SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FILOZOFSKI FAKULTET
Odsjek za povijest
Ivana Lučića 3

VJERAN BREZAK

ADRIAN GOLDSWORTHY - ROMAN WARFARE

(prikaz knjige)

KOLEGIJ: Društvene grupe u klasičnom svijetu i antička prozopografija I

NASTAVNICA: dr. sc. Jelena Marohnić

Zagreb, 31. ožujka 2015.

1
 Adrian Keith Goldsworthy: Roman warfare, Cassell, London, 2000., 225 str.

Iz pera najpoznatijeg suvremenog britanskog povjesničara specijaliziranog za rimsku

vojsku i vojnu povijest kasne republike, Adriana Keitha Goldsworthya, niknula je knjiga
Roman warfare, odnosno, Rimsko vojevanje. Knjigu je napisao na molbu Johna Keegana,
čovjeka koji je udario temelje proučavanju vojne povijesti iz perspektive samih vojnika. Ta je
knjiga dio serijala History of warfare, čiji je glavni urednik upravo Keegan, a napisana je tek
iz četvrtog pokušaja, jer je autor, kako sam navodi, imao problema sa stavljanjem tisućljetne
rimske vojne povijesti u rad opsega 40 000 riječi.

Roman warfare izdana je u mekom i u tvrdoukoričenom izdanju, te je kronološki

podijeljena na 6 glavnih poglavlja s dodacima na kraju knjige. Na početku autor kratko
zahvaljuje svima koji su mu pomogli u izradi djela, a onda donosi popis karata i kronološki
navodi sve bitnije događaje iz rimske povijesti, od 753. godine pr. Kr., do 554. godine po Kr.,
kada je Justinijanov vojskovođa Belizar pokrenuo restauraciju nekadašnje rimske moći.

Slikovni materijal je iznimno bogat. Ilustracije, fotografije, nacrti i mape su gotovo na

svakoj stranici knjige, stoga bi njihovo nabrajanje bilo neprikladno. Dovoljno je reći da je
knjiga opremljena s 20 karata.

U uvodu autor razmatra i objašnjava što je Rimljanima predstavljao rat, te koje su

reperkusije na područjima koja su zaratila s Rimom. Potom u nekoliko redaka objašnjava
sistem patronata unutar vojske, a na kraju kao glavni cilj ove knjige navodi definiciju razvoja
ratovanja unutar konteksta evolucije vojske i države.

U prvom poglavlju, Early Rome and the conquest of Italy, autor opisuje silu
kraljevskog Rima, u kojemu je vođa klana svojom uspješnošću povećavao broj sljedbenika.
Zatim objašnjava ulogu centurijatske komicije, čija je uloga bila biranje vojnih zapovjednika.
Ističe da je Servijeva reforma vojnike podijelila na one koji sami mogu nabaviti panopliju i
one koji tvore laku pješadiju. Potpoglavlje The Republic posvećeno je opisu rimskog
falangističkog ratovanja, kojim je zaposjednut prvo Lacij, pa Etrurija, središnja Italija i
naposljetku Samnij. Goldsworthy smatra da je falanga prešla u legiju upravo u Samnitskim
ratovima, zbog teškog terena.

2
 Drugo poglavlje, The wars with Carthage and the Hellenistic kingdoms, sadrži
potpoglavlja The Roman army in the mid Republic, The army in battle, The first Punic war
and naval warfare, Land warfare against Carthage and the Hellenistic world. U tom se
poglavlju govori o rimskoj legiji manipularnog tipa, njenom nastupu na bojnom polju te
quincunx formaciji. Prema svemu sudeći, autor je kao cilj ovog poglavlja nastojao pokazati
koji su to elementi Rimljane vojno uzdignuli naspram apsolutno svih protivnika na
Sredozemlju, te objašnjava koja je doktrina za to bila presudna. Prikazuje i osnivanje rimske
mornarice u prvom ratu s Kartagom, navodeći pritom način uvježbavanja veslača, ali i
inovativnost zapovjednika koji su izvojevali konačnu pobjedu nad do tad najmoćnijom
pomorskom silom zapadnog Sredozemlja.

World conquest 202. BC - AD 14. je naziv trećeg poglavlja. Ono se sastoji od

potpoglavlja Northern Italy, Spain, The rise of the professional army, The great conquests,
The last phase of Roman expansion. U tom poglavlju autor raspravlja o problemima koji
naposljetku dovode do Marijeve vojne reforme. Ona je označena prekretnicom u rimskoj
vojnoj (ali i političkoj) povijesti jer od tada vojska postaje profesionalna, a vojnici poslušno
oruđe u rukama nekolicine ambicioznih velikaša. Istaknuo je rimsku aroganciju kao uzrok
serije izgubljenih bitaka nakon uspješnog osvajanja Kartage 146. godine pr. Kr. do pobjede
nad Cimbrima kod Vercele, 101. godine pr. Kr. Opisujući bojni nastup reformirane, sada
kohortalne legije, poglavlje završava s vrhuncem osvajačkih pohoda iz vremena Republike.
Radi se, dakako, o Cezarovoj galskoj kampanji. Nju su slijedili još poneki pohodi Oktavijana,
kasnije Augusta, a pokolj u Teutoburškoj šumi 9. godine označen je od ovog autora kao
sljeme rimske ekspanzije.

U četvrtom, najdužem, poglavlju, Controlling the world AD 14. - 193., Britanac se u

potpoglavlju The army of the principate bavio temeljitom raščlambom Augustovih vojnih
reformi i bojnog nastupa principatske vojske diljem Carstva. Objasnivši sustav pomoćnih
postrojbi, čitavo potpoglavlje, Training and tactics, posvetio je obuci rimskih pitomaca. Rome
and Parthia je potpoglavlje u kojem je prikazan bojni nastup protiv istočnih vojski, te rimska
borba protiv streličarskih naroda. Potpoglavlja Pax Romana i The frontiers opisuju razdoblje
zrelog Principata. U ovom prvom autor donosi rimsko djelovanje pri unutarnjim pobunama,
dok u potonjem čitamo o obrani granica, koje još nisu ozbiljnije ugrožene.

Posljednja dva poglavlja, Crisis and reform i Collapse in the west,recovery in the east
odnose se na kasnoantičku rimsku vojsku. Kriza i reforma je poglavlje u kojem autor piše o

3
Dioklecijanovom i Konstantinovom ustroju vojske i podjele na pogranične i mobilne trupe, te
u grubim crtama predstavlja cjelokupni sastav vojnih trupa tog doba. Ističe povratak
srednjorepublikanskom načinu ratovanja, u kojemu je ratovanje puno nižeg intenziteta, a bojni
nastup manje agresivan. Kolaps na zapadu, oporavak na istoku je najkraće poglavlje, čija je
glavna svrha pojasniti da "Zapadno carstvo nije palo, niti se istočno uspjelo održati zbog
učinka nekoliko odlučnih bitaka. Profesionalna rimska vojska u kasnoj antici bila je sposobna
pobijediti svakog suparnika kojemu se suprotstavila sve dok su joj osiguravani resursi.
Propuštanje rimske države da uspostavi kontrolu nad profesionalnom vojskom je uništila
središnju vlast."

Na kraju knjige nalaze se dodaci s objašnjenjem napretka u republikanskoj vojsci,

opisom principatske legije, tablicom veličine augzilijarnih postrojbi u principatu. Nakon tih
tablica je glosar vojničkih termina. Njega slijede biografije istaknutih rimskih vojskovođa i
političara koji se spominju u knjizi, potom popis i biografije glavnih antičkih izvora, dok su,
naposljetku, bibliografija po poglavljima i indeks imena i pojmova.

Možemo reći da je ovo, znamo li za prostorno ograničenje knjige, sasvim solidan

prikaz rimske vojne mašinerije. Laiku prije čitanja neke stvari i ne moraju biti jasne, ali
pitkost Goldsworthyeva stila može i neukima objasniti osnove rimske filozofije rata. Također,
s izdvojenim primjerima autor vjerno dočarava smrad bojnog polja.