kratka istorija japana

Najraniji arheološki nalazi ljudskih tragova stari su oko 30.000 godina. U to vrijeme japansko
otočje je još uvijek bilo kopnenom masom povezano s Istočnom Azijom, stvarajući prsten od
Sibira do Koreje (Sahalin na sjeveru, i vjerojatno Kyushu na jugu) oko današnjeg Japanskog
mora koje je tada bilo jezero, i omogućujući migracije (selidbu) ljudi, životinja i biljaka na
japanski arhipelag iz prostora današnje Kine i Koreje. Topljenjem ledenjaka na kraju
Ledenog doba prije 15.000 godina podiglo je razinu mora i stvorilo četiri glavna japanska
otoka: Hokkaidô, Honshû, Shikokû i Kyûshû. Nedugo nakon toga, paleolitski narodi su
ustuknuli ispred neolitskih lovaca-sakupljača koji su stvarali kameno oruđe i postupno
savladali lončarstvo. Skorašnji znanstveni nalazi potvrđuju da su neki primjerci japanske
lončarije stariji od 10000. pr. Kr., što ih čini najstarijima na svijetu.[1]

Naposljetku su se ti neolitski narodi posvetili poljoprivredi i počelo je najranije poglavlje

japanske povijesti, tzv. Jomon razdoblje.

Jomonsko razdoblje

Dotaku brončano zvono iz razdoblja Yayoi, rano 3. st.

Razdoblje je dobilo ime prema ukrasima na lončariji koji su nastali tiskivanjem vrpce na
mokru glinu (japanski:縄文時代, jōmon-jidai = "vrpčasti ukrasi"). Narodi jomonske kulture su
na otoku Honshuu ustanovili uspješnu lovačko-skupljačku kulturu jer su bili zaštićeni od
invazija s azijskog kopna i imali su neiscrpne zalihe hrane. Smatra se da je jomonska
populacija preteča protojapanske i ainuske populacije. Oko 5000. pr. Kr. pojavila se
poljoprivreda s glavnim kulturama graha, dok se riža pojavila tek oko 1000. pr. Kr.[2] No,
jomonski su narodi ipak ostali više lovci i skupljači koji su živjeli u malenim zajednicama od
10 do 12 kuća, obrađivali kameno oruđe i uživali miran život u kojemu su se mogli posvetiti
bogato ukrašenoj lončariji.

U srednjem jomonskom razdoblju (2500. – 1500. pr. Kr.) posude su postale veće i svaka
obitelj je želila da ima originalno ukrašenu keramiku, te su tako nastale posude neobičnih
izvijenih organskih oblika. Tada se javljaju i prvi prikazi ljudi u keramici (tzv. figure dogu ).

Prema predaji, počeci japanske povijesti zadiru u 660. pr. Kr. kada je Jimmu Tenno utemeljio
japansku državu.

Yoshinigari Iseki toranj iz Yayoi razdoblja, Honshu

Kofun cara Nintokua, Mozu kofungun, Sakai, sredina 5. st.

Ishibutai kofun (tumul, kraljevska grobnica) u Asuki, Nara, prefektura.

Razdoblja Yayoi i Kofun (330. pr. Kr. – 552.)
Za vrijeme razdoblja Yayoia (japanski: 弥生時代, Yayoi-jidai, oko 300. pr. Kr. – 300.)
izbjeglice iz Koreje promijenili su Japan u potpuno ratarsku zemlju s glavnom kulturom riže.
Oni su donijeli i komplicirane oblike društva i uprave: nastala su veća naselja (kuće od
drveta i krovovi od slame), javila se obrada bronce (ceremonijalni predmeti i velika zvona),
napredna obrada (proizvodnja) keramike, podjela rada, društvenu organizaciju s izrazitom
hijerarhijom i centraliziranu upravu.

Japan se prvi put spominje u kineskim zapisima iz 3. stoljeća. U njima se navodi da je otočje
podijeljeno u niz malih kraljevstava, od kojih su neka odana kineskom caru, a većina ih
priznaje duhovno vodstvo carice Himiko. U sljedeća tri stoljeća carevi (vjerojatno potomci
carice Himiko) su ujedinili većinu Japana (država Yamato) pripajajući ili uništavajući ostale
vodeće obitelji, i dolazi do čak japanskog širenja u Koreji. Najduže su odolijevala plemena na
krajnjem jugo-zapadu i sjevero-istoku Japana. Naposljetku manje državice priznaju vlast
Japana, a druge postaju njegovi saveznici.

U razdoblju Kofun, japanski: 古墳時代, kofun-jidai = vrijeme velikih grobnica (300. – 552.),
ustanovile su se odlike japanske kulture koja se počinje razlikovati od kineske ikorejske.
Počinje obrada željeza (noževi), uprava se još više centralizira (nastaje carski sustav koji je i
danas snažan u Japanu) što se vidi po velikim kraljevskim grobnicama, i javlja se šintoistička
religija. Još i danas se posjećuju ista šintoistička hodočasnička mjesta (Torii), a drveni
spomenici se redovito obnavljaju, potpuno ista, posljednjih 2000 godina (npr. Hram Ise,
jugoistočno od Tokya).