Metoda maksimalne vjerovatnoće (MLM metoda)

Metoda maksimalne vjerovatnoće predstavlja jednu od najpoznatijih metoda za

određivanje kritičnih vremenskih praznina. Kritična vremenska praznina se određuje na
osnovu pretpostavke da se ista nalazi između najveće odbijene i prihvaćene vremenske
praznine. Za korištenje ove metode potrebno je pretpostaviti distribuciju vjerovatnoće.
Troutbeck je koristio Log-normalnu distribuciju, a Brilon hiper-Erlangovu. Weinert je
vršio usporedbu između rezultata dobijenih na osnovu različitih pretpostavki distribucije
vjerovatnoće, te došao do zaključka da se vrijednosti razlikuju za nekoliko hiljaditih
dijelova sekunda, pa je stoga preporučena Log-normalna distribucija. [3]
Također, potrebno je pretpostaviti da su vozači konzinstentni i homogeni, odnosno da
se pri analiziranju neće uzeti u obzir vozači čija je prihvaćena vremenska praznina
manja od maksimalne odbijene.
Parametri Log-normalne funkcije, srednja vrijednost  i varijansa ², se dobijene
maksimiziranje funkcije vjerotvatnoće. Funkcija vjerovatnoće L, data izrazom (3-1),
definisana je kao vjerovatnoća da se distribucija kritične vremenske praznine nalazi
između posmatrane distribucije najvećih odbijenih i prihvaćenih vremenskih praznina,
odnosno za n vozača:
n
L= ∑ ln [ ( Fa ( ad ) - F r ( r d ) ]
d=1 (3-1)

gdje je:
Fa(ad) – funkcija raspodjele prihvaćenih vremenskih praznina,
Fr(rd) – funkcija raspodjele najvećih odbijenih vremenskih praznina.
Bitno je napomenuti da se prema ovoj metodi, kritična vremenska praznina može
odrediti samo ukoliko je minimalna prihvaćena vremenska praznina manja od
maksilmane odbijene.