Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 29

S R E D N J A T E H N I Č K A Š K O L A B U G O J N O

METODSKI RIJEŠENI
ZADACI IZ PREDMETA
ELEKTRIČNA KOLA

Mentor: Datum: Učenik: Razred i odjeljenje:


Muhamed Rustempašić, prof. 08.11.2023. – 08.03.2024. Mirza Bašić IV b
Sadržaj
Uvod 1
Pregled elementarne teorije 2
Metoda konturnih struja 3
Metoda potencijala čvorova 8
Theveninova(Tevenenova) teorema 12
Nortonova teorema 16
Software za analitičku analizu kola 21
Software za simboličku analizu kola 23
Zaključak 24
Literatura 25
Uvod
Predmet električna kola koji zahtijeva znanja iz matematike(rad s algebarskim izrazima, razlomcima,
kompleksni račun, stepenovanje, ...), te ujedno i znanja iz elektrotehnike(elektrostatika, prosta i složena električna
kola, kola istosmjerne i naizmjenične struje, ...) je ujedno i predmet gdje se izražavaju metodike nastavnog procesa
u izlaganju istih znanja. Pazite, u pitanju je tematika koja ima velike praktične primjene(npr. uproštavanja veoma
složenih kola u prosti četveropol kao npr. punjač mobilnog telefona), te ujedno zahtijeva od učenika da iskoristi
prethodno stečena znanja iz osnova elektrotehnike i matematike kako bi uspješno savladao cjeline koje se pred njih
stavljaju.
Odlučujem se na odabir ove teme jer je prilično interesantna i „neistražena“, iako je nekima prikazana kao
dosadna cjelina. Postoje mnoge praktične primjene, među kojima je jedna od njih navedena u gornjem paragrafu,
tako da se nadam da ću, uz ovaj maturski rad, uspješno ostavariti cilj kojem trentuno težim.
U ovom radu su obrađene 4 metode rada sa električnim kolima koja svaka od njih ima svoju primjenu. Dok
metoda kontura postaje komplikovanija za kola koja imaju više od 3 konture, što nije slučaj kod teoreme Thevenina
i Nortona, kako iste metode su jednostavne i koje koristimo za pronalazak jedne željene struje. Ono što ovaj rad
želi da postigne jeste da učenik/učenica zna:
 prepoznati električno kolo i elemente koje ga čine
 postaviti i riješiti sistem jednačina
 odrediti smjer struje/struja u datom kolu koje se traže u zadatku
Još jedan od razloga zašto se odlučujem na pisanje o ovoj temi jeste oskudnost literature ili
nedosežnost(nepristupačnost) istoj. Brzim pogledom na stranim tržištima primjeti se određeni set knjiga koje, svaka
na svoj način, pokriva cjeline koje ovaj predmet izlaže. Ono što nisam primjetio jeste postojanje uniformne knjige
koja bi obuhvatala „sva“ znanja(pri tom „sva“ misli se na što više moguće) gdje ne bi bilo situacija da jedna knjiga
objašnjava kola i filtere drugog reda, dok ih druga nikako ne spominje. Jednostavno rečeno, uniformna knjiga koja
bi objedinjavala znanja tako da se desi što manji broj kolizija pri istraživanju i kopanju po literaturi za traženje
određenih informacija.
Maturski rad sadrži zadatke koji se mogu primjenjiti u radu sa sljedećim predmetima:
 Osnove elektrotehnike 1
 Električna kola(3. razred)
Nadam se da će ovaj maturski rad biti odskočna daska za pisanje naučnih radova, teza, referata, knjiga iz
ovog i drugih polja elektrostruke. Greške koje budu uočene u radu možete proslijediti meni na znanje kako bih iste
ispravio.
Autor, 08.11.2023. – 08.03.2024.

1
Pregled elementarne teorije
Teorija električnih kola je predmet prisutan u srednjim i višim školama elektrostruke koji se bavi
pravljenjem apstrakcije stvarnih elemenata i grupisanjem istih u grupe koje nazivamo električna kola/električni
krugovi/električne mreže. Pod ovom teorijom svrstavamo 2 oblasti: analizu i sintezu električnih kola.
Analiza pronalazi relacije prisutne među spojenim ili nespojenim elementima kruga, dok sinteza vrši
pronalaženje elemenata na osnovu datih parametara. Sinteza je teža od analize, upravo zbog toga što se moraju
pronaći modeli koji zadovoljavaju određene postavljenje parametre. U ovom radu bit će obrađena samo analiza
kako je sinteza puno teža tematika, te, po mom mišljenju, namijenenja za doktorske deskretacije/rasprave.
Električnim kolom definišemo svaki serijski i paralelni spoj elemenata koji kreće od referentne tačke i,
crtanjem linija kojima povezujemo elemente, vraćamo se na početak tj. referentnu tačku. Prosto električno kolo se
sastoji od: izvora električne energije, potrošača i provodnika koji prenose električnu energiju. Ovo kolo je
prikazano na slici 1.

Slika 1. - Prosto električno kolo kojeg čine: izvor, žice(kleme) i sijalica

Da se primjetiti da izvor energije daje energiju kolu, dok sijalica prima energiju iz kola i pretvara je u
druge oblike, u ovom slučaju to je svjetlosna energija. Kružići na šemi su pristupne tačke na kojima su povezani
izvor i sijalica. Na pristupnim tačkama je veoma lako izmjeriti napon/struju, jer se upravo na tim mjestima
sastavljaju 2 grane, što se ujedno naziva i čvor. Kolo sa slike 1 je idealno, jer koristi paušalne modele.

Svaki element koji svoja zračenja, u vidu elektrostatkog ili elektromagnetnog zračenja, „kontaminira“ tj.
sadržava u sebi tako da ne „cure“ napolje, nazivamo paušalnim modelom(pogledati predavanja sa ETF-a u
Beogradu).
Da naše kolo ne koristi paušalne modele, tada bi, recimo, pri analizi morali uzeti u obzir kontaktni otpor,
otpor žica, otpor izvora i brojne druge parametre kako bi se napravio što tačniji opis kola, time i tačniji rezultati.
Postoje brojne podjele elemenata po kojima se elementi kola mogu podijeliti.
Međutim, u ovom radu će biti navedene samo 3 podjele:
 rezistivni – okarakterisani fizičkom veličinom otpornost
 kapacitivni – okarakterisani fizičkom veličinom kapacitivnost i
 induktivni elementi – okarakterisani fizičkom veličinom induktivnost.
Rezistivni elementi se ponašaju isto pri istosmjernim i naizmjeničnim strujama.
Kapacitivni elementi predstavljaju otvoreno kolo za istosmjernu struju, dok za naizmjeničnu predstavljaju
kratki spoj. Također, kondenzatori propuštaju struje visokih frekvencija.
Induktivni elementi predstavljaju kratki spoj za istosmjernu struju, dok za naizmjeničnu mogu da glume
funkciju filtera zajedno sa kondenzatorom. Zavojnice propuštaju struje niskih frekvencija.
Veze komponenata u kolu mogu biti: serijske, paralelne i kombinovaneSve tri vrste veza se koriste za
formiranje složenih električnih kola. Pogledati sliku 2.

2
Slika 2. S lijeva na desno: serijska, paralelna i kombinovana veza komponenata

Da ne bismo duljili priču dalje o komponentama, idemo krenuti sa prvom metodom rješavanja složenih
električnih kola. Podrazumjeva se da razumijete teoriju grafova i njenu primjenu na električna kola, kako ista grana
matematike je važna za analizu i sintezu kola.

Metoda konturnih struja


Def. Sve struje grana koje postoje u kolu se mogu izraziti preko struja nezavisnih kontura.
Broj kontura/jednačina n sa n nepoznatih/nepoznanica se računa po formuli:
n=g–č+1
gdje je :
 g – broj grana
 č – broj čvorova
Opća formula za pronalaženje jednačina konturnih struja je:
n
I k Rkk   I j Rkj  E kk
j 1
j k

gdje je:
 Ikk – konturna struja konture k
 Rkk – vlastiti otpor konture (zbroj svih otpora u konuturi)
 Ij – konturna struja konture j
 Rkj – zajednički otpori konture k i konture j
 Ekk – ukupna suma naponskih izvora u konturi k1
Primjer 1. Riješiti dato kolo sa slike 3 (pronaći sve struje grana) ako je dato: U1 = 18 V, U2 = 16 V, R1 = 2 Ω, R2 =
4 Ω, R3 = 3 Ω.

Slika 3. Šema 1
Rješenje:
Upotrebom formule n = g – č + 1 dobivamo: n  g  č  1  3  2  1  2 . Znači, imamo sistem od 2
jednačine sa 2 nepoznate. Pišemo sistem:

1
Uzeto iz [2] – pogledati literaturu(Internet)
3
R11I1  R12 I 2  E1

R21I1  R22 I 2  E2
gdje je:
 R11 – suma svih otpora u prvoj konturi
 R12 = R21 – otpor kojeg dijele 2 konture. Predznak određujemo tako što gledamo smjer konturnih struja.
Ako se poklapa, pišemo + (plus). U suprotnom, pišemo – (minus).
 R22 – suma svih otpora u drugoj konturi
 E1 – suma izvora u prvoj konturi. Ako konturna struja izlazi iz izvora, pišemo plus. U obrnutom, pišemo
minus.
 E2 – suma izvora u drugoj konturi. Ako konturna struja izlazi iz izvora, pišemo plus. U obrnutom, pišemo
minus.
Uvrštavanjem vrijednosti dobivamo:

( R1  R3 ) I 1  R3 I 2  E1

 R3 I 1  ( R2  R3 ) I 2   E 2
tj.

(2  3) I1  3I 2  18

 3I1  (4  3) I 2  16

5I1  3I 2  18

 3I1  7 I 2  16
Sada, pomnožilo mi prvu jednačinu sa 3, a drugu sa 5, dobivamo:

15 I1  9I 2  54

 15 I1  35 I 2  80
Sabiranjem ove 2 jednačine dobivamo:

26 I 2  26

Odakle dobivamo: I 2  1A .

Uvrštavanjem vrijednosti I2 u prvu jednačinu dobivamo:

18  3I 2 18  3  (1) 15
I1     3A
5 5 5
Sada određujemo struje grana. Pogledamo li sliku 3., primjetimo da se i3 sastoji od i1 i i2, što se
matematički može zapisati kao: i3  i1  i 2 . Pošto I1 podržava i1 to znači da su jednake, te pišemo I1 = i1. Vidimo
isto da se I2 i i2 razlikuju samo u znaku, ali su jednake po intezitetu, te pišemo I2 = i2. Sada možemo izračunati i3:
i3  i1  i2  3  1  4 A .
Primjer 2. Riješiti dato kolo sa slike 4 (pronaći sve struje grana). Podaci su sljedeći: U1 = 36 V, R1 = 12 Ω, R2 = 24
Ω, R3 = R4 = 36 Ω.

4
Slika 4. Šema 2
Rješenje:

R11I1  R12 I 2  U 1
R21I1  R22 I 2  U 2

R11  R1  R2  R4   72

R12  R21  R2   24

R22  R2  R3   60

Prema Kirhofovom zakonu struja vrijedi: i1  i2  i3 .

Metodom eliminacije dobivamo:

72 I K 1  24 I K 2  36
 24 I K 1  60 I K 2  0 /  3

72 I K 1  24 I K 2  36
72 I K 1  180 I K 2  0

36 3
 IK2    0.23 A
156 13
15
 I K1   0.58 A
26
Sada odredimo struje grana.

i1  i4   I K1  0.23 A

i2  i1  i2  0.35 A

i3   I K 2  0.58 A

Primjer 3. Pronaći sve struje grana u kolu datom sa slike. Dato je: U = 150V, R 1 = R2 = 200Ω, R3 = 250Ω, R4 =
350Ω.

5
Slika 5. Šema 3

Rješenje:

R11I1  R12 I 2  U 1
R21I1  R22 I 2  U 2

R1  R2  R3 I 1  R3 I 2  U
 R3 I 1  R3  R4 I 2  0

650 I 1  250 I 2  150


 250 I 1  700 I 2  0

70 25
 I1   0.272 A , I 2   0.097 A
257 257
i1  I K1  0.272 A

i2  I K1  I K 2  0.175 A

i3  I K 2  0.097 A

Primjer 4. Pronaći sve struje grana u kolu datom sa slike. Dato je: U1 = 150V, U2 = 250V, R1 = 100Ω, R2 = 200Ω,
R3 = 250Ω, R4 = 300Ω.

Slika 6. Šema 4

Rješenje:

R11I1  R12 I 2  U 1
R21I1  R22 I 2  U 2

6
R1  R2  R3 I1  R3 I 2  U1
 R3 I1  R3  R4 I 2  U 2

550 I1  250 I 2  150


 250 I1  550 I 2  250

85 245
 I1   0.11 A , I 2    0.32 A
771 771
i1  I K1  0.11 A

i2  I K1  I K 2  0.21 A

i3   I K2  0.32 A

Primjer 5. Pronaći sve struje grana u kolu datom sa slike. Dato je: U1 = 1000V, U2 = 1500V, R1 = 400Ω, R2 =
500Ω, R3 = 750Ω, R4 = 800Ω, R5 = 700Ω.

Slika 7. Šema 5

Rješenje:

R11I1  R12 I 2  U 1
R21I1  R22 I 2  U 2

R1  R2  R3 I1  R3 I 2  U1


 R3 I1  R3  R4  R5 I 2  U 2

1650 I1  750 I 2  1000


 750 I1  2250 I 2  1500

15 43
 I1   1.071 A , I 2   1.024 A
14 42
i1  I K1  1.071 A

i2  I K1  I K 2  2.095 A

i3   I K 2  1.024 A

7
Metoda potencijala čvorova
Def. Sve struje grana koje postoje u kolu se mogu izraziti preko potencijala izabranih čvorova u odnosu na
referentni čvor.

Ova metoda se ujedno i zove metoda napona čvorova, gdje se sa φ označava potencijal čvora, a sa n
označava broj čvora.
Uopćenito, sistem jednačina po kojem se rješava električno kolo preko ove metode dato je ispod:

 1G11   2 G12  ...   k G1k  ...   n G1n  I 11


 1G21   2 G22  ...   k G2 k  ...   n G2 n  I 22

 1Gk1   2 Gk 2  ...   k Gkk  ...   n Gkn  I kk

 1Gn1   2 Gn 2  ...   k Gnk  ...   n Gnn  I nn
gdje su:
 φk – potencijl k-tog čvora
 Ikk – zbir struja što ih tjeraju strujni izvori u k-ti čvor. Struje koje ulaze u taj čvor uzimamo dogovorno sa
pozitivnim, a one koje izlate iz njega sa negativnim predznakom.
 Gkk – zbir provodnosti koje ulaze u k-ti čvor
 Gjk – zbir provodnosti koje direktno povezuju j-ti i k-ti čvor.
Broj jednačina ovoe metode je za jedan manji od broja jednačina za metodu konturnih struja, uzimajući
referentni čvor da je jednak potencijalu uzemljenja(jednak nuli). Primjera radi, za kolo koje ima 2 konture
metodom potencijala čvora dobivamo jednačinu sa 1 nepoznatom, dok sa metodom konturnih struja bit će sistem
od 2 jednačine sa 2 nepoznate.
Princip rada ove metode:
1. Odabrati referentni čvor koji će imati nulti potencijal(zemlja, uzemljenje)
2. Odabrati potencijal ili potencijale za koje tražimo vrijednost
3. Nakon dobivanja potencijala, računamo struje koje prolaze kroz grane2
Primjer 6. Metodom potencijala čvorova izračunati struje grana i padove napona na otpornicima u kolu sa slike
ako je: R1 = R2 = 3 Ω , R3 = 2 Ω i U = 21 V.

Slika 8. Šema 6.

Rješenje:
Postavljamo sistem:

2
Uzeto iz [3] – pogledati literaturu
8
G A  V A  G ABV B  I A
 G BA  V A  G BV B  I B

Pošto je VB = 0 V tj. referentni čvor, time se jednačina svodi na: GA·VA = IA. Sada, uvrstimo vrijednosti.
Za GA uvrštavamo provodnosti koje dodiruju čvor A, a za IA uvrštavamo vrijednosti struje izvora i otpornika koji su
seriji sa čvorom A tj. njihov količnik.

 1 1 1  U
   V A 
 R1 R2 R3  R1
1 1 1 21
   V A 
3 3 2 3
7
V A  7  V A  6V
6
Sada slijedi računanje struja i pada napona.

U 2  U 3  U AB  V A  V B  6  0  6V
U  U 1  U AB  U 1  U  U AB  21  6  15V

Nakon što smo izračunali padove napona, valja naći struje. Onr se dobivaju podjelom pada napona sa
U
otporom kroz koji prolaze(Ohmov zakon, I  ).
R
U  U AB 21  6 U 6 U 6
I1    5 A I 2  AB   2 A I 3  AB   3 A
R1 3 R2 3 R3 2
Primjer 7. Metodom potencijala čvorova izračunati struje grana i padove napona na otpornicima sa slike ako je: R 1
= 1 Ω , R2 = 3 Ω , R3 = R4 = 2 Ω i U = 21 V.

Slika 9. Šema 7

Rješenje:
Pišemo jednačinu:

 1 1 1  U
     V A 
 R1  R4 R2 R3  R1  R4

Primjetimo R1 + R4. Razlog tome je što oba otpornika „diraju“ čvor A, te tako oba učestvuju u kretanju
struja I1 i I4. Uvrštavanjem vrijednosti, dobivamo:

 1 1 1 21
    VA 
1 2 3 2  1 2

9
7
VA  7  VA  6V
6
Uvrštavanjem dobivenog potencijala VA, dobivamo:

U 2  U 3  U AB  V A  VB  6  0  6V

U  U1  U 4  U AB  U1  U 4  U  U AB  21  6  15V

U1 U 4 R
I   U1  I  1 U 4
R1 R4 R4

R1 R R  R  R R  R1 15  R1
U1  I   (15  U 1 )  15  1  1  U 1  U 1  1  1   15  1  U 1  4 
R4 R4 R4  R4  R4 R4 R4

15  R1 15  1
U1    5V  U 4  15  U 1  15  5  10V
R1  R4 2  1

U1 5 U 6 U 6 U 10
I1    5A I 2  2   2 A I 3  3   3A I 4  4   5A
R1 1 R2 3 R3 2 R4 2
Primjer 8. Metodom potencijala čvorova izračunati struje grana i padove napona na otpornicima sa slike ako je: R 1
= 2 Ω ,R2 = 4 Ω , R3 = 8 Ω ,U1 = 23 V i U2 = 6 V.

Slika 10. Šema 8

Rješenje:

 1 1 1  U U
   V A  1  2
 R1 R2 R3  R1 R3

1 1 1 23 6
   V A  
 2 4 8 2 8
7 98
VA   V A  14V
8 8

10
U 2  U AB  V A  VB  14  0  14V
U 3  U AB  U 2  14  6  8V
U R1  U 1  U AB  23  14  9V

U R1 9 U 14 U 8
I1    4 .5 A I 2  2   3 .5 A I 3  3   1 A
R1 2 R2 4 R3 8
Primjer 9. Metodom potencijala čvorova izračunati struje i padove napona na otpornicima sa slike ako je: R 1 = 2
Ω, R2 = 3 Ω, R3 = 4 Ω, U1 = 40 V, U2 = 20 V i U3 = 15 V.

Slika 11. Šema 9

Rješenje:

 1 1 1  U U U
   V A  1  2  3
 R1 R2 R3  R1 R2 R3

1 1 1 40 20 15
   V A   
2 3 4 2 3 4
13 365
VA   V A  28V
12 12
U R1  U 1  U AB  40  28  12V
U R 2  U AB  U 2  28  20  8V
U R 3  U 3  U AB  15  28  13V

U R1 12 U 8 U  13
I1    6 A I 2  R 2   2.7 A I 3  R 3   3.3 A
R1 2 R2 3 R3 4
Primjer 10. Metodom potencijala čvorova izračunati struje i padove napona na otpornicima sa slike ako je: U = 2
V , R1 = 0,5 Ω , R2 = 3.5 Ω , R3 = 5 Ω , R4 = 100 Ω i R5 = 25 Ω .

11
Slika 12. Šema 10

Rješenje:

 1 1 1 1  U
    V A 
 R1  R2 R3 R4 R5  R1  R2

 1 1 1 1  2
    V A 
 0.5  3.5 5 100 25  0.5  3.5

50 100
VA   V A  1V
100 50  2
U R1  U  U AB  U R 2  2  1  U R 2  U R1  U R 2  1V
U R1 U R 2 R
I1    U R1  1  U R 2
R1 R2 R2
R1 R R  R  R
U R1   (1  U R1 )  1  1  U R1  U R1  1  1   1
R2 R2 R2  R2  R 4
R  R1 R1 R1 0.5
 U R1  2   U R1    0.125V
R2 R2 R1  R2 0.5  3.5
U R 2  1  0.125  0.875V
U R 3  U R 4  U R 5  U AB  1V

U R1 0.125 U 0.875 U 1
I1    0.25 A I 2  R 2   0.25 A I 3  R 3   0.2 A
R1 0.5 R2 3.5 R3 5

U R4 1 U 1
I4    0.01 A I 5  R 5   0.04 A
R4 100 R5 25

Theveninova teorema
Def. Svako složeno kolo sa izvorima i potrošačima se može pretvoriti u prosto kolo sa jednim naponskim
izvorom i jednim otpornikom povezanim u seriju sa izvorom.
Theveninova(Tevenenova) teorema se koristi kada se treba izračunati samo jedna struja/napon tj. najčešće
je to struja/napon neke grane u kolu. Korištenjem Theveninove teoreme za pronalazak svih struja u kolu je moguće,
samo što je dugotrajno.

12
Kolo sa slike prikazuje Theveninovo kolo(staviti ovdje kolo Thevenina).

Slika 13. Ekvivalentno Theveninovo kolo

Važno je napomenuti da postoje 3 važne veličine pri radu sa Theveninovom teoremom:


 Theveninov otpor – Rth
 Theveninov napon – Uth
 Theveninova struja – Ith
Kod primjene ove metode za rješavanje električnih kola(strujnih krugova) potrebno je prvo izračunati R th,
te onda se odlučiti šta dalje izračunati(Uth ili Ith), jer u svakom zadatku neće biti isto traženo(negdje se traži napon
na otporniku, a negdje struja koja prolazi kroz otpornik). Time rečeno, potrebno je posmatrati kolo i vidjeti da li se
neka navedena veličina može izraziti preko druge(recimo: Uth = Ith ∙ Rth). Zato trebamo biti obazrivi prilikom rada s
ovom metodom. Nekih od naziva s kojima se možete susreti za Theveninovu teoremu su: metod(a) praznog hoda,
metod(a) kratkog spoja.
Napomena: Ovdje nisu crtane dodatne šeme traženja Theveninovog otpora i struje, te konačna šema
Theveninovog kola. Prilikom izrade zadataka, poželjno je crtati navedene šeme, kako iste olakšavaju rad.
Primjer 11. Metodom Thevenina odrediti napon na otporniku R3 ako je poznato: R1 = 20 Ω, R2 = 30 Ω, R3 = 60 Ω,
U = 120V.

Slika 14. Šema 11

Rješenje:
Pretvorimo kolo u kolo Thevenina. Odbacujemo dio kola od kojeg računamo struju, a naponske izvore
kratko spojimo. Ovdje dobijemo paralelnu vezu 2 otpornika:

R1 R2
Rth 
R1  R2

20  30 600
Rth    12 .
20  30 50

13
Nakon dobivenog otpora, vraćamo izvor natrag u kolo i zatim izbacujemo otpornik od kojeg tražimo
struju(ovdje je to R3). Primjetimo da je to napon na otporniku R3 = R2, time je napon Thevenina Uth jednak:

R2 30
U th  U  120   72V .
R1  R2 20  30

U th 72
Struja Thevenina je jednaka količniku napona Thevenina i otpora Thevenina: I th    6A .
Rth 12
Napokon računamo finalnu struju I3:

U th 72
I3    1A .
Rth  R3 12  60

Napon U3 će biti jednak proizvodu struje I3 i otpora R3 : U 3  I 3  R3  60  1  60V .

Primjer 12. Odrediti struju I2 koja prolazi kroz otpornik R2 sa slike 15. Podaci su: U = 10V, R1 = R3 =2Ω i R2 =
5Ω.

Slika 15. Šema 12

Rješenje:
Prvo ćemo izbaciti otpornik R2 iz strujnog kola. Dobivamo da je ukupni Theveninov otpor R th jednak:
R1 R3 22 4
Rth     1
R1  R3 2  2 4
Zatim ćemo izračunati napon i struju Theveninovog generatora:
R1 2 1
U th  U  10   10   5V
R1  R3 22 2

U 10 10
I th     2.5 A
R1  R3 2  2 4
Zatim pravimo ekvivalentu šemu s Theveninovim generatorom. Struja I2 će biti jednaka:
U th 5 5
I2     833 mA
Rth  R2 1  5 6
Primjer 13. Odrediti struju I3 u kolu datom sa slike 16. Dati su podaci: U = 10V, R1 = R3 = 2Ω i R2 = R4 =5Ω.

14
Slika 16. Šema 13

Rješenje:
R1 R2 25 10 45
Rth   R4  5 5  6.43
R1  R2 25 7 7

U 10 10
I th     1.43 A
R1  R2 5  2 7

10 50
U th  I th  R2  5   7.14V
7 7
50
U th 50
I3   7   0.85 A
Rth  R3 45 59
2
7
Primjer 14. Pronaći struju I3 sa kola datog na slici. Smjer struje je s lijeva na desno kroz otpornik R2. U1 = 12V, U2
= 24V, U3 = 36V, R1 = 150Ω, R2 =1500 Ω, R3 = 1000Ω i R4 = 100Ω.

Slika 17. Šema 14

Rješenje:
R1 R3 RR
Rth   2 4  224 .18
R1  R3 R2  R4

U1  U 3
I th   0.01 A
R1  R3

U th  I th  Rth  2.24V

15
U 3  U th
I3   19.58mA
R2  Rth
Primjer 15. Pronaći struju R1 sa kola na slici. U1 = 12V, U2 = 9V, R1 = 15Ω, R2 =10 Ω i R3 = 20Ω.

Slika 18. Šema 15

Rješenje:
R2 R3 10  20
Rth    6.67 
R2  R3 10  20

U th  U 2  9V

U th 9
I th    1.35 A
Rth 6.67

U 1  U th 12  9
I1    0.14 A
R3  Rth 6.67  15

Nortonova teorema
Def. Svako složeno kolo sa izvorima i potrošačima se može pretvoriti u prosto kolo sa jednim strujnim
izvorom i jednim otpornikom povezanim paralelno sa izvorom.

Nortonova teorema se koristi kada treba izračunavati samo jedna struja, tj. najčešće je to struja neke grane
u kolu. Isto kao i za Theveninovu teoremu, korištenje Nortonove teoreme za računanje svih struja u kolu je
moguće, ali vremenski iscrpno, time je bolje koristiti već poznate metode kontura i metode potencijala čvorova.
Kolo sa slike prikazuje Nortonovo kolo(prikazati sliku kola Nortona).

Slika 19. Ekvivalentno Nortonovo kolo

16
Ova metoda se ujedno i naziva metoda otvorenog spoja.
Važno je napomenuti da postoje 3 važne veličine pri radu sa Nortonovom teoremom:
 Nortonov otpor – RN = RNo = Rno = RNO
 Nortonov napon – UN
 Nortonov struja – IN
Koju od ovih veličina ćemo tražiti, zavisi od samog zadatka. U većini slučajeva tražit ćemo Nortonov otpor
i Nortonovu struju.
NAPOMENA: U sljedećim zadacima nisu naznačeni smjerovi struja, već se mogu uzeti ili proizvoljno ili
kako je već navedeno u zadatku.
Primjer 16. Naći struju I3 koja prolazi kroz otpornik R4 u kolu datog sa slike. Vrijednosti datih komponenti su: R 1
= R3 = 10Ω, R2 = 15Ω, R4 = 20Ω, te U = 20V. Uzeti smjer struje da je od čvora A ka čvoru B.

Slika 20. Šema 16

Rješenje:
Prvo je potrebno naći ekvivalentan Nortonov otpor R N koji ćemo naći na isti način kao i otpor
Thevenina(RT). Izbacujemo otpornik R4, te Nortonov otpor postaje:

R1 R2 10  15
R N  RT   R3   10  16
R1  R2 10  15
Zatim računano struju Nortona IN koja se dobiva tako da kratko spojimo mjesta priključka otpornika R 4.
Primjetimo da je kolo slično naponskom djeljitelju sa opterećenjem(ovdje je to R 3). Nortonova struja će, prema
tome, biti jednaka:

U  R2 20  15
I1    0.75 A
R1 R2  R1 R3  R2 R3 10  15  10  10  15  10

Na kraju, računamo struju I3:

 RN   16 
I 3  I N    0.75     0.333 A
 R N  R4   16  20 
Simulacijom kola u SPICE-u dobiva se da je I3 ~ 333 mA, čija je vrijednost identična kao i u našem
slučaju.
NAPOMENA: struja IN se može naći korištenjem Kirhofovih zakona tako što pronađemo struju koja teče
proz prvu konturu.
Primjer 17. Naći struju I2 u kolu datom sa slike. Poznato je: R1 = 5Ω, R2 = R3 = 10Ω, R4 = 15Ω, R5 = 20Ω, te U =
30V. Smjer struje je od + pola izvora ka – polu izvora kroz srednju granu.

17
Slika 21. Šema 17

Rješenje:

R1 R3  R4  R5  5  10  15  20
RN    300 
R1  R3  R4  R5 5  10  15  20

U 30
IN    0.6 A
R1  R3  R4  R5 50

RN 300
I2  IN  0.6   0.58 A
R N  R2 300  10
Primjer 18. Pronaći pad napona na otporniku R3 u kolu datom sa slike ako je poznato: U = 100V, R 1 = R2 = R3 =
100W.

Slika 22. Šema 18 a)

Rješenje:
Ovaj zadatak se čini složenim i zbunujućim, kako je naglašeno da su otpornici 100W. Međutim, zadatak se
U2
da dalje uprostiti ako se koriste formule za snagu P  U  I  I  R 2  . Sada, koju ćemo vrijednost izraziti
R
preko snage, to ostaje nama da odlučimo. Recimo, poznat nam je napon U, te bi bilo potrebno prvobitno svesti kolo
na prosto(izvor spojen sa 1 otpornikom). Ekvivalentni otpor Re u ovom slučaju se dobiva da je:

R2 R3 R2 R 3
Re  R1   R  R  R.
R2  R3 2R 2 2
Primjetimo da se ovaj otpor uveliko razlikuje u odnosu na Nortonov otpor R N:

R1 R 2 R2 R
RN    ,
R1  R 2 2 R 2
18
te se da primjetiti da je otpor Re, ustvari, suma otpornika izvora R1 i Nortovonov otpora RN, što je i gore
napisano Re  R1  RN  . Napokon, računamo vrijednost ekvivalentnog otpora R e koji se dobiva iz formule za
snagu:

U2 U 2 100 2
P  Re    100  .
Re P 100

Vraćajući se u formulu za ekvivalentni otpor, dobivamo, konačno, da je otpornik R jednak:

3 2
Re  R  R  Re  66.67 
2 3
Sada se kolo pretvara u kolo sa slike ispod.

Slika 23. Šema 18 b)


Tek sad možemo primjeniti metodu Nortona. Dobivamo da je Nortonov otpor jednak:

R1 R2
RN   33.335 
R1  R2

U
IN   1.5 A
R1

RN 33.335
I3  I N  1.5   0.5 A
RN  R3 66.67  33.335
Napokon, pad napona na otporniku R3 će biti jednak:

U 3  I 3  R3  0.5  66.67  33.335V .

NAPOMENA: Ovaj zadatak je uzet sa ispita Osnova elektrotehnike ETF-a u Beogradu.


Primjer 19. Sa kola datog na slici odrediti struju I2 koja prolazi kroz zavisnu granu 2 konture(srednja grana). Date
su vrijednosti: R1 = 100Ω, R2 = 200Ω, R3 = 150Ω, R4 = 250Ω, U1 = 150V, U2 = 100V.

19
Slika 24. Šema 19

Rješenje:

R1 R3  R4  100  150  250


RN    7500 
R1  R3  R4 100  150  250

U 1 R2  U 1 R3  U 2 R1
IN   2. A
R1 R2  R3 

RN
I2  IN  1.948 A
R N  R2

Primjer 20. Sa kola datog na slici pronaći struju koja teče kroz otpornik R 4. Poznato je: R1 = R2 = 100Ω, R3 =
150Ω, R4 = 200Ω, U1 = U2 = 100V.

Slika 25. Šema 20

Rješenje:
R1 R2 100 100
RN   R3   150  200 
R1  R2 100  100

U 2 R1  U 2 R2  U 1 R2
IN   250 mA
R1 R2  R1 R3  R2 R3

RN 200
I R4  I 3  I N  0.25   0.25  0.5  0.125 A  125 mA
RN  R4 200  200

20
Software za numeričku analizu kola
Razvojem računara, došlo je do ideje da se primjene računari za analizu električnih kola. Jedan od takvih
programa jeste CANCER(eng. Computer Analysis of Nonlinear Circuits Excluding Radiation) razvijen od strane
Lorenc Nagela(eng. Laurence Nagel) i prof. Ronalda Rohera(eng. Ronald Rohrer) Elektroničke istraživačke
laboratorije Univerziteta u Kaliforniji. Razvijen zbog potrebe analize krugova, bez uzimanja uticaja radijacije u
obzir, moramo uzeti u obzir da je u toku razvoja CANCER-a, programa koji je namijenjen Ministarstvu obrane
Sjedinjenih Američkih Država, javila se ideja, od strane prof. Donalda Pedersona(engl. Donald Pederson), da se
CANCER preuredi i pusti kao program u javnoj upotrebi. Tako nastaje SPICE(eng. Simulation Program with
Integrated Circuit Emphasis). U nastavku su navedene verzije, autor(i), godina izdanja i jezik u kojem su razvijene.
 SPICE1(eng. Laurence Nagel, 1973., Fortran)
 SPICE2(1975., Fortran)
 SPICE3(eng. Thomas Quarles i eng. Arthur Richard Newton, 1989., C)3
Što se tiče primjenje računara za analizu krugova kod nas, među prvim knjigama koja to spominje jeste
„Matrične metode u analizi električnih mreža“(vidi Literatura: Knjige [3]) gdje se opisuju osnove programiranja u
Fortranu, te i sam kod za „Rješavanje mreža metodom čvorišta“. Moram napomenuti da za ovakav rad na
električnim kolima potrebno je dosta znanja iz polja teorije električnih kola(pogotovo topologije električnih kola),
kako računar koristi čvorišta i grane kako bi riješio električno kolo. U nastavku će biti navedeni pojedini programi
koji koriste SPICE.

LTSPICE
LTSPICE ® je moćan, brz i besplatan SPICE simulatorski software, shematski snimač i preglednik valnih
oblika s poboljšanjima i modelima za poboljšanje simulacije analognih sklopova. Njegovo grafički interface za
snimanje shema omogućuje ispitivanje shema i proizvodnju rezultata simulacije, koji se mogu dalje istraživati
putem ugrađenog preglednika valnog oblika. 4 Prikaz njegovog interface-a dat je na slici.

Slika 26. LTSPICE korisnički interface/sučelje

MULTISIM
Multisim™ Electronics Workbench™ je industrijski standardni SPICE software za simulaciju i dizajn
sklopova za analognu, digitalnu i energetsku elektroniku u obrazovanju i istraživanju. Multisim™ software
integrira SPICE simulaciju industrijskog standarda s interaktivnim shematskim okruženjem za trenutnu

3
Uzeto iz [3] – pogledaj literaturu(Internet)
4
Uzeto iz [4] – pogledati literaturu(Internet)
21
vizualizaciju i analizu ponašanja elektroničkih kola. Njegovo intuitivni interface pomaže edukatorima da ojačaju
teoriju kola i poboljšaju pamćenje teorije kroz inženjerski nastavni plan i program. Dodavanjem moćne simulacije
strujnog kola i analize tijekom dizajna, Multisim™ pomaže istraživačima i dizajnerima smanjiti iteracije prototipa
tiskanih ploča (PCB) i smanjuje troškove razvoja.5 Prikaz njegovog interface-a, te postupka simulacije
jednostavnog kola dati su na sljedećim slikama.

Slika 27. Multisim korisnički interfejs(eng. interface)

PROTEUS PROFESSIONAL DEBUGGER


Proteus Design Suite kombinira jednostavnost korištenja s moćnim skupom alata kako bi se omogućio brz
dizajn, testiranje i raspored profesionalnih tiskanih ploča.

Slika 28. Proteus korisnički interfejs

Neki programi koji nisu navedeni, ali se itekako koriste su:


 PSPICE
 Circuit Lab
 Psim

5
Uzeto iz [5] – pogledati literaturu(Internet)
22
 Simulink
 COMSOL
 EasyEDA
 Falstad Circuit i brojni drugi.
 i brojni drugi.6

Software za simboličku analizu kola


Simbolička analiza kola je formalna tehnika analize kola za izračunavanje ponašanja ili karakteristika
električnog/elektroničkog kola s neovisnim varijablama (vrijeme ili frekvencija), ovisnim varijablama (naponi i
struje) i (nekim ili svim) kolima elementi predstavljeni simbolima.
Kada analiziramo električna/elektronička kola, možemo postaviti dvije vrste pitanja: Koja je vrijednost
određene varijable kola (napon, struja, otpor, pojačanje itd.) ili kakav je odnos između nekih varijabli kola ili
između varijable kola i komponente kola i frekvencija (ili vrijeme). Takav odnos može biti u obliku grafikona, gdje
su numeričke vrijednosti varijable kruga ucrtane u odnosu na frekvenciju ili vrijednost komponente (najčešći
primjer bio bi dijagram veličine prijenosne funkcije u odnosu na frekvenciju).
Analiza simboličkog kola bavi se dobivanjem tih odnosa u simboličkom obliku, tj. u obliku analitičkog
izraza, gdje su složena frekvencija (ili vrijeme) i neke ili sve komponente kruga predstavljene simbolima. 7
Za razliku od numeričke, simbolička analiza električnih kola ima za zadatak predstaviti određenu odabranu
veličinu(koju mi, korisnici software-a, odabiramo) i izraziti je preko drugih veličina prisutnih u kolu. npr. Ako
pogledamo metodu konturnih struja, napone iskazujemo kao sumu proizvoda otpora i struja, što je, ujedno, i
simboličko predstavljanje napona. Numerička metoda bi bila predstavljanja napona kao konačnu vrijednost pri
čemu koristimo SPICE.
Programi koji se koristi za simboličku analizu kola su:
 SolveElec
 SCAM(dodatak MATLAB-u)
 SYMONA(razvili studenti Elektrotehničkog fakulteta u Beogradu)
 AKNM Circuit Magic

Slika 29. SolveElec korisnički interfejs

6
Uzeto iz [6] – pogledati literaturu(Internet)
7
Citirano iz Literatura: Web lokacije [7]
23
Zaključak
Pored metoda navedenih u ovom maturskom radu, postoje i druge metode koje se koriste u radu sa električnim
kolima kao što su: metoda simetričnosti, modifikovana metoda potencijala čvorova, Milmanova teorema i brojne
druge. One nisu navedene, kako se u planu i programu ne navode da se rade. Učenici koji žele istražiti više o
navedenim metodama mogu se slobodno koristitit navedenom literaturom i Internetom.
Treba navesti da metodika rješavanja zadataka u ovom radu je prilagođena djeci školskog uzrasta od 15 do
19 godina. Naime, metode i teoreme koje su ovdje navedene je teško pojmiti sa svijetom, iako postoje relacije.
Recimo, najosnovnije prosto električno kolo (Slika 1, poglavlje „Pregled elementarne teorije“) je prisutno u našim
životima: od motora kojeg pokrećemo za rad na mašini, od električnog fena kojeg koristimo za sušenje glave, od
električne pegle koju koristimo za odjeću, pa sve do najsloženijim kola, recimo, računara, koji ima bezbroj kola i
podkola u sebi koja svi zajedno se napajaju sa jednog kabla koji ide u utičnicu. Također, prilikom popravke
pojedinih kućanskih aparata, električnim mašina i brojnih drugih kola nama, nama je lakše isključiti dio kola za
kojeg znamo da radimo, te vršiti dalja ispitivanja na dijelu kola na kojem sumnjamo da se nalazi kvar. Tako ćemo,
prvo, ispitati dovodno kablo i ustanoviti njegovu ispravnost prije ispitivanja i rastavljanja aparata. Valja
napomenuti da je za olakšano ispitivanje danas puno efikasnije ispitati kolo na računaru nego tražiti željenu struju
ili željeni napon ručno. Za izradu ovakvog software-a, potrebno je znanje iz topologije električnih kola, linearne
algebre, osnova elektrotehnike i brojnih drugih grana nauka kako bi software i model kola bio što ispravniji i tačniji
u odnosu na njegovu realnu izvedbu. Međutim, valja napomenuti da dati software koristi paušalne modele i zna se
desiti da mi, prilikom ispitivanja realnih kola, zaboravim da u stvarnosti nema paušalnih modela, što nam može
otežati ispitivanje i rad sa električnim kolima. Parazitni kapacitet, kontaktni otpor, skin efekat, sve su to pojave koje
u našim mjerenjima mogu imati znatnog uticaja i ne samo ove pojave, već i brojne druge koje ovdje nisu navedene.
Kao završnu riječ i zaključak, želim reći da sam ponosan na svoje djelo koje sam napisao i prilažem ga kao
materijal profesorima koji će ga koristiti za obrazovanje budućih generacija. U svijetu gdje se stvari mijenjaju
brzinom većim nego što možemo primjetiti, znanje će i dalje ostati cijenjeno za brojne godine i generacije koje
dolaze.

Autor, 14.02.2024. – 08.03.2024.

24
Literatura
Knjige:
[1] Zbirka zadataka iz osnova elektrotehnike, Ranko Stojanović, Školska knjiga, Zagreb, 1980.
[2] Osnove elektotehnike - zbrika primjera, Prvi dio - III izdanje, Enver Šehović, Mladen Tkalić, Ivan Felja,
Školska knjiga, Zagreb, 1987.
[3] Matrične metode u analizi električnih mreža, Božidar Stefanini, Srđan Babić, Mirjana Urbiha-Feurerbach,
Školska knjiga, Zagreb, 1975.
[4] Zbornik zadataka iz električnih kola, Mirza Bašić, školska 2022./2023. godina, 2022.

Članci:
[1] Computer analysis of nonlinear circuits, excluding radiation (CANCER), IEEE journal of solid-state
circuits, vol. SC-6, NO. 4, August 1971.

Internet (lokacije):
[1] https://www.scribd.com/document/350977132/oet2-pdf
[2] https://www.fpz.unizg.hr/elektrotehnika/admin/upload/et_predavanje_05(1).pdf
[3] https://en.wikipedia.org/wiki/SPICE
[4] https://www.analog.com/en/design-center/design-tools-and-calculators/ltspice-simulator.html
[5] https://www.ni.com/en/shop/electronic-test-instrumentation/application-software-for-electronic-test-and-
instrumentation-category/what-is-multisim.html
[6] https://electronicsguruji.com/best-circuit-simulation-software/
[7] https://en.wikipedia.org/wiki/Symbolic_circuit_analysis
[8] https://osnove.tel.fer.hr/obavijesti/linkovi.htm?current_time=2412024222103
[9] http://www.physicsbox.com/indexsolveelec2en.html
[10] https://www.smsfojnica.com/ucenici/upute-za-pisanje-maturskog-rada.html

25
Datum predaje rada: _____._____.2024. godine.

Članovi komisije:

1. Predsjednik:

2. Ispitivač:

3. Član:

Komentar:

Datum odbrane rada: _____._____.2024. godine.

Ocjena rada:____________________ ( __ )

You might also like