ROMANTIZAM I REALIZAM

Romantizam je stil koji izražava snažnu provalu osjećajnosti i strastveno zanimanje umjetnika
za sve uzbudljivo i neobično.Osim putovanja u prošlost,romantičari vole i putovati u daleke
krajeve u potrazi za neobičnim pustolovinama i velikim uzbuđenjima.Budući da tih u zbilji
nema nikad dovoljno,umjetnici ih upotpunjuju u mašti.
Romantičarska slika odiše nemirom a živost na slici ističe se suprotstavljenim žarkim
bojama.Živ je i slobodan i sam potez kista,slikar romantičar na svoj osoban način iznosi svoje
viđenje svijeta.Na slikama vlada prividan nered,a likovi su slikani u naglašenim pokretima.
Poslije velikih razočaranja (društvom vladaju osrednji,a ne nadareni pojedinci) svakidašnji se
život umjetnicima učinio beznačajnim,pa se okreću od stvarnosti,prepuštaju se bijegu u
snove,u carstvo mašte i nostalgično dozivanje prošlosti ili egzotike.Ponekad umjetnici
izražavaju pesimizam,očaj,beznađe ili bježe u nastrano,užasno,tajanstveno,zlokobno.
S posustajanjem romantizma,slikari su nastojali prikazati svijet na doslovan način,što
vjernije i što objektivnije opisati stvarnost. Zaokupljenost idealizmom ustupila je mjesto
realističnom prikazu prirode,društvenih odnosa i obilježja pojedinca,društva i naroda
općenito.Cilj realizma bio je što vjernije prikazivanje oblika i ljudskih situacija,ali ne
izmaštanih,klasičnih,literarnih ili povijesnih tema,već situacija i sadržaja koji su se temeljili
na svagdanjem životu i na objektivnim događajima. Realističku viziju pokretali su dijelovi
izvan područja umjetnosti.To su znanstvena otkrića i tehnička preobrazba društva,pozitivizam
te Darwinova Teorija evolucije koji teže objasniti stvari i pojave bez udjela natprirodnih sila i
izvan svakog subjektivnog stava ili mišljenja.
Sloboda predvodi narod, Eugene Delacroixa (Delakroa) je prikaz stvarnih
događanja,ali je istodobno i simbol pobune,revolucije same,što u liku žene predvodi
građane,radnike i omladinu u borbu za slobodu,gazeći režim što im je tu slobodu
onemogućavao.Te su tri društvene grupe personificirane sa po jednim likom.Prikaz stvarnosti
slikar je upotpunio likom iz mašte-personifikacijom Slobode kao lijepe žene obnaženih
grudi,jer je nagost simbol istine (gola istina).
Francisco Goya
Genije kojeg se teško može svrstati u neki stil.Slika Treći svibnja 1808 god uspomena je na
pogubljenje građana Madrida.Kolorit je blještav,potezi kista točni a noćna svjetlost pojačava
dramatiku.Slika ima svu snagu religiozne umjetnosti,samo što mučenici umiru za slobodu a
ne za nebesko carstvo,dok su njihovi đelati stroj bezličan i neosjetljiv prema žrtvama.Ova je
slika postala užasan simbol našeg stoljeća.

1
William Turner slika obojenu paru i dim dovodeći sliku do apstraktnih površina;svojim
otapanjem oblika u svjetlosti postao je začetnikom impresionizma.Prvi je osjetio poeziju
brzine što su je nudila nova prijevozna sredstva,željeznica i parobrod,te svojim slikama
nagovijestio budućnost.
Honore Daumier -slika slabosti i poroke društva pretjerivanjem osobnih značajka(umjesto
portreta),deformira ih do karikature kako bi ih osudio i ismijao.Ismijava režim nakon 1830
god koji je pokušao ponovno uspostaviti feudalnu monarhiju,osuđivao je uvođenje cenzure i
onemogućavanje slobode tiska.
Gustave Courbet –je došao do uvjerenja da je romantičarsko isticanje osjećaja i mašte samo
bježanje od stvarnosti tog doba.Suvremeni umjetnik mora se držati svog osobnog doživljaja
("Ne mogu slikati anđele,jer nikada niti jednog nisam vidio"),on mora biti realist

IMPRESIONIZAM

Impresionizam je nastao kao rezultat dugogodišnjeg izlaženja slikara u prirodu i slikanja pod
vedrim nebom.Vrativši se na mjesto gdje je započeo sliku,slikar je ustanovio kako su svjetlost
i boje sasvim drugačije;u hladno jutro prevladava modro,u žarko podne crveno i žuto a u
predvečerje ljubičasto. Slikari su također zamijetili,kako nema ni crnih ni sivih sjena :sjene su
također u boji,samo dok na osvijetljenim dijelovima nekog krajolika,predmeta ili lika
prevladavaju tople boje,u sjeni se pojavljuju hladne.obasjan svjetlom materijalni predmet gubi
svoju određenost i postaje samo svjetlosna modulacija. Sjene se sastoje od boja i prozirnosti,a
svjetlost je boja,život i pokret-ona izaziva javljanje i mijenjanje prividnosti.
Nikad prije impresionista svjetlo nije viđeno kao komplet čistih boja,sjene nikad prije nisu
bile tako plave,crvene ili zelene,a boje tako snažno (komplementarno) usklađene ili
suprotstavljene. Impresionisti su- pretvarajući ono što vidimo kao svjetlost i sjenu u odnos
toplih i hladnih boja- uspijevali postići da cijela slika bude podjednako svjetla. Toliko su bili
zaokupljeni sastavom i promjenama rasvjete,da bi se moglo reći kako nisu slikali
krajolik,predmete ili likove nego samo igru svjetlosti na njihovoj površini. To najbolje
dokazuje tridesetak Monetovih slika iste katedrale,uvijek iz istog kuta gledanja samo u
različito doba dana i različito doba godine,a ipak je svaka slika drugačija.
Kako bi prikazali miješanje različitih boja i ujedno uhvatili trenutak svjetlosti i sjene,što se
brzo mijenja,nanosili su boju na platno brzim potezima kista,u točkicama ili manjim crticama.

2
Na njihovim slikama nema krutih oblika i tvrdih obrisa,sve kao da se otapa u svjetlosti i otapa
jedno u drugo.
Preteča impresionista bio je Edouard Manet, koji je prvi odbacio tamne sjene.
"Svijet slikarstva ima prirodne zakone koji se razlikuju od zakona poznate stvarnosti,a slikar
je na prvom mjestu dužan da bude vjeran svojim platnima,a ne spoljašnjem svijetu",smatra
Manet. Njegova slika Flautist je bez sjenka,na njoj jedva da ima modulacije,a dubine uopće
nema. Lik je trodimenzionalan jedino zbog toga što konturne linije daju realistički skraćene
oblike. Platno,dakle,nije više "prozor" kroz koji se gleda (nije 3D) već pregrada načinjena od
ravnih mrlja boje i mi treba da gledamo na sliku a ne kroz nju.
Maneta slijede,uz Moneta,brojni mladi slikari ;Pissaro,Sisley,Renoir,Degas,Signac i drugi.

POSTIMPRESIONIZAM
Postimpresionisti koriste sva saznanja impresionista koja nadograđuju i razvijaju. Tu su
ponajprije četiri slikara od kojih je svaki utemeljitelj vlastitog stila. Impresionistima su
zamjerali što su uzdizanjem svjetlosti iznad pravog sadržaja slike,slikarstvo doveli do čistog
vizualnog,odnosno do optičke interpretacije.
Vincent Van Gogh – je smatrao da impresionizam ne pruža umjetniku dovoljno slobode da
izrazi svoje osjećaje. Bojom je ispisao sve svoje strahove,sumnje,opterećenja i duboko
nezadovoljstvo vrijednostima industrijskog društva. Slikao je potezima,nalik
impresionističkom postupku,samo što potezi postaju duži i nisu ravnomjerni,nego krivuljama
sugeriraju pokret. Svaki potez kistom,pun je dinamike i emotivnog naboja te izražava vlastiti
doživljaj,uzbuđenje,unutarnju uznemirenost,duhovno očitovanje. Za njega svaka boja ima
neko emocionalno značenje.
Van Gogh je utemeljitelj ekspresionizma.
Paul Cezanne –je slikama,umjesto raspršene impresionističke slike,vratio jasnu
voluminoznost. Slijedio je svoj jasno izražen cilj,da prirodu i oblike na slikama organizira u
geometrijske oblike. Tvrdio je kako se sve oblike u prirodi može svesti na kuglu ,valjak ili
stožac. Sjenke tretira kao samostalne oblike,čvrste i jasno ograničene. Svaki njegov potez
kistom je kao građevinski kamen čvrsto uklopljen u "slikarsku arhitekturu",a boje su
smišljeno kontrolirane tako da stvaraju »akorde« toplih i hladnih tonova
Cezanne je preteča kubizma.
Paul Gaugin –smatra da je zapadna civilizacija previše raspojasana,opterećena zapadnjačkim
idejama napretka,konvencija i zakona.Stoga odlazi u Bretagnu,među tamošnje seljake,a
poslije na daleki Tahiti tražeći čistoću života i jednostavnu neposrednu vjeru. Tu je elaborirao

3
stil zasnovan na oporim oblicima izvorne primitivne (narodne) umjetnosti. Nasuprot
impresionističkoj slici,on uvodi jasne crne konture i obrise likova,a sve oblike prikazuje u
velikima glatkim plohama čistih boja. Neobične su teme njegovih slika i simbolično značenje
izraženo u naslovima poput:»Tko smo,odakle dolazimo,kamo idemo?«
Gaugin je začetnik simbolizma.
Georges Seurat –
Umjetnost mora da se zasniva na nekom sistemu,tvrdi on.Nanosi boju kao točkice jednake
veličine,a rabi isključivo šest duginih boja,točkice su jedna do druge i miješaju se tek u
gledateljevu oku,kad pogleda sliku s veće udaljenosti. U osvijetljeni dio slike umiješa više
toplih boja a u zasjenjeni hladnih,dok promatrač izdaleka "čita" tople i hladne boje kao
svjetlost i sjenu na predmetu.
Georges je začetnik poantilizma

SECESIJA (ODCJEPLJENJE)
Secesija je prvi jedinstven stil ( u razdoblju od oko 1880 god.do prvog svj.rata) i pojavljuje se
kao reakcija na industrijsku estetiku,a stavlja težište na dekorativnost.Srednja klasa modernog
društva,čiji je ekonomski status naglo rastao,sada traži umjetničku kvalitetu u industrijskim
proizvodima.Arhitekti,slikari i kipari ujedinjuju se u secesijske skupine i posvećuju se dizajnu
kućanskih predmeta,pokućstva i sl.u potrazi za »globalnom umjetnošću«. Cilj je bio
majstorskom obradom i izradom predmeta pripomoći u stvaranju novog društva u kojem će
pojedinac okružen lijepim stvarima biti sposobniji doseći više moralne razine.
Treba odustati od ponavljanja "neostilova",odbaciti akademski konzervatizam,primitivizam
industrijske proizvodnje i pronaći nove izvore inspiracije,nove oblike,nove linije,a to
umjetnicima nudi priroda svojim neizmjernim bogatstvom oblika,boja,šarenila i kombinacija.
Likovna djela su obilovala motivima iz životinjskog i biljnog svijeta,a naglašava se »snaga
linije« koja sadrži energiju osobe koja ju je načinila. Tako će ulaz u metro (Metropolitana)
izgledati svečano,oblikovan čeličnom konstrukcijom,kao da je od stabljika biljaka sa
staklenim cvjetovima i pupoljcima,kao da ulazimo u neki vrt,a ne u mračno smrdljivo
podzemlje.
Secesija je prožela jedinstvenim duhom i likovnim izrazom sve pőre života i sva područja
oblikovanja;od industrijski proizvedenih predmeta,odjeće i nakita,knjiga,izloga i plakata,

4
kazališne scenografije,do pokućstva,javnih spomenika,arhitekture,uređenja,parkova,
urbanizma itd.
U Njemačkoj ovaj stil se naziva Jugendstil (mlada umj.)u Francuskoj Art Nouveau (nova
umj.) a npr. u Italiji Liberty stil.
U Beču mladi umjetnici na čelu sa slikarom Gustavom Klimtom osnivaju udrugu likovnih
umjetnika Austrije,a arhitekt J.M.Olbrich gradi izložbenu palaču s nazivom secesija.
Karakteristična je kupola s ukrasom lovorova lišća izgrađenog od metala nad ulazom,te dva
lovorova žbuna uz glavni ulaz.
Španjolski arhitekt Antonio Gaudi jedan je od najznačajnijih graditelja ovog stila,što
dokazuju njegovi objekti;park Gűell ,kuća Batllo i dr. Uporabom stilova iz prošlosti,Gaudi se
vodi načelom da se umjetnik mora vratiti svojim korijenima kako bi bio originalan. Korijene
je pomiješao s književnim aluzijama,hirovitim elementima i mističnim vizijama,a svoj je
dizajn zasnivao na oblicima pomicanja zemljišta. Casa Milá u Barceloni doima se kao da je
klesana u živoj stijeni,nema niti jednog pravog zida ni kuta,stupovi u prizemlju su poput
slonovih nogu,a dimnjaci oblikovani kao apstraktne skulpture. Zgrada sadrži četiri od budućih
principa armiranog betona!
Gaudijev najpoznatiji objekt je Sagrada Familija,gdje se arhitekt pokazuje i kao slikar i kao
skulptor,zanesen gotikom i pod utjecajem Maurskog ornamenta,dekorativnosti. Jednakom
snagom oblikuje i volumen i naizgled nevažan detalj. Arhitekt koji nije istovremeno i slikar i
kipar nije arhitekt,nego običan graditelj.
Vizija,iskrena inspiracija,djelotvorna realizacija,kontrola mase i svakog detalja,cjelovitost
samopouzdanje uz vlastiti autorski potpis,to je gaudi. On je savjest svakog arhitekta
današnjice i budućnosti.

RAZVOJ ARMIRANIG BETONA

-Vrtlar Monier 1866 god.- radi tegle od armiranog betona
Na samom početku XX st. Javlja se novi materijal,armirani beton,koji nudi nova rješenja u
graditeljstvu i nove mogućnosti oblikovanja.Ovaj novi materijal prostorno će izrazit duh XXst
Francuskom arhitektu Augustu Perretu pripada slava da je prvi uveo armirano betonske
konstrukcije u grad (u stanogradnju).
Sva iskustva i dostignuća na polju arm. bet. konstrukcije sažeo je Le Corbusier (Pierre
Jeanneret) u svojih PET PRINCIPA ARMIRANOG BETONA . Corbusier je svoj projekt nazvao kuća
DOMINO,što se sastoji od šest nosivih stupova i vodoravnih ploča. Sa svojim konstrukcijama i
pet principa stvara novi rječnik,gramatiku i sintaksu moderne arhitekture.

5
PET PRINCIPA ARMIRANOG BETONA

1. SLOBODNO PRIZEMLJE OBJEKTA SA STUPOVIMA-vlaga,insekti,nedostatak intime i sl.čine

prizemlje podesnim samo za ulaze,spreme,garaže…
2. SLOBODAN TLOCRT

Nije više nužan jednak raspored zidova i soba kroz sve katove,skelet omogućuje
potpuno slobodno formiranje površina.
3. SLOBODNO PROČELJE

Formira se prema potrebi objekta i potrebi autora da se izrazi.

4. MAKSIMALNO OSTAKLJENJE Ni vanjski zid nije više potreban,stoga Corbusier predlaže
neprekidan slijed prozora. A.Gaudi to može izvesti u kući Mila,ali ne će,jer je
Barcelona prepuna sunčanog osvjetljenja.
5. RAVAN KROV

Umjesto beskorisnih i prljavih tavanskih krovišta,koja su i lako zapaljiva,treba graditi

ravne krovne terase pune zelenila,mjesta za sunčanje,prostora za ugodan zajednički
život stanara i igru djece. Na taj način vraća se pejzažu površina koju je u prizemlju
oduzeo tlocrtni obris građevine

REVOLUCIJA STILOVA

SLIKARSTVO PRVE POLOVICE XX ST

Umjetnost je,oduvijek,istraživala uvjete i razloge čovjekova života i nudila čovjeku zrcalo da

se bolje vidi,i da spozna svijet i sama sebe. Otpor publike prema modernoj umjetnosti jak je
kao nikad do tad,a razlog je vjerojatno taj što se lica na slikama nisu željela prepoznati, jer su
imali bolje mišljenje o sebi. U XX st.dolazi do "razlaza" između umjetnosti i publike i do
neslućeno dinamičkog slijeda različitih umjetničkih pojava i mnogih stilova. Umjesto da
umjetnik slika što sličnije i objektivnije izgled zbilje,počeo je istraživati njezin smisao i
vlastiti doživljaj svijeta te slikati sve različitije i osobnije. Dok umjetnik XX st ruje po
duhovnom i idejnom tražeći uzvišeno i nedosanjano, publika se oslanja na vizualno iskustvo
povijesnih vremena i zadovoljava porukama koje razumije,a koje su na razini akademskih
predložaka XIX st.ili pak primitivne pučke umjetnosti.
Moderna umjetnost postavlja pitanja i o odnosu stvaralačkih i rušilačkih komponenata u
čovjeku i svih negativnih pojava u suvremenom društvu,te pitanja budućeg razvoja
čovječanstva.Kritička je slika stvarnosti uznemiravala publiku naviknutu da ih umjetnost

6
svojom ljepotom smiruje i tihim skladom uspavljuje,a ne budi. Stoga je jednostavnije
umjetnika proglasiti neodgovornim,nezrelim ili ludim nego sebi priznati da zaostajemo u
poimanju suvremenosti. Mnoge likovne skupine XX st. Ispitivale su nove ideje slikovnog
jezika,osobito uporabu apstrakcije,i istraživale su izražajne mogućnosti materijala i tehnika
koji se prethodno u umjetnosti nisu rabili. Želja im je bila potaknuti ljude da napuste
konvencionalan način gledanja na stvari i da prihvate nove poglede na svijet koji se
neprestano mijenja. Nove znanstvene misli, kao što su Einsteinova teorija relativnosti (nove
predođbe o odnosu tvari,prostora,vremena) u kombinaciji sa socijalnim nemirima,doveli su do
sve većeg pomanjkanja konsenzusa,a međunarodni nesporazumi uskoro će eksplodirati u
oružanim sukobima. Znanost je uznapredovala na svim razinama (cijepanje atoma,let u
svemir,otkrivanje genetskog koda i dr.) daljine su izumom automobila i zrakoplova osjetno
smanjene.Telefon,rotacijski tisak, i TV učinili su svaki kutak Zemljine kugle lako dostupnim i
potpuno umreženim,medicina je produljila čovjeku život (Landsteiner-krvne grupe,Röntgen-
X zrake),a industrija je omogućila udobnost stanovanja i opskrbljenost proizvodima kao nikad
prije. Ovo je doba u kojem čovjek može u trenu sve ostvariti,ali u trenu i lako uništiti-znanja
je više nego ikada i čovjek je zagospodario mnogim stvarima,ali je najmanje gospodar
samomu sebi. Što je napredak veći to je čovjek izloženiji rizicima,razlikama i
opasnostima,čovjek nikad nije bio manji,uznemireniji,zastrašeniji (što je najbolje
okarakterizirali slika "Krik" ,Edvarda Munka).Dvadeseto stoljeće ne samo da je doba
strašnih političkih i vojnih ratova s pogubnim posljedicama za stotine milijuna ljudi,nego i
doba gramzivog bogaćenja bogatih,ekstremnog siromašenja siromašnih,rata protiv prirode.
Život se mijenja kao nikad prije,što će imati velikog odraza u svijetu umjetnosti. Ovako
složeno doba jedan stil ne će moći izraziti pa ih se javlja velik broj i tek zbrajanjem svih
stilova dobijemo cjelovitu sliku razdoblja.
FOVIZAM i EKSPRESIONIZAM
Najkraće se može opisati kao vatromet živih boja.Skupina mladih umjetnika (Van Dongen
H.Matisse,M. Vlaminick i dr.) imaju potrebu izraziti nadu i vjeru u bolju i sretniju
budućnost,radost i optimizam na početku stoljeća.Koristeći se kolorističkom perspektivom i
čistim bojama iz tube,a također i impresionističkim saznanjima,oni su samo pojačali snagu i
izražajnost boja.Oblike na slikama izobličuju iz dekorativnih razloga,ne iz oblikovnog
neznanja, već svjesno.
Njemačke skupine Die Brücke (most) i Der Blaue Reiter (plavi jahač),koriste jednako
snažne boje,samo s više crne i uz još slobodnije oblike,jer svijet vide tragičnije (vrtoglavi
nemiri pred I svj.rat). Oni traže problematiku suvremenog života,nastoje narušiti

7
ravnotežu,pokušavaju srušiti stari poredak da bi mogli izgraditi novi. Od secesije su naučili da
je linija snažno samostalno izražajno sredstvo,uz čiju pomoć mogu prikazati subjektivnost
emocija i karakter vlastite osobnosti. Oslobađanjem emocija i instinkta,deformiranim
oblicima,ekspresivnim linijama,bojama oslobođenim opisnosti,stvorili su efekte napetosti na
svojim slikama grafikama i sl.
KUBIZAM (Pablo Picasso,G Braque)
Kao što se u laboratoriju rastvara i analizira materiju do najsitnijih čestica,tako su u
analitičkom kubizmu rastvarali i analizirali oblike.Volumen predmeta analiziraju
plošno,odnosno rasprostiru ga u ravnini slike (kao rastavljena kartonska kocka).Nisu slikali
predmete kako ih vide,nego kako ih promišljaju.Obilaze predmet s više točaka,ono što vide
nadopunjuju onim što znaju o predmetu,a znanje nadopunjuju iskustvom.Oni lome
predmet,uništavaju mu iluziju tjelesnosti a različiti pogledi u različito vrijeme prikazani su
istodobno(time je uvedena četvrta dimenzija na slici-vrijeme).
Kubisti ne vladaju emocijama već sviješću i razumom i izražavaju nepovjerenje prema
osjetilnoj spoznaji.Takva je spoznaja optička varka a time i nestvarnost,predstavljanje lažnih
činjenica.
APSTRAKTNO SLIKARSTVO
Apstraktna umj. Nije stilski jedinstvena,ona je izraz mnogobrojnih različitih
istraživanja;oblika,volumena i prostora,vremena,organizacije,predmetnosti,motorike,prostora
u sintezi s vremenom,prostornog kontinuiteta i diskontinuiteta,te prostora kao aktivnog polja.
Suvremenim mikroskopima znanstvenici su otkrili do tada neviđene oblike i boje u tvarima
žive i nežive prirode.Mikroskopske slike ne nalikuju ničemu stvarnom,one se doimaju
apstraktnima,kao i apstraktne umj. slike.Slika svijeta u djelima apstraktnog slikarstva potpuno
odgovara i novim vizurama što ih je omogućio let avionom.Pogled odozgo,kao i suvremeno
slikarstvo,ne nudi perspektivnu i prostornu,nego plošnu sliku svijeta. Avionske fotografije
uvelike nalikuju slikama organičke apstrakcije (rijeke,jezera,brda,otoci itd)ili geometrijske
apstrakcije (obrađena polja,naselja i sl).
Ovo slikarstvo je izrazilo i osjećaj bestežinskog stanja,na slici više ne postoji gore i dolje,kao
što to ne postoji ni van zemljine atmosfere,u svemiru.
Vrijeme je sazrelo za slikarstvo znakova i simbola usred svijeta što je svakim danom postajao
sve nepregledniji te se mogao izraziti još samo pomoću formula.Motiv je sve više samo
povod, on prestaje biti temom slike,čija se sredstva:boja,oblik,ploha,sve više
osamostaljuju.Oblici dobivaju psihološko značenje:linija da li je debela ili tanka,okomita ili
dijagonalna,trokut kamo je okrenut,boje u kojim su kombinacijama itd.

8
Slikarstvo,dakle,postaje pismom koje treba znati čitati. Ova umjetnost odražava nova znanja
svog vremena: teorije boja,teorije svjetlosti,kozmologije,morfologije,kvantne mehanike,te
istraživanje povezanosti slikarstva i glazbe,boje i zvuka itd.
Osnivač organičke apstrakcije je Vasilij Kandinski a geometrijske Kazimir Maljević koji se
zauzima za prevlast čistog osjećaja u umjetnosti.Očaran ljepotom matematičkih oblika nastoji
dosegnuti savršen sklad oblika i boja nepredmetnim slikama,kompozicijama crta i osnovnih
geometrijskih likova(kvadrata,kružnice i trokuta).Njegovo slikarstvo ima tendenciju prema
području nepredmetne savršenosti u kojoj se poništavaju razlike između čovjeka i prirode te
duha i materije.
ORFIZAM (Robert i Sonya Dalaunay)
Kada je slikar počeo slobodno komponirati boje na slici,ne oponašajući nikakve oblike u
prirodi,dopustio si je jednaku slobodu kakvu je odavno imao skladatelj koji je zapisao tonove
kakvih u prirodi nema (boje stvaraju ritam).
REJONIZAM
Utemeljen je na spoznaji da se svjetlost širi zrakasto i držao se načela da slikarstvo treba prije
svega dočarati te zrake svjetlosti.
FUTURIZAM
Izražavao je oduševljenje mladih naraštaja mogućnostima razvoja tehnologije,odnosno
strojeva,osvajanjem prostora i vremena,brzinom kretanja,kao i filma.Vjerovali su kako će
tehnički napredak utjecati i na brži napredak društvenih odnosa i opći boljitak.Nerijetko
ekscentričnim ponašanjem i nasilnim akcijama žele izazvati reakciju kojom bi se mijenjali
konvencionalni i uštogljeni odnosi u društvu.Podržavali su imperijalizam prije
Musolinija,slavili su rat kao plemenit(slavimo rat,jedini način pročišćenja svijeta),tražili
uništenje knjižnica,muzeja,sveučilišta(Marineti),što talijanima stvara pritisak.Govorili su
kako ih bol čovjekov ne zanima više od boli jedne električne svjetiljke ili da je jedan trkaći
automobil ljepši od Nike sa Samotrake.
Motiv na slikama prikazuju iz više točaka gledanja,ali ne u stanju mirovanja kao kubisti već u
pokretu.Na nepokretnoj slici,pokret i brzinu kretanja rješavali su istodobnim prikazom
nekoliko faza pokreta ili zamućivanjem oblika,što je od njih preuzeo i suvremeni strip.
DADAIZAM-anti umj(M.Duchamp-uvođenje redy.made predmeta)
Mnogi dadaisti nisu zagovarali nihilizam,već ga samo bilježili u svojim djelima, a neki se
samo igraju sklapajući oblike i boje,zaigrano dječji.Dadaisti su upozoravali društvenu
zajednicu na ozbiljno i tragično razaranje neviđenih razmjera (I svj rat) svih dobara što ih je
čovjek mukotrpno stoljećima stvarao i na besmisleno ubijanje milijuna ljudi (što je daleko

9
nadmašilo i najcrnji pesimizam).Organizatori i provoditelji ratnih grozota ponašali su se kao
da rade nešto povijesno važno i ozbiljno.Umjetnici nisu radili ništa drugo;doslovce su
prenijeli metodu besmisli iz života u umjetnost.Bacali bi u šešir papiriće s ispisanim
riječima,pa ih nasumce izvlačili i lijepili na ploču,te bi takav niz riječi nazivali
pjesmom.Slikali bi naizgled ozbiljne tehničke nacrte za strojeve,ali oni ne bi mogli
funkcionirati ili bi u praksi bili posve beskorisni, besmisleni.
Dadaisti su bili usmjereni protiv svih oblika poznatog povijesnog svijeta,pa tako i protiv
umjetnosti,negiraju postojeće vrijednosti. Izlaganjem različitih predmeta,provokativnih
natpisa ili dovođenjem stvari u neočekivan odnos(Duchamp,pisoar-vodoskok)bili su akt
pobune,negacije,uništavanja,čime su omogućili oslobođenje područja i odnosa na kojima će
izrasti nova umjetnost xx st.
NEOPLASTICIZAM i De Stil (Piet Mondrijan)
Tendencija ovog stila je ponovno udružiti slikare, kipare,arhitekte i dizajnere koji će svojim
djelovanjem stvoriti ljepše i skladnije okružje za čovjekov život. U oblikovanju se umjetnici
oslanjaju na razum,na geometriju i matematiku,težili su krajnjoj jasnoći, jednostavnosti,
razboritosti,služeći se isključivo ravnim crtama i pravokutnim plohama s trima temeljnim
bojama (C.Ž.P).Ponudili su konstrukciju rješenja za izgradnju poslijeratnog svijeta u obliku
apstraktne slike,koju možemo shvatiti kao pripremnu studiju arhitektonskog projekta,ili je
primijeniti u modernom dizajnu.Kada oprostorimo npr.jednu apstraktnu sliku Pieta
Mondrijana dobijemo skladnu i funkcionalnu arhitekturu (Rietveld,kuća Schröder)ili ugodan
i funkcionalan uporabni predmet (stolica,G Rietveld).

SKULPTURA prve pol. XX st.

Gotovo svi stilovi i pokreti pojavljuju se i u skulpturi-usporedo-često je čak riječ o istim
autorima,slikarima.Uz tradicionalne materijale,kipari koriste i brojne suvremene
(žica,karton,staklo,željezo,čak i gotove industrijske proizvode),te ih oblikuju u do tada
neviđene oblike.Uvode se nove tehnike,traže se nove forme strukture,proporcije,izražajna
snaga,proučava se nove teorije novim medijima;svjetlo,pokret,,zvuk,elektricitet itd.
U skulpturi jednaku vrijednost imaju šupljine kao i volumen,a vremenom su sve više okolni
prostor i površina skulpture bez granica,stapaju se.Figuru se oslobađa tradicionalnih
konvencija,razbija se njena organska sjedinjenost,anatomija se pretvara u autonomiju.
Zapadnoeuropska umj.je prepoznala novu snagu u tzv.primitivnoj umjetnosti npr. Afričkoj,
Indonezijskoj,Južnoameričkoj i sl.koja tada dolazi do Europe,radi čega su skulpture sve
mističnije,tajnovitije.Pod utjecajem vaneuropske umjetnosti,oblici su izduženiji, glatko

10
zaobljeni,koristi se grafičko urezivanje,što u kombinaciji s proučavanjem interakcije
volumena i prostora,ekspresivnog i lirskog,dinamičnog i statičkog,konkavnog konveksnog,
otvara nove mogućnosti i skulpturalne izričaje.
Među najznačajnijim kiparima prve pol.xx st. je Constantin Brancusi.Svaka njegova
skulptura ima drugi program,novu zadaću i novo rješenje,otjelovljuje jedan nov pristup i
dotad neviđenu slobodu od tradicije.Njegova skulptura RIBA ostavlja dojam bestežinskog
lebdjenja ribe u vodi (riba općenito kao pojam a ne neka određena).Pošto je oblikovao ribu
kao nitko prije njega,sebi je postavio zadatak riješiti skulpturu PTICE U LETU. To je njegova
prva posve apstraktna skulptura (i prva apstraktna skulptura općenito)-pa ipak veoma
konkretno ispunjava zadaću i prenosi sadržaj. To vitko,višestruko izvijeno,vreteno od blistavo
polirane kovine sadrži sve:aerodinamičan obris izdužena ptičjeg tijela u letu i bljesak što ga
doživimo kad nam nešto proleti ispred očiju (ili prolijeće ispred Sunca). Ptica simbolizira
visoku tehnologiju obrade kovine u industrijskoj epohi xx stoljeća i bavi se pojmom brzine što
je toliko zaokupio suvremenu znanost i umjetnost.
BAUHAUS
Jedan od ključnih problema industrijske epohe bio je kako osigurati da predmet,iako je
proizveden strojem i u mnoštvu jednakih primjeraka,bude skladan i funkcionalan. Dok De Stil
spaja geometrijsku apstrakciju u slikarstvu sa strogo geometrijski oblikovanim prostorima i
volumenima arhitekture i dizajna,druga skupina europskih umjetnika razvila je program
ponovnog povezivanja svih likovnih umjetnosti i dizajna,ali na temelju najnovijih likovnih
istraživanja i domašaja.Željeli su postići sintezu umjetnosti,obrta i industrije koja bi
zadovoljila potrebe društva i stvorila masovnu proizvodnju visoke estetske vrijednosti.
Obavljali su istraživanja i neumorno pokušavali predmete učiniti prikladnijim i ljepšim-od
ormara do kišobrana,od kazališnih kostima do knjiga,od šalica za kavu,čaj do čaša za
vodu,žlica,noževa,svjetiljki-teško možemo zamislit predmet svakidašnje uporabe,a da nije bio
ispitivan u Bauhausu. Program je bio da se otkriju i odgoje osnove kreativnosti,da se
humaniziraju funkcije,racionaliziraju novi oblici i da se tako izvrši neophodna ručna priprema
za industrijsko oblikovanje.Prema shvaćanju Bauhausa kvalitetno oblikovani uporabni
predmet ne nastaje nadodavanjem ukrasa koji bi skrivali ili popravljali ružne i bezoblične
dijelove (kao što se to često radilo u prošlosti-a prisutno je i danas). Kako bi najkraćim
izrazom upozorili da svojim istraživanjem i djelovanjem žele obuhvatiti čovjeka,njegov
dom,te sve u njemu i oko njega,umjetnici su nazvali svoju skupinu,a potom i specijaliziranu
školu za istodobno bavljenje svim vrstama oblikovanja,Bauhaus (kućogradnja).

11
Spajanjem dviju starih akademija (likovne i primijenjene umj.) Walter Gropius osnovao je
Bauhaus 1919 god.u Weimaru. S vrhunskim umjetnicima vodio je dva tečaja:upoznavanje
materijala i tehnike njihove obrade (ručne i strojne),a na drugom se je učilo crtanje,
projektiranje,teoriju oblika,teoriju boja i vida te psihologiju forme.
Godine 1925 škola je preseljena u grad Dessau gdje je prema projektu W.Gropiusa dovršena
zgrada Bauhausa,koja je i sama prijelomno djelo moderne arhitekture u kojem je
najdosljednije provedeno načelo da "oblik slijedi namjenu" (svaka prostorija prilagođena je
namjeni).
Dolaskom Hitlera na vlast nestaje Bauhaus ali je taj događaj ujedno i povećao međunarodni
utjecaj Bauhausa jer su majstori iz te škole sve njihove ideje prenijeli po cijelome svijetu,
osobito u SAD (gdje je osnovan Novi Bauhaus 1937 god).Individualnost i slobodu što ju
zastupa umjetnost uvijek se terorističkima i totalitarnim režimima čine najopasnijim
neprijateljima.
UMJETNOST IZMEĐU DVA RATA
NADREALIZAM (PARIZ 1924 god manifest- Andre Breton)
Kao svoje prethodnike vide Boscha,Fusslija,Goyu,Chagalla,Brancusija kao i većinu slikara
manirizma.Od metafizičkog slikarstva i dadaizma preuzeli su sve zakone i ustaljene
običaje,ali umjesto borbi s društvom,okreću se od stvarnosti i usmjeravaju svoje napore
istraživanju čovjekove unutrašnjosti,ljudskog duha za koji su smatrali da je potisnut i ugušen
društvenim potiscima. Isticali su važnost podsvijesti, priviđenja,sna,opijenosti koji su jednako
stvarni kao i svjesno životno iskustvo. Slijedili su teoriju Sigmunda Freuda (osnivača
psihoanalize) prema kojoj čovjek ima dvije naravi,jednu svjesnu i budnu,drugu podsvjesnu i
potisnutu odgojem i zakonima zajednice ali se oslobađa i izražava u snu. Budući da se
najčešće radi o tajanstvenim i zatomljenim požudama,ne čudi da se povezuju sa seksualnim i
patološkim željama.Nadrealisti su nastojali što dublje prodrijeti u ponore ljudske podsvijesti
jer je ona često uzrok nekih neobjašnjivih pojava u našoj svijesti i ponašanju: strah, mržnja,
nemoć,bijes i sl. Kako kaže Max Ernst "Ograničavanje umjetničkog djelovanja na svijet
svjesne spoznaje jest nepodnošljiva redukcija bitka".
Nadrealist isključuje kočnicu kontrole razuma i "automatski"prikazuje ono što mu tog
trenutka diktira njegovo nadahnuće- ne podliježe nikakvom moralu,ne potiskuje svoje želje i
nagone (čisti nagonski automatizam). U prvi plan izbijaju zabranjene,cenzurirane tajne i tabui
u kojima se uzbuđenje spaja s nasiljem boli i gađenjem.Svoje pravo na opstanak imaju i
ružnoća,okrutnost,nagoni,paradoksi,groteskna komika,kao i ljubav,ljepota,plemenitost.

12
Među najpoznatijim slikarima je S.Dali,za čije slike možemo reći da su fotografije sna slikane
realistično.On je poštivao pravila slikanja starih majstora,koristi detaljistički naturalizam kako
bi prikazao grozote i protuprirodne pojave.
Postoji i blaži tip nadrealizma koji zastupa slikar Rene Magritte. Na njegovim se slikama
nespojive bezazlene stvari i pojave stapaju krajnjom jasnoćom i oštrinom; vidimo primjerice
razbijen prozor,ali na krhotinama stakla što su pale na pod još su dijelovi krajolika što ih se
moglo vidjeti kroz prozor.
Postoji i posve optimističan,rekli bismo humoristički nadrealizam u kojem su likovi iz
mašte,prikazani na smiješan način,pa je i sadržaj blago ironičan-npr.slike od J.Miró

UMJETNOST U SLUŽBI POLITIČKE PROPAGANDE

Uz mnoge kvalitetne umjetnike xx st. postoje i oni koji su plaćenici različitih režima kojima je
redovito isti cilj-propagandni učinak na mase u korist neke političke ideologije (Francova
Španjolska,Musolinijeva Italija,Hitler,Staljin…).U godinama između dva rata država je u
mnogim europskim zemljama postupno preuzela nadzor nad umjetnošću.Čak su i neke
demokratske vlade usvojile "zaštitnički" i nadzornički odnos spram umjetnika. Umjetnost je
neizbježno postala banalna,retorička vježba kojom se slavio politički sustav. Cilj je bio
određenu političku poruku uspješno prenijeti što široj publici tako da ta poruka bude lako
dostupna i uvjerljiva. Hitler je u novosagrađenom prostoru (Dom njemačke umjetnosti)
otvorio Veliku izložbu njemačke umjetnosti,a u zgradi ministarstva »prosvjete i
propagande«izložbu Izopačene umjetnosti na kojoj se ismijavalo suvremenu umjetnost,u
prvom redu autore Židove.Kako bi se pokazalo koliko ta umj.može biti štetna za "zdravu"
njemačku omladinu,bila je »zabranjena za mladež«! Državna i partijska umj. Morala je
prikazivati zdrava tijela mladih ljudi,snažnih i vedrih u osunčanoj prirodi ili velikim uređenim
prostorima. U Sovjetskom savezu su prikazivane žene u seljačkim zadrugama,muškarci u
tvornici ili oficiri s hrpom ordena,dok je okoliš bio uvijek osunčan i lakiran,idiličan.U lažnoj
veselosti i uljepšavanju u primitivnom kiču ozarenih lica,nije bilo ni najmanje sjenke
masovnih progona svih slojeva društva,brojnih likvidacija,pretrpanih zatvora i sibirskih logora

SLIKARSTVO u drugoj polovici XX st.

U drugoj polovici xx st.dolazi do globalizacije umjetnosti;TV,velik broj filmova o
umjetnicima i umjetnosti te mnogobrojne monografije,knjige,katalozi itd.čine je globalnom.
Velike izložbe,pravi "svjetski spektakli",koje posjećuju tisuće (pa i milioni) turista iz cijelog
svijeta,potaknule su gradnju velikih muzeja i galerija.Te građevine su često i same po sebi

13
inovacija i atrakcija arhitektonskog oblikovanja.Sve bogatije američko društvo privlači u SAD
velik broj najuglednijih umjetnika svih profila što će se odraziti ne samo na likovnu
produkciju u SAD-u nego i na odnose na svjetskoj likovnoj sceni općenito.Sve ovo potaknut
će likovno tržište,a trgovina umjetninama postat će izrazito profitabilan posao.
Velik napredak znanosti koji je obilježio drugu polovicu xx st. omogućio je da umjetnost
poprimi dotad nezamislive dimenzije. Uvođenje novih medija,uključujući elektronsku i
videoumjetnosti, potpomognutu sve većom svestranošću kompjutorske tehnologije,dovelo je
do novih metoda umjetničkog stvaranja i olakšalo pojavljivanje anonimnih umjetnika.
U posljednjim se desetljećima umjetnost,tehnologija i proizvodne metode sve više isprepliću,
omogućujući tako umjetnicima da se izraze na daleko brojnije načine.
Moda,glazba,dizajn,kazalište;granice nisu više kruto određene i svaki oblik umjetničkog
izražavanja može se primijeniti na brojna područja (slika postaje odjevni predmet,skulptura
arhitektonski projekt,ili ljudsko tijelo umjetnički izložak).
Već postojeći stilovi s početka xx stoljeća,i dalje traju,pronalaze sljedbenike širom
svijeta.Jedan od takvih je figurativno slikarstvo koje i dalje živi u bezbroj autorskih inačica,od
krajnje redukcije oblika do savršene točnosti hiperrealizma,ali je ipak apstrakcija stil prema
kojem će xx st. najlakše biti prepoznato u budućnosti.
OP-ART (optical art)
Razrada nekih istraživanja geometrijske apstrakcije u području optičke iluzije,nakon
rata,stvara ovaj novi stil.Glavni promicatelj u Europi bio je V.Vasarely koji na taj način slika
već tridesetih godina. Njegov je HARLEKIN (1935god) spoj umjetničke intuicije i
geometrijskog računanja.Na svojim slikama bavi se optičkim igrama geometrijskih
oblika,uključivši složenu igru boja i promjene tonova,u funkciji optičkih iluzija i varkâ.
Op-art promatraču uskraćuje čvrsto mjesto pogledu,prisiljava ga na nov način gledanja.Zbog
tromosti ljudskog oka,uzajamnom igrom geometrijski oblikovanih struktura često dolazi do
privida kretanja na op-art slikama.Provociranje i iritiranje osjetila vida i prisiljavanje na
istovremena sasvim oprečna opažanja,čitav promatračev svijet dovodi u pitanje.
INFORMEL (enformel)
"Umjetnost nije namijenjena očima nego duhu" Jean Dubuffet
Predstavnici ovog stila nastoje postići raspad oblika,dosegnuti bezobličnost i dočarati sliku
svijeta u raspadu.Uz uobičajene boje,slikari rabe i miješaju na slici pijesak,smole,gips,krpice i
sl.želeći izazvati što dramatičniji dojam razaranja.Umjesto ljepote cilj je ružnoća. Vjerojatno
potaknuti onim ratnim grozotama što su izašle na vidjelo tek nakon rata-koncentracioni logori.
TAŠIZAM (tache –mrlja)

14
Nastoji isključiti bilo kakav oblik sa slike i svesti je na mrlje i mrljice različitih boja
nabacanih posve automatski,spontano,bez ikakve kompozicije i reda.Kako bi se izbjeglo bilo
kakvu mogućnost da ruka "povede"slikara za nekim oblikom,uvodi se tehniku prskanja boje
po slici,kao što to čini američki slikar Jackson Pollock.Dakle,volja slikara ne može odrediti
točan oblik slike,on se "otuđio" od slike i ne može upravljati njezinom sudbinom.Mlaz boje
leti kroz zrak i slučajno će negdje pasti.Zakonom slučaja slikari pokušavaju poručiti u kakvu
svijetu živimo i izražavaju neurotičnost koju donosi nova civilizacija.Izumljeno je sredstvo
koje može uništiti cijeli svijet-atomska bomba,koja je u rukama "velikih državnika",a znamo
iz povijesti da su na čelu država ponekad luđaci i da opstanak čovječanstva ovisi o mentalnom
sklopu nekog pojedinca ili skupine.Čovjek je spoznao kako najbanalnija slučajnost može
odlučiti o tome hoće li život na zemlji potrajati ili prestati (poznat je slučaj kada je jato gusaka
umalo izazvalo svjetsku katastrofu).
Tašističku sliku možemo zamisliti i kao svijet nakon eksplozije atomske bombe;sve bi se
rasulo u najsitnije čestice molekula i atoma,vratilo u kaos,bez ikakva reda i poretka.
POP-ART (popularna pučka umjetnost)
Nasuprot sve većem udaljavanju umjetnosti od publike,javnosti,"rođen"je pokret vračanja
tvarnome ili opipljivom.Točnije slikari pop-arta počeli su na razinu umjetnosti uzdizati oblike
iz svakodnevnog života,stvari kojima je suvremeni čovjek okružen.Teme su iz svakodnevnog
života koji nam je svima poznat,ali ga upravo zato jedva primjećujemo. Od stripa i reklamnih
oglasa,naljepnica na konzervama sa hranom ili bocama,likove u ilustriranim časopisima,do
masovno proizvedenih predmeta svakidašnje uporabe-sve je postalo temom umjetničke slike
(uglavnom simboli masovna potrošačkog i postindustrijskog doba).Često na slikama koriste
ženu kao hladni reklamni seksualni objekt koji povećava prodaju određenog proizvoda(kako
to čini i reklamna industrija).Pop-art se javio kao razumska reakcija na društvo pretvoreno u
golemi supermarket, te u široki skup ovisnika o filmu i drugim potrošnim masmedijskim
kulturnim produktima.
R.Raushenberg jednu sličicu stripa izdvaja i povećava na dimenziju zidne slike.Sličica je
dobila novo značenje i svojom nas uvjerljivošću podučila da prestanemo prelistavati i "gutati"
sve što nam nudi tisak,da treba usporiti ili pomno pogledati kako bismo se suočili s vizualnom
zbiljom u kojoj živimo."Mislim da je slika stvarnija ako se sastoji od dijelova
stvarnosti"R.raushenberg.
Izlaganjem reprodukcija svakodnevnih predmeta,umjetnici poručuju da živimo u civilizaciji u
kojoj se različite materijale iz čovjekove kulturne prošlosti-staklo,drvo,porculan,kristal-
zamjenjuje isključivo i jedino (lažnim)proizvodom s industrijske pokretne vrpce.

15
Najvažniji predstavnici su:R.Hamilton,J.Johns. C.Oldenburg, R. Lichtenstein, Andy Warhol
KONCEPTUALNA UMJ
Prebacuje pozornost s umjetničkog djela na samu zamisao.Konceptualna umj.postavlja pitanja
"što je to umjetnost"? Umjetnik predlaže što bi sve moglo biti umjetničko djelo,a pritom je
sama ideja,tj.koncept,zamisao,najvažniji dio samog rada.Dakle,ne bavi se oblikovanjem i
materijalima,već idejama i značenjima.Predmet svakodnevne uporabe,izvađen iz okoliša u
kojem u zbilji jest i otrgnut od svoje namjene,a prebačen u prostor galerije kao izložak,postaje
predmet promišljanja.time se negira izvornost i neponovljivost umjetničkog djela,pa i sama
potreba za umjetnikovom rukom:on ne stvara,nego odabire,važan je umjetnikov čin i gesta,a
ne rad.Čest tip konceptualnog rada je intervencija,pri čemu se neki predmet (tekst,fotografija)
stavlja u neuobičajene okolnosti i time prebacuje pozornost s predmeta na taj novi odnos.
Ponekad se koristi dokumentacija rada ili se umjetnik koristi riječima,gdje se koncept,
prijedlog ili istraživanje postavlja u jezičnom obliku.
LAND-ART
Riječ je o umjetnosti u prirodnom ambijentu,likovnoj intervenciji u slobodnoj prirodi,koja taj
ambijent posvaja i čini predmetom umjetničkog oblikovanja. Umjetnik npr gradi spiralu od
zemlje u jezeru ili podiže konstrukcije u prirodi od umjetnih materijala,kojima ostavlja
svojevrstan trag ili znak,poput platna razapetog na kolcima u kilometrima dugu ogradu,koja
ništa ne ograđuje. Bitno je da te improvizirane gradnje nemaju nikakvu svrhu i nisu
nametljive ni nasilne. Time su poput igre ili poezije,u suprotnosti s današnjom gradnjom kada
su građevine često nametljive,glomazne,narušavaju krajolik svojim neskladom,a tu su i cijela
brda smetlišta,otpada.
HAPPENING
Svrha mu je dokidanje granica između umjetnosti i svakodnevna života,odnosno između
umjetnika i publike;u prostornom vremenskom događaju s umjetnikom sudjeluje i publika.
U svojem toku obično je neponovljiv,jednokratan čin,a naglasak mu je na vizualnoj
komponenti i osjetu dodira.Uključivanjem publike u izvedbu nastoji se izazvati promjena u
navikama promatrača i razmišljanja-mišljenja uključenih sudionika.Happening je izvršio
snažan utjecaj na kazalište i suvremeni ples,nudeći alternativu tradicionalnim oblicima glume
i koreografije.
PERFORMARNS
Obično se izvodi individualno pred publikom,koja čin gleda izravno,ali i njemu fizički ne
sudjeluje,ili se pak događaj umjetničkog čina,snimljen na videovrpcu,prikazuje publici na TV
monitoru.Dokumenti o performansu su videosnimke,fotografski zapisi,te njihov scenarij.

16
Duhovna ideja koja uvjetuje performans i vodi umjetnika životna je aktivnost usmjerena
prema promjeni svijeta i prema sučeljenju s duhovnom krizom suvremenog doba. Jedan od
oblika performansa je i body art, koji uključuje uporabu vlastitog ili tijela neke druge osobe
kao materijala za umjetničko stvaranje.
FLUXUS
To je interdisciplinarni čin koji uključuje glazbu,ples,poeziju i assenblage-on je splet različitih
umjetničkih oblika izražavanja sličan happeningu.Sudionici manifestacije proizvode sve
željene oblike komunikacije,uključujući i razbijanje rekvizita ako ih tijek događaja ponese.
HIPERREALIZAM (fotorealizam)
Slikare ne zanima preslikavanje stvarnosti s fotografije,već njezine nadstvarnosti.Zato se ne
insistira na reprodukciji predmeta koji je fotografija zahvatila,nego na točnoj reprodukciji
fotografije,sa svim iskrivljenjima,odsjajima,zamućenjima ili prejakim osvjetljenjima ako ih
ima.Za slikanje se obično koristi air brush (zračni kist)
VIDEO- ATR
Ovo se stvaralaštvo koristi mnogim televizijskim tehnikama,montažerskim tehnikama
istražuje izražajni potencijal medija,te mogućnostima snimanja i prenošenja slika pomoću
nekoliko kamera i monitora istovremeno.Potpomaže se i sve većom svestranošću računalne
tehnologije radi njegovih programerskih mogućnosti. Virtualni prostor računalne tehnike
omogućio je vizualiziranje oblika i plošno i prostorno,što je utjecalo na likovne umjetnosti.
Kompjutor postaje medij komuniciranja i izražavanja,te omogućuje neograničene mogućnosti
reproduciranja umjetničkog djela(kompjutorska grafika). Sve složeniji oblici traženja
manifestirali su se u izradi videoinstalacija i multimedijskih ambijenata u kojima se stvara
međusoban odnos izvedbenih rekvizita,kamera i promatrača i sučeljava stvarni i nestvarni
prostorni i vremenski odnos.Razvojem tehnologije omogućeno je povezivanje elektroničke,
telekomunikacijske,laserske i hologramske komponente u zajednički medijski sklop koji
poznajemo pod pojmom media -art .

DODATAK
Umjetnost, bila ona realistična ili ne,nikada ne može biti puka kopija prirode,već njena
interpretacija,njoj nije cilj citiranje nego oblikovanje. Oblik i boja utječu na svaki trenutak
ljudskog života;sve što dodirujemo,mislimo i osjećamo povezano je s njima,tako da
umjetnik,kada ove elemente koristi slobodno i stvaralački,ima golem utjecaj na naš život.
I ono što nije vidljivo može biti stvarno;apstraktne su slike privid jer prikazuju stvarnost koju
mi ne možemo niti vidjeti niti opisati,ali čije postojanje možemo intuitivno spoznati.Fizika je

17
otvorila oči ljudima za kompleksnost strukture materije,vječne su istine relativizirane a dva
svjetska rata zauvijek su uništila naivnu vjeru u tradicionalne vječne vrijednosti.

KIPARSTVO druge pol.XX st.

Svi stilovi javljaju se i u kiparstvu a novi mediji,materijali,agregatna stanja,prostor,sve to
postaje skulptura (komad zemlje,akcija,ideja,plinovit oblak,vatra,voda,zvuk itd). Mnogi kipari
ovog razdoblja istražuju i studiraju odnos tvarnog oblika kiparskog djela i praznog prostora
što ga ono omeđuje što možemo vidjeti na djelima jednog od najpoznatijih kipara Henryja
Moora.On pojednostavljuje svoje skulpture,kao i sve na njima,a obris dijelova zaobljuje i
povezuje krivuljama i ostavlja jednako meko oblikovane šupljine,odnosno jedan ili više
proboja u masi.Blago i meko oblikovane skulpture kao da su milijunima godina izloženi nekoj
sili(poput vode),izbrušene i zaobljene.
I.Tinguely svoje skulpture oblikuje zavarujući dijelove najrazličitijih tvorničkih strojeva s
otpada i povezujući ih u fantastične strojeve koji se pokreću iako ničemu ne služe.isto su
radili i dadaisti ali samo u nacrtima,dok su ovi kod novijih kipara bili izvedeni a i često u
kombinaciji s igrom svjetlosti. Tanguely praktičnu korist strojeva dovodi do apsurda a
istovremeno slavi fascinaciju mehaničkim svijetom.
Pop-artisti često uvećavaju predmete svakodnevne uporabe široke potrošnje npr.ogromna
tuba pasta za zube (zgnječena,da ju ne bi mogli zamijeniti za reklamni objekt,koji je također
često vrlo uvećan) koja je u umjetničkoj izvedbi poruga potrošačkom društvu i poplavi
reklama u kojoj se davimo.
Nakon pedesetih sve je više kinetičkih,pokretnih skulptura,reljefa ili promjenjivih slika,lišenih
svete aure "ne diraj" koja obično okružuje likovnu umjetnost.Kinetičke skulpture razvio je
amerikanac A.Calder,najčešće od komada svinute žice,različitih dužina i povezanih u nizove
zglobovima,tako da je svaki dio gibljiv.Kada se rukom ili električnim pogonom pokrene ili
zaljulja jedan član,to se u raznolikim živim ritmovima prenosi do krajnjega.Calderove
pokretne skulpture (mobili) sračunate su u takvim položajima i odnosima sastavnica,da se
jednom zaljuljane,još dugo nastavljaju ljuljati.

18
19