas
sukobljeni sudovi oko pitanja Vrijednosti.
• Vrijednosti: nacionalne, povijesne, kulturne, društvene, ekonomske, umjetničke, simbolična,
ideološka. Ekonomska vs. kulturna vrijednosti-najčešći konflikt
• Vrijednosti nisu fiksne ni nepromijenjive, one se mijenjaju....jedan objekt može biti značajan za
neke ljude, a drugima može biti irelevantan.
• Funkcionalni i vrijednosni smjer u kulturnoj baštini: funkcionalni (da li je kult.dobro turistička
atrakcija, ima li ekonom.značenje za vlasnika?); vrijednosni smjer(značenja koji ljudi pridavaju
kult.dobru).
• I jedan i drugi smjer ovisni o subjektima koji koriste i valoriziraju ta dobra.
• Krajnji cilj zaštite baštine nije isključivo uspostavljanje povijesne istine nego i zadovoljenje
individ. I kolektivnih potreba; zaštita nije sud koji se nameće već koji je dogovoren
• Rješenje nije u stvaranju stilsko homogenog konteksta, već vizualno integriranog konteksta.
Ambijent i okolina nam trebaju biti pokazatelj promjena te ukazati koje su promjene bile
vrijedne a koje nisu, umjesto održavanja “status quo”.
• Opasnost se nalazi u selekciji , odabiru odrežene slike iz prošlosti koja se može pokazati
irelevantnom ili mitskom.
• Konflikt između vlasnika, konzervatora te šire javnosti: tko posjeduje prošlost? Koji su interesi
vlasnika? Koje su potrebe zajednice? Koja je odgovornost konzervatora/restauratora?