4.

Laboratorijska vježba: ODREĐIVANJE KOEFICIJENTA ELASTIČNOSTI

Teorijski uvod.
Realna čvrsta tijela se pod uticajem sila manje ili više deformišu, tj. mijenjaju svoju zapreminu i oblik. Pri
tome se razlikuju elastične i plastične deformacije. Deformacija je elastična, ako tijelo po prestanku djelovanja
sila poprimi prvobitni oblik. Ako po prestanku djelovanja sila tijelo ostane trajno deformisano, deformacija je
plastična. Do plastične deformacije dolazi onda, kada sila, koja deformiše tijelo pređe izvjesnu graničnu
vrijednost karakterističnu za dato tijelo.
Ako se tijelo na elastičnoj opruzi pomakne iz ravnotežnog položaja, tj. ako se opruga rastegne ili stisne,
djelovat će povratna sila (elastična sila opruge), koja će nastojati tijelo vratiti u ravnotežni položaj. Iznos te
sile je proporcionalan pomaku tijela iz ravnotežnog položaja. Dakle, ako je pomak ∆𝑙, povratna sila je:
𝐹 = 𝑘 ∙ ∆𝑙
koeficijent proporcionalnosti k je konstanta opruge (ovisi o njenim dimenzijama, obliku i materijalu od kojega
je izrađena).
Zadatak: Provjeriti Hookeov zakon na primjeru elastične deformacije istezanja tijela.
Pribor:
-Opruga, -Tegovi iste mase, -Vaga, -Mjerilo dužine sa pomičnim markerima.
U ovom zadatku treba provjeriti relaciju 𝐹 = 𝑘 ∙ ∆𝑙, tzv. Hookeov zakon: F  kl gdje je F – sila kojom
opterećujemo oprugu, l izduženje opruge i k – koeficijent elastičnosti koji zavisi od osobina date opruge. Da
bismo provjerili izraz, potrebno je imati komplet tegova jednake mase. Težina jednog tega poslužiće nam kao
etalon za mjerenje sile. Stoga kao prvo treba odrediti masu jednog tega m , a zatim prema drugom
Newtonovom zakonu G  mg, izračunati njegovu težinu G.
Radi veće tačnosti, masu jednog tega odrediti preko ukupne mase svih tegova. Pribor je potrebno sastaviti kao
na slici.
Izvođenje mjerenja

Odrediti greške mjerenja.